Home Blog Page 25

Zakon o ombudsmenu za ljudska prava BiH

0

ZAKON O OMBUDSMENU ZA LjUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
(“Sl. glasnik BiH”, br. 19/2002, 35/2004, 32/2006, 38/2006 – ispr. i 50/2008 – dr. zakon)

I – PRIRODA

Član 1

(1) Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nezavisna institucija uspostavljena u cilju promoviranja dobre uprave i vladavina prava, zaštite i sloboda fizičkih i pravnih lica, kako je garantirano posebno Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim sporazumima, koji se nalaze u dodatku tog Ustava, koja će s tim u vezi nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Brčko Distrikta, u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) U ovom zakonu, termin:

a) “Institucija” označava instituciju ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine;

b) “ombudsmen” označava jednog od tri ombudsmen koji čine ovu instituciju;

c) “ombudsmen” označava tri lica koja čine instituciju;

d) organi vlasti u BiH su sve institucije, organi, ustanove i sve druge institucije vlasti u Bosni i Hercegovini (državne, entitetske, Brčko Distrikta BiH, kantonalne i opštinske, kao i privatne ustanove koje obavljaju javne funkcije.

e) (brisano)

(3) Sjedište ombudsmena za ljudska prava BiH je u Banjoj Luci. Institucija ima kancelarije u Mostaru, Sarajevu i Brčko Distriktu BiH a, može ih, prema potrebi, osnovati i u drugim mjestima u BiH.

(4) Institucija ombudsmena organizovaće posebne organizacione jedinice za praćenje ostvarivanja prava djece, lica sa invaliditetom i prava nacionalnih, vjerskih i drugih manjina.

II – OVLAŠTENjA I NADLEŽNOSTI

Član 2

(1) Institucija će razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcionisanje ili povrede ljudskih prava i sloboda počinjene od bilo kojeg organa vlade.

(2) Institucija će djelovati po prijemu žalbe ili ex officio.

(3) Institucija može poduzimati opšte istrage.

(4) Institucija može preporučiti odgovarajuće pojedinačne i/ili opšte mjere.

(5) Institucija neće razmatrati predmete koji se odnose na odluke, činjenice ili događaje koji su se desili prije 15. decembra 1995. godine.

Član 3

Nadležnost Institucije sadržava će ovlaštenja da sprovodi istrage u svim žalbama o povredi ljudskih prava i sloboda navodno počinjenih od vojnih vlasti.

Član 4

(1) Nadležnost Institucije sadržaće ovlaštenja da provodi istrage u svim žalbama vezano za slabo funkcionisanje sudskog sistema ili nepravilnim procesuiranjem individualnih predmeta i da preporuči odgovarajuće pojedinačne ili opšte mjere.

(2) Ombudsmen se neće miješati u proces odlučivanja sudova, ali može pokrenuti sudske postupke ili intervenisati u toku postupka koji se vodi, kad god ustanovi da je takva aktivnost neophodna pri obavljanju njegovih dužnosti. Ombudsmen takođe može dati preporuke organu vlasti koji je strana u postupku ili biti konsultovan od strane u postupku.

Član 5

(brisano)

Član 6

Ombudsmen može proslijediti predmete o navodnim povredama ljudskih prava najvišim sudskim organima Bosne i Hercegovine koji su nadležni za pitanja ljudskih prava, u skladu s pravilima koja reguliraju ulaganje žalbe tim organima, kad god ustanovi da je to neophodno za efikasno sprovođenje svojih dužnosti.

Član 7

(1) Aktivnost Institucije neće biti prekinuta u vrijeme kada zakonodavni organ ne zasijeda, zbog toga što je zakonodavni organ raspušten ili je njegov mandat istekao.

(2) Vanredne situacije neće prekidati mandat ombudsmena.

III – SASTAV, IMENOVANjE I OSTAVKA

Član 8

(1) Instituciju ombudsmena čine tri lica.

(2) Ombudsmeni sarađuju u obavljanju svojih dužnosti. Aktivnost sprovođenja istrage i razmatranja pojedinačnih žalbi ili razmatranja problema ex officio može obaviti pojedinačno svaki ombudsmen, s tim što podjela zadataka među njima neće zavisiti od kriterijuma etničkog porijekla podnosioca žalbe. Ombudsmeni zajednički daju predloge, rješenja i donose izvještaj.

(3) Koordinaciju poslova u radu Institucije ombudsmena vodi jedan ombudsmen u periodu od dvije godine, koji je u tom periodu predsjedavajući.

(4) Za imenovanje ombudsmena, Parlamentarna skupština BiH osniva posebnu ad hok komisiju, koja objavljuje javni poziv i nakon sprovedene procedure utvrđuje listu kandidata koji ispunjavaju uslove utvrđene ovim Zakonom.

(5) Lista kandidata dostavlja se Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH na daljnji postupak. Parlamentarna skupština BiH može od kandidata zatražiti predstavljanje njihovog koncepta rada Institucije ombudsmena.

(6) Parlamentarna skupština BiH imenovaće istovremeno tri ombudsmena u Instituciju ombudsmena, na mandat od šest godina. Ombudsmene imenuju i razrješavaju Predstavnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH većinom glasova, u skladu sa poslovnicima o radu svakog doma. Redoslijed ombudsmena koji koordiniraju rad Institucije ombudsmena određuje se po abecednom redu ombudsmena. Poslovnikom o radu bliže se uređuje način ostvarivanja redoslijeda koordiniranja i druga pitanja u vezi s primjenom ovog principa.

(7) Ombudsmeni se imenuju iz tri konstitutivna naroda (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog), što ne isključuje mogućnost imenovanja i iz reda ostalih.

Član 9

(1) (brisano)

(2) Imenovanje ombudsmena u skladu s ovim Zakonom sprovodi se u roku ne dužem od 60 dana od dana dostavljanja predloga ad hok komisije Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, a najduže u roku od tri mjeseca od dana kada mjesto ostane upražnjeno ili kada ombudsmen prestane da obavlja svoju dužnost iz razloga predviđenih ovim Zakonom, osim u slučajevima ako je do isteka mandata ombudsmena ostalo manje od šest mjeseci.

Član 10*

(1) Ombudsmeni se imenuju na period od šest godina i mogu biti ponovo izabrani.

(2) Ombudsmen koji bude imenovan nakon ostavke ombudsmena ili prestanka dužnosti iz razloga utvrđenih ovim Zakonom, obavljaće tu dužnost preostali dio mandata i može biti ponovo izabran.

(3) (prestalo da važi)

(4) Plate savjetnika, pomoćnika ombudsmena i plate ostalih zaposlenih u Instituciji ombudsmena utvrđuju se u visini plata državnih službenika i namještenika zaposlenih u institucijama BiH, uz saglasnost Ministarstva finansija i trezora BiH, u skladu sa odobrenim budžetskim sredstvima.

Član 11

Za ombudsmena mogu biti imenovani državljani Bosne i Hercegovine, diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom i najmanje 10 godina radnog iskustva u pravnoj struci, koji su se istakli u toj struci i koji imaju dokazano iskustvo u oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda građana, te visok moralni ugled.

Član 12

(1) Dužnost ombudsmena prestaće zbog bilo kojeg od dolje navedenih razloga:

a) ostavke;

b) isteka mandata;

c) očigledne nemogućnosti da obavlja svoje dužnosti;

d) propusta da napusti funkciju koja je nespojiva s mandatom, kako je utvrđeno članom 17. stav 4. ovog zakona;

e) osude, i pravosnažnog izricanja kazne za namjerno učinjen prestup opisan u članu 16. stav 3. ovog zakona.

(2) Upražnjeno mjesto ombudsmena objaviće predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u slučaju smrti, ostavke, isteka mandata, ili konačne kazne. U ostalim okolnostima, odluka o upražnjenom mjestu biće donesena dvotrećinskom većinom Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nakon diskusije i saslušanja dotičnog lica za ombudsmena.

(3) Kada je mjesto ombudsmena upražnjeno, postupak imenovanja novog ombudsmena počinje u roku od mjesec dana.

(4) Tamo gdje mjesto ombudsmena bude upražnjeno zbog isteka mandata, ombudsmen čiji je mandat istekao nastaviće obavljati njegove dužnosti na privremenom osnovu sve dok imenovanje koje je propisano članom 9. ne bude obavljeno.

(5) Kada mjesto ombudsmena ostane upražnjeno iz drugih razloga, a to nije istek mandata, ombudsmeni koji ostaju na svom položaju privremeno će obavljati njegove dužnosti sve dok se ne završi postupak imenovanja novog ombudsmena.

Čl. 13-14

(brisano)

IV – IMUNITET I NESPOJIVOST

Član 15

(1) Ombudsmeni su nezavisni i samostalani u svom radu. Ombudsmeni neće primati nikakve naredbe. U okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, nijedan ombudsmen neće dobijati uputstva od organa vlasti. Ombudsmeni će djelovati u okviru ustavnih i zakonskih odredaba i međunarodnih pravnih akata o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Bosna i Hercegovina.

Ombudsmeni su dužni da se u svom radu pridržavaju principa pravednosti i moralnosti.

Član 16

(1) Ombudsmen neće biti krivično gonjen, neće biti podvrgnut istrazi, neće biti uhapšen niti će mu biti suđeno za mišljenja koja izrazi ili za odluke koje donese u sprovođenju svojih ovlaštenja koja su u skladu s njegovim dužnostima.

(2) U svim drugim okolnostima, ombudsmen ne može biti uhapšen ili pritvoren, osim u slučaju flagrante delicto za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina.

(3) Odluka o krivičnom gonjenju, pritvaranju ili izvođenju pred sud ombudsmena optuženog zbog krivičnog djela, biće donesena samo za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina i samo nakon što i Predstavnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine donesu odluku o tome. Samo sud na nivou Bosne i Hercegovine biće nadležan da sudi ombudsmenu.

(4) Lica u službi ili ona koju je imenovala Institucija neće biti krivično gonjena, neće biti predmet istrage, hapšenja, pritvaranja, niti će im se suditi za bilo kakvu radnju, mišljenje ili odluku donesenu pri obavljanju njihovih dužnosti prema uputama ombudsmena. U svim drugim okolnostima, kad god su lica u službi Institucije uhapšena, pritvorena ili izvedena pred sud, organi tužilaštva će o tome odmah propisno obavijestiti Instituciju.

Član 17

(1) Položaj ombudsmena nespojiv je sa vršenjem bilo kakve zastupničke funkcije; sa bilo kakvom političkom aktivnošću ili dužnošću ili odgovornošću za propagandu; nastavkom službe u organima vlade, članstvom u političkoj partiji ili vođstvom političke partije, sindikata, udruženja, fondacije, ili vjerske organizacije ili radom u bilo kojoj od njih; sa obavljanjem dužnosti sudije; kao i sa svakom aktivnošću kao zanimanjem ili profesijom, u privredi ili zapošljavanju.

(2) Ombudsmen koji je bio službenik uživa garanciju ponovnog prijema u prijašnju službu nakon isteka njegovog mandata.

(3) Ombudsmen će, u roku od 10 dana po imenovanju, i prije preuzimanja svoje službe, napustiti svako mjesto koje je potencijalno nespojivo, a ukoliko propusti da to uradi, smatraće se da je odbio imanovanje.

(4) Kada dođe do nespojivosti nakon što je ombudsmen preuzeo funkciju, podrazumijeva se da će on napustiti funkciju, u skladu sa članom 12., na dan pojave nespojivosti.

V – POSTUPAK ISTRAGE

Član 18

(1) Svako fizičko ili pravno lice koje tvrdi da ima legitiman interes može se obratiti Instituciji bez ikakvih ograničenja. Nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka,pol,maloljetnost, etničko porijeklo,religija,pravna nesposobnost, zatvor bilo koje vrste, i, uopšte uzevši, posebni odnosi sa i ovisnost o nekom organu vlade ne mogu ograničiti pravo ulaganja žalbe Instituciji,

(2) Žalba Instituciji ili njena intervencija neće povući bilo kakve krivične, disciplinske ili druge sankcije za podnosioca žalbe kao ni bilo kakvu neugodnost ili diskriminaciju za njega.

Član 19

(1) Svaka žalba mora biti potpisana i uložena od lica koje se žali u dokumentu u kojem će biti navedene osnove za njeno podnošenje, na praznom papiru. Žalba podnesena na manje formalan način može se prihvatiti ukoliko ombudsmen ustanovi da okolnosti to zahtijevaju.

(2) Sav rad Institucija je besplatan za lica koja joj se obrate i ne zahtjeva pomoć savjetnika ili advokata.

Član 20

(1) Prepiska upućena ombudsmenu ili Instituciji iz mjesta u kojima se lica nalaze u pritvoru, u kojima su zatvoreni ili su lišeni slobode ne može podlijegati nikakvoj cenzuri, niti se smije otvarati.

(2) Razgovori između ombudsmena ili lica koje je on delegirao ne mogu nikada biti nadgledani niti se u njih može miješati.

Član 21

(1) Institucija će registrovati i potvrditi prijem žalbi koje su uložene, bilo da smatra da ih je potrebno razmatrati ili ne. Kada ombudsmen odluči da ne razmatra žalbu, uradiće to pismeno, navodeći razloge i upućujući podnosioca te žalbe na najpogodnija sredstva za preduzimanje radnje, ukoliko ona postoje, ostavljajući podnosiocu žalbe da iskoristi ona sredstva koja on smatra najpogodnijim.

(2) Ombudsmen može odbiti da razmatra anonimne žalbe za koje smatra da su zlonamjerne, koje su neosnovane, u kojima nema žalbe, koje nanose štetu legitimnim pravima trećeg lica ili koje su instituciji predočene izvan roka od 12 mjeseci nakon pojave činjenica, događaja ili odluka na koje se žali.

Član 22

Protiv odluka ombudsmena ili Institucije nije moguće uložiti žalbu.

Član 23

(1) Kada ombudsmen odluči da žalba ili problem koji razmatra ex officio pružaju dovoljne osnove za istragu, on će obavijestiti predmetni organ vlade o suštini predmeta, tako da nadležno lice može dostaviti pismenu izjavu u roku na koji je ombudsmen ukazao.

(2) Ombudsmen može tražiti u bilo koje vrijeme bilo koji dokument koji smatra potrebnim za istragu.

Član 24

Kada, u toku istrage, ombudsmen ustanovi da izvršenje upravne odluke može rezultirati nepopravljivom štetom za prava podnosioca žalbe, on može predložiti nadležnom organu vlade da obustavi izvršenje osporene mjere u periodu ne dužem od 10 dana. Predmetni organ može odbiti da ispoštuje taj prijedlog, objasnivši, u pismenom aktu upućenom Instituciji, u roku od tri dana po prijemu prijedloga i u svakom slučaju prije izvršenja osporene mjere, razloge za to, a ako to propusti, taj prijedlog postaje obavezujući za taj organ.

VI – OBAVEZA SARADNjE SA OMBUDSMENOM

Član 25

(1) Organi vlade obavezni su da Instituciji pruže odgovarajuću pomoć u istrazi i vršenju kontrole.

(2) U vrijeme istrage ombudsmen ima pristup bilo kojem organu vlade u cilju provjere traženih informacija, obavljanja ličnih razgovora i razmatranja potrebnih spisa i dokumenata.

(3) Ombudsmenu ne smije biti odbijen pristup spisima ili administrativnim dokumentima ili drugim dokumentima koji se tiču aktivnosti ili djelatnosti koja je pod istragom, bez prejudiciranja odredbi člana 28. ovog zakona.

Član 26

(1) Kada se predmet koji se istražuje odnosi na radnje lica koja su u službi vlade i kada je ona vezana za dužnosti koje ta lica obavljaju, Institucija će obavijestiti to lice i njegovog pretpostavljenog ili organ u kojem ona radi i može zatražiti pismenu izjavu.

(2) Predmetni službenik će u datom roku dostaviti pismeni odgovor kao i sve dokumente i dokaze koje smatra relevantnim. Taj rok može na zahtjev biti produžen.

(3) Ombudsmen može provjeriti vjerodostojnost dostavljenih elemenata i dati prijedlog za saslušanje tog službenika kako bi dobio dodatne informacije. Od službenika koji odbiju da se odazovu ovom saslušanju ombudsmen može zatražiti pismeno objašnjenje o razlozima odbijanja.

(4) Informacije ili lične evidencije koje da neki službenik za vrijeme istrage su povjerljive, bez prejudiciranja odredbi krivičnog zakona o objavljivanju akta, što može biti krivično djelo.

Član 27

Nadređeni službenici ili organi vlade koji zabranjuju službenicima koji su im podređeni ili koji se nalaze u njihovoj službi da se odazovu zahtjevu ombudsmena ili saslušanju koje je on zakazao, daće pismenu izjavu da su to uradili, navodeći razloge za to. Ovaj dokumenat biće dostavljen tom službeniku i ombudsmenu. Ombudsmen će se tada obratiti pomenutom višem službeniku za sve radnje koje su neophodne za istragu.

VII – POVJERLjIVI I TAJNI DOKUMENTI I OBAVEZA DISKRECIJE

Član 28

(1) Ombudsmen može tražiti od organa vlade da mu predaju dokumente koje smatra potrebnim za obavljanje svoje funkcije, uključujući one koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni u skladu sa zakonom. U takvim slučajevima, ombudsmen će primjeniti potrebnu diskreciju za njih i neće ih učiniti dostupnim javnosti.

(2) Istraga koju vodi ombudsmen i njegovo osoblje, uključujući i proceduralne mjere, provodiće se uz najveću diskreciju, bez prejudiciranja razmatranja za koja ombudsmen ustanovi da treba da budu uvrštena u izvještaj. Poduzeće se posebne mjere zaštite za dokumente koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni.

(3) Kada ombudsmen smatra da dokument, koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni i koje nisu dostavili organi vlade, mogu biti od presudnog značaja za pravilno sprovođenje istrage, o toj činjenici obavijestiće Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

VIII – ODGOVORNOST ORGANA VLASTI I ZVANIČNIKA

Član 29

Kada istraga pokaže da je zloupotrebu, proizvoljnu proceduru, diskriminaciju, grešku, nemar ili propust, koji su predmet žalbe, počinio službenik u organu vlade, ombudsmen može dostaviti te nalaze predmetnom službeniku.Istog dana, ombudsmen će proslijediti te dokumente službenikovom nadređenom i daće preporuke koje bude smatrao potrebnim.

Član 30

Kada ombudsmen u obavljanju svojih dužnosti sazna za ponašanja ili radnju koja predstavlja krivično djelo, o tome će obavijestiti nadležne organe tužilaštva.

Član 31

(1) Ukoliko neprijateljsko ponašanje ili stav koji ometa istragu ombudsmena potiču od organa vlade ili njenih službenika, to može biti predmetom specijalnog izvještaja i biće pomenuto u odgovorajućem dijelu godišnjeg izvještaja.

(2) Kada neki službenik iz organa vlade ugrozi istragu tako što odbije dostaviti dokumente koje je zatražio ombudsmen, ili zanemari da dostavi takve dokumente ili uskrati ombudsmenu pristup administrativnim spisima ili dokumentima neophodnim za istragu, ombudsmen će poslati relevantni spis licu nadređenom tom službeniku ili nadležnim organima tužilaštva za odgovarajući disciplinski ili krivični postupak koji će se sprovesti u skladu sa zakonom.

(3) Kada nadležni organi vlasti propuste preduzeti radnju, ombudsmen može, umjesto tog organa, pokrenuti disciplinski postupak protiv odgovornog službenika ili, tamo gdje je to potrebno, pokrenuti krivični postupak pred sudom.

IX – PREPORUKE

Član 32

(1) Ombudsmen može dati preporuke vladinim organima u cilju usvajanja novih mjera. Organi vlade koji dobiju takve preporuke dužni su da pismeno odgovore i obavijeste ombudsmena o učinku preporuka u roku koji je ombudsmen odredio.

(2) Ukoliko, jednom kada su preporuke date, predmetni organ vlade ne poduzme odgovarajuće mjere u roku koji je ombudsmen odredio, ili ako ne obavijesti ombudsmena o razlozima njihovog nepreduzimanja, ombudsmen može ukazati ministru odgovornom za taj organ ili najvišim organima vlade, na tok predmeta i na date preporuke. Ako ombudsmen nakon toga ne dođe do rješenja u predmetu u kojem je po njegovom mišljenju bilo moguće naći pozitivno rješenje, taj problem biće uvršten u godišnji ili specijalni izvještaj, pominjući imena organa vlasti ili službenika koji su zauzeli takav stav.

(3) Ni ombudsmen ni Institucija nemaju nadležnost da izmijene ili ukinu mjere ili naloge vlade, ali mogu dati prijedlog za izmjenu kriterijuma korištenih pri njihovom usvajanju.

(4) Kada, nakon razmatranja predmeta, ombudsmen ustanovi da način na koji je zakon primijenjen vodi nepravičnim rezlutatima, on može uputiti nadležnom organu vlade preporuke koji bi dovele do pravičnog rješenja situacije predmetnog pojedinca. Ombudsmen može nadležnom organu dati prijedlog mjera čija bi primjena vjerovatno poboljšala situaciju na koju se žali, uključujući isplatu odštete, i u godišnjem ili specijalnom izvještaju Institucije dati prijedlog za izmjene i dopune zakona i drugih propisa kada on smatra da je to potrebno.

(5) Ukoliko se radnje koje su predmet žalbe sprovode kroz usluge fizičkih lica u skladu sa ugovorom o koncesiji javne službe, ombudsmen može od nadležnog upravnog organa zatražiti da provede svoja ovlaštenja kontrole i kažnjavanja.

X – OBAVJEŠTENjE I KOMUNIKACIJA

Član 33

(1) Ombudsmen će obavijestiti predmetno lice o rezultatima njegovih istraga i radnji kao i o odgovoru koji mu je dostavljen od organa vlade, ako se odgovor, po svojoj prirodi, ne smatra povjerljivim ili tajnim.

(2) Ombudsmen će dostaviti pozitivne i negativne nalaze istrage vlastima, službenicima ili predmetnom upravnom odjelu.

(3) Institucija može odlučiti objaviti svoje opšte preporuke u “Službenom glasniku BiH”.

(4) Sve ostale preporuke ombudsmena ili Institucije biće dostupne javnosti, osim u slučaju kada se one odnose na pitanja koja su povjerljiva ili tajna, ili kada se u žalbi izričito zatraži da se ime podnosioca kao i okolnosti slučaja ne objave.

XI – IZVJEŠTAJI

Član 34

(1) Svake godine Institucija će dostaviti rezultate svojih aktivnosti u izvještaju upućenom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske.

(2) Tamo gdje javni značaj i hitnost slučaja zahtijevaju, Institucija može dati specijalni izvještaj.

(3) Godišnji ili specijalni izvještaji biće objavljeni.

Član 35

(1) U svom godišnjem izvještaju, Institucija može navesti broj i prirodu primljenih žalbi, ukazujući na one koje nisu razmatrane kao i razloge za to, i one koje su bile predmet istrage, i nalaze o tome; Institucija može takođe istaći one prijedloge ili preporuke koje je prihvatila Vlada.

(2) Izvještaj neće sadržavati lične podatke koji bi omogućili da lice uključeno u postupak istrage bude javno identifikovano, bez prejudiciranja odredbi člana 31.

(3) Izvještaj će takođe sadržati dodatak namijenjen Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koji će prikazati troškove budžeta Institucije u datom periodu.

XII – PRAVILA I PROCEDURE

Član 36

(1) Institucija ombudsmena donosi opšte akte kojima se, u skladu s odredbama ovog Zakona, utvrđuju pravila i procedure postupka sa predmetima i strankama, pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, pravilnik o platama, pravilnik o radu, pravilnik o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih u Instituciji ombudsmena i druge akte prema potrebi.

(2) Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, Institucija ombudsmena je obavezna da donese u roku od mjesec dana od dana izbora.

XIII – OSOBLjE, OPREMA I FINANSIRANjE INSTITUCIJE OMBUDSMENA

Član 37

Izbor osoblja u Instituciji ombudsmena sprovodi se putem javnog konkursa, u skladu sa zakonom, a što se bliže uređuje aktom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji Institucije ombudsmena.

Član 38

(1) Savjetnici Institucije biće automatski otpušteni kada tri nova ombudsmena koja izaberu Predstavnički dom i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 9. ovog zakona, preuzmu svoje funkcije. Ovi savjetnici mogu biti ponovo imenovani.

(2) Osoblje Institucije, koji su bili službenici prije zapošljavanja u Instituciji, uživaju garancije ponovnog prijema u njihovu službu u vrijeme njihovog otpuštanja iz službe Institucije.

Član 39

(1) Sredstva neophodna za funkcionisanje Institucije ombudsmena obezbjeđuju se u budžetu institucija BiH.

(2) Institucija je obavezna da svake godine nadležnom ministarstvu finansija i trezora dostavi predlog finansijskog plana, na osnovu kojeg se odobravaju sredstva iz budžeta institucija BiH.

(3) Prilikom utvrđivanja visine sredstava za finansiranje Institucije ombudsmena polazi se, prije svega, od potrebe obezbjeđivanja potpunog, nezavisnog i efikasnog obavljanja poslova, njihove prirode, obima i od drugih uslova utvrđenih posebnim zakonima.

XIV – PRELAZNE ODREDBE

Član 40

Stupanjem na snagu ovog zakona, kancelarija ombudsmena za ljudska prava ustanovljena Aneksom 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini zvaće se: “Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine” i obavljaće dužnosti u skladu s odredbama ovog zakona.

Član 41

(1) Ombudsmeni Bosne i Hercegovine i entiteta koji trenutno obavljaju ovu dužnost imaće status ombudsmena i zamjenika ombudsmena u prelaznom periodu.

(2) Status ombudsmena i zamjenika ombudsmena u prelaznom periodu trajaće do 31. 12. 2006. godine.

(3) U prelaznom periodu navedenom u stavu (2) ovog člana prenos dužnosti ombudsmena izvršiće se na sljedeći način:

a) dužnost ombudsmena Bosne i Hercegovine u prelaznom periodu do navedenog roka obavljaće ombudsmen iz jednog od tri konstitutivna naroda, a dužnost zamjenika dosadašnji ombudsmeni iz druga dva konstitutivna naroda;

b) dužnost ombudsmena u Republici Srpskoj u prelaznom periodu obavljaće već izabrani ombudsmen Republike Srpske iz jednog od tri konstitutivna naroda, a dužnost zamjenika ombudsmena dosadašnji ombudsmeni iz druga dva konstitutivna naroda;

c) dužnost ombudsmena u Federaciji Bosne i Hercegovine u prelaznom periodu obavljaće već izabrani ombudsmen Federacije Bosne i Hercegovine iz jednog od tri konstitutivna naroda, a dužnost zamjenika ombudsmena dosadašnji ombudsmeni iz druga dva konstitutivna naroda.

(4) Odluku o kriterijumima i redoslijedu obavljanja dužnosti ombudsmena i zamjenika ombudsmena u prelaznom periodu donijeće Predstavnički i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i parlamenti entiteta u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(5) Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i parlamenti entiteta prilikom donošenja odluke iz prethodnog stava dužni su da vode računa da ombudsmeni Bosne i Hercegovine i entiteta ne budu iz istog naroda.

Član 42

(1) Do roka utvrđenog u članu 16. stav (2) ovog Zakona izvršiće se imenovanje ombudsmena u skladu s ovim Zakonom.

(2) Izuzetno, imenovanje prvih ombudsmena u skladu s ovim Zakonom može se izvršiti između ombudsmena koji obavljaju ove dužnosti u prelaznom periodu.

Član 43

(1) Osoblje, sredstva za rad i opremu entitetskih ombudsmena preuzeće Institucija ombudsmena, o čemu će do roka iz člana 16. stav (2) ovog Zakona donijeti poseban akt i utvrditi način preuzimanja.

(2) Institucija ombudsmena raspoređuje osoblje na odgovarajuća radna mjesta, u skladu sa internim aktima.

(3) Ombudsmeni BiH i entiteta će u prelaznom periodu racionalizirati broj zaposlenih do 30% i terenskih kancelarija do 50%, vodeći posebno računa o tome da se dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i sloboda ovom racionalizacijom ne ugrozi.

(4) Na zaposlene koji ne budu raspoređeni u skladu sa prethodnim stavom ovog člana primjenjuju se odredbe odgovarajućih zakona koji propisuju pravo zaposlenih u slučaju ukidanja radnog mjesta.

Član 44

(1) Finansiranje institucija ombudsmena u prelaznom periodu vršiće se iz budžeta insitucija BiH i budžeta entiteta, sve do konačnog restrukturisanja institucija ombudsmena u skladu s ovim Zakonom.

(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine i entitetski ombudsmeni redovno će sarađivati sve do prestanka fukcionisanja entitetskih ombudsmena, a saradnja će uključivati pripremu u roku od šest mjeseci koordiniranog plana rada, razmjenu iskustava, usklađivanje prakse i sačinjavanje početnog okvira za buduće funkcionisanje Institucije ombudsmena.

(3) Do isteka roka utvrđenog u članu 16. stav (2) entiteti su dužni da donesu odgovarajuće zakone koji utvrđuju prestanak funkcionisanja entitetskih ombudsmena i kojim njihove nadležnosti prenose na Instituciju ombudsmena.

Član 45

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 35/2004)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjivaće se od 1. januara 2004. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 32/2006 i 38/2006 – ispr.)

Član 22

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH.”

Zakon o ministarstvima i drugim oranima uprave u BiH

0

ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM ORGANIMA UPRAVE BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 5/2003, 42/2003, 26/2004, 42/2004, 45/2006, 88/2007, 35/2009, 59/2009, 103/2009, 87/2012, 6/2013, 19/2016 i 83/2017)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom osnivaju se ministarstva i utvrđuju upravne organizacije, kao i druge institucije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH) koje obavljaju poslove uprave iz nadležnosti BiH, određuje njihov djelokrug rada, način rukovođenja, kao i druga pitanja od značaja za njihovo organizovanje i djelovanje.

Član 2

Poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju: ministarstva, upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva, kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.

Član 3

Sastav državnih službenika i zaposlenih u organima uprave iz člana 2. ovog zakona odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva u BiH, u skladu sa čl. V.4.b) i IX.3. Ustava BiH, odredbama Zakona o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 38/02), Zakona o upravi (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02) i Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 19/02).

Član 4

Ministarstva su organi uprave koja obavljaju upravne i stručne poslove iz nadležnosti BiH u jednom ili više srodnih područja u kojima u cjelini, ili zakonom odnosno drugim propisom određenom obimu, neposredno obezbijediti primjenu zakona i drugih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.

Ministarstva pripremaju zakone i druge propise i opšte akte iz svog djelokruga te obavljaju i druge poslove određene posebnim zakonima i drugim propisima.

Član 5

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organizovanost i samostalnost u radu.

Upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne upravne organizacije i kao upravne organizacije u sastavu ministarstava, i imaju svojstvo pravnog lica.

Upravne organizacije mogu se osnovati u sastavu ministarstva ako je potrebno zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti ministarstva i uprave i kada je, pored određenog stepena samostalnosti u vršenju poslova iz nadležnosti uprave potrebno obezbijediti usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih upravnih organizacija od strane ministarstva.

Upravne organizacije koje su u sastavu ministarstva odgovorne su ministarstvu u čijem su sastavu, a samostalne upravne organizacije odgovorne su Savjetu ministara BiH.

Upravne organizacije koje su u sastavu ministarstva finansiraju se iz državnog budžeta posredstvom ministarstva u čijem su sastavu.

Samostalne upravne organizacije se finansiraju iz budžeta koji se sastoji od sredstava iz državnog budžeta i iz nezavisnih izvora.

Član 6

Za obavljanje stručnih, tehničkih i drugih poslova za potrebe Savjeta ministara BiH i organa uprave mogu se osnovati određene stručne, tehničke i druge službe, kao zajedničke ili samostalne službe koje mogu imati svojstvo pravnog lica.

O osnivanju službi iz stava 1. ovog člana za potrebe organa uprave odlučuje Savjet ministara BiH.

II – MINISTARSTVA, UPRAVNE ORGANIZACIJE I SLUŽBE

Član 7

Ministarstva Bosne i Hercegovine su:

– Ministarstvo spoljnih poslova;

– Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa;

– Ministarstvo komunikacija i transporta;

– Ministarstvo finansija i trezora;

– Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice;

– Ministarstvo pravde;

– Ministarstvo bezbjednosti;

– Ministarstvo civilnih poslova,

– Ministarstvo odbrane.

Član 8

Ministarstvo spoljnih poslova nadležno je za:

– provođenje utvrđene politike BiH i radi na razvoju međunarodnih odnosa u skladu sa stavovima i smjernicama Predsjedništva Bosne i Hercegovine;

– predlaže utvrđivanje stavova o pitanjima od interesa za spoljnopolitičke aktivnosti i međunarodni položaj BiH;

– zastupanje BiH u diplomatskim odnosima prema drugim državama, međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama, i za neposrednu komunikaciju sa diplomatskim i predstavništvima drugih država i misijama međunarodnih organizacija u BiH i obavlja stručne poslove u vezi sa tim;

– praćenje stanja i razvoj međunarodnih odnosa BiH sa drugim državama, međunarodnim organizacijama i drugim subjektima međunarodnog prava i međunarodnih odnosa i o tome izvještava Parlament Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara);

– predlaganje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine uspostavljanja ili prekida diplomatskih ili konzularnih odnosa sa drugim državama;

– saradnju s međunarodnim organizacijama, predlaganje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine učlanjenje, odnosno učešće BiH u radu međunarodnih organizacija;

– organizovanje, usmjeravanje i koordiniranje rada diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inostranstvu;

– pripremanje i organizovanje međunarodnih posjeta i susreta;

– pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma;

– vršenje poslova u vezi sa boravkom i zaštitom prava i interesa državljana BiH na stalnom i privremenom boravku u inostranstvu i domaćih pravnih lica u inostranstvu;

– da u saradnji sa nadležnim ministarstvima i institucijama prati međunarodna ekonomska kretanja i odnose i obavještava nadležne organe o tome, kao i o ekonomskim odnosima BiH sa pojedinim zemljama i regionima;

– podsticanje, razvijanje i koordinacija saradnje sa iseljeništvom iz BiH;

– pripremu dokumentacije, analiza, informacija i drugih materijala za potrebe Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Savjeta ministara i drugih organa nadležnih za sprovođenje spoljne politike.

Član 9

Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa nadležno je za:

– spoljnotrgovinsku politiku i carinsko-tarifnu politiku BiH;

– pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti ekonomskih odnosa i trgovine sa drugim državama;

– pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma i drugih akata vezano za obnovu i rekonstrukciju BiH;

– odnose sa međunarodnim organizacijama i institucijama iz oblasti spoljne trgovine i ekonomskih odnosa;

– pripremu i izradu makroekonomskih odnosno strateških dokumenata iz oblasti ekonomskih odnosa;

– poslovno okruženje, jedinstven ekonomski prostor;

– razvoj i promociju preduzetništva;

– kontrolu prometa roba i usluga koji imaju poseban režim u prometu odnosno u izvozu i uvozu;

– zaštitu potrošača;

– konkurenciju;

– veterinarstvo.

Ministarstvo je nadležno i za obavljanje poslova i zadataka iz nadležnosti BiH koji se odnose na definisanje politike, osnovnih principa, koordiniranje djelatnosti i usklađivanje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu u područjima:

– poljoprivrede;

– energetike;

– zaštita okoline, razvoja i korištenja prirodnih resursa;

– turizma.

U sastavu ovog ministarstva kao upravne organizacije su Kancelarija za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, Uprava Bosne i Hercegovine za zaštitu zdravlja bilja i Kancelarija za usklađivanje i koordinaciju sistema plaćanja.

Član 10

Ministarstvo komunikacija i transporta nadležno je za:

– politiku i regulisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih uređaja;

– međunarodni i međuentitetski promet i infrastrukturu;

– pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti međunarodnih i međuentitetskih komunikacija i prometa;

– odnose sa međunarodnim organizacijama iz oblasti međunarodnih i međuentitetskih komunikacija i prometa;

– pripremu i izradu strateških i planskih dokumenata iz oblasti međunarodnim i međuentitetskih komunikacija, prometa, infrastrukture i informacionih tehnologija;

– poslovi kontrole neometanog transporta u međunarodnom transportu;

– civilno vazduhoplovstvo i nadzor vazdušnog prometa.

U sastavu ovog ministarstva su upravne organizacije Direkcija za civilno vazduhoplovstvo Bosne i Hercegovine i Regulatorni odbor željeznica Bosne i Hercegovine, čija su prava i dužnosti utvrđeni posebnim zakonom.

Član 11

Ministarstvo finansija i trezora nadležno je za:

– principe poreske politike, taksi i propisa;

– odnose sa međunarodnim i domaćim finansijskim institucijama;

– pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata kojim BiH preuzima kreditne i druge finansijske obaveze sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama;

– planiranje i upravljanje dugom BiH, izvršavanje međunarodnih finansijskih obaveza;

– politiku novog zaduživanja u zemlji i inostranstvu;

– pripremu budžeta BiH i završnog računa BiH;

– koordiniranje aktivnosti za obezbjeđenje budžetskih sredstava BiH;

– izvršavanje budžeta BiH i staranje o finansiranju institucija BiH,

– vođenje aktivnosti o sukcesiji imovine bivše SFRJ;

– bankarske propise koji se odnose na funkcionisanje Centralne banke BiH;

– upravljanje imovinom u vlasništvu institucija BiH;

– kompiliranje, distribuiranje i objavljivanje konsolidovanih opštih vladinih fiskalnih podataka;

– koordiniranje međunarodne ekonomske pomoći BiH, osim dijela koji se odnosi na pomoć Evropske unije;

– uređenje interne kontrole budžetskih korisnika u skladu sa međunarodno priznatim standardima interne kontrole kao i za davanje smjernica za uspostavljanje i održavanje sistema interne kontrole;

– razvoj, rukovođenje i koordinaciju interne revizije u institucijama Bosne i Hercegovine;

– finansijsko planiranje razvoja u institucijama Bosne i Hercegovine koje obuhvata upravljanje javnim investicijama i srednjoročno planiranje, praćenje i izvještavanje.

U sastavu ovog ministarstva je Centralna harmonizacijska jedinica Ministarstva finansija i trezora sa statusom upravne organizacije.

Član 12

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadležno je za:

– praćenje i provođenje međunarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda;

– promovisanje i zaštita ličnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda;

– koordinaciju i pripremu izvještaja nadležnim domaćim organima i institucijama i međunarodnim institucijama i organizacija o provođenju obaveza iz međunarodnih konvencija i međunarodnih dokumenata;

– kreiranje i provođenje aktivnosti na ispunjavanju obaveza BiH u pogledu prijema u evroatlantske integracije, a posebno u vezi sa primjenom Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima;

– uspostavljanje i funkcionisanje zastupnika/agenta Savjeta ministara BiH i Kancelarije zastupnika/agenta Savjeta ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava;

– uspostavljanje i funkcionisanje Agencije za ravnopravnost polova u BiH i staranje o ravnopravnosti polova;

– praćenje, izrada i distribuiranje informacija o standardima, ostvarenjima i aktivnostima u oblasti ljudskih prava;

– saradnja sa vjerskim zajednicama;

– saradnja sa nacionalnim manjinama i njihovim udruženjima;

– saradnja sa institucijama i organizacijama zaduženim za traženje nestalih lica u BiH;

– saradnja sa Crvenim krstom/križom BiH i Međunarodnim komitetom Crvenog krsta/križa i humanitarnim organizacijama;

– staranje o pravima i pitanjima izbjeglica i lica pod supsidijarnom zaštitom u BiH nakon utvrđivanja njihovog statusa.

– prihvat i zbrinjavanje, na period do 30 dana, bh. državljana koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu po osnovu Sporazuma o readmisiji;

– provođenjeAneksa VII Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i praćenje i nadzor provođenja tog Aneksa;

– kreiranje i provođenje politike BiH u oblasti povratka izbjeglica i raseljenih lica u BiH, projekata rekonstrukcije, i obezbjeđenje drugih uslova za održiv povratak;

– koordiniranje, usmjeravanje i nadzor u okviru Komisije za izbjeglice i raseljena lica, aktivnosti entiteta i drugih institucija u BiH odgovornih za provođenje politike u ovoj oblasti;

– sve ostale aktivnosti propisane Zakonom, i/ili koje se odnose na provođenje Aneksa VI i VII Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH;

– sve podatke koje Ministarstvo cijeni relevantnim u skladu sa svim važećim standardima o zaštiti podataka, kao i korišćenje podataka u svrhu zaštite individualnih ljudskih prava;

– saradnja sa nevladinim sektorom po pitanjima iz nadležnosti ministarstva;

– kreiranje politike Bosne i Hercegovine prema iseljeništvu;

– prikupljanje, sistematizovanje, publikovanje i distribuiranje svih podataka iz nadležnosti ministarstva.

Ministarstvo je nadležno i za obavljanje poslova koji su u nadležnosti BiH i koji se odnose na utvrđivanje osnovnih načela koordiniranja akitivnosti, usklađivanja politika i planova organa vlasti BiH i međunarodne zajednice u oblasti: stambene politike, obnove i razvoja i projekta održivog povratka i njihovog evidentiranja.

Član 13

Ministarstvo pravde nadležno je za:

– administrativne funkcije vezano za pravosudne organe na državnom nivou;

– međunarodnu i međuentitetsku pravosudnu saradnju (međusobna pravna pomoć i kontakti sa međunarodnim tribunalima);

– izradu odgovarajućih zakona i propisa za uređenje pitanja iz alineje 1. i 2. ovog člana;

– obezbjeđivanje da zakonodavstvo BiH i njegovo provođenje na svim nivoima budu u skladu sa obavezama BiH koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma;

– pružanje besplatne pravne pomoći u skladu s odredbama Zakona o pružanju besplatne pravne pomoći (“Službeni glasnik BiH”, broj 83/16);

– saradnju sa Ministarstvom spoljnih poslova i entitetima na izradi međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma;

– davanje smjernica i praćenje pravnog obrazovanja, kako bi se obezbijedila međuentitetska harmonizacija u ovoj oblasti i postupanje u skladu sa najboljim standardima;

– općenito djelovanje kao centralno koordinirajući organ za obezbjeđivanje usklađenosti zakonodavstva i standarda pravosudnog sistema među entitetima, bilo obezbjeđenjem uslova za raspravu ili koordiniranjem inicijativa;

– ekstradiciju;

– poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem zakona koji se odnose na državne službenike i zaposlene organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke i kancelarijsko poslovanje u organima uprave, kao i poslove inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem zakona koji se odnosi na rad udruženja građana i fondacija registrovanih na nivou Bosne i Hercegovine, u pitanjima: prijavljivanja izmjena i dopuna statuta, ciljeva i djelatnosti, naziva, adrese sjedišta, lica ovlašćenog za zastupanje i prestanak rada udruženja ili fondacija, korišćenja u pravnom prometu podataka koji nisu upisani u Registar udruženja i fondacija, korišćenja naziva pod kojim su udruženje ili fondacija upisani u Registar, održavanja sjednica skupštine udruženja ili upravnog odbora fondacije, dostavljanja finansijskog izvještaja u skladu sa zakonom, vođenja popisa članova udruženja i prestanka rada i djelovanja udruženja ili fondacije;

– pitanja udruženja građana, vođenje registara udruženja građana i nevladinih organizacija koje djeluju na teritoriji BiH;

– druge poslove i zadatke koji nisu u nadležnosti drugih ministarstava BiH, a srodni su poslovima iz nadležnosti ovog ministarstva.

Član 14

Ministarstvo bezbjednosti nadležno je za:

– zaštitu međunarodnih granica, unutrašnjih graničnih prelaza i regulisanje prometa na graničnim prelazima BiH;

– sprečavanje i otkrivanje učinilaca krivičnih djela terorizma, trgovine drogom, krivotvorenja domaće i strane valute i trgovine ljudima i drugih krivičnih djela sa međunarodnim ili međuentitetskim elementom;

– međunarodnu saradnju u svim oblastima iz nadležnosti ministarstva;

– zaštitu lica i objekata;

– prikupljanje i korištenje podataka od značaja za bezbjednost BiH;

– organizaciju i usaglašavanje aktivnosti entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u ostvarivanju bezbjedonosnih zadataka u interesu BiH;

– provođenje međunarodnih obaveza i saradnju u provođenju civilne zaštite, koordinacija djelovanja entitetskih službi civilne zaštite u BiH, i usklađivanje njihovih planova za slučaj prirodne ili druge nesreće koje zahvataju teritoriju BiH, i donošenje programa i planova zaštite i spašavanja;

– kreira, stara se i provodi politiku useljavanja i azila u BiH”;

– uređuje procedure i način organizacije službe vezano za kretanje i boravak stranaca u BiH;

– pružanje podrške policijskim tijelima BiH;

– školovanje i stručno usavršavanje kadrova u skladu sa potrebama policijskih tijela BiH i drugih službi i agencija iz oblasti bezbjednosti;

– forenzička ispitivanja i vještačenja.

U sastavu ovog ministarstva kao upravne organizacije su: Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH (u daljnjem tekstu: Direkcija), Granična policija Bosne i Hercegovine, Državna agencija za istrage i zaštitu, Agencija za forenzička ispitivanja i vještačenja, Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova, Agencija za policijsku podršku i Služba za poslove sa strancima, čija se prava, dužnosti i operativna samostalnost uređuju posebnim zakonima.

Kancelarija za saradnju sa Interpolom, kao samostalna služba u sastavu ovog Ministarstva, prelazi u Direkciju, kao sektor za međunarodnu operativnu policijsku saradnju sa INTERPOLOM, EUROPOLOM, SECI CENTROM i drugim međunarodnim organizacijama u skladu sa važećim sporazumima. Direkcija će u roku do 90 dana od početka rada preuzeti poslove, sredstva za rad i zaposlene u Kancelariji za saradnju sa Interpolom od Ministarstva bezbjednosti.

Član 15

Ministarstvo civilnih poslova nadležno je za:

– poslove državljanstva, upis i evidenciju građana, zaštitu ličnih podataka, prijavljivanje prebivališta i boravišta, lične isprave, putne isprave i postupak evidencije registracije vozila;

– deminiranje.

Ministarstvo je nadležno za obavljanje poslova i izvršavanje zadataka koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine i koji se odnose na utvrđivanje osnovnih principa koordinacije aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih tijela vlasti i definisanje strategije na međunarodnom planu u područjima:

– zdravstva i socijalne zaštite;

– penzija;

– nauke i obrazovanja;

– rada i zapošljavanja;

– kulture i sporta;

– geodetskim, geološkim i meteorološkim poslovima.

U sastavu ovog ministarstva je Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine i Komisija za deminiranje u BiH kao samostalne službe čija su prava i dužnosti utvrđena posebnim propisima.

Član 15a

Ministarstvo odbrane nadležno je za:

– stvaranje i održavanje odbrambenog kapaciteta kako bi se obezbijedila zaštita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine;

– predlaganje budžeta za odbranu Bosne i Hercegovine i izdavanje odobrenja za rashode iz budžeta Bosne i Hercegovine za odbranu;

– organizaciju, opremanje i snabdijevanje Oružanih snaga;

– regulisanje organizacije i vođenja pukova, njihovih komandi i personala;

– sprovođenje definisanih politika i smjernica, te obezbjeđenje sprovođenja zakona, ostalih propisa i opštih akata iz oblasti odbrane;

– izvršavanje obaveza u vezi sa izgradnjom i održavanjem vojnih i drugih objekata, kao i objekata od posebnog značaja za odbranu Bosne i Hercegovine;

– upravljanje i korišćenje sredstava namijenjenih za potrebe Oružanih snaga;

– nabavljanje, čuvanje i obnavljanje rezervnih proizvoda posebne namjene za potrebe Oružanih snaga;

– izrađivanje kriterijuma o uslovima i načinu skladištenja, čuvanja i održavanja naoružanja i vojne opreme i staranje o zaštiti materijalnih sredstava i objekata u Oružanim snagama;

– ispitivanje, kontrolu kvaliteta i verifikaciju naoružanja i vojne opreme za potrebe Oružanih snaga;

– planiranje, izvođenje geodetskih, fotogrametrijskih i kartografsko-reprodukcijskih poslova od interesa za odbranu, sprovođenje nadzora nad izvođenjem tih poslova i staranje o čuvanju, skladištenju i distribuciji geodetskih, fotogrametrijskih i kartografskih materijala i dokumenata značajnih za odbranu;

– organizovanje veze, protivelektronskog obezbjeđenja i kriptozaštite Oružanih snaga;

– organizovanje i vršenje inspekcijskog nadzora nad Oružanim snagama;

– organizovanje i sprovođenje mjera bezbjednosti i zaštite odbrambenog sistema, kao i tajnih podataka odbrane;

– donošenje politika i osnovnih pravila za Oružane snage;

– donošenje propisa o školovanju, vaspitanju i obrazovanju u Oružanim snagama;

– donošenje propisa o vojnoj disciplini i drugih propisa predviđenih ovim zakonom;

– predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima koji se tiču pitanja odbrane;

– nadzor nad svim subjektima Oružanih snaga;

– upućivanje predloga Savjetu ministara Bosne i Hercegovine sa inicijativom o učešću u operacijama podrške miru kao i druge nadležnosti propisane Zakonom o učešću pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, policijskih službenika, državnih službenika i ostalih zaposlenika u operacijama podrške miru i drugim aktivnostima u inostranstvu (“Službeni glasnik BiH”, broj 14/05);

– izradu, pregled i ažuriranje Odbrambene politike Bosne i Hercegovine koju odobrava Predsjedništvo;

– izradu i odobravanje politika i propisa koji se tiču organizacije, administracije, personala, obuke, opremanja i upotrebe Oružanih snaga;

– obezbjeđivanje da Bosna i Hercegovina poštuje međunarodne obaveze koje se tiču pitanja odbrane;

– izradu procedura za odobravanje vojne pomoći civilnim vlastima u slučaju prirodnih i drugih katastrofa i nesreća, po ovlašćenjima Predsjedništva;

– obezbjeđivanje transparentnosti funkcija Ministarstva odbrane;

– utvrđivanje politike stambenog zbrinjavanja pripadnika Ministarstva odbrane i Oružanih snaga;

– planiranje i organizovanje naučnoistraživačkog rada od značaja za odbranu;

– davanje stručnih mišljenja o nastavnim programima koji se tiču isključivo vojnih aspekata civilne odbrane, a na zahtjev nadležnih institucija;

– ostale nadležnosti definisane u zakonu.

Član 16

U skladu sa članom 13. ovog zakona, Ministarstvo pravde obavlja poslove i zadatke koji nisu u nadležnosti drugih ministarstava.

U slučaju sukoba djelokruga rada ministarstava ili ako pojedini poslovi nisu izričito predviđeni u djelokrugu rada pojedinih ministarstava, a srodni su ostalim poslovima koje obavlja to ministarstvo, Savjet ministara BiH će svojom odlukom utvrditi kojem ministarstvu pripadaju konkretni poslovi i zadaci.

III – SAMOSTALNE UPRAVNE ORGANIZACIJE

Član 17

Samostalne upravne organizacije su:

1. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine;

2. Institut za akreditovanje Bosne i Hercegovine;

3. Institut za metrologiju Bosne i Hercegovine;

4. Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine;

5. Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine;

6. Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine;

7. Agencija za unapređenje inostranih investicija u Bosni i Hercegovini;

8. Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine;

9. Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine;

10. Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini;

11. Agencija za poštanski saobraćaj Bosne i Hercegovine;

12. Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini;

13. Agencija za nadzor nad tržištem Bosne i Hercegovine;

14. Agencija za antidoping kontrolu Bosne i Hercegovine;

15. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđivanje kvaliteta Bosne i Hercegovine;

16. Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine;

17. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine;

18. Agencija za bezbjednost hrane Bosne i Hercegovine;

19. Konkurencijski savjet Bosne i Hercegovine;

20. Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine;

21. Centar za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja;

22. Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini;

23. Državna regulatorna agencija za radijacionu i nuklearnu bezbjednost;

24. Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine i

25. Fond za povratak Bosne i Hercegovine.

Posebnim zakonom mogu se osnivati i druge samostalne upravne organizacije iz nadležnosti Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

Prava i dužnosti, kao i druga pitanja od značaja za rad samostalnih upravnih organizacija uređuju se Zakonom o upravi i posebnim zakonima i propisima.

IV – DIREKCIJA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE

Član 18

Na osnovu člana 23. Zakona o Savjetu ministara BiH, Direkcija za evropske integracije je nadležna za:

– koordinaciju poslova na usklađivanju pravnog sistema BiH sa standardima za pristupanje Evropskoj uniji (acquis communautaire);

– provjeru usklađenosti svih nacrta zakona i propisa koje Savjetu ministara dostavljaju ministarstva i upravne organizacije sa direktivama “Bijele knjige – Pripreme pridruženih zemalja Centralne i Istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Unije” i procedurama zadovoljavanja zahtjeva relevantne direktive;

– usklađivanje aktivnosti organa i institucija u BiH koje se odnose na odgovarajuće aktivnosti potrebne za evropske integracije;

– učestvuje kao tehničko operativno tijelo za kontakte sa Evropskim povjerenstvom;

– koordinacija nad provođenjem odluka koje donose nadležni organi i institucije BiH, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u odnosu na sve aktivnosti potrebne za evropske integracije;

– učestvuje u aktivnostima ili izrađuje nacrte zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na izvršavanje poslova koje je BiH dužna preduzimati u procesu uključivanja u evropske integracije;

– djelovanje kao glavni operativni partner institucija Evropske komisije u procesu stabilizacije i pridruživanja;

– koordinacija pomoći Evropske unije BiH.

Direkcija će uspostaviti funkcionalni odnos sa ministarstvima, upravnim organizacijama i entitetskim vladama po pitanjima koja se odnose na evropsku integracionu strategiju i politike, usklađivanje zakona i koordinaciju pomoći.

V – RUKOVOĐENjE MINISTARSTVIMA, UPRAVNIM ORGANIZACIJAMA I SLUŽBAMA

Član 19

Rukovođenje ministarstvima, upravnim organizacijama, drugim institucijama Bosne i Hercegovine i službama, prava, obaveze, odgovornost, postavljenje i razrješenje funkcionera i rukovodećih radnika utvrđeni su u Zakonu o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 38/02), Zakonu o upravi (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02), Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 19/02) i posebnim zakonima i propisima kojima se osnivaju upravne organizacije i službe.

Član 20

Ministarstvom rukovodi ministar u saradnji sa zamjenikom ministra i sekretarom ministarstva.

Ministar je za svoj rad i stanje u područjima koja su u djelokrugu rada ministarstva odgovoran Savjetu ministara BiH.

Ministar ima jednog zamjenika ministra koji se imenuje na isti način kao i ministar, s tim da ne može biti iz istog naroda iz čijih redova je biran ministar.

Član 21

Upravnim organizacijama rukovode direktori, odnosno rukovodioci čiji je naziv određen zakonom ili odlukom o osnivanju upravne organizacije.

Rukovodioci upravnih organizacija odgovorni su za svoj rad i stanje u područjima koja su u djelokrugu upravne organizacije tijelu koje ih imenuje na tu dužnost.

Rukovodioci upravnih organizacija koje su u sastavu ministarstava za svoj rad odgovaraju i ministru koji rukovodi ministarstvom u čijem je sastavu upravna organizacija.

VI – ORGANIZACIJA, PROGRAM RADA I IZVJEŠTAJI O RADU MINISTARSTAVA, UPRAVNIH ORGANIZACIJA I SLUŽBI

Član 22

Unutrašnja organizacija ministarstava i upravnih organizacija zasniva se na principima utvrđenim Zakonom o upravi, a utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji ministarstava donosi ministar, a upravne organizacije rukovodilac upravne organizacije, uz saglasnost Savjeta ministara.

Prije donošenja Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji ministar, odnosno rukovodilac upravne organizacije dužan je pribaviti mišljenje Kancelarije za zakonodavstvo, Ministarstva pravde i Ministarstva finansija i trezora.

Član 23

Savjet ministara Bosne i Hercegovine usvaja Srednjoročni program rada koji je osnov za pripremu Dokumenta okvirnog budžeta za trogodišnji period i srednjoročnih planova rada institucija Bosne i Hercegovine.

Organi uprave Bosne i Hercegovine dužni su da donesu srednjoročne planove rada i godišnje programe rada zasnovane na Srednjoročnom programu rada Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

Srednjoročne planove rada institucija Bosne i Hercegovine donosi rukovodilac organa uprave Bosne i Hercegovine. Ako planovi rada sadrže finansijske obaveze ili potrebe, potrebno je priložiti mišljenje Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine.

Postupak srednjoročnog planiranja, praćenja i izvještavanja u institucijama Bosne i Hercegovine propisuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine na prijedlog Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine.

Član 24

Ministarstva i upravne organizacije dužni su o svom radu i stanju u upravnim područjima iz svog djelokruga rada za svaku kalendarsku godinu podnijeti izvještaj o radu.

Izvještaj se podnosi Savjetu ministara, zaključno sa februarom tekuće godine za prethodnu godinu.

VII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 25

U roku od petnaest dana od dana stupanja na snagu ovog zakona Savjet ministara BiH svojom posebnom odlukom utvrdiće način preuzimanja poslova između ministarstava osnovanih ranijim Zakonom o Savjetu ministara BiH i ministarstvima BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 11/00) i ministarstava uspostavljenih ovim zakonom, a naročito način preraspodjele državnih službenika i ostalih zaposlenih i raspodjele arhiva, evidencije, dokumentacije, materijalno-tehničkih sredstava, finansijskih i drugih obaveza, odrediti sjedišta ministarstava i urediti druga pitanja od značaja za uspješan i kontinuiran rad ministarstava.

Član 26

Upravni postupci koji nisu pravosnažno okončani u organima uprave koji se ovim zakonom ukidaju ili čiji je djelokrug izmijenjen, nastaviće se u organima nadležnim za vođenje tih upravnih postupaka.

Član 27

U roku od 60 dana od dana stupanja na snagu zakona na osnovu kojeg su osnovana ministarstva, utvrđene upravne organizacije kao i druge institucije Bosne i Hercegovine, biće doneseni pravilnici o unutrašnjoj organizaciji, uz saglasnost Savjeta ministara, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Ministarstva, upravne organizacije kao i druge institucije Bosne i Hercegovine koje mijenjaju organizaciju ili nadležnosti, dužni su donijeti, odnosno uskladiti pravilnik o unutrašnjoj organizaciji prema odredbama zakona kojima je propisana promjena, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu zakona.

Član 28

U roku od devedeset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona Savjet ministara će posebnom odlukom utvrditi način uključivanja postojećih samostalnih upravnih organizacija i službi u sastav ministarstava u sklady sa ovim zakonom, kao i druga pitanja od značaja za osiguranje kontinuiteta u radu upravnih organizacija i službi.

Član 29

Shodno odredbama ovog zakona organi uprave uspostavljeni prije donošenja Ustava Bosne i Hercegovine: Zavod za zdravstvenu zaštitu, Zavod za zapošljavanje, Zavod za međunarodnu naučnu, tehničku, obrazovnu i sportsku saradnju, Zavod za zaštitu kulturnog, istorijskog i prirodnog nasljeđa, Meteorološki zavod prestaju sa radom, a njihovi poslovi prelaze u Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo spoljnih poslova u skladu sa odredbama čl. 8. i 15. ovog zakona.

Odluku o statusu opreme, inventara i drugih stvari, sredstava za rad, arhive i dokumentacije, službenih prostorija i zaposlenih organa uprave iz stava 1. ovog člana, donijeće Savjet ministara u saradnji sa Agencijom za državnu službu u roku od 90 dana.

Član 29a

Stupanjem na snagu ovog zakona Arhiv Bosne i Hercegovine će, u skladu sa Zakonom o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 16/01), preuzeti arhivu i dokumentaciju Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove, a odluku o statusu opreme, inventara, sredstava za rad, službenih prostorija i zaposlenih u upravi donijeće Savjet ministara, na prijedlog Ministarstva civilnih poslova, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 30

Savjet ministara će u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona pokrenuti postupak pred Parlamentarnom skupštinom BiH za donošenje zakona kojim će se urediti pitanje nastavka rada drugih ustanova, službi i tijela koja su uspostavljena propisima BiH i RBiH, a koja su obavljala ili obavljaju upravne, stručne ili druge poslove iz okvira nadležnosti BiH ili za potrebe tijela vlasti BiH.

Član 31

Postupak usklađivanja zakona i propisa kojima se uređuju pitanja osnivanja i rada organa uprave, upravnih organizacija, službi i drugih institucija Bosne i Hercegovine biće pokrenut u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 32

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 103/2009)

Član 15

Ovlašćuju se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma i Ustavnopravna komisija Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da zajednički utvrde prečišćeni tekst Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09 i 59/09).

Član 16

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 87/2012)

Član 3

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o obavjestajno-bezbjednosnoj agenciji BiH

0

ZAKON O OBAVJEŠTAJNO-BEZBJEDNOSNOJ AGENCIJI BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 12/2004, 20/2004, 56/2006, 50/2008 – dr. zakon i 12/2009)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom osniva se Obavještajno-bezbjednosna agencija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija), koja je odgovorna za prikupljanje, analiziranje, obradu i distribuciju obavještajnih podataka u cilju zaštite bezbjednosti, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

Agencija obavlja svoj rad u skladu sa odredbama Ustava i zakona Bosne i Hercegovine, uključujući odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, te međunarodne ugovore i sporazume koje je Bosna i Hercegovina potpisala ili im je pristupila.

Član 2

Agencija je civilna obavještajno-bezbjednosna institucija, koja će imati status nezavisne administrativne organizacije Bosne i Hercegovine.

Agencija ima status pravnog lica.

U sastav Agencije ulaze civilne obavještajno-bezbjednosne institucije koje su ranije djelovale u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i u Republici Srpskoj.

Na teritoriji Bosne i Hercegovine ne mogu se osnivati ni djelovati nikakave druge civilne obavještajno-bezbjednosne strukture.

Član 3

Agencija ima nadležnost na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

Sjedište Agencije je u Sarajevu.

Unutrašnja organizacija Agencije utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji kojim se utvrđuju organizacione jedinice, uzimajući u obzir ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine. Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji donosi generalni direktor Agencije uz konsultacije sa zamjenikom generalnog direktora i uz odobrenje Savjeta ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara).

Član 4

Finansijska sredstva za rad Agencije u cijelosti se obezbjeđuju iz državnog budžeta, u skladu sa zakonom koji reguliše trezor institucija Bosne i Hercegovine.

II – DUŽNOSTI I ZADACI AGENCIJE

Član 5

Agencija je odgovorna za prikupljanje obavještajnih podataka u vezi sa prijetnjama po bezbjednost Bosne i Hercegovine kako unutar tako i van Bosne i Hercegovine, njihovo analiziranje, obradu i prenošenje ovlaštenim funkcionerima i tijelima navedenim u članu 6. stav 5. ovog zakona, kao i za prikupljanje, analiziranje i prenošenje obavještajnih podataka s ciljem pružanja pomoći ovlaštenim službenim licima kako je definisano zakonima o krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, te ostalim nadležnim tijelima u Bosni i Hercegovini kada je to potrebno radi suzbijanja prijetnji po bezbjednost Bosne i Hercegovine.

U smislu ovog zakona, pod “prijetnjama po bezbjednost Bosne i Hercegovine” smatraće se prijetnje suverenitetu, teritorijalnom integritetu, ustavnom poretku, osnovama ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje po globalnu bezbjednost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu, a naročito:

a) terorizam, uključujući međunarodni terorizam;

b) špijunaža usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po bezbjednost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;

c) sabotaža usmjerena protiv vitalne nacionalne infrastrukture Bosne i Hercegovine ili na drugi način usmjerena protiv Bosne i Hercegovine;

d) organizovani kriminal usmjeren protiv Bosne i Hercegovine ili štetan po bezbjednost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;

e) trgovina drogama, oružjem i ljudima usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po bezbjednost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;

f) nezakonita međunarodna proizvodnja oružja za masovno uništenje, ili njihovih komponenti, kao i materijala i uređaja koji su potrebni za njihovu proizvodnju;

g) nezakonita trgovina proizvodima i tehnologijama koje su pod međunarodnom kontrolom;

h) radnje kažnjive po međunarodnom humanitarnom pravu;

i) djela organizovanog nasilja ili zastrašivanja nacionalnih ili vjerskih grupa u Bosni i Hercegovini;

Pri izvršavanju aktivnosti navedenih u st. 1. i 2. ovog člana, Agencija ima pravo da koristi operativna sredstva i metode navedene u Glavi VIIIi Glavi IXovog zakona.

Član 6

Agencija vrši razmjenu obavještajnih podataka i ostavaruje druge oblike saradnje sa obavještajnim i bezbjednosnim službama u drugim državama i drugim stranim i međunarodnim institucijama u cilju obavljanja zadataka navedenih u st. 1. i 2. člana 5. ovog zakona, u skladu sa čl. 70.i 71. ovog zakona.

Agencija koristi svoja operativna sredstva i metode u cilju pružanja zaštite institucijama od posebnog značaja i objektima Bosne i Hercegovine kao i institucijama od posebnog značaja i objektima Federacije, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt), te diplomatskim misijama Bosne i Hercegovine u inostranstvu, kao i prilikom državnih posjeta i drugih događaja, kako to odredi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ili generalni direktor. Agencija nije odgovorna da obezbijedi fizičku zaštitu za gore navedene institucije i događaje.

Agencija sarađuje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije (u daljem tekstu: Međunarodni tribunal), inter alia, tako što Tribunalu dostavlja podatke u vezi sa licima koja su odgovorna za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine.

Agencija sprovodi bezbjednosnu provjeru lica koja se prijave za posao u Agenciji ili lica koja mogu biti izvor Agenciji, u cilju određivanja stepena njihove odgovornosti i povjerljivosti, kao i onih lica koja traže državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Agencija je odgovorna i za sprovođenje bezbjednosnih provjera i ostalih aktivnosti koje su joj date u nadležnost Zakonom o zaštiti tajnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 54/05).

Agencija prikuplja strateške vojne podatke i obavlja protivobavještajne aktivnosti kako je propisano Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 88/05).

Kada je to potrebno radi ispunjavanja svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom, Agencija blagovremeno obavještava sljedeće funkcionere i tijela o obavještajnim pitanjima kako na vlastitu inicijativu tako i na njihov zahtjev: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (kolektivno) (u daljem tekstu: Predsjedništvo BiH), predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: predsjedavajući Savjeta ministara BiH), ministra inostranih poslova, ministra bezbjednosti, ministra odbrane, predsjednike, potpredsjednike i premijere Federacije i Republike Srpske, ministre unutrašnjih poslova Federacije i Republike Srpske, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Narodne skupštine Republike Srpske, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Predstavničkog doma Federacije, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Doma naroda Federacije, kao i Zajedničku komisiju za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine.

Informacije se dostavljaju u skladu sa principom “potrebno da zna”, osim ukoliko nije drugačije propisano ovim zakonom.

Agencija izrađuje i stavlja na raspolaganje javnosti godišnji izvještaj o svojim ciljevima, programima i generalnom težištu svojih aktivnosti, koji je zasnovan na informacijama koje nisu tajne. Ovaj izvještaj dostavlja se u junu za prethodnu godinu.

III – SPOLjNO RUKOVOĐENjE I NADZOR NAD AGENCIJOM

(a) Prava i odgovornosti Predsjedništva BiH

Član 7

Predsjedništvo BiH je odgovorno da:

1. prima obavještajne podatke u skladu sa članom 6. ovog zakona;

2. prima izvještaje predsjedavajućeg o pitanjima iz nadležnosti predsjedavajućeg koji će uključivati akcije preduzete na rješavanju problema u Agenciji po nalazu inspekcije, revizora ili istrage;

3. usmjerava glavnog inspektora da izvrši inspekciju, reviziju ili istragu, koja se tiče aktuelnih ili potencijalnih problema u vezi sa radom Agencije, a koji mogu predstavljati opasnost odgovornostima Predsjedništva BiH;

4. pregleda i daje mišljenje o izvještajima glavnog inspektora u skladu sa članom 33. ovog zakona;

5. odobrava godišnju platformu obavještajno-bezbjednosne politike, koja sadrži glavna određenja rada Agencije u skladu sa međunarodnom praksom. Platformu obavještajne politike priprema Savjet ministara, a usvaja je Parlamentarna skupština BiH; Predsjedništvo BiH dostavlja Parlamentarnoj skupštini BiH Platformu obavještajno-bezbjednosne politike, najkasnije do 1. novembra za narednu godinu;

6. odobrava godišnji izvještaj o radu i troškovima Agencije;

7. odobrava, a po preporuci predsjedavajućeg, dogovore između Agencije i institucija strane države, međunarodnih asocijacija država ili njihovih institucija;

8. odobrava opšte principe koordinacije i pružanja pomoći između i unutar Agencije i tijela i institucija u Bosni i Hercegovini u skladu sa članom 67. ovog zakona. Savjet ministara priprema opšte principe koordinacije i pružanja pomoći;

9. daje procjenu- mišljenje o kandidatima za generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora kako je propisano članom 25, a po izvršenoj nominaciji od predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH;

10. određuje listu institucija i objekata koji su predmet zaštite, prema članu 6. stav 2. ovog zakona.

Izuzetno od nadležnosti Predsjedništva BiH koje su nabrojane u ovom članu, predsjedavajući Savjeta ministara BiH isključivo je odgovoran za nadzor i usmjeravanje rada Agencije, koje obavljaju na način u skladu sa članom 10. ovog zakona.

U izvršavanju ovlaštenja iz ovog člana, sva komunikacija između Predsjedništva BiH i Agencije biće usmjerena isključivo preko predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, a Predsjedništvo BiH neće, bilo kolektivno ili svaki član pojedinačno, davati instrukcije ili na bilo koji način usmjeravati rad generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora ili bilo kojeg zaposlenika Agencije, osim glavnog inspektora u skladu sa stavom 1. tačka 3. ovog člana.

(b) Prava i odgovornosti Savjeta ministara

Član 8

Savjet ministara nadležan je da:

1. priprema godišnju platformu o obavještajno-bezbjednosnoj politici, koja sadrži opšte smjernice za rad Agencije u skladu sa međunarodnim standardima;

2. odobrava Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije;

3. odobrava godišnji program aktivnosti Agencije, uzimajući u obzir pismeno mišljenje Ministarstva finansija i trezora o finansijskim aspektima tog programa i Ministarstva inostranih poslova BiH iz njegove nadležnosti;

4. razmatra godišnji izvještaj o radu i troškovima Agencije;

5. utvrđuje opšte principe koordinacije i pružanja pomoći između Agencije i tijela i institucija u Bosni i Hercegovini, u skladu sa članom 67. ovog zakona;

6. odobrava Pravilnik o postupku vršenja bezbjednosnih provjera propisanih Zakonom o zaštiti tajnih podataka.

(c) Prava i odgovornosti predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH

Član 9

Predsjedavajući koordinira aktivnosti Agencije i obezbjeđuje smjernice u pogledu obavještajno-bezbjednosne politike. On nadzire rad Agencije i snosi političku odgovornost za njen rad. Prilikom izvršavanja svojih dužnosti, u skladu sa članom 10. ovog zakona, uzima u obzir stavove Izvršnog obavještajnog odbora i Savjeta ministara kao cjeline.

Član 10

Predsjedavajući Savjeta ministara BiH nadležan je da:

1. vrši nadzor nad radom Agencije i obezbjeđuje zakonitost u obavljanju njenog rada, što uključuje davanje opštih smjernica Agenciji za izvršavanje zadataka koji spadaju u djelokrug dužnosti navedenih u čl. 5. i 6. ovog zakona na način kojim se unapređuje efikasnost i odgovornost Agencije;

2. utvrđuje programe razvoja Agencije i donosi smjernice za njihovo sprovođenje u koordinaciji sa generalnim direktorom;

3. donosi instrukcije neophodne za sprovođenje ovog zakona;

4. saziva sastanke Izvršnog obavještajnog odbora najmanje jednom u svakom kalendarskom mjesecu;

5. podnosi Predsjedništvu BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH koncizni godišnji izvještaj o aktivnostima Agencije najkasnije do 1. maja za prethodnu godinu;

6. u skladu sa članom 18. ovog zakona, dostavlja Zajedničkoj komisiji za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine izvještaje u vezi sa pitanjima koja su, prema ovom zakonu, u njegovoj nadležnosti;

7. pregleda i odobrava sve zahtjeve za pružanje obavještajne pomoći i odobrene zahtjeve prosljeđuje generalnom direktoru;

8. prosljeđuje generalnom direktoru i drugim nadležnim subjektima zahtjeve za pružanje pomoći koje uputi Tribunal ;

9. nakon što dobije mišljenje Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine o prijedlogu budžeta Agencije, podnosi prijedlog Savjetu ministara radi njegovog uključivanja u ukupni godišnji budžet institucija Bosne i Hercegovine, koji usvaja Parlamentarna skupština;

10. zadužuje glavnog inspektora da sprovede inspekcijsku kontrolu, reviziju ili istragu o postojećem ili potencijalnom problemu u Agenciji te da preduzme odgovarajuće mjere u cilju otklanjanja uočenih problema, utvrđivanja odgovornosti i eventualnog sankcionisanja;

11. pregleda izvještaje glavnog inspektora o rješavanju žalbi upućenih protiv Agencije, a o kojima je istragu sproveo glavni inspektor i

12. obezbjeđuje da se bezbjednosna provjera generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora izvrši prije njihovog imenovanja.

Član 11

Predsjedavajući ne može, bilo u cjelini ili djelimično, preuzeti odgovornosti i prava generalnog direktora ili zamjenika generalnog direktora utvrđene ovim zakonom.

Osniva se Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavna služba u okviru Savjeta ministara, koja podnosi izvještaj predsjedavajućem, a koju predsjedavajući osniva isključivo u cilju pružanja pomoći predsjedavajućem kako bi mogao obavljati dužnosti navedene u članu 10. ovog zakona i djelovanja u svojstvu sekretarijata Izvršnom obavještajnom odboru. Zaposleni Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavne službe ne mogu davati uputstva, ni na bilo koji način usmjeravati rad generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora, glavnog inspektora ni ostalih zaposlenih u Agenciji.

Na zaposlene u Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavnoj službi primjenjuje se Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Njihovo imenovanje u Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavnu službu vrši predsjedavajući u konsultaciji sa generalnim direktorom. Zaposleni u Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavnoj službi moraju proći bezbjednosnu provjeru koja se vrši prije njihovog zapošljavanja.

Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavnom službom rukovodi sekretar,kojeg imenuje predsjedavajući. Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, sekretar nije državni službenik i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05 i 2/06) koje regulišu status savjetnika.

Nakon konsultacija sa Izvršnim obavještajnim odborom i generalnim direktorom, predsjedavajući donosi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavne službe i dužnostima njenih zaposlenih.

Predsjedavajući može da zatraži od generalnog direktora Agencije da zaduži zaposlene u Agenciji da pruže stručnu pomoć Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavnoj službi, kada to ocijeni potrebnim.

(d) Izvršni obavještajni odbor

Član 12

U cilju savjetovanja predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH u vezi sa njegovim zadacima iz člana 10. ovog zakona i olakšavanja koordinacije obavještajno-bezbjednosnih pitanja, predsjedavajući Savjeta ministara BiH uspostavlja Izvršni obavještajni odbor (u daljem tekstu: Izvršni odbor).

U sastav Izvršnog odbora, pored predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, ulaze dva zamjenika predsjedavajućeg, ili dva ministra iz Savjeta ministara, tako da sastav Izvršnog odbora u svakom slučaju odražava zastupljenost sva tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine.

Predsjedavajući Savjeta ministara BiH predsjedavaće Izvršnim odborom.

Izvršni odbor sastaje se najmanje jednom svakog kalendarskog mjeseca.

Predsjedavajući saziva sastanke Izvršnog odbora tako što će obavijestiti sve članove Izvršnog odbora o vremenu i mjestu, te dnevnom redu sastanka. Članovi Izvršnog odbora mogu predsjedavajućem predložiti pitanja koja se uvrštavaju u dnevni red prije zasjedanja.

Predsjedavajući priprema Poslovnik Izvršnog odbora. Poslovnik usvaja Izvršni odbor.

Član 13

U nadležnosti Izvršnog odbora spadaju:

1. Savjetovanje predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH o njegovim zadacima iz člana 10. ovog zakona;

2. Razmatranje svih pitanja iz nadležnosti Savjeta ministara u vezi sa Obavještajno-bezbjednosnom agencijom prije razmatranja ovih pitanja na zasjedanju Savjeta ministara;

3. Rješavanje vladinih i ministarskih interresornih pitanja kada se odnose na obavještajno-bezbjednosnu oblast;

4. Izjašnjavanje o svim pitanjima koja podnosi predsjedavajući, ili uz njegovo odobrenje, bilo koji od članova Izvršnog odbora.

Član 14

Radi izvršenja zadataka iz člana 13. Izvršni odbor pregleda:

1. Izvještaje predsjedavajućeg u vezi sa pitanjima iz nadležnosti predsjedavajućeg;

2. Izvještaje generalnog direktora u vezi sa operacijama Agencije;

3. Izvještaje glavnog inspektora na osnovu člana 33. ovog zakona;

Član 15

Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavna služba djelovaće u svojstvu Sekretarijata Izvršnog odbora.

Član 16

Izvršnom odboru ni članovima Odbora nije dopušteno da donose uputstva ili da na drugi način usmjeravaju rad generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora, glavnog inspektora ili drugih zaposlenika Agencije.

Član 17

Članovi Izvršnog odbora obavezaće se zavjetom tajnosti u pogledu tajnih podataka u koje su ostvarili uvid u svojstvu članova. Ova obaveza ostaje na snazi i nakon okončanja njihovog članstva u Odboru.

(e) Parlamentarni nadzor

Član 18

Predstavnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH zajednički osnivaju Zajedničku komisiju za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zajednička komisija).

Zajednička komisija ima 12 članova, po šest iz svakog doma.

Na čelu Komisije nalazi se predsjedavajući koji je izabran iz reda članova Komisije i on mora biti član stranke zastupljene u jednom od domova Parlamentarne skupštine BiH koja nije dio vladajuće koalicije. Članovi Komisije kandiduju se u skladu sa principom proporcionalne zastupljenosti političkih stranaka u Predstavničkom domu. U Komisiji su zastupljena sva tri konstitutivna naroda.

Član 19

Komisija održava sjednice najmanje dva puta godišnje.

Predsjedavajući Komisije saziva sjednice na svoju inicijativu a na pisani zahtjev najmanje sedam (7) članova će obavezno i odmah sazvati sjednicu Komisije u skladu sa Poslovnikom.

Sjednice Komisije zatvorene su za javnost osim ukoliko Komisija ne odluči drugačije.

Zajednička komisija nadležna je da:

1. vrši nadzor nad zakonitošću rada Agencije;

2. održava raspravu o imenovanju generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora Agencije, te daje mišljenje o tim imenovanjima;

3. razmatra izvještaje predsjedavajućeg o pitanjima iz njegove nadležnosti, uključujući mjere preduzete u cilju rješavanja svih problema u Agenciji utvrđenih prilikom sprovođenja inspekcijske kontrole, revizije ili istrage;

4. razmatra i usvaja izvještaj generalnog direktora o radu, aktivnostima i troškovima Agencije, te posebno analizira način trošenja budžetskih sredstava;

5. razmatra i usvaja izvještaje glavnog inspektora, u skladu sa članom 33. ovog zakona;

6. zatraži od zaposlenih u Agenciji da, putem predsjedavajućeg, obezbijede stručne savjete kada je potrebno u cilju vršenja funkcije nadzora;

7. daje mišljenje o detaljnom prijedlogu budžeta Agencije;

8. sprovodi istragu o radu Agencije, u skladu sa članom 20. ovog zakona.

Član 20

Ukoliko Zajednička komisija ima osnovane sumnje da Agencija obavlja svoje dužnosti na nezakonit način, Komisija može sprovesti istragu tokom koje može ispitivati zaposlene u Agenciji te imati pristup relevantnoj dokumentaciji Agencije.

Ukoliko Zajednička komisija utvrdi da je rad Agencije nezakonit, Komisija može pozvati predsjedavajućeg, odnosno generalnog direktora da preduzme potrebne mjere i pokrene ispitivanje odgovornosti. Predsjedavajući, odnosno generalni direktor obavezan je da obavijesti Zajedničku komisiju o rezultatima tog ispitivanja.

U izvršavanju svojih funkcija, Zajednička komisija može od predsjedavajućeg, generalnog direktora, svakog zaposlenog u Agenciji ili u Obavještajno-bezbjednosno- savjetodavnoj službi tražiti informacije o radu Agencije. Zajednička komisija može takođe da naredi predsjedavajućem, odnosno generalnom direktoru da izađu pred Komisiju i daju usmeni izvještaj o aktivnostima Agencije.

Lica iz prethodnog stava imaju obavezu da pruže Komisiji sve tražene informacije, izuzev informacija navedenih u članu 21. stav 1. ovog zakona.

Član 21

Tokom parlamentarnog nadzora, koji vrši Zajednička komisija , obaveza predsjedavajućeg i generalnog direktora da pruže podatke ne podrazumijeva odavanje informacija, izuzimajući stav 2. ovog člana, čije bi otkrivanje ugrozilo vitalne nacionalne bezbjednosne interese koji su vezani za zaštitu izvora i metoda u konkretnom slučaju.

Tokom istrage koju sprovodi Zajednička komisija o aktivnosti Agencije za koju se sumnja da je nezakonita, Zajednička komisija može, uz pristanak najmanje sedam (7) svojih članova, obavezati predsjedavajućeg i generalnog direktora da pruže informacije čije bi poznavanje bilo od suštinske važnosti za vršenje nadzora nad zakonitošću rada Agencije. Informacije prikupljene tokom ovog postupka mogu se koristiti samo u postupku Zajedničke komisije .

Član 22

Članovi Zajedničke komisije su pod obavezom čuvanja tajnosti informacija koje se tiču tajnih podataka, a u koje su imali uvid u svojstvu članova Komisije. Ova obaveza ostaje na snazi i nakon prestanka njihovog članstva u Komisiji.

Kada to ocijeni potrebnim za zaštitu javnog interesa, Komisija može da odluči da oslobodi obaveze čuvanja tajne, uz saglasnost ovlašćenog lica za određivanje tajnosti podataka. Ta odluka zahtijeva saglasnost najmanje osam (8) članova Komisije.

Član 23

Zajednička komisija utvrđuje procedure u pismenoj formi u cilju sprečavanja neovlaštenog otkrivanja svih tajnih podataka koje se dostavljaju Komisiji. Ove procedure utvrđuju se uz konsultacije sa generalnim direktorom.

IV – UNUTRAŠNjE RUKOVOĐENjE I KONTROLA

(a) Prava i odgovornosti generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora

Član 24

Agencijom rukovodi generalni direktor. Agencija ima i zamjenika generalnog direktora.

U rukovođenju Agencijom, generalnom direktoru i zamjeniku generalnog direktora pomažu direktori koji rukovode organizacionim jedinicama, kao i savjetnici, u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Član 25

Generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora imenuje i razrješava dužnosti Savjet ministara, na prijedlog predsjedavajućeg i u konsultacijama sa članovima Predsjedništva BiH, Izvršnog odbora i Zajedničke komisije .

Generalni direktor može predložiti predsjedavajućem da Savjet ministara razriješi dužnosti zamjenika generalnog direktora.

Imenovanje generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora vrši se na osnovu pokazane profesionalnosti i iskustva stečenog na obavještajno-bezbjednosnim poslovima i sprovođenju zakona, a ne na osnovu političke pripadnosti. Traženo iskustvo ne može biti isključivo stečeno na pozicijama do kojih se dolazi političkim imenovanjem.

Član 26

Generalni direktor i zamjenik generalnog direktora imenuju se na mandat od četiri godine koji se može obnoviti jednom.

Generalni direktor i zamjenik generalnog direktora mogu prije isteka mandata biti razriješeni dužnosti ako to sami zatraže, ukoliko trajno izgube sposobnost za obavljanje svojih dužnosti, ukoliko ne sprovode odluke Savjeta ministara kojima se usmjerava rad Agencije, ukoliko ne rade u skladu sa važećim zakonima ili propisima, ukoliko ne sprovode mjere za nadzor nad radom Agencije, u slučaju da je protiv njih pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili krivičnog djela odavanja tajnih podataka odnosno otkrivanja državne, vojne ili službene tajne, ili ako je protiv njih izrečena pravosnažna kazna zatvora zbog počinjenog krivičnog djela koje ih čini nedostojnim obavljanja tih dužnosti.

Član 27

Generalni direktor odgovoran je za profesionalno, zakonito i blagovremeno izvršavanje aktivnosti Agencije.

Generalni direktor Agencije ima sljedeća prava i dužnosti:

1. da organizuje, odobrava i nadzire sve aktivnosti Agencije u skladu sa ovim zakonom, kao i drugim važećim zakonskim propisima;

2. da rukovodi analitičkim, tehničkim i administrativnim aktivnostima Agencije, operacijama partnerske saradnje, kao i spoljnim operacijama Agencije;

3. da direktno podnosi izvještaj i da se redovno konsultuje sa predsjedavajućim u vezi sa radom Agencije, i da odgovori na zahtjeve za pružanjem obavještajne pomoći koje mu proslijedi predsjedavajući kako je propisano u članu 10. ovog zakona;

4. da podnosi redovne izvještaje Izvršnom obavještajnom odboru o radu Agencije;

5. da realizuje opšte smjernice koje mu dostavi predsjedavajući;

6. da vrši raspodjelu zadataka po organizacionim jedinicama Agencije;

7. da putem predsjedavajućeg obezbijedi odobrenje i podršku od ministra inostranih poslova za aktivnosti koje mogu ozbiljno uticati na spoljnu politiku Bosne i Hercegovine;

8. da funkcionerima navedenim u članu 6. ovog zakona dostavlja informacije o aktivnostima koje spadaju u poslove i zadatke Agencije;

9. da štiti sljedeće od neovlaštenog otkrivanja: obavještajne izvore, namjere i operacije, lica koja prikupljaju podatke, sredstva i metode prikupljanja, kontakte, prikupljene informacije i saznanja, kao i informacije i sredstva dobijena od stranih vlada, obavještajnih i bezbjednosnih službi ili drugih organizacija;

10. da, uz upotrebu odgovarajućih sredstava, obezbijedi zaštitu i bezbjednost objekata Agencije, njene imovine i zaposlenih;

11. priprema godišnji budžet Agencije, u konsultacijama sa predsjedavajućim i da obezbijedi zakonit utrošak svih sredstava koja su Agenciji dodijeljena iz državnog budžeta;

12. podnosi izvještaj Zajedničkoj komisiji i o načinu trošenja budžeta i raspoloživih sredstava;

13. da priprema izvještaje koji su utvrđeni ovim zakonom, kao i da predlaže planove i programe Agencije, uključujući godišnji plan aktivnosti i izvještaj o aktivnostima;

14. da zaključuje ugovore sa fizičkim i pravnim licima i institucijama o izvršavanju zadataka koji spadaju u nadležnost Agencije;

15. da pokreće inicijative i zaključuje memorandume o razumijevanju sa ostalim institucijama i tijelima u skladu sa članom 67. ovog zakona;

16. zadužuje zaposlene u Agenciji da pružaju pomoć Izvršnom obavještajnom odboru kao i Obavještajno-bezbjednosno savjetodavnoj službi iz člana 11. stav 2. ovog zakona;

17. da zaduži glavnog inspektora da sprovede inspekcijsku kontrolu, reviziju ili istragu u vezi sa stvarnim ili potencijalnim problemom u Agenciji;

18. sa obezbijedi da su zaposleni u Agenciji upoznati sa etičkim kodeksom i ostalim relevantnim unutrašnjim pravilnicima, propisima i instrukcijama i

19. da odgovori na žalbe koje podnose lica u skladu sa članom 68. ovog zakona.

Član 28

Generalni direktor odgovoran je za donošenje, pored ostalog, sljedećih pravilnika, propisa i instrukcija:

a) Etički kodeks,

b) (brisano)

c) Pravilnik o klasifikaciji podataka i ukidanju kategorije tajnosti podataka,

d) Pravilnik o postupku bezbjednosnih provjera,

e) Pravilnik o zaštiti tajnih podataka i pohranjivanju podataka,

f) Propisi o distribuciji podataka,

g) Pravilnik o angažovanju, tretmanu i plaćanju saradnika,

h) Pravilnik o upotrebi, održavanju i korištenju specijalnih i tehničko-operativnih sredstava,

i) Pravilnik o nošenju i upotrebi vatrenog oružja,

j) Pravilnik o radu,

k) Pravilnik o platama,

l) Pravilnik o unutrašnjem obezbjeđenju,

m) Pravilnik o disciplinskom postupku,

n) Pravilnik o zapošljavanju u inostranstvu,

o) Pravilnik o osnovnim i posebnim zvanjima zaposlenih u Agenciji,

p) Pravilnik o saradnji sa tijelima i institucijama u Bosni i Hercegovini,

lj) Pravilnik o zaključivanju memoranduma o razumijevanju sa tijelima i institucijama u Bosni i Hercegovini,

r) Pravilnik o saradnji sa međunarodnim tijelima i razmjeni obavještajnih podataka,

s) Pravilnik o oficirima za vezu i

t) Pravilnik o službenim iskaznicama.

Generalni direktor može, uz prethodno pribavljenu saglasnost predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, nakon konsultacije sa Izvršnim obavještajnim odborom, donositi i druge podzakonske propise za sprovođenje ovog zakona za koje se ukaže potreba donošenja.

Član 29

Zamjenik generalnog direktora Agencije rukovodi operativnim aktivnostima organizacionih jedinica Agencije pod nadzorom generalnog direktora.

Član 30

Ukoliko generalni direktor nije u mogućnosti da obavlja dužnosti iz ovog zakona, zamjenik generalnog direktora obavlja dužnosti generalnog direktora.

Član 31

U izvršavanju svojih dužnosti, generalni direktor i zamjenik generalnog direktora obezbjeđuju da informacije koje prikupi i proizvede Agencija budu blagovremene, relevantne,tačne, pouzdane, objektivne i nezavisne od svih političkih uticaja.

Generalni direktor i zamjenik generalnog direktora obavljaju svoje dužnosti tako da se postigne odgovarajuća ravnoteža između prikupljanja informacija koje su bitne za bezbjednost Bosne i Hercegovine i zaštite pojedinačnih interesa.

(b) Prava i odgovornosti glavnog inspektora

Član 32*

Glavnog inspektora imenuje i razrješava dužnosti Savjet ministara na prijedlog predsjedavajućeg i njegovih zamjenika.

Predlog imenovanja glavnog inspektora utvrđuje predsjedavajući Savjeta ministara BiH na osnovu konsultacija sa svojim zamjenicima, članovima Predsjedništva BiH i Zajedničkom bezbjednosno-obavještajnom komisijom Parlamentarne skupštine BiH.

Glavni inspektor imenuje se na mandat od 4 godine, koji se može jednom obnoviti.

Glavni inspektor može da bude razriješen dužnosti prije isteka mandata na lični zahtjev, ukoliko trajno izgubi sposobnost za obavljanje svojih dužnosti, ukoliko ne radi u skladu sa važećim zakonima i propisima, ukoliko ne sprovodi mjere nadzora nad radom

Agencije, ukoliko je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili otkrivanja tajnog podatka, ukoliko je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora zbog počinjenog krivičnog djela koje ga čini nedostojnim obavljanja tih dužnosti, ukoliko ne sprovodi inspekcijsku kontrolu, reviziju ili istragu blagovremeno i na zakonit način.

Član 33

Glavni inspektor odgovoran je da obezbijedi funkciju unutrašnje kontrole u Agenciji tako što:

1. Analizira aktivnosti Agencije kako bi obezbijedio da se sprovode u skladu sa važećim zakonima i propisima, kao i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Agencije;

2. Sprovodi istrage po žalbama u vezi sa aktivnostima Agencije na zahtjev predsjedavajućeg, Izvršnog odbora, Zajedničke komisije , generalnog direktora ili direktno na zahtjev oštećenih strana;

3. Pokreće inspekcijsku kontrolu, reviziju i istragu na vlastitu inicijativu kada to smatra potrebnim;

4. Pruža pomoć ombudsmenu Bosne i Hercegovine u sprovođenju istraga koje su pokrenute po žalbama ili po službenoj dužnosti;

5. Kada smatra potrebnim, sprovodi istrage po žalbama koje upute lica iz Bosne i Hercegovine u skladu sa članom 68. ovog zakona;

6. Svakih šest (6) mjeseci podnosi izvještaj Zajedničkoj komisiji o žalbama podnesenim protiv Agencije, kao i o njihovom statusu. O posebno važnim pitanjima izvještaj se odmah podnosi Zajedničkoj komisiji ;

7. Redovno i blagovremeno informiše predsjedavajućeg, Izvršni obavještajni odbor, generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora o pitanjima iz ovog člana i

8. Daje preporuke generalnom direktoru i zamjeniku generalnog direktora za rješavanje žalbi podnesenih protiv Agencije ili problema unutar Agencije, te utvrđuje da li su te preporuke ispoštovane.

Savjet ministara donijeće propis o načinu i postupku vršenja nadležnosti glavnog inspektora iz stava 1. ovog člana.

Član 34

Generalni direktor, uz saglasnost glavnog inspektora, donosi odluku o raspoređivanju zaposlenih Agencije na radno mjesto u kancelariji glavnog inspektora.

Član 35

Nakon što o tome obavijesti generalnog direktora, glavni inspektor može ispitivati zaposlene u Agenciji i imati pristup prostorijama i podacima Agencije kada je to potrebno u cilju sprovođenja unutrašnje istrage, inspekcijske kontrole ili revizije.

Pri izvršavanju svojih aktivnosti iz ovog zakona, glavni inspektor uzima u obzir potrebu čuvanja tajnosti i bezbjednosti podataka koje je Agencija prikupila i pohranila.

(c) Opšte odredbe

Član 36

Generalni direktor, zamjenik generalnog direktora i glavni inspektor, imenovani prema odredbama iz ove glave, podliježu sljedećim ograničenjima:

a) na njih se primjenjuje Zakon o sukobu interesa u državnim institucijama Bosne i Hercegovine;

b) ne mogu biti imenovani iz reda aktivnih vojnih lica i

c) ne mogu biti članovi političke stranke.

Generalni direktor, zamjenik generalnog direktora i glavni inspektor moraju imati visoku stručnu spremu u odgovarajućoj oblasti.

Predstavnici jednog od konstitutivnih naroda ili iz reda ostalih mogu biti imenovani samo na jednu od sljedećih funkcija: generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora.

V – OSOBLjE AGENCIJE

(a) Zapošljavanje u Agenciji

Član 37

Odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ne primjenjuju se na zaposlene u Agenciji.

U slučajevima kada prava i obaveze zaposlenih i radni odnosi nisu regulisani ovim zakonom, primjenjuju se odgovarajući zakoni i propisi Bosne i Hercegovine o radnim odnosima.

Struktura zaposlenih u Agenciji generalno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva.

Za prijem u radni odnos u Agenciji nije obavezan javni konkurs.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji utvrđuju se uslovi za svako radno mjesto u Agenciji, kao i posebni uslovi za zapošljavanje u Agenciji.

Član 38

Kao izuzetak od člana 37. ovog zakona, određena radna mjesta u Agenciji mogu da budu popunjena putem javnog konkursa. U Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji nabrojana su radna mjesta koja su predmet javnog konkursa. Ta radna mjesta popunjavaju se prema proceduri utvrđenoj u ovom članu i članu 39. ovog zakona.

Javni konkursi za popunu upražnjenih mjesta u Agenciji sa nazivom upražnjenih radnih mjesta i opštim uslovima objavljuju se u “Službenom glasniku BiH” i u najmanje jednom od dnevnih listova koji se distribuiraju u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Član 39

Savjet ministara osniva Komisiju za sprovođenje konkursa, koju čine predstavnici Agencije, koji će vršiti pregled prijava i obavljati razgovor sa kandidatima za prijem u službu.

Nakon završetka razgovora, Komisija za sprovođenje konkursa dostavlja generalnom direktoru, zamjeniku i glavnom inspektoru na dalje razmatranje listu kandidata, koju istovremeno dostavlja i Zajedničkoj komisiji .

Generalni direktor imenuje onog kandidata koji je prvi na listi i kojeg je preporučila većina članova Komisije za sprovođenje konkursa. Ukoliko ovaj kandidat ne može biti imenovan iz opravdanih razloga i uz argumentovane dokaze, u razmatranje se uzimaju ostali kandidati sa liste redoslijedom kojim su navedeni.

Agencija čuva sve zapisnike u vezi sa postupkom odabira, uključujući i kopiju raspisanog konkursa i primljene prijave.

Član 40

Lice koje želi stupiti u radni odnos u Agenciji mora ispunjavati sljedeće uslove, i to:

a) da je državljanin Bosne i Hercegovine;

b) da je starije od 18 godina;

c) da posjeduje odgovarajuću školsku i stručnu spremu utvrđenu Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji;

d) da je zdravstveno sposobno za obavljanje određenih poslova predviđenih za ovo radno mjesto;

e) (brisano)

f) da tri godine prije dana prijavljivanja za radno mjesto u Agenciji nije otpušteno iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini;

g) da posjeduje uvjerenje o nekažnjavanju i da se protiv njega ne vodi krivični postupak i

h) da se na njega ne odnosi član IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine.

Lica koja žele stupiti u radni odnos u Agenciji moraju ispunjavati i bezbjednosne uslove koji se utvrđuju putem bezbjednosne provjere. Bezbjednosna provjera sprovodi se uz pristanak lica o kojem je riječ, i takođe uključuje lica sa kojima to lice živi u zajedničkom domaćinstvu uz njihov pristanak, ukoliko se radi o punoljetnim licima.

Ukoliko kandidat ne pristane na ove bezbjednosne provjere, ne može biti primljen u radni odnos u Agenciju. Obim i način sprovođenja bezbjednosnih provjera utvrdiće se Pravilnikom o postupku sprovođenja bezbjednosnih provjera koji donosi generalni direktor.

Lice koje želi stupiti u radni odnos u Agenciji, pored opštih uslova za prijem u Agenciju,mora ispunjavati i posebne uslove za prijem i raspoređivanje na pojedine poslove (određena školska sprema i struka, radni staž, posebne stručne vještine i znanja, posebna zdravstvena sposobnost i dr.) propisane Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Agencije.

Ukoliko neko lice nije primljeno na rad u Agenciju jer ne ispunjava gore navedene uslove ili ukoliko postoje prepreke za njegov prijem, Agencija nije dužna obrazložiti zašto to lice nije primljeno u Agenciju.

Član 41

Konačno rješenje o zapošljavanju i o rasporedu na radno mjesto donosi generalni direktor Agencije, osim ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.

(b) Prava i obaveze

Član 42

Zaposleni u Agenciji izvršavaju zadatke na koje su raspoređeni u skladu sa ovim i drugim relevantnim zakonima i propisima uz poštivanje principa sadržanih u Ustavu Bosne i Hercegovine.

Zaposleni snose ličnu odgovornost za izvršavanje zadataka Agencije, kako je to utvrđeno ovim zakonom i drugim relevantnim dokumentima o politici Agencije.

Ukoliko zaposleni smatra da je primio nezakonitu naredbu, svoju zabrinutost u pogledu nezakonitosti saopštava naredbodavcu. U slučajevima kada naredbodavac ponovi naredbu, zaposleni traži pismenu potvrdu te naredbe. Ukoliko zaposleni i dalje ima određene rezerve, prosljeđuje naredbu neposrednom rukovodiocu naredbodavca i o tome obavještava glavnog inspektora.

Zaposleni može da odbije izvršenje naredbe za koju opravdano smatra da predstavlja krivično djelo prema krivičnim zakonima Bosne i Hercegovine.

Zbog preduzimanja radnje iz prethodnog stava, zaposleni ne može biti disciplinski kažnjen,osim ukoliko glavni inspektor tu radnju ne smatra neosnovanom.

Ukoliko zaposleni u Agenciji smatra da je Agencija ili zaposleni u Agenciji prekršio ili krši relevantni zakon, propise ili politiku, o tome mora obavijestiti glavnog inspektora.

Član 43

Kada im to rukovodilac naredi, zaposleni u Agenciji dužni su svoje zadatke da obavljaju i poslije redovnog radnog vremena, ukoliko rukovodilac smatra to neophodnim za uspješno i blagovremeno obavljanje poslova Agencije.

Za rad iz prethodnog stava ovog člana zaposlenima u Agenciji pripada pravo na novčanu naknadu ili im se određuju slobodni dani, u skladu sa Pravilnikom o radu Agencije.

Član 44

Zaposleni imaju pravo:

a) na stalni radni odnos do sticanja uslova za penziju, izuzev onih lica koja su zaposlena na određeno vrijeme;

b) na odsustvo u skladu sa Pravilnikom o radu Agencije, kao i na nastavak rada na istom ili sličnom radnom mjestu po isteku odsustva;

c) da budu nagrađeni za izvršavanje dužnosti i zadataka kako je utvrđeno ovim zakonom;

d) da primaju platu i naknadu u skladu sa ovim zakonom;

e) na napredak u karijeri i stručno usavršavanje, putem obuke i na druge načine;

f) na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od strane države tokom obavljanja službenih dužnosti;

g) da se rukovodioci prema njima odnose poštujući ljudsko dostojanstvo i

h) da osnuju ili da se učlane u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom, s tim da to ne predstavlja obavezu.

Zaposlenici Agencije na radnim mjestima koja uključuju obavljanje operativnih aktivnosti imaju pravo na staž osiguranja u uvećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci efektivnog rada u Agenciji obračunava kao 14, 15 i 16 mjeseci staža osiguranja. Listu radnih mjesta i dužinu trajanja uvećanog staža utvrđuje Savjet ministara na predlog generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora.

Zaposlenicima Agencije kojima nedostaje najviše tri godine staža do sticanja zakonskih uslova za penzionisanje ne može prestati radni odnos u Agenciji zbog prekobrojnosti.

Zaposleni u Agenciji imaju pravo da se prema njima postupa na pošten i pravedan način u svim aspektima kadrovske politike, bez obzira na njihovu nacionalnost, socijalno porijeklo, entitetsko državljanstvo, prebivalište, vjeroispovijest, politička i druga uvjerenja, pol, rasu, rođenje, bračni status, starosnu dob, imovinsko stanje, hendikepiranost ili drugi status.

(c) Nespojivost funkcija

Član 45

Zaposleni ne mogu biti članovi političkih stranaka, primati instrukcije od političkih stranaka, ni obavljati bilo kakvu dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada ili drugu javnu ili profesionalnu dužnost koja je nespojiva sa radom u Agenciji.

Izuzetno, zaposleni koji želi da obavlja dodatnu aktivnost, za koju se plaća naknada ili drugu javnu ili profesionalnu dužnost, mora za to da traži odobrenje od generalnog direktora. Odobrenje se neće dati u slučajevima kada takva aktivnost nije u skladu sa radom Agencije ili može dovesti do zloupotrebe informacija koje je Agencija prikupila.

Zaposleni u Agenciji ne mogu biti lica za koja se bezbjednosnom provjerom po Zakonu o zaštiti tajnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj: 54/05) utvrdi postojanje bezbjednosne smetnje. Zaposleni u Agenciji moraju ispunjavati i bezbjednosne uslove koji se utvrđuju putem bezbjednosne provjere po ovom zakonu.

Izuzetno od odredbe člana 44. stav 1.(h.) ovog zakona, zaposleni nemaju pravo na štrajk ni bilo kakav drugi oblik kolektivne obustave rada.

Zaposleni ne smiju, bez saglasnosti generalnog direktora, javno istupati ili komentarisati rad Agencije, ili pružati neovlaštenim licima informacije u vezi sa podacima, dokumentacijom, kontaktima, namjerama, saznanjima ili osobljem Agencije.

Zaposleni moraju biti nepristrasni, a naročito:

a) moraju izbjegavati aktivnosti ili propuste u vršenju svoje profesionalne dužnosti koji krše ili su nespojivi sa dužnostima utvrđenim ovim zakonom; i

b) ne mogu tražiti ili prihvatiti za sebe ili svoje srodnike bilo kakvu dobit, korist, naknadu u novcu, uslugama i slično, osim onih dozvoljenih ovim zakonom.

Zaposleni u Agenciji ne smiju koristiti nekretninu u svojini izbjeglice ili raseljenog lica niti stan za koji je izbjeglica ili raseljeno lice podnijelo zahtjev za povrat stanarskog prava, niti koristiti stan koji je zakonski određen da bude korišten kao alternativni smještaj.

Povreda odredbi ovog člana predstavlja razlog za otkaz, odnosno prestanak radnog odnosa u skladu sa ovim zakonom.

(d) Ocjena rada

Član 46

Ocjena rada zaposlenih podrazumijeva praćenje i ocjenu radnog učinka za vrijeme trajanja službe.

Ocjenu radnog učinka vrši neposredni rukovodilac zaposlenog. Zaposleni u Agenciji konsultuju se sa svojim neposrednim rukovodiocima u vezi sa svojim radom najmanje jednom godišnje.

Rezultati postignuti tokom obavljanja funkcija za period izvještavanja ocijeniće se sljedećim ocjenama: ne zadovoljava, zadovoljava, uspješan, izuzetno uspješan, što će se detaljnije odrediti podzakonskim aktom koji donosi generalni direktor.

(e) Premještaj

Član 47

Radi potrebe obavljanja poslova, zaposleni u Agenciji mogu privremeno ili trajno biti premješteni u drugu organizacionu jedinicu Agencije, izvan mjesta prebivališta.

Premještaj do jedne godine smatra se privremenim premještajem.

Trajni premještaj moguć je samo uz saglasnost zaposlenog Agencije.

Žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa izvršenje rješenja. Mehanizam za rješavanje žalbi biće utvrđen unutrašnjim propisom koji donosi generalni direktor.

Član 47a

Zaposlenici Agencije mogu se uputiti u organ državne uprave, instituciju, agenciju ili pravno lice radi obavljanja aktivnosti u skladu sa ovim zakonom ili sporazumom iz člana 67. ovog zakona.

Organi, odnosno pravna lica iz stava 1. ovog člana, mogu uputiti u Agenciju svoje zaposlene radi obavljanja aktivnosti iz stava 1. ovog člana.

Odluku o upućivanju zaposlenih u Agenciji i prijemu zaposlenih iz stava 2. ovog člana donosi generalni direktor na osnovu sporazuma sa rukovodiocem organa iz stava 1. ovog člana koji odobrava predsjedavajući.

Sporazum iz stava 3. ovog člana detaljnije uređuje odnose i koordinaciju između Agencije i organa, odnosno pravnih lica iz stava 1. ovog člana, prava i dužnosti zaposlenih iz stava 2. ovog člana, te administrativna i druga pitanja od važnosti.

Član 48

Zaposleni u Agenciji koji privremeno ili trajno rade na drugom radnom mjestu, koje je udaljeno 60 i više od 60 kilometara od njihovog stalnog mjesta boravka, imaju pravo na:

a) platu koja je u visini plate koju su primali na prethodnom radnom mjestu, ukoliko je plata na ranijem radnom mjestu povoljnija;

b) naknadu za troškove odvojenog života i

c) naknadu za odgovarajući smještaj.

Član 49

Zaposleni se može rasporediti na rad u inostranstvo u okviru redovnih dužnosti, ili u okviru saradnje sa stranom obavještajnom službom, ili u okviru saradnje sa agencijom ili institucijom strane države, međunarodne organizacije država ili jedne od njenih institucija,kada je to neophodno za uspješan i efikasan rad Agencije.

Generalni direktor Agencije donosi propis kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih u Agenciji koji su premješteni na rad u inostranstvo.

Čl. 50-55**

(prestalo da važi)

(h) Slučajevi bolesti ili nesreće

Član 56

Zaposleni koji je odlukom nadležne zdravstvene komisije proglašen nesposobnim za obavljanje poslova na koje je raspoređen, zbog ozljede ili oboljenja koje je nastupilo tokom izvršavanja operativnih zadataka, raspoređuje se na druge poslove koje može obavljati, s tim da zadržava platu i druga prava iz radnog odnosa. U slučaju da se ne može rasporediti na drugo radno mjesto unutar Agencije, zaposleni zadržava platu i druga prava iz radnog odnosa do donošenja konačnog rješenja o pravu na penziju.

Zaposleni koji u toku izvršavanja svojih zadataka ili u vezi s njima, izgubi život sahraniće se u mjestu koje odredi njegova porodica, a troškove sahrane snosi Agencija.

U slučaju iz stava 2. ovog člana porodica zaposlenog ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć u visini njegove posljednje isplaćene mjesečne neto plate uvećane šest puta.

(i) Krivični postupak i nanošenje štete tokom obavljanja dužnosti

Član 57

Ako je protiv zaposlenog u Agenciji pokrenut krivični postupak zbog radnji počinjenih u obavljanju službenih zadataka, Agencija mu obezbjeđuje advokatsku ili drugu pravnu pomoć, osim ako je zaposleni postupao izvan svojih ovlaštenja ili ih je zloupotrijebio.

Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, Agencija obezbjeđuje pravnu pomoć zaposlenom u Agenciji i nakon što mu je prestao radni odnos u Agenciji, osim u slučajevima kada zaposleni na drugi način ima pravo na jednaku pravnu pomoć.

Član 58

Bosna i Hercegovina odgovorna je za štetu koju fizičkim i pravnim licima nanesu zaposleni u Agenciji za vrijeme obavljanja svojih poslova i zadaka, ili u vezi sa obavljanjem zadataka Agencije, u skladu sa ovim zakonom.

Bosna i Hercegovina ima pravo da od zaposlenog u Agenciji, za koga se utvrdi da je odgovoran za nastanak štete iz stava 1. ovog člana, traži povrat iznosa isplaćenog trećim licima, ukoliko je nastala šteta prouzrokovana krajnjim nemarom ili namjernim ili neovlaštenim djelovanjem zaposlenog.

(j) Disciplinska odgovornost

Član 59

Zaposlenici Agencije odgovaraju disciplinski zbog povreda službenih dužnosti utvrđenih ovih zakonom i podzakonskim aktima Agencije.

Povrede službene dužnosti su teže i lakše. Sankcija za težu povredu službene dužnosti je disciplinska kazna, a za lakšu povredu disciplinska mjera.

Teže povrede službene dužnosti su:

a) preduzimanje radnji koje su definisane kao krivično djelo protiv službene dužnosti ili drugo krivično djelo, odnosno prekršaj, kojim se nanosi šteta ugledu Agencije;

b) odavanje tajnog podatka suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka ili drugim zakonima i propisima;

c) zloupotrebe i prekoračenja ovlaštenja;

d) neizvršavanje zakonitih naređenja neposrednog rukovodioca;

e) preduzimanje radnji koje mogu omesti ili sprečiti građane ili druga lica u ostvarivanju prava prema ovom i drugim relevantnim zakonima;

f) uzrokovanje veće materijalne štete tokom rada namjerno ili iz krajnje nepažnje;

g) neopravdan izostanak sa posla;

h) neblagovremeno i neuredno izvršavanje povjerenih poslova i zadataka;

i) povreda etičkog kodeksa;

j) 0% sintetnajmanje tri lakše povrede službene dužnosti učinjene tokom jedne kalendarske godine.

Neće se smatrati da disciplinska odgovornost iz ovog člana podrazumijeva oslobađanje od krivične odgovornosti koja se predviđa u tim slučajevima.

Lakše povrede službene dužnosti utvrđuju se Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti.

Generalni direktor može suspendovati zaposlenog u Agenciji do okončanja disciplinskog postupka.

Procedura kojom se utvrđuje disciplinska odgovornost, vrste sankcija i nadležnosti za izricanje sankcija precizirani su Pravilnikom o disciplinskom postupku koji donosi generalni direktor.

(k) Prestanak radnog odnosa u Agenciji

Član 60

Zaposlenom u Agenciji prestaje radni odnos u sljedećim slučajevima:

a) dobrovoljno istupanje iz Agencije;

b) isticanje ugovora, ukoliko je zasnovan ugovorni odnos;

c) ispunjavanje zakonskih uslova za penzionisanje;

d) trajna nesposobnost da obavlja radne dužnosti zbog zdravstvenog stanja, pod uslovom da stanje zaposlenog ne dozvoljava da bude premješten na drugo odgovarajuće radno mjesto unutar Agencije;

e) neispunjavanje bezbjednosnih uslova utvrđenih putem bezbjednosne provjere po ovom zakonu ili postojanje bezbjednosne smetnje utvrđene bezbjednosnom provjerom po Zakonu o zaštiti tajnih podataka;

f) gubitak državljanstva Bosne i Hercegovine;

g) sticanje državljanstva druge države suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima;

h) višak radne snage;

i) dvije uzastopne nezadovoljavajuće ocjene radnog učinka;

j) ako je osuđen za krivično djelo za koje je predviđena zatvorska kazna u trajanju dužem od šest mjeseci; ili

k) na osnovu izrečene disciplinske mjere otpuštanja iz Agencije.

U slučajevima iz stava 1. tačka e) ovog člana, na zaposlenog u Agenciji kod kojeg se bezbjednosne smetnje utvrde bezbjednosnom provjerom po Zakonu o zaštiti tajnih podataka, kao i na zaposlenog u Agenciji kod kojeg je neispunjavanje bezbjednosnih uslova utvrđeno putem bezbjednosne provjere po ovom zakonu, primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti tajnih podataka o pravnim lijekovima kao i o radnopravnom statusu, s tim da licima kojima je konačnom odlukom utvrđena bezbjednosna smetnja odnosno neispunjavanje bezbjednosnih uslova radni odnos prestaje, uz otpremninu utvrđenu zakonom.

(l) Službene iskaznice

Član 61

Zaposlenim se daju službene iskaznice čija se vrsta, oblik i sadržaj određuju posebnim propisom koji donosi generalni direktor Agencije.

VI – OPERATIVNI PRINCIPI

Član 62

Agencija mora biti depolitizovana i ne učestvuje u protežiranju, zaštiti ili podrivanju interesa bilo koje političke stranke, ili zakonite političke organizacije ili bilo kojeg konstitutivnog naroda.

Agencija ne može sprovesti aktivnosti iz člana 76. ovog zakona o djelima protesta, podrške ili neslaganja koji su organizovani i sprovedeni na zakonit način.

Član 63

Agencija nema ovlaštenja fizički da prisili na saradnju ni ovlaštenja za hapšenje.

Član 64

Agencija se ne može baviti vojnim aktivnostima niti uvozom, izvozom, tranzitom ili posredovanjem u prodaji oružja ili vojne opreme.

Član 65

Unutrašnja organizacija i detaljna operativna pravila Agencije, kao i struktura subordinacije i naređivanja, utvrđuju se na takav način da se uvijek može utvrditi individualna odgovornost.

Član 66

Generalni direktor može ovlastiti zaposlene da nose oružje tokom izvršavanja dužnosti prikupljanja obavještajnih podataka ukoliko postoji sumnja da je ugrožen život ili bezbjednost zaposlenih ili drugih lica. Oružje se može koristiti i upotrijebiti samo u nužnoj odbrani.

Uslovi i način korištenja vatrenog oružja regulišu se Pravilnikom o nošenju i upotrebi vatrenog oružja, koji donosi generalni direktor, a odobrava predsjedavajući i ministar bezbjednosti.

Član 67

Agencija i druga tijela i institucije Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na, Državnu graničnu službu, SIPA-u, entitetska i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, poreske i carinske organe, Finansijsku policiju, tijela Interpola za vezu, kancelarije za saradnju sa Međunarodnim tribunalom i vojne obavještajno-bezbjednosne strukture obavezni su međusobno sarađivati i pomagati jedni drugima u obavljanju svojih dužnosti i koordinirati aktivnosti u okviru njihove nadležnosti, u skladu sa zakonima i propisima vezanim za zaštitu izvora, metoda i ostalih tajnih podataka.

Saradnja i pomoć iz stava 1. ovog člana može se detaljnije uspostaviti i propisati sporazumom između organa i institucija Bosne i Hercegovine iz stava 1. ovog člana. Sporazumom se mogu uspostaviti tijela za saradnju te propisati njihov sastav, zadaci, nadležnosti, administrativna i druga pitanja.

Generalni direktor može, uz odobrenje predsjedavajućeg, sa institucijama Bosne i Hercegovine dogovoriti pružanje tajne obavještajne pomoći.

Generalni direktor može, uz odobrenje predsjedavajućeg i ministra inostranih poslova, rasporediti zaposlene u Agenciji da služe kao oficiri za vezu u ambasadama Bosne i Hercegovine u inostranstvu, kada to bude potrebno radi ispunjavanja dužnosti Agencije u skladu sa ovim zakonom.

Link 1Link 4  – Link 5 – Link 6  – Link 8

Član 68

Lica koja smatraju da su njihova prava narušena radnjama ili propustima Agencije mogu se obratiti nadležnom sudu.

Svako lice u Bosni i Hercegovini može podnijeti žalbu generalnom direktoru u vezi sa radnjama Agencije.

Član 69

Agencija ne može tajnim sredstvima i metodama prikupljati obavještajne podatke o međunarodnim organizacijama ili nedomaćim tijelima koja su osnovana u skladu sa Okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, osim u cilju sprečavanja prijetnji usmjerenih prema tim organizacijama i tijelima. Generalni direktor dužan je da obavijesti šefove pomenutih organizacija i tijela o svim takvim prijetnjama kao i Izvršni obavještajni odbor.

VII – MEĐUNARODNA SARADNjA AGENCIJE

Član 70

U cilju ispunjavanja svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom, Agencija može, uz odobrenje predsjedavajućeg, zaključivati sporazume sa bezbjednosnim i obavještajnim agencijama stranih zemalja.

U cilju ispunjavanja svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom, Agencija takođe može, uz odobrenje predsjedavajućeg, nakon njegove konsultacije sa ministrom inostranih poslova Bosne i Hercegovine, zaključivati sporazume sa institucijom strane države ili nekom međunarodnom organizacijom države ili nekom njenom institucijom.

Predsjedavajući informiše Zajedničku komisiju o postojanju takvih sporazuma.

Na osnovu međunarodnih sporazuma, Agencija može sarađivati sa stranim bezbjednosnim i drugim odgovarajućim službama u cilju razmjene podataka, zajedničkog obavljanja aktivnosti koje spadaju u nadležnost rada Agencije, i u cilju uspostavljanja tehničke i obrazovne saradnje.

Član 71

Agencija može stranim obavještajnim i drugim odgovarajućim službama dostaviti podatke o građanima Bosne i Hercegovine samo na osnovu informacija da građanin predstavlja opasnost po bezbjednost Bosne i Hercegovine, države primatelja traženih podataka, ili opasnost širih razmjera po regionalnu ili globalnu bezbjednost.

Agencija ne može dostaviti podatke vezane za građane u skladu sa prethodnim stavom, osim ukoliko nema osnovane garancije da će primalac podataka obezbijediti jednak nivo zaštite koju su ti podaci imali u Bosni i Hercegovini.

VIII – PRIKUPLjANjE INFORMACIJA

(a) Opšta ovlaštenja

Član 72

Agencija je ovlaštena da prikuplja, analizira, obrađuje, čuva i distribuira obavještajne podatke nadležnim tijelima unutar Bosne i Hercegovine na način koji je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ovim zakonom i drugim relevantnim državnim zakonima.

Član 73

Agencija može prikupljati samo one informacije za koje se opravdano može pretpostaviti da su potrebne za obavljanje njenih dužnosti nabrojanih u čl. 5. i 6. ovog zakona.

Član 74

Tokom operacija, čije je sprovođenje odobrio generalni direktor Agencije, Agencija ima ovlaštenje da prikuplja informacije:

a) iz svih javnoraspoloživih izvora;

b) od drugih tijela i institucija u Bosni i Hercegovini, neposrednim pristupom bazi podataka osim u slučajevima kada im je to izričito zabranjeno zakonom;

c) mjerama fizičkog praćenja na javnim mjestima (tj. namjenskog i sistematskog posmatranja s ciljem prikupljanja informacija o konkretnim pitanjima koja se tiču lica ili objekata za koje se osnovano smatra da su uključeni u bilo koje aktivnosti ili u pripreme aktivnosti koje spadaju u djelokrug odgovornosti Agencije);

d) mjerama praćenja na mjestima koja nemaju javni karakter, s tim da su ispunjeni uslovi utvrđeni u čl. 77. i 78. ovog zakona;

e) mjerama pretresa pokretne i nepokretne imovine, s tim da su ispunjeni uslovi utvrđeni čl. 77. i 78. ovog zakona;

f) mjerama praćenja elektronskih medija s tim da su ispunjeni uslovi iz čl. 77. i 78. ovog zakona; i

g) upotrebom drugih izvora za koje se vjeruje da bi mogli obezbijediti informacije koje su potrebne Agenciji, s tim da su ispunjeni uslovi iz člana 75. ovog zakona.

Član 75

Saradnja sa Agencijom, u skladu sa članom 74. tačka g) ovog zakona, na dobrovoljnom je osnovu i predstavlja tajni podatak u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.

Ukoliko se moraju uzeti lični podaci o licu koje pruža informacije, to lice mora biti o tome obaviješteno prije nego što Agencija uzme njegovu izjavu. Takvo obavještenje može biti uskraćeno samo zbog opšteg javnog interesa koji spada u djelokrug odgovornosti Agencije.

(b) Mjere tajnog prikupljanja informacija za koje je potrebno odobrenje generalnog direktora

Član 76

Kada generalni direktor smatra neophodnim u cilju ispunjavanja dužnosti Agencije utvrđenih ovim zakonom, Agencija može:

a) prikupljati informacije držeći u tajnosti razloge za prikupljanje informacija zbog njihove bezbjednosne prirode;

b) uspostaviti tajne kontakte sa fizičkim licima;

c) uspostaviti i koristiti informacione sisteme koji unapređuju prikupljanje podataka;

d) koristiti oblike operativnih obmana koji ne uzrokuju fizičke povrede niti narušavaju zdravlje;

e) pripremati i koristiti tajne dokumente za zaštitu zaposlenih u Agenciji i fizičkih lica koja s njima sarađuju, kao i za prikrivanje bezbjednosne prirode svrhe same operacije;

f) osnivati i održavati privremene organizacije radi prikupljanja tajnih podataka;

g) raspoređivati zaposlene da rade kao tajni agenti u institucijama i tijelima u skladu s članom 67. stav 2. ovog zakona.

c) Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje

Član 77

Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacionih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili lica koje privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobijeno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine.

Ukoliko generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla sprovesti istraživanje o prijetnji po bezbjednost Bosne i Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobijanje odobrenja za takva praćenja i pretrese.

Svi takvi zahtjevi moraju sadržavati sljedeće:

1) Vrstu komunikacije za koju se predlaže upotreba mjera prisluškivanja, vrstu informacija, evidencija, dokumenata ili stvari koje su predložene za prikupljanje, i sredstva koja će u tu svrhu biti upotrijebljena;

2) Ime lica ili lica koja su predložena kao predmet praćenja ili pretresa;

3) Opšti opis mjesta ili mjesta koja se predlažu za vršenje praćenja ili pretresa, ukoliko je moguće dati opšti opis takvog mjesta;

4) Informacija kojom se obrazlaže opravdanost primjene mjera praćenja ili pretresa kako bi omogućila Agenciji da sprovede istragu o prijetnji po bezbjednost Bosne i Hercegovine;

5) Izjava da se tražene informacije ne mogu prikupiti u potrebnom vremenskom periodu ni na jedan drugi način;

6) Rok ne duži od 60 dana na koji se traži važenje naloga;

7) Informacija o svim ranijim zahtjevima koji su podneseni u vezi sa licem ili mjestom koje je predmet praćenja ili pretresa, datum kada je zahtjev podnesen, ime sudije kome je upućen i odluka sudije o tom zahtjevu.

Preduzeća koja obavljaju prenos podataka dužna su da Agenciji omoguće sprovođenje odobrenih radnji iz ovog člana.

Sudija donosi odluku u roku od 48 časova nakon podnošenja zahtjeva. Nije moguće uložiti žalbu protiv ove odluke.

Građanin Bosne i Hercegovine koji je bio predmet praćenja ili prisluškivanja, treba po okončanju praćenja ili prisluškivanja, da bude obaviješten o preduzetim mjerama, osim ako bi takva informacija mogla ugroziti okončanje zadataka Agencije ili okončanje postupka pred nadležnim organima.

Prilikom primjene mjera tajnog praćenja i pretresa u skladu sa ovim članom, Agencija koristi što nenametljivije tehnike koje su joj na raspolaganju.

Član 78

Nalog mora da sadržava:

a) vrstu komunikacije koja se namjerava prisluškivati, vrstu informacija, evidencija, dokumenata ili stvari koje se moraju prikupiti, te ovlaštenja koja će se primijeniti u te svrhe;

b) imena lica ili lica za čije praćenje je nalog izdat;

c) opšti opis mjesta ili mjesta na kojima se nalog treba izvršiti ukoliko se takav opis može dati; i

d) rok važenja naloga.

Kada to smatra odgovarajućim, sudija takođe može propisati određene uslove za izvršavanje naloga.

Nalog ne može biti odobren za period duži od 60 dana. U opravdanim slučajevima, sudija može produžiti važnost naloga na dodatne periode od po 30 dana ukoliko je uvjeren da je nalog i dalje potreban.

Izuzetno od odredbi člana 77. ovog zakona i prethodnog stava ovog člana, upotrebu ovih mjera može odobriti generalni direktor uz saglasnost predsjedavajućeg, ukoliko bi odgađanje prouzrokovalo nepopravljivu štetu po bezbjednost Bosne i Hercegovine.

Nakon što odobri upotrebu tih mjera, generalni direktor mora odmah obavijestiti sudiju, koji preduzima odgovarajuće radnje kako bi potvrdio odobrenje ili obustavio prikupljanje informacija, u skladu sa ovim zakonom.

Član 79

Tajno prikupljanje podataka odmah se obustavlja:

a) Kada je ostvaren cilj koji je postavljen u nalogu;

b) Kada se iz njihove dalje upotrebe ne očekuju dodatni rezultati;

c) Kada je postavljeni rok za završetak istekao bez produžavanja; ili

d) Kada je tajno prikupljanje podataka nezakonito iz bilo kog razloga.

Generalni direktor obezbjeđuje da se podaci koji su prikupljeni na način koji nije u skladu sa ovim zakonom odmah unište. U takvim slučajevima, generalni direktor će o tome obavijestiti predsjedavajućeg i glavnog inspektora i pokrenuti disciplinski postupak protiv onoga koji je postupio suprotno zakonu.

Član 80

Sudija je pod obavezom čuvanja tajnosti informacija do kojih dođe prema članu 77. ovog zakona.

IX – UPRAVLjANjE PODACIMA

Član 81

Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine ne primjenjuje se na lične podatke koje prikuplja i obrađuje Agencija.

Član 82

Lični podaci koji se prikupljaju prema ovom zakonu moraju:

a) biti pohranjeni u opravdanu svrhu prema ovom zakonu i ne smiju se koristiti na način koji je u suprotnosti sa tom svrhom;

b) biti ažurirani kada je to potrebno;

c) biti sačuvani u obliku koji omogućava identifikaciju predmetnih podataka ne duže nego što je potrebno radi svrhe u koju su podaci pohranjeni i

d) biti proslijeđeni prema principu “potrebno znati” i kada je to utvrđeno ovim zakonom.

Član 83

Zabranjeno je prikupljanje informacija o licima samo na osnovu njihovog nacionalnog ili rasnog porijekla, vjerskih ubjeđenja, seksualnog ponašanja ili političkih uvjerenja, članstva u određenom pokretu ili organizaciji koja nije propisana zakonom.

Član 84

Radi zaštite obavještajnih podataka o licima čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, a koji se čuvaju u automatizovanim datotekama, preduzimaju se odgovarajuće bezbjednosne mjere kako bi se obavještajni podaci zaštitili od slučajnog ili neovlaštenog uništavanja, brisanja, kao i od neovlaštenog pristupa, mijenjanja ili distribucije.

Član 85

Agencija čuva informacije koliko god je to potrebno za obavljanje njenih zadataka.

Agencija u redovnim intervalima preispituje da li postoji potreba za daljim pohranjivanjem s obzirom na tačnost informacija i opravdanost daljeg pohranjivanja.

Postupak pohranjivanja i preispitivanja uređuje se propisom koji donosi generalni direktor.

Član 86

Generalni direktor Agencije odgovoran je za uspostavljanje i sprovođenje efikasnog sistema klasifikacije informacija za Agenciju.

Generalni direktor donosi propise kojima se utvrđuju mjere za zaštitu tajnih podataka kao i odgovornosti zaposlenih u Agenciji u vezi sa zaštitom tajnih podataka.

Član 87

Informacije koje Agencija čuva i koje su označene kao povjerljive ili tajne mogu se otkriti samo uz odobrenje generalnog direktora Agencije. Generalni direktor može zamjeniku generalnog direktora dati ovlaštenje za donošenje odluke u vezi sa pojedinim kategorijama otkrivanja.

Ako je informacija označena kao tajna zato što sadrži lične podatke, otkrivanje se može odobriti samo ako je izričito predviđeno zakonom ili ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova:

a) lice o kojem se radi dalo je saglasnost za otkrivanje;

b) otkrivanje je od vitalnog interesa za lice o kojem se radi; ili

c) otkrivanje je nužno zbog opšteg javnog interesa koji spada u nadležnost Agencije.

Kao izuzetak od odredbe stava 1. ovog člana, za otkrivanje informacija stepena VRLO TAJNO i tajnih podataka o evidenciji saradnika potrebna je i saglasnost predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.

Član 88

U svakom zahtjevu za otkrivanje informacija mora biti naveden organ ili lice koje podnosi zahtjev, kao i razlog traženja informacija.

Otkrivena informacija ne smije se koristiti u svrhe koje nisu navedene u zahtjevu za otkrivanje informacija.

Član 89

Evidencije, spisi i arhiva Agencije ne smiju sadržavati informacije koje ne spadaju u nadležnosti Agencije. Ukoliko Agencija dođe u posjed takvih informacija, ona ih bez odgađanja uništava.

Član 90

Generalni direktor prosljeđuje informacije u vezi sa ozbiljnim prijetnjama po bezbjednost Bosne i Hercegovine funkcionerima navedenim u članu 6. ovog zakona i drugim nadležnim tijelima i institucijama bez nepotrebnog odgađanja.

Ukoliko Agencija dobije informacije u vezi sa nezakonitim aktivnostima koje su izvršene ili za koje postoji vjerovatnoća da će biti izvršene, o tim informacijama obavještava nadležno tužilaštvo, istražne organe i druga relevantna tijela.

Član 91

Agencija je dužna obavijestiti građanina, na njegov pisani zahtjev, da li su pokrenute mjere prikupljanja podataka protiv njega i da li Agencija vodi evidenciju koja sadrži njegove lične podatke i da mu, na njegov zahtjev, tu dokumentaciju o prikupljenim podacima stavi na uvid. Ta evidencija ne smije sadržavati informacije o pripadnicima Agencije koji su preduzeli mjere prikupljanja podataka vezanih za treća lica.

Agencija mora dati tražene informacije, odnosno dopustiti uvid u dokumente navedene u stavu 1. ovog člana u roku od 60 dana od dana primanja zahtjeva.

Agencija može biti oslobođena obaveze iz stava 1. ovog člana ukoliko:

1. takva informacija može ugroziti obavljanje zadataka Agencije;

2. takva informacija može ugroziti bezbjednost izvora ili drugog lica.

U slučajevima kada generalni direktor oslobodi Agenciju od primjene odredbi iz stava 1.ovog člana, on donosi odluku u kojoj navodi razloge utvrđene u stavu 3. ovog člana.

Generalni direktor obavještava glavnog inspektora o svim takvim odlukama, koje se čuvaju u arhivi Agencije.

Građani se mogu žaliti na takvu odluku prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.

X – FINANSIRANjE AGENCIJE

Član 92

Sredstva koja se obezbjeđuju u budžetu Bosne i Hercegovine za potrebe Agencije mogu se koristiti za sve svrhe u skladu sa propisima koji uređuju javne rashode, osim ukoliko nije drugačije propisano ovim zakonom ili propisom koji donosi Savjet ministara.

Član 93

Planiranje i podnošenje izvještaja o trošenju sredstava dodijeljenih Agenciji vrši se na način koji štiti obavještajne operacije, izvore, metode i operativne mjere Agencije.

XI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 94

Agencija se osniva i počinje s radom 1. juna 2004. godine.

Član 95

Savjet ministara, u dogovoru sa vladama Federacije i Republike Srpske, kada je to odgovarajuće, obezbjeđuje odgovarajući prostor za potrebe Agencije, kako za sjedište tako i za organizacione jedinice van sjedišta, na dan iz prethodnog člana ili prije tog datuma.

Član 96

Civilne obavještajno-bezbjednosne službe, koje su radile u Bosni i Hercegovini prema zakonima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, prije stupanja na snagu ovog zakona, ukidaju se od 1. juna 2004. godine.

Član 97

Prva imenovanja generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora vrše se na period od dvije godine. Ova lica mogu se kandidovati za ponovno imenovanje na redovni mandat od četiri godine.

Na prva imenovanja pojedinaca nabrojanih u prethodnom stavu ne primjenjuju se odredbe Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine, član 19. stav 4. 2. ovog zakona niti član 25. stav 1. ovog zakona.

Izuzetno od odredbi člana 94. ovog zakona, u roku od 10 dana od stupanja na snagu ovog zakona, predsjedavajući će sa zamjenicima predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i konsultacijama sa Predsjedništvom BiH i Zajedničkom komisijom dostaviti imena kandidata za svaku od gore navedenih funkcija Savjetu ministara.

U roku od 10 dana od prijema imena ovih kandidata Savjet ministara donosi odluku o njihovom imenovanju.

Član 98

Od 1. juna 2004. godine stavlja se van snage Zakon o Obavještajno-bezbjednosnoj službi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 21/98, 17/99) i Zakon o Obavještajno-bezbjednosnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 23/02).

U skladu sa čl.12.,13. i 16. ovog zakona, do 31.3.2005. godine, Izvršni obavještajni odbor obavljaće dužnost predsjedavajućeg propisanu članom 10. ovog zakona.

Izvršni obavještajni odbor neće, bilo kolektivno ili svaki član pojedinačno, davati instrukcije ili na bilo koji način usmjeravati generalnog inspektora, generalnog direktora ili bilo kojeg zaposlenog u Agenciji, osim onog što je predviđeno članom 10.

Izvršni odbor usvajaće specifična pravila i procedure za obavljanje svojih nadležnosti iz ovog člana.

Agencija može odlučiti da do usvajanja odgovarajućih propisa utvrđenih ovim zakonom primjenjuje ranije važeće propise o prikupljanju obavještajnih informacija u mjeri u kojoj ti propisi nisu u suprotnosti sa ovim zakonom. Ovi propisi ne mogu se primjenjivati duže od šest mjeseci nakon osnivanja Agencije.

Član 99

Od 1. juna 2004. godine zaposleni iz ranijih obavještajnih službi postaju zaposleni u Agenciji i na njih se primjenjuju odredbe iz Glave Vovog zakona pod nazivom “Osoblje Agencije”. Odredbe člana 44. stav 1.(a) ili člana 55. ovog zakona ne primjenjuju se na zaposlene sve dok generalni direktor ne donese konačnu odluku o njihovom statusu i zasnivanju radnog odnosa u Agenciji, nakon procesa provjere predviđenog u članu 101. ovog zakona u roku od 90 dana.

Zaposleni u Agenciji sa višom školskom spremom, koji su ranije raspoređeni na radno mjesto za koje je potrebna visoka školska sprema, ne mogu ostati na tom mjestu duže od dvije godine od osnivanja Agencije.

Generalni direktor, uz odobrenje Savjeta ministara, utvrđuje strukturu plaćanja otpremnine za zaposlene u Agenciji čiji je radni odnos u Agenciji prestao prema odluci generalnog direktora donesenoj nakon postupka provjere.

U smislu ovog zakona i zbog prelaska zaposlenih sa nivoa Federacije i Republike Srpske na državni nivo, zaposleni iz ranijih obavještajnih službi ne mogu dobiti otpremnine do donošenja konačne odluke o njihovom statusu i zasnivanju radnog odnosa u Agenciji nakon završetka postupka provjere iz člana 101. ovog zakona.

Nakon donošenja konačne odluke o statusu i zasnivanju radnog odnosa u Agenciji, za sve zaposlene ranijih obavještajnih službi, generalni direktor ocijeniće da li struktura zaposlenih u Agenciji generalno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva te o tome informisati Savjet ministara, i ako to bude potrebno, napraviti plan koji sadrži postepene korektivne mjere za poboljšanje zastupljenosti pojedinih konstitutivnih naroda i lica iz reda Ostalih unutar Agencije. U takvim slučajevima generalni direktor o tome će obavijestiti predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i Izvršni obavještajni odbor.

Član 100

U roku od 60 dana od dana imenovanja generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora, generalni direktor priprema, u konsultacijama sa zamjenikom generalnog direktora, organizacioni plan Agencije kojim se utvrđuju mjere neophodne za ispunjavanje uslova ovog zakona, posebno u vezi sa organizacionom strukturom Agencije, kao i racionalizacijom osoblja u sjedištu i organizacionim jedinicama Agencije.

Generalni direktor, preko predsjedavajućeg, dostavlja Plan Savjetu ministara na odobrenje, a postupak odobravanja izvršiće se u roku od 30 dana od dana dostavljanja Plana.

Plan se zasniva na sveobuhvatnoj analizi sredstava, tehničkih i kadrovskih resursa potrebnih Agenciji za izvršenje dužnosti prema ovom zakonu.

Član 101

Predsjedavajući, na prijedlog generalnog direktora, imenuje jednu ili više komisija za provjeru, od kojih se svaka sastoji od četiri zaposlena u Agenciji i jednog lica iz Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavne službe iz člana 11. stav 2. ovog zakona. Komisija(e) za provjeru ima odgovornost da utvrdi da li zaposleni u Agenciji ispunjavaju uslove za prijem u radni odnos u Agenciju utvrđene u Glavi Vovog zakona, kao i druge kriterijume koje je utvrdio generalni direktor, a odobrio Savjet ministara.

Prije osnivanja Komisije za provjeru prema prethodnom stavu, generalni direktor, zamjenik generalnog direktora i glavni inspektor vrše provjeru članova Komisije koji su zaposleni u Agenciji kako bi utvrdili da oni ispunjavaju uslove za prijem u radni odnos u Agenciju, utvrđene u Glavi Vovog zakona, kao i druge kriterijume koje je utvrdio generalni direktor, a odobrio Savjet ministara.

Član 102

Od 1. juna 2004. godine, kada generalni direktor smatra da to odgovara potrebama Agencije, Agencija može direktno da koristi, kontroliše i na drugi način raspolaže cjelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom ranijih obavještajnih službi, pravima i obavezama ranijih obavještajnih službi, kao i predmetima u zakonskom vlasništvu ranijih bezbjednosno-obavještajnih službi, uključujući arhivsku građu, spise i druge dokumente.

U roku od 60 dana od stupanja na snagu ovog zakona, generalni direktor organizuje popis kompletne pokretne i nepokretne imovine i obligacionih prava ranijih obavještajnih službi. U roku od šest mjeseci generalni direktor priprema plan za prenos prava na Agenciju, kada je to potrebno u cilju osiguranja efikasnog rada Agencije. Generalni direktor dostavlja taj plan Savjetu ministara na odobrenje, a postupak odobravanja izvršiće se u roku od 30 dana od dana dostavljanja. Osim ukoliko nije drugačije predviđeno u gore navedenom planu, vlada svakog entiteta je i dalje odgovorna za dugove, zaduženja i ostale obaveze svoje ranije obavještajne službe. Vlade entiteta neće tražiti odštetu od Bosne i Hercegovine ili Agencije u pogledu takvih dugova, zaduženja i drugih obaveza.

U roku od 60 dana nakon što Savjet ministara odobri plan, generalni direktor priprema nacrt okvirnog sporazuma za prenos imovinskih prava ranijih bezbjednosno-obavještajnih službi, kada to bude potrebno, koji će zaključiti Savjet ministara i vlade Federacije i Republike Srpske.

U prelaznom periodu do zaključivanja gore navedenog okvirnog sporazuma, pravni status te imovine može da bude promijenjen samo pismenim odobrenjem Savjeta ministara na prijedlog generalnog direktora.

Član 103

Savjet ministara, na prijedlog generalnog direktora, donosi sva dodatna uputstva ili odluke potrebne da bi se obezbijedilo efikasno sprovođenje člana 102. ovog zakona i, na zahtjev predsjedavajućeg, imenuje jednog ili više arbitara, kada je potrebno, u cilju rješavanja konkretnih problema.

Član 104

U periodu od stupanja na snagu ovog zakona do 1. juna 2004. godine, iz državnog budžeta obezbijediće se odgovarajuća sredstva kojim bi se generalnom direktoru, zamjeniku generalnog direktora i glavnom inspektoru, imenovanim prema članu 97. ovog zakona, omogućilo da obavljaju zadatke vezane za tranziciju ranijih bezbjednosno-obavještajnih službi Federacije i Republike Srpske.

Ministar finansija i trezora zasebno dostavlja prijedlog budžeta Agencije za 2004. godinu na usvajanje kako bi se obezbijedilo da prijedlog budžeta bude usvojen do 1. juna 2004. godine. U skladu sa usvojenim budžetom Agencije, Federacija i Republika Srpska izvršiće transfer sredstava za rad Agencije.

U slučaju da se godišnji budžet za institucije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu ne usvoji do 1. decembra 2004. godine, ministar finansija i trezora zasebno dostavlja prijedlog budžeta Agencije na usvajanje kako bi se obezbijedilo da prijedlog budžeta bude usvojen do 1. januara 2005. godine. U skladu sa usvojenim budžetom Agencije, Federacija i Republika Srpska izvršiće transfer sredstava za rad Agencije.

Član 105

Postupak sprovođenja bezbjednosne provjere, zaštite povjerljivih podataka, kao i procedura parlamentarnog nadzora u cjelini biće regulisani posebnim zakonima koje je dužan da pripremi Savjet ministara i uputi u parlamentarnu proceduru u roku od tri mjeseca nakon uspostavljanja Agencije.

Član 106

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije pripremiće se u roku od 30 dana od dana imenovanja generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora i donijeti 15 dana od dana njegovog podnošenja Savjetu ministara.

Svi drugi pravilnici i propisi utvrđeni ovim zakonom donijeće se u roku od šest mjeseci nakon uspostavljanja Agencije.

Član 107

Dvije godine poslije stupanja na snagu ovog zakona predsjedavajući će pokrenuti istragu koja će ispitati inter alia da li su narušena prava bilo kojeg konstitutivnog naroda u primjeni ovog zakona.

Ne kasnije od šest mjeseci od dana kada je predsjedavajući obavezan da pokrene istragu iz stava 1. ovog člana, predsjedavajući će dostaviti na usvajanje Savjetu ministara izvještaj o nalazima istrage. Izvještaj će uključivati inter alia preporuke i mjere koje bi mogle biti potrebne.

Savjet ministara usvojiće izvještaj o implementaciji ovog zakona iz stava 1. ovog člana u skladu sa članom 18. Zakona o Savjetu ministara BiH.

Član 108

Ovaj zakon objavljuje se u “Službenom glasniku BiH”, “Službenim novinama Federacije BiH” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 109

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Odluke kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 20/2004)

Član 2

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 56/2006)

Član 32

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 12/2009)

Član 15

Skraćeni nazivi institucija utvrđenih u čl. 1. i 4. ovog zakona provode se u svim odredbama Zakona, u odgovarajućim padežima.

Član 16

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o medunarodnoj pravnoj pomoci u krivicnim stvarima BiH

0

ZAKON O MEĐUNARODNOJ PRAVNOJ POMOĆI U KRIVIČNIM STVARIMA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 53/2009 i 58/2013)

GLAVA I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet)

(1) Ovim zakonom uređuju se način i postupak pružanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima (u daljnjem tekstu: međunarodna pravna pomoć), ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Međunarodna pravna pomoć u smislu odredaba ovog zakona pruža se u svim postupcima u pogledu krivičnih djela za čije je krivično gonjenje u vrijeme podnošenja zamolnice za pravnu pomoć nadležan pravosudni organ države moliteljke.

(3) Međunarodna pravna pomoć, saglasno ovom zakonu, pruža se i u prekršajnim postupcima pred sudovima ili upravnim organima u pogledu prekršaja za koje su prema propisima u Bosni i Hercegovini predviđene zatvorske ili novčane kazne, kao i u slučajevima kada u navedenim postupcima odluka upravnog organa može da dovede do pokretanja postupka pred sudom koji je stvarno nadležan za krivične stvari.

(4) Međunarodna pravna pomoć pruža se, kad je to određeno međunarodnim ugovorom, i u odnosu na međunarodne sudove i druge međunarodne organizacije čiji je član Bosna i Hercegovina.

Član 2

(Značenje izraza i pojmova)

Izrazi i pojmovi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) država moliteljka je država iz koje nadležni pravosudni organ podnosi zamolnicu;

b) zamoljena država je država čijem se nadležnom pravosudnom organu dostavlja zamolnica;

c) država izricanja kazne je država u kojoj je licu izrečena kazna;

d) država izdržavanja kazne je država u koju osuđeno lice mora biti predato ili je predato radi izdržavanja kazne izrečene u drugoj državi;

e) domaći pravosudni organi su sudovi i tužilaštva koji su posebnim zakonom određeni za pružanje međunarodne pravne pomoći, kao i svi organi koji prema ovom zakonu mogu tražiti međunarodnu pravnu pomoć;

f) strani pravosudni organi su strani sudovi i drugi organi koji su prema pravu zamoljene države nadležni za postupanje u krivičnim i prekršajnim stvarima;

g) stranac je lice koje nije državljanin Bosne i Hercegovine;

h) krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine podrazumijeva krivične zakone i zakone o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i druge zakone u Bosni i Hercegovini, kojim su propisana krivična djela.

Član 3

(Zamolnica)

(1) Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć podnosi se u formi zamolnice.

(2) Zamolnica stranog pravosudnog organa kao i prateći akti moraju biti prevedeni na jedan od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Prevod mora ovjeriti sudski tumač.

(3) Zamolnica domaćeg pravosudnog organa kao i prateći akti moraju biti prevedeni na jezik u službenoj upotrebi u zamoljenoj državi.

(4) Ako međunarodnim ugovorom ili odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć mora da sadrži:

a) naziv organa koji je sačinio zamolnicu, oznaku predmeta, tačan naziv zamoljene države, a po mogućnosti i naziv zamoljenog organa;

b) pravni osnov za pružanje međunarodne pravne pomoći;

c) tačan opis radnje međunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog za podnošenje zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć;

d) zakonski naziv krivičnog djela i kratak opis činjenica;

e) precizne lične podatke i državljanstvo lica za koje se traži međunarodna pravna pomoć i njegovo svojstvo u postupku;

f) naziv akata i ime ili naziv i adresu primaoca, ako se radi o dostavljanju sudskih i drugih akata i

g) ostale podatke koji mogu biti značajni za postupanje po zamolnici.

(5) Zamolnica, kao i akti koje dostavljaju sudovi i drugi nadležni organi moraju biti potpisani i potvrđeni pečatom suda ili organa iz kojeg dolaze.

(6) Ako podaci sadržani u zamolnici i priloženoj dokumentaciji nisu dovoljni, mogu se zatražiti dodatna obavještenja i dokumentacija.

Član 4

(Način komunikacije)

(1) Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Na isti način dostavljaju se domaćim pravosudnim organima zamolnice od stranih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, domaći pravosudni organ može zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć dostaviti direktno stranom pravosudnom organu, kad je takav način komunikacije predviđen međunarodnim ugovorom.

(3) U hitnim slučajevima, kad je takav način komuniciranja predviđen međunarodnim ugovorom, zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se dostavljati i primati posredstvom Međunarodne organizacije kriminalastičke policije – Interpola.

(4) U hitnim slučajevima zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se dostavljati i primati putem Eurojusta – Agencije Evropske unije za policijsku i pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima.

(5) Postupak nadležnih organa Bosne i Hercegovine u odnosima sa Eurojustom urediće se posebnim uputstvom ministra pravde Bosne i Hercegovine, kojim će se odrediti organi i kontakt tačke za saradnju sa Eurojustom.

(6) U slučajevima komunikacije iz stava (2) i (3) ovog člana, domaći pravosudni organ dostaviće kopiju zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

(7) U slučaju kada ne postoji zaključeni međunarodni ugovor, kao i kad je međunarodnim ugovorom izričito predviđen diplomatski put komunikacije, Ministarstvo pravde Bosne i Herceovine dostavlja i prima zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć preko Ministarstva inostranih poslova Bosne i Hercegovine.

(8) Zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se primati i elektronskim putem ili drugim sredstvima telekomunikacije koja ostavljaju pisani trag i ako je nadležni strani pravosudni organ spreman da, na zahtjev, dostavi pisano obavještenje o načinu slanja i original zamolnice, a sve pod uslovom da je ovakav način dostavljanja uređen međunarodnim ugovorom.

Član 5

(Hitnost u postupanju)

(1) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine dostaviće bez odgađanja zamolnicu stranog pravosudnog organa za međunarodnu pravnu pomoć na postupak nadležnom domaćem pravosudnom organu, osim ako je očigledno da zamolnicu koja nije u skladu s međunarodnim ugovorom i ovim zakonom treba odbiti.

(2) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će hitno postupati i po zamolnicama domaćih pravosudnih organa, osim ako je očigledno da zamolnica nije u skladu sa međunarodnim ugovorom i da bi je strani organ odbio. U tom slučaju takva zamolnica se vraća domaćem pravosudnom organu da otkloni nedostatke.

(3) U slučajevima predviđenim članom 4. stav (3) ovog zakona, nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom direktno upućuje zamolnicu nadležnom domaćem pravosudnom organu, s tim što je kopiju zamolnice i uputnog akta dužan dostaviti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

Član 6

(Dozvoljenost i način izvršenja)

(1) O dozvoljenosti i načinu izvršenja radnje međunarodne pravne pomoći koja je predmet zamolnice stranog pravosudnog organa odlučuje nadležni domaći pravosudni organ prema domaćim propisima, osim ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije regulisano.

(2) Nadležni domaći pravosudni organ će bez odgađanja postupiti po zamolnici stranog pravosudnog organa.

Član 7

(Dostavljanje zamolnice nadležnom organu)

Ako organ kojem je dostavljena na postupak zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć nije nadležan za postupanje po njoj, dostaviće je bez odgađanja na postupak nedležnom organu, o čemu će obavijestiti organ koji mu je zamolnicu dostavio.

Član 8

(Obim – vrste)

Međunarodna pravna pomoć obuhvata:

a) opšte vidove pravne pomoći;

b) posebne vidove pravne pomoći:

1) izručenje osumnjičenih, optuženih i osuđenih lica;

2) ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja i

3) priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka.

Član 9

(Osnove za odbijanje pravne pomoći)

(1) Osim drugih razloga propisanih ovim zakonom za odbijanje zahtjeva za pojedine vidove pravne pomoći, nadležni domaći pravosudni organ odbiće zahtjev za pravnu pomoć u sljedećim slučajevima:

a) ako bi udovoljenje zahtjevu bilo u suprotnosti sa pravnim poretkom Bosne i Hercegovine ili bi moglo nanijeti štetu njenom suverenitetu ili bezbjednosti;

b) ako se zahtjev odnosi na djelo koje se smatra političkim krivičnim djelom ili djelom povezanim sa političkim krivičnim djelom;

c) ako se zahtjev odnosi na vojna krivična djela;

d) ako je za isto krivično djelo lice na koje se zahtjev odnosi iz materijalno-pravnih razloga oslobođeno krivice ili je protiv njega obustavljen postupak, ili ako je oslobođeno kazne, ili ako je sankcija izvršena ili se ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda;

e) ako se protiv lica na koje se zahtjev odnosi u Bosni i Hercegovini vodi krivični postupak zbog istog krivičnog djela, osim ako bi izvršenje zamolnice moglo dovesti do odluke o puštanju ovog lica na slobodu;

f) ako bi krivično gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem pravu bilo isključeno zbog zastarjelosti.

(2) Odredbe stava (1) tačka d) ovog člana ne primjenjuje se u slučajevima kada je u državi moliteljki došlo do obnove krivičnog postupka.

(3) Osim razloga utvrđenih stavom (1) ovog člana, pravna pomoć se može odbiti i na osnovu faktičkog reciprociteta u odnosu na određenu državu.

Član 10

(Izuzeci za odbijanje pravne pomoći)

(1) Krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ne mogu biti osnov za odbijanje zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć u smislu člana 9. tačke b) i c) ovog zakona.

(2) Zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć neće se odbiti samo zato što se odnosi na djelo koje se prema domaćem zakonodavstvu smatra fiskalnim krivičnim djelom.

Član 11

(Obrazloženje nepostupanja)

Odluka o odbijanju zahtjeva za pružanje međunarodne pravne pomoći, kao i neizvršenje zamolnice moraju biti obrazloženi.

Član 12

(Uzajamnost)

(1) Zamolnici za međunarodnu pravnu pomoć pravosudnog organa države s kojom Bosna i Hercegovina nema zaključen ugovor o međunarodnoj pravnoj pomoći biće udovoljeno samo ako se na osnovu garancija koje je dala država moliteljka može očekivati da bi ta država izvršila sličnu zamolnicu domaćih pravosudnih organa.

(2) Garancija iz stava (1) ovog člana neće se tražiti radi izvršenja dostavljanja sudskih odluka, podnesaka i drugih isprava.

GLAVA II – OPŠTI VIDOVI PRUŽANjA MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI

Član 13

(Pojam)

Opšti vidovi međunarodne pravne pomoći posebno obuhvataju izvršenje pojedinih procesnih radnji, kao što su dostavljanje poziva osumnjičenom, okrivljenom, optuženom, svjedoku, vještaku, licu lišenom slobode ili drugom učesniku u krivičnom postupku; dostavljanje akata, pisanih materijala i drugih predmeta koji su u vezi s krivičnim postupkom u državi moliteljki, privremeno oduzimanje predmeta, predaja privremeno oduzetih predmeta državi moliteljki, saslušanje okrivljenog, svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i lica, i oduzimanje predmeta pronađenih u pretresu i kontrolisanje isporuke, nadzor i telefonsko prisluškivanje, zatim razmjenu određenih informacija i obavještenja, kao i druge radnje koje se mogu pojaviti u krivičnom postupku koje zahtijevaju međunarodnu pravnu pomoć, a nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona i odredbama krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine.

Član 14

(Poziv)

U pozivu osumnjičenom, okrivljenom, optuženom, svjedoku, vještaku ili drugom učesniku u postupku koji se poziva iz zamoljene države, ne smije biti zaprijećena prinudna mjera u slučaju da se pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove pozivu, za to mu ne smije biti izrečena prinudna mjera.

Član 15

(Dostavljanje)

(1) Dostavljanje akata dokazuje se potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja prema propisima zamoljene države. U potvrdi o dostavljanju mora biti naznačeno mjesto i datum prijema i potpis primaoca ili označen drugačiji način dostavljanja.

(2) Ako dostavljanje nije bilo moguće, država moliteljka će o tome biti obaviještena bez odgađanja, uz navođenje razloga koji su spriječili dostavljanje.

Član 16

(Zaštita svjedoka i vještaka)

(1) Svjedok ili vještak, s prebivalištem ili boravištem u inostranstvu, dok boravi na teritoriji Bosne i Hercegovine na osnovu poziva domaćih pravosudnih organa, ne može bez obzira na njegovo državljanstvo biti podvrgnut sudskom gonjenju, pritvoren zbog djela koje je predmet sudskog postupka u kojem je traženo njegovo prisustvo ili za djelo koje je počinio prije nego što je napustio teritoriju Bosne i Hercegovine, ili upućen da izdržava kaznu na osnovu neke ranije donesene sudske odluke.

(2) Odredba stava (1) ovog člana ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za to imao mogućnosti, nije napustio teritoriju Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana nakon što mu je saopšteno da njegovo prisustvo više nije potrebno. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme u kojem svjedok ili vještak iz objektivnih razloga nije mogao napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine.

Član 16a

(Saslušanje svjedoka i vještaka putem video-konferencije)

(1) Kada neposredno saslušanje svjedoka i vještaka iz Bosne i Hercegovine nije moguće na teritoriji druge države, saslušanje se može obaviti putem video-konferencije na zahtjev pravosudnih organa te države.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora biti sačinjen u pisanoj formi i sadržavati sve predviđeno članom 3. ovog zakona, kao i obrazloženje razloga nemogućnosti neposrednog pojavljivanja svjedoka i vještaka u zemlji koja podnosi zahtjev. U zahtjevu se mora naznačiti naziv sudskih organa i lica koja prisustvuju saslušanju u zemlji koja podnosi zahtjev.

(3) Zahtjev iz stava (1) ovog člana biće odobren ako nije u suprotnosti sa principima krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, a udovoljiće mu pravosudni organ koji posjeduje tehnička sredstva za ovakvu vrstu saslušanja, bez obzira da li je nadležan za pružanje pravne pomoći iz ovog zahtjeva u smislu članova 6. i 7. ovog zakona.

(4) Poziv za saslušanje licima iz stava (1) ovog člana dostavlja pravosudni organ koji sprovodi saslušanje.

(5) Za utvrđivanje identiteta lica koje se saslušava odgovoran je pravosudni organ države po čijem zahtjevu se sprovodi saslušanje, a po potrebi on će obezbijediti i tumača, te saslušanje neposredno obaviti u skladu sa svojim zakonodavstvom.

(6) Izuzetno od stava (5) ovog člana saslušanje može obaviti i pravosudni organ u Bosni i Hercegovini po uputama pravosudnog organa države koja je dostavila zahtjev uz obezbjeđivanje tumača, ali samo po zahtjevu države koja je uputila zamolnicu.

(7) Svjedok i vještak mogu odbiti dati iskaz u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kao i u skladu sa krivičnim zakonodavstvom države koja je dostavila zahtjev.

(8) Pravosudni organ u Bosni i Hercegovini koji sprovede saslušanje, uz poštovanje mjera zaštite o saslušanju, sačiniće zapisnik ili snimak u skladu sa krivičnim zakonodavstvom podnosioca zahtjeva i dostaviti ga pravosudnom organu države koja je dostavila zahtjev.

(9) Ako lice iz stava (1) ovog člana odbije da dā iskaz, prema njemu se ne mogu primijeniti mjere bilo kakve prinude.

Član 16b

(Ispitivanje osumnjičenih i optuženih lica putem video-konferencije)

(1) Shodnom primjenom člana 16a. ovog zakona, pravosudni organi druge države mogu, putem video-konferencije, obaviti ispitivanje osumnjičenog ili optuženog lica koje se nalazi u Bosni i Hercegovini, posredstvom pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini, ako to lice na to pristane.

(2) Pravosudni organ u Bosni i Hercegovini koji će sprovoditi ispitivanje i pravosudni organ države koja je dostavila zahtjev dogovoriće se o uslovima i načinu ispitivanja u skladu sa nacionalnim krivičnim zakonodavstvima i međunarodnim instrumentima.

(3) Ako lice iz stava (1) odbije da dā iskaz, prema njemu se ne mogu primijeniti mjere bilo kakve prinude.

Član 16c

(Saslušanje svjedoka i vještaka putem telefonske konferencije)

(1) Shodnom primjenom člana 16a. ovog zakona, nadležni pravosudni organ u Bosni i Hercegovini na zahtjev druge države može organizovati saslušanje vještaka i svjedoka putem telefonske konferencije ako svjedok ili vještak na to pristane.

(2) O načinu saslušanja u smislu stava (1) ovog člana nadležni pravosudni organ Bosne i Hercegovine i pravosudni organ države koja je dostavila zahtjev neposredno će se dogovoriti, o čemu nadležni pravosudni organ u Bosni i Hercegovini mora sačiniti zapisnik i verifikovati pristanak svjedoka i vještaka uz utvrđivanje njihove istovjetnosti.

(3) Ako lice iz stava (1) ovog člana odbije da dā iskaz, prema njemu se ne mogu primijeniti mjere bilo kakve prinude.

Član 17

(Zaštita okrivljenog)

(1) Lice koje je pozvano da se pojavi pred domaćim pravosudnim organima, da bi krivično odgovaralo za djelo koje mu se stavlja na teret, ne smije, nezavisno od državljanstva, biti gonjeno ili pritvoreno, niti mu se na bilo koji način smije oduzeti ili ograničiti sloboda za djela i osude koji nisu navedeni u pozivu, a potiču iz vremena prije njegovog odlaska iz Bosne i Hercegovine.

(2) Krivično gonjenje, lišenje slobode ili bilo kakvo drugo ograničenje lične slobode dozvoljeno je ako se pozvani, nakon što njegovo prisustvo po izjavi suda više nije potrebno, zadrži više od 15 dana na teritoriji Bosne i Hercegovine iako je mogao napustiti ili, ako se nakon napuštanja teritorije Bosne i Hercegovine, dobrovoljno vrati na njenu teritoriju.

Član 18

(Poziv i predaja lica lišenog slobode)

(1) Ako strani pravosudni organ pozove, kao svjedoka ili radi suočenja, lice koje je lišeno slobode u Bosni i Hercegovini, ono se može privremeno predati državi moliteljki.

(2) Lice će biti privremeno predato državi moliteljki ako ona da garancije u pogledu njegove zaštite predviđene u članu 17. ovog zakona, kao i garancije da će to lice vratiti u roku koji bude određen.

(3) Predaja se može odbiti ako:

a) se lice lišeno slobode s tim ne saglasi;

b) bi usljed predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja slobode;

c) postoje drugi važni razlozi koji se protive privremenoj predaji.

(4) Predaja se može odgoditi ako je prisustvo lica lišenog slobode potrebno u krivičnom postupku koji se vodi pred domaćim pravusudnim organima.

(5) O predaji lica lišenog slobode odlučuje Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine uz prethodno pribavljenu saglasnost organa koji je odredio pritvor.

(6) Ako treća država treba da preda lice lišeno slobode preko teritorije Bosne i Hercegovine, biće odobreno njegovo sprovođenje ako ono nije državljanin Bosne i Hercegovine, o čemu, uz prethodnu saglasnost Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine, odlučuje Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

(7) U slučaju iz stava (1) ovog člana predato lice mora biti u pritvoru države moliteljke.

Član 19

(Privremeno oduzimanje predmeta)

(1) Predmeti, dokumenti ili imovinska korist koji su bili privremeno oduzeti u svrhu dokaznog postupka, kao i spisi i odluke biće predati stranom pravosudnom organu na njegov zahtjev, nakon završetka postupka međunarodne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini.

(2) Ako treće lice koje je svoje pravo steklo u dobroj vjeri, državni organ ili oštećeni koji ima prebivalište u Bosni i Hercegovini istakne svoje pravo na predmetima, dokumentima ili imovinskoj koristi iz stava (1) ovog člana, ti predmeti, dokumenti i imovinska korist biće dostavljeni samo ako nadležni strani pravosudni organ garantuje njihovo besplatno vraćanje nakon završetka dokaznog postupka.

(3) Dostavljanje može biti odgođeno sve dok su predmeti, dokumenti ili imovinska korist potrebni u krivičnom postupku koji je u toku u Bosni i Hercegovini.

Član 20

(Predaja privremeno oduzetih predmeta)

(1) Predmeti ili imovinska korist koji su bili privremeno oduzeti s ciljem njihove zaštite mogu biti dostavljeni stranom pravosudnom organu, na njegov zahtjev, nakon završetka postupka međunarodne pravne pomoći, radi oduzimanja ili vraćanja ovlašćenom licu.

(2) Predmeti i imovinska korist iz stava (1) ovog člana obuhvataju:

a) predmete kojima je izvršeno krivično djelo;

b) predmete koji su nastali kao rezultat izvršenja krivičnog djela ili njihova protivvrijednost;

c) prihode od krivičnog djela ili njihove protivvrijednosti;

d) poklone i ostala davanja izvršena s ciljem pomaganja ili podstrekavanja na izvršenje krivičnog djela, kao i nagrade za krivično djelo ili njihovu protivvrijednost.

(3) Dostavljanje se može izvršiti u svakoj fazi krivičnog postupka, a može se izvršiti samo na osnovu pravosnažne i izvršne odluke inostranog pravosudnog organa.

(4) Predmeti ili imovinska korist mogu biti trajno zadržani u Bosni i Hercegovini ako:

a) oštećeni ima prebivalište u Bosni i Hercegovini, a treba da mu budu vraćeni;

b) nadležni državni organ istakne pravo Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na njih;

c) lice koje nije učestvovalo u izvršenju krivičnog djela, a čiji zahtjevi nisu zagarantovani od države moliteljke, dokaže da je na tim predmetima i imovinskoj koristi u dobroj vjeri steklo pravo u Bosni i Hercegovini ili u inostranstvu, a ima prebivalište u Bosni i Hercegovini;

d) ako su predmeti ili imovinska korist potrebni za sprovođenje krivičnog postupka koji je u toku u Bosni i Hercegovini ili za primjenu mjere oduzimanja u Bosni i Hercegovini.

Član 21

(Prisustvovanje radnjama pravne pomoći)

(1) Na izričitu molbu stranog pravosudnog organa, domaći pravosudni organ obavijestiće o mjestu i vremenu izvršenja zamolnice.

(2) Predstavnici zainteresovanih stranih pravosudnih organa i lica koja učestvuju u krivičnom postupku, kao i njihovi branioci mogu prisustvovati prilikom preduzimanja radnje pravne pomoći.

(3) Saglasnost za prisustvovanje predstavnika zainteresovanih pravosudnih organa i drugih lica države moliteljke u smislu stava (2) ovog člana u Bosni i Hercegovini daje Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, po prethodno pribavljenom mišljenju organa koji postupa po zamolnici, a koje se u pisanom obliku dostavlja Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine uz obavještenje iz stava (1) ovog člana.

Član 22

(Odgađanje)

(1) Domaći pravosudni organ može da odgodi pružanje međunarodne pravne pomoći ako bi to štetno uticalo na tok istrage, krivičnog gonjenja ili već pokrenutog krivičnog postupka pred domaćim pravosudnim organima, a koji je u vezi s dostavljenom zamolnicom.

(2) U slučaju odgađanja izvršenja zamolnice, biće obaviješten nadležni strani pravosudni organ koji je podnio zamolnicu, uz navođenje razloga za odgađanje.

Član 23

(Postupak na poseban način)

(1) Domaći pravosudni organ će, na zahtjev suda ili drugog organa od kojeg potiče zamolnica, moći postupiti po zamolnici na način koji je označen u njoj, pod uslovom da to nije u suprotnosti sa osnovnim principima pravnog poretka Bosne i Hercegovine i ako je takva mogućnost predviđena međunarodnim ugovorom.

(2) Domaći pravosudni organ donijeće, što je moguće prije, odluku po zamolnici stranog pravosudnog organa, vodeći računa o posebno određenim rokovima naznačenim u zamolnici.

(3) Ako domaći pravosudni organ ocijeni da neće moći u posebno određenom roku postupiti po dostavljenoj zamolnici, o tome će odmah obavijestiti državu moliteljku i označiti potrebno vrijeme za izvršenje zamolnice.

(4) Ako domaći pravosudni organ ne može izvršiti zamolnicu u skladu sa postavljenim zahtjevima, on će o tome odmah obavijestiti državu moliteljku uz navođenje razloga za to.

Član 24

(Zajednički istražni timovi)

(1) Ako to opravdavaju okolnosti konkretnog slučaja, sporazumom nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini sa nadležnim pravosudnim organima strane države mogu se formirati zajednički istražni timovi radi vođenja određene istrage na teritoriji jedne ili više ugovornica koje formiraju zajednički istražni tim za ograničen vremenski period.

(2) Sporazumom se utvrđuju: sastav tima, zadaci tima, ovlašćenja i rok na koji se tim formira. Uz saglasnost potpisnica sporazuma, tim može produžiti svoj rad i nakon isteka roka iz sporazuma.

(3) Zahtjev za formiranje zajedničkog istražnog tima treba da sadrži podatke iz člana 3. ovog zakona, a može ga podnijeti bilo koja zainteresovana strana. Zahtjev se podnosi posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine nadležnom tužilaštvu u Bosni i Hercegovini, sa predlogom sastava tima. Na isti način će tužilac nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini takav zahtjev, kada nađe da je to potrebno, uputiti nadležnom stranom pravosudnom organu.

(4) Tim će se formirati u jednoj od potpisnica sporazuma u kojoj se očekuje vršenje istražnih radnji. U zahtjevu se navodi i predlog za sastav tima.

(5) Zajednički istražni tim se može formirati:

a) kada istraga krivičnih djela, koja se vodi u jednoj državi, zahtijeva složenu i opsežnu istragu, povezanu sa drugim državama;

b) kada više strana vodi istrage o krivičnim djelima, čija priroda zahtijeva preduzimanje koordiniranih i usklađenih radnji umiješanih država;

c) kada istražne radnje treba sprovoditi naizmjenično u Bosni i Hercegovini i drugoj državi odnosno u više država.

(6) Zajednički istražni tim djelovaće na teritoriji Bosne i Hercegovine pod sljedećim opštim uslovima:

a) vođa tima će biti tužilac nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini;

b) tim će vršiti istražne radnje u skladu sa krivičnim zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini, a domaći i strani članovi zajedničkog istražnog tima obavljaće svoje zadatke pod vođstvom vođe tima;

c) nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini će preduzeti sve potrebne organizacione radnje za potrebe tima.

(7) Strani članovi zajedničkog istražnog tima imaće pravo da prisustvuju sprovođenju istrage na teritoriji Bosne i Hercegovine. Vođa tima može iz određenih razloga i u skladu sa zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini odlučiti drugačije.

(8) Vođa tima može stranim članovima zajedničkog istražnog tima prenijeti ovlašćenja za preduzimanje određenih istražnih radnji, u skladu sa zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini i uz dozvolu nadležnih stranih pravosudnih organa države koja je poslala strane članove.

(9) Ako zajednički istražni tim treba da vrši istražne radnje na teritoriji Bosne i Hercegovine, domaći članovi tima mogu zatražiti od nadležnih organa u Bosni i Hercegovini da oni preduzmu te radnje. Takve radnje će biti izvršene u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini.

(10) Ako je zajedničkom istražnom timu prilikom vođenja istrage na teritoriji Bosne i Hercegovine potrebna pravna pomoć od neke treće države, zahtjev za pružanje međunarodne pravne pomoći uputiće nadležni domaći pravosudni organ.

(11) Informacije do kojih domaći ili strani članovi dolaze u toku rada u zajedničkom istražnom timu, a koje im nisu dostupne na drugi način, nadležni domaći pravosudni organi mogu koristiti u sljedeće svrhe:

a) u svrhu za koju je tim formiran;

b) za otkrivanje, istragu ili krivično gonjenje drugih krivičnih djela, uz saglasnost države čijim su stranim članovima informacije stavljene na raspolaganje;

c) za sprečavanje neposrednog ili ozbiljnog ugrožavanja javne bezbjednosti i ne dirajući u odredbe tačke b) ukoliko se kasnije pokrene krivična istraga;

d) u druge svrhe, ako je to dogovoreno između strana koje su formirale tim.

Član 24a

(Praćenje vandržavnih granica jedne strane ugovornice)

(1) Država moliteljka može zahtjevom upućenim posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine zatražiti od nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini odobrenje da njeni policijski organi na teritoriji Bosne i Hercegovine prate lice za koje se sumnja da je učestvovalo u izvršenju krivičnog djela koje podliježe izručenju, ili lica za koje se vjeruje da će sigurno dovesti do identifikacije i pronalaženja gore pomenutog lica. U zahtjevu se može naznačiti da se praćenje povjerava domaćim policijskim organima.

(2) Nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini po prijemu zahtjeva ispituje:

a) da li zahtjev sadrži sve relevantne podatke koji su potrebni da bi se, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, mogao podnijeti nadležnom sudu predlog za određivanje posebne istražne radnje – tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima;

b) da li se zahtjev odnosi na krivičnu istragu za krivična djela koja podliježu ekstradiciji u Bosni i Hercegovini;

c) da li se zahtjev odnosi na krivične istrage za krivična djela za koja se, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, može odrediti posebna istražna radnja – tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi s njima;

d) da li se zahtjev odnosi na krivična djela prema obilježjima iz zahtjeva koja su propisana u krivičnim zakonima Bosne i Hercegovine, i to:

– atentat

– ubistvo

– silovanje

– podmetanje požara

– falsifikovanje novca

– oružanu pljačku i sticanje ukradene robe

– iznudu

– otmicu i uzimanje taoca

– trgovinu ljudskim organima

– nezakonitu trgovinu opojnim drogama i psihoterapeutskim sredstvima

– kršenje zakona o oružju i eksplozivnim sredstvima

– upotrebu eksplozivnih materija

– nezakonito posjedovanje toksičnih i opasnih materija.

(3) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne sadrži sve relevantne podatke, o tome će posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti nadležni strani pravosudni organ koji može naknadno dostaviti zahtijevane potrebne podatke.

(4) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne ispunjava uslove iz stava (2) ovog člana, odbiće zahtjev i o tome posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti nadležni strani pravosudni organ.

(5) Ako zahtjev ispunjava sve neophodne uslove navedene u stavu (2) ovog člana, tužilac nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini sačiniće predlog za određivanje posebne istražne radnje – tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi s njima, te ga uputiti nadležnom sudu na dalji postupak u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.

(6) Nadležni sud će, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, odlučiti da li su ispunjeni uslovi za usvajanje predloga i donošenje naredbe kojom se određuje izvršenje posebne istražne radnje.

(7) Nadležno tužilaštvo obavijestiće strani pravosudni organ posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o odluci suda. Naredba suda kojom se određuje posebna istražna radnja predstavlja dozvolu za tajno praćenje.

(8) U slučaju kada zbog posebno hitnih razloga država moliteljka nije uputila zahtjev za dobijanje dozvole u skladu sa stavom (1) ovog člana, pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljke koji sprovode mjere praćenja u okviru krivične istrage imaće ovlašćenja da nastave praćenje lica za koje se pretpostavlja da je počinilo krivična djela iz stava (1) tačka d) ovog člana na teritoriji Bosne i Hercegovine, pod uslovima:

a) da se nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini odmah obavijesti o prelasku državne granice za vrijeme praćenja;

b) da se zahtjev za pravnu pomoć, podnesen u skladu sa stavom (1) ovog člana uputi bez odgađanja, uz navođenje razloga za prelazak državne granice bez prethodno pribavljene dozvole.

(9) Praćenje na teritoriji Bosne i Hercegovine iz stava (8) ovog člana odmah će se obustaviti, kada nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini to zatraži ili ako sud ne izda naredbu u roku od pet sati od prelaska državne granice.

(10) Praćenje po dobijenoj naredbi suda obavljaće se samo pod sljedećim opštim uslovima:

a) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljke sprovode mjere praćenja u skladu sa odredbama ovog zakona i zakonodavstva Bosne i Hercegovine i držaće se uputstva nadležnog tužilaštava u Bosni i Hercegovini;

b) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljke koji sprovode mjere praćenja moraju u bilo koje doba biti spremni da obezbijede dokaz da djeluju u svojstvu službenih lica;

c) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljke koji sprovode mjeru praćenja mogu nositi svoje službeno oružje za vrijeme praćenja, osim kada nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini ne odluči drugačije. Nošenje i upotreba službenog oružja može se dozvoliti u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini;

d) zabranjen je ulazak u privatni posjed i na mjesta koja nisu dostupna javnosti;

e) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljke koji sprovode mjeru praćenja nisu ovlašćeni da zaustavljaju i ispituju, niti da liše slobode lice koje je pod prismotrom;

f) nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini biće obaviješteno o svim preduzetim radnjama, a službena lica koja sprovode mjere praćenja mogu biti zamoljena da se lično pojave pred nadležnim tužilaštvom u Bosni i Hercegovini;

g) strani pravosudni organi sa čije teritorije dolaze pripadnici organa unutrašnjih poslova koji vrše praćenje, na zahtjev nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini, pružiće pomoć u istrazi koja je otvorena na osnovu sprovedenih operacija u kojima su učestvovali, uključujući i sudske postupke.

(11) Nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini uputiće zahtjev iz stava (1) ovog člana posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine nadležnom organu druge države radi davanja odobrenja za praćenje policiji Bosne i Hercegovine na teritoriji te države.

Član 24b

(Kontrolisane isporuke)

(1) Strani pravosudni organ može posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine ili neposredno nadležnom tužilaštvu u Bosni i Hercegovini, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom, podnijeti zahtjev za dozvolu kontrolisane isporuke – nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela na teritoriju Bosne i Hercegovine. (2) Kada dobije zahtjev, nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini će ispitati:

a) da li zahtjev sadrži sve relevantne podatke koji su potrebni da bi se, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, mogao podnijeti nadležnom sudu predlog za određivanje posebne istražne radnje – nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela;

b) da li se zahtjev odnosi na krivične istrage za krivična djela za koja se, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, može odrediti posebna istražna radnja – nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

(3) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne sadrži sve relevantne podatke da bi se o zahtjevu moglo odlučiti, o tome će obavijestiti nadležni strani pravosudni organ koji može naknadno dostaviti zahtijevane potrebne podatke.

(4) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne ispunjava uslove iz stava (2) ovog člana, odbiće zahtjev i o tome obavijestiti nadležni strani pravosudni organ.

(5) Ako zahtjev ispunjava sve neophodne uslove navedene u stavu (2) ovog člana, tužilac nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini sačiniće predlog za određivanje posebne istražne radnje – nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela – i uputiti ga nadležnom sudu u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.

(6) Nadležni sud će, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, odlučiti da li su ispunjeni uslovi za usvajanje predloga i donošenje naredbe kojom se određuje izvršenje posebne istražne radnje. Naredba suda predstavlja odobrenje. O odluci suda nadležno tužilaštvo obavijestiće strani pravosudni organ.

(7) Izvršenje, upravljanje i kontrolisanje posebne istražne radnje iz stava (1) ovog člana vršiće agencije za sprovođenje zakona Bosne i Hercegovine u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.

Član 24c

(Tajne istrage)

(1) Nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini i nadležni strani pravosudni organ, posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine ili na neposredni pismeni zahtjev bilo koje od strana, ukoliko je takva mogućnost predviđena međunarodnim ugovorom, mogu se dogovoriti da pomažu jedni drugima u konkretnom krivičnom predmetu koji pripadnici organa unutrašnjih poslova vode pod tajnim ili lažnim identitetom.

(2) Kada dobije zahtjev, nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini će ispitati:

a) da li zahtjev sadrži sve relevantne podatke koji su potrebni da bi se u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine mogao podnijeti nadležnom sudu predlog za određivanje posebne istražne radnje – korišćenje prikrivenih istražitelja i informatora;

b) da li se zahtjev odnosi na krivične istrage za krivična djela za koja se u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine može odrediti posebna istražna radnja – korišćenje prikrivenih istražitelja i informatora.

(3) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne sadrži sve relevantne podatke, o tome će obavijestiti nadležni strani pravosudni organ, koji može naknadno dostaviti potrebne podatke.

(4) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne ispunjava uslove iz stava (2) ovog člana, odbiće zahtjev i o tome obavijestiti nadležni strani pravosudni organ.

(5) Ako zahtjev ispunjava uslove iz stava (2) ovog člana, tužilac nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini sačiniće predlog za određivanje posebne istražne radnje – korišćenje prikrivenih istražitelja i korišćenje informatora – i uputiti ga nadležnom sudu u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.

(6) Nadležni sud će, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, odlučiti da li su ispunjeni uslovi za usvajanje predloga i donošenje naredbe kojom se određuje izvršenje posebne istražne radnje. O odluci suda nadležno tužilaštvo obavijestiće strani pravosudni organ.

(7) Izvršenje, upravljanje i kontrolisanje posebne istražne radnje – korišćenje stranih prikrivenih istražitelja i korišćenje stranih informatora – obavljaće se u skladu sa krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.

(8) Nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini i nadležni strani pravosudni organ koji učestvuju u istrazi dogovoriće se o trajanju tajne istrage, detaljima, uslovima i pravnom statusu službenih lica za vrijeme tajne istrage uz poštovanje zakonodavstva i procedura u Bosni i Hercegovini, te će sarađivati u pripremi i nadzoru tajne istrage, kao i u obezbjeđivanju zaštite službenih lica koja djeluju pod tajnim ili lažnim identitetom.

(9) O postignutim saglasnostima iz stava (8) ovog člana sačinjava se pismeni sporazum koji potpisuju ugovorne strane.

Član 25

(Troškovi)

(1) Naknada troškova pružanja međunarodne pravne pomoći neće se tražiti, osim u slučajevima:

a) značajne naknade za izvršeno vještačenje i druge značajne troškove nastale povodom vještačenja;

b) troškova privremene predaje lica lišenog slobode radi svjedočenja ili suočenja u državi moliteljki i

c) značajnih i vanrednih troškova.

(2) Svjedoku ili vještaku koji se odazove pozivu domaćeg pravosudnog organa pripada pravo na naknadu putnih troškova i troškova boravka, u skladu s domaćim propisima.

(3) U pozivu licima iz stava (2) ovog člana biće navedeno koje im naknade pripadaju, a na njihov zahtjev biće im dat predujam za pokriće troškova.

(4) Vještačenje se može usloviti prethodnim polaganjem predujma, ako troškove vještačenja snosi stranka.

Član 26

(Dostavljanje podataka bez zamolnice)

(1) Domaći pravosudni organi mogu, ne utičući na sopstvene istrage i krivične postupke i pod uslovom reciprociteta bez prethodne zamolnice, nadležnim stranim pravosudnim organima dostavljati podatke koji se odnose na krivična djela, a koji su prikupljeni prilikom sopstvenih istraga, ako smatraju da bi dostavljanje takvih podataka moglo pomoći za pokretanje istrage ili krivičnog postupka ili ako bi moglo da dovede do podnošenja zamolnice za pravnu pomoć.

(2) Nadležni domaći pravosudni organ može zatražiti od nadležnog stranog pravosudnog organa kojem je dostavio podatke iz stava (1) ovog člana da ga obavijesti o radnjama preduzetim po dostavljenim podacima, a može postaviti i druge uslove za korišćenje takvih informacija u državi kojoj su dostavljeni.

Član 27

(Privremene mjere)

Domaći pravosudni organ će na zahtjev stranih pravosudnih organa, u skladu s domaćim zakonodavstvom, preduzeti privremene mjere s ciljem prikupljanja dokaznog materijala i obezbjeđenja već prikupljenih dokaza ili zaštite ugroženih pravnih interesa.

Član 28

(Dostavljanje podataka o fizičkim i pravnim licima)

(1) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će, nakon prijema zamolnice stranog pravosudnog organa, koja sadrži zahtjev za dostavljanje podataka o fizičkim i pravnim licima, cijeniti osnovanost zahtjeva za dostavljanje traženih podataka u skladu sa međunarodnim ugovorom te će, ukoliko je taj zahtjev osnovan, zamolnicu stranog pravosudnog organa sa zahtjevom za dostavljanje podataka dostaviti organu koji vodi bazu podataka o tim fizičkim i pravnim licima.

(2) Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine i drugi državni organi koji posjeduju i vode baze podataka o fizičkim i pravnim licima dužni su po zamolnici stranog pravosudnog organa, a u smislu odredaba stava (1) ovog člana, dostaviti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine podatke tražene zamolnicom, s tim što će Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine te podatke bez odgađanja proslijediti organu države moliteljke koji je te podatke tražio.

(3) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i nadležni strani pravosudni organ dužni su čuvati u tajnosti sve podatke koje im je dostavio nadležni domaći organ, a na tu dužnost će Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine posebno upozoriti strani pravosudni organ.

Član 29

(Dostavljanje podataka o osuđenim strancima)

(1) Sudovi u Bosni i Hercegovini dužni su da odmah nakon pravosnažnosti presude za svakog osuđenog stranca, preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, dostave podatke stranoj državi na obrascu koji će propisati Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

(2) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će bez odgađanja takve podatke proslijediti državi čiji je osuđeni državljanin, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije predviđeno.

(3) Na zahtjev nadležnih stranih pravosudnih organa, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će u svakom pojedinačnom slučaju dostaviti prepis presude o kojoj su dostavljeni podaci.

(4) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će, na zahtjev stranih pravosudnih organa, dostavljati obavještenja i o drugim podacima upisanim u kaznene evidencije.

(5) Na zahtjev nadležnog stranog pravosudnog organa, mogu se dostaviti i podaci o licima koji su državljani te države, a koja se nalaze pod istragom ili protiv kojih je pokrenut krivični postupak u Bosni i Hercegovini.

(6) Kad se radi o krivičnom djelu falsifikovanja novca, pranja novca, neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga, trgovine ljudima kao i drugim krivičnim djelima za koja se međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka, organ pred kojim se vodi krivični postupak dužan je da bez odgađanja dostavi Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine podatke o krivičnom djelu i učiniocu, a prvostepeni sud i pravosnažnu presudu.

Član 30

(Kaznena evidencija za državljane Bosne i Hercegovine osuđene u inostranstvu)

(1) Organi nadležni za vođenje kaznenih evidencija u Bosni i Hercegovini dužni su da vode kaznene evidencije za državljane Bosne i Hercegovine osuđene u inostranstvu, uključujući i državljane Bosne i Hercegovine rođene u inostranstvu.

(2) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će podatke za državljane Bosne i Hercegovine osuđene u inostranstvu, a koji nisu rođeni u Bosni i Hercegovini, nakon prijema od druge države, prosljeđivati Ministarstvu bezbjednosti Bosne i Hercegovine, koje je dužno da vodi centralni registar tih podataka i da ih bez odgađanja proslijedi i organu nadležnom za vođenje kaznenih evidencija.

(3) Ako podaci za državljane Bosne i Hercegovine osuđene u inostranstvu nisu prevedeni na jedan od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo bezbjednosti Bosne i Hercegovine dužno je da obezbijedi prevod.

Član 31

(Obavještenje o propisima)

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će, na zahtjev domaćih pravosudnih organa, od nadležnih stranih pravosudnih organa pribavljati tekstove propisa koji važe ili su važili u drugim zemljama, a po potrebi i obavještenja o određenim pravnim pitanjima. Na isti način Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine prosljeđivaće stranim pravosudnim organima tekstove domaćih propisa ili obavještenja o određenim pravnim pitanjima, na njihovo traženje s tim što mu je te tekstove i obavještenja dužan dostaviti organ u čijoj nadležnosti je postupanje po tim propisima.

GLAVA III – IZRUČENjE OSUMNjIČENIH, OKRIVLjENIH I OSUĐENIH STRANACA IZ BOSNE I HERCEGOVINE

Član 32

(Propisi o izručenju)

(1) Izručenje osumnjičenih, odnosno optuženih ili osuđenih stranih državljana iz Bosne i Hercegovine u drugu državu vrši se po odredbama ovog zakona, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Postupak predaje osumnjičenih, odnosno optuženih lica protiv kojih se vodi krivični postupak pred međunarodnim krivičnim sudovima uređuje se posebnim zakonom.

Član 33

(Dozvoljenost izručenja)

(1) Izručenje stranaca drugoj državi dozvoljava se radi krivičnog gonjenja ili izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora.

(2) Izručenje, u smislu odredbe stava (1) ovog člana, dozvoljava se samo za krivična djela kažnjiva kako prema zakonima Bosne i Hercegovine, tako i prema zakonima države moliteljke.

(3) Izručenje radi krivičnog gonjenja dozvoljava se samo za krivična djela za koja je prema krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine i prema zakonima države moliteljke predviđena kazna zatvora od najmanje jedne godine.

(4) Izručenje radi izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora dozvoljava se ako trajanje izrečene kazne ili njen preostali dio koji treba da se izvrši iznosi najmanje četiri mjeseca.

Član 34

(Pretpostavka za izručenje)

Pretpostavke za izručenje su da:

a) lice čije se izručenje traži nije državljanin Bosne i Hercegovine;

b) lice čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini u vrijeme podnošenja molbe za izručenje;

c) djelo za koje se traži izručenje nije izvršeno na teritoriji Bosne i Hercegovine, protiv nje ili njenog državljanina;

d) je djelo zbog kojeg se traži izručenje krivično djelo i po krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine i po zakonu države u kojoj je izvršeno;

e) djelo za koje se traži izručenje nije političko ili vojno krivično djelo;

f) po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao osumnjičeni, odnosno optuženi saslušan, da stranac čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuđen ili da za isto djelo nije od domaćeg suda pravosnažno oslobođen, osim ako se stiču uslovi za ponavljanje krivičnog postupka ili da protiv stranca nije u Bosni i Hercegovini zbog istog djela pokrenut krivični postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela učinjenog prema državljaninu Bosne i Hercegovine, da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog;

g) je utvrđen identitet lica čije se izručenje traži;

h) ima dovoljno dokaza za sumnju da je stranac čije se izručenje traži učinio određeno krivično djelo ili da postoji pravosnažna osuđujuća presuda i

i) se izručenje stranca ne traži radi: krivičnog gonjenja ili kažnjavanja zbog njegove rase, pola, nacionalnog ili etničkog porijekla, religijskog uvjerenja ili političkih stavova, kao i da se izručenje ne traži za krivično djelo s propisanom smrtnom kaznom prema zakonu države koja traži izručenje, osim ako država koja traži izručenje da garancije da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna.

Član 35

(Molba za izručenje)

(1) Postupak za izručenje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih stranaca pokreće se po molbi strane države.

(2) Molbu za izručenje podnosi država moliteljka diplomatskim putem ili direktno Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom.

(3) Ukoliko sa zamoljenom državom postoji reciprocitet, molba se podnosi diplomatskim putem.

(4) Uz molbu za izručenje podnosi se dokumentacija predviđena međunarodnim bilateralnim ugovorom zaključenim između države moliteljke i Bosne i Hercegovine ili multilateralnim ugovorom koji obavezuje dvije države.

(5) Ako nije drugačije utvrđeno međunarodnim ugovorom ili međunarodni ugovor ne postoji, uz molbu će se zatražiti dostavljanje sljedeće dokumentacije:

a) sredstva za utvrđivanje identiteta osumnjičenog, optuženog, odnosno osuđenog (tačan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.);

b) uvjerenje o državljanstvu stranca, ukoliko je riječ o državljaninu države moliteljke, odnosno podaci o državljanstvu stranca, ako je lice čije se izručenje traži državljanin neke druge države;

c) izvod člana krivičnog zakona države moliteljke za djelo za koje se traži izručenje i

d) presudu u originalu ili ovjerenom prepisu, ukoliko je lice čije se izručenje traži pravosnažno osuđeno, odnosno optužnicu, rješenje o pritvoru u originalu ili ovjerenom prepisu, ili drugi akt ravan navedenim, u kojem su sadržani svi podaci koji se tiču počinjenog krivičnog djela i identiteta počinioca, kao i dokazi za sumnju.

(6) Ako su molba i prilozi iz stava (4) ovog člana sastavljeni na stranom jeziku, treba da bude priložen i ovjeren prevod na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, ako međunarodnim ugovorom nije određeno drugačije.

Član 36

(Postupak po molbi za izručenje stranca)

(1) Po prijemu molbe za izručenje i propratne dokumentacije, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će ih odmah proslijediti Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

(2) Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ispituje da li je molba podnesena u skladu sa članom 34. ovog zakona, pa ako utvrdi da molba nije potpuna, zatražiće od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine da nadležni organ države koja traži izručenje otkloni nedostatke molbe.

(3) Ako Tužilaštvo Bosne i Hercegovine utvrdi da je država moliteljka uz molbu dostavila i kompletnu dokumentaciju o izručenju, ona se bez odgađanja prosljeđuje Sudu Bosne i Hercegovine na rješavanje.

(4) Ako lice čije se izručenje traži nije lišeno slobode po međunarodnoj potjernici, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine dostavlja Sudu Bosne i Hercegovine obrazložen predlog za utvrđivanje pretpostavki za izručenje i predlog za određivanje privremenog pritvora, ako za to postoje razlozi iz člana 39. ovog zakona.

Član 37

(Lišavanje slobode lica čije se izručenje traži)

Lice čije se izručenje traži lišiće slobode nadležni policijski organ u Bosni i Hercegovini, na osnovu raspisane međunarodne potjernice u kojoj je naveden zahtjev države moliteljke za određivanje pritvora tom licu i biće doveden pred sudiju za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, s ciljem odlučivanja o predlogu države moliteljke za određivanje privremenog pritvora, ako postoji opasnost da će stranac čije se izručenje traži pobjeći ili se sakriti.

Član 38

(Postupak pred sudijom za prethodni postupak i privremeni pritvor)

(1) Nakon što se lice lišeno slobode, a čije se izručenje traži, privede sudiji za prethodni postupak na osnovu raspisane međunarodne potjernice na zahtjev države moliteljke ili na osnovu molbe strane države, tom licu će, nakon što se utvrdi njegov identitet, bez odgađanja biti saopšteno zbog čega se i na osnovu kojih dokaza traži njegovo izručenje i biće pozvano da navede šta ima reći u svoju odbranu.

(2) Sudija za prethodni postupak poučiće lice čije se izručenje traži da može uzeti branioca po svom izboru koji može prisustvovati njegovom ispitivanju, a ako to ne učini, da će mu sud postaviti branioca po službenoj dužnosti, ako se radi o krivičnom djelu za koje je prema krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine odbrana obavezna.

(3) O saslušanju i odbrani biće sastavljen zapisnik.

(4) Privremeni pritvor određuje sudija za prethodni postupak i on može trajati 18 dana. Rješenje o određivanju pritvora dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i inistarstvu pravde Bosne i Hercegovine radi traženja molbe od strane države koja je raspisala potjernicu.

(5) Rok iz stava (4) ovog člana može se produžiti, ali ne može biti duži od 40 dana.

(6) Ako zamoljena država u rokovima predviđenim za dostavljanje ne dostavi ekstradicionu molbu i dokumentaciju, Sud Bosne i Hercegovine donijeće rješenje o ukidanju privremenog pritvora licu čije se izručenje traži, koje će dostaviti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. Puštanje na slobodu neće ometati novo lišenje slobode i izručenje ukoliko molba za izručenje stigne nakon isteka rokova iz st. (4) i (5) ovog člana.

(7) Ako se lice čije se izručenje traži već nalazi u pritvoru po nekom drugom osnovu, rok iz stava (5) ovog člana počinje teći od dana donošenja rješenja o određivanju privremenog pritvora donesenog po zahtjevu za određivanje privremenog pritvora.

(8) Ako lice čije se izručenje traži bude pušteno iz pritvora zbog proteka roka iz stava (5) ovog člana, ne može se više odrediti privremeni pritvor, nego ekstradicioni pritvor na osnovu podnesene molbe za izručenje.

Član 39

(Određivanje ekstradicionog pritvora)

(1) Po prijemu molbe za izručenje, sudija za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, na predlog tužioca iz člana 36. stav (3) ovog zakona, rješenjem određuje ekstradicioni pritvor ako:

a) postoji opasnost da će lice čija se ekstradicija traži izbjeći postupak izručenja ili sprovođenje izručenja;

b) ostoje okolnosti koje ukazuju da će lice čija se ekstradicija traži uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati tragove krivičnog djela ili druge dokaze;

c) posebne okolnosti ukazuju da će lice čija se ekstradicija traži, ometati krivični postupak ili postupak izručenja uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.

(2) Ako postoji jedan od razloga iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana, sudija za prethodni postupak, po prijemu molbe u smislu člana 36. stav (3) ovog zakona, donijeće rješenje kojim će licu kojem je određen privremeni pritvor iz člana 38. stav (5) ovog zakona ukinuti privremeni pritvor i odrediti ekstradicioni pritvor.

(4) Pritvor neće biti određen ako je iz same molbe za izručenje očigledno da nema mjesta izručenju.

(5) Ako to opravdavaju posebni razlozi, nadležni sud umjesto pritvora može preduzeti druge mjere za obezbjeđivanje prisustva stranca.

(6) Kada se odredi ekstradicioni pritvor, u skladu sa odredbama st. (1) i (2) ovog člana, sudija za prethodni postupak obavijestiće o pritvoru Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, kako bi se o tome izvijestila strana država.

(7) Sudija za prethodni postupak pustiće na slobodu stranca kad prestanu razlozi za ekstradicioni pritvor.

Član 40

(Postupak sa državljanima Bosne i Hercegovine)

(1) Ako nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa   Interpolom po raspisanoj međunarodnoj potjernici strane države uvidom u postojeću bazu podataka državljana ili na drugi način utvrdi da je to lice državljanin Bosne i Hercegovine, obavijestiće Interpol države moliteljke koja je raspisala međunarodnu potjernicu i sjedište Interpola o nemogućnosti izručenja svojih državljana, ako međunarodnim ugovorom koji dozvoljava izručenje svojih državljana nije drugačije određeno i nemogućnosti raspisivanja potjernice na teritoriji Bosne i Hercegovine za državljaninom Bosne i Hercegovine radi njegovog izručenja drugoj državi.

(2) Ako je međunarodnim ugovorom dozvoljeno izručenje državljana Bosne i Hercegovine, postupak za njihovo izručenje biće sproveden prema odredbama ovog zakona koje se odnose na izručenje stranaca.

(3) Uz obavještenje iz stava (1) ovog člana nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom obavijestiće stranu državu da nadležni pravosudni organi te države mogu dostaviti zamolnicu nadležnom pravosudnom organu u Bosni i Hercegovini radi preuzimanja gonjenja.

(4) Nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom obavijestiće Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine o raspisanoj međunarodnoj potjernici strane države za državljaninom Bosne i Hercegovine i preduzetim mjerama.

(5) Ako nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom nije mogao utvrditi da li je lice koje traži strana država državljanin Bosne i Hercegovine, a Sud Bosne i Hercegovine naknadno utvrdi da je lice kojem je određen pritvor radi izručenja drugoj državi državljanin Bosne i Hercegovine, takvo lice će odmah biti pušteno iz pritvora, ako ne postoje uslovi za preuzimanje krivičnog gonjenja od nadležnih organa u Bosni i Hercegovini ili drugi uslovi koji opravdavaju predaju tog lica drugom nadležnom organu radi vođenja krivičnog postupka za koji su nadležni organi u Bosni i Hercegovini.

Član 41

(brisano)

Član 42

(Izviđajne radnje i dostavljanje spisa Vijeću Suda Bosne i Hercegovine)

(1) Nakon saslušanja tužioca i branioca na ročištu za izjašnjenje o molbi i o pritvoru, sudija za prethodni postupak će, po potrebi, sprovesti i druge izviđajne radnje radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za izručenje stranca, odnosno za predaju predmeta na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo, ako su ti predmeti oduzeti od stranca.

(2) Po sprovedenim izviđajima, sudija za prethodni postupak će spise izviđaja, sa svojim mišljenjem, dostaviti Vijeću Suda Bosne i Hercegovine.

(3) Ako je protiv stranca čije se izručenje traži kod domaćeg suda u toku krivični postupak zbog istog ili drugog krivičnog djela, sudija za prethodni postupak naznačiće to u spisima.

Član 43

(Odluka o pretpostavkama za izručenje)

(1) U postupku izručenja Sud Bosne i Hercegovine, rješavajući po molbi strane države za izručenje, odlučuje da li su ispunjene ili ne zakonske pretpostavke za izručenje.

(2) U slučaju da dvije ili više država podnesu molbu za izručenje određenog lica, Sud Bosne i Hercegovine će po svakoj molbi odlučiti o ispunjenosti pretpostavki za izručenje toj državi, ukoliko ministar pravde Bosne i Hercegovine, po ranijoj odluci Suda Bosne i Hercegovine, nije donio rješenje o izručenju.

Član 44

(Donošenje rješenja kojim se utvrđuje ispunjenost pretpostavki za izručenje)

(1) Ako Vijeće Suda Bosne i Hercegovine nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, utvrdiće to rješenjem.

(2) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana stranac i tužilac imaju pravo žalbe Vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(3) Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine povodom žalbe na rješenje iz stava (1) ovog člana odlučuje rješenjem.

(4) Ako Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine povodom žalbe na rješenje iz stava (1) ovog člana nađe da je žalba neosnovana i da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca ili ako protiv prvostepenog rješenja Vijeća ne bude podnesena žalba, predmet se dostavlja ministru pravde Bosne i Hercegovine koji odlučuje o izručenju.

Član 45

(Donošenje rješenja kojim se utvrđuje da nisu ispunjenje pretpostavke za izručenje)

(1) Ako vijeće Suda Bosne i Hercegovine nađe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donijeće rješenje kojim će utvrditi da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje. Ovo rješenje biće dostavljeno vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, koje će, po saslušanju tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, potvrditi, ukinuti i vratiti vijeću Suda Bosne i Hercegovine da sprovede dodatne izviđajne radnje s ciljem utvrđivanja postojanja pretpostavki za izručenje ili preinačiti rješenje.

(2) Ako je stranac u pritvoru, vijeće Suda Bosne i Hercegovine može odlučiti da ostane u pritvoru do pravosnažnosti rješenja.

(3) Pravosnažno rješenje iz stava (1) biće dostavljeno ministru pravde Bosne i Hercegovine, koji će donijeti rješenje kojim se odbija izručenje.

(4) Ako se odbije izručenje iz razloga navedenih u članu 34. tač. a) i b) ovog zakona, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine obavještava državu moliteljku da pravosudni organi Bosne i Hercegovine mogu preuzeti krivično gonjenje, ako je izručenje traženo zbog krivičnog gonjenja, odnosno o mogućnostima za priznanje i izvršenje strane presude ako je izručenje traženo zbog izvršenja presude.

Član 46

(Donošenje konačnog rješenja o izručenju)

(1) Ako je Vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravosnažnim rješenjem utvrdilo da su ispunjene pretpostavke za izručenje stranca, ministar pravde Bosne i Hercegovine, nakon uvida u cjelokupni spis o izručenju, donosi rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje stranca.

(2) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana ne može se izjaviti žalba niti voditi upravni spor.

Član 47

(Odgagđanje izvršenja rješenja o izručenju)

(1) Ministar pravde Bosne i Hercegovine može odlučiti da se odgodi predaja lica čije je izručenje odobreno, dok se protiv tog lica u Bosni i Hercegovini ne sprovede krivični postupak koji se vodi zbog drugog krivičnog djela ili dok se ne izvrši kazna zatvora koja mu je izrečena u Bosni i Hercegovini.

(2) Ministar pravde Bosne i Hercegovine može donijeti rješenje da se lice čija je predaja odgođena privremeno preda državi moliteljki radi sprovođenja hitnih procesnih radnji, ako to neće imati štetne posljedice za krivični postupak koji se vodi pred domaćim sudom i ako država moliteljka da garanciju da će ga držati u pritvoru u toku boravka u toj državi, kao i da će ga u roku koji je na predlog Suda Bosne i Hercegovine odredilo Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine vratiti u Bosnu i Hercegovinu.

Član 48

(Principi specijaliteta)

(1) U rješenju kojim se dozvoljava izručenje stranca ministar pravde Bosne i Hercegovine će navesti da:

a) on ne može biti gonjen za drugo djelo, prije izručenja za učinjeno krivično djelo;

b) se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo djelo, prije izručenja za učinjeno krivično djelo;

c) se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen, niti smrtna kazna;

d) će prema njemu biti ponovljen krivični postupak ako je osuđen u odsustvu i

e) on, bez saglasnosti Bosne i Hercegovine, ne smije biti izručen trećoj državi radi krivičnog gonjenja za krivično djelo učinjeno prije dozvoljenog izručenja ili izvršenja kazne zatvora koja je izrečena prije dozvoljenog izručenja.

(2) Osim navedenih uslova, ministar pravde Bosne i Hercegovine može postaviti i druge uslove za izručenje, u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorom.

Član 49

(Postupanje u slučaju većeg broja molbi različitih država za izručenje)

(1) Ako izručenje nekog lica istovremeno traže dvije ili više država bilo zbog istog ili različitih djela, ministar pravde Bosne i Hercegovine će, prilikom donošenja odluke, uzeti u obzir sve okolnosti, a prije svega težinu krivičnih djela, mjesto izvršenja, redoslijed podnošenja zahtjeva, državljanstvo lica čije se izručenje traži, mogućnost bolje socijalne rehabilitacije i mogućnost izručenja trećoj državi.

(2) Ako je država moliteljka podnijela molbu za izručenje za više istih ili različitih krivičnih djela, od kojih pojedina ne ispunjavaju uslove u pogledu visine kazne iz člana 33. stav (3) i (4) ovog zakona, izručenje se može odobriti i za ta krivična djela.

(3) Odluka iz stava (1) i (2) ovog člana mora biti obrazložena.

(4) Prilikom donošenja odluke iz stava (1) i (2) ovog člana, može se dati saglasnost državi kojoj je odobreno izručenje da izručeno lice može, eventualno, izručiti nekoj od drugih država, koje su takođe tražile izručenje.

Član 50

(Izručenje predatog lica trećoj državi)

(1) Država kojoj je izručeno lice čije se izručenje traži, može to lice izručiti trećoj državi samo uz saglasnost nadležnih organa Bosne i Hercegovine.

(2) Davanje saglasnosti iz stava (1) ovog člana podrazumijeva dostavljanje molbe i popratne dokumentacije od strane države kojoj je lice predato, uz sprovođenje postupka predviđenog za izručenje stranca iz Bosne i Hercegovine, u skladu s odredbama ovog zakona.

(3) Rješenje kojim se daje saglasnost državi moliteljki da izruči predato lice trećoj državi donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine.

Član 51

(Dostavljanje rješenja stranoj državi i predaja lica)

(1) Rješenje ministra pravde Bosne i Hercegovine kojim je dopušteno izručenje stranca dostavlja se državi moliteljki.

(2) Rješenje o izručenju stranca dostavlja se nadležnom organu Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom i Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.

(3) Nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom dogovara tehničke detalje realizacije izručenja sa Interpolom države moliteljke, a realizaciju izručenja, tj. transport i predaju lica ovlašćenim licima države moliteljke vrši Granična policija Bosne i Hercegovine, uz asistenciju Kancelarije za saradnju s Interpolom.

(4) Predaja lica čije je izručenje odobreno mora se izvršiti najkasnije u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja ministra pravde Bosne i Hercegovine o izručenju.

(5) Ako država moliteljka bez opravdanog razloga ne preuzme lice čije je izručenje dopušteno u roku od pet dana od dana dogovorenog za predaju, to lice će biti pušteno na slobodu.

(6) Rok iz stava (5) ovog člana može biti produžen do 15 dana, na izričit i opravdan zahtjev države moliteljke.

(7) O posljedicama nepreuzimanja i rokovima iz st. (5) i (6) ovog člana, nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom će obavijestiti Interpol države moliteljke prilikom dogovora o preuzimanju lica čije se izručenje traži.

Član 52

(Pojednostavljeno izručenje)

(1) Lice čije se izručenje traži može dati saglasnost za predaju državi moliteljki na pojednostavljeni način bez sprovođenja postupka izručenja, kao i odreći se prava na principe specijaliteta.

(2) O mogućnosti pojednostavljene predaje i njenim posljedicama, u smislu odredaba stava (1) ovog člana, sudija za prethodni postupak dužan je da ukaže licu čije se izručenje traži, prilikom saslušanja.

(3) Saglasnost i odricanje prava iz stava (1) ovog člana biće uneseno u zapisnik Suda Bosne i Hercegovine, u kojem će se takođe konstatovati da lice nije državljanin Bosne i Hercegovine, a zapisnik će potpisati i stranac čije se izručenje traži.

(4) Saglasnost i odricanje od prava iz stava (1) ovog člana su neopozivi.

(5) Zapisnik u kojem je sadržana saglasnost za pojednostavljeno izručenje sud će bez odgađanja dostaviti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, te će na osnovu tog zapisnika ministar pravde Bosne i Hercegovine donijeti rješenje kojim će odlučiti o izručenju stranca. U ovom slučaju država moliteljka nije obavezna da dostavlja molbu za izručenje.

(6) Nakon što lice čije se izručenje traži da svoju saglasnost za pojednostavljeno izručenje državi moliteljki, na potraživanog će se, u pogledu daljeg pritvora, primijeniti odredbe ovog zakona koje se odnose na ekstradicioni pritvor.

(7) Pojednostavljeno izručenje ima efekte izručenja i podliježe istim uslovima, na šta će biti upozorena država moliteljka.

Član 53

(Ponovno izručenje)

(1) Ako lice koje je izručeno državi moliteljki na bilo koji način izbjegne krivično gonjenje ili izvršenje kazne u državi moliteljki, a ponovo se nađe na teritoriji Bosne i Hercegovine, moći će biti izručeno na ponovljeni zahtjev.

(2) U smislu odredaba stava (1) ovog člana, država moliteljka nije dužna da uz zahtjev za izručenje dostavlja i dokumentaciju za izručenje.

Član 54

(Sprovođenje postupka izručenja nakon dostavljanja dokumentacije o izručenju po proteku roka)

Ako država moliteljka dostavi molbu za izručenje i dokumentaciju o izručenju po proteku roka koji je odredio Sud Bosne i Hercegovine, Sud može odlučiti da sprovede postupak izručenja.

Član 55

(Ponavljanje postupka izručenja)

(1) Ako se od momenta pravosnažnosti rješenja Suda Bosne i Hercegovine do donošenja rješenja ministra pravde Bosne i Hercegovine o izručenju promijene okolnosti u pogledu nekih od pretpostavki za izručenje iz člana 34. ovog zakona, ministar pravde Bosne i Hercegovine će Sudu Bosne i Hercegovine dostaviti cjelokupnu dokumentaciju i zatražiti da ponovi postupak izručenja u skladu s odredbama ovog zakona radi utvrđivanja ispunjenosti zakonskih uslova za izručenje.

(2) Ako je ministar pravde Bosne i Hercegovine donio rješenje o izručenju, a prije izručenja se promijene okolnosti u pogledu nekih od pretpostavki za izručenje iz člana 34. ovog zakona, ministar pravde Bosne i Hercegovine će svoje doneseno rješenje staviti van snage te ga dostaviti Sudu Bosne i Hercegovine i zatražiti da Sud Bosne i Hercegovine ponovi postupak izručenja u skladu s odredbama ovog zakona radi utvrđivanja ispunjenosti zakonskih uslova za izručenje.

(3) Na osnovu rješenja Suda Bosne i Hercegovine u ponovljenom postupku, ministar pravde Bosne i Hercegovine donosi rješenje o izručenju.

Član 56

(Pretres lica, pretres prostorija i oduzimanje predmeta)

(1) Sud Bosne i Hercegovine može, na osnovu zamolnice države moliteljke, u toku cijelog postupka izručenja donijeti naredbu za pretres lica lišenog slobode čije se izručenje traži, pretres prostorija i privremeno oduzimanje predmeta.

(2) Predmeti koji se nađu kod lica lišenog slobode čije se izručenje traži biće predati državi moliteljki, na njen zahtjev:

a) predmeti koji posluže kao dokazni materijali;

b) predmeti koji su u vezi s krivičnim djelom, a koji u momentu lišenja slobode budu nađeni kod lica čije se izručenje traži ili budu naknadno otkriveni.

(3) Predaja predmeta navedenih u stavu (1) ovog člana biće izvršena i ako se već odobreno izručenje ne može izvršiti zbog smrti ili bolesti lica čije se izručenje traži.

(4) Ako navedeni predmeti podliježu zapljeni ili oduzimanju na teritoriji Bosne i Hercegovine, oni mogu, u vezi s krivičnim postupkom koji je u toku, biti privremeno zadržani ili biti predati državi moliteljki uz uslov da budu vraćeni.

(5) Odredbe ovog člana ne diraju u pravo vlasništva i ostala prava na navedenim predmetima.

GLAVA IV – POSTUPAK PO MOLBI BOSNE I HERCEGOVINE ZA IZRUČENjE IZ DRUGE DRŽAVE

Član 57

(Podnošenje molbe za izručenje iz druge države)

(1) Ako se protiv lica koje se nalazi u drugoj državi vodi u Bosni i Hercegovini krivični postupak ili ako je licu koje se nalazi u stranoj državi domaći sud izrekao kaznu zatvora, ministar pravde Bosne i Hercegovine može podnijeti molbu za izručenje tog lica, na obrazložen predlog organa koji vodi postupak, odnosno organa nadležnog za izvršenje.

(2) Molba se podnosi nadležnom ministarstvu za poslove pravosuđa zamoljene države diplomatskim putem, odnosno direktno, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom.

Član 58

(Molba za privremeno pritvaranje)

(1) U hitnim slučajevima, kada postoji opasnost da će lice čije se izručenje traži pobjeći ili se sakriti, ministar pravde Bosne i Hercegovine može, i prije podnošenja molbe za izručenje, zatražiti od zamoljene države da to lice bude privremeno pritvoreno.

(2) Uz molbu za privremeno pritvaranje prilažu se dokazi za utvrđivanje identiteta lica čije se izručenje traži, rješenje o pritvoru ili drugi akt istog pravnog dejstva, odnosno pravosnažna presuda ako je stvar presuđena, naziv krivičnog djela zbog kojeg se traži privremeno pritvaranje, kao i izjava da će biti traženo izručenje tog lica.

Član 59

(Garancije u pogledu lica koje je izručeno)

(1) Ako lice čije se izručenje traži bude izručeno u Bosnu i Hercegovinu, moći će se krivično goniti, odnosno prema njemu će se moći izvršiti kazna samo za krivično djelo za koje je izručenje dopušteno, osim ako se lice odreklo tog prava, a država koja ga je izručila nije postavila takav uslov.

(2) Ako je izručenje lica čije se izručenje traži u Bosnu i Hercegovinu odobreno pod određenim uslovima u pogledu vrste ili visine kazne koja se može izreći, odnosno izvršiti i pod tim uslovima bude prihvaćeno od organa koji je tražio njegovo izručenje, nadležni sud u Bosni i Hercegovini je pri izricanju kazne vezan tim uslovima, a ako se radi o izvršenju već izrečene kazne, sud koji je sudio u posljednjem stepenu preinačiće presudu i uskladiće izrečenu kaznu s uslovima izručenja.

(3) Ako je izručenje lica čije se izručenje traži u Bosnu i Hercegovinu odobreno pod određenim uslovima u pogledu tipa ustanove u kojoj treba da izdržava kaznu i pod tim uslovima bude prihvaćeno od organa koji je tražio njegovo izručenje, nadležni organ koji upućuje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora dužan je da vodi računa o uslovima pod kojim je lice izručeno u pogledu tipa ustanove u kojoj to lice treba da izdržava zatvorsku kaznu.

(4) Ako je izručeno lice bilo pritvoreno u stranoj državi zbog krivičnog djela u vezi s kojim je izručeno, vrijeme koje je to lice provelo u pritvoru uračunaće se u kaznu.

Član 60

(Realizacija i troškovi ekstradicije)

(1) Nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom dogovara tehničke detalje realizacije ekstradicije sa Interpolom zamoljene države, a realizaciju ekstradicije, tj. preuzimanje i transfer potraživanog lica, uključujući i rezervaciju ili obezbjeđivanje prevoznog sredstva i smještaja lica koje se izručuje i njegove pratnje, vrše ovlašćena lica Granične policije Bosne i Hercegovine.

(2) Ako je to moguće, a da se ne usporava ili izlaže riziku sam čin ekstradicije, pribjegavaće se ekstradiciji kopnenim putem.

(3) Troškovi vezani za dovođenje lica čije je izručenje odobreno u Bosnu i Hercegovinu padaju na teret budžeta iz kog se finansira organ koji je zatražio izručenje, a njih planira i uplaćuje ministarstvo pravde koje se finansira iz tog budžeta, a na nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Pravosudna komisija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

GLAVA V – SPROVOĐENjE STRANCA PREKO TERITORIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 61

(Molba za sprovođenje preko teritorije Bosne i Hercegovine i troškovi)

(1) Ako izručenje traži strana država od druge strane države, a lice čije se izručenje traži bi trebalo sprovesti preko teritorije Bosne i Hercegovine, sprovođenje može, na molbu zainteresovane države, dozvoliti ministar pravde Bosne i Hercegovine, pod uslovom da se ne radi o državljaninu Bosne i Hercegovine i da se izručenje ne vrši za političko ili vojno krivično djelo.

(2) Molba za sprovođenje lica preko teritorije Bosne i Hercegovine mora sadržavati sve podatke iz člana 35. stav (5) ovog zakona.

(3) Pod uslovom uzajamnosti, troškovi sprovođenja lica preko teritorije Bosne i Hercegovine padaju na teret sredstava Budžeta Bosne i Hercegovine, ako je riječ o sprovođenju koje se obavlja kopnenim putem.

GLAVA VI – IZVRŠENjE STRANIH SUDSKIH PRESUDA U KRIVIČNIM STVARIMA

Član 62

(Opšte odredbe)

(1) Domaći sud će postupiti po molbi države izricanja kazne za izvršenje sudske presude u krivičnim stvarima samo ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i izvršiće pravosnažnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao strani sud, na način da presudom izrekne sankciju prema krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine.

(2) Strana sudska presuda u krivičnim stvarima može se izvršiti i prema državljaninu Bosne i Hercegovine i prema licima koja na teritoriji Bosne i Hercegovine imaju prebivalište.

(3) Izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima koja podrazumijeva zatvor moguće je:

a) po molbi strane države, u slučaju kada je osuđeno lice nedostupno toj državi, a državljanin je Bosne i Hercegovine i ima prebivalište u Bosni i Hercegovini ili ima samo prebivalište u Bosni i Hercegovini i

b) po molbi državljanina Bosne i Hercegovine koji izdržava kaznu zatvora u državi izricanja kazne, za premještanje u Bosnu Hercegovinu, s ciljem daljeg izdržavanja kazne zatvora izrečene u državi izricanja kazne.

Član 63

(Uslovi za izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima)

(1) Ako drugačije nije određeno međunarodnim ugovorom, strana sudska presuda u krivičnim stvarima izvršiće se samo ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

a) ako je presuda pravosnažna i ako ju je izrekao nadležni pravosudni organ države izricanja kazne;

b) ako je krivično djelo predviđeno kao krivično djelo i po zakonima Bosne i Hercegovine;

c) ako u vrijeme podnošenja molbe osuđeno lice treba da izdrži još najmanje šest mjeseci od izrečene kazne zatvora;

d) ako osuđeno lice da saglasnost za izvršenje bilo da je ta saglasnost data u državi izricanja kazne ili državi izdržavanja kazne zatvora;

e) da lice za koje se traži izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima nije već osuđeno za to krivično djelo u Bosni i Hercegovini ili se za to djelo u Bosni i Hercegovini vodi krivični postupak ili je u Bosni i Hercegovini oslobođeno od optužbe i

f) da izvršenje krivične sankcije nije zastarjelo prema zakonima države izricanja kazne i Bosne i Hercegovine.

(2) Strana sudska presuda u krivičnim stvarima neće se izvršiti ako:

a) bi izvršenje bilo u suprotnosti s principima pravnog poretka Bosne i Hercegovine ili obavezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela zaključivanjem međunarodnog ugovora i

b) je krivično djelo za koje se traži izvršenje, po mišljenju organa u Bosni i Hercegovini koji donose odluku po molbi, djelo političke ili vojne prirode.

Član 64

(Stvarna i mjesna nadležnost suda za vođenje postupka po molbi)

Stvarna i mjesna nadležnost suda u Bosni i Hercegovini za vođenje postupka po molbi za priznanje i izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima određuje se na isti način kao i za vođenje krivičnog postupka u konkretnom predmetu, kada bi taj postupak bio vođen u Bosni i Hercegovini.

Član 65

(Dokumentacija koja se prilaže uz molbu države izricanja kazne)

Ako je međunarodnim ugovorom predviđeno da države ugovornice mogu pored ugovorenih postaviti i druge zahtjeve u pogledu dokumentacije koja se dostavlja uz molbu za izvršenje, potrebno je da država izricanja kazne dostavi i:

a) original ili ovjerenu kopiju pravosnažne presude sa klauzulom pravosnažnosti;

b) podatke o osuđenom licu uključujući uz lične podatke i podatke o državljanstvu, prebivalištu, kao i podatke o mjestu rođenja, posljednjem prebivalištu, kao i druge podatke koji mogu biti od značaja za određivanje nadležnosti suda za odlučivanje po zahtjevu;

c) podatke u vezi sa izrečenom kaznom, uključujući i podatke o vremenu provedenom u pritvoru i/ili na izdržavanju kazne zatvora;

d) prepis primijenjenih zakonskih odredaba na kojima se presuda zasniva;

e) pismenu izjavu lica u smislu člana 63. stav (1) tačka d) ovog zakona, ako je tu izjavu osuđeno lice dalo u državi izricanja kazne.

Član 66

(Postupak po molbi strane države za priznanje i izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima)

(1) Kada Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine primi molbu za priznanje i izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima, dužno je molbu sa popratnom dokumentacijom dostaviti:

a) Sudu Bosne i Hercegovine, za krivična djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine;

b) nadležnom entitetskom ministarstvu pravde, odnosno Pravosudnoj komisiji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, za krivična djela iz nadležnosti sudova u entitetima, odnosno Suda u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(2) Entitetska ministarstva pravde, odnosno Pravosudna komisija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, molbu sa dokumentacijom, nakon njenog prijema, proslijediće nadležnom sudu na odlučivanje.

(3) Ako nadležni sud ocijeni da uz molbu nije priložena potrebna dokumentacija u skladu s međunarodnim ugovorom ili ovim zakonom, zatražiće posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine od nadležnih pravosudnih organa države izricanja kazne da dopune dokumentaciju.

(4) Ako sud kojem je dostavljena dokumentacija utvrdi da nije nadležan, proslijediće predmetnu molbu sa dokumentacijom stvarno i mjesno nadležnom sudu, o čemu će obavijestiti Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

(5) Ako država izricanja kazne ne dostavi traženu dokumentaciju u roku od tri mjeseca, molba i dokumentacija biće vraćeni državi izricanja kazne, uz pravo te države da ponovo može podnijeti molbu s kompletnom dokumentacijom.

Član 67

(Branilac)

U toku cijelog postupka lice za koje se traži izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima može imati branioca po svom izboru, a ako to ne učini, sud će mu postaviti branioca po službenoj dužnosti, ako se radi o krivičnim djelima za koje je zaprijećena takva kazna za koju je, prema zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, odbrana u krivičnom postupku obavezna.

Član 68

(Donošenje presude)

(1) Nadležni sud odlučuje o molbi za priznanje i izrvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima u vijeću sastavljenom od trojice sudija, van pretresa koje, ukoliko odluči da udovolji molbi, donosi i presudu.

(2) O sjednici vijeća na kojoj se donosi odluka obavještavaju se tužilac, osuđeni i branilac.

(3) Prilikom odlučivanja po molbi, sud je vezan činjeničnim stanjem utvrđenim u stranoj presudi te će u izreci presude koju donosi unijeti potpunu izreku i naziv suda iz strane presude i izreći će sankciju, pri čemu se odluka o sankciji zasniva na krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, a razloge kojima se sud rukovodio pri izricanju sankcije unijeće u obrazloženje presude.

(4) Priznata strana sudska presuda u krivičnim stvarima izvršiće se na isti način kao da ju je izrekao sud koji je tu presudu priznao.

(5) Pri izricanju presude, sud ne može izreći težu kaznu od one koju je izrekao strani sud.

Član 69

(Žalba na presudu)

(1) Protiv presude iz člana 68. ovog zakona žalbu mogu izjaviti tužilac, osuđeni i njegov branilac, u roku od 30 dana od dana prijema presude.

(2) O žalbi na presudu donesenu po molbi za priznanje i izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima odlučuje vijeće suda nadležno za odlučivanje po žalbi na presudu, prema odgovarajućim odredbama Zakona o krivičnom postupku, po kojem postupa taj sud.

Član 70

(Dostavljanje pravosnažne presude)

Pravosnažna presuda kojom se priznaje strana sudska presuda u krivičnim stvarima dostavlja se preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine državi izricanja kazne i osuđenom licu, njegovom braniocu i tužiocu.

Član 71

(Posljedice preuzimanja izvršenja)

(1) Ako je preuzeto izvršenje strane sudske presude u krivičnim stvarima, privremeno prestaje pravo na izvršenje te presude u državi izricanja kazne, a dalje izvršenje se sprovodi po zakonima u Bosni i Hercegovini.

(2) Za odlučivanje o zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka isključivo je nadležna država izricanja kazne.

(3) Za odlučivanje o ublažavanju visine kazne, pomilovanju ili amnestiji nadležni su i država izricanja kazne i Bosna i Hercegovina.

(4) Ako se sudska presuda na kojoj se zasniva molba države izricanja kazne za izvršenje naknadno ukine ili izmijeni, po novoj presudi države izricanja kazne nadležni sud u Bosni i Hercegovini će, na zahtjev osuđenog lica, ponoviti postupak priznanja i izvršenja strane sudske presude u krivičnim stvarima i odlučiti o daljem izdržavanju kazne.

(5) Ako osuđeno lice izbjegne izvršenje u Bosni i Hercegovini, država izricanja kazne ponovo stiče pravo na izvršenje. Država izricanja kazne dužna je da o takvim okolnostima odmah obavijesti Bosnu i Hercegovinu.

(6) Bosna i Hercegovina i država izricanja kazne dužne su jedna drugu obavijestiti o okolnostima iz stava (5) ovog člana.

Član 72

(Obavezno obavještavanje)

Bosna i Hercegovina će obavijestiti državu izricanja kazne o svim okolnostima koje se tiču pomilovanja i amnestije.

Član 73

(Podnošenje molbe u postupku po molbi pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini za priznanje i izvršenje presude domaćeg suda u krivičnim stvarima)

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će, na molbu domaćeg organa nadležnog za izvršenje krivične sankcije, zatražiti od strane države priznanje i izvršenje sudske presude domaćeg suda u krivičnim stvarima ako:

a) Bosna i Hercegovine ne može obezbijediti izvršenje sudske presude domaćeg suda u krivičnim stvarima i

b) ako se usljed prenosa izvršenja opravdano može očekivati bolja socijalna rehabilitacija osuđenog.

Član 74

(Način i postupak podnošenja molbe)

(1) Podnesena molba stranoj državi za izvršenje presude domaćeg suda u krivičnim stvarima mora biti popraćena dokumentacijom koju predviđa međunarodni ugovor, a u svakom slučaju dokumentacijom predviđenom članom 65. ovog zakona.

(2) Jezik na kojem se pišu molba i dokumentacija priložena uz molbu određen je međunarodnim ugovorom.

Član 75

(Posljedice preuzimanja izvršenja presude domaćeg suda)

Ako strana država preuzme izvršenje presude domaćeg suda u krivičnim stvarima, nadležni pravosudni organ u Bosni i Hercegovini privremeno će obustaviti izvršenje danom započinjanja izvršenja u državi izdržavanja kazne.

Član 76

(Posljedice preuzimanja izvršenja u slučaju izmjene ili obustavljanja od izvršenja sudske presude u krivičnim stvarima)

(1) Ako je nakon preuzimanja od strane države izvršenja sudske presude u krivičnim stvarima u Bosni i Hercegovini došlo do izmjene ili obustavljanja od izvršenja te presude, o tome će biti obaviještena država izvršenja presude.

(2) Ako osuđeno lice u državi izvršenja presude, koja je priznala domaću sudsku presudu u krivičnim stvarima, izbjegne izvršenje presude, izvršenje će se nastaviti u Bosni i Hercegovini.

GLAVA VII – PREMJEŠTANjE OSUĐENIH LICA IZ STRANE DRŽAVE U BOSNU I HERCEGOVINU

Član 77

(Opšte odredbe)

(1) Osuđeni državljanin Bosne i Hercegovine koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u stranoj državi može, na lični zahtjev, biti premješten u Bosnu i Hercegovinu, radi daljeg izdržavanja kazne zatvora izrečene u stranoj državi.

(2) Preuzimanje izvršenja kazne zatvora nad osuđenim državljaninom Bosne i Hercegovine može se izvršiti samo uz saglasnost države izricanja kazne, pod uslovom da je osuđeni državljanin Bosne i Hercegovine dao saglasnost za premještanje i da preostala izrečena kazna zatvora koju treba da izdrži iznosi najmanje šest mjeseci.

Član 78

(Postupak po molbi osuđenih državljana Bosne i Hercegovine za premještanje u Bosnu i Hercegovinu s ciljem daljeg izdržavanja kazne zatvora izrečene u državi izricanja kazne)

(1) U pogledu načina i postupka donošenja presude po molbi bosanskohercegovačkih državljana za premještanje u Bosnu i Hercegovinu radi daljeg izdržavanja kazne zatvora izrečene u državi izricanja kazne, analogno se primjenjuju odredbe čl. 66, 67, 68. i 69. ovog zakona.

(2) Nakon što domaći sud donese presudu kojom se priznaje strana sudska presuda u krivičnim stvarima, presuda se dostavlja osuđenom u državi izricanja kazne i nadležnim organima države izricanja kazne.

(3) Nakon što osuđeni potpiše prijem dostavljene presude, dokaz o prijemu se vraća sudu koji je donio presudu.

(4) Nakon što presuda postane pravosnažna i s njom se saglase nadležni organi države izricanja kazne, pristupa se realizaciji premještanja osuđenog lica iz države izricanja kazne u Bosnu i Hercegovinu.

GLAVA VIII – PREMJEŠTANjE OSUĐENIH LICA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U STRANU DRŽAVU

Član 79

(Postupak po molbi stranih državljana za premještanje u države njihovog državljanstva radi daljeg izdržavanja kazne zatvora izrečene u Bosni i Hercegovini)

(1) Osuđeni stranac koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Bosni i Hercegovini na osnovu presude domaćeg suda može da podnese molbu da izrečenu kaznu nastavi izdržavati u državi čiji je državljanin.

(2) Kazneno – popravna ustanova u kojoj osuđeni stranac izdržava zatvorsku kaznu dužna je da upozna to lice s mogućnošću da izrečenu kaznu zatvora izdržava u državi čiji je državljanin.

(3) Molba iz stava (1) ovog člana podnosi se kazneno-popravnoj ustanovi u kojoj stranac izdržava zatvorsku kaznu.

(4) Kazneno-popravna ustanova je dužna da, uz molbu osuđenog lica, kompletira dokumentaciju u skladu s odredbama međunarodnog ugovora koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu i državu iz koje je osuđeno lice, odnosno u skladu sa članom 65. ovog zakona, te da tako upotpunjenu dokumentaciju dostavi Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

(5) Za lica osuđena od sudova u entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine molba iz stava (1) ovog člana podnosi se preko entitetskih ministarstava pravde, odnosno Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(6) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine molbu osuđenog lica prosljeđuje državi u kojoj osuđeno lice želi da izdržava ili nastavi da izdržava kaznu, a čiji je državljanin.

(7) Ako se protiv osuđenog lica u Bosni i Hercegovini vodi krivični postupak za drugo krivično djelo, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će u aktu uz koji se prosljeđuje molba osuđenog lica državi čiji je državljanin naznačiti i tu činjenicu.

Član 80

(Donošenje rješenja o transferu stranca)

Ako strana država preuzme svog osuđenog državljanina, kako bi izdržavao kaznu u svojoj državi, konačno rješenje o premještaju stranca donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine.

Član 81

(Mjesto, vrijeme i način transfera)

Vrijeme, mjesto i datum preuzimanja osuđenog lica iz Bosne i Hercegovine u državu izvršenja kazne ili iz države izricanja kazne u Bosnu i Hercegovinu, kao i način njegovog transporta dogovara nadležni organ Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom u saradnji sa Interpolom strane države, a realizaciju transfera i tehničke detalje transfera koji se tiču rezervacija i obezbjeđivanja prevoznog sredstva i smještaja za osuđeno lice i njegovu pratnju, ako je to neophodno, obavlja Granična policija Bosne i Hercegovine uz asistenciju nadležnog organa Bosne i Hercegovine za saradnju sa Interpolom.

Član 82

(Troškovi premještanja)

(1) Troškove nastale u vezi s premještanjem osuđenih lica snosi država izdržavanja kazne, osim troškova koji su isključivo nastali u državi izricanja kazne.

(2) Troškovi dovođenja lica čije je premještanje odobreno u Bosnu i Hercegovinu padaju na teret budžeta iz kojeg se finansira sud koji je donio presudu kojom je preuzeto dalje izdržavanje kazne zatvora za osuđeno lice, a planira ih i uplaćuje ministarstvo pravde koje se finansira iz tog budžeta, a na nivou Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Pravosudna komisija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(3) U slučaju da dogovoreno premještanje osuđenog lica iz države izricanja kazne u Bosnu i Hercegovinu nije bilo moguće izvršiti iz bilo kojeg razloga, dodatne troškove premještanja po tom osnovu snosi budžetski korisnik, u skladu sa stavom (2) ovog člana.

GLAVA IX – USTUPANjE I PREUZIMANjE KRIVIČNOG GONjENjA

Član 83

(Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi)

(1) Ako je na teritoriji Bosne i Hercegovine krivično djelo počinilo lice koje ima državljanstvo druge države i prebivalište u stranoj državi, toj državi mogu se ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja, ako se strana država tome ne protivi.

(2) Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dozvoljeno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

(3) Prije podizanja optužnice, odluku o ustupanju donosi tužilac. Nakon podizanja optužnice, a do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa – odluku donosi sudija za prethodno saslušanje, na predlog tužioca.

(4) Nakon otvaranja glavnog pretresa, odluku o ustupanju krivičnog gonjenja, na predlog tužioca, donosi sudija, odnosno vijeće pred kojim se vodi glavni pretres.

(5) Ustupanje nije dozvoljeno prije nego što se sasluša oštećeni koji može postaviti imovinsko-pravni zahtjev, te će taj zahtjev, nakon odluke o ustupanju, zajedno sa spisima predmeta biti dostavljen organu koji odlučuje o preuzimanju krivičnog gonjenja.

Član 84

(Zamolnica za preuzimanje krivičnog gonjenja od strane države)

(1) Zahtjev za preuzimanje krivičnog gonjenja stranoj državi podnosi se u formi zamolnice.

(2) Zamolnica za preuzimanje krivičnog gonjenja, ako drugačije nije određeno međunarodnim ugovorom, uz ostalo, mora sadržavati i: lične podatke o osumnjičenom, odnosno optuženom licu, njegovom državljanstvu, mjestu prebivališta, zakonski naziv krivičnog djela koje se licu stavlja na teret, kao i obrazloženi razlog zbog kojeg se krivični postupak ustupa zamoljenoj državi.

(3) Uz zamolnicu se dostavlja kompletan originalni spis ili ovjeren prepis spisa krivičnog predmeta domaćeg pravosudnog organa sa prevodom na jezik zamoljene države, ako je taj prevod obavezan u skladu sa međunarodnim ugovorom koji se primjenjuje na konkretan slučaj.

(4) Zamolnica i prilozi uz nju treba da budu prevedeni na jezik zamoljene države, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Član 85

(Način postupanja po zamolnici domaćeg pravosudnog organa za preuzimanje krivičnog gonjenja od strane države)

(1) Zamolnica domaćeg pravosudnog organa za preuzimanje krivičnog gonjenja od strane države sa svim spisima krivičnog predmeta dostavlja se Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

(2) Ukoliko je predmet koji se ustupa iz nadležnosti pravosudnog organa entiteta, odnosno pravosudnog organa Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, zamolnica iz člana 84. ovog zakona sa svim prilozima podnosi se Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, preko entitetskog ministarstva pravde, odnosno Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(3) Po prijemu zamolnice za preuzimanje krivičnog gonjenja, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će zamolnicu, sa svim spisima krivičnog predmeta proslijediti nadležnom organu zamoljene države, te ga zamoliti da Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine dostavi povratnu informaciju o odluci nadležnog stranog pravosudnog organa zamoljene države po zamolnici.

(4) Ukoliko nakon prijema zamolnice Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine ocijeni da je ona nepotpuna ili da nije prevedena na jezik zamoljene države, ako to zahtijeva međunarodni ugovor, zatražiće od organa koji je podnio zamolnicu da u roku od 30 dana otkloni nedostatke u zamolnici.

(5) Ako organ države moliteljke kome je vraćena zamolnica ne otkloni nedostatke u zamolnici u roku predviđenom u stavu (4) ovog člana, zamolnica i spisi biće vraćeni tom organu.

Član 86

(Preuzimanje krivičnog gonjenja po zamolnici strane države)

(1) Po zamolnici pravosudnih organa države moliteljke nadležni pravosudni organ u Bosni i Hercegovini može preuzeti krivično gonjenje u slučajevima predviđenim zakonom i međunarodnim ugovorom.

(2) Nadležni pravosudni organ u Bosni i Hercegovini može preuzeti vođenje krivičnog postupka zbog krivičnog djela počinjenog u inostranstvu i u slučaju kada nije dozvoljeno izručenje iz Bosne i Hercegovine po zamolnici strane države, a kada strani pravosudni organ, koji je tražio izručenje, izjavi da neće lice čije se izručenje traži dalje krivično goniti zbog istog djela, nakon pravosnažne presude nadležnog pravosudnog organa u Bosni i Hercegovini.

(3) Po prijemu zamolnice države moliteljke za preuzimanje krivičnog gonjenja, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine zamolnicu prosljeđuje:

a) Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, za djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine;

b) nadležnom tužilaštvu u entitetu, preko entitetskog ministarstva pravde, za djela iz nadležnosti sudova u entitetima i

c) nadležnom tužilaštvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, preko Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, za djela iz nadležnosti suda u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(4) Ako je uz zahtjev strane države za preuzimanje krivičnog gonjenja podnesen imovinsko-pravni zahtjev, postupiće se kao da je taj zahtjev podnesen sudu.

Član 87

(Sadržaj zamolnice za preuzimanje krivičnog gonjenja)

(1) Zamolnica strane države za preuzimanje krivičnog gonjenja mora sadržavati sve elemente predviđene međunarodnim ugovorom ako takav ugovor postoji.

(2) Uz zamolnicu iz stava (1) ovog člana, kao i u slučaju kada međunarodni ugovor ne postoji, prilaže se i krivični spis sa svim dokaznim materijalom i odredbama krivičnog zakona primijenjenim u državi moliteljki.

Član 88

(Postupak po zamolnici strane države za preuzimanje krivičnog gonjenja)

(1) O odluci po zamolnici strane države za preuzimanje krivičnog gonjenja odlučuje nadležni tužilac.

(2) Ako je krivično gonjenje preuzeto, krivični postupak se vodi prema krivičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini.

Član 89

(Valjanost dokaznih radnji)

Dokazne radnje koje su sproveli pravosudni organi prema propisima države moliteljke biće izjednačene s odgovarajućim dokaznim radnjama prema propisima Bosne i Hercegovine, osim ako to nije protivno osnovnim principima domaćeg pravnog poretka i principima međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Član 90

(Odbijanje preuzimanja krivičnog gonjenja)

(1) Strana država koja je uputila zamolnicu biće obaviještena o odluci kojom se odbija preuzimanje krivičnog gonjenja, kao i o pravosnažnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku.

(2) Ako se odbija preuzimanje krivičnog gonjenja po zamolnici države moliteljke, nadležni tužilac dužan je dati obrazloženje razloga zbog kojih nije preuzeto krivično gonjenje, te ga sa svim spisima krivičnog predmeta dostaviti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine radi vraćanja državi moliteljki.

(3) Nadležno tužilaštvo će odbiti preuzimanje gonjenja iz svih razloga zbog kojih se postupak ne može voditi u Bosni i Hercegovini, uključujući i nepostojanje osnova sumnje za krivično gonjenje.

Član 91

(Posljedice preuzimanja krivičnog gonjenja od domaćeg pravosudnog organa)

(1) Pravne posljedice preuzimanja krivičnog gonjenja od organa Bosne i Hercegovine po zamolnici strane države određene su odredbama međunarodnog ugovora, ako takav ugovor postoji.

(2) U slučaju nepostojanja međunarodnog ugovora, pravne posljedice preuzimanja krivičnog gonjenja od organa Bosne i Hercegovine po zamolnici strane države su takve da država moliteljka od donošenja odluke po zamolnici ne može privremeno krivično goniti to lice za djela iz zamolnice do donošenja odluke organa Bosne i Hercegovine o preuzimanju krivičnog gonjenja.

(3) Smatraće se da je država moliteljka odustala od krivičnog gonjenja lica ako je:

a) nadležni organ u Bosni i Hercegovini kojem je dostavljena zamolnica konačno obustavio krivični postupak zbog nedostatka dokaza ili zbog toga što učinjeno djelo nije krivično djelo;

b) okrivljeni u Bosni i Hercegovini pravosnažno oslobođen;

c) odluka suda donesena u Bosni i Hercegovini već izvršena ili izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog donesenih akata o pomilovanju ili amnestiji ili je prema zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ili države moliteljke nastupila zastarjelost.

(4) Pravo na krivično gonjenje i izvršenje presude stranoj državi se vraća ako:

a) Bosna i Hercegovina obavijesti državu moliteljku da neće preuzeti krivično gonjenje;

b) Bosna i Hercegovina odbije zamolnicu države moliteljke za preuzimanje krivičnog gonjenja;

c) Bosna i Hercegovina obavijesti državu moliteljku da povlači već prihvaćeni zahtjev i

d) država moliteljka povuče svoju zamolnicu prije odluke nadležnog organa u Bosni i Hercegovini na zahtjev strane države.

Član 92

(Dostavljanje informacija o stanju postupka)

(1) Organ koji je preuzeo krivični postupak u Bosni i Hercegovini, odnosno organ pred kojim se vodi krivični postupak u Bosni i Hercegovini dužan je, na zahtjev države moliteljke, dati informaciju o stanju odnosnog postupka.

(2) Po završetku postupka u Bosni i Hercegovini, organ koji je preuzeo krivični postupak dužan je preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti državu moliteljku o ishodu postupka i dostaviti joj i pravosnažnu sudsku odluku.

Član 92a

(Paralelni krivični postupci)

(1) Ako nadležni pravosudni organ u Bosni i Hercegovini dobije saznanje da se u drugoj državi protiv istih lica za iste događaje i ista krivična djela vodi krivični postupak koji vodi i pravosudni organ u Bosni i Hercegovini, on je, s ciljem zaštite principa non bis in idem, dužan da odmah obavijesti Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine o postojećem paralelnom vođenju krivičnih postupaka.

(2) Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine obavijestiće ministarstvo pravde države u kojoj se vodi paralelni postupak o paralelnom vođenju krivičnih postupaka iz stava (1) ovog člana, zatražiti potvrdu informacije, kao i stav pravosudnih organa te države.

(3) Ako pravosudni organ u Bosni i Hercegovini i pravosudni organ druge države nastave da vode paralelne postupke, na zahtjev pravosudnog organa Bosne i Hercegovine, ministar pravde Bosne i Hercegovine može formirati komisiju koja će na nivou država sprovoditi konsultativnu proceduru radi dogovora i utvrđivanja koja će država nastaviti da vodi krivični postupak.

(4) Predstavnik pravosudnog organa koji vodi postupak u Bosni i Hercegovini mora biti član komisije iz stava (3) ovog člana i on će, za potrebe komisije,

(5) pripremiti sve činjenice i okolnosti vezane za krivično djelo i počinioce, koje proizlaze iz zatražiti pomoć za prijateljsko rješavanje ovog problema od nadležnog autoriteta predviđenog međunarodnim ugovorom.

GLAVA X – ZAVRŠNE ODREDBE

Član 93

(Prestanak važenja odredaba Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine)

(1) Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe Glave XXX i Glave XXXI Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.

(2) Odredbe zakona o krivičnom postupku entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koje se odnose na postupak pružanja međunarodne pravne pomoći, biće usklađene s odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 94

(Uputstva koja donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine)

Uputstvo kojim se uređuje postupak nadležnih organa Bosne i Hercegovine u odnosima sa Eurojustom, u smislu odredbe člana 3. ovog zakona, donijeće ministar pravde Bosne i Hercegovine.

Ministar pravde Bosne i Hercegovine može, u skladu sa članom 10. ovog zakona, donijeti dodatno uputstvo o formiranju zajedničkih istražnih timova.

Član 95

(Propisi o sprovođenju za evidentiranje kazni izrečenih državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu, a koji nisu rođeni u Bosni i Hercegovini)

Propise o sprovođenju za evidentiranje kazni izrečenih državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu, a koji nisu rođeni u Bosni i Hercegovini, u skladu sa članom 30. ovog zakona, donijeće Ministarstvo bezbjednosti Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 96

(Obrazac za evidenciju kazni izrečenih osuđenim strancima u Bosni i Hercegovini)

Obrazac za evidentiranje kazni izrečenih osuđenim strancima u Bosni i Hercegovini u skladu sa članom 29. ovog zakona propisaće ministar pravde Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 97

(Shodna primjena drugih propisa)

Na pitanja koja nisu posebno regulisana ovim zakonom, a tiču se pružanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, shodno se primjenjuju odredbe zakona o krivičnom postupku, krivičnih zakona, zakona o prekršajima i zakona o sudovima.

Član 98

(Prelazna odredba)

Postupci izručenja koji su u toku na dan stupanja na snagu ovog zakona biće dovršeni u skladu s odredbama Glave XXXI Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.

Član 99

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH

0

ZAKON O LIJEKOVIMA I MEDICINSKIM SREDSTVIMA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 58/2008)

GLAVA I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

(1) Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuju se: definicija lijekova i medicinskih sredstava za upotrebu u humanoj medicini, proizvodnja, ispitivanje i promet lijekova i medicinskih sredstava, uslovi i mjere za obezbjeđivanje kvaliteta, bezbjednosti i djelotvornosti lijekova i medicinskih sredstava, nadzor nad lijekovima, medicinskim sredstvima i pravnim licima koja proizvode, ispituju ili obavljaju promet na veliko lijekova i medicinskih sredstava, i druga pitanja značajna za oblast lijekova i medicinskih sredstava.

(2) Ovaj Zakon odnosi se i na lijekove koji sadrže opojne droge i psihotropne supstance, kao i na sirovine koje služe za njihovu proizvodnju, ako to nije regulisano posebnim zakonom, u skladu sa međunarodnim konvencijama koje se odnose na ovu vrstu lijekova.

(3) Ovim Zakonom osniva se Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine kao ovlašćeno tijelo za oblast lijekova i medicinskih sredstava koji se koriste u medicini u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH).

Član 2

(Definicije)

Pojmovi korišćeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

a) Lijek je svaka supstanca ili kombinacija supstanci, namijenjena za liječenje ili sprečavanje bolesti kod ljudi. U lijek se ubraja svaka supstanca ili kombinacija supstanci oje se mogu primijeniti na ljudima radi postavljanja dijagnoze, obnavljanja ili modifikovanja fizioloških funkcija, te radi postizanja drugih medicinski opravdanih ciljeva.

b) Supstanca je materija koja može biti:

1) Ljudskog porijekla, npr. ljudska krv, proizvodi od krvi i dr.;

2) Životinjskog porijekla, npr. mikroorganizmi, cijele životinje, dijelovi organa, životinjski sekreti, toksini, ekstrakti, proizvodi od krvi i dr.;

3) Biljnog porijekla, npr. mikroorganizmi, biljke, dijelovi biljke, biljni sekreti, ekstrakti i dr.;

4) Hemijskog porijekla, npr. elementi, hemijske supstance u prirodnom obliku i hemijski proizvodi dobijeni hemijskom promjenom ili sintezom, i drugi.

c) Naziv lijeka je naziv koji može biti izmišljeno ime koje ne izaziva zabunu sa uobičajenim nazivom ili uobičajeno ime ili naučno ime praćeno zaštitnim znakom ili imenom nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet.

d) Uobičajeni naziv je internacionalni nezaštićeni naziv (INN) koji je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija ili, ako takav ne postoji, opšteprihvaćeni uobičajeni naziv.

e) Magistralni lijek je lijek pripremljen u apoteci u skladu sa propisanim receptom za pojedinačnog pacijenta.

f) Galenski lijek je lijek pripremljen u galenskoj laboratoriji apoteke u skladu sa farmakopejskim i drugim propisima, a namijenjen je za izdavanje u toj apoteci.

g) Homeopatski lijek je lijek izrađen od proizvoda, supstanci ili jedinjenja, koji čine homeopatske sirovine u skladu sa postupkom za izradu homeopatskih lijekova s utvrđenim stepenom razblaženja po metodama evropske farmakopeje, farmakopeje BiH ili farmakopeje koja je zvanično prihvaćena u nekoj od zemalja članica EU.

h) Herbalni lijek je svaki lijek koji isključivo sadrži kao aktivne sastojke jednu ili više herbalnih supstanci ili jedan ili više herbalnih preparata, ili jednu ili više herbalnih supstanci u kombinaciji sa jednim ili više herbalnih preparata.

i) Herbalne supstance su cijele, fragmentirane ili rezane biljke, dijelovi biljaka, algi, gljiva ili lišajeva u neprerađenom, suvom ili svježem obliku. Određeni eksudati koji nisu bili predmet obrade takođe se smatraju herbalnim supstancama. Herbalne supstance su precizno definisane korišćenim dijelom biljke i botaničkim imenom u skladu sa binomnim sistemom (rod, vrsta, raznolikost i autor).

j) Herbalni preparati su preparati dobijeni preradom herbalnih supstanci odgovarajućim naučno dokazanim metodama.

k) Tradicionalni lijekovi su lijekovi namijenjeni samoliječenju na način koji je naveden u uputstvu za upotrebu, koji se koriste samo za unutrašnju ili spoljnu upotrebu, a za koje postoje podaci da se upotrebljavaju kao lijek najmanje 30 godina ili najmanje 15 godina u BiH ili u zemljama članicama EU i čiji se farmakološki učinci, neškodljivost i efikasnost pretpostavljaju na osnovu dugogodišnjeg iskustva.

l) Farmakopeja je zbirka propisa za izradu lijekova, provjeru i potvrđivanje identiteta, provjeru i utvrđivanje čistoće i drugih parametara kvaliteta lijeka, kao i supstanci od kojih su lijekovi izrađeni.

m) Aktivna supstanca je farmakološki aktivan sastojak u datom farmaceutski doziranom obliku.

n) Kvalitet lijeka je skup karakteristika lijeka koji omogućava zadovoljenje deklarisanih ili očekivanih farmaceutsko-hemijsko-bioloških i mikrobioloških rezultata ispitivanja lijeka, odnosno skup karakteristika koje se utvrđuju kvalitativnom analizom svih sastojaka lijeka, kvantitativnom analizom svih aktivnih supstanci lijeka kao i svih ostalih ispitivanja potrebnih za obezbjeđivanje kvaliteta lijeka u skladu sa zahtjevima dozvole za stavljanje u promet.

o) Biološka raspoloživost lijeka je obim i brzina kojom je aktivna supstanca ili njen aktivni dio apsorbovan iz farmaceutskog oblika i postala raspoloživa na mjestu djelovanja. Ako su lijekovi namijenjeni sistematskom djelovanju, onda se biološka raspoloživost definiše kao obim i brzina kojom se aktivna supstanca ili njen aktivni dio oslobodi iz farmaceutskog oblika u sistem krvotoka.

p) Bioekvivalencija je stepen sličnosti lijekova koji se postiže:

1) ako su farmaceutski ekvivalentni (ako imaju istu količinu iste aktivne supstance u istom farmaceutskom obliku),

2) ako su farmaceutske alternative (ako imaju isti terapeutski dio molekule sa različitom hemijskom formom aktivne supstance, jačinom ili farmaceutskim oblikom), ili

3) ako su njihove bioraspoloživosti po brzini i obimu poslije davanja iste molarne doze do te mjere slične da se dostignuti efekti bezbjednosti i efikasnosti mogu smatrati suštinski sličnim.

r) Suštinski slični lijekovi su lijekovi koji imaju isti kvalitativni i kvantitativni sastav aktivne supstance u istom farmaceutskom obliku (ili različiti peroralni farmaceutski oblici od drugog lijeka istog sastava /kapsule, tablete i sl./ s trenutnim oslobađanjem aktivne supstance), sa dokazanom bioraspoloživošću, odnosno bioekvivalencijom.

s) Generički lijek je lijek koji ima isti kvalitativni i kvantitativni sastav aktivne supstance u istom farmaceutskom obliku (ili različiti peroralni oblici sa trenutnim oslobađanjem aktivne supstance) sa referentnim lijekom i čija je bioekvivalencija sa referentnim lijekom dokazana odgovarajućim ispitivanjima biološke raspoloživosti odnosno bioekvivalencije, osim kada to na osnovu naučno prihvaćenih smjernica nije potrebno. Različite soli, esteri, izomeri, smjese izomera, eteri, kompleksi ili derivati aktivne supstance će se smatrati za istu aktivnu supstancu dok se ne dokaže da se značajno razlikuju s obzirom na bezbjednost i efikasnost lijekova.

t) Farmaceutski oblik je oblik lijeka pogodan za primjenu (tablete, kapsule, masti, rastvori za injekcije itd.).

u) Rizični lijekovi su imunološki lijekovi (serumi, vakcine, toksini, alergeni), radiofarmaceutski proizvodi, lijekovi iz krvi i plazme.

v) Lijek iz ljudske krvi ili ljudske plazme je lijek koji se zasniva na sastojcima krvi, a naročito sadrži albumin, faktore zgrušavanja i imunoglobuline.

z) Krv i proizvodi od krvi su preparati izrađeni od krvi. Ne ubrajaju se u lijekove u smislu ovog zakona i upotrebljavaju se kao sirovine za izradu industrijski proizvedenih lijekova za koje je, u skladu sa ovim zakonom, potrebna dozvola za stavljanje u promet.

aa) Radiofarmaceutik je svaki lijek koji sadrži jedan ili više radionuklida.

bb) Generator radionuklida je sistem sa matičnim radionuklidom za dobijanje radionuklida potrebnog za svježe pripremanje radiofarmaceutika.

cc) Radionuklid zatvorenog izvora zračenja je radioaktivna materija čvrsto zatvorena u spremnik, kojom se bolesnik u svrhu liječenja ozračuje izvana.

dd) Radionuklidni komplet je preparat koji će se uspostaviti ili pomiješati sa radionuklidom, najčešće neposredno prije primjene, u gotov radiofarmaceutik.

ee) Radiofarmaceutski prekursor je radionuklid dobijen za radio-obilježavanje drugih materija prije primjene.

ff) Rizik vezan za upotrebu lijeka je svaki rizik koji se tiče kvaliteta, bezbjednosti ili efikasnosti lijeka u odnosu na zdravlje pacijenta ili javno zdravlje kao i svaki rizik od neželjenih efekata na životnu sredinu.

gg) Odnos rizika i koristi je procjena pozitivnih terapeutskih efekata lijeka u vezi sa rizicima vezanim za upotrebu lijeka.

hh) Dobra proizvođačka praksa (GMP) je sistem pravila za obezbjeđivanje kvaliteta koji se odnose na organizovanje, nadzor i kontrolu kvaliteta svih aspekata proizvodnje lijekova.

ii) Dobra kontrolna laboratorijska praksa (GcLP) je dio dobre proizvođačke prakse kojom se obavlja kontrola kvaliteta lijekova.

jj) Dobra laboratorijska praksa (GLP) je sistem smjernica za obezbjeđenje kvaliteta, koji obezbjeđuje organizacione procese i uslove kojima se pretkliničke laboratorijske studije planiraju, izvode, nadziru, zapisuju (protokol) i o njima izvještava.

kk) Kontrolna laboratorija agencije, kao organizacioni dio Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, jeste laboratorija nadležna za ispitivanje i konrolu kvaliteta lijekova i ocjenu dokumentacije o kvalitetu lijeka (farmaceutsko-hemijsko-biološki-mikrobiološki).

ll) Ovlašćena laboratorija je laboratorija angažovana od Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine u skladu sa ovim zakonom za poslove specifičnih analiza, a koja se nalazi u mreži Službenih kontrolnih laboratorija za lijekove (OMCL Official Medicine Control Laboratories), ili laboratorija ovlašćena od Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine za poslove ispitivanja lijekova u toku procesa razvoja i/ili proizvodnje lijeka, a prije podnošenja zahtjeva za proizvodnju ili stavljanje u promet lijeka ili laboratorija ovlašćena, odnosno priznata od Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine za poslove kontrole kvaliteta svake serije proizvedenog odnosno uvezenog lijeka.

mm) Dobra transportna praksa (GTP) je sistem smjernica za obezbjeđenje kvaliteta koji se odnosi na organizovanje, izvođenje i nadziranje transporta lijekova i medicinskih sredstava od proizvođača do krajnjeg korisnika.

nn) Dobra apotekarska praksa (GPP) je sistem smjernica za obezbjeđenje kvaliteta usluga koje se pružaju u apoteci.

oo) Dobra skladišna praksa (GSP) je sistem smjernica za obezbjeđenje kvaliteta koji se odnosi na organizaovanje, izvođenje i nadzor skladištenja lijekova i medicinskih sredstava po utvrđenom redu.

pp) Dobra klinička praksa (GCP) je međunarodno priznati etički i naučni sistem smjernica za obezbjeđenje kvaliteta planiranja i izvođenja, zapisivanja, nadziranja i izvještavanja o kliničkom ispitivanju na ljudima, koji obezbjeđuje vjerodostojnost podataka dobijenih u ispitivanju te zaštitu prava, bezbjednosti i blagostanja ispitanika.

rr) Proizvođač lijekova, odnosno medicinskih sredstava je pravno lice koje je ovlašćeno i odgovorno za proizvodnju, razvoj, kontrolu kvaliteta, pakovanja i označavanja lijekova i medicinskih sredstava bez obzira da li je lijek ili medicinsko sredstvo samo proizvelo ili ga je u njegovo ime proizvelo treće lice.

ss) Dozvola za stavljanje lijeka u promet je isprava kojim ovlašćeno tijelo utvrđuje kvalitet, djelotvornost i bezbjednost gotovog lijeka, tj. potvrđuje da su zahtjevi za stavljanje lijeka u promet ispunjeni i da lijek može biti u prometu.

tt) Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet je pravno lice koje može biti proizvođač sa sjedištem u BiH ili zastupnik stranog proizvođača koji ima sjedište u BiH.

uu) Nosilac dozvole za promet je pravno lice koje je pribavilo dozvolu za promet na veliko u skladu sa odredbama ovog zakona.

vv) Neželjena reakcija na lijek je svaka neželjena reakcija na lijek bez obzira na njegovu dozu, koja se može pojaviti pri propisanoj upotrebi lijeka.

zz) Ozbiljna neželjena reakcija na lijek je svaka neželjena reakcija koja za posljedicu ima smrt, neposrednu opasnost po život, bolničko liječenje (ako ga prije toga nije bilo) ili produženje bolničkog liječenja, trajna oštećenja (invalidnost) i urođene anomalije potomstva.

aaa) Neočekivana štetna reakcija na lijek je svaka neočekivana i štetna reakcija koja nije navedena u sažetku glavnih karakteristika lijeka.

bbb) Certifikat za kvalitet supstance je isprava koji potvrđuje da supstanca odgovara propisanom kvalitetu i ispravnosti.

ccc) Certifikat za lijek (CPP) je isprava koji na zahtjev nosioca odobrenja za stavljanje u promet izdaje za određeni lijek ovlašćeno tijelo zemlje u kojoj se nalazi mjesto proizvodnje tog lijeka. CPP sadrži podatke o lijeku (ime, sastav aktivne supstance i ekscipijenta), podatke o mjestu proizvodnje i pakovanja i podatke o nosiocu dozvole za stavljanje u promet. CPP se izdaje na obrascu Svjetske zdravstvene organizacije i izdaje se bez obzira da li je lijek dobio dozvolu za stavljanje u promet u zemlji gdje se nalazi mjesto proizvodnje lijeka ili ne.

ddd) Serija lijeka je određena količina nekog lijeka proizvedenog tokom jednog proizvodnog procesa čija je homogenost potpuno zagarantovana.

eee) Broj serije znači kombinaciju brojeva ili slova kojima se identificira serija proizvoda u dokumentaciji proizvođača i certifikat za analize te serije.

fff) Analiza proizvodne serije je analiza kvaliteta svih sastojaka lijeka jedne proizvodne serije, količinska analiza najmanje svih aktivnih supstanci i sva ostala ispitivanja koja su potrebna za obezbjeđenje kvaliteta lijekova u skladu sa dozvolom za stavljanje lijeka u promet.

ggg) Farmakovigilanca je postupak koji se primjenjuje s ciljem identifikovanja, sakupljanja, praćenja, analiziranja i reagovanja na nove podatke u pogledu bezbjednosti lijeka i ocjene odnosa između rizika i koristi pri upotrebi lijeka ili međusobnom djelovanju sa drugim lijekovima.

hhh) Esencijalni lijekovi su osnovni lijekovi za najčešća oboljenja kojima se zadovoljavaju zdravstvene potrebe najvećeg dijela stanovništva koje, kao takve, utvrđuje ovlašćeno tijelo.

iii) Medicinska sredstva u smislu ovog zakona su instrumenti, aparati, materijal i drugi proizvodi koji se primjenjuju na ljudima i koji svoju osnovnu namjenu, određenu od proizvođača, ne postižu na osnovu farmakološke, imunološke ili metaboličke aktivnosti, već se koriste sami ili u kombinaciji, uključujući i softver potreban za pravilnu upotrebu.

jjj) Proizvođač/dobavljač medicinskog sredstva je pravno lice koje je odgovorno za proizvod i dužno je da ima obezbijeđen sistem kvaliteta. To može biti proizvođač sa sjedištem u BiH, njegov zastupnik sa sjedištem u BiH, uvoznik ili drugo pravno lice koje je stavilo medicinsko sredstvo u promet i omogućilo njegovu upotrebu.

kkk) Izjava o usklađenosti medicinskog sredstva je izjava proizvođača/dobavljača kojom se jamči da je medicinsko sredstvo usklađeno sa osnovnim zahtjevima određenim u ovom zakonu.

lll) Specijalizovane trgovine medicinskim sredstvima na malo su prodajni objekti u kojima se trguje na malo medicinskim sredstvima.

mmm) Ustanova za utvrđivanje usklađenosti medicinskog sredstva je od proizvođača/dobavljača nezavisno pravno lice koje je ovlastilo nadležno tijelo (laboratorija, tijelo koje daje certifikate, kontrolno tijelo) koje utvrđuje usklađenost medicinskog sredstva sa osnovnim, odnosno opštim i posebnim zahtjevima određenim u ovom zakonu.

GLAVA II – AGENCIJA ZA LIJEKOVE I MEDICINSKA SREDSTVA

Član 3

(Institucionalna struktura)

(1) Ovim Zakonom osniva se Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija), kao ovlašćeno tijelo odgovorno za oblast lijekova i medicinskih sredstava koji se proizvode i upotrebljavaju u medicini u BiH.

(2) Agencija je samostalna upravna organizacija i ima svojstvo pravnog lica.

(3) Na organizaciju i rad Agencije primjenjuju se odredbe Zakona o upravi ukoliko ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

Član 4

(Sjedište Agencije)

(1) Sjedište Agencije je u Banjaluci. Kontrolna laboratorija Agencije je u Sarajevu. Glavna kancelarija za farmakovigilancu je u Mostaru.

(2) Agencija može imati kancelarije i u mjestima izvan svog mjesta sjedišta.

Član 5

(Pečat Agencije)

Agencija ima pečat u skladu sa Zakonom o pečatu institucija Bosne i Hercegovine.

Član 6

(Ciljevi)

Agencija se osniva radi:

a) zaštite i promocije zdravlja obezbjeđivanjem kvalitetnih, bezbjednih i djelotvornih lijekova i medicinskih sredstava za upotrebu u humanoj medicini i uspostavljanja funkcionalnog, koordiniranog i jedinstvenog regulacionog sistema lijekova i medicinskih sredstava;

b) uspostavljanja i nadzora jedinstvenog tržišta lijekova i medicinskih sredstava, te njihove dostupnosti za teritoriju BiH;

c) ostvarivanja saradnje i pružanja stručne pomoći nadležnim državnim i entitetskim ministarstvima ovlašćenim za poslove zdravstva pri oblikovanju, pripremanju predloga i sprovođenju nacionalne politike lijekova i medicinskih sredstava za upotrebu u humanoj medicini;

d) predlaganja donošenja i izmjene zakonskih propisa iz oblasti lijekova i medicinskih sredstava, te usaglašavanja propisa sa međunarodnim standardima;

e) obavljanja i drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 7

(Djelokrug Agencije u oblasti lijekova)

Djelokrug Agencije u oblasti lijekova obuhvata:

a) izdavanje dozvole za stavljanje u promet lijeka, obnovu dozvole za stavljanje lijeka u promet, odnosno njeno ukidanje i izmjene;

b) poslove laboratorijskog ispitivanja kvaliteta lijekova i davanje stručne ocjene kvaliteta lijekova;

c) izdavanje certifikata o primjeni dobrih praksi (proizvođačke, veledrogerijske, kliničke, laboratorijske, transportne i dr.);

d) prijavljivanje ili odobravanje kliničkih ispitivanja lijekova i praćenje neželjenih djelovanja nastalih tokom kliničkih ispitivanja;

e) izdavanje dozvola za proizvodnju lijekova na osnovu uvjerenja o primjeni dobre proizvođačke prakse;

f) izdavanje dozvola za promet na veliko lijekovima na osnovu uvjerenja o primjeni dobre distributerske prakse (dobra veledrogerijska praksa);

g) uspostavljanje i održavanje ažurirane evidencije o uvozu lijekova koji nemaju dozvolu za promet u BiH;

h) izdavanje godišnjeg registra lijekova, koji sadrži spisak lijekova koji su dozvoljeni za promet u BiH;

i) utvrđivanje predloga liste esencijalnih lijekova u Bosni i Hercegovini neophodnih za obezbjeđivanje zdravstvene zaštite stanovništva (u daljnjem tekstu: lista esencijalnih lijekova BiH);

j) poslove prikupljanja, analiziranja i reagovanja na neželjena djelovanja lijekova, odnosno poslove farmakovigilance;

k) poslove kontrole kvaliteta lijekova;

l) poslove farmaceutske inspekcije lijekova pravnih lica koja vrše proizvodnju i promet lijekova na veliko, u okviru izdatih dozvola;

m) organizovanje informacionih sistema o lijekovima, uključujući i uspostavljanje baze podataka o lijekovima za koje je izdata dozvola za stavljanje u promet u BiH, prikupljanje podataka o prometu i potrošnji lijekova i povezivanje u međunarodne mreže informacija o lijekovima, kao i informisanje domaće stručne i šire javnosti o lijekovima u skladu sa važećim zakonima, kao i međunarodna razmjena informacija o neželjenim efektima lijekova;

n) praćenje evropske farmakopeje i praćenje i razvoj farmakopeje BiH;

o) međunarodna razmjena informacija i vođenje evidencija o prometu opojnih droga i psihotropnih supstanci uz saglasnost nadležnih državnih i entitetskih tijela;

p) predlaganje usklađivanja propisa iz oblasti lijekova sa propisima Evropske unije i smjernicama međunarodnih institucija;

r) obavljanje i drugih poslova iz oblasti lijekova u skladu sa ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 8

(Djelokrug Agencije u oblasti medicinskih sredstava)

Djelokrug Agencije u oblasti medicinskih sredstava obuhvata:

a) vođenje registra medicinskih sredstava za teritoriju BiH;

b) vođenje registra proizvođača medicinskih sredstava za teritoriju BiH;

c) vođenje registra pravnih lica koja vrše promet na veliko medicinskih sredstava za teritoriju BiH;

d) izdavanje potvrde o upisu u registar proizvođača medicinskih sredstava;

e) izdavanje potvrde o upisu u registar pravnih lica koja vrše promet na veliko medicinskih sredstava;

f) izdavanje potvrde o upisu u registar medicinskih sredstava;

g) poslove prikupljanja, analiziranja i reagovanja na neželjene pojave prilikom primjene medicinskih sredstava, odnosno poslove materiovigilance medicinskih sredstava;

h) učestvovanje u poslovima u vezi sa ocjenjivanjem usaglašenosti i označavanja medicinskih sredstava u BiH sa usklađenim evropskim standardima i tehničkim propisima donesenim na osnovu Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje usklađenosti;

i) poslove inspekcijskog nadzora nad proizvodnjom i prometom na veliko medicinskih sredstava, kao i pravnih lica koja vrše proizvodnju ili uvoz i promet na veliko medicinskih sredstava u okviru izdatih dozvola;

j) uspostavljanje informacionog sistema o medicinskim sredstvima, uključujući i uspostavljanje baze podataka o medicinskim sredstvima koja su upisana u registar medicinskih sredstava, podatke o pravnim lica koja proizvode medicinska sredstva ili obavljaju uvoz i promet na veliko medicinskih sredstava, prikupljanje podataka o prometu i potrošnji medicinskih sredstava, podataka koji omogućavaju racionalizaciju korišćenja medicinskih sredstava i povezivanje u međunarodne mreže informacija o medicinskim sredstavima;

k) obavljanje i drugih poslova iz oblasti medicinskih sredstava u skladu sa ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 9

(Kontrolna laboratorija Agencije)

(1) Poslove ispitivanja lijekova i kontrole kvaliteta lijekova i supstanci obavlja Kontrolna laboratorija u sastavu Agencije.

(2) Za poslove specifičnih analiza koje se ne mogu obavljati u njenom okviru, Agencija može angažovati druge ovlašćene laboratorije.

(3) Ovlašćene laboratorije iz stava (2) ovog člana moraju biti u mreži OMCL (Official Medicine Control Laboratories/Službene kontrolne laboratorije za lijekove).

Član 10

(Organizacija, način i mjesto realizacije pojedinačnih zadataka)

(1) Organizacija, način i mjesto realizacije pojedinačnih zadataka Agencije biće utvrđeni pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije.

(2) Agencija ima najmanje tri sektora, i to: Sektor za lijekove, Sektor za medicinska sredstva i Sektor za inspekcijski nadzor. U Agenciji se mogu organizovati i drugi sektori i odjeli unutar sektora, u skladu sa potrebama poslova i zadataka iz djelokruga Agencije. Sektori Agencije i odjeli Agencije, kao unutrašnje funkcionalne cjeline, pripremaju materijale i na drugi način omogućavaju rad komisijama Agencije te mogu biti smješeteni i izvan sjedišta Agencije, a što će detaljno biti uređeno pravilnikom iz stava (1) ovog člana.

Član 11

(Jedinstveni informacioni sistem)

Agencija će, radi obezbjeđivanja cjelovitog sistema proizvodnje, prometa, ispitivanja, farmakovigilance lijekova i materiovigilance medicinskih sredstava za teritoriju BiH, omogućiti da sjedište i organizacioni dijelovi Agencije budu uvezani u jedinstveni informacioni sistem koji omogućava dostupnost svim potrebnim podacima za efikasno djelovanje cjelovitog sistema.

Član 12

(Finansiranje Agencije)

Agencija se finansira iz Buxeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Član 13

(Zaposleni u Agenciji)

(1) Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine primjenjuje se na državne službenike Agencije.

(2) Državni službenici iz stava (1) ovog člana dužni su da, prilikom zasnivanja radnog odnosa u Agenciji, potpišu izjavu o nepostojanju sukoba interesa, odnosno da prijave nastanak sukoba interesa za rad u Agenciji, te izjavu o čuvanju tajnosti podataka iz oblasti rada Agencije i nakon prestanka radnog odnosa u Agenciji.

(3) Sukob interesa iz stava (2) ovog člana definiše se kao obavljanje poslova kojima se nanosi ili postoji mogućnost nanošenja materijalne i druge štete Agenciji.

(4) Neprijavljivanje postojanja sukoba interesa ili povreda čuvanja tajnosti podataka predstavlja povredu službene dužnosti za koju će se pokrenuti disciplinski postupak u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(5) Na ostale zaposlene u Agenciji primjenjuje se Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine.

Član 14

(Tijela Agencije)

Tijela Agencije su Stručni savjet, direktor i komisije Agencije.

Član 15

(Stručni savjet)

(1) Stručni savjet je stručno, regulatorno, savjetodavno i kontrolno tijelo Agencije koje ima sedam članova.

(2) Članove Stručnog savjeta iz stava (1) ovog člana imenuje Savjet ministara BiH između istaknutih stručnjaka iz oblasti farmacije, medicine, hemije i prava iz oba entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), na predlog Ministarstva civilnih poslova BiH sa liste kandidata koju su utvrdila entitetska ministarstva zdravstva i Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta.

(3) Predlog iz stava (2) ovog člana obuhvatiće tri kandidata iz svakog entiteta, te jednog kandidata iz Brčko Distrikta.

(4) Članovi Stručnog savjeta konsenzusom biraju predsjedavajućeg između članova na mandat od jedne godine. Isti član Stručnog savjeta ne može biti predsjedavajući dvije godine uzastopno. Stručni savjet može, zavisno od predmeta razmatranja odnosno odlučivanja, angažovati spoljne stručnjake iz različitih oblasti kao i članove komisija u okviru Agencije.

(5) Mandat članova Stručnog savjeta je četiri godine, uz mogućnost reizbora na još jedan mandat.

(6) Stručni savjet može odlučivati ako sjednici prisustvuje najmanja pet članova. Odluke se donose većinom glasova (četiri člana). U donošenju odluke moraju biti zastupljeni glasovi po jednog predstavnika iz oba entiteta i iz svakog konstitutivnog naroda.

(7) Poslovnikom o radu Stručni savjet bliže uređuje pitanja koja su značajna za njegov djelokrug, rad, način glasanja i odlučivanja. Poslovnik o radu donosi Stručni savjet, uz saglasnost ministra civilnih poslova BiH.

(8) Članovi Stručnog savjeta dužni su da potpišu izjavu o nepostojanju sukoba interesa.

Član 16

(Nadležnost Stručnog savjeta)

(1) Stručni savjet je nadležan za:

a) utvrđivanje predloga politike lijekova i medicinskih sredstava u cijeloj BiH koju donosi Savjet ministara BiH;

b) razmatranje i usmjeravanje realizacije smjernica ovlašćenih ministarstava o politici lijekova i medicinskih sredstava;

c) definisanje strateških ciljeva Agencije i ocjenu uspješnosti Agencije u pogledu realizacije ovih ciljeva;

d) davanje mišljenja na pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije koji donosi direktor Agencije uz saglasnost Savjeta ministara BiH;

e) donošenje podzakonskih akata na osnovu ovog Zakona, a na predlog direktora Agencije;

f) utvrđivanje i usaglašavanje dobrih praksi na predlog direktora Agencije;

g) utvrđivanje predloga opštih i drugih akata Agencije na osnovu Zakona;

h) odobravanje godišnjeg plana rada Agencije i finansijskog godišnjeg plana Agencije, na predlog direktora Agencije;

i) razmatranje i usvajanje godišnjeg izvještaja o radu, poslovanju, kao i završnog računa Agencije;

j) obavljanje nadzora nad cjelokupnim radom i poslovanjem Agencije, uključujući sadržaj, obim i kvalitet realizacije godišnjeg plana, te usaglašenost godišnjeg izvještaja sa planom poslovanja;

k) obavljanje nadzora nad sprovođenjem Zakona i podzakonskih akata donesenih na osnovu njega;

l) obavljanje i drugih poslova utvrđenih Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Stručni savjet može predlagati donošenje, odnosno izmjene zakonskih propisa iz oblasti lijekova i medicinskih sredstava ako to smatra neophodnim za sprovođenje ovog Zakona, kao i propisa donesenih na osnovu njega.

(3) Stručni savjet, na predlog direktora Agencije, usvaja instrukcije kojima će se propisani podaci ili dokumenti, korišćeni u radu Stručnog savjeta i Agencije, smatrati službenom tajnom u skladu sa propisima o slobodi pristupa informacijama BiH i entiteta.

Član 17

(Direktor Agencije – imenovanje i mandat)

(1) Direktor Agencije odgovoran je za upravljanje Agencijom.

(2) Direktor ima zamjenika koji obavlja dužnost direktora u njegovom odsustvu.

(3) Mandat direktora i zamjenika direktora traje četiri godine, sa mogućnošću reizbora na još jedan mandat.

(4) Direktora i zamjenika imenuje Savjet ministara BiH, na predlog Stručnog savjeta, u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Savjeta ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine. Na direktora i zamjenika se ne primjenjuje Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(5) Kriterijumi za imenovanje direktora uključuju univerzitetsko obrazovanje iz oblasti farmacije ili medicine i relevantno iskustvo u trajanju od najmanje pet godina.

(6) Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine primjenjuje se i na direktora Agencije i njegovog zamjenika.

Član 18

(Razrješenje direktora Agencije)

(1) Direktora i njegovog zamjenika razrješava Savjet ministara BiH, na predlog Stručnog savjeta.

(2) Direktor Agencije i njegov zamjenik biće razriješeni dužnosti i prije isteka mandata, i to u slučajevima ako:

a) direktor odnosno zamjenik funkciju ne obavlja u skladu sa ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu njega;

b) protiv direktora, odnosno zamjenika direktora postoji pravosnažna presuda u krivičnom postupku, koja ga čini nepodobnim za vršenje dužnosti direktora, odnosno zamjenika direktora, osim krivičnih djela protiv bezbjednosti u saobraćaju;

c) se utvrdi postojanje sukoba interesa;

d) direktor odnosno zamjenik direktora učini ozbiljne propuste u sprovođenju mjera rukovođenja;

e) protiv direktora, odnosno zamjenika direktora postoji potvrđena optužnica za krivična djela primanja poklona i drugih oblika koristi, protivzakonitog posredovanja, zloupotrebe položaja ili ovlašćenja, pronevjere u službi, nesavjesnog rada u službi i/ili protivzakonite naplate i isplate;

f) se steknu uslovi za prestanak radnog odnosa po sili zakona;

g) sam zatraži razrješenje sa dužnosti direktora odnosno zamjenika direktora.

Član 19

(Ovlašćenja i odgovornost direktora Agencije)

(1) Direktor Agencije zastupa i predstavlja Agenciju, odgovara za zakonito, stručno i etično poslovanje Agencije, te efikasnu organizaciju rada Agencije.

(2) Direktor za svoj rad odgovara Savjetu ministara BiH.

(3) Direktor je odgovoran za:

a) sprovođenje politike lijekova i medicinskih sredstava u BiH, ovog Zakona, te propisa donesenih na osnovu njega;

b) izvršavanje odluka i preporuka Stručnog savjeta;

c) izradu predloga programa i plana rada, te razvoja Agencije;

d) izradu predloga pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije koju odobrava Savjet ministara BiH;

e) izradu predloga godišnjeg buxeta Agencije;

f) izradu godišnjeg izvještaja o finansijskom poslovanju Agencije, kao i završnog računa Agencije;

g) informisanje Stručnog savjeta o svim problemima u vezi sa sprovođenjem politike lijekova i medicinskih sredstava ili zakonskih propisa iz ove oblasti;

h) pružanje statističkih podataka ovlašćenim tijelima u BiH, odnosno inostranstvu;

i) uspostavljanje i funkcionisanje interne revizije Agencije;

j) uspostavljanje i funkcionisanje informacionog sistema Agencije;

k) postavljanje i razrješavanje operativnih rukovodilaca Agencije;

l) druge poslove i zadatke u skladu sa ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 20

(Komisije Agencije)

(1) Komisije Agencije su:

a) Komisija za lijekove,

b) Komisija za medicinska sredstva,

c) Komisija za klinička ispitivanja,

d) Komisija za farmakopeju,

e) ostale komisije za rješavanje zasebnih pitanja.

(2) Direktor Agencije, uz prethodnu saglasnost Stručnog savjeta, imenuje članove komisija.

(3) Članovi komisija iz stava (1) ovog člana su istaknuti stručnjaci iz oblasti zdravstva, odnosno prirodnih nauka (hemija, biologija, biohemija, fizika, elektrotehnika, tehnologija i sl.), koji imaju odgovarajuće radno iskustvo na poslovima i zadacima koji su predmet razmatranja komisija.

(4) Mandat članova komisija iz stava (1), tač. od a) do d) ovog člana traje četiri godine, sa mogućnošću reizbora na još jedan mandat.

(5) Komisije iz stava (1) ovog člana, uz prethodnu saglasnost Stručnog savjeta, pripremaju poslovnike o radu kojima bliže uređuju pitanja značajna za njihov djelokrug, rad, način glasanja i odlučivanja.

(6) Direktor Agencije, uz prethodnu saglasnost Stručnog savjeta, utvrđuje listu eksperata BiH koji, po potrebi, mogu biti uključeni u rad komisija iz stava (1) ovog člana.

(7) Komisije iz stava (1) ovog člana i direktor mogu, za potrebe izrade stručne ocjene dokumentacije iz čl. 23, 24, 25. i 26. ovog Zakona, zatražiti mišljenje eksperata iz stava (6) ovog člana.

(8) Komisije iz stava (1) ovog člana dužne su da na zahtjev direktora Agencije dostave sva tražena mišljenja, objašnjenja i instrukcije, ako su predmet razmatranja komisije.

(9) Direktor odobrava poslovnike o djelokrugu, radu i obavezama svake pojedinačne komisije. Komisije se sastaju po potrebi. Radi izrade mišljenja, objašnjenja odnosno ocjene dokumentacije o posebnom zahtjevu, komisija radi u sastavu od najmanje dvije trećine ukupnog broja članova. Mišljenje, objašnjenje, odnosno ocjenu o posebnom zahtjevu daje najmanje većina prisutnih članova. Mišljenje, objašnjenje, odnosno ocjena različita od one koju da većina mora biti sadržana u pismenu koje se dostavlja direktoru Agencije.

Član 21

(Službena tajna)

Članovi komisija i eksperti iz člana 20. ovog Zakona potpisuju izjavu o čuvanju službene tajne i nepostojanju sukoba interesa u smislu člana 13. stav (3) ovog Zakona.

Član 22

(Naknada za rad)

Komisije i eksperti iz člana 20. ovog Zakona imaju pravo na naknadu za svoj rad u visini koju određuje rješenjem direktor Agencije, u skladu sa propisima koji uređuju ovo pitanje.

Član 23

(Komisija za lijekove)

(1) Komisija za lijekove ocjenjuje dokumentaciju o kvalitetu, bezbjednosti i djelotvornosti lijeka koja je priložena u postupku pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, njene obnove i izmjene.

(2) Komisija za lijekove predlaže Stručnom savjetu Agencije listu esencijalnih lijekova BiH.

(3) Komisija za lijekove ima 15 članova. Entitetska ministarstva zdravstva predlažu po sedam članova, a Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta jednog člana.

Član 24

(Komisija za klinička ispitivanja)

(1) Komisija za klinička ispitivanja ocjenjuje dokumentaciju koja je priložena u postupku pribavljanja dozvole za kliničko ispitivanje lijekova i postupku prijave kliničkog ispitivanja, odnosno promjenu ili dopunu već odobrenog prijavljenog protokola kliničkih ispitivanja.

(2) Komisija za klinička ispitivanja sastoji se od sedam članova. Entitetska ministarstva zdravstva predlažu po tri člana, a Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta jednog člana.

Član 25

(Komisija za medicinska sredstva)

(1) Komisija za medicinska sredstva ocjenjuje dokumentaciju koja je priložena u postupku upisa u registar medicinskih sredstava koja nemaju odgovarajuću CE oznaku u skladu sa Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje usaglašenosti u skladu sa ovim Zakonom, ako tu ocjenu nije dalo ovlašćeno tijelo utvrđeno Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje usaglašenosti.

(2) Komisija za medicinska sredstva ocjenjuje dokumentaciju koja je priložena u postupku pribavljanja dozvole kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva, odnosno postupku promjene ili dopune već odobrenog protokola kliničkih ispitivanja.

(3) Komisija za medicinska sredstva ima devet članova. Entitetska ministarstva zdravstva predlažu po četiri člana, a Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta jednog člana.

Član 26

(Komisija za farmakopeju)

(1) Komisija za farmakopeju prati razvoj evropske farmakopeje i predlaže nacionalni dodatak evropskoj farmakopeji, odnosno predlaže farmakopeju BiH.

(2) Komisija za farmakopeju ima sedam članova. Entitetska ministarstva zdravstva predlažu po jednog člana, Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta jednog člana. Farmaceutski entitetski fakulteti predlažu po jednog člana, a Kontrolna laboratorija Agencije dva člana.

Član 27

(Druge stalne i povremene komisije)

Direktor Agencije može, za potrebe rješavanja zasebnih pitanja u vezi sa lijekovima i medicinskim sredstvima, osnovati stalne i povremene komisije u čijem će radu učestvovati predstavnici Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacije BiH), Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RS) i Brčko Distrikta.

GLAVA III – LIJEKOVI

Odjeljak A.

Uslovi za promet lijekova

Član 28

(Vrste lijekova)

(1) Lijekovi se, zavisno od načina i mjesta izdavanja, u skladu sa dozvolom za stavljanje u promet, razvrstavaju na lijekove koji se:

a) izdaju samo na ljekarski recept i čije je izdavanje dozvoljeno samo u apotekama;

b) izdaju bez recepta i za koje je izdavanje dozvoljeno samo u apotekama;

c) mogu koristiti samo u zdravstvenim ustanovama prilikom pružanja zdravstvenih usluga.

(2) Način i postupak razvrstavanja lijekova iz stava (1) ovog člana utvrđuje se podzakonskim aktom koji donosi Stručni savjet, na predlog direktora Agencije.

Član 29

(Uslovi za promet lijekova)

Lijekovi mogu biti u prometu pod uslovom da:

a) imaju dozvolu za stavljanje u promet u BiH koju je izdala Agencija;

b) je svaka serija lijeka proizvedena u skladu sa dokumentacijom na osnovu koje je izdata važeća dozvola za stavljanje u promet i ako je urađena kontrola kvaliteta svake serije u skladu sa odredbama ovog Zakona, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona i važećom dozvolom za stavljanje lijeka u promet;

c) je svaka serija lijeka označena karakterističnim znakom Agencije, u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima.

Član 30

(Način utvrđivanja uslova za davanje dozvole za promet)

(1) Lijekovi koji su u prometu u BiH moraju biti proizvedeni i kontrolisani u skladu sa metodama i zahtjevima evropske farmakopeje i farmakopeje BiH, što utvrđuje Stručni savjet Agencije na predlog Komisije za farmakopeju.

(2) Izuzeto od stava (1) ovog člana, ako evropska farmakopeja ili farmakopeja BiH ne sadrže način proizvodnje i zahtjeve koji se odnose na kvalitet, lijek može biti izrađen i kontrolisan po metodama drugih priznatih farmakopeja.

(3) U obavljanju provjere kvaliteta lijeka primjenjuju se postupci navedeni u prihvaćenoj dokumentaciji o lijeku, koja se podnosi uz zahtjev za davanje dozvole za stavljanje lijeka u promet ili se primjenjuju postupci koje je usvojila Agencija, a u skladu sa odredbom stava (1) ovog člana.

(4) Izuzetno od stava (1) do (3) ovog člana, lijekovi koji su u prometu u BiH mogu biti proizvedeni i kontrolisani u skladu sa metodama koje predloži i detaljno opiše proizvođač, pod uslovom da takve metode nisu opisane u priznatim farmakopejama.

Odjeljak B.

Dozvola za stavljanje lijeka u promet

Član 31

(Dozvola za stavljanje lijeka u promet)

(1) Lijekovi se stavljaju u promet u BiH samo na osnovu dozvole za stavljanje u promet izdate u skladu sa ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Dozvola iz stava (1) ovog člana nije potrebna za:

a) magistralne proizvode;

b) galenske proizvode;

c) lijekove namijenjene za kliničko ispitivanje koji za to imaju dozvolu, odnosno potvrdu, o prijavi kliničkog ispitivanja koju je izdala Agencija;

d) proizvode koji su namijenjeni daljoj preradi;

e) lijekove namijenjene za pretklinička ispitivanja i naučni razvoj;

f) lijekove humanitarnog porijekla;

g) radionuklide zatvorenog izvora zračenja;

h) punu krv, plazmu ili ćelije krvi humanog porijekla, osim plazme koja je pripremljena na način koji uključuje industrijski proces.

(3) Osim lijekova nabrojenih u stavu (2) ovog člana, dozvola nije potrebna ni za lijekove koji se, na osnovu medicinske opravdanosti, hitno uvoze za potrebe pojedinačnog liječenja, kao i za neophodne lijekove za zaštitu zdravlja stanovništva čiji uvoz zatraži zdravstvena ustanova.

Član 32

(Podnosilac zahtjeva za stavljanje lijeka u promet)

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet može podnijeti proizvođač sa sjedištem u BiH ili pravno lice koje zastupa inostranog proizvođača i ima sjedište u BiH.

(2) Zastupnik proizvođača dužan je da ima ugovor o zastupanju registrovan kod Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Zastupnik će obavijestiti Agenciju o ugovoru registrovanom kod nadležnog ministarstva, te dostaviti potpunu informaciju o osiguranju odgovornosti proizvođača za moguću štetu nanesenu korisniku lijeka koje važi za teritoriju BiH.

(3) Podnosilac zahtjeva iz stava (1) ovog člana (u daljnjem tekstu: predlagač) dužan je da odredi odgovorno lice za stavljanje lijeka u promet i odgovorno lice za poslove farmakovigilance.

(4) Odgovorno lice za stavljanje lijeka u promet mora imati završen farmaceutski fakultet, a odgovorno lice za poslove farmakovigilance mora imati završen farmaceutski, medicinski ili stomatološki fakultet.

Član 33

(Zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet)

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) administrativni dio dokumentacije odnosno podatke o proizvođaču lijeka, mjestu proizvodnje, predlagaču odnosno budućem nosiocu dozvole za stavljanje lijeka u promet, sažetak glavnih značajki lijeka, uputstvo za pacijenta, predlog pakovanja lijeka, spisak država u kojima je lijek dobio dozvolu za stavljanje u promet, ekspertna mišljenja koja su sastavni dio dokumentacije o lijeku i koja daju u pisanoj formi eksperti predlagača za ocjenu dokumentacije o kvalitetu, bezbjednosti i djelotvornosti lijeka;

b) analitički dio dokumentacije, odnosno farmaceutsko-hemijsko-biološki dio dokumentacije koji sadrži podatke o kvalitetu lijeka, njegovom kvalitativnom i kvantitativnom sastavu, opisu načina proizvodnje, kontroli kvaliteta u procesu proizvodnje, kontroli kvaliteta gotovog proizvoda, studije stabilnosti i ostale potrebne podatke za zaštitu zdravlja i životne okoline;

c) farmakološko-toksikološki dio dokumentacije koji sadrži podatke o farmakodinamičkim i farmakokinetičkim svojstvima lijeka, njegovoj toksičnosti, uticaju na reproduktivne funkcije, uticaju na embrio-fetalnu toksičnost, mutagenost i kancerogeni potencijal, podatke o lokalnoj toleranciji, izlučivanju i ostale potrebne podatke za zaštitu zdravlja i životne okolice;

d) klinički dio dokumentacije odnosno opšte podatke o kliničkom ispitivanju, o načinu izvođenja kliničkog ispitivanja, rezultatima kliničkog ispitivanja, kliničko-farmakološke podatke, podatke o biološkoj raspoloživosti i bioekvivalenciji (ako je potrebno), podatke o kliničkoj bezbjednosti i djelotvornosti, podatke o vanrednim uslovima izvođenja kliničkih ispitivanja (ako je potrebno) i podatke o iskustvima koja su stečena nakon pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet u drugim državama.

(2) Predlagač je odgovoran za vjerodostojnost podataka u dokumentaciji.

(3) Isprave koje se dostavljaju kao zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, i to sam zahtjev, sažetak glavnih karakteristika lijeka i uputstvo za pacijenta moraju biti sačinjeni na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u BiH.

Član 34

(Izuzeci)

(1) Izuzetno od odredbe člana 33. ovog Zakona, predlagač nije obavezan da priloži sopstvene rezultate farmakološko-toksikoloških ili kliničkih ispitivanja ako dokaže da:

a) je lijek za koji se podnosi zahtjev za pribavljanje dozvole za stavljanje u promet suštinski sličan lijeku za koji je u BiH već izdata dozvola za stavljanje u promet i da se nosilac njegove dozvole za stavljanje u promet pismeno slaže sa pozivanjem na njegovu dokumentaciju o farmakološko-toksikološkom i kliničkom ispitivanju lijeka; ili

b) se umjesto sopstvenih rezultata o farmakološko-toksikološkom i kliničkom ispitivanju lijeka tačno navedu već objavljeni podaci iz literature dostupne javnosti koji sadrže sve potrebne podatke iz zahtijevane dokumentacije iz člana 33. stav (1) tač. c) i d), uz uslov da su sastojci lijeka dobro poznati, da je poznata njihova bezbjednost i dokazana djelotvornost i/ili da se aktivna supstanca najmanje 10 godina upotrebljava kao lijek u BiH, EU ili drugim državama koje imaju iste standarde zahtjeva za kvalitet, bezbjednost i djelotvornost lijekova; ili

c) je lijek za koji se podnosi zahtjev za pribavljanje dozvole za stavljanje u promet suštinski sličan lijeku za koji je u BiH, EU ili u drugim državama koje imaju iste standarde zahtjeva za kvalitet, bezbjednost i djelotvornost lijekova već izdata dozvola za stavljanje u promet koja važi najmanje osam godina, s tim da Agencija može izdati dozvolu za stavljanje lijeka u promet sa datumom važenja najranije 10 godina nakon izdavanja dozvole za suštinski sličan lijek na čiju dokumentaciju se predlagač poziva. Sve naknadne dozvole za stavljanje lijeka u promet za različite jačine, farmaceutske oblike, načine primjene lijeka, kao i sve varijacije i ekstenzije istog lijeka u EU, BiH ili drugim državama koje imaju iste standarde zahtjeva za kvalitet, bezbjednost i djelotvornost lijekova smatraće se kao da predstavljaju sastavni dio prve dozvole za stavljanje lijeka u promet, za potrebe primjene odredbe ove tačke.

(2) Ako se podnosi zahtjev za odobravanje nove indikacije, doziranja, jačine ili načina primjene lijeka u odnosu na suštinski sličan lijek koji je u prometu, predlagač je dužan da priloži rezultate odgovarajućih farmakološko-toksikoloških, odnosno kliničkih ispitivanja.

(3) Ako se radi o lijeku koji sadrži istu fiksnu kombinaciju poznatih sastojaka koji su već odobreni pojedinačno kao lijek, nije potrebno da priloži dokumentaciju koja se odnosi na svaki pojedinačni sastojak.

Član 35

(Predmet dozvole)

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, sa dokumentacijom iz člana 33. ovog Zakona, podnosi se Agenciji za svaki oblik, dozu i veličinu pakovanja lijeka.

(2) Zaprimljena dokumentacija smatra se službenom tajnom, osim sažetka glavnih karakteristika lijeka, uputstva za pacijenta i podataka sa pakovanja lijeka.

(3) Sažetak glavnih karakteristika lijeka mora sadržavati najmanje osnovne podatke o lijeku (ime, generičko ime, kvalitativni i kvantitativni sastav, farmaceutski oblik, jačinu i pakovanje), o proizvođaču lijeka, nosiocu dozvole za stavljanje u promet, načinu upotrebe, indikacijama, kontraindikacijama, mjerama opreza, načinu izdavanja, neželjenim efektima, roku trajanja, načinu čuvanja i druge potrebne informacije.

Član 36

(Sadržaj zahtjeva, postupak i uslovi za pribavljanje dozvole)

(1) Sadržaj zahtjeva, postupak i uslov za pribavljanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, oblik i sadržaj zahtijevane dokumentacije bliže propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

(2) Osim propisa iz stava (1) ovog člana, ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, propisaće dodatne ili drugačije zahtjeve za pribavljanje dozvole za stavljanje u promet rizičnih lijekova, lijekova herbalnog porijekla ili homeopatskih lijekova.

Član 37

(Postupak po zahtjevu)

(1) Agencija će, najkasnije u roku od 210 dana od prijema potpunog zahtjeva za pribavljanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, odlučiti o izdavanju ili o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, nakon pribavljenog mišljenja o valjanosti dokumentacije i ocjene kvaliteta, bezbjednosti i djelotvornosti lijeka koji daje Komisija za lijekove.

(2) Rok iz stava (1) ovog člana prestaje teći na dan kada Agencija od predlagača zatraži potrebne dopunske isprave, podatke ili objašnjenja i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(3) Dozvola za stavljanje lijeka u promet izdaje se na period od pet godina.

(4) Dozvola za stavljanje lijeka u promet i odluka kojom se odbija zahtjev za davanje dozvole za stavljanje lijeka u promet izdaje se u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(5) Sastavni dio dozvole iz stava (3) ovog člana je odobreni sažetak glavnih karakteristika lijeka, uputstvo za pacijenta i nacrt, odnosno već izrađeno pakovanje lijeka.

(6) Sadržaj dozvole za stavljanje lijeka u promet propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 38

(Odobrenje o stavljanja u promet prije utvrđivanja propisanih uslova)

(1) Izuzetno, u slučajevima vanrednog stanja (epidemije, elementarne nepogode većeg obima, ratnog stanja i drugih vanrednih slučajeva), direktor Agencije može odobriti stavljanje lijeka u promet i prije utvrđivanja uslova propisanih ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Odobrenje iz stava (1) ovog člana izdaje se sa rokom važenja do prestanka okolnosti vanrednog stanja koje je prouzrokovalo njegovu primjenu.

Član 39

(Razlozi za odbijanje zahtjeva)

Agencija će odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet ako na osnovu procjene priložene dokumentacije utvrdi postojanje neke od okolnosti, kako slijedi:

a) da je odnos koristi i rizika nepovoljan;

b) da je djelotvornost lijeka nedovoljna, nedokazana ili nedovoljno dokazana;

c) da kvalitativni ili kvantitativni sastav lijeka ne odgovara podacima iz priložene dokumentacije;

d) da dokumentacija nije u skladu sa ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 40

(Prestanak važenja odnosno ukidanje dozvole)

(1) Dozvola za stavljanje lijeka u promet prestaje da važi istekom roka za koji je bila izdata ili na zahtjev nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(2) Agencija može ukinuti već izdatu dozvolu za stavljanje lijeka u promet po službenoj dužnosti ili po zahtjevu nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(3) Agencija ukida već izdatu dozvolu za stavljanje lijeka u promet po službenoj dužnosti u sljedećim slučajevima, ako:

a) je lijek stavljen u promet protivno dozvoli za stavljanje u promet, odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na osnovu njega;

b) je lijek štetan u propisanim uslovima primjene;

c) lijek više ne odgovara zahtjevima savremene medicine i potrebama zdravstvene zaštite, odnosno očekivanom odnosu koristi i rizika;

d) kvalitativni i/ili kvantitativni sastav lijeka nije u skladu sa sastavom navedenim u dokumentaciji koja je bila priložena uz zahtjev za davanje dozvole za promet;

e) podaci u podnesenoj dokumentaciji o lijeku ne odgovaraju stvarnom stanju;

f) lijek nije stavljen u promet u roku od tri godine od dana izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, osim ako to odobri Agencija na osnovu obrazloženog zahtjeva nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet.

Član 41

(Obnova dozvole za stavljanje lijeka u promet)

(1) Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet dužan je da najmanje šest mjeseci prije isteka važenja dozvole za stavljanje lijeka u promet podnese zahtjev za njenu obnovu.

(2) Agencija je dužna da o zahtjevu iz stava (1) ovog člana donese odluku u roku od 90 dana od dana prijema potpunog zahtjeva za obnovu dozvole za stavljanje lijeka u promet, u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(3) Rok iz stava (2) ovog člana prestaje da teče od dana kada Agencija od predlagača zatraži dodatne potrebne podatke ili objašnjenja i prekid računanja utvrđenog roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(4) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati najmanje ažurirane administrativne podatke, podatke o periodičnom izvještaju o bezbjednosti lijeka, dodatne podatke o kvalitetu, bezbjednosti i djelotvornosti lijeka, ako je to potrebno, te ostale podatke potrebne za ocjenu odnosa rizika i koristi.

(5) Detaljan sadržaj zahtjeva, postupak i uslove za pribavljanje obnove dozvole za stavljanje lijeka u promet, oblik i sadržaj zahtijevane dokumentacije propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 42

(Promet lijeka nakon isteka dozvole za stavljanje u promet)

(1) Lijek kojem je dozvola za stavljanje u promet istekla i nije bila obnovljena u roku i na način predviđen u članu 41. ovog Zakona može biti u prometu do 12 mjeseci po isteku dozvole, osim u slučaju razloga koji se odnose na bezbjednost ili djelotvornost lijeka.

(2) Za lijek za čiju obnovu dozvole za stavljanje u promet nije podnesen zahtjev u roku i na način predviđen odredbom člana 41. ovog Zakona ne može se podnijeti zahtjev za obnovu dozvole, već se zahtjev podnosi po proceduri predviđenoj kao da prva dozvola za stavljanje lijeka u promet nije izdata.

Član 43

(Obustavljanje proizvodnje odnosno prometa prije isteka dozvole)

Ako proizvođač lijeka odluči da obustavi proizvodnju odnosno promet lijeka prije isteka dozvole za njegovo stavljanje u promet, dužan je da o tome izvijesti Agenciju najkasnije u roku od šest mjeseci prije obustavljanja proizvodnje odnosno prometa lijeka, uz navođenje razloga za obustavljanje.

Član 44

(Izmjene dozvole)

(1) Nosilac dozvole za stavljanje u promet lijeka dužan je da prati naučno-tehnički napredak u vezi sa lijekom, nova saznanja o ocjeni kvaliteta, bezbjednosti i djelotvornosti lijeka, izmjenu dokumentacije koja je bila priložena u postupku pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet te nova saznanja o lijeku.

(2) Nosilac dozvole dužan je da redovno prijavljuje Agenciji manje izmjene (izmjene tipa I A i I B) dokumentacije, odnosno dozvole za stavljanje lijeka u promet, i uvede ih tek ako od Agencije ne dobije negativno mišljenje o promjeni u roku od 30 dana od obavještavanja koje sadrži svu potrebnu dokumentaciju o promjeni.

(3) Nosilac dozvole dužan je da bez odgađanja podnese zahtjev Agenciji za uvođenje većih izmjena (izmjene tipa II) dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(4) Agencija donosi odluku o zahtjevu iz stava (3) ovog člana u roku od 60 dana od dana prijema potpunog zahtjeva, u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(5) Rok iz stava (4) ovog člana prestaje teći od dana kada Agencija od predlagača zatraži dodatne potrebne podatke ili objašnjenja i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(6) Detaljan sadržaj prijave odnosno zahtjeva, postupak i uslove za prijavu odnosno pribavljanje dozvole za izmjenu dokumentacije odnosno dozvole za stavljanje lijeka u promet, oblik i sadržaj zahtijevane dokumentacije propisuje ministar civilnih poslova BiH na predlog Stručnog savjeta. Kategorizaciju izmjena propisuje Stručni savjet, na predlog direktora Agencije.

Član 45

(Troškovi postupka)

Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije, utvrđuje visinu i način plaćanja naknada u vezi s izdavanjem dozvole za stavljanje lijeka u promet, njene obnove i izmjena, a snosi ih podnosilac zahtjeva.

Odjeljak C.

Ispitivanje lijekova

Član 46

(Ispitivanje lijekova)

(1) Prije stavljanja u promet lijek mora biti analitički (farmaceutsko-hemijsko-biološko-mikrobiološko), farmakološko-toksikološki i klinički ispitan, te potvrđeni njegov kvalitet, bezbjednost i djelotvornost.

(2) Lijek se može i dodatno analitički (farmaceutsko-hemijsko-biološko-mikrobiološko), farmakološko-toksikološki i klinički ispitati i poslije pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet za potrebe pribavljanja dodatnih podataka o lijeku ili kontroli lijeka.

Član 47

(Ovlašćenje za ispitivanje lijekova)

(1) Analitičko (farmaceutsko-hemijsko-biološko-mikrobiološko), farmakološko-toksikološko i kliničko ispitivanje lijekova mogu vršiti pravna lica koja ispunjavaju uslove u vezi sa prostorom, opremom i kadrom, kao i ostale potrebne uslove, te principe dobrih praksi.

(2) Stručni savjet, na predlog direktora Agencije, propisuje uslove koje su dužna da ispunjavaju pravna lica koja mogu obavljati analitičko, farmakološko-toksikološko i kliničko ispitivanje lijekova, kao i postupak njihove verifikacije.

(3) Stručni savjet, na predlog direktora Agencije, donosi propise o dobrim praksama (laboratorijska, kontrolna laboratorijska, dobra klinička, dobra distributerska i dobra skladišna), kao i propise o ispitivanju bioekvivalencije i bioraspoloživosti.

(4) Agencija izdaje dozvolu za obavljanje ispitivanja iz stava (1) ovog člana u formi rješenja podnosiocu zahtjeva koje je konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(5) Dozvole iz stava (4) ovog člana objavljuju se, o trošku nosioca dozvole, u “Službenom glasniku BiH”.

Član 48

(Analitičko ispitivanje lijekova)

(1) Analitičko ispitivanje lijekova, odnosno farmaceutsko-hemijsko-biološko-mikrobiološko ispitivanje kvaliteta lijeka, vrši se u skladu sa zahtjevom za izdavanje dozvole za stavljanje u promet.

(2) Postupak analitičkog ispitivanja lijeka, koji je opisan u dokumentaciji za pribavljanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, mora odgovarati savremenim naučno-tehničkim dostignućima i principima dobre kontrolne laboratorijske prakse.

(3) Dokumentacija za izvođenje analitičkog ispitivanja lijeka mora sadržavati referencu na evropsku farmakopeju, farmakopeju BiH, farmakopeju koja je važeća u nekoj od članica EU ili detaljne opise metoda ispitivanja, potrebne opreme i ostale potrebne podatke koji moraju biti dovoljno detaljno i jasno napisani da omogućavaju ponavljanje analize i poređenje dobijenih rezultata.

(4) Detaljnije propise o načinu analitičkog (farmaceutsko-hemijsko-biološko-mikrobiološkog) ispitivanja lijekova donosi Stručni savjet, na predlog direktora Agencije.

Član 49

(Pretkliničko ispitivanje lijekova)

(1) Farmakološko-toksikološko odnosno pretkliničko ispitivanje lijekova vrši se postupkom utvrđivanja bezbjednosti lijekova koji se obavlja u skladu sa principima dobre laboratorijske prakse.

(2) Postupak farmakološko-toksikološkog ispitivanja lijeka, koji je opisan u dokumentaciji za pribavljanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, mora odgovarati savremenim naučno-tehničkim dostignućima i principima dobre laboratorijske prakse.

(3) Dokumentacija za izvođenje farmakološko-toksikološkog ispitivanja lijeka mora sadržavati detaljne opise metoda ispitivanja, potrebne opreme i ostale potrebne podatke koji moraju biti dovoljno detaljno i jasno napisani da omogućavaju ponavljanje postupka farmakološko-toksikološkog ispitivanja i poređenje dobijenih rezultata.

(4) Farmakološko-toksikološko ispitivanje mora opredijeliti farmakodinamička, farmakokinetička i toksikološka svojstva lijeka koja su bila utvrđena na laboratorijskim životinjama i predvidjeti moguće efekte na ljudima.

(5) Detaljniji propis o načinu farmakološko-toksikološkog ispitivanja donosi Stručni savjet, na predlog direktora Agencije.

Član 50

(Kliničko ispitivanje lijekova)

(1) Kliničko ispitivanje vrši se ispitivanjem lijeka na zdravim i bolesnim ljudima, s ciljem otkrivanja ili potvrđivanja kliničkih, farmakoloških, farmakodinamičkih ili farmakokinetičkih efekata lijeka koji se ispituje, otkriti neželjene efekte lijeka ili proučiti njegovu apsorpciju, distribuciju, metabolizam i izlučivanje radi dokazivanja bezbjednosti i djelotvornosti lijeka. U kliničko ispitivanje lijeka spadaju i ispitivanja bioekvivalencije odnosno bioraspoloživosti.

(2) Postupak kliničkog ispitivanja lijeka, koji je opisan u dokumentaciji za pribavljanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, mora odgovarati savremenim naučno-tehničkim dostignućima i principima dobre kliničke prakse u kliničkom ispitivanju i medicinske etike. Rezultati kliničkog ispitivanja moraju obuhvatiti rezultate svih raspoloživih kliničkih ispitivanja lijeka, pozitivnih ili negativnih.

(3) Dokumentacija o kliničkom ispitivanju lijeka mora sadržavati rezultate ispitivanja koji su dovoljno detaljno i objektivno opisani da omoguće objektivnu ocjenu odnosa između koristi i rizika za pacijenta, ocjenu bezbjednosti i djelotvornosti lijeka i mišljenje o tome ispunjava li lijek uslove za izdavanje dozvole za stavljanje u promet.

Član 51

(Uslovi za obavljanje kliničkog ispitivanja lijeka)

Kliničko ispitivanje lijeka obavlja se samo kada su priloženi pozitivni rezultati o analitičkom i farmakološko-toksikološkom ispitivanju.

Član 52

(Prijava kliničkog ispitivanja)

(1) Prije početka kliničkog ispitivanja lijeka, predlagač kliničkog ispitivanja za lijek koji još nije pribavio dozvolu za promet dužan je da podnese zahtjev Agenciji za odobrenje kliničkog ispitivanja.

(2) Podnosilac prijave kliničkog ispitivanja za lijek koji je već pribavio dozvolu za promet u BiH dužan je da prijavi kliničko ispitivanje lijeka Agenciji.

(3) Predlagač i podnosilac prijave kliničkog ispitivanja može biti sponzor kliničkog ispitivanja ili u njegovo ime glavni istraživač.

(4) Pravno lice koje obavlja kliničko ispitivanje lijeka i sponzor kliničkog ispitivanja dužni su da prije početka ispitivanja osiguraju svoju odgovornost za eventualnu štetu nanesenu ispitaniku koja bi mogla biti prouzrokovana kliničkim ispitivanjem.

(5) Klinička ispitivanja lijeka ne mogu se obavljati na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Član 53

(Postupak po prijavi za kliničko ispitivanje)

(1) Agencija je dužna da, najkasnije u roku od 60 dana od prijema potpunog zahtjeva za pribavljanje dozvole za ispitivanje lijeka koji još nije pribavio dozvolu za stavljanje u promet u BiH, odluči o izdavanju ili o odbijanju dozvole za kliničko ispitivanje na osnovu mišljenja o svrsishodnosti ispitivanja, valjanosti priložene dokumentacije, ocjene o etičnosti, zaštiti prava učesnika u kliničkom ispitivanju i poštovanju principa dobre kliničke prakse u kliničkom ispitivanju koje daje Komisija za klinička ispitivanja.

(2) Rok iz stava (1) ovog člana prestaje da teče od dana kada Agencija od predlagača zatraži potrebne dopunske podatke ili objašnjenja i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(3) Odluka o izdavanju ili o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvole za klinička ispitivanja izdaje se u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 54

(Postupak po prijavi kliničkog ispitivanja kada postoji dozvola za stavljanje u promet)

(1) Agencija je dužna da, najkasnije u roku od 30 dana od prijema potpune prijave za kliničko ispitivanje lijeka za koji je već pribavio dozvolu za stavljanje u promet u BiH, izvijesti predlagača o razlozima zbog kojih se izvođenje kliničkog ispitivanja odbija.

(2) Odbijanje zahtjeva za izvođenje kliničkog ispitivanja iz stava (1) ovog člana izdaje se u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(3) Rok iz stava (1) ovog člana prestaje da teče od dana kada Agencija od podnosioca prijave za kliničko ispitivanje zatraži potrebne dopunske podatke ili objašnjenja i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(4) Ako podnosilac prijave za kliničko ispitivanje u roku od 30 dana od Agencije ne dobije negativan odgovor, može početi klinički ispitivati lijek.

Član 55

(Privremeni ili trajni prekid kliničkog ispitivanja lijeka)

Agencija može, u svrhu zaštite zdravlja stanovništva, odrediti privremeni ili trajni prekid kliničkog ispitivanja lijeka.

Član 56

(Troškovi kliničkog ispitivanja odnosno troškovi postupka)

(1) Troškove kliničkog ispitivanja i troškove postupka odobravanja prijave kliničkog ispitivanja lijekova snosi predlagač kliničkog ispitivanja, odnosno podnosilac prijave kliničkog ispitivanja.

(2) U slučaju da Agencija, odnosno entitetska ministarstva zdravstva ili Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta, drugo državno odnosno entitetsko ministarstvo ili drugo pravno lice zahtijeva kliničko ispitivanje za potrebe zaštite zdravlja stanovništva, troškove tog ispitivanja snosi predlagač kliničkog ispitivanja samo u slučaju ako se dokaže da je bezbjednost ili djelotvornost lijeka u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(3) Ako se dokaže da je bezbjednost ili djelotvornost lijeka iz stava (2) ovog člana suprotna ovom Zakonu i propisima donesenim na osnovu njega, troškove kliničkog ispitivanja snosi nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet, odnosno proizvođač lijeka.

(4) Detaljan propis o potrebnoj dokumentaciji i postupku za podnošenje zahtjeva odnosno prijave kliničkog ispitivanja lijeka, uslove koje su dužna da ispunjavaju pravna lica koja mogu obavljati kliničko ispitivanje lijekova, kao i postupak njihove verifikacije, nadzora nad izvođenjem kliničkog ispitivanja, kao i uslove u kojima Agencija može odrediti privremeni ili trajni prekid kliničkog ispitivanja lijeka, propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije. Visinu troškova odobravanja kliničkog ispitivanja propisuje Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije.

Odjeljak D.

Proizvodnja lijekova

Član 57

(Proizvodnja lijekova)

(1) Proizvodnja lijekova obuhvata kompletan postupak ili pojedine dijelove postupka farmaceutsko-tehnološkog oblikovanja gotovog lijeka, uključujući proizvodnju ili nabavku supstance, tehnološku obradu i pakovanje, te provjeru kvaliteta, skladištenje i distribuciju.

(2) Proizvođač lijeka je pravno lice koje je odgovorno za proizvodnju, razvoj, kontrolu kvaliteta, pakovanje, označavanje lijeka, bez obzira da li ga je samo proizvelo ili ga je u njegovo ime proizvelo treće lice.

(3) Proizvođač lijeka može proizvoditi lijekove na osnovu dozvole koja može glasiti na postupak u cjelini ili dijelove postupka proizvodnje lijekova.

(4) Pravna lica iz stava (2) ovog člana mogu proizvoditi lijekove samo ako su pribavila dozvolu za proizvodnju lijekova.

Član 58

(Zahtjev za pribavljanje dozvole za proizvodnju)

(1) Zahtjev za pribavljanje dozvole za proizvodnju lijekova za teritoriju BiH podnosi se Agenciji zasebno za svaki farmaceutski oblik i za svako mjesto proizvodnje.

(2) Agencija je dužna da, u roku od 90 dana od dana prijema potpunog zahtjeva, izda rješenje ili odbije zahtjev za izdavanje dozvole za proizvodnju lijekova za teritoriju BiH.

(3) Dozvola iz stava (2) ovog člana uključuje i pravo prodaje tih lijekova nosiocima dozvole za promet lijekova na veliko. Dozvola se izdaje u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(4) Rok iz stava (2) ovog člana prestaje da teče od dana kada Agencija od podnosioca zahtjeva za izdavanje dozvole za proizvodnju zatraži potrebne dopunske podatke ili objašnjenja i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(5) Agencija izdaje dozvolu za proizvodnju lijekova za teritoriju BiH na osnovu ocjene o ispunjenosti primjene dobre proizvođačke prakse, kao i ocjene ispunjenosti sljedećih uslova:

a) da ima obezbijeđen odgovarajući prostor, opremu i kadar za proizvodnju, ispitivanje i kontrolu kvaliteta u skladu s obimom i zahtjevima proizvodnog postupka ili potpisane odgovarajuće ugovore kojima dijelove proizvodnog procesa i analize povjerava trećoj strani, te uslove za skladištenje i otpremanje lijekova;

b) da ima zaposleno odgovorno lice za proizvodnju, s punim radnim vremenom, univerzitetskog obrazovanja farmaceutskog ili farmaceutsko-tehnološkog (farmaceutski inženjering i farmaceutska tehnologija) smjera i dodatnim znanjem potrebnim za nadziranje pripreme proizvodnje, izradu i skladištenje lijekova u svim fazama;

c) da ima zaposleno odgovorno lice za puštanje pojedinačnih serija lijekova u promet, s punim radnim vremenom, univerzitetskog obrazovanja farmaceutskog smjera i dodatnim znanjem za ispitivanje lijekova i koje je stalno na raspolaganju;

d) da ima zaposleno odgovorno lice za farmakovigilancu s punim radnim vremenom, univerzitetskog obrazovanja farmaceutskog ili medicinskog smjera i dodatnim znanjem iz oblasti kliničke farmacije i kliničke farmakologije;

e) da ima uveden sistem kvaliteta u skladu s dobrom proizvođačkom praksom.

(6) Postojanje uslova predviđenih stavom (5), tač. a), b), c) i d) ovog člana, utvrđuje nadležno entitetsko ministarstvo odnosno Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta. Ispunjenost uslova dokazuje se rješenjem nadležnog entitetskog ministarstva koje sadrži karakteristike prostora, opreme i kadra za proizvodnju odnosno ispitivanje i kontrolu kvaliteta u skladu s obimom i zahtjevnosti namjeravane proizvodnje, uslove za skladištenje i otpremanje lijekova kao i ime lica odgovornog za izradu i skladištenje lijekova u svim fazama, odnosno ime lica odgovornog za stavljanje pojedinačnih serija lijekova u promet koje je na raspolaganju za različite kontrole.

(7) Rješenje navedeno u stavu (6) ovog člana je ulov za registrovanje poslovnog subjekta kod nadležnog suda, kao i uslov da Agencija izda dozvolu za proizvodnju lijekova.

(8) Pri utvrđivanju uvođenja sistema kvaliteta u skladu s dobrom proizvođačkom praksom, odnosno postojanja uslova predviđenih odredbom stava (5) tačka e) ovog člana, odgovorno lice Agencije (GMP inspektor) utvrđuje ispunjenost uslova pregledom na licu mjesta.

(9) Potrebnu dokumentaciju i postupak za podnošenje zahtjeva za pribavljanje dozvole za proizvodnju lijekova, uslove koje su dužna da ispunjavaju pravna lica koja obavljaju proizvodnju, postupak njihove verifikacije i nadzora, te uslove za ugovorenu proizvodnju i kontrolu propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 59

(Trajanje dozvole za proizvodnju)

(1) Dozvola za proizvodnju lijekova izdaje se na period od pet godina.

(2) Dozvola iz stava (1) ovog člana prestaje da važi ako proizvođač lijeka, bez prethodnog odobrenja Agencije, promijeni uslove na osnovu kojih je izdata dozvola za proizvodnju lijeka, ili ako više ne ispunjava uslove utvrđene ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(3) Nosilac dozvole za proizvodnju lijeka dužan je da svaku promjenu koja se tiče izmjene uslova predviđenih u članu 58. ovog Zakona, a koja se tiče odstupanja od dozvole za proizvodnju lijeka, prijavi Agenciji kao i nadležnom ministarstvu Federacije BiH, odnosno nadležnom ministarstvu RS, odnosno Odjelu za zdravstvo Brčko Distrikta.

Član 60

(Odgovornost proizvođača)

Proizvođač lijeka je odgovoran za kvalitet, bezbjednost i djelotvornost lijekova koje proizvodi, pod uslovom da se lijek koristi na propisan način.

Član 61

(Inspekcijski pregled)

Proizvođač lijekova je dužan da omogući obavljanje inspekcijskog pregleda na zahtjev Agencije.

Odjeljak E.

Promet lijekova

Član 62

(Promet lijekova)

(1) Promet lijekova obuhvata promet na veliko i na malo.

(2) Promet lijekova na malo uređuje se propisom entiteta odnosno Brčko Distrikta, u skladu sa ovim Zakonom.

Član 63

(Promet na veliko i dozvola za promet na veliko)

(1) Promet na veliko je nabavka, skladištenje, transport i prodaja lijekova, uključujući uvoz i izvoz lijekova.

(2) Promet na veliko lijekova mogu obavljati samo pravna lica koja su od Agencije pribavila dozvolu za promet lijekova.

(3) Pravna lica koja obavljaju promet lijekova na veliko smiju prodavati lijekove samo pravnim i fizičkim licima koja imaju dozvolu za promet lijekova na veliko ili malo.

Član 64

(Zahtjev za pribavljanje dozvole za promet lijekova na veliko)

(1) Zahtjev za pribavljanje dozvole za promet lijekova na veliko za teritoriju BiH podnosi se Agenciji.

(2) Agencija je dužna da, u roku od 90 dana od prijema potpunog zahtjeva, izda dozvolu za promet lijekova na veliko za teritoriju BiH, koja se izdaje u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(3) Rok iz stava (2) ovog člana prestaje da teče od dana kada Agencija od podnosioca zahtjeva za izdavanje dozvole za promet zatraži potrebne dopunske podatke ili objašnjenja i prekid računanja trajanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

(4) Dozvola za promet lijekova na veliko izdaje se na period od pet godina.

(5) Agencija izdaje dozvolu za promet lijekova na veliko za teritoriju BiH na osnovu ocjene ispunjenosti primjene dobre distributerske prakse i dobre skladišne prakse, kao i ocjene ispunjenosti sljedećih uslova:

a) da ima odgovarajući prostor, opremu i kadar za transport, skladištenje i izvođenje prometa na veliko u skladu sa obimom i vrstom lijekova kojima obavlja promet u skladu sa usklađenim propisima za teritoriju BiH;

b) da ima zaposleno odgovorno lice za prijem i izdavanje lijekova te pregled dokumentacije, sa punim radnim vremenom, univerzitetskog obrazovanja farmaceutskog smjera i potrebnim znanjem iz ispitivanja lijekova i koje je stalno na raspolaganju;

c) da vodi odgovarajuću dokumentaciju tako da je omogućeno trenutno povlačenje lijeka iz prometa i nadzor reklamacija lijeka;

d) da ima uveden sistem kvaliteta;

e) da jamči neprekidnu i zadovoljavajuću snabdjevenost lijekovima, ako je to potrebno, i garantuje nabavku hitno potrebnih lijekova u najkraćem vremenu.

(6) Osim uslova iz stava (5) ovog člana, ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, može za određene vrste lijekova propisati i dodatne uslove.

(7) Postojanje uslova predviđenih stavom (5) tač. a) i b) ovog člana utvrđuje nadležno entitetsko ministarstvo, odnosno Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta. Ispunjenost uslova dokazuje se rješenjem nadležnog entitetskog ministarstva koje sadrži karakteristike prostora, opreme i kadra za transport, skladištenje i izvođenje prometa u skladu s obimom i vrstom lijekova kojima obavlja promet kao i ime lica odgovornog za prijem i izdavanje lijekova koje je na raspolaganju za različite kontrole.

(8) Rješenje navedeno u stavu (7) ovog člana je, između ostalog, uslov za registraciju lica koje se namjerava baviti prometom na veliko kod nadležnog suda, kao i uslov da Agencija izda dozvolu za promet lijekova na veliko na teritoriji BiH.

(9) Prilikom utvrđivanja uvođenja sistema kvaliteta u skladu sa dobrom distributerskom praksom, odnosno postojanja uslova iz stava (5) tač. c), d) i e) ovog člana, kao preduslov za dobijanje dozvole za promet na veliko, odgovorno lice Agencije utvrđuje ispunjenost uslova pregledom na licu mjesta.

Član 65

(Dodatni uslovi za obavljanje prometa lijekova na veliko)

(1) Pravna lica koja obavljaju promet lijekova na veliko, a koji uključuje i uvoz lijekova, dužna su da, osim uslova iz čl. 63. i 64. ovog Zakona, ispunjavati i sljedeće uslove:

a) imati zaposleno odgovorno lice za stavljanje lijeka u promet koje je odgovorno za kontrolu kvaliteta svake uvezene serije lijeka u skladu sa izdatom dozvolom za stavljanje lijeka u promet;

b) imati zaključen ugovor sa laboratorijom za lijekove, u skladu sa odredbama člana 79. ovog Zakona.

(2) Ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, propisuje potrebnu dokumentaciju i postupak za podnošenje zahtjeva za pribavljanje dozvole za promet lijekova na veliko, uslove koje su dužna da ispunjavaju pravna lica koja obavljaju promet lijekova na veliko, postupak njihove verifikacije i nadzora. Troškove postupka propisuje Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije.

Član 66

(Uvoz lijekova)

(1) Za uvoz lijekova koji imaju dozvolu Agencije za stavljanje u promet u BiH nije potrebno imati posebnu dozvolu za uvoz od Agencije. Agencija će obavijestiti Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH o važećim dozvolama za promet, radi daljeg postupanja tog ministarstva.

(2) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, uvoznik lijeka dužan je da od Agencije pribavi dozvolu za uvoz rizičnih lijekova koja se izdaje u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(3) Nadležna entitetska ministarstva i Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta mogu odobriti uvoz lijekova koji nisu dobili dozvolu za stavljanje lijeka u promet u sljedećim slučajevima:

a) hitnog uvoza za potrebe pojedinačnog liječenja, na predlog zdravstvene ustanove;

b) hitno potrebnog uvoza ograničenih količina lijekova koji nemaju dozvolu za stavljanje u promet, a neophodni su za zaštitu zdravlja stanovništva, na predlog zdravstvene ustanove;

c) hitnog uvoza lijekova humanitarnog porijekla;

d) uvoz lijekova potrebnih za naučnoistraživački rad.

(4) Odobrenje iz stava (3) ovog člana odnosi se na jednokratan uvoz i vrijedi za jednokratan uvoz nezavisno od toga da li je uvezena cjelokupna odobrena količina.

(5) Nadležna entitetska ministarstva i Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta su, u slučaju odobrenja uvoza lijekova koji nisu dobili dozvolu za stavljanje u promet, dužna o tome izvijestiti Agenciju u roku od 24 sata od momenta odobravanja.

(6) U slučaju odobrenja datog u skladu sa odredbom stava (3) ovog člana, uvoznik je obavezan da podnese izvještaj Agenciji o realizaciji uvoza i distribuciji tako uvezenog lijeka svaka tri mjeseca.

(7) Izuzetno od propisanog odredbom stava (3) ovog člana, ako Savjet ministara BiH proglasi vanredno stanje, na zajednički predlog entitetskih ministarstava zdravstva i Odjela za zdravstvo Brčko Distrikta, Agencija može odobriti uvoz lijekova koji nisu dobili dozvolu za stavljanje u promet ako su takvi lijekovi neophodni za prevenciju, odnosno otklanjanje posljedica takvog stanja.

(8) Uvoz lijeka u količinama neophodnim za ispitivanje u postupku za davanje dozvole za stavljanje lijeka u promet odobrava Agencija.

(9) Potrebnu dokumentaciju i postupak za podnošenje zahtjeva za pribavljanje dozvole za uvoz lijekova koji nemaju dozvolu za stavljanje u promet iz nadležnosti Agencije, kao i postupak za pribavljanje dozvole za uvoz rizičnih lijekova sa listom rizičnih lijekova, na usaglašen predlog nadležnih ministarstava entiteta i Odjela za zdravstvo Brčko Distrikta, utvrđuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 67

(Trajanje dozvole)

Dozvola za promet lijekova na veliko prestaje važiti ako nosilac dozvole promijeni uslove na osnovu kojih je izdata dozvola, ili ako više ne ispunjava uslove utvrđene ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 68

(Zabrana stavljanja u promet)

(1) Zabranjeno je stavljati u promet proizvode pripisujući im ljekovita svojstva, a koji po odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega ne spadaju u lijekove.

(2) Zabranjeno je stavljanje u promet lijekova kojima je istekao rok trajanja ili im je dokazan neodgovarajući kvalitet, bezbjednost i djelotvornost ili neusaglašenost sa dozvolom za stavljanje u promet ili dozvolom za interventni uvoz.

(3) U slučaju utvrđivanja neodgovarajućeg kvaliteta, bezbjednosti i djelotvornosti ili neusaglašenosti lijekova sa dozvolom za stavljanje u promet, Agencija je dužna da hitno preko entitetskih ministarstava i Odjela za zdravstvo Brčko Distrikta obavijesti nadležne institucije o konkretnom lijeku i mjerama koje je neophodno preduzeti.

Član 69

(Rukovanje lijekovima)

Pravna i fizička lica, stručne institucije i tijela koja na bilo koji način, u okviru svoje djelatnosti, dođu u posjed lijeka (prevoznici, pošta, carina) dužni su da rukuju lijekovima u skladu sa uputstvom naručioca usluge, a s ciljem sprečavanja promjene kvaliteta lijeka i njegove zloupotrebe.

Član 70

(Maloprodaja lijekova)

(1) Prodaja lijekova na malo van apoteka nije dozvoljena. Pravnom licu koje obavlja djelatnost proizvodnje i prometa na veliko nije dozvoljeno da obavlja djelatnost prometa lijekova na malo.

(2) Pravno ili fizičko lice koje obavlja promet lijekova na malo može nabavljati lijekove samo od proizvođača odnosno veletrgovca lijekovima koji ima dozvolu za proizvodnju odnosno promet izdatu u skladu sa ovim Zakonom, odnosno može obavljati trgovinu samo onih lijekova za koje postoji dozvola za promet.

Odjeljak F.

Označavanje lijekova

Član 71

(Označavanje lijekova)

(1) Lijekovi koji su u prometu u BiH moraju biti označeni na spoljnom odnosno unutrašnjem pakovanju, sa osnovnim podacima o lijeku na jednom od službenih jezika koji su u upotrebi u BiH.

(2) Podaci iz stava (1) ovog člana mogu biti navedeni i na jednom ili više stranih jezika pod uslovom da je sadržaj teksta na svim jezicima identičan.

(3) Svako pakovanje lijeka koji je u prometu u BiH mora imati priloženo uputstvo za pacijenta koje je napisano na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u BiH i koji je u skladu sa sažetkom glavnih karakteristika lijeka, osim u slučaju ako su svi potrebni podaci već navedeni na spoljnom pakovanju.

(4) Uputstvo za pacijenta mora sadržavati najmanje osnovne podatke o lijeku (ime, generičko ime, kvalitativni i kvantitativni sastav, farmaceutsku formu, jačinu i pakovanje), o proizvođaču lijeka, nosiocu dozvole za stavljanje lijeka u promet, načinu upotrebe, indikacijama, kontraindikacijama, mjerama opreza, načinu izdavanja, neželjenim efektima, roku trajanja, načinu čuvanja i druge potrebne informacije.

(5) Spoljno pakovanje lijeka mora sadržavati najmanje osnovne podatke o lijeku (ime, generičko ime, kvalitativni i kvantitativni sastav aktivne supstance, farmaceutski oblik, jačinu i pakovanje), o proizvođaču lijeka, nosiocu dozvole za stavljanje u promet, načinu primjene, načinu čuvanja, roku upotrebe, broju serije, broju dozvole za stavljanje lijeka u promet i ostale potrebne identifikacione kodove, razna upozorenja i druge potrebne informacije.

(6) Unutrašnje pakovanje mora sadržavati najmanje osnovne podatke o lijeku (ime, generičko ime, kvalitativni i kvantitativni sastav aktivne supstance, farmaceutski oblik i jačinu), o nosiocu dozvole za stavljanje u promet, datumu isteka roka trajanja, broju serije lijeka i drugim potrebnim informacijama, ako to dozvoljava veličina unutrašnjeg pakovanja.

(7) Ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, propisuje način označavanja lijekova, strukturu i sadržaj uputstva za pacijenta, sadržaj instrukcije za uništavanje lijeka u slučaju njegove neispravnosti, kao i posebna pravila za pakovanje i označavanje lijekova koji se koriste isključivo u zdravstvenim ustanovama

Odjeljak G.

Farmakovigilanca

Član 72

(Farmakovigilanca)

(1) Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet, medicinsko osoblje, kao i svako pravno i fizičko lice koje pri svom radu otkrije neželjene efekte lijeka ili na njih posumnja, dužno je da o tome izvijesti Agenciju, koja vodi registar neželjenih efekata lijekova, analizira ih i na njih reaguje, s ciljem zaštite zdravlja stanovništva, u skladu sa ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

(2) Nosioci dozvole za promet dužni su da podnose Agenciji periodične izvještaje o bezbjednosti lijeka u utvrđenim periodima ili na njen zahtjev.

(3) Stručni savjet, na predlog direktora Agencije, propisuje način i postupak izvještavanja o neželjenim efektima lijekova, način reagovanja na njih, obaveze medicinskog osoblja, nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet, način podnošenja i sadržaj periodičnog izvještaja te način organizovanja sistema farmakovigilance.

Odjeljak H.

Izvještavanje o lijekovima i oglašavanje lijekova

Član 73

(Izvještavanje o lijekovima i oglašavanje lijekova)

(1) Oglašavanje lijekova je svaki oblik davanja informacija o lijekovima široj i stručnoj javnosti zbog podsticanja propisivanja lijekova, njihovog snabdijevanja, prodaje i potrošnje.

(2) Ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, propisuje uslove i način oglašavanja lijekova stručnoj javnosti, stepen i smjer obrazovanja i druge uslove koje su dužna da ispunjavaju lica koja izvještavaju stručnu javnost, uslove i način oglašavanja široj javnosti lijekova koji se izdaju bez recepta.

Član 74

(Oglašavanje lijekova stručnoj javnosti)

(1) Oglašavanje lijekova stručnoj javnosti obavljaju proizvođači i nosioci dozvole za stavljanje lijeka u promet u stručnim knjigama, stručnim revijama i drugim stručnim publikacijama, kao i neposrednim izvještavanjem stručnjaka koji propisuju ili izdaju lijekove.

(2) Oglašavanje stručnoj javnosti lijekova koji se izdaju samo na recept dozvoljeno je u okvirima davanja informacija iz sažetka glavnih karakteristika lijeka, odnosno uslova za stavljanje lijeka u promet.

(3) Oglašavanje stručnoj javnosti lijekova koji se izdaju samo na recept može biti praćeno davanjem jednog najmanjeg pakovanja lijeka koje ima oznaku “besplatan uzorak, nije za prodaju”.

(4) Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet, proizvođači lijekova, pravna i fizička lica koja obavljaju promet lijekova ili pravna i fizička lica koja nastupaju u njihovo ime ili njihova udruženja, ne smiju nuditi neposrednu ili posrednu materijalnu korist licima koja propisuju ili izdaju lijekove.

(5) Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet, proizvođači lijekova, pravna i fizička lica koja nastupaju u njihovo ime ili njihova udruženja mogu omogućavati licima koja propisuju ili izdaju lijekove sticanje dodatnih znanja o novim lijekovima i lijekovima koji su već u prometu.

(6) Sticanje znanja iz stava (5) ovog člana mora biti realizovano tako da se ne prekorače naučno-stručni ciljevi takvog obrazovanja, biti organizaciono podređeno isključivo sticanju novih znanja o lijekovima i namijenjeno samo licima koja propisuju ili izdaju lijekove.

Član 75

(Oglašavanje lijekova široj javnosti)

Nosioci dozvole za stavljanje lijeka u promet i proizvođači lijekova koji se izdaju bez recepta mogu o svojstvima lijeka informisati širu javnost, ako Agencija ne odluči drugačije.

Član 76

(Zabrana oglašavanja)

(1) Zabranjeno je oglašavanje široj javnosti u javnim medijima lijekova koji se izdaju samo na ljekarski recept.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, u interesu zaštite zdravlja stanovništva i radi sprečavanja vanrednih stanja (epidemije, elementarne nepogode većeg obima, ratnog stanja i drugih vanrednih slučajeva) direktor Agencije, na predlog Stručnog savjeta, može dozvoliti oglašavanje s ciljem informisanja šire javnosti u javnim medijima o upotrebi određenih lijekova.

(3) Zabranjeno je oglašavanje lijekova široj javnosti tako da se lijeku pripisuju svojstva kojih nema, preuveličava pozitivno djelovanje lijeka, senzacionalistički i na neodgovarajući način opisuje djelovanje lijeka ili da se na bilo koji drugi način dovodi korisnik lijeka u zabludu.

(4) Zabranjeno je direktno obraćanje djeci u oglašavanju lijekova.

(5) Zabranjeno je dijeljenje besplatnih uzoraka lijeka široj javnosti.

(6) Zabranjeno je oglašavanje lijekova koji nemaju dozvolu za promet.

Član 77

(Način izvještavanja stručne javnosti o lijekovima u prometu)

(1) Agencija izvještava stručnu javnost o lijekovima koji su dobili dozvolu za stavljanje u promet:

a) objavom u službenim glasilima BiH, Federacije BiH, RS-a i Brčko Distrikta najmanje jednom u tri mjeseca;

b) objavom Registra lijekova BiH tako da se obezbijedi dostupnost registra stručnoj javnosti;

c) objavom u bazi podataka lijekova.

(2) Agencija i/ili ministarstva zdravlja entiteta i Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta mogu izvještavati širu javnost u javnim medijima o lijekovima ili aktivnostima koje se sprovode u vezi s njima, ako to zahtijeva zaštita zdravlja stanovništva.

Odjeljak I.

Kontrola kvaliteta lijekova

Član 78

(Kontrola kvaliteta lijekova)

(1) Kontrola kvaliteta lijekova sprovodi se utvrđivanjem usklađenosti kvaliteta lijeka sa uslovima na osnovu kojih je izdata dozvola za stavljanje u promet.

(2) Kontrola kvaliteta lijekova obavlja se u skladu sa evropskom farmakopejom, farmakopejom BiH ili drugim priznatim farmakopejama, metodama analize koje detaljno opiše i priloži proizvođač ili drugim provjerenim metodama analize.

Član 79

(Vrste kontrola kvaliteta lijekova)

(1) Kontrola kvaliteta lijekova koju obavlja Kontrolna laboratorija Agencije je:

a) redovna kontrola kvaliteta svih lijekova koji su u prometu u BiH i koja se obavlja najmanje jednom u pet godina;

b) kontrola kvaliteta prve serije lijeka prije stavljanja u promet i prilikom obnove i varijacija koje zahtijevaju kontrole kvaliteta;

c) kontrola kvaliteta svake serije proizvedenog, odnosno uvezenog lijeka i supstance;

d) vanredna kontrola kvaliteta, odnosno kontrola kvaliteta lijeka koja se sprovodi na zahtjev Agencije u toku pribavljanja dozvole za stavljanje lijeka u promet ili nakon njenog pribavljanja;

e) posebna kontrola kvaliteta, odnosno kontrola kvaliteta svake serije rizičnih i drugih specifičnih kategorija lijekova.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, kontrolu kvaliteta lijeka iz stava (1) tačka c) ovog člana može sprovesti laboratorija ovlašćena, odnosno priznata za takve kontrole od Agencije.

(3) U slučaju kada kontrolu kvaliteta lijeka predviđenu stavom (1) tačkom c) ovog člana sprovodi Kontrolna laboratorija Agencije, proizvođač/uvoznik dužan je da prije stavljanja u promet dostavi Agenciji uzorak, a rok za sprovođenje takve kontrole je 30 dana.

(4) U slučaju kada kontrolu kvaliteta lijeka predviđenu stavom (1) tačkom c) ovog člana sprovodi ovlašćena, odnosno priznata laboratorija, proizvođač/uvoznik dužan je da prije stavljanja u promet dostavi Agenciji uzorak i nalaz obavljene kontrole.

(5) Na predlog direktora Agencije, Stručni savjet detaljno propisuje način i obim sprovođenja kontrole kvaliteta iz stava (1) ovog člana, pripremljene od Kontrolne laboratorije Agencije.

Član 80

(Sprovođenje kontrole kvaliteta lijekova)

(1) Kontrolu kvaliteta lijekova obavlja Kontrolna laboratorija Agencije ili ovlašćena laboratorija, na predlog:

a) Agencije;

b) uvoznika;

c) pravnog lica koje obavlja promet lijekova na veliko;

d) nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(2) O rezultatima kontrole kvaliteta lijekova ovlašćena kontrolna laboratorija izdaje potvrdu, odnosno izvještava Agenciju, naručioca i nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(3) Na osnovu utvrđene kontrole kvaliteta, Agencija može ukinuti već izdatu dozvolu za stavljanje lijeka u promet, zabraniti promet određene serije lijeka ili zatražiti uvođenje izmjena, u slučaju potvrde da:

a) je lijek pod propisanim uslovima upotrebe štetan za zdravlje,

b) lijek po kvalitativnom i kvantitativnom sastavu ne odgovara deklarisanim vrijednostima,

c) nalazi analize kvaliteta ne odgovaraju bilo kojem drugom zahtjevu ili obavezi u vezi sa izdavanjem dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(4) Stručni savjet, na predlog direktora Agencije, propisuje uslove, okolnosti i postupak angažovanja ovlašćenih laboratorija za potrebe kontrole kvaliteta, te način vođenja evidencije o kontrolama sprovedenim na ovaj način

Član 81

(Izuzimanje lijekova za potrebe kontrole i troškovi kontrole)

(1) Proizvođači lijekova, nosioci dozvole za stavljanje lijeka u promet i pravna lica koja obavljaju promet lijekova dužna su da omoguće Agenciji izuzimanje potrebne količine lijekova za kontrolu kvaliteta u skladu sa odredbom člana 79. ovog Zakona.

(2) Troškove kontrole kvaliteta lijekova iz člana 79. tač. a), b), c) i e) ovog Zakona snosi nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(3) Troškove kontrole kvaliteta lijekova iz člana 79. tačka d) ovog Zakona snosi Agencija.

(4) Izuzetno od stava (3) ovog člana, u slučaju dokazivanja da kvalitet lijeka ne odgovara uslovima pod kojima je izdata dozvola za stavljanje lijeka u promet, troškove kontrole kvaliteta lijeka snosi nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(5) Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije, propisuje metodologiju oblikovanja troškova analitičkog ispitivanja lijeka za potrebe kontrole kvaliteta

Odjeljak J.

Dostupnost lijekova

Član 82

(Esencijalna lista lijekova)

S ciljem omogućavanja osnovne zaštite zdravlja stanovništva u oblasti lijekova, proizvođači i pravna lica koja obavljaju promet lijekova na veliko dužna su da, s ciljem što bolje dostupnosti lijekova građanima, stalno imaju na raspolaganju utvrđene količine esencijalnih lijekova.

Član 83

(Utvrđivanje liste esencijalnih lijekova)

(1) Savjet ministara BiH, najmanje svake dvije godine, a na predlog Stručnog savjeta Agencije, uz prethodno pribavljenu saglasnost nadležnih entitetskih ministarstava i Odjela za zdravstvo Brčko Distrikta, utvrđuje listu esencijalnih lijekova u BiH.

(2) Lijekovi sa liste esencijalnih lijekova u BiH predstavljaju minimum lijekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i minimum lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti.

(3) Lista lijekova iz stava (1) ovog člana objavljuje se u službenim glasilima BiH, Federacije BiH, RS-a i Brčko Distrikta.

Član 84

(Cijene lijekova)

(1) S ciljem obezbjeđenja bolje dostupnosti i snabdjevenosti lijekovima u BiH, Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije i uz prethodno mišljenje Stručnog savjeta, sprovodi kontrolu cijena lijekova, na jedan od sljedećih načina:

a) određivanjem minimalne i maksimalne visine veleprodajne i maloprodajne marže lijekova i/ili

b) utvrđivanjem maksimalnih cijena lijekova pomoću komparativnih i/ili referentnih cijena lijekova na osnovu farmakoekonomskih studija ili na osnovu drugih parametara.

(2) Način kontrole cijena, odnosno način oblikovanja cijena lijekova, kao i način izvještavanja o cijenama lijekova iz stava (1) ovog člana, bliže propisuje Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije, uz prethodno mišljenje Stručnog savjeta.

Član 85

(Lijekovi humanitarnog porijekla)

(1) Lijekovi humanitarnog porijekla mogu se uvoziti i koristiti u BiH samo uz prethodnu saglasnost nadležnih entitetskih ministarstava, odnosno Odjela za zdravstvo Brčko Distrikta.

(2) Lijekovi iz stava (1) ovog člana ne mogu biti predmet prometa.

(3) Na svakom pojedinačnom pakovanju lijeka iz stava (1) ovog člana mora stajati jasna i trajna oznaka da je lijek humanitarnog porijekla i da je besplatan.

Član 86

(Odobravanje uvoza lijekova humanitarnog porijekla)

Nadležna ministarstva entiteta odnosno Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta će, prilikom odlučivanja o odobravanju uvoza lijekova humanitarnog porijekla, prednost dati lijekovima sa liste esencijalnih lijekova u BiH, odnosno sa liste esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.

Član 87

(Uslovi za uvoz lijekova iz humanitarne pomoći)

(1) Za pribavljanje saglasnosti za uvoz lijekova iz humanitarne pomoći potrebno je ispunjenje sljedećih uslova:

a) dostavljanje specifikacija svakog pojedinačnog lijeka sa podacima o INN i zaštićenim nazivom/nazivima lijeka, količinama i rokovima trajanja lijeka;

b) neophodnost ponuđenih vrsta i količina lijeka zdravstvu;

c) da do isteka roka trajanja lijeka preostaje najmanje godinu dana;

d) dostavljanje certifikata o kontroli kvaliteta tog lijeka izdatog od proizvođača, osim u vanrednim okolnostima.

(2) Odredbe vezane za uvoz lijekova humanitarnog porijekla analogno se primjenjuju na uvoz medicinskih sredstava humanitarnog porijekla.

Član 88

(Postupak sa lijekovima uvezenim protivno odredbama ovog Zakona)

Lijekovi humanitarnog porijekla, dopremljeni u BiH suprotno odredbama ovog Zakona, vraćaju se isporučiocu, odnosno uništavaju o njegovom trošku.

Član 89

(Nadzor lijekova i medicinskih sredstava iz humanitarne pomoći)

Nadležna entitetska ministarstva i Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta dužni su da obezbijede izvršavanje nadzora nad opremom, skladištenjem i distribucijom lijekova i medicinskih sredstava iz humanitarne pomoći na svojoj teritoriji.

Član 90

(Primjena lijekova u zdravstvenim ustanovama)

(1) Lijekovi se primjenjuju na pacijentima u ambulantama primarne zdravstvene zaštite i odjeljenjima bolnica i drugih zdravstvenih ustanova (u daljnjem tekstu: ambulante, bolnice i odjeljenja).

(2) Ambulante, bolnice i odjeljenja snabdijevaju se lijekovima preko apoteka, odnosno bolničkih apoteka.

Član 91

(Lijekovi koji se mogu držati u zdravstvenim ustanovama)

(1) U ambulantama, bolnicama i odjeljenjima mogu se držati samo lijekovi koji su neophodni za tretman pacijenata u skladu sa djelatnošću zdravstvene ustanove.

(2) Ambulante, bolnice i odjeljenja ne mogu se baviti izdavanjem lijekova pacijentima.

Član 92

(Uslovi za čuvanje i primjenu lijekova)

(1) U ambulantama, bolnicama i odjeljenjima moraju biti obezbijeđeni uslovi u vezi sa prostorom, opremom i kadrom za čuvanje i primjenu svih vrsta lijekova koji se u njima koriste.

(2) Bliže uslove iz stava (1) ovog člana propisuju entitetska ministarstva zdravstva, odnosno Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta.

Član 93

(Farmaceutski otpad)

(1) Zabranjen je promet neispravnih lijekova.

(2) Lijek se smatra neispravnim u slučaju:

a) isteka roka trajanja lijeka;

b) promjene organoleptičkih svojstava lijeka (izgled, boja, ukus, miris);

c) oštećenja ambalaže odnosno pakovanja lijeka;

d) utvrđivanja laboratorijskom kontrolom da lijek ne odgovara propisanom kvalitetu;

e) da je lijek iz bilo kojeg drugog razloga stavljen van upotrebe.

(3) Neispravni lijekovi iz stava (2) ovog člana smatraju se farmaceutskim otpadom.

Član 94

(Zbrinjavanje farmaceutskog otpada)

(1) Farmaceutski otpad zbrinjava se na način koji neće izazvati ugrožavanje života i zdravlja ljudi i životne okoline.

(2) Prilikom zbrinjavanja farmaceutskog otpada postupa se po uputstvu proizvođača koje se odobrava prilikom izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet.

(3) Ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, propisuje bliže uslove o dozvoljenim načinima uništavanja farmaceutskog otpada, kao i sadržaju uputstva za zbrinjavanje otpada koje je izdao proizvođač, te kategorijama otpada.

Član 95

(Troškovi zbrinjavanja farmaceutskog otpada)

Troškovi zbrinjavanja farmaceutskog otpada idu na teret vlasnika farmaceutskog otpada, odnosno pravnog ili fizičkog lica kod kojeg je otpad zatečen.

GLAVA IV – MEDICINSKA SREDSTVA

Član 96

(Medicinska sredstva)

(1) Medicinska sredstva u smislu ovog Zakona su instrumenti, aparati, materijal i drugi proizvodi koji se primjenjuju na ljudima i koji svoju osnovnu namjenu, određenu od proizvođača, ne postižu na osnovu farmakološke, imunološke ili metaboličke aktivnosti, već se koriste sami ili u kombinaciji, uključujući i softver potreban za pravilnu upotrebu, a u svrhu:

a) postavljanja dijagnoze, prevencije, praćenja, liječenja ili ublažavanja uzroka odnosno posljedica bolesti;

b) postavljanja dijagnoze, praćenja, liječenja ili ublažavanja povreda odnosno ublažavanja invaliditeta ili nadomještanja nedostataka odnosno posljedica uzrokovanih invaliditetom;

c) ispitivanja, nadomještanja ili modifikacije anatomskih ili fizioloških funkcija;

d) kontrole začeća.

(2) Dozvoljeno je da medicinsko sredstvo u svojoj namjeni bude potpomognuto supstancama koje ispoljavaju farmakološke, imunološke ili metaboličke aktivnosti.

Član 97

(Osnovna podjela – in vitro medicinska sredstva)

In vitro dijagnostička medicinska sredstva su medicinska sredstva koja obuhvataju reagense, komplete reagenasa, proizvode reagenasa, materijale za kontrolu i kalibraciju, instrumente i uređaje, opremu ili sistem koji se koristi samostalno ili u kombinaciji i namijenjena su za upotrebu u in vitro uslovima, za ispitivanje bioloških uzoraka, uključujući uzorke tkiva dobijene iz ljudskog organizma za pribavljanje informacija o:

a) fiziološkim ili patološkim stanjima;

b) kongenitalnim anomalijama;

c) kompatibilnosti potencijalnog primaoca;

d) podacima potrebnim za praćenje terapijskih postupaka.

Član 98

(Ostale vrste medicinskih sredstava)

U medicinska sredstva ubrajaju se i:

a) proizvodi koje je proizvođač namijenio korišćenju u kombinaciji sa medicinskim sredstvom koje omogućava njegovu upotrebu;

b) proizvodi namijenjeni za pojedinačnog pacijenta koji imaju zasebne konstrukcijske osobine i izradio ih je, u skladu sa pisanim uputstvom, naročito osposobljen stručnjak;

c) proizvodi namijenjeni kliničkom ispitivanju.

Član 99

(Različite klasifikacije medicinskih sredstava)

(1) Medicinska sredstva, prema stepenu rizika za korisnika, klasifikuju se na:

a) klasu I – medicinska sredstva sa niskim stepenom rizika;

b) klasu II-a – medicinska sredstva sa većim stepenom rizika;

c) klasu II-b – medicinska sredstva sa visokim stepenom rizika;

d) klasu III – medicinska sredstva sa najvišim stepenom rizika.

(2) Medicinska sredstva se, prema svojoj prirodi, vezanosti za izvor energije i drugim svojstvima, klasifikuju na:

a) neinvazivna;

b) invazivna;

c) aktivna.

(3) Medicinska sredstva se, prema dužini trajanja primjene na ljudskom organizmu, klasifikuju na:

a) tranzitorna, koja se neprekidno primjenjuju kraće od 60 minuta;

b) kratkotrajna, koja se neprekidno primjenjuju do 30 dana;

c) dugotrajna, koja se neprekidno primjenjuju duže od 30 dana.

(4) In vitro dijagnostička medicinska sredstva se klasifikuju na:

a) in vitro dijagnostička sredstva koja koristi samo stručno osoblje i koja se prema vrsti sredstava dijele na listu A i listu B;

b) in vitro dijagnostička sredstva za samodijagnosticiranje;

c) sva druga in vitro dijagnostička sredstva.

(5) Prema načinu i mjestu izdavanja medicinska sredstva se klasifikuju na:

a) medicinska sredstva koja se izdaju na recept/naruxbu samo u apotekama i specijalizovanim trgovinama;

b) medicinska sredstva koja se izdaju bez recepta samo u apotekama i specijalizovanim trgovinama;

c) medicinska sredstva koja se izdaju na recept/naruxbu u bolničkim apotekama;

d) medicinska sredstva koja se izdaju bez recepta u slobodnoj prodaji.

(6) Ako je medicinsko sredstvo predstavljeno u kombinaciji sa lijekom ili u kombinaciji sa proizvodom koji je u slobodnoj prodaji, onda se razvrstavanje obavlja u odnosu na primarnu namjenu koju deklariše proizvođač.

(7) Ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, utvrđuje bliže uslove i način klasifikovanja pojedinih vrsta medicinskih sredstava u smislu ovog Zakona

Član 100

(Osnovni zahtjevi za medicinska sredstva – Opšti i posebni zahtjevi za medicinska sredstva)

(1) Medicinska sredstva moraju biti usaglašena sa zahtjevima za opštu bezbjednost proizvoda, te odgovarati osnovnim zahtjevima koji se dijele na opšte i posebne.

(2) Opšti zahtjevi koje mora ispunjavati medicinsko sredstvo su da:

a) su dizajnirani, izrađeni, ugrađeni, održavani i upotrijebljeni tako da prilikom upotrebe pod utvrđenim uslovima djeluju u skladu sa namjenom za koju su proizvedeni i pri tome ne ugrožavaju zdravlje ili bezbjednost korisnika;

b) je prilikom izrade obezbijeđen sistem kvaliteta koji se odnosi na dizajn i izradu medicinskog sredstva.

(3) Posebni zahtjevi su oni koje moraju ispunjavati medicinska sredstva da bi bilo omogućeno njihovo djelovanje u skladu sa namjenom za koju su proizvedeni.

(4) Ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, propisuje detaljne osnovne zahtjeve, odnosno opšte i posebne propisane zahtjeve koje moraju ispunjavati medicinska sredstva

Član 101

(Utvrđivanje usklađenosti medicinskog sredstva)

(1) Postupak utvrđivanja usklađenosti medicinskog sredstva sa opštim i posebnim zahtjevima iz ovog Zakona je postupak kojim se neposredno ili posredno utvrđuje ispunjava li medicinsko sredstvo zahtjeve Zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda, Zakona o tehničkim uslovima za proizvode i ocjenjivanje usklađenosti sa ovim Zakonom, kao i propisima donesenim na osnovu navedenih zakona.

(2) Postupak utvrđivanja usklađenosti medicinskog sredstva sa opštim i posebnim zahtjevima zavisi od klasifikacije medicinskog sredstva u pogledu stepena rizika, i to za:

a) medicinska sredstva klase I proizvođač sam ocjenjuje usklađenost proizvoda sa opštim i posebnim zahtjevima, te o tome, na sopstvenu odgovornost, daje izjavu odnosno certifikat. Izuzetak su medicinska sredstva koja imaju funkciju mjerenja i sterilni proizvodi koji se usklađuju, što znači sa kojima se postupa kao sa medicinskim sredstvima klase II ili III za utvrđivanje njihove sposobnosti mjerenja odnosno sterilnosti;

b) medicinska sredstva klase II-a, II-b i III usklađenost medicinskog sredstva sa propisanim opštim i posebnim zahtjevima, kao i nadzor sistema obezbjeđenja kvaliteta, utvrđuju ovlašćene institucije.

(3) U slučaju da ocjenu usklađenosti određene vrste medicinskih sredstava ne obavljaju ovlašćene institucije u smislu Zakona o tehničkim uslovima za proizvode i ocjenjivanje usklađenosti, ocjenu njihove usklađenosti preuzeće Komisija za medicinska sredstva na osnovu odobrenja Stručnog savjeta, a na predlog direktora Agencije.

(4) Zahtjeve u pogledu ocjene usklađenosti određene vrste medicinskih sredstava sa opštim i posebnim zahtjevima na osnovu zakona i podzakonskih akata iz stava (1) ovog člana, označavanje medicinskog sredstva, kao i sadržaj certifikata o usklađenosti medicinskog sredstva, utvrđuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije, a u skladu sa postojećim propisima.

(5) Bliže zahtjeve koje moraju ispunjavati stručne institucije za utvrđivanje usklađenosti određene vrste medicinskih sredstava, ako to nije nadležnost druge državne institucije, utvrđuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 102

(Označavanje medicinskog sredstva)

(1) Na osnovu certifikata o usklađenosti, proizvođač medicinskog sredstva dužan je da označi svoj proizvod propisanom oznakom o usklađenosti.

(2) Oznaku o usklađenosti koja se koristi u BiH i sadržaj certifikata o usklađenosti izdatog u BiH propisuje Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a na predlog Agencije, ako to posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Izuzetno od odredbe stava (2) ovog člana, proizvođač medicinskog sredstva čiju usklađenost sa opštim i posebnim zahtjevima utvrđuje tijelo za utvrđivanje usklađenosti priznato u EU mora označiti medicinsko sredstvo CE oznakom koja je priznata u BiH.

(4) Zabranjeno je označiti medicinsko sredstvo oznakama predviđenim u ovom članu ako to nije u skladu sa propisima iz člana 101. ovog Zakona, sa ovim Zakonom, odnosno propisima donesenim na osnovu ovog, odnosno zakona navedenih u članu 101. ovog Zakona.

Član 103

(Izuzeci)

Nije potrebno označiti medicinska sredstva koja su:

a) namijenjena kliničkom ispitivanju;

b) izrađena po naruxbi za pojedinačnog pacijenta ili korisnika.

Član 104

(Uslovi za proizvodnju medicinskih sredstava)

(1) Proizvođač medicinskih sredstava mora, pored opštih zakonskih uslova, ispunjavati i posebne uslove određene ovim Zakonom, i to:

a) svoju djelatnost mora prijaviti Agenciji prije početka proizvodnje medicinskih sredstava;

b) djelatnost mora obavljati tako da je uvedeno obezbjeđenje sistema kvaliteta i zaštite zdravlja stanovništva;

c) mora imati zaposleno odgovorno lice s najmanje VI stepenom obrazovanja medicinskog smjera za medicinska sredstva klase I i II, te VII stepenom obrazovanja medicinskog smjera za medicinska sredstva klase III, a koje je zaduženo za praćenje i javljanje neželjenih pojava i reagovanja na njih;

d) mora se obezbijediti za moguću štetu nanesenu korisniku ili trećem licu.

(2) Entiteti odnosno Brčko Distrikt propisuju uslove koji se odnose na karakteristike prostora, opreme i kadrova, u skladu sa ovim Zakonom.

Član 105

(Tehnički propisi o usklađenosti medicinskog sredstva)

(1) Proizvođač medicinskih sredstava mora se prilikom izrade medicinskog sredstva koristiti tehničkim propisima na osnovu kojih se obezbjeđuje usklađenost medicinskog sredstva sa opštim i posebnim zahtjevima.

(2) Savjet ministara BiH, na predlog Agencije, donosi pravilnik o osnovnim odnosno opštim i posebnim zahtjevima kojima se obezbjeđuje usklađenost medicinskog sredstva odnosno njegova bezbjednost.

Član 106

(Prijava djelatnosti proizvodnje medicinskog sredstva)

(1) Proizvođač medicinskog sredstva dužan je da podnese Agenciji dokumentaciju iz koje se može zaključiti da je medicinsko sredstvo proizvedeno tako da je uvedeno obezbjeđenje sistema kvaliteta i zaštite zdravlja stanovništva i da su medicinska sredstva proizvedena u skladu sa opštim i posebnim zahtjevima.

(2) Proizvođač medicinskog sredstva dužan je da podnese Agenciji dokumentaciju o nacrtu, kontroli kvaliteta i načinu održavanja medicinskog sredstva.

(3) Proizvođač medicinskog sredstva dužan je da prijavi Agenciji i predloži dokumentaciju o svim promjenama procesa proizvodnje i specifikacijama medicinskog sredstva i drugim podacima koji se odnose na javno zdravlje.

(4) U slučaju da se medicinsko sredstvo proizvodi u inostranstvu, dužnost proizvođača preuzima dobavljač/uvoznik medicinskog sredstva u BiH.

(5) Detaljan sadržaj dokumentacije iz stava (2) ovog člana, kao i sadržaj i postupak prijave djelatnosti proizvodnje medicinskog sredstva, propisuje ministar civilnih poslova BiH na predlog Stručnog savjeta. Visinu troškova razmatranja prijave i upisa u registar proizvođača medicinskih sredstava propisuje Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije.

Član 107

(Promet medicinskih sredstava)

Promet medicinskih sredstava obuhvata promet na malo i na veliko, uključujući uvoz i izvoz.

Član 108

(Promet medicinskih sredstava na veliko)

(1) Promet medicinskih sredstava na veliko obuhvata nabavku, skladištenje, transport i prodaju medicinskih sredstava, kao i izvoz i uvoz.

(2) Zabranjen je promet medicinskih sredstava koja nisu usklađena sa propisanim opštim i posebnim zahtjevima iz Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje usklađenosti, ovog Zakona, kao i propisa donesenih na osnovu ovih zakona odnosno promet medicinskih sredstava koja nisu upisana u registar medicinskih sredstava koji vodi Agencija.

Član 109

(Uslovi za obavljanje prometa medicinskih sredstava na veliko)

Pravno lice koje obavlja promet medicinskih sredstava na veliko, osim opštih zakonskih uslova, mora ispunjavati i posebne uslove utvrđene ovim Zakonom, odnosno dužno je da:

a) svoju djelatnost, prije početka prometa medicinskih sredstava na veliko, prijavi Agenciji koja razmatra prijavu i vodi registar pravnih lica koja obavljaju promet medicinskih sredstava na veliko;

b) djelatnost obavlja tako da je uvedeno obezbjeđenje sistema kvaliteta i zaštita zdravlja stanovništva;

c) ima zaposleno odgovorno lice s najmanje VI stepenom obrazovanja medicinskog smjera koje je dužno da prati i javlja o neželjenim pojavama u primjeni medicinskih sredstava i reagovanju na njih, odnosno zaduženo je za materiovigilancu;

d) ima zaposleno odgovorno lice za promet medicinskih sredstava sa odgovarajućim znanjem za preuzimanje te odgovornosti.

Član 110

(Promet medicinskih sredstava na malo)

Promet medicinskih sredstava na malo obuhvata nabavku, skladištenje, transport i prodaju medicinskih sredstava.

Član 111

(Uslovi za obavljanje prometa medicinskih sredstava na malo)

(1) Pravno i fizičko lice koje obavlja promet medicinskih sredstava na malo u specijalizovanim trgovinama može nabavljati medicinska sredstva samo od veletrgovaca medicinskih sredstava odnosno proizvođača koji je upisan u registar kod Agencije, odnosno može obavljati promet medicinskog sredstva samo ako je ono upisano u registar medicinskih sredstava kod Agencije.

(2) Uslovi za obavljanje prometa medicinskih sredstava u pogledu prostora, opreme i kadra utvrđuju se propisima entiteta odnosno Brčko Distrikta.

Član 112

(Registar medicinskih sredstava i registar proizvođača i veletrgovaca medicinskih sredstava)

(1) Agencija vodi registar proizvođača i pravnih lica koja obavljaju promet medicinskih sredstava na veliko, kao i registar medicinskih sredstava koja su u prometu u BiH.

(2) Stručni savjet, na predlog direktora Agencije, propisuje sadržaj registra proizvođača i pravnih lica koja obavljaju promet medicinskih sredstava na veliko, kao i registra medicinskih sredstava koja su u prometu u BiH te dostupnost registra.

(3) Sadržaj dokumentacije i postupak prijave djelatnosti proizvodnje i prometa medicinskih sredstava na veliko i postupak njihove verifikacije propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije. Visinu troškova upisa u registar pravnih lica koja obavljaju djelatnost proizvodnje i prometa na veliko, odnosno upisa u registar medicinskog sredstva, propisuje Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije.

Član 113

(Označavanje medicinskih sredstava)

(1) Svako medicinsko sredstvo koje je u prometu u BiH mora biti na spoljnom i unutrašnjem pakovanju označeno kao takvo na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH i imati priloženo uputstvo za upotrebu.

(2) Pakovanje medicinskog sredstva mora sadržavati najmanje sljedeće: podatke o proizvođaču odnosno dobavljaču, podatke potrebne za identifikaciju medicinskog sredstva i sadržaja pakovanja, različite oznake kao što su “sterilno”, “po naruxbi”, “za jednokratnu upotrebu”, “za kliničko ispitivanje”, ako je potrebno identifikacioni kod, rok upotrebe, uslove čuvanja, te, po potrebi, poseban način upotrebe, upozorenja ili mjere opreza, namjenu, te ostale podatke koji su u vezi sa zaštitom zdravlja stanovništva.

(3) Uputstvo za upotrebu medicinskog sredstva mora biti napisano na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH i mora sadržavati, osim podataka koji su navedeni u stavu (2) ovog člana, još najmanje podatke o neželjenim pojavama prilikom upotrebe, detaljno opisan način instaliranja i provjeru njegove pravilne upotrebe, te sve ostale podatke u vezi sa medicinskim sredstvom.

(4) Sadržaj i način označavanja spoljnog i unutrašnjeg pakovanja medicinskog sredstva, kao i sadržaj uputstva za upotrebu, propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 114

(Kliničko ispitivanje medicinskih sredstava)

(1) Kliničko ispitivanje medicinskih sredstava je utvrđivanje ili potvrđivanje bezbjednosti medicinskog sredstva, njegove djelotvornosti i usklađenosti sa opštim i posebnim zahtjevima u skladu sa namjenom za koju ga je odredio proizvođač.

(2) Kliničko ispitivanje medicinskog sredstva ne može se obavljati na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Član 115

(Postupak kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva)

(1) Postupak kliničkog ispitivanja medicinskih sredstava mora odgovarati savremenim naučno-tehničkim dostignućima i principima dobre kliničke prakse u kliničkom ispitivanju i medicinske etike. Rezultati kliničkog ispitivanja moraju obuhvatiti rezultate svih raspoloživih kliničkih ispitivanja medicinskog sredstva, bilo pozitivnih ili negativnih.

(2) Dokumentacija o kliničkom ispitivanju medicinskog sredstva mora sadržavati rezultate ispitivanja koji su detaljno i objektivno opisani i dovoljni za omogućavanje objektivne ocjene odnosa između koristi i rizika za pacijenta, ocjenu njegove bezbjednosti i djelotvornosti medicinskog sredstva i mišljenje o tome da li je medicinsko sredstvo u skladu sa opštim i posebnim zahtjevima ovog Zakona, te namjene za koju ga je odredio proizvođač.

Član 116

(Osiguranje od odgovornosti)

Pravno lice koje obavlja kliničko ispitivanje medicinskog sredstva i sponzor kliničkog ispitivanja moraju prije početka ispitivanja osigurati svoju odgovornost za eventualnu štetu koja bi mogla biti prouzrokovana ispitaniku, odnosno ispitanicima, kliničkim ispitivanjem.

Član 117

(Prijava kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva)

(1) Prije početka kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva za teritoriju BiH namjeravano kliničko ispitivanje medicinskog sredstva mora biti prijavljeno Agenciji.

(2) Podnosilac prijave kliničkog ispitivanja može biti sponzor kliničkog ispitivanja ili, u njegovo ime, glavni istraživač kliničkog ispitivanja.

Član 118

(Odluka o prijavi kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva)

(1) Ako podnosilac prijave za kliničko ispitivanje medicinskog sredstva ne dobije negativan odgovor od Agencije u roku od 30 dana od dana prijema prijave, smatra se da može početi kliničko ispitivanje medicinskog sredstva.

(2) Agencija je dužna da, najkasnije u roku od 30 dana od prijema potpune prijave za ispitivanje medicinskog sredstva, izvijesti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se izvođenje kliničkog ispitivanja odbija, i to u formi rješenja koje je konačno u upravnom postupku i protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

(3) Rok iz stava (2) ovog člana prestaje da teče na dan kada Agencija od podnosioca prijave za kliničko ispitivanje zatraži potrebne dopunske podatke ili objašnjenja, i prekid računanja roka traje do ispunjenja zahtjeva Agencije.

Član 119

(Privremeni ili trajni prekid kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva)

Agencija može u svrhu zaštite zdravlja stanovništva odrediti privremeni ili trajni prekid kliničkog ispitivanja, nadzor nad izvođenjem kliničkog ispitivanja i poštovanjem principa dobrih praksi u kliničkom ispitivanju u skladu sa ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 120

(Podnosilac prijave za kliničko ispitivanje medicinskog sredstva)

(1) Podnosilac prijave kliničkog ispitivanja može biti proizvođač, odnosno uvoznik medicinskog sredstva.

(2) Troškove kliničkog ispitivanja i razmatranja prijave kliničkog ispitivanja medicinskog sredstva snosi podnosilac prijave kliničkog ispitivanja.

(3) Agencija, odnosno entitetska ministarstva zdravstva ili Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta, drugo državno odnosno entitetsko ministarstvo ili drugo pravno lice mogu zahtijevati kliničko ispitivanje medicinskog sredstva za potrebe zaštite zdravlja stanovništva.

(4) Troškove ispitivanja predviđenog u stavu (3) ovog člana snosi predlagač kliničkog ispitivanja samo u slučaju ako se dokaže da bezbjednost, efikasnost i usklađenost medicinskog sredstva sa opštim i posebnim zahtjevima odgovara odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na osnovu njega.

(5) Ako se dokaže da bezbjednost, efikasnost i usklađenost medicinskog sredstva sa opštim i posebnim zahtjevima nije u skladu sa odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na osnovu njega, troškove kliničkog ispitivanja snosi proizvođač, odnosno uvoznik medicinskog sredstva.

(6) Potrebnu dokumentaciju i postupak za podnošenje prijave kliničkog ispitivanja, uslove koje moraju ispunjavati pravna lica koja mogu obavljati kliničko ispitivanje medicinskih sredstava, kao i postupak njihove verifikacije, nadzora nad izvođenjem kliničkog ispitivanja propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije. Visinu troškova razmatranja prijave kliničkog ispitivanja medicinskih sredstava propisuje Savjet ministara BiH, na predlog direktora Agencije.

Član 121

(Materiovigilanca)

(1) Odredbe člana 72. stav (1) ovog Zakona koje se odnose na farmakovigilancu na odgovarajući način se primjenjuju i na medicinska sredstva, odnosno postupak materiovigilance.

(2) Način i postupak obavještavanja o neželjenim pojavama prilikom korišćenja medicinskih sredstava, načini reagovanja na njih, obaveze medicinskog osoblja, dobavljača i način organizacije sistema praćenja neželjenih pojava pri upotrebi medicinskih sredstava i reagovanja na njih, odnosno sistema materiovigilance, propisuje Stručni savjet, na predlog direktora Agencije.

Član 122

(Izvještavanje o medicinskim sredstvima i njihovo oglašavanje)

(1) Odredbe čl. 73, 74, 75, 76. i 77. ovog Zakona, a koje se odnose na oglašavanje lijekova, na odgovarajući način se primjenjuju i na medicinska sredstva.

(2) Uslove i način oglašavanja medicinskih sredstava stručnoj javnosti, stepen i smjer obrazovanja te druge uslove koje moraju ispunjavati lica koja izvještavaju stručnu javnost, uslove i način oglašavanja široj javnosti medicinskih sredstava propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

Član 123

(Zbrinjavanje medicinskih sredstava van upotrebe)

(1) Promet medicinskih sredstava koja više nisu u upotrebi, odnosno koja su neispravna, nije dozvoljen.

(2) Medicinska sredstva koja nisu više u upotrebi zbrinjavaju se o trošku vlasnika, odnosno pravnog ili fizičkog lica kod kojeg je medicinsko sredstvo zatečeno.

(3) Na zbrinjavanje medicinskih sredstava iz stava (1) ovog člana dosljedno se primjenjuju odredbe čl. 93, 94. i 95. ovog Zakona.

GLAVA V – FARMACEUTSKO-INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 124

(Farmaceutska inspekcija i inspekcija)

(1) Farmaceutsko-inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega sprovodi farmaceutska inspekcija, odnosno inspekcija u okviru Agencije.

(2) Poslove farmaceutske inspekcije, odnosno inspekcije iz stava (1) ovog člana, obavljaju farmaceutski inspektori odnosno inspektori Agencije (u daljnjem tekstu: farmaceutski inspektor/inspektor).

(3) Način sprovođenja nadzora iz stava (1) ovog člana propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog direktora Agencije.

(4) Farmaceutsko-inspekcijski nadzor nad prometom lijekova i medicinskim sredstavima na malo uređuje se zakonom entiteta odnosno Brčko Distrikta.

Član 125

(Farmaceutski inspektor)

(1) Poslove farmaceutskog inspektora može obavljati lice sa visokom stručnom spremom farmaceutske struke, položenim stručnim ispitom, tri godine relevantnog iskustva, te položenim posebnim stručnim ispitom za farmaceutskog inspektora i aktivnim znanjem engleskog jezika.

(2) Program polaganja posebnog stručnog ispita za farmaceutskog inspektora, sastav ispitne komisije i način polaganja ispita propisuje ministar civilnih poslova BiH, na predlog Stručnog savjeta Agencije.

(3) Stručni savjet, saglasno odredbi člana 15. ovog Zakona, a prema potrebi, može angažovati istaknute stručnjake iz oblasti farmacije, medicine i stomatologije, odnosno stručne institucije, zbog obavljanja pojedinih stručnih radnji koje su značajne za vršenje farmaceutsko-inspekcijskog nadzora (ekspertize, stručno-medicinska ispitivanja, analize i sl.), ako za izvršenje tih radnji Agencija nema stručne, tehničke i druge uslove.

Član 126

(Ovlašćenja farmaceutskog inspektora u oblasti lijekova)

U obavljanju farmaceutsko-inspekcijskog nadzora iz oblasti lijekova, farmaceutski inspektor, osim mjera predviđenih u Zakonu o nadzoru nad tržištem u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 45/04), ima pravo i obavezu da predloži pokretanje prekršajnog postupka, odnosno pravo i obavezu da naloži odnosno preduzme sljedeće mjere:

a) privremeno zabrani proizvodnju, ispitivanje i promet lijekova zbog neispunjavanja propisanih uslova dozvole, odnosno ugrožavanja javnog zdravlja;

b) privremeno zabrani promet lijeka ili određene serije lijeka koji ne odgovara propisanim uslovima dozvole ili drugim uslovima predviđenim ovim Zakonom;

c) privremeno zabrani rad pravnom licu u slučaju nepostojanja adekvatnog obezbjeđenja kvaliteta lijeka;

d) privremeno zabrani rad pravnom licu u slučaju izostanka osiguranja za moguću štetu koja može nastati korisniku lijeka prilikom njegove upotrebe;

e) izvrši uzorkovanje lijeka zbog obavljanja kontrole iz čl. 79. i 81. ovog Zakona;

f) zabrani promet neispravnih lijekova i naredi njihovo propisno uništavanje;

g) naredi privremeno povlačenje lijeka iz prometa, odnosno određene serije lijeka za koji postoji sumnja da ne odgovara propisanom kvalitetu dok to konačno ne utvrdi Agencija;

h) oduzme (zaplijeni) lijekove koje proizvode ili čiji promet obavljaju pravna lica bez odobrenja za rad koje je izdala Agencija, a predmet su prekršaja, odnosno krivičnog djela;

i) zabrani promet lijeka ili određene serije lijeka u slučajevima označavanja lijeka suprotno odredbama ovog Zakona;

j) zabrani oglašavanje lijeka koje je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona;

k) zabrani poslovanje pravnom licu koje svoju organizaciju i rad nije usaglasilo sa odredbama ovog Zakona u propisanom roku, odnosno koje obavlja djelatnost bez odobrenja Agencije;

l) proglasi lijek, koji je utvrđen kao neispravan, farmaceutskim otpadom i naredi njegovo zbrinjavanje;

m) naredi otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku;

n) zabrani sprovođenje radnji koje su suprotne odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona;

o) narediti preduzimanje i drugih mjera za koje je ovlašćen ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 127

(Ovlašćenja inspektora u oblasti medicinskih sredstava)

U obavljanju inspekcijskog nadzora iz oblasti medicinskih sredstava, inspektor, osim mjera predviđenih u propisima o nadzoru nad tržištem, ima pravo i obavezu da predloži pokretanje prekršajnog postupka, odnosno da naloži i preduzme mjere kako slijedi:

a) sprovodi nadzor nad sistemom obezbjeđenja kvaliteta proizvođača medicinskog sredstva i, po potrebi, nad prostorijama dobavljača ili druge ugovorne strane proizvođača;

b) naredi izvršenje pogodnih ispitivanja i provjere medicinskog sredstva zbog ocjene njegove usaglašenosti sa ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega nakon stavljanja medicinskog sredstva u promet ili nakon početka upotrebe;

c) izvrši uzorkovanje medicinskog sredstva i naredi sprovođenje postupka ocjene njegove usaglašenosti sa propisanim zahtjevima;

d) privremeno zabrani proizvodnju, ispitivanje i promet medicinskih sredstava, zbog neispunjavanja propisanih uslova odnosno ugrožavanja javnog zdravlja;

e) privremeno zabrani promet medicinskog sredstva u slučajevima označavanja odnosnog medicinskog sredstva suprotno odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na osnovu njega;

f) privremeno zabrani promet medicinskog sredstva koje ne odgovara propisanim uslovima ili u drugim slučajevima predviđenim ovim Zakonom;

g) privremeno zabrani rad pravnom licu u slučajevima izostanka obezbjeđenja primjene sistema kvaliteta medicinskog sredstva;

h) privremeno zabrani rad pravnom licu u slučajevima izostanka osiguranja za moguću štetu koja može nastati korisniku medicinskog sredstva prilikom njegove upotrebe;

i) oduzme (zaplijeniti) medicinska sredstva koja proizvode ili kojima trguju pravna lica bez odobrenja za rad koje je izdala Agencija, a predmet su prekršaja, odnosno krivičnog djela;

j) zabrani oglašavanje medicinskog sredstva koje je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona;

k) zabrani poslovanje pravnom licu koje svoju organizaciju i rad nije usaglasilo sa odredbama ovog Zakona u propisanom roku;

l) naredi zbrinjavanje medicinskih sredstava koja nisu za upotrebu na način i pod uslovima utvrđenim ovim Zakonom;

m) naredi otklanjanje nepravilnosti i nedostataka;

n) zabrani sprovođenje radnji koje su suprotne odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na osnovu njega;

o) naredi preduzimanje i drugih mjera za koje je ovlašćen ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 128

(Sprovođenje postupka farmaceutsko-inspekcijskog nadzora)

(1) Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresovanog lica. U obavljanju inspekcijskog nadzora farmaceutski inspektor i inspektor imaju pravo i obavezu da neposredno pregledaju poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente kao i da obavljaju druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora.

(2) O svakom inspekcijskom nadzoru farmaceutski inspektor i inspektor su dužni da sačine zapisnik i u njemu navedu činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom.

(3) Mjere iz čl. 126. i 127. ovog Zakona određuju se rješenjem.

(4) Farmaceutski inspektor i inspektor mogu donijeti usmeno rješenje samo u slučajevima:

a) kada opasnost za zdravlje ili život stanovništva zahtijeva da se određena mjera preduzme bez odgađanja;

b) kada postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja dokaza, ako se ta mjera ne preduzme odmah.

(5) Farmaceutski inspektor i inspektor mogu narediti izvršenje usmenog rješenja odmah.

(6) Farmaceutski inspektor i inspektor su i u slučaju iz stava (4) ovog člana obavezni da izrade pismeni otpravak rješenja u skladu sa propisima o upravnom postupku.

(7) Protiv rješenja farmaceutskog inspektora odnosno inspektora može se podnijeti žalba direktoru Agencije, u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(8) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

(9) Rješenje direktora Agencije je konačno u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 129

(Dosljedna primjena propisa)

Ako ovim Zakonom pojedina pitanja nisu drugačije uređena, na postupak farmaceutskog inspektora i inspektora primjenjuju se propisi o upravnom postupku i propisi o upravi u BiH.

Član 130

(Odgovornost farmaceutskog inspektora i inspektora)

Farmaceutski inspektor i inspektor odgovorni su za svoj rad direktoru Agencije. Farmaceutski inspektor odnosno inspektor biće suspendovani odnosno smijenjeni sa pozicije ako se utvrdi da su:

a) pri nadzoru propustili preduzeti, odnosno narediti mjere koje su po Zakonu bili dužni da preduzmu odnosno narede;

b) prekoračili svoja zakonska ovlašćenja;

c) nisu prijavili prekršaj, pokrenuli prekršajni postupak odnosno nisu izvijestili Agenciju o utvrđenim nepravilnostima, odnosno nedostacima.

GLAVA VI – PREKRŠAJNE ODREDBE

Član 131

(Povrede odredaba čl. 29, 40, 57, 93, 123, 126. i 127. ovog Zakona)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000 KM do 100.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

a) stavi u promet lijek u BiH koji nema dozvolu za promet koju je izdala Agencija (član 29. stav (1) tačka a));

b) stavi u promet lijek za koji svaka serija nije proizvedena u skladu sa dokumentacijom na osnovu koje je izdata važeća dozvola za stavljanje u promet, te ako nije urađena kontrola kvaliteta svake serije lijeka (član 29. stav (1) tačka b));

c) stavi u promet lijek u situaciji kada je dozvola za stavljanje lijeka u promet ukinuta nakon što je utvrđeno da je lijek stavljen u promet protivno dozvoli za stavljanje u promet, da je lijek štetan u propisanim uslovima primjene, da kvalitativni i/ili kvantitativni sastav lijeka nije u skladu sa sastavom navedenim u dokumentaciji, odnosno podaci u podnesenoj dokumentaciji o lijeku ne odgovaraju stvarnom stanju (član 40. stav (3) tač. a), b), d) i e));

d) proizvede lijek bez dozvole ili suprotno dozvoli za proizvodnju lijekova koju je izdala Agencija (član 57. st. (2) i (3));

e) stavi u promet neispravan lijek i medicinsko sredstvo (član 93. stav (1) i član 123. stav (1));

f) ne postupi, odnosno postupi protivno rješenju farmaceutskog inspektora odnosno inspektora (član 126. i član 127.).

(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 10.000 KM.

Član 132

(Povrede odredaba čl. 44, 59, 63, 68, 74, 102, 104, 106, 108, 109. i 117. ovog Zakona)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000 KM do 50.000 KM kazniće se pravno lice, nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet ili drugo pravno lice ako:

a) ne podnese zahtjev Agenciji za uvođenje većih izmjena (izmjene tipa II) dozvole za stavljanje lijeka u promet (član 44. stav (3));

b) ne prijavi bilo kakvu promjenu koja se tiče izmjene uslova za proizvodnju lijeka (član 59. stav (3));

c) proda lijek pravnom ili fizičkom licu koje nema dozvolu za promet lijekova (član 63. stav (3));

d) stavi u promet proizvod pripisujući mu ljekovita svojstva, a koji po odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega ne spada u lijekove (član 68. stav (1));

e) stavi u promet lijek kojem je istekao rok trajanja ili mu je dokazan neodgovarajući kvalitet, bezbjednost i djelotvornost ili neusaglašenost sa dozvolom za stavljanje u promet ili dozvolom za interventni uvoz (član 68. stav (2));

f) ponudi neposrednu ili posrednu materijalnu korist licu koje propisuje ili izdaje lijek (član 74. stav (4));

g) započne proizvodnju medicinskog sredstva prije nego što to prijavi Agenciji (član 104. stav (1) tačka a) i član 106.);

h) započne promet medicinskog sredstva prije nego što to prijavi Agenciji (član 109. stav (1) tačka a));

i) stavi u promet medicinsko sredstvo koje nije usklađeno sa propisanim opštim i posebnim zahtjevima (član 108. stav (2));

j) propusti da prijavi započeto kliničko ispitivanje medicinskog sredstva (član 117. stav (1));

k) označi medicinsko sredstvo oznakom o usklađenosti, a ono nije usklađeno sa opštim i posebnim zahtjevima tehničkih propisa (član 102. stav (4)).

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM.

Član 133

(Povrede odredaba čl. 33, 72. i 121. ovog Zakona)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM do 20.000 KM kazniće se pravno lice, nosilac dozvole za stavljanje lijeka odnosno medicinskog sredstva u promet ili drugo pravno lice koje:

a) podnese dokumentaciju koja nije vjerodostojna prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet (član 33. stav (2));

b) propusti da izvijesti Agenciju o neželjenim efektima lijeka odnosno medicinskog sredstva ili sumnji na njih (član 72. stav (1));

c) propusti da podnese periodični izvještaj o bezbjednosti lijeka odnosno medicinskog sredstva (član 121. stav (1)).

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM.

Član 134

(Povrede odredaba čl. 61, 76, 81. i 94. ovog Zakona)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

a) ne omogući obavljanje inspekcijskog pregleda na zahtjev Agencije (član 61.);

b) ne omogući Agenciji izuzimanje potrebne količine lijekova za potrebe kontrole kvaliteta (član 81. stav (1));

c) suprotno odredbama ovog Zakona oglasi lijek dostupan samo na ljekarski recept široj javnosti, oglasi lijek široj javnosti tako da se lijeku pripisuju svojstva kojih nema, preuveličavaju pozitivni efekti lijeka ili se na bilo koji drugi način dovodi u zabludu korisnik lijeka, u oglašavanju direktno obrati djeci (član 76. st. (1), (3) i (4));

d) podijeli besplatan uzorak lijeka široj javnosti (član 76. stav (5));

e) oglasi lijek koji nema dozvolu za promet (član 76. stav (6));

f) propusti zbrinuti farmaceutski otpad u skladu sa odredbama ovog Zakona (član 94. st. (1) i (2)).

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 6.000 KM.

Član 135

(Povrede odredaba čl. 43, 44. i 69. ovog Zakona)

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 3.000 KM kazniće se za prekršaj pravno i fizičko lice, stručna institucija i tijelo koje:

a) u okviru svoje djelatnosti dođe u posjed lijeka te propusti rukovati lijekom u skladu sa uputstvom naručioca usluge s ciljem sprečavanja promjene kvaliteta lijeka, odnosno sprečavanja njegove zloupotrebe (član 69.);

b) propusti da obavijesti Agenciju o obustavljanju proizvodnje odnosno prometa lijeka (član 43.);

c) propusti da obavijesti Agenciju o manjim izmjenama (izmjene tipa I A i I B) dokumentacije, odnosno dozvole za stavljanje lijeka u promet, tj. uvede manje izmjene prije isteka 30 dana od dana obavještenja (član 44. stav (2)).

GLAVA VII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 136

(Imenovanje direktora i članova Stručnog savjeta Agencije)

(1) Savjet ministara BiH će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona imenovati direktora, zamjenika direktora Agencije i članove Stručnog savjeta Agencije. Entitetska ministarstva zdravstva i Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta dostaviće predloge članova savjeta u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2) Konstitutivnu sjednicu Stručni savjet će održati najkasnije 30 dana od dana imenovanja.

Član 137

(Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije)

Direktor Agencije je dužan da u roku od 30 dana od imenovanja utvrdi predlog pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije i bez odgađanja ga podnese na mišljenje Stručnom savjetu. Stručni savjet će dati mišljenje najkasnije u roku od 30 dana od konstitutivne sjednice. Direktor će predlog pravilnika, zajedno sa mišljenjem Stručnog savjeta, podnijeti na saglasnost Savjetu ministara BiH.

Član 138

(Imenovanje članova komisija Agencije)

Direktor Agencije će, u roku od 60 dana od dana imenovanja, a na predlog Stručnog savjeta, imenovati članove komisija Agencije, u skladu sa Zakonom.

Član 139

(Propisi o sprovođenju)

(1) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, Savjet ministara BiH će, na predlog Stručnog savjeta Agencije, donijeti politiku lijekova i medicinskih sredstava u BiH.

(2) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, Savjet ministara će donijeti propise o sprovođenju iz svoje nadležnosti.

(3) Predloge propisa navedenih u stavu (2) ovog člana Stručni savjet, odnosno direktor Agencije, dužni su da utvrde u roku od 60 dana od dana imenovanja.

(4) Stručni savjet Agencije donijeće, u roku od 90 dana od dana održavanja konstitutivne sjednice, propise o sprovođenju iz svoje nadležnosti.

(5) Predlog poslovnika o radu Stručnog savjeta biće utvrđen i predat na saglasnost Ministarstvu civilnih poslova BiH u roku od 60 dana od dana održavanja konstitutivne sjednice Stručnog savjeta.

Član 140

(Rok za usklađivanje)

(1) Pravna lica, nosioci dozvole za proizvodnju i promet lijekova na veliko kao i proizvodnju i promet na veliko medicinskih sredstava, dužni su da svoju organizaciju i poslovanje usklade sa odredbama ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

(2) Pravna lica iz stava (1) ovog člana dužna su da usaglase svoje poslovanje sa dobrim praksama u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(3) Usklađivanje organizacije i poslovanja pravnih lica iz stava (1) ovog člana podrazumijeva i prijavu postojećih dozvola koje su izdala entitetska tijela odnosno tijela Brčko Distrikta u utvrđenom roku. Važeće dozvole za stavljanje lijeka u promet, proizvodnju i veleprodaju odnosno uvoz, koje su izdala nadležna entitetska tijela i Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, ostaju na snazi do dana isteka njihovog roka važnosti na teritoriji oba entiteta i Brčko Distrikta. U situaciji kada isti nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet ima važeću dozvolu u oba entiteta sa različitim rokom važnosti, prijavljuju se obje postojeće dozvole i vrijedi kasniji rok.

(4) U roku predviđenom odredbom stava (1) ovog člana nadležna entitetska tijela koja su do stupanja na snagu ovog Zakona izdavala dozvole za stavljanje u promet lijekova kao i druge dozvole proizvođačima i veletrgovcima lijekova, dužna su da Agenciji dostave dokumentaciju na osnovu koje su izdate pojedinačne dozvole te potvrdu da od vremena izdavanja dozvole do predaje navedenih isprava nije došlo do izmjene okolnosti u vezi sa izdatim dozvolama.

(5) U slučaju da dokumentacija navedena u stavu (4) ovog člana nije potpuna, odnosno nije u saglasnosti sa propisima u vrijeme njenog izdavanja, Agencija može suspendovati važenje pojedinačne dozvole sa istovremenim zahtjevom nosiocu dozvole da navedenu dokumentaciju dopuni u skladu sa propisima. U navedenim okolnostima Agencija je dužna da sprovede postupak ocjenjivanja i potvrde dozvole, u skladu sa rokovima utvrđenim ovim Zakonom.

(6) Na već započete postupke izdavanja dozvole za stavljanje u promet lijeka i druge dozvole vezane za proizvodnju, promet odnosno uvoz lijekova i medicinskih sredstava, prije stupanja na snagu ovog Zakona, primjenjivaće se entitetski propisi i propisi Brčko Distrikta.

(7) U roku od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, Agencija će pojedinačnim nosiocima dozvola vezanih za proizvodnju, promet na veliko i uvoz lijekova i medicinskih sredstava izdati potvrdu o postojanju dozvole kao i njenom trajanju u skladu sa odredbama ovog Zakona. Nadležna tijela entiteta dužna su da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona završe započete postupke davanja dozvola, odnosno, u nemogućnosti njihovog završavanja, da predaju podnesene prijave na dalji rad Agenciji.

(8) Odredbe člana 34. stav (1) tačka c), u dijelu koji se tiče ekskluzivnosti podataka, neće se primjenjivati najmanje pet godina od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Stručni savjet Agencije će, nakon isteka pet godine, a na predlog direktora, obavezno ponovo sagledati uvođenje primjene principa ekskluzivnosti podataka.

(9) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, Stručni savjet će utvrditi predlog, a Savjet ministara BiH donijeti odluku o predlogu koji uključuje neophodna finansijska sredstva za uspostavljanje baze podataka o lijekovima i medicinskim sredstvima, odnosno povezivanja kancelarije Agencije u jedinstven informacioni sistem kako je predviđeno odredbom člana 11. ovog Zakona.

(10) U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, Agencija će preuzeti osoblje Agencije za lijekove i medicinska sredstva RS-a i zaposlenike Zavoda za kontrolu lijekova Federacije BiH, te Sektora za farmaciju Ministarstva zdravstva Federacije BiH zaposlene do stupanja na snagu ovog Zakona, do usvajanja sistematizacije radnih mjesta Agencije u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Agencije. U slučaju da se realizacijom sistematizacije radnih mjesta, radi utvrđivanja tehnološkog viška odnosno neispunjavanja zahtjevanih uslova pojedinog radnog mjesta sa zaposlenikom ne zaključi novi ugovor o radu, zaposlenik ima pravo na otpremninu u visini iznosa šestomjesečne plate. Visina pomenute otpremnine povećava se na 12 mjeseci kod državnih službenika koji imaju najmanje 15 godina radnog staža.

Član 141

(Usklađivanje entitetskih propisa)

(1) Entiteti odnosno Brčko Distrikt dužni su da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona usklade propise iz oblasti lijekova i medicinskih sredstava sa ovim Zakonom.

(2) Do usvajanja podzakonskih akata predviđenih ovim Zakonom, podzakonski akti entiteta odnosno Brčko Distrikta ostaju na snazi, osim ako su u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona.

Član 142

(Stupanje na snagu)

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o licnoj karti Bosne i Hercegovine

0

ZAKON O LIČNOJ KARTI DRŽAVLjANA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 32/2001, 16/2002, 53/2007, 56/2008 i 18/2012)

Poglavlje I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom propisuje se obrazac, izdavanje, zamjena, rok važenja, gubitak i evidencija ličnih karata državljana Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH).

Svrha ovog zakona je uspostavljanje identifikacije građana BiH i izdavanje ličnih karata svakom državljaninu.

Sve odredbe ovog zakona odnose se jednako na sve državljane BiH (u daljem tekstu: državljani), osim ako nije drugačije predviđeno u posebnim odredbama u poglavlju VIII ovog zakona.

Lična karta je jedinstvena za sve državljane i važi na cijeloj teritoriji BiH.

Član 2

Lična karta je javna isprava kojom se dokazuje identitet, činjenica mjesta i datuma rođenja, prebivališta, odnosno boravišta za raseljeno lice i državljanstva BiH.

Državljani BiH mogu koristiti ličnu kartu za prelazak državne granice u određenim okolnostima i pod uslovima utvrđenim međunarodnim sporazumom BiH sa drugim državama.

Ličnu kartu sa kvalifikovanom potvrdom državljani BiH mogu koristiti i za obavljanje elektronskih usluga.

Lična karta, u skladu sa Zakonom, služi i kao dokaz o drugim činjenicama koje su u njoj sadržane.

Potvrda ili privremena lična karta izdata prilikom oduzimanja lične karte na osnovu ovog zakona ili Zakona o krivičnom postupku u svim slučajevima i u sve svrhe zamjenjuje ličnu kartu i biće prihvaćena od svih kao lična karta, osim za prelazak državne granice. Potvrda i privremena lična karta izdaje se bez naknade.

Član 3

Državljanin stariji od 18 godina sa prebivalištem u BiH dužan je da ima ličnu kartu izdatu u mjestu prebivališta.

Raseljeno lice sa boravištem u BiH (u daljem tekstu: raseljeno lice) dužno je da ima ličnu kartu izdatu u mjestu boravišta.

Lice koje je izgubilo državljanstvo BiH ili koje više nema prebivalište u BiH mora bez odlaganja vratiti ličnu kartu nadležnom organu.

Državljanin može imati samo jednu ličnu kartu i nije dužan da je da na uvid ako to nije predviđeno zakonom.

Državljanin ne smije ustupiti svoju ličnu kartu drugom licu niti smije koristiti kao svoju ličnu kartu drugog lica.

Državljanin ne može koristiti ličnu kartu drugog lica u svrhu pribavljanja bilo kakve koristi ili prava.

Od državljanina BiH može se tražiti kopija lične karte, samo u postupku revizije ili prestanka državljanstva BiH i kada je to zakonom propisano.

Član 4

Prikupljanje informacija na osnovu ovog zakona obavlja se u skladu sa BiH Zakonom o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 49/06) i Zakonom o Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 56/08), (u daljem tekstu: Zakon o Agenciji).

Član 5

U smislu ovog zakona:

1. Državljaninom BiH smatra se lice koje je steklo BiH državljanstvo u skladu sa odgovarajućim zakonskim aktima

2. Izbjeglicom iz BiH smatra se lice kojem je priznat status izbjeglice prema odgovarajućim zakonskim aktima

3. Raseljenim licem u BiH smatra se lice kojem je dodijeljen status raseljenog lica ili sličan status u skladu sa odgovarajućim zakonskim aktima, odnosno lice koje je podnijelo zahtjev za dojelu tog statusa

4. Dokaz o identitetu pruža se bilo kojom ispravom koja sadrži ime i datum rođenja lica i koja je, osim ako nije drugačije predviđeno odgovarajućim zakonom, izdata:

a) u periodu od 6. aprila 1991. god. do stupanja na snagu ovog zakona, na propisanom obrascu i na osnovu tada važećih propisa, od strane nadležnih organa, organizacija ili drugih pravnih lica kojima je povjereno vršenje javnih ovlaštenja u Bosni i Hercegovini, ili

b) izdatu prije 6. aprila 1992. god. od strane nadležnih organa bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ili nadležnih organa bivših socijalističkih republika i autonomnih pokrajina.

5. Dokaz o državljanstvu BiH pruža se ispravom ili drugim sredstvom priznatim kao dokaz o državljanstvu BiH u odgovarajućim zakonskim aktima

6. Pod prebivalištem smatra se opština ili distrikt u kojem se pojedinac nastani s namjerom da tamo stalno živi

7. Pod prebivalištem prije sukoba smatra se prebivalište državljanina, utvrđeno ranije važećim zakonima, koje je raseljeno lice ili izbjeglica napustila nakon 30. aprila 1991. godine, bez obzira da li se to lice ojavilo ili je bilo ojavljeno iz tog mjesta

8. Povratnikom se smatra BiH izbjeglica iz inostranstva ili raseljeno lice koje se već vratilo ili se vraća u svoje prebivalište prije sukoba. Takvo lice će se smatrati povratnikom dok ne dobije ličnu kartu od organa u svom prebivalištu prije sukoba. Da bi se smatralo povratnikom lice se ne mora vratiti na svoju adresu stanovanja prije sukoba

9. Pod boravištem smatra se opština ili distrikt u kojem se građanin nastani s namjerom da tamo privremeno boravi

10. Boravištem raseljenog lica smatra se opština ili distrikt u kojem se raseljeno lice nastani s namjerom da tamo privremeno boravi.

Poglavlje II – OBRAZAC LIČNE KARTE

Član 6*

Podaci o državljaninu Bosne i Hercegovine koji se evidentiraju prilikom podnošenja zahtjeva za ličnu kartu su:

1. ime,

2. prezime,

3. datum rođenja,

4. mjesto rođenja,

5. opština prebivališta ili boravišta za raseljeno lice,

6. pol,

7. jedinstveni matični broj (u daljem tekstu: JMB),

8. fotografija,

9. potpis,

10. otisci prstiju,

11. državljanstvo BiH.

Osim podataka iz stava 1. ovog člana u ličnu kartu upisuju se: serijski broj, datum izdavanja-datum unošenja podataka na ličnu kartu, rok važenja, podaci koji se mogu očitati kompjuterski, te naziv nadležnog organa koji je izdao ličnu kartu. Na zahtjev državljanina u ličnu kartu unosi se podatak o krvnoj grupi utvrđen nalazom ovlašćene zdravstvene ustanove. Na zahtjev podnosioca zahtjeva za izdavanje lične karte ili kada je to neophodno za sprovođenje Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, u ličnu kartu se unosi podatak o entitetskom državljanstvu.

Državljanin mora navesti svoj poštanski broj i adresu. Ova informacija se ne navodi na ličnoj karti.

Naslov i nazivi pojedinih polja na ličnoj karti pišu se na bosanskom, hrvatskom, srpskom i engleskom jeziku. Podaci se upisuju latiničnim i ćiriličnim pismom, odvojeno kosom crtom (/). U ličnu kartu se u standardima predviđenom dijelu unose kompjuterski i mašinski čitljivi podaci prebačeni u slova engleskog alfabeta kako je to definisano propisanim standardima. Ukoliko su u matičnim knjigama na osnovu kojih se upisuju podaci u evidencije lične karte upisana posebna slova koja nisu definisana zvaničnim jezicima i pismima u Bosni i Hercegovini, onda se ta slova prebacuju shodno međunarodnim standardima, a prema Uputstvu koje donosi direktor Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija).

Obrazac lične karte sadrži elektronski memorijski element. Na elektronski memorijski element u procesu personalizacije pohranjuju se i kriptografski štite podaci iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i oznaka za vrstu isprave kako bi se isprava mogla koristiti za putovanje van Bosne i Hercegovine, oznaka države, kao i drugi podaci u skladu sa standardima. Ako nije moguće izvršiti elektronsko preuzimanje otisaka prstiju od građana, onda se u memorijski element upisuje oznaka da nisu preuzeti otisci prsta, kao i ime službenika nadležnog organa koji je preuzeo otiske prstiju i organ koji je izdao navedenu ličnu kartu. O načinu unošenja podataka na elektronski memorijski element posebno uputstvo donosi direktor Agencije.

Državljaninu BiH može se na zahtjev izdati lična karta koja sadrži kvalifikovanu potvrdu Agencije kao nadležnog ovjerioca. U kvalifikovanoj potvrdi nalaze se podaci propisani Zakonom o elektronskom potpisu BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 91/06) i propisima donesenim na osnovu tog zakona.

Nadležni organi, definisani u članu 7. ovog zakona, dostavljaju elektronskim putem naloge za upis podataka u obrazac lične karte Agenciji. Agencija upisuje podatke u obrazac lične karte i uspostavlja skladište obrazaca ličnih karata na jednom mjestu u BiH.

Agencija donosi podzakonske akte da bi se obezbijedila odgovarajuća zaštita tih podataka, u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH i Zakonom o Agenciji.

Poglavlje III – IZDAVANjE LIČNE KARTE

Član 7

Izdavanje, poništavanje i zamjenu ličnih karata u okviru svoje nadležnosti u Federaciji BiH vrše kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, u Republici Srpskoj Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a i u Brčko Distriktu BiH nadležni organ koji funkcionalno djeluje kao državna institucija (u daljnjem tekstu: nadležni organ).

Ličnu kartu izdaje nadležni organ prema prebivalištu državljanina, izuzev ličnih karata koje se izdaju raseljenim licima u boravištu raseljenog lica.

Nadležni organ rješava kao drugostepeni organ u žalbenom postupku na odluke tog organa koji je rješavao u prvom stepenu za izdavanje, poništavanje i zamjenu lične karte državljana BiH.

Stranka nezadovoljna odlukom drugostepenog organa može uložiti žalbu Ministarstvu civilnih poslova BiH (u daljem tekstu: MCPK ).

Član 8

Lična karta izdaje se državljaninu koji je podnio zahtjev za izdavanje lične karte ili u čije ime je zahtjev podnio njegov ovlašćeni zakonski zastupnik.

Lična karta se može izdati i državljaninu starijem od 15, a mlađem od 18 godina koji ima prebivalište u BiH na lični zahtjev i na zahtjev njegovog roditelja ili drugog propisno ovlaštenog zakonskog zastupnika.

Lična karta se može preuzeti lično, preko punomoćnika ili poštanskim putem. Način preuzimanja će izabrati državljanin prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte.

Smatra se da je dostavljanje poštom iz prethodnog stava ovog člana obavljeno kada državljanin ili drugo ovlašćeno lice preuzme ličnu kartu. Ako se lična karta ne preuzme u propisanom roku, vraća se nadležnom organu i može se naknadno preuzeti kod organa koji je izdao ličnu kartu.

Član 9

Ako državljaninu nije ranije izdata lična karta, dužan je da podnese zahtjev za izdavanje lične karte u roku od 60 dana nakon što navrši 18 godina života ili 60 dana nakon što se stalno nastani u BiH, ako je navršio 18 godina života.

Državljanin koji prvi put podnese zahtjev za izdavanje lične karte, uz zahtjev za izdavanje lične karte podnosi i dokaz o državljanstvu BiH.

U svim drugim slučajevima i osim ako nije drugačije uređeno ovim zakonom, uz zahtjev za izdavanje lične karte državljanin podnosi dokaze o identitetu i državljanstvu BiH.

Član 10

Prilikom svakog podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte prema ovom zakonu, državljanin u zahtjevu mora navesti tačne i istinite podatke.

Član 11

Nadležni organ je dužan da najkasnije u roku od 15 dana nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte, izda ličnu kartu podnosiocu zahtjeva ako utvrdi da podnosilac ima pravo na istu.

Nadležni organ će podnosiocu zahtjeva odmah izdati potvrdu o prijemu zahtjeva za izdavanje lične karte.

Potvrda o prijemu zahtjeva služi kao dokaz da je državljanin podnio zahtjev za izdavanje lične karte.

Član 12

Za izdavanje i zamjenu lične karte ne plaća se taksa.

Poglavlje IV – ZAMJENA LIČNE KARTE

Član 13

Lična karta se mora zamijeniti:

1. ako je istekao rok njenog važenja

2. u slučaju promjene prebivališta (ili promjene boravišta kod raseljenih lica)

3. ako je došlo do promjene podataka koji su o imaocu lične karte navedeni u ličnoj karti

4. ako je podatak u ličnoj karti netačan ili pogrešno upisan

5. ako je lična karta oštećena ili iz drugih razloga podaci nisu čitljivi u tolikoj mjeri da lična karta ne može služiti svojoj namjeni

6. kada je izgled imaoca lične karte toliko izmijenjen da više ne odgovara fotografiji na ličnoj karti.

Član 14

Državljanin koji je u skladu sa članom 13. dužan da zamijeni ličnu kartu podnosi nadležnom organu zahtjev za zamjenu lične karte.

Državljanin dokazuje svoj identitet i tačnost podataka koji se upisuju u njegovu ličnu kartu na osnovu ranije izdate lične karte, ili, ako takve lične karte nema, dokazom o identitetu i dokazom o državljanstvu BiH, ukoliko na drugom mjestu u ovom zakonu nije drugačije predviđeno.

Član 15

U okolnostima predviđenim u članu 13. tačka 1. ovog zakona, imalac lične karte dužan je da podnese zahtjev za zamjenu lične karte najkasnije do 15 dana prije datuma isteka važnosti sadašnje lične karte.

U okolnostima predviđenim u članu 13. tač. 2. i 3. ovog zakona, imalac lične karte dužan je da podnese zahtjev za zamjenu lične karte u roku od 60 dana od nastanka razloga za njenu zamjenu. Zamjena lične karte raseljenog lica ili povratnika pod tačkom 2. uređuje se u poglavlju VIII ovog zakona.

U okolnostima predviđenim u članu 13. tač. 4. ovog zakona, imalac lične karte dužan je da podnese zahtjev za zamjenu lične karte u roku od 60 dana od saznanja da je podatak u ličnoj karti netačan ili pogrešno upisan.

Ako nadležni organ utvrdi da je potrebno zamijeniti ličnu kartu iz razloga predviđenih u članu 13. tač. 5. i 6., odrediće rok u kojem je imalac lične karte dužan da podnese zahtjev za zamjenu lične karte. Ovaj rok ne može biti kraći od 15 dana od dana kada je nadležni organ donio rješenje o zamjeni lične karte.

Ako imalac lične karte ne podnese zahtjev za zamjenu lične karte u roku predviđenom u ovom članu, sadašnja lična karta prestaje da važi, izuzimajući član 15. stav 1. Ako imalac lične karte ne podnese zahtjev za zamjenu lične karte u skladu sa članom 15. stav 1., lična karta prestaje da važi od datuma isteka.

Član 16

Nadležni organ će podnosiocu zahtjeva odmah izdati potvrdu o prijemu zahtjeva za zamjenu lične karte.

Potvrda o prijemu zahtjeva služi kao dokaz da je lice podnijelo zahtjev za zamjenu lične karte.

Nadležni organ je dužan da zamijeni ličnu kartu odmah ili najkasnije u roku od 15 dana nakon podnošenja zahtjeva za zamjenu lične karte, ako utvrdi da podnosilac zahtjeva ima pravo na takvu zamjenu lične karte. Zamijenjena lična karta se poništava i vraća podnosiocu zahtjeva, ako on to zatraži.

Poglavlje V – ROK VAŽENjA LIČNE KARTE

Član 17

Državljaninu starijem od 18 godina izdaje se lična karta sa rokom važenja od deset godina.

Državljaninu starijem od 15, a mlađem od 18 godina izdaje se lična karta sa rokom važenja od dvije godine.

Državljaninu starijem od 60 godina izdaje se lična karta sa rokom važenja – trajno.

Član 18

Ako je, iz razloga utvrđenih u Zakonu o putnim ispravama BiH, izdavanje putnih isprava državljaninu zabranjeno ili su putne isprave oduzete, licu se zabranjuje i korištenje lične karte za prelazak državne granice.

Nadležni organ donosi rješenje o zabrani te u skladu s tim i o tom rješenju obavještava sud ili drugi nadležni organ. Zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice provodi se napomenom u ličnoj karti ili putem oduzimanja lične karte i izdavanja privremene potvrde ili privremene lične karte sa unesenom napomenom da se lična karta ne može koristiti za prelazak državne granice.

Član 19

Nadležni sud ili organ iz stava 1. prethodnog člana, bez odlaganja obavještavaju nadležni organ o prestanku postojanja razloga za zabranu korišenja lične karte za prelazak državne granice.

Po ispunjenju uslova utvrđenih u prethodnom stavu nadležni organ poništava zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice.

Član 19a**

(1) U cilju sprečavanja aktivnosti koje opstruišu ili prijete da opstruišu proces implementacije mira koji se odvija pod okriljem Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, licu se može izreći zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice.

(2) Zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice izvršavaju nadležni organi po prijemu obavještenja. Zabrana se takođe provodi napomenom u ličnoj karti ili putem oduzimanja lične karte i izdavanja privremene potvrde ili privremene lične karte sa unesenom napomenom da se lična karta ne može koristiti za prelazak državne granice.

(3) Lice za koje postoji zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice ne smije prelaziti državnu granicu kako bi napustilo Bosnu i Hercegovinu.

Poglavlje VI – GUBITAK LIČNE KARTE

Član 20

Državljanin koji je izgubio ličnu kartu ili mu je lična karta ukradena, uništena ili je na bilo koji drugi način ostao bez nje, dužan je da tu činjenicu bez odlaganja lično prijavi najbližoj policijskoj stanici ili nadležnom organu. Policija je dužna da o tome odmah obavijesti nadležni organ.

Podaci o serijskim brojevima izgubljenih i ukradenih ličnih karata mogu se objaviti na veb-stranici Agencije, o čemu Agencija donosi uputstvo.

Državljanin koji je prema ovom zakonu dužan posjedovati ličnu kartu, a koji je izgubio ličnu kartu tokom boravka u inostranstvu, dužan je obavijestiti najbliže Kancelarije diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inostranstvu (u daljem tekstu: DKP) i podnijeti zahtjev za novu ličnu kartu. DKP obavještava MCPK o gubitku, a u skladu s tim, MCPK o istom obavještava nadležni organ koji je licu izdao ličnu kartu. Nadležni organ tom licu izdaje novu ličnu kartu putem MCPK i DKP-a.

U okolnostima iz stava 1. ovog člana, nadležni organ izdaje rješenje o poništenju lične karte.

Član 21

U slučaju da državljanin, u okolnostima navedenim u članu 20. stav 1. ovog zakona više ne posjeduje ličnu kartu, dužan je da u roku od 30 dana od dana prijavljivanja slučaja policiji, podnese zahtjev za izdavanje nove lične karte. Uz zahtjev se prilaže izvještaj iz policije, dokaz o identitetu, dokaz o državljanstvu BiH.

Ako državljanin kome je na osnovu ovog člana izdata nova lična karta, naknadno dođe u posjed ranije lične karte, dužan je da tu ličnu kartu odmah preda najbližem nadležnom organu.

Nadležni organ izdaje ličnu kartu podnosiocu zahtjeva najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte, ako se ustanovi da podnosilac ima pravo na ličnu kartu.

Nadležni organ odmah izdaje podnosiocu zahtjeva potvrdu o prijemu zahtjeva za izdavanje lične karte.

Potvrda o prijemu zahtjeva služi kao dokaz da je lice podnijelo zahtjev za izdavanje lične karte.

Poglavlje VII – EVIDENCIJA LIČNIH KARATA

Član 22

U skladu sa Zakonom o Agenciji, vodi se i održava centralna evidencija putem elektronske obrade podataka (u daljnjem tekstu: centralna evidencija) o izdatim, zamijenjenim i poništenim ličnim kartama.

Entitetska ministarstva unutrašnjih poslova mogu održavati elektronsku evidenciju o ličnim kartama koje su izdate, zamjenjene ili poništne na području entiteta.

Nadležni organ vodi i održava mjesnu evidenciju putem elektronske obrade podataka ( u daljem tekstu: mjesna evidencija) o ličnim kartama koje su u njegovoj jurisdikciji izdate, zamijenjene i poništene.

Član 23

Centralna, entitetske i mjesne evidencije sadrže sljedeće lične podatke:

a) podaci sadržani u članu 6. st. 1. do 3.

b) sve pojedinosti o nestanku lične karte kako je predviđeno u glavi poglavljuVI ovog zakona

c) napomena o zabrani korištenja lične karte za prelazak državne granice kako je predviđeno u članu 18. ovog zakona.

Državljanin BiH može podnijeti zahtjev za izdavanje uvjerenja o činjenicama iz evidencija elektronskim putem preko portala nadležnih organa iz člana 7. ovog zakona sa sigurnim elektronskim potpisom ovjerenim kvalifikovanom potvrdom, a u skladu sa uputstvom koje donosi Agencija, a nadležni organ traženo uvjerenje može dostaviti elektronskim ili pismenim putem, kako to stranka u svom zahtjevu navede.

Nadležni organ će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja, ako utvrdi da elektronski potpis nije u skladu sa zakonskim uslovima.

Član 24

Nadležni organ dužan je da redovno dostavlja Agenciji podatke iz svoje mjesne evidencije. Agencija može obezbijediti podatke iz centralne evidencije nadležnom organu kako bi on izvršavao svoje dužnosti propisane Zakonom.

Član 25

Organi ovlašteni za vođenje i održavanje centralne, entitetskih i mjesnih evidencija u članu 22. mogu prikupljati, obrađivati, pohranjivati i koristiti lične podatke iz evidencije jedino u svrhu provođenja ovog zakona, ako zakonom nije drugačije propisano.

Podaci iz člana 23. ovog zakona brišu se pri izdavanju nove lične karte ili pet godina nakon isteka roka važenja lične karte.

Izuzetno od stava 2. ovog člana, napomena o zabrani korištenja lične karte za prelazak državne granice kako je predviđeno u članu 18. briše se nakon godinu dana od prestanka postojanja razloga za upisivanje te informacije.

Član 26

Državljanin BiH ima pravo da bude obaviješten o tome da li se njegovi lični podaci nalaze u centralnoj, entitetskoj i mjesnoj evidenciji i ima pravo da mu se ti podaci saopšte u jasnoj formi.

Ako se utvrdi da su takvi podaci obrađeni na nezakonit ili nepravilan način, državljanin o čijim se podacima radi ima, pravo na odgovarajuću ispravku ili brisanje tih podataka. Takva ispravka ili brisanje podatka je za datog državljana besplatna.

Državljanin o čijim se podacima radi ima pravo da pokrene upravni spor u slučaju da navedeni organi ne postupe u skladu sa odredbama ovog člana.

Član 27

MCPK i nadležni organi obavezni su preduzeti dovoljne sigurnosne mjere da bi se osigurala zaštita svih podataka iz centralne i mjesnih evidencija i svih podataka prenesenih na druge ovlaštene organe, u skladu sa Zakonom o Agenciji.

Poglavlje VIII – POSEBNE ODREDBE

Član 28

Lica na koja se odnose odredbe iz ove glave su raseljena lica i povratnici.

Član 29

Raseljenom licu se izdaje lična karta prema boravištu.

Raseljeno lice podnosi zahtjev za izdavanje lične karte u roku od 60 dana od dana privremenog nastanjenja.

Lična karta izdata u boravištu raseljenog lica važi dvije godine.

Član 30

Prilikom svakog podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte po odredbama ovog poglavlja, raseljeno lice podnosi zahtjev za izdavanje lične karte i uz njega prilaže, ako se to traži, dokaz o identitetu i dvije fotografije odgovarajuće veličine, koje vjerno prikazuju lice podnosioca zahtjeva.

Član 31

Povratnik u mjesto prebivališta prije sukoba ima pravo da zamijeni ličnu kartu koja je ranije izdata, na osnovu ovog zakona, u mjestu boravišta povratnika, kako je utvrđeno u ovom poglavlju, ličnom kartom koju izdaje nadležni organ u mjestu prebivališta prije sukoba.

Član 32

Povratnik koji ima pravo da zamijeni ličnu kartu kako je utvrđeno u ovoj glavi, podnosi zahtjev za zamjenu lične karte u roku od 60 dana od dana povratka u svoje mjesto prebivališta prije sukoba.

Prilikom svakog podnošenja zahtjeva za zamjenu lične karte po odredbama ovog poglavlja, povratnik podnosi zahtjev za zamjenu lične karte i uz njega prilaže, ako se to traži, dokaz o identitetu i dvije fotografije odgovarajuće veličine koje vjerno prikazuju lice podnosioca zahtjeva.

Ako ne posjeduje ličnu kartu izdatu u prijašnjem mjestu prebivališta, povratnik podnosi zahtjev za izdavanje lične karte u skladu sa poglavljem III ovog zakona.

Član 33

Ako nijedan dokumentovani ili drugi dokaz, odnosno podatak vezan za podnošenje zahtjeva za izdavanje ili zamjenu lične karte, prema ovoj glavi nije na raspolaganju, nije dostupan ili se ne može pribaviti u razumnom roku, nadležni organ će dozvoliti podnosiocu da traženi dokaz ili informaciju pruži na drugi način, uključujući i izjave podnosioca zahtjeva ili izjave koje daju druga lica u korist podnosioca zahtjeva.

Član 34

Raseljeno lice koje dobrovoljno odluči da se stalno nastani u mjestu u kojem nije imalo prebivalište prije sukoba, ima pravo da zamijeni ličnu kartu ranije izdatu prema ovom zakonu, kako je utvrđeno u ovoj glavi, ličnom kartom koju izdaje nadležni organ u njegovom novom prebivalištu.

Poglavlje IX – KAZNENE ODREDBE

Član 35

Postupak iz ove glave vodiće se u skladu sa relevantnim zakonima o prekršajima.

Član 36

Novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 1.000 KM kazniće se odgovorno lice u nadležnom organu za prekršaj ako:

1. odmah ili najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte ne izda ličnu kartu podnosiocu zahtjeva ako je utvrđeno da ima pravo na ličnu kartu, uključujući raseljena lica koja prijavljuju boravište i povratnike u mjesta njihovog prebivališta prije sukoba

2. ne izda podnosiocu zahtjeva potvrdu o prijemu zahtjeva u slučaju kada nije odmah izdao ličnu kartu podnosiocu zahtjeva

3. odmah ili najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za zamjenu lične karte ne zamijeni ličnu kartu ako utvrdi da podnosilac zahtjeva ima pravo na zamjenu

4. prikuplja, obrađuje, čuva, koristi ili prenosi podatke iz svoje evidencije protivno čl. 25. i 26. ovog zakona

5. odmah ili najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne obezbijedi ličnu kartu izdatu u mjestu boravišta raseljenog lica

6. odmah ili najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda ličnu kartu povratniku u mjestu njegovog prebivališta prije konflikta

7. ne dozvoli da se informacija u svrhu zahtjeva za izdavanje lične karte pruži drugim sredstvima, uključujući i izjave koje daje podnosilac ili druga lica u korist podnosioca u skladu sa odredbama poglavlja VIII ovog zakona.

Član 37

Novčanom kaznom od 30 KM do 300 KM kazniće se za prekršaj državljanin ako:

1. ima više od jedne lične karte izdate na osnovu ovog zakona

2. ne podnese zahtjev za izdavanje lične karte kada je obavezan da tako postupi prema poglavlju III

3. svjesno dostavi netačne i/ili neistinite podatke prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje lične karte

4. odmah ne prijavi nestanak lične karte

5. ustupi svoju ličnu kartu drugom licu ili koristi tuđu ličnu kartu kao svoju

6. koristi ličnu kartu drugog lica u svrhu pribavljanja bilo kakve koristi ili prava.

Poglavlje X – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 38

Kada se ispune svi neophodni uslovi za otpočinjanje procesa za izdavanje lične karte, ministar Ministarstva civilnih poslova u tu svrhu donosi odgovarajući akt.

Član 39

Ako je lična karta pribavljena pomoću prevare, lažnim informacijama ili prikrivanjem bilo koje bitne činjenice koja se odnosi na podnosioca zahtjeva, takva lična karta se oduzima i poništava.

Član 40***

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši MCPK tako što:

a) kontroliše zakonitost upravnih akata i radnji nadležnih organa

b) predlaže, odnosno pokreće postupak ocjene zakonitosti upravnih akata nadležnih organa u skladu sa zakonom

c) nalaže nadležnom organu izvršenje ovim zakonom određenih obaveza

d) donosi uputstva i instrukcije radi jedinstvenog postupanja nadležnih organa.

U roku od 90 dana od dana objavljivanja ovog zakona u “Službenom glasniku BiH”, MCPK donosi propise o:

a) zajedničkom obrascu zahtjeva za izdavanje lične karte i za zamjenu lične karte

b) pojedinostima vezanim za obrazac lične karte i podacima sadržanim u ličnoj karti

c) pravilnik o nadzoru nad provođenjem ovog zakona

d) podzakonski akt o napomeni koja se upisuje u ličnu kartu kojom se navodi da je korištenje lične karte zabranjeno za prelazak državne granice

e) svim drugim pitanjima neophodnim za provođenje ovog zakona.

U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Agencija u skladu sa zakonom koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka u BiH donosi propise o:

a) zaštiti podataka u centralnoj evidenciji u skladu sa Zakonom koji reguliše zaštitu podataka u BiH;

b) načinu dostavljanja podataka, nabavljanju, skladištenju i transportu ličnih karata do nadležnog organa;

c) postupcima elektronske provjere podataka koji se prikupljaju od građana u skladu sa članom 6. ovog zakona kod organa koji su zaduženi za vođenje pojedinih podataka;

d) načinu razmjene podataka između organa koji vodi centralnu evidenciju i nadležnih organa;

e) sprovođenju čl. 6. stav 4., 20. stav 2. i 23. stav 1. tačka b) osnovnog teksta zakona.

U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na predlog Agencije, donosi propis o cijeni lične karte.

Član 41

Danom izdavanja rješenja MCPK-a iz člana 38. stava 1., prestaju da važe zakoni i propisi, kojima su se do tada regulisala pitanja vezana za ličnu kartu državljana i koji su se primjenjivali u BiH.

Član 41a

Član 19.a Zakona važi do 30. juna 2008. godine.

Član 42

Ovaj zakon stupa na snagu 30 dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 16/2002)

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana njegovog objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”. Takođe se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”, “Službenim novinama Federacije BiH” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 53/2007)

Član 5

Ovaj Zakon stupa na snagu po objavljivanju na službenoj Internet stranici Kancelarije visokog predstavnika i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 56/2008)

Član 13

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljen i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

Zakon o javnom radio-televizijskom sistemu BiH

0

ZAKON O JAVNOM RADIO-TELEVIZIJSKOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 78/2005, 35/2009, 32/2010, 51/2015 i 25/2016)

Član 1

(Predmet Zakona)

(1) Ovim zakonom uređuju se Javni radio-televizijski sistem u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: JRTS Bosne i Hercegovine) i odnosi tri javna RTV servisa i zajedničkog pravnog subjekta unutar tog sistema, kao i njegova djelatnost i organizacija.

(2) U okviru JRTS Bosne i Hercegovine realizovaće se principi i obaveze predviđeni ovim zakonom i drugim važećim zakonima u oblasti javnog emitovanja.

Član 2

(Definicije)

U smislu ovog zakona:

marketinško oglašavanje je svaki plaćeni, slično nadoknađeni ili samopromotivni javni oglas, uključujući sponzorisanje, u svrhu promocije prodaje, kupovine ili iznajmljivanja proizvoda ili usluga, promocije ideje ili cilja, ili uzrokovanja nekog drugog željenog efekta od oglašivača ili samog servisa;

neto prihod od marketinškog oglašavanja je ukupan prihod ostvaren na osnovu prodaje radio, televizijskog i multimedijalnog marketinškog oglašavanja, umanjen za dogovorenu proviziju koja pripada korporaciji u okviru koje se nalazi prodajna kuća;

javni RTV servis je fizičko ili pravno lice sa uredničkom odgovornošću za pripremu usluge radio, televizijskog i multimedijalnog programa namijenjenog emitovanju za javnost ili prenosu programa za treća lica u smislu Zakona;

evropski programi podrazumijevaju kreativne programe čiju proizvodnju ili koprodukciju vode evropska fizička ili pravna lica;

sponzorisanje znači učešće fizičkog ili pravnog lica koje nije uključeno u aktivnosti emitovanja ili u proizvodnju audio-vizuelnih djela, u direktnom ili indirektnom finansiranju programa, u svrhu promocije njihovog imena, zaštitnog znaka, djelatnosti ili dostignuća;

emitovanje je početna emisija putem zemaljskog, kablovskog ili satelitskog predajnika, u kodiranom ili dekodiranom obliku, radio ili televizijske usluge namijenjene javnosti;

virtuelno marketinško oglašavanje je upotreba elektronskih sistema koji djelimično mijenjaju televizijski signal tako što se u televizijsku sliku dodaje marketinški oglas koji u stvarnosti ne postoji na mjestu sa kojeg se signal prenosi;

reemitovanjeje vremenski odgođena emisija putem zemaljskog, kablovskog ili satelitskog predajnika, u kodiranom ili dekodiranom obliku, radio ili televizijske usluge namijenjene javnosti;

teleshopping obuhvata teleshopping spotove kojima se putem emisije televizijskih signala vrši prodaja određenih proizvoda, nabavka robe ili usluga, nekretnina, prava i obaveza uz određenu naknadu;

RTV taksa je taksa za posjedovanje radio ili TV prijemnika u domaćinstvu i kod pravnog lica;

dozvola Sistema obuhvata pojedinačne dozvole tri javna RTV servisa.

Član 3

(Opšte odredbe)

(1) Sistem javnog emitovanja u Bosni i Hercegovini sačinjavaju:

a) Radio-televizija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BHRT) kao Javni RTV servis Bosne i Hercegovine;

b) Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RTFBiH) kao Javni RTV servis Federacije Bosne i Hercegovine;

c) Radio-televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RTRS) kao Javni RTV servis Republike Srpske;

d) Korporacija javnih RTV servisa BiH (u daljnjem tekstu: Korporacija).

(2) Zakoni o BHRT, RTFBiH i RTRS biće usklađeni sa odredbama ovog zakona.

(3) Promet robe i usluga između članova sistema ne podliježe porezu na promet.

Član 4

(Samostalnost javnih servisa)

Javni RTV servisi samostalni su u obavljanju djelatnosti, imaju uređivačku nezavisnost i institucionalnu autonomiju, naročito u oblastima kao što su:

a) utvrđivanje programske šeme;

b) koncepcija i produkcija programa;

c) uređivanje i prezentovanje vijesti i informativnog programa;

d) upravljanje i raspolaganje imovinom;

e) zapošljavanje i prava i obaveze zaposlenih;

f) uređivanje djelatnosti i unutrašnje organizacije;

g) priprema i izvršenje budžeta;

h) pregovori, pripreme i potpisivanje pravnih akata u vezi sa funkcionisanjem servisa;

i) predstavljanje javnih RTV servisa u pravnim postupcima;

j) kupovina, iznajmljivanje, prodaja i korišćenje robe i usluga.

Član 5

(Zadatak javnih servisa)

Osnovni zadatak javnih RTV servisa jeste da plasmanom raznovrsnih i vjerodostojnih informacija istinito informišu javnost o političkim, privrednim, socijalnim, zdravstvenim, kulturnim, obrazovnim, naučnim, religijskim, ekološkim, sportskim i drugim događajima, podstiču demokratske procese, obezbijede odgovarajuću zastupljenost nepristrasnih vijesti i programa o aktuelnim dešavanjima, u udarno i u drugo vrijeme, informativnog, kulturno-umjetničkog, obrazovnog, dječijeg, sportskog i zabavnog programa, te da programi najvišeg kvaliteta budu dostupni javnosti u Bosni i Hercegovini.

Član 6

(Odnosi unutar JRTS Bosne i Hercegovine)

(1) Odnosi između javnih RTV servisa regulišu se ovim zakonom.

(2) Javni RTV servisi obavezni su da registruju Korporaciju na državnom nivou.

(3) Korporacija u ime sva tri javna RTV servisa:

a) prodaje televizijske, radio i multimedijalne oglase;

b) razvija i koordinira pravnu regulativu i pružanje pravnih usluga javnim RTV servisima;

c) promoviše i koordinira tehnički razvoj i uvođenje novih tehnologija;

d) obezbjeđuje zajedničko korišćenje tehničkih, finansijskih i kadrovskih resursa;

e) izrađuje strategiju za multimedijalne usluge javnih RTV servisa;

f) omogućava zajedničko korišćenje i upravljanje arhivskom građom, u skladu sa programskim potrebama javnih RTV servisa, i prodaju njihovog korišćenja trećim stranama u ime javnih RTV servisa. Prihod od prodaje arhivske građe pripada javnim RTV servisima;

g) uspostavlja interne i vanjske komunikacije;

h) nabavlja strane programe;

i) uspostavlja međunarodne veze;

j) pruža administrativnu i drugu pomoć upravnim organima;

k) naručuje ispitivanje javnog mnijenja i medijskog tržišta;

l) prodaje televizijske, radio i multimedijalne marketinške usluge;

m) usklađuje resurse za prikupljanje sadržaja za informativne emisije, uključujući regionalne informativno-tehničke centre;

n) koordinira politiku i strategiju u upravljanju ljudskim potencijalima javnih RTV servisa;

o) koordinira poslovne i razvojne planove, finansijsko poslovanje i postupke unutrašnje revizije;

p) omogućava zajedničku godišnju finansijsku reviziju;

r) pruža usluge prenosa za javne RTV servise;

s) koordinira korišćenje i upravljanje tehničkim resursima, imovinom i infrastrukturom informacione tehnologije.

Član 7

(Odbor JRTS Bosne i Hercegovine)

(1) Ovim zakonom uspostavlja se Odbor JRTS Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odbor Sistema). Radi racionalnijeg i efikasnijeg funkcionisanja, JRTS Bosne i Hercegovine podstiče i usmjerava izvršenje obaveza iz člana 6. ovog zakona putem Korporacije.

(2) Odbor Sistema sastoji se od 12 članova. Odbor Sistema sačinjavaju svi članovi upravnih odbora javnih RTV servisa (po četiri člana iz svakog javnog RTV servisa), koji su članovi Odbora Sistema po službenoj dužnosti.

(3) Odborom Sistema predsjedava predsjedavajući Upravnog odbora Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine.

(4) Javni RTV servisi podjednako će obezbijediti sredstva za finansiranje rada Odbora Sistema.

(5) Pri izboru i imenovanju generalnog direktora Korporacije i odobravanju imenovanja lica koja su direktno odgovorna generalnom direktoru Korporacije promovisaće se ravnopravna zastupljenost oba pola u skladu sa zakonom, te će postotak učešća polova u Poslovodnom odboru Korporacije u pravilu odražavati ravnopravnu zastupljenost polova. Diskriminacija na osnovu pola je zabranjena.

Član 8

(Nadležnost Odbora Sistema)

(1) Odbor Sistema ima sljedeće nadležnosti u pogledu JRTS Bosne i Hercegovine:

a) utvrđuje usaglašen predlog RTV takse,

b) prati naplatu RTV takse,

c) donosi programski kodeks za cijeli sistem, uključujući i zaštitu jezika, pisma, kulture i tradicije naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine,

d) koordinira usklađivanje programskih šema putem saradnje upravnih organa i rukovodstava javnih RTV servisa,

e) koordinira između javnih RTV servisa u sistemu,

f) ostvaruje koordinaciju o svim ostalim pitanjima iz člana 6. ovog zakona.

(2) Odbor Sistema ima ulogu nadzornog organa Korporacije i, između ostalog, ima sljedeće nadležnosti i dužnosti u pogledu zajedničkog pravnog subjekta – Korporacije:

a) imenuje i razrješava generalnog direktora Korporacije;

b) odobrava imenovanje lica koja su direktno odgovorna generalnom direktoru Korporacije;

c) usvaja Statut Korporacije;

d) odobrava strategiju i politiku poslovanja Korporacije u skladu sa ovim zakonom i dozvolom Sistema;

e) obezbjeđuje izvršenje važećih uslova dozvole koju je izdala Regulatorna agencija za komunikacije BiH (u daljnjem tekstu: Regulatorna agencija);

f) odobrava rashode dispozicije i investicije u skladu sa Statutom;

g) odobrava godišnji finansijski plan i budžet Korporacije;

h) usvaja izvještaj o finansijskom poslovanju;

i) radi u najboljem interesu Korporacije kada kao nadzorni organ Korporacije donosi odluke.

(3) Odbor Sistema može punovažno odlučivati ako sjednici prisustvuje najmanje sedam članova (kvorum) iz sva tri javna RTV servisa. Odbor Sistema odluke donosi većinom glasova prisutnih članova. U slučaju istog broja glasova, odlučujući je glas predsjedavajućeg Odbora Sistema.

(4) Odbor Sistema sastaje se najmanje jedanput mjesečno, mijenjajući mjesto održavanja sjednica između sjedišta javnih RTV servisa.

Član 9

(Frekvencije)

(1) Regulatorna agencija dodjeljuje frekvencije javnim RTV servisima za jednu televizijske i dvije radio-stanice za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine, dvije televizijske stanice i dvije radio-stanice za područje određenog entiteta po cijenama koje utvrdi Regulatorna agencija. Dodijeljene frekvencije moraju biti dovoljne da bi se obezbijedilo: da što veći broj stanovnika Bosne i Hercegovine može imati nesmetan prijem programa BHRT-a, da što veći broj stanovnika u Federaciji Bosne i Hercegovine može imati nesmetan prijem programa RTFBiH, te da što veći broj stanovnika u Republici Srpskoj može imati nesmetan prijem programa RTRS-a, u mjeri u kojoj je to praktično izvodljivo.

(2) Savjet ministara BiH ima pravo da pokrene proceduru za osnivanje novog RTV kanala u okviru Sistema nakon konsultacija sa Regulatornom agencijom i Odborom Sistema. Savjet ministara BiH razmotriće inicijative poslije izrade nezavisne, transparentne i opsežne analize koja obuhvata program, spektar, tehničke, finansijske i druge informacije kojima se opravdava osnivanje novog kanala.

Član 10

(Dozvola)

(1) Regulatorna agencija izdaće dozvole kojima će javnim RTV servisima omogućiti da djeluju u skladu sa ovim zakonom. Javni RTV servisi neće početi da rade prije nego što im Regulatorna agencija izda dozvolu.

(2) Regulatorna agencija utvrđuje posebne i komplementarne dozvole za javne RTV servise u skladu sa članom 9. koje čine dozvolu Sistema (u daljnjem tekstu: za Sistem “dozvola Sistema”, za pojedinačne javne RTV servise “dozvola”).

(3) Svaka dozvola Sistema izdaje se na period od pet godina i podliježe svim sankcijama za kršenje uslova, pojedinačnih dozvola i dozvole Sistema od javnih RTV servisa.

(4) Dozvolom Sistema utvrđuje se komplementarni set obaveza za tri javna RTV servisa i obuhvata sljedeće:

a) pokrivenost prenosom i frekventni djelokrug za javne RTV servise;

b) konkretne programske okvire za svaku uslugu koju pružaju javni RTV servisi, koji su neophodni da bi se ispoštovali programski principi;

c) rokove za neophodne programske planove i druge izvještaje i informacije koje Regulatorna agencija može tražiti;

d) podatke o dodatnim kodeksima i smjernicama Regulatorne agencije, koje se konkretno primjenjuju za javne RTV servise;

e) dozvola Sistema takođe precizira sankcije za kršenje uslova iz dozvole Sistema.

Član 11

(Načini prenosa programa)

(1) Javni RTV servisi imaju pravo da prenose program putem zemaljske mreže, satelita, kabla, Interneta ili drugih tehničkih sredstava. Oni mogu pružati usluge teleteksta i uključiti se u svako novo polje odašiljačke tehnologije ili servisa u najširem smislu riječi.

(2) Bez obzira na metod prenosa programa, javni RTV servisi moraju obezbijediti da njihove radio i televizijske usluge budu dostupne auditorijumu, kao što je navedeno u dozvoli Sistema i u članu 9. ovog zakona.

Član 12

(Korporacija)

(1) Korporacija je zajednička upravljačka struktura između javnih RTV servisa sa istim pravima i obavezama prema sva tri javna RTV servisa (BHRT, RTRS i RTFBiH );

(2) Tri javna RTV servisa ovim zakonom uspostavljaju Korporaciju.

(3) Korporacija ima obavezu da uvodi nove tehnologije, u dogovoru sa sva tri javna RTV servisa.

(4) Korporacija ima organizacione jedinice u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru.

Član 13

(Ciljevi, djelatnost i sjedište)

(1) Ovim zakonom osniva se Korporacija.

(2) Korporacija je odgovorna za:

a) rad prenosne mreže, njeno upravljanje i održavanje;

b) međunarodno predstavljanje javnih servisa;

c) prava u vezi sa stranim programom;

d) rukovođenje imovinom i tehničkim resursima u skladu sa članom 8. stav (3) ovog zakona;

e) rukovođenje oglašavanjem – prodajnom kućom;

f) usklađivanje sistema, politike i procedure između tri javna RTV servisa, kao što je definisano članom 6. ovog zakona;

(3) Sjedište Korporacije je u sjedištu BHRT-a.

(4) Organi Korporacije su Poslovodni odbor i Upravni odbor.

(5) Odbor Sistema istovremeno je i Upravni odbor Korporacije.

(6) Radom Korporacije rukovodi generalni direktor i direktori sektora Korporacije. Generalni direktor i direktori sektora Korporacije zajedno čine Poslovodni odbor Korporacije.

Član 14

(Finansiranje)

(1) Troškove Korporacije kao pravnog subjekta podmiruju javni RTV servisi, na osnovu korišćenja definisanog ugovorom. Korporacija može ostvariti dodatni prihod i iz drugih izvora, kao što su efikasno korišćenje emisione infrastrukture i njeno komercijalno iznajmljivanje, u skladu sa Statutom.

(2) Radi efikasnog planiranja resursa, u pripremi godišnjeg budžeta mora se utvrditi minimalno očekivano korišćenje korporacijskih resursa, opreme i usluga od sva tri javna servisa za predstojeću godinu, kao i dogovoreni troškovi u vezi sa tim, kako to utvrde generalni direktori javnih RTV servisa sa generalnim direktorom Korporacije.

(3) Ukoliko javni RTV servisi imaju dodatne zahtjeve prema Korporaciji, onda se ta pitanja regulišu dodatnim ugovorom o pružanju usluga i prema odgovarajućim cijenama na mjesečnoj osnovi. Troškovi prodaje marketinškog oglašavanja podmiruju se zadržavanjem fiksnih procenata od ukupnog prihoda koji prodajna kuća u okviru Korporacije ostvari za javne RTV servise po osnovu marketinškog oglašavanja.

(4) Po usvajanju budžeta od Odbora Sistema, javni RTV servisi bez kašnjenja i posredovanja prenose dogovoreni mjesečni doprinos Korporaciji.

(5) Generalni direktor Korporacije priprema finansijski plan za narednu godinu, koji dostavlja Odboru Sistema najkasnije do 1. novembra tekuće godine.

(6) Generalni direktor Korporacije dostavlja izvještaj o poslovanju za prethodnu godinu Odboru Sistema najkasnije do 28. februara svake godine.

(7) U svakoj finansijskoj godini Korporacija mora obezbijediti da ukupni rashodi budu pokriveni ukupnim prihodima.

Član 15

(Generalni direktor)

(1) Nadležnosti generalnog direktora su sljedeće:

a) rukovodi radom Korporacije;

b) odgovara za zakonitost rada;

c) odgovara za sprovođenje odluka Odbora Sistema;

d) odgovara za razvojnu strategiju i politiku poslovanja;

e) uspostavlja saradnju i koordinaciju sa generalnim direktorima javnih RTV servisa;

f) odobrava rashode, dispozicije ili investicije u skladu sa Statutom;

g) zaključuje sporazume i ugovore u skladu sa Statutom;

h) obezbjeđuje izradu godišnjeg finansijskog plana i budžeta u saradnji sa generalnim direktorima javnih RTV servisa;

i) zapošljava i rukovodi Poslovodnim odborom u skladu sa Statutom i ostalim opštim aktima Korporacije;

j) odgovara za ispunjenje važećih uslova dozvole Sistema;

k) dogovara godišnju poslovnu reviziju Korporacije od nezavisne revizorske institucije;

l) generalnog direktora imenuje Odbor Sistema na osnovu javnog konkursa na način određen članom 8. ovog zakona;

lj) mandat generalnog direktora traje pet godina i može se obnoviti samo jednom;

m) generalni direktor mora biti lice koje je državljanin BiH i ispunjava uslove predviđene Statutom;

n) predsjednik Odbora Sistema i direktor Korporacije ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda;

nj) generalni direktor će utvrditi organizaciju Korporacije, kojom se omogućava efikasno izvršenje funkcije, i odgovornosti Korporacije kako je utvrđeno ovim zakonom.

(2) Generalni direktor ne može obavljati nikakvu izvršnu, zakonodavnu ili sudsku funkciju ni na jednom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini i ne može biti vlasnik, odnosno suvlasnik preduzeća koja obavljaju djelatnost radio ili televizijskog emitovanja, niti na drugi način biti angažovan u nekoj djelatnosti koja može dovesti do sukoba interesa.

(3) Ako u postupku zapošljavanja u Korporaciji dva ili više kandidata podjednako ispunjavaju tražene uslove, generalni direktor će dati prednost kandidatu manje zastupljenog pola. Na poslovima istog stepena složenosti polovi treba da budu ravnopravno zastupljeni.

Član 16

(Pravila Regulatorne agencije)

Javni RTV servisi dužni su da poštuju pravila i propise Regulatorne agencije ukoliko oni nisu u suprotnosti sa ovim zakonom. Javni RTV servisi podliježu svim postojećim sankcijama za neispunjavanje pravila i propisa Regulatorne agencije, osim suspenzije i gašenja. Regulatorna agencija od javnih RTV servisa naplaćuje odgovarajuću administrativnu naknadu na ime troškova izdavanja dozvole, u skladu sa važećim propisima.

Član 17

(Taksa na posjedovanje prijemnika)

(1) Svako domaćinstvo i pravno lice na teritoriji Bosne i Hercegovine koji posjeduju radio ili televizijski prijemnik dužni su da plaćaju mjesečnu taksu za posjedovanje tog prijemnika (u daljnjem tekstu: RTV taksa) pod uslovima određenim ovim zakonom.

(2) Prihod od RTV taksi može se koristiti samo za finansiranje osnovne djelatnosti javnih RTV servisa.

(3) Prihod od RTV taksi ne podliježe poreskim obavezama.

Član 17a

(Oslobađanje od obaveze plaćanja RTV takse za slijepa i gluva lica)

(1) Od obaveze plaćanja RTV takse iz člana 17. stav (1) ovog zakona oslobađaju se vlasnici prijemnika koji su trajno izgubili vid ili sluh i žive sami u domaćinstvu ili sa starateljem.

(2) Pravo na oslobađanje od obaveze plaćanja RTV takse iz člana 17. stav (1) ovog zakona ostvaruje se na osnovu potvrde ustanove nadležne za poslove penzionog i invalidskog osiguranja.

(3) Savjet ministara BiH dužan je da u budžetu institucija Bosne i Hercegovine obezbijedi sredstva u visini iznosa umanjenih prihoda Javnog RTV sistema BiH nastalih zbog oslobađanja plaćanja RTV takse vlasnika prijemnika iz stava (1) ovog člana. Sredstva za naknadu prihoda Javnom RTV sistemu BiH uplaćivaće se na jedinstveni račun u skladu sa članom 23. stav (1) ovog zakona.

Član 18

(Način naplate)

(1) Način naplate RTV takse određuje i uspostavlja Odbor Sistema.

(2) Organizacione jedinice zadužene za taksu sva tri javna RTV servisa prate naplatu RTV takse i o tome obavještavaju Odbor Sistema.

(3) Naplatu RTV takse mogu vršiti javni RTV servisi putem vlastitih službi ili taj posao na ugovornoj osnovi povjeriti drugim pravnim licima (javna preduzeća, agencije i sl.).

(4) BHRT vrši naplatu RTV takse na teritoriji Brčko Distrikta BiH, RTFBiH na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i RTRS na teritoriji Republike Srpske. Naplaćena RTV taksa raspoređuje se u skladu sa članom 23. ovog zakona.

(5) U svim ugovorima koji se odnose na prikupljanje RTV takse iz stava (3) ovog člana svaki javni RTV servis će biti ugovorna strana.

Član 19

(Pretpostavka o posjedovanju)

(1) Smatra se da jedno lice u svakom domaćinstvu i svako registrovano pravno lice u Bosni i Hercegovini imaju radio ili televizijski prijemnik.

(2) Pretpostavka iz stava (1) ovog člana može se osporiti pisanom izjavom nosioca domaćinstva, odnosno lica ovlašćenog za zastupanje pravnog lica.

(3) Pisana izjava dostavlja se javnim RTV servisima i istovremeno podrazumijeva pristanak da ovlašćeni predstavnik javnih RTV servisa izvrši neposrednu kontrolu tačnosti navoda iz izjave. U slučaju nedozvoljavanja neposredne kontrole, pisana izjava ne proizvodi pravno djelovanje.

Član 20

(Broj prijemnika)

(1) Svako domaćinstvo dužno je da plaća RTV taksu za samo jedan prijemnik, bez obzira na njihov ukupan broj u domaćinstvu. Samo jedan član domaćinstva može biti evidentiran kao obveznik plaćanja RTV takse.

(2) Svako pravno lice, osim onih navedenih u stavu (3) ovog člana, dužno je da plaća RTV taksu za svaki prijemnik koji posjeduje.

(3) Javne zdravstvene ustanove, javne obrazovne ustanove, ustanove za socijalnu pomoć, radio-televizijske stanice i pravna lica koja se bave proizvodnjom, servisiranjem, instaliranjem, prodajom ili iznajmljivanjem radio ili televizijskih prijemnika plaćaju jednu taksu po ustanovi, prodavnici, odnosno poslovnici ili ispostavi.

Član 21

(Obaveza prijavljivanja prijemnika)

(1) Svako domaćinstvo ili pravno lice dužni su da javnom RTV servisu prijave nabavku radio ili televizijskog prijemnika u roku od 30 dana, ako se tom nabavkom za njega stvara obaveza plaćanja RTV takse utvrđena ovim zakonom.

(2) Svaki pretplatnik dužan je da prijavi javnom RTV servisu promjenu adrese stanovanja, odnosno sjedišta pravnog lica.

(3) Obaveza plaćanja RTV takse nastaje od prvog dana narednog mjeseca od dana nabavke radio ili televizijskog prijemnika.

Član 22

(Visina RTV takse)

(1) Najkasnije šest mjeseci prije datuma isteka važeće dozvole Sistema, Regulatorna agencija razmatra i Parlamentarnoj skupštini BiH dostavlja predlog o iznosu RTV takse. Regulatorna agencija neće razmatrati iznos RTV takse više od jedanput svakih pet godina, osim ukoliko Odbor Sistema ne dovede u pitanje iznos RTV takse, u skladu sa stavom (3) ovog člana.

(2) Parlamentarna skupština BiH odlučuje o iznosu RTV takse u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga Regulatorne agencije. Visina RTV takse iz prethodne godine važi do stupanja na snagu nove odluke o RTV taksi.

(3) Odbor Sistema može dostaviti Regulatornoj agenciji novi predlog iznosa buduće RTV takse. Takav predlog može dostaviti jedanput svakih pet godina, osim u izuzetnoj situaciji koja dovodi u pitanje funkcionisanje JRTS Bosne i Hercegovine.

(4) Visina RTV takse svake godine će biti usklađena sa službenom stopom inflacije u Bosni i Hercegovini.

Član 23

(Raspodjela RTV takse)

(1) RTV taksa u Bosni i Hercegovini naplaćuje se na području entiteta i Brčko Distrikta BiH, s tim što se uplaćuje na jedinstveni račun.

(2) Ukupni neto dohodak od prodaje marketinškog oglašavanja takođe se uplaćuje na jedinstveni račun.

(3) Članovi Odbora Sistema su povjerioci i izvršioci navedenog jedinstvenog računa i odgovorni su za kontrolu nad postupkom naplate.

(4) RTFBiH pripada 25% neto prihoda od marketinškog oglašavanja i 25% od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(5) RTRS pripada 25% neto prihoda od marketinškog oglašavanja i 25% od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(6) BHRT pripada 50% neto prihoda od marketinškog oglašavanja i 50% od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(7) Ovi omjeri raspodjele primjenjuju se bez obzira na način prikupljanja.

(8) Organizacije koje naplaćuju RTV taksu i obavljaju marketinško oglašavanje u ime javnih RTV servisa dužne su uplatiti naplaćeni iznos RTV takse i neto prihod od marketinškog oglašavanja na jedinstveni račun bez odgađanja.

(9) Raspodjela sredstava javnim RTV servisima sa jedinstvenog računa vršiće se odmah.

Član 24

(Kontrola naplate)

(1) Svakom javnom RTV servisu mora biti omogućeno da u svakom trenutku ima direktan uvid u naplatu i raspodjelu RTV takse.

(2) Obavezna je godišnja kontrola naplate RTV takse od nezavisne revizorske institucije, kojom se utvrđuju iznos i stepen naplate, te pravilnost raspodjele prikupljenih sredstava.

Član 25

(Vjerodostojna isprava)

Računi ili izvodi iz poslovnih knjiga javnih RTV servisa u odnosu na potraživanja RTV takse predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu Zakona o izvršnom postupku.

Član 26

(Programski principi)

(1) Program javnih RTV servisa služi interesu javnosti i mora biti u skladu sa profesionalnim standardima i propisima i pravilima Regulatorne agencije. Javni RTV servisi dužni su da obezbijede raznovrstan i izbalansiran radijski i televizijski program, koji ispunjava visoke etičke standarde i standarde kvaliteta, poštovanja ljudskog života, dostojanstva i fizičkog integriteta ličnosti, te promovisanja demokratskih sloboda, društvene pravde i međunarodnog razumijevanja i mira.

(2) Program javnih RTV servisa uključuje informacije, kulturu, obrazovanje, zabavu i sport.

(3) Program javnih RTV servisa uvažavaće nacionalne, regionalne, tradicijske, vjerske, kulturne, jezičke i druge karakteristike konstitutivnih naroda i svih građana Bosne i Hercegovine. Program javnih RTV servisa takođe će afirmisati kulturne i druge potrebe nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.

(4) Programi javnih RTV servisa uvažavaće prava konstitutivnih naroda i ostalih i biće uređivani ravnopravno na sva tri službena jezika i dva pisma.

(5) U proizvodnji vlastitog programa i programa u koprodukciji, javni RTV servisi obezbijediće ravnopravnu zastupljenost sadržaja koji odgovaraju tradicijskoj baštini sva tri naroda i adekvatnu zastupljenost ostalih.

(6) Javni RTV servisi proizvodiće i uređivati programe u skladu sa najvišim profesionalnim kriterijumima uz poštovanje umjetničkih i stvaralačkih sloboda, nezavisno od stavova državnih organa, političkih stranaka i drugih interesnih grupa.

(7) Javni RTV servisi imaju pravo da, u skladu sa svojim uređivačkim smjernicama, prenose sjednice ili dijelove sjednica parlamenata. Javni RTV servisi imaju obavezu da na drugi pogodan način informišu javnost o parlamentarnim aktivnostima. U tu svrhu javni RTV servisi imaju slobodan pristup sjednicama parlamenata.

(8) Javni RTV servisi dužni su da parlamentima i javnosti predstave svoje godišnje planove programa i izvještaje o realizaciji tih planova. Svako lice ima pravo da preda javnim RTV servisima prigovore i predloge koji se odnose na njihov program.

(9) Jednom godišnje javni RTV servisi Parlamentarnoj skupštini BiH, Parlamentu FBiH, odnosno Narodnoj skupštini RS-a dostaviće izvještaj o svojim aktivnostima, uključujući i finansijski izvještaj zajedno sa izvještajem o reviziji finansijskog poslovanja.

Član 27

(Ostvarivanje programskih principa)

(1) U ostvarivanju osnovnih programskih principa javni RTV servisi će naročito:

a) istinito, cjelovito, nepristrasno i blagovremeno informisati javnost o političkim, ekonomskim, obrazovnim, naučnim, religijskim, kulturnim, sportskim i drugim dešavanjima u zemlji i svijetu;

b) obezbijediti otvorenu i slobodnu raspravu o pitanjima od javnog interesa, vodeći računa o zastupljenosti svih interesa i ukusa;

c) poštovati i podsticati pluralizam političkih, religijskih i drugih ideja;

d) sva politička, ekonomska, obrazovna, naučna, religijska, kulturna i druga pitanja tretirati nepristrasno, omogućavajući ravnopravno sučeljavanje različitih gledišta sa ciljem jačanja demokratskog duha, međusobnog razumijevanja i tolerancije;

e) njegovati i razvijati sve oblike stvaralaštva koji doprinose razvoju kulture, umjetnosti i zabave;

f) pridonositi poštovanju i promociji osnovnih ljudskih prava i sloboda, demokratskih vrijednosti i institucija, te unapređenju kulture javnog dijaloga;

g) poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast čovjeka i osnovna prava drugih, a posebno djece i omladine;

h) javni RTV servisi dužni su prilagoditi praćenje informativnog, kulturnog, obrazovnog i zabavnog programa potrebama lica oštećenog sluha i drugih lica s posebnim potrebama;

i) prilagoditi programske sadržaje i uređivačku politiku potrebama ravnopravnog prisustva i ravnopravne zastupljenosti interesa oba pola u medijima..

(2) Vijesti moraju biti nepristrane, nezavisne i tačne. Prije objavljivanja, sa razumnom pažnjom, zavisno od okolnosti, moraju se provjeriti sadržaj, porijeklo i istinitost informativnog materijala predviđenog za vijesti. Komentari moraju biti na jasan način odvojeni od vijesti.

Član 28

(Programske zabrane)

(1) U programima je zabranjeno:

a) podsticati i širiti nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju i netrpeljivost, antisemitizam i ksenofobiju, te podsticati na diskriminaciju i neprijateljstvo prema pojedincima ili grupama zbog njihovog porijekla, boje kože, političkog uvjerenja, religije, zdravstvenog stanja, pola, seksualnih ili drugih određenja ili osobina;

b) objavljivati priloge nemoralnog sadržaja;

c) objavljivati priloge pornografskog sadržaja;

d) na bilo koji način podsticati i veličati nasilje i kriminal, te podsticati građane, a posebno djecu i omladinu, na upotrebu duvanskih proizvoda, alkohola ili droge;

e) bez znanja gledalaca, odnosno slušalaca, upotrebom nekog tehničkog sredstva prenositi određene poruke ili uticati na gledaoce, odnosno slušaoce, a da oni toga nisu svjesni;

f) emitovati u programskoj šemi programski sadržaj koji očigledno šteti fizičkom, duševnom ili moralnom razvoju djece i omladine, kada će ga oni, zbog vremena prenosa, vjerovatno gledati. Emitovanje takvog sadržaja mora biti najavljeno jasnim upozorenjem. Zabranjeno je emitovanje programa koji mogu ozbiljno ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno programa koji sadržavaju pornografiju i nepotrebno nasilje.

g) emitovati programske sadržaje ili objavljivati priloge kojima se polovi predstavljaju na stereotipan i uvredljiv ili na ponižavajući način.

(2) Javni RTV servisi neće kršiti opšte kulturne standarde pristojnosti i uljudnosti u svom programskom sadržaju i terminima emitovanja, a posebnu pažnju posvetiće zaštiti psihofizičkog razvoja djece.

(3) Javni RTV servisi ne smiju emitovati bilo kakav materijal za koji znaju da je lažan, ili su mogli utvrditi da je lažan na osnovu zdravog razuma ili rutinskom provjerom, ili postoji opravdana osnova za pretpostavku da je lažan.

Član 29

(Zastupljenost programa)

(1) Javni RTV servisi obezbijediće, gdje god je to moguće i koristeći odgovarajuća sredstva, da stanice rezervišu većinu svog vremena u eteru za evropske sadržaje, ne računajući vrijeme određeno za vijesti, sportske događaje, zabavu, oglašavanje i usluge teleteksta i teleshoppinga.

(2) Javni RTV servisi rezervisaće najmanje 40% vremena emitovanja za domaći program svih žanrova, osim vijesti i sportskog programa.

(3) Najmanje 10% od vremena emitovanja, izuzimajući informativne emisije, sportski program i marketinške oglase, javni RTV servisi moraju naručiti od nezavisnih producenata i/ili komercijalnih radio-televizijskih stanica.

(4) Procente iz st. (2) i (3) ovog člana javni RTV servisi dužni su dostići u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Produkcija programa svih žanrova za BHRT biće jednako raspoređena između tri organizacione jedinice.

Član 30

(Principi marketinškog oglašavanja)

(1) Marketinški oglas mora biti jasno prepoznatljiv kao takav i uočljivo odvojen od drugih programskih sadržaja putem vizuelnih i akustičnih sadržaja.

(2) Lice ili organizacija koji vrše marketinško oglašavanje ne mogu uticati na koncept programa, sadržaj ili uređivačku politiku javnih RTV servisa.

(3) Javni RTV servisi imaju pravo da odbiju emitovanje marketinškog oglasa čiji je sadržaj protivan programskim principima utvrđenim ovim zakonom, te drugim pravilima i propisima za javno oglašavanje.

(4) Lica koja redovno prezentuju vijesti i informativne programe ne mogu učestvovati u procesu pripreme, proizvodnje i emitovanju marketinškog oglasa.

(5) Prikriveno i indirektno marketinško oglašavanje nije dozvoljeno.

(6) Televizijsko reklamiranje i teleshopping neće:

a) ugrožavati poštovanje ljudskog digniteta,

b) imati diskriminacijske sadržaje po osnovu rase, pola i nacionalnosti,

c) biti uvredljivi za religiju i politička uvjerenja,

d) podsticati radnje koje mogu ugroziti zdravlje i bezbjednost,

e) podsticati radnje koje mogu ugroziti zaštitu okoline.

(7) Televizijsko reklamiranje ne smije biti uzrok moralne i fizičke štete za maloljetnike a, takođe, ne smije direktno podsticati maloljetnike da kupuju proizvode i usluge iskorišćavajući njihovo neiskustvo i lakovjernost.

(8) Televizijsko reklamiranje i teleshopping alkoholnih pića ne smije biti direktno usmjereno ka maloljetnicima, ne smije stvarati utisak da konzumiranje poboljšava fizičke aktivnosti, da doprinosi socijalnom i seksualnom uspjehu, rješavanju ličnih problema ili da ima ljekovita svojstva.

Član 31

(Trajanje marketinškog oglašavanja)

(1) Trajanje marketinškog oglasa i drugih plaćenih poruka, kao i njihova redistribucija u udarnom terminu, ne može biti duže od trajanja koje je odredio Savjet Regulatorne agencije.

(2) Udarni termin za javne RTV servise je između 17.30 i 22.30 časova.

(3) Regulatorna agencija, u okviru svojih nadležnosti, utvrdiće dužinu reklamnog prostora i odrediti pravilan tretman korisnika dozvola u kompletnom sektoru emitovanja.

(4) Savjet Regulatorne agencije odrediće maksimalni i minimalni odnos trajanja emitovanog dnevnog oglašavanja i teleshoppinga u skladu sa evropskim standardima, vodeći računa o konkurentnosti (finansijskoj održivosti) javnih RTV servisa na tržištu.

Član 32

(Oglašavanje u izbornoj kampanji)

(1) Nije dozvoljeno emitovanje propagandnih poruka političkih stranaka i kandidata, izuzev u periodima trajanja zvanične predizborne kampanje, u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i prema propisima i pravilima Izborne komisije BiH.

(2) U toku predizborne kampanje javni RTV servisi dužni su da omoguće političkim strankama i kandidatima da predstave svoje izborne programe pod ravnopravnim uslovima. Radio i televizija moraju ustupiti dio svog programskog vremena za prezentaciju kandidata, političkih stranaka i njihovih programa bez naplate troškova.

Član 33

(Virtuelno marketinško oglašavanje)

(1) Virtuelno marketinško oglašavanje dozvoljeno je pod uslovom da je organizator priredbe ili događaja dao prethodnu saglasnost i da su televizijski gledaoci obaviješteni o virtuelnom marketinškom oglašavanju u konkretnom slučaju.

(2) Virtuelni marketinški oglas može se umetati samo na mjestima koja se inače koriste za marketinško oglašavanje, ali ne smije biti uočljiviji od marketinškog oglasa koji se nalaze na tim mjestima, niti se smije pojavljivati na licima ili na njihovoj odjeći ili opremi.

Član 34

(Sponzorisanje)

(1) Zabranjeno je sponzorisanje vijesti i informativnih programa.

(2) Svi sponzorisani programi moraju biti jasno prepoznatljivi kao takvi.

(3) Zabranjen je bilo kakav uticaj sponzora na sadržaj programa.

(4) Regulatorna agencija može zabraniti javnim RTV servisima da emituju sponzorisane programe ukoliko ne ispunjavaju pravila i propise iz dozvole.

(5) Javni RTV servisi ne mogu prihvatiti sponzorisanje programa od kompanija koje se bave proizvodnjom ili prodajom cigareta i ostalih duvanskih proizvoda.

(6) Javni RTV servisi ne mogu prihvatiti sponzorisanje programa od kompanija koje se bave proizvodnjom ili prodajom medicinskih proizvoda ili sredstava za liječenje, ali mogu promovisati ime ili imidž kompanije, ne promovišući specifičnosti medicinskih proizvoda ili tretmana koji su dostupni samo na osnovu ljekarskog recepta.

Član 35

(Zaštita intelektualnog vlasništva)

Javni RTV servisi dužni su da obezbijede potpunu primjenu zakona kojima se uređuje zaštita autorskih i srodnih prava i intelektualnog vlasništva i u tome pridržavati se najviših međunarodnih standarda. Javni RTV servisi obavezni su da na ime naknada autorskih i srodnih prava odrede godišnji budžet.

Član 36

(Emitovanje za treća lica)

(1) Javni RTV servisi, bez odgađanja i naplate, emitovaće obavještenja organa vlasti čije je objavljivanje hitno, kao što su obavještenja o opasnosti po život i zdravlje, o ugrožavanju imovine, bezbjednosti i javnog reda i mira.

(2) Javni RTV servisi nisu odgovorni za sadržaj obavještenja iz stava (1) ovog člana.

(3) Detalji u vezi sa emitovanjem za ostala treća lica utvrđuju se statutima javnih RTV servisa.

Član 37

(Pravo na odgovor)

(1) Lica čijim pravnim interesima je nanesena šteta, čiji su čast i ugled povrijeđeni navodima emitovanim u radio ili televizijskom programu jednog od javnih RTV servisa imaju pravo na odgovor u roku od 15 dana od dana emitovanja.

(2) Odgovor se podnosi odgovarajućem javnom RTV servisu u pisanoj formi i sveden na činjenice. Odgovor mora potpisati zainteresovana strana ili njen zastupnik.

(3) Javni RTV servisi imaju pravo da uklone uvredljive ili kriminalne sadržaje iz odgovora, pridržavajući se sadržajne cjeline odgovora, te da skrate ili odbiju da objave odgovor ako nije u vezi sa emitovanim navodima.

(4) Ako se prigovor odnosi na dnevnoinformativni program, javni RTV servisi dužni su da besplatno emituju odgovor najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prigovora, na način i u vremenu davanja obavještenja na koje se odgovor odnosi. Ako se prigovor odnosi na periodične emisije, odgovor se mora besplatno emitovati u prvoj narednoj emisiji.

(5) Ako javni RTV servis ne objavi odgovor, ili to ne učini na odgovarajući način, lice iz stava (1) ovog člana može u roku od osam dana od dana isteka roka za objavljivanje podnijeti prigovor upravnom odboru odgovarajućeg javnog RTV servisa.

(6) Ako podnosilac prigovora nije zadovoljan odlukom upravnog odbora, ima pravo da traži sudsku zaštitu u parničnom postupku u roku od 15 dana od dana prijema pismene odluke, odnosno u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, ako odluka nije donesena ili mu nije dostavljena.

(7) Javni RTV servisi mogu odbiti da emituju odgovor ako podnosilac zahtjeva nema pravni interes za objavljivanje odgovora ili ako zahtjev za odgovor nije blagovremeno podnesen.

(8) Javni RTV servisi imaju pravo da odbiju emitovanje prigovora ako odgovor prelazi dužinu originalnog materijala, kada nije u vezi sa originalnim materijalom i kada se smatra da je protivno pravu zaštićenih trećih lica.

(9) Pravo na odgovor dostupno je samo u onim slučajevima u kojima su narušena prava pojedinaca, uključujući ona iz Zakona o kleveti.

Član 38

(Ispravke)

Na zahtjev za ispravkom pogrešno navedenih činjenica primjenjuje se isti postupak kao kod prava na odgovor.

Član 39

(Dužnost čuvanja snimaka)

(1) Javni RTV servisi dužni su organizovati čuvanje i obradu svih audio-vizuelnih snimaka korišćenih u programu.

(2) Snimci svih emisija moraju se čuvati najmanje šest nedjelja od dana emitovanja.

(3) U slučaju da Regulatorna agencija zatraži snimak, ili u slučaju pokretanja sudskog ili drugog spora, javni RTV servisi dužni su čuvati snimke za traženi period, odnosno do donošenja konačne odluke.

Član 40

(Povjerljivost izvora)

(1) Zagarantovana je povjerljivost izvora informacije.

(2) Otkrivanje izvora informacije i saznatih činjenica novinaru može naložiti samo sud, u slučaju kada je to neophodno radi sprečavanja nastanka teških krivičnih djela.

Član 41

(Pristup i emitovanje događaja)

(1) Javni RTV servisi imaće pristup javnim kulturnim, sportskim i drugim događajima radi informisanja najšire javnosti. Izvještaj koji se besplatno prenosi ne smije trajati duže nego što je potrebno da se javnost informiše o događaju, u smislu vijesti.

(2) Javni RTV servisi imaju pravo da, u okviru svog redovnog informativnog programa, besplatno citiraju programe drugih servisa ako je riječ o događajima iz stava (1) ovog člana. Trajanje citata ne smije biti duže od 90 sekundi, a izvor citata mora biti jasno naveden.

(3) Pravo iz stava (2) ovog člana, pod istim uslovima, imaju i sve radio-televizijske stanice u odnosu na program javnih RTV servisa.

Član 42

(Prelazne odredbe)

(1) Konstituirajuća sjednica Odbora Sistema biće sazvana u roku od 15 dana od imenovanja dovoljnog broja članova upravnih odbora javnih RTV servisa kako bi se formirao kvorum Odbora Sistema. Do uspostavljanja Odbora Sistema i pojedinačnih odbora javnih RTV servisa, postojeći upravni odbori vršiće svoju funkciju.

(2) Statut Korporacije odobrava Odbor Sistema u roku od 30 dana od dana održavanja prve sjednice.

(3) Korporacija će biti registrovana prema Zakonu o registraciji pravnih lica koja osnivaju institucije BiH (Zakon o registraciji “Službeni glasnik BiH”, 37/03) u roku od 45 dana od konstituirajuće sjednice.

(4) RTV taksu naplaćuju telekom operateri zaključno do 30.06.2016. godine.

(5) Operateri TELEKOM-a pri prikupljanju RTV takse uložiće iste napore kao pri naplaćivanju vlastitih potraživanja.

(6) Poslije uspostavljanja Korporacije, sva radna mjesta biće otvorena i popunjena putem pravičnog i transparentnog procesa zapošljavanja putem javnog oglasa u sva tri javna RTV servisa.

Svi kandidati odabrani na nove pozicije moraju ispunjavati uslove iz opisa radnih mjesta koje donosi Upravni odbor JRTS Bosne i Hercegovine.

Na pravni položaj zaposlenih u Korporaciji, uslove za zaključenje ugovora o radu, plate i druga primanja primjenjuju se opšti propisi o radu i Statut.

(7) Za vrijeme trajanja prve dozvole, javni RTV servisi i Korporacija moraju izmiriti sve dospjele obaveze, uključujući neisplaćene plate, poreze, doprinose u vezi sa zapošljavanjem i sve dospjele obaveze po osnovu komercijalnih i drugih zajmova, kao i obaveze prema dobavljačima.

(8) Obrazac za distribuciju prihoda od marketinškog oglasa i RTV takse, precizirano članom 23. ovog zakona, počinje se primjenjivati prvog dana mjeseca koji nastupa nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Član 43

(Kaznene odredbe)

(1) Fizičkom licu koje ne ispuni obaveze propisane st. (1) i (2) člana 21. ovog zakona ili koje da lažnu izjavu, koristeći se pravom iz člana 19. stav (2) ovog zakona, biće za prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 100 KM do 300 KM.

(2) Fizičkom licu koje ne ispuni obaveze propisane st. (1) i (2) člana 21. ovog zakona ili koje da lažnu izjavu, koristeći se pravom iz člana 19. stav (2) ovog zakona, biće za prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM, a odgovornom licu u tom pravnom licu novčana kazna u iznosu od 200 KM do 500 KM.

(3) Fizičkom licu koje ne ispuni obavezu plaćanja navedenu u članu 20. stav (1) ovog zakona biće u prekršajnom postupku izrečena novčana kazna u iznosu od 100 KM do 300 KM.

(4) Pravnom licu koje ne ispuni obavezu plaćanja navedenu u članu 20. stav 2. ovog zakona u prekršajnom postupku biće izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM, a odgovornom licu u tom pravnom licu novčana kazna u iznosu od 200 KM do 5.000 KM.

Član 44

Odgovarajući zakoni i propisi na državnom i entitetskom nivou koji se odnose na JRTS Bosne i Hercegovine i javne RTV servise Bosne i Hercegovine moraju se usaglasiti sa odredbama ovog zakona u roku od 60 dana od njegovog stupanja na snagu.

Član 44a

(Upotreba jezika)

(1) Izrazi napisani samo u muškom rodu odnose se podjednako na muški i ženski rod.

(2) U označavanju funkcija, zvanja i titula upotrebljavaće se džender (gender) senzitivan jezik.

Član 45

(Stupanje na snagu i objavljivanje)

Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljen i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

 

Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine

0

ZAKON O JAVNIM NABAVKAMA BiH

(“Sl. glasnik BiH”, br. 39/2014)

DIO PRVI – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet zakona)

(1) Ovim zakonom uređuje se sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, utvrđuju pravila za postupke javnih nabavki, i to na način da se definišu prava, dužnosti, odgovornosti i pravna zaštita učesnika u postupku javne nabavke, te nadležnosti Agencije za javne nabavke Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) i Kancelarije za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KRŽ).

(2) Postupak javne nabavke odnosi se na postupke nabavke robe, usluga ili radova koje sprovodi ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ iz čl. 4. i 5. ovog zakona, u skladu s odredbama ovog zakona i podzakonskih akata.

Član 2

(Definicije pojmova)

(1) Pojedini pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) ugovor o javnoj nabavci je ugovor sa finansijskim interesom koji se zaključuje u pisanoj formi između jednog ili više dobavljača i jednog ili više ugovornih organa s ciljem nabavke robe, usluga ili izvođenja radova u okviru značenja ovog zakona, i to:

1) ugovor o javnoj nabavci robe je ugovor o javnoj nabavci čiji su predmet kupovina, najam i zakup robe ili lizing sa ili bez opcije kupovine robe, kao i ugovor koji kao usputnu stvar uključuje i ugradnju i/ili postavljanje i/ili montažu uz robu;

2) ugovor o javnoj nabavci usluga je ugovor o javnoj nabavci čiji je predmet nabavka usluga iz Aneksa II Dio A i B koji su sastavni dio ovog zakona. Usluge koje su izuzete od ovog zakona navedene su u Aneksu II Dio C, koji je sastavni dio ovog zakona. Ugovorom o javnoj nabavci usluga smatra se:

– ugovor o javnoj nabavci, čiji su predmet i roba i usluge, jeste ugovor o javnoj nabavci usluga ako vrijednost predmetnih usluga prelazi vrijednost robe obuhvaćene tim ugovorom ili

– ugovor o javnoj nabavci, čiji su predmet usluge i radovi, jeste ugovor o javnoj nabavci usluga ako uključuje i radove u smislu Aneksa I koji je sastavni dio ovog zakona, a koji su sporedni u odnosu na glavni predmet ugovora;

3) ugovor o javnoj nabavci radova je ugovor čiji je predmet projektovanje i izvođenje radova ili izvođenje radova koji se odnose na jednu ili više djelatnosti utvrđenih u Aneksu I, koji je sastavni dio ovog zakona ili radova ili izvođenje radova, bilo kojim sredstvima, koji odgovaraju zahtjevima koje je naveo ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ. Pojam “radovi” podrazumijeva rezultat gradnje ili građevinskih radova uzet u cjelini, a koji je sam po sebi dovoljan za ispunjenje neke ekonomske ili tehničke funkcije;

b) ugovorni organ u smislu ovog zakona je:

1) ugovorni organ iz člana 4. ovog zakona koji sprovodi postupak javne nabavke robe, usluga i/ili radova;

2) sektorski ugovorni organ iz člana 5. ovog zakona koji obavlja djelatnost u oblasti vodosnabdijevanja ili energetike ili prometa ili poštanskih usluga, i koji sprovodi postupak javne nabavke robe, usluga i/ili radova;

c) privredni subjekat je pravno ili fizičko lice ili grupa takvih lica, koji na tržištu nude robu, usluge i/ili radove, a registrovani su za obavljanje predmetne djelatnosti, te mogu učestvovati u postupku javne nabavke kao:

1) ponuđač koji je dostavio ponudu;

2) kandidat koji je dostavio zahtjev za učešće u ograničenom, pregovaračkom postupku ili takmičarskom dijalogu;

3) grupa kandidata/ponuđača (dva ili više kandidata/ponuđača) koji su dostavili zajednički zahtjev za učešće ili zajedničku ponudu;

4) dobavljač kojem je nakon postupka javne nabavke dodijeljen ugovor o javnoj nabavci;

d) tenderska dokumentacija je dokumentacija koja sadrži minimum jasnih i odgovarajućih informacija u odnosu na izabrani postupak dodjele ugovora, a objavljuje je ili kandidatima/ponuđačima predstavlja ugovorni organ; ova dokumentacija uključuje obavještenje o nabavci, poziv za dostavljanje zahtjeva za učešće/ponuda (početnih i konačnih), tehničke specifikacije, kriterijume za kvalifikaciju i izbor najpovoljnije ponude, nacrt ili osnovne elemente ugovora i druge relevantne dokumente i objašnjenja;

e) otvoreni postupak je postupak u kojem svaki zainteresovani ponuđač može dostaviti ponudu;

f) zahtjev za učešće je pisani dokument koji privredni subjekat podnosi u prvoj fazi u ograničenom postupku, pregovaračkom postupku ili takmičarskom dijalogu;

g) pretkvalifikacija je faza postupka u kojoj ugovorni organ, na osnovu kvalifikacionih kriterijuma definisanih u tenderskoj dokumentaciji, vrši izbor kvalifikovanih kandidata koji će biti pozvani da dostave ponude u ograničenom postupku, pregovaračkom postupku ili takmičarskom dijalogu;

h) ograničeni postupak je postupak u kojem privredni subjekat može zahtijevati učešće i u kojem ugovorni organ nakon obavljene kvalifikacije poziva sve kvalifikovane kandidate da podnesu ponude;

i) pregovarački postupak je postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora s jednim ili više pozvanih ponuđača. Ovaj postupak se može sprovoditi sa ili bez prethodnog objavljivanja obavještenja o nabavci, isključivo prema uslovima utvrđenim u ovom zakonu;

j ) takmičarski dijalog je postupak u kojem svaki zainteresovani privredni subjekat može zatražiti da učestvuje u postupku, pri čemu ugovorni organ sa učesnicima pozvanim u taj postupak vodi dijalog s ciljem razvijanja jednog ili više odgovarajućih rješenja koja mogu ispuniti njegove zahtjeve, i na osnovu kojih su izabrani ponuđači pozvani da podnesu ponude;

k) konkurs za izradu idejnog rješenja je postupak koji ugovornom organu omogućava da obezbijedi, u oblastima prostornog uređenja, urbanizma, arhitekture i građenja ili obrade podataka plan ili rješenje koje izabira konkursna komisija u postupku javnog nadmetanja sa ili bez dodjele nagrada;

l) ponuda je dokument koji podnosi ponuđač, pri čemu nudi isporuku robe, pružanje usluge ili izvođenje radova, pod uslovima koje određuje ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji. Ponuda može biti:

1) prihvatljiva – ako ispunjava sve uslove koji se traže tenderskom dokumentacijom,

2) neprihvatljiva – ako ne ispunjava uslove koji se traže tenderskom dokumentacijom;

m) alternativna ponuda je ponuda u kojoj se nude drugačije karakteristike predmeta ugovora u odnosu na one koje su navedene u tenderskoj dokumentaciji, pri čemu ta ponuda mora ispunjavati minimalne uslove koje je postavio ugovorni organ;

n) okvirni sporazum je sporazum između jednog ili više ugovornih organa i više dobavljača, zaključen u pisanoj formi, kojim se definišu uslovi pod kojim se mogu dodijeliti ugovori tokom određenog vremenskog perioda, u skladu sa predviđenom cijenom i, gdje je moguće, predviđenim količinama;

o) ekskluzivno ili isključivo pravo je pravo na obavljanje djelatnosti iz člana 5. ovog zakona, koje nadležni organ u Bosni i Hercegovini posebnim zakonom, drugim propisom ili odgovarajućim ugovorom dodijeli jednom ili više pravnih subjekata, što značajno utiče na mogućnost drugih subjekata da obavljaju te djelatnosti. Nosilac tog ekskluzivnog ili isključivog prava dužan je da pri nabavci robe, usluga ili radova neophodnih za obavljanje tih djelatnosti, koje su dodijeljene kao ekskluzivno ili isključivo pravo, primjenjuje odredbe ovog zakona;

p) Jedinstveni rječnik javne nabavke (Common Procurement Vocabulary) jeste referentna nomenklatura koja se primjenjuje u postupku javne nabavke, a istovremeno obezbjeđuje usklađenost sa ostalim postojećim nomenklaturama;

r) elektronsko sredstvo odnosi se na korišćenje elektronske opreme za obradu i arhiviranje podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom ili radio-vezom, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima;

s) pisani ili u pisanoj formi podrazumijeva svaki izraz koji se sastoji od riječi ili brojeva koji se mogu pročitati, umnožiti i naknadno saopštiti, a takođe i informacije koje se prenose i arhiviraju pomoću elektronskih sredstava, pod uslovom da je sadržaj osiguran i da se potpis može identifikovati;

t) lot (grupa) jeste dio predmeta nabavke, nastao kao rezultat dijeljenja predmeta nabavke u posebne, srodne cjeline, koje se kao takve označavaju u tenderskoj dokumentaciji.

Član 3

(Opšti principi)

(1) Ugovorni organ dužan je da postupa transparentno, da se u postupku javne nabavke prema kandidatima/ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da obezbijedi pravednu i aktivnu konkurenciju, s ciljem najefikasnijeg korišćenja javnih sredstava, u vezi sa predmetom nabavke i njegovom svrhom.

(2) Opšti principi obavezno se primjenjuju i poštuju i u postupku pravne zaštite.

Član 4

(Ugovorni organ)

(1) Ugovorni organ u smislu ovog zakona je:

a) svaka institucija vlasti u Bosni i Hercegovini, entitetima, Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, na nivou kantona, grada ili opštine (u daljem tekstu: institucija vlasti na državnom, entitetskom ili lokalnom nivou);

b) pravno lice koje je osnovano za određenu svrhu s ciljem zadovoljavanja potreba od opšteg interesa, a koje nema industrijski ili komercijalni karakter, i ispunjava najmanje jedan od sljedećih uslova:

1) finansiran je, najvećim dijelom, iz javnih sredstava, ili

2) nadzor nad upravljanjem vrši ugovorni organ definisan u tač. a) i b) ovog stava, ili

3) više od polovine članova skupštine, upravnog ili nadzornog odbora čine imenovani ili izabrani predstavnici ugovornih organa iz tač. a) i b) ovog stava;

c) asocijacija koju su formirali jedna ili više institucija vlasti ili pravnih lica definisani u tač. a) i b) ovog stava.

(2) Ugovorni organi mogu donijeti odluku da zajednički sprovode postupak javne nabavke ili osnovati centralni nabavni organ. Pravila sprovođenja zajedničke nabavke i osnivanja centralnog nabavnog organa propisuje podzakonskim aktom Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara BiH).

(3) Agencija donosi pravilnik koji sadrži listu ugovornih organa po kategorijama koji su obavezni da primjenjuju ovaj zakon. Svi ugovorni organi koji su uvršteni u definiciju iz ovog člana dužni su da primjenjuju ovaj zakon i u slučaju kada nisu navedeni u listi ugovornih organa.

Član 5

(Sektorski ugovorni organ)

(1) Sektorski ugovorni organ je obveznik primjene ovog zakona ako obavlja djelatnosti u oblasti vodosnabdijevanja, energetike, prometa i poštanskih usluga, i to:

a) ugovorni organ iz člana 4. ovog zakona kada nabavlja robu, usluge ili radove za potrebe obavljanja djelatnosti navedenih u čl. 78-83. ovog zakona;

b) privredno društvo u kojem ugovorni organ ili više ugovornih organa ima ili može imati neposredan ili posredan prevladavajući uticaj na osnovu vlasništva, finansijskog učešća ili na osnovu propisa koji vrijede za društvo i koje obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u čl. 78-83. ovog zakona, kada nabavlja robu, usluge ili radove za potrebe obavljanja tih djelatnosti. Preovladavajući uticaj u smislu ove tačke postoji u slučaju kada ugovorni organ direktno ili indirektno:

1) ima natpolovičnu većinu osnovnog kapitala tog privrednog društva; ili

2) ima natpolovičnu većinu glasova koji su povezani sa ulozima u tom privrednom društvu; ili

3) može imenovati više od polovine članova uprave, upravnog ili nadzornog odbora tog privrednog društva.

(2) Privredno društvo koje na osnovu posebnog ili isključivog prava obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u čl. 78-83. ovog zakona i kada nabavlja robu, usluge ili radove za potrebe obavljanja tih djelatnosti, a nije ugovorni organ u smislu ovog zakona ili privredno društvo u smislu stava (1) tačka b) ovog člana, obavezan je da primjenjuje ovaj zakon.

(3) U slučaju da neku od djelatnosti definisanih u ovom članu obavlja više privrednih društava koja nisu obuhvaćena st. (1) i (2) ovog člana, Konkurencijski savjet Bosne i Hercegovine, na zahtjev Agencije, a po zahtjevu odnosnog ugovornog organa, ocijeniće da li je relevantno tržište za datu djelatnost otvoreno za konkurenciju. U slučaju da je odlukom Konkurencijskog savjeta Bosne i Hercegovine to relevantno tržište proglašeno otvorenim za konkurenciju, privredno društvo koje obavlja konkretnu djelatnost nije obavezno da primjenjuje ovaj zakon za obavljanje te djelatnosti.

Član 6

(Ugovori koji su predmet ovog zakona)

Ugovorni organ dužan je da dodjeljuje ugovore o javnoj nabavci robe, usluga i radova primjenjujući postupke definisane ovim zakonom i podzakonskim aktima.

Član 7

(Subvencionisani ugovori)

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i za ugovore koje ugovorni organ direktno subvencioniše sa više od 50%:

a) ako ti ugovori uključuju radove u smislu Aneksa I ovog zakona;

b) ako ti ugovori uključuju radove na bolnicama, objektima namijenjenim za sport, rekreaciju i odmor, školskim i univerzitetskim zgradama i zgradama koje se koriste u administrativne svrhe.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i za ugovore koje ugovorni organ direktno subvencioniše sa više od 50% za ugovore za pružanje usluga koje su vezane za radove u smislu stava (1) ovog člana.

(3) Ugovorni organ koji daje takve subvencije dužan je da obezbijedi poštovanje odredaba ovog zakona u slučajevima kada subvencionisani ugovor dodjeljuje neko drugo fizičko ili pravno lice, odnosno dužan je da i sam poštuje odredbe ovog zakona u slučajevima kada dodjeljuje subvencionisani ugovor za ili u ime tih fizičkih ili pravnih lica.

Član 8

(Ugovori na čiju dodjelu se primjenjuje poseban režim)

(1) Na dodjelu ugovora koji za predmet javne nabavke ima usluge iz Aneksa II Dio B, koji je sastavni dio ovog zakona, primjenjuju se odredbe ovog zakona, i to: odredbe koje se odnose na opšte principe, pripremu tehničke specifikacije, period na koji se zaključuje ugovor, pravnu zaštitu, objavljivanje obavještenja o dodjeli ugovora i dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti.

(2) Postupak dodjele ugovora iz stava (1) ovog člana urediće se pravilnikom, koji donosi Savjet ministara BiH.

(3) Postupci, uslovi, zahtjevi, definicije pojmova, izuzeci i ostala bitna pitanja u vezi s dodjelom ugovora u oblasti odbrane i bezbjednosti urediće se pravilnikom, koji donosi Savjet ministara BiH na predlog Agencije.

(4) Ugovori u oblasti odbrane i bezbjednosti iz stava (3) ovog člana odnose se na nabavku:

a) vojne opreme, uključujući bilo koji njen dio, sastav i/ili sklop;

b) bezbjednosno osjetljive opreme, uključujući bilo koji njen dio, sastav i/ili sklop;

c) radova, robe i usluga direktno povezanih s opremom iz tač. a) i b) ovog stava za bilo koji i za sve elemente njenog trajanja;

d) radova i usluga za izričito vojne namjene;

e) bezbjednosno osjetljivih radova i bezbjednosno osjetljivih usluga.

(5) Ugovori koji dodjeljuju diplomatsko-konzularna predstavništva i misije Bosne i Hercegovine, a čija je vrijednost manja od vrijednosnih razreda iz člana 14. st. (2) i (3) ovog zakona, urediće se posebnim pravilnikom koji će donijeti Savjet ministara BiH, na predlog Ministarstva inostranih poslova Bosne i Hercegovine i uz prethodnu saglasnost Agencije.

Član 9

(Rezervisani ugovori)

(1) Ugovorni organ može u planu nabavki definisati postupke javne nabavke rezervisane samo za kandidate, odnosno ponuđače koji zapošljavaju, u odnosu na ukupan broj zaposlenih, više od 50% osoba sa invaliditetom, a koji ne mogu obavljati poslove u normalnim uslovima.

(2) U obavještenju o javnoj nabavci ugovorni organ mora naznačiti da je postupak javne nabavke rezervisan isključivo za privredne subjekte iz stava (1) ovog člana.

Član 10

(Izuzeci od primjene odredaba ovog zakona)

(1) Od primjene ovog zakona izuzimaju se:

a) ugovor o javnoj nabavci koji je zakonima u Bosni i Hercegovini proglašen državnom tajnom;

b) ugovor o javnoj nabavci čije izvršenje zahtijeva posebne mjere bezbjednosti u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini;

c) ugovor koji se dodjeljuje u skladu sa međunarodnim sporazumom prema kojem se primjenjuje posebna procedura međunarodnih, kreditnih ili donatorskih aranžmana ili ugovor o javnoj nabavci koji je zaključen u skladu sa posebnim pravilima definisanim međunarodnim ugovorom između Bosne i Hercegovine i jedne ili više država za projekte koje će ugovorne strane zajednički izvoditi ili koristiti, ili na osnovu međunarodnih sporazuma o stacioniranju trupa koje zaključi Bosna i Hercegovina;

d) ugovor o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji mogu uključiti nabavku vode, električne energije, gasa, toplotne energije i drugih usluga, do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju;

e) ugovor o kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu, bilo kojim finansijskim sredstvima, uz obavezu ugovornog organa da obezbijedi transparentnost te procedure, s tim što nabavka finansijskih usluga za kupovinu ili zakup postojećih zgrada, druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu, istovremeno, prije ili nakon ugovora o kupovini ili zakupu, u bilo kojem obliku, podliježe sprovođenju jednog od postupaka definisanih ovim zakonom;

f) ugovor koji za predmet ima usluge iz Aneksa II Dio C ovog zakona.

(2) Koncesioni ugovori dodjeljuju se u skladu sa zakonima o koncesijama u Bosni i Hercegovini.

(3) Ugovori o javno-privatnom partnerstvu dodjeljuju se u skladu sa zakonskim pripisima o javno-privatnom partnerstvu.

Član 11

(Povjerljivost)

(1) Povjerljivim podacima ne mogu se smatrati:

a) ukupne i pojedinačne cijene iskazane u ponudi;

b) predmet nabavke, odnosno ponuđena roba, usluga ili rad, od koje zavisi poređenje sa tehničkom specifikacijom i ocjena da li je određeni ponuđač ponudio robu, usluge ili rad u skladu sa tehničkom specifikacijom;

c) potvrde, uvjerenja od kojih zavisi kvalifikacija vezana za ličnu situaciju kandidata/ponuđača.

(2) Ako kandidat/ponuđač, kao povjerljive, označi podatke koji prema odredbama stava (1) ovog člana ne mogu biti proglašeni povjerljivim podacima, oni se neće smatrati povjerljivim.

(3) Nakon javnog otvaranja ponuda nijedna informacija vezana za ispitivanje, pojašnjenje ili ocjenu ponuda ne smije se otkrivati nijednom učesniku u postupka ili trećem licu prije nego što se odluka o rezultatu postupka ne saopšti učesnicima postupka.

(4) Učesnici u postupku javne nabavke ni na koji način ne smiju neovlašćeno prisvajati, koristiti za svoje potrebe niti proslijediti trećim licima podatke, rješenja ili dokumentaciju (informacije, planove, crteže, nacrte, modele, uzorke, kompjuterske programe i dr.) koji su im stavljeni na raspolaganje ili do kojih su došli na bilo koji način u toku postupka javne nabavke.

(5) Nakon prijema odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluke o poništenju postupka nabavke, a najkasnije do isteka roka za žalbu, ugovorni organ će po prijemu zahtjeva ponuđača, a najkasnije u roku od dva dana od dana prijema zahtjeva, omogućiti uvid u svaku ponudu, uključujući dokumente podnesene u skladu sa članom 45. stav (2) ovog zakona, kao i pojašnjenja orginalnih dokumenata u skladu sa članom 68. stav (3) ovog zakona, s izuzetkom informacija ponuđača označenih kao povjerljive u skladu s ovim članom.

Član 12

(Upotreba jezika)

(1) Ugovorni organ dužan je da pripremi tendersku dokumentaciju u vezi sa postupcima javne nabavke na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

(2) Ugovorni organ može dodatno pripremiti tendersku dokumentaciju i na engleskom ili drugom stranom jeziku, s tim da je dužan da sačuva cjelovitost sadržaja informacija iz tenderske dokumentacije pripremljene na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

(3) Ponuđač podnosi ponudu na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Štampana literatura, brošure, katalozi ili slično prilažu se bez prevoda, osim ako ugovorni organ tenderskom dokumentacijom ne zahtijeva da se i ti dijelovi prevedu.

Član 13

(Komisija za nabavke)

(1) Za sprovođenje otvorenog postupka, ograničenog postupka, pregovaračkog postupka sa objavom i bez objave obavještenja, konkursa za izradu idejnog rješenja, takmičarskog dijaloga i konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda ugovorni organ je obavezan da imenuje komisiju za nabavke.

(2) Uspostavljanje i rad komisije za nabavke reguliše se podzakonkim aktom koji donosi Savjet ministara BiH.

DIO DRUGI – TOK POSTUPKA JAVNE NABAVKE

GLAVA I – POČETAK, VRSTE I IZBOR POSTUPKA JAVNE NABAVKE

Odjeljak A. Početak postupka javne nabavke

Član 14

(Vrijednosni razredi)

(1) Za nabavke vrijednosti manje od 50.000,00 KM u slučaju robe i usluga, ili 80.000,00 KM u slučaju radova, ugovorni organ može primijeniti jedan od postupaka utvrđenih ovim zakonom, osim direktnog sporazuma, uz obavezu ispunjenja uslova propisanih za svaki postupak.

(2) Primjena otvorenog ili ograničenog postupka, ili pregovaračkog postupka sa objavom ili bez objave obavještenja, ili konkursa za izradu idejnog rješenja, ili takmičarskog dijaloga obavezna je u slučaju kada je vrijednost nabavke za robe i usluge jednaka ili veća od:

a) 250.000,00 KM za ugovorne organe iz člana 4. stav (1) tač. a) i c) ovog zakona;

b) 400.000,00 KM za ugovorne organe iz člana 4. stav (1) tačka b) ovog zakona;

c) 800.000,00 KM za sektorske ugovorne organe iz člana 5. ovog zakona.

(3) Kada je vrijednost nabavke, u slučaju radova, jednaka ili veća od 9.000.000,00 KM, ugovorni organ dužan je da sprovede otvoreni ili ograničeni postupak, ili pregovarački postupak sa objavom ili bez objave obavještenja, ili konkurs za izradu idejnog rješenja, ili takmičarski dijalog.

(4) Kada je vrijednost nabavke robe, usluga i radova jednaka ili veća od vrijednosti iz stava (1) ovog člana, a manja od vrijednosti iz st. (2) i (3) ovog člana, ugovorni organ je obavezan da primijeni otvoreni ili ograničeni postupak, ili pregovarački postupak sa objavom ili bez objave obavještenja, ili konkurs za izradu idejnog rješenja, ili takmičarski dijalog.

(5) Kada je vrijednost javne nabavke jednaka ili veća od vrijednosnih razreda iz st. (2) i (3) ovog člana, ugovorni organ dužan je da dodatno oglasi i sažetak obavještenja na engleskom jeziku na portalu Agencije i KRŽ-a (u daljem tekstu: portal javnih nabavki).

(6) Inicijativu za izmjenu i dopunu ovog zakona po hitnom postupku, u pogledu promjene iznosa vrijednosnih razreda, pokreće Agencija, uz prethodnu saglasnost Odbora Agencije u slučajevima značajnih promjena, i to:

a) stope inflacije; i/ili

b) ekonomskih uslova u BiH; i/ili

c) zakonodavstva u EU o javnim nabavkama.

Član 15

(Procijenjena vrijednost javne nabavke)

(1) Ugovorni organ zasniva računanje procijenjene vrijednosti ugovora o javnoj nabavci na ukupnom iznosu koji će platiti, bez poreza na dodatu vrijednost (PDV).

(2) Određivanje procijenjene vrijednosti javne nabavke vrši se na sljedeći način:

a) procijenjena vrijednost nabavke robe, usluga ili radova jednaka je novčanom iznosu koji ugovorni organ plaća, bez obračunatog poreza na dodatu vrijednost. Ova vrijednost, u slučaju ugovora o radovima, uključuje i objekte potrebne za izvršenje takvog ugovora, a koje je ugovorni organ dužan da obezbijedi ili ustupi izvođaču radova;

b) procijenjenu vrijednost robe, usluga ili radova čini njihova procijenjena tržišna vrijednost u vrijeme objavljivanja obavještenja o javnoj nabavci, ili, u slučajevima kada takvo obavještenje nije potrebno, u trenutku kada ugovorni organ započinje postupak javne nabavke;

c) u određivanju procijenjene vrijednosti javne nabavke robe, usluga ili radova, ugovorni organ je dužan da uključi sve elemente cijene koju plaća za nabavku te robe, usluge ili radova;

d) ako je javna nabavka robe, usluga ili radova podijeljena u nekoliko lotova, procijenjena vrijednost predstavlja zbir svih takvih lotova i koristi se za određivanje vrijednosnog razreda te nabavke;

e) u određivanju procijenjene vrijednosti okvirnog sporazuma, ugovorni organ će uzeti u obzir maksimalnu procijenjenu vrijednost, bez obračunatog poreza na dodatnu vrijednost, svih predviđenih ugovora za cijeli period trajanja okvirnog sporazuma.

(3) U slučaju ugovora o lizingu, najmu, zakupu ili unajmljivanju na otplatu razne robe, vrijednost koja treba da se uzme kao osnova za izračunavanje procijenjene vrijednosti nabavke je:

a) u slučaju ugovora o javnoj nabavci na određeni rok, ako je rok kraći od 12 mjeseci, ili je 12 mjeseci – ukupna procijenjena vrijednost za ugovor, ili, ako je rok ugovora duži od 12 mjeseci – ukupna vrijednost, uključujući procijenjenu preostalu vrijednost;

b) u slučaju ugovora o javnoj nabavci bez određenih rokova ili kod kojih se rokovi ne mogu definisati – mjesečna vrijednost pomnožena sa 48.

(4) U slučaju ugovora o javnoj nabavci robe ili usluga koji su po prirodi redovni ili koji se namjeravaju obnoviti u okviru datog vremena, kalkulacija procijenjene vrijednosti ugovora biće izračunata na osnovu sljedećeg:

a) ili ukupna stvarna vrijednost uzastopnih ugovora iste vrste koji su dodijeljeni tokom prethodnih 12 mjeseci ili, ukoliko je moguće, tokom finansijske godine kako bi se uzele u obzir izmjene u iznosu ili vrijednosti koje bi se mogle pojaviti tokom 12 mjeseci nakon zaključivanja osnovnog ugovora;

b) ili ukupna procijenjena vrijednost uzastopnih ugovora dodijeljenih tokom 12 mjeseci koji su uslijedili nakon prve isporuke, ili tokom finansijske godine, ako je to duže od 12 mjeseci.

(5) U slučaju ugovora o javnoj nabavci usluga, vrijednost koja treba da se uzme kao osnova za izračunavanje procijenjene vrijednosti ugovora će, ako je potrebno, biti procijenjena kako slijedi:

a) za sljedeće vrste usluga:

1) usluge osiguranja: plaćanje premija i druge forme plaćanja;

2) bankarstvo i druge finansijske usluge: naknade, provizije, kamate i druge forme plaćanja;

3) ugovori za izradu idejnog rješenja: isplata naknada, provizija i druge forme plaćanja;

b) za ugovore o uslugama pri čemu nije naznačena ukupna cijena:

1) u slučaju ugovora sa određenim rokom, ako je rok jednak ili manji od 48 mjeseci: ukupna vrijednost za njihov puni rok;

2) u slučaju ugovora bez određenog roka ili sa rokom većim od 48 mjeseci, mjesečna vrijednost pomnožena sa 48.

(6) Ugovornom organu nije dozvoljeno dijeljenje predmeta nabavke s namjerom izbjegavanja primjene odgovarajućeg postupka definisanog ovim zakonom.

(7) Ako predloženi ugovor sadrži alternativnu ponudu, osnova za utvrđivanje procijenjene vrijednosti ugovora je maksimalni mogući ukupni iznos javne nabavke.

Član 16

(Podjela predmeta nabavke na lotove)

(1) Ako ugovorni organ podijeli predmet nabavke na lotove, onda svi lotovi moraju biti naznačeni u tenderskoj dokumentaciji tako da se ponuđačima može omogućiti da dostave ponude za jedan lot ili više lotova ili sve lotove.

(2) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji jasno i precizno definiše uslove i način dostavljanja ponuda za lotove.

(3) Ugovor o javnoj nabavci zaključuje se posebno za svaki lot. Ako je jedan ponuđač najuspješniji za dva ili više lotova, može se zaključiti jedan ugovor.

Član 17

(Uslovi za početak postupka javne nabavke)

(1) Ugovorni organ može započeti postupak javne nabavke ako je nabavka predviđena u planu nabavki ili kada ugovorni organ donese posebnu odluku o pokretanju postupka javne nabavke.

(2) Ugovorni organ mora objaviti plan nabavki čija je vrijednost veća od vrijednosti utvrđenih u članu 14. stav (1) ovog zakona na svojoj veb-stranici, i to najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja budžeta odnosno finansijskog plana.

(3) Ako se ugovor dodjeljuje na period duži od jedne godine, obaveze koje dospijevaju u narednim godinama moraju biti ugovorene u iznosima predviđenim propisima kojima se uređuje izvršenje budžeta ili finansijskog plana za svaku godinu posebno.

Član 18

(Odluka o pokretanju postupka javne nabavke)

(1) Ugovorni organ pokreće postupak javne nabavke donošenjem odluke ili rješenja u pisanoj formi koje obavezno sadrži:

a) zakonski osnov za sprovođenje postupka javne nabavke;

b) predmet javne nabavke;

c) procijenjenu vrijednost javne nabavke;

d) podatke o izvoru – načinu finansiranja;

e) vrstu postupka javne nabavke.

(2) U slučaju izuzeća od primjene iz člana 10. ovog zakona ili za dodjelu ugovora o nabavci usluga iz Aneksa II Dio B, ugovorni organ dužan je da donese odluku koja, osim zakonskog osnova za izuzeće od primjene ovog zakona, sadrži osnovne elemente iz stava (1) tač. b), c) i d) ovog člana.

Odjeljak B. Postupci nabavke

Član 19

(Postupci javne nabavke)

(1) Ugovorni organ iz člana 4. ovog zakona za dodjelu ugovora o javnoj nabavci primjenjuje otvoreni ili ograničeni postupak, kao osnovne i redovne postupke. Pregovarački postupak sa objavom ili bez objave obavještenja, kao i takmičarski dijalog mogu se primijeniti kao izuzetak, samo ako su za to ispunjeni uslovi utvrđeni ovim zakonom.

(2) Sektorski ugovorni organ iz člana 5. ovog zakona primjenjuje otvoreni ili ograničeni ili pregovarački postupak sa objavom obavještenja na ravnopravnoj osnovi. Pregovarački postupak bez objave obavještenja, kao i takmičarski dijalog mogu se primijeniti kao izuzetak, samo ako su za to ispunjeni uslovi utvrđeni ovim zakonom.

(3) Ugovorni organ može dodijeliti ugovor nakon sprovedenog konkursa za izradu idejnog rješenja, za poslove prostornog planiranja, arhitekture, građenja, obrade podataka, izrade plana ili dizajna.

Član 20

(Uslovi za primjenu pregovaračkog postupka sa objavom obavještenja)

(1) Ugovor o javnoj nabavci robe, usluga ili radova može se dodijeliti u pregovaračkom postupku sa objavom obavještenja:

a) ako u otvorenom ili ograničenom postupku ili u postupku takmičarskog dijaloga dobije sve ponude koje ne ispunjavaju uslove kvalifikacije, a osnovni uslovi za dodjelu ugovora se nisu bitno promijenili, ugovorni organ nije obavezan da ponovo objavi obavještenje o nabavci, pod uslovom da pozove sve ponuđače, odnosno kandidate da otklone nedostatke u svojim ponudama, te svoje ponude učine prihvatljivim;

b) u izuzetnim slučajevima, kada zbog prirode robe, usluga ili radova ili zbog rizika povezanih s izvršavanjem predmeta nabavke nije moguće prethodno određivanje ukupne cijene.

(2) Ugovor o javnoj nabavci usluga može se zaključiti u pregovaračkom postupku s objavom obavještenja ako su predmet nabavke intelektualne usluge, kao što je usluga projektovanja, i usluge iz Aneksa II Dio A kategorije 6 ovog zakona čiji se opis predmeta nabavke ne može odrediti sa dovoljnom preciznošću, pa ugovor nije moguće zaključiti izborom najpovoljnije ponude u otvorenom ili ograničenom postupku nabavke.

(3) Ugovor o javnoj nabavci radova može se zaključiti u pregovaračkom postupku s objavom obavještenja ako su predmet nabavke radovi koji se izvode isključivo u istraživačke, testne ili razvojne svrhe, a ne s ciljem sticanja dobiti ili povrata troškova istraživanja i razvoja.

Član 21

(Uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja)

Ugovorni organ izuzetno može ugovor o nabavci dodjeljivati putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci, u sljedećim slučajevima:

a) kada nijedna ponuda ili nijedna prihvatljiva ponuda nije dostavljena u otvorenom ili ograničenom postupku i kada uslovi za ugovor nisu bitno promijenjeni u odnosu na uslove iz prethodnog postupka;

b) kada nijedan zahtjev za učešće u ograničenom postupku nije dostavljen ili nijedan kvalifikovani kandidat nije zatražio učešće u ograničenom postupku, i kada uslovi za ugovor nisu bitno promijenjeni u odnosu na uslove iz prethodnog postupka;

c) kada se zbog suštinskih, dokazivih tehničkih ili umjetničkih razloga, ili zbog razloga koji se odnose na zaštitu ekskluzivnih prava, ugovor može dodijeliti samo određenom dobavljaču;

d) kada izuzetno, zbog dokazivih razloga krajnje hitnosti, prouzrokovane događajima nepredvidivim za ugovorni organ, ne mogu ispoštovati ovim zakonom utvrđeni minimalni rokovi za otvoreni, ograničeni ili pregovarački postupak sa objavljivanjem obavještenja. Okolnosti kojima se opravdava izuzetna hitnost postupka ni u kom slučaju ne smiju se dovesti u vezu sa ugovornim organom.

Član 22

(Posebni uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja za nabavku robe)

Ugovor o javnoj nabavci robe može se zaključiti u pregovaračkom postupku bez objave obavještenja u sljedećim slučajevima:

a) kada je roba koja se nabavlja proizvedena isključivo za svrhe: istraživanja, eksperimentisanja, proučavanja ili razvoja, ova odredba ne odnosi se na serijsku proizvodnju, s ciljem ostvarenja zarade ili nadoknade troškova istraživanja i razvoja;

b) za dodatne isporuke od dobavljača iz osnovnog ugovora, koje su namijenjene ili kao djelimična zamjena redovnih isporuka ili ugradnje ili kao proširenje postojećih isporuka ili ugradnje, ukoliko bi promjena dobavljača obavezala ugovorni organ da nabavi robu koja ima drugačije tehničke karakteristike, što bi rezultiralo neskladom i nesrazmjerom i izazvalo značajne tehničke teškoće u funkcionisanju i održavanju, pod uslovom da vrijeme trajanja osnovnog ugovora kao i ugovora koji se ponavljaju ne smije biti duže od jedne godine i ne može preći 10% od vrijednosti osnovnog ugovora;

c) za robu koja se prodaje i kupuje na berzovnom tržištu;

d) za robu pod izuzetno povoljnim uslovima kada se nabavlja ili od privrednog subjekta koji je u postupku likvidacije svojih poslovnih aktivnosti ili od stečajnog povjerioca ili stečajnog upravnika u postupku stečaja, ili od povjerioca po osnovu poslovnog aranžmana ili u sličnim postupcima.

Član 23

(Posebni uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja za nabavku usluga)

Ugovor o javnoj nabavci usluga može se zaključiti u pregovaračkom postupku bez objave obavještenja u sljedećim slučajevima:

a) u slučaju ugovora o javnoj nabavci usluga, kada postupak dodjele ugovora slijedi nakon postupka konkursa za izradu idejnog rješenja, sprovedenog u skladu sa odredbama čl. 33. i 34. ovog zakona, a ugovor se dodjeljuje pobjedniku, odnosno jednom od pobjednika konkursa; u slučaju više pobjednika, svi pobjednici konkursa pozivaju se na učešće u pregovorima;

b) u slučaju ugovora o javnoj nabavci usluga za dodatne usluge koje nisu uključene u prvobitno razmatrani projekat ili u prvobitno zaključeni ugovor ali koji usljed nepredviđenih okolnosti postanu neophodne za izvršenje ili izvođenje u njima opisanih usluga, i kada se takve dodatne usluge ne mogu, tehnički ili ekonomski, odvojiti od osnovnog ugovora bez većih nepogodnosti za ugovorni organ. Takav ugovor može se zaključiti sa dobavljačem kojem je dodijeljen osnovni ugovor, a ukupna vrijednost ugovora dodijeljenih za dodatne usluge ne može preći 30% od vrijednosti osnovnog ugovora;

c) za nove usluge koje predstavljaju ponavljanje sličnih usluga povjerenih dobavljaču kojem je ugovorni organ dodijelio raniji ugovor, uz uslov da su takve usluge u skladu sa osnovnim projektom za koji je bio dodijeljen osnovni ugovor, nakon sprovedenog otvorenog ili ograničenog postupka. Ugovorni organ je dužan da ukaže na mogućnost sprovođenja ovog postupka prilikom sprovođenja otvorenog ili ograničenog postupka za osnovni projekat, a ukupne procijenjene troškove kasnijih usluga ugovorni organ uzima u razmatranje prilikom procjenjivanja vrijednosti javne nabavke. Ovaj postupak može se primijeniti samo u periodu od tri godine od dana zaključivanja osnovnog ugovora.

Član 24

(Posebni uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja za nabavku radova)

Ugovor o javnoj nabavci radova može se zaključiti u pregovaračkom postupku bez objave obavještenja u sljedećim slučajevima:

a) u slučaju ugovora o javnoj nabavci radova za dodatne radove koji nisu uključeni u prvobitno razmatrani projekat ili u prvobitno zaključeni ugovor ali koji, usljed nepredviđenih okolnosti, postanu neophodni za izvršenje ili izvođenje u njima opisanih radova, i kada se takvi dodatni radovi ne mogu, tehnički ili ekonomski, odvojiti od osnovnog ugovora bez većih nepogodnosti za ugovorni organ. Takav ugovor može se zaključiti sa dobavljačem kojem je dodijeljen osnovni ugovor, a ukupna vrijednost ugovora dodijeljenih za dodatne radove ne može preći 20% od vrijednosti osnovnog ugovora;

b) za nove radove koji predstavljaju ponavljanje sličnih radova povjerenih dobavljaču kojem je ugovorni organ dodijelio raniji ugovor, uz uslov da su takvi radovi u skladu sa osnovnim projektom za koji je bio dodijeljen osnovni ugovor, nakon sprovedenog otvorenog ili ograničenog postupka. Ugovorni organ dužan je da ukaže na mogućnost sprovođenja ovog postupka prilikom sprovođenja otvorenog ili ograničenog postupka za osnovni ugovor, a ukupne procijenjene troškove novih radova ugovorni organ uzima u razmatranje prilikom procjenjivanja vrijednosti javne nabavke. Ovaj postupak može se primijeniti samo u periodu od tri godine od dana zaključivanja osnovnog ugovora.

Odjeljak C. Vrste postupaka

Član 25

(Otvoreni postupak)

U sprovođenju otvorenog postupka ugovorni organ dužan je da:

a) pripremi tendersku dokumentaciju;

b) objavi obavještenje o javnoj nabavci;

c) privrednim subjektima stavi na raspolaganje tendersku dokumentaciju;

d) obavi javno otvaranje blagovremeno primljenih ponuda;

e) obavi provjeru kvalifikacija ponuđača prema uslovima učešća u tenderskoj dokumentaciji i ocijeni ponude prema kriterijumima za dodjelu ugovora;

f) obavijesti ponuđače o ishodu postupka javne nabavke;

g) ponudi ugovor najuspješnijem ponuđaču;

h) objavi obavještenje i dostavi izvještaj Agenciji u skladu sa članom 75. ovog zakona.

Član 26

(Ograničeni postupak)

(1) U sprovođenju ograničenog postupka ugovorni organ dužan je da pripremi tendersku dokumentaciju. Tenderska dokumentacija se priprema i dostavlja u dva dijela, i to:

a) u fazi pretkvalifikacije; i

b) u fazi poziva za dostavljanje ponuda koja obavezno sadrži i kriterijume za dodjelu ugovora.

(2) Ograničeni postupak sprovodi se na sljedeći način:

a) objavljuje se obavještenje o nabavci, kojim ugovorni organ poziva sve zainteresovane kandidate da zatraže dokumentaciju za fazu pretkvalifikacije;

b) kandidatima se ustupi ili učini dostupnom dokumentacija za fazu pretkvalifikacije;

c) izvrši se provjera kvalifikacija kandidata;

d) obavijeste se kandidati koji se nisu kvalifikovali;

e) dostavi se tenderska dokumentacija sa pozivom za dostavljanje ponuda svim kvalifikovanim kandidatima istovremeno;

f) obavi se javno otvaranje blagovremeno primljenih ponuda;

g) ocijene se ponude prema kriterijumima za dodjelu ugovora utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji;

h) obavijeste se ponuđači o ishodu postupka javne nabavke;

i) ponudi se ugovor najuspješnijem ponuđaču;

j) objavi se obavještenje i dostavi izvještaj Agenciji u skladu sa članom 75. ovog zakona.

Član 27

(Pregovarački postupak sa objavom obavještenja o nabavci)

U sprovođenju pregovaračkog postupka sa objavom obavještenja o nabavci ugovorni organ dužan je da:

a) objavi obavještenje o nabavci;

b) kandidatima ustupi pretkvalifikacionu dokumentaciju;

c) izvrši provjeru kvalifikacija kandidata i o rezultatima kvalifikacija obavijesti učesnike u postupku;

d) istovremeno uputi poziv izabranim kandidatima da učestvuju u pregovorima o tehničkim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima ugovora;

e) pregovara sa svakim kandidatom/ponuđačem posebno. Svim kandidatima/ponuđačima treba da postavi iste zahtjeve i da im iste informacije. Ugovorni organ dužan je da vodi zapisnike o postupku pregovora sa svakim ponuđačem koje će potpisati obje strane nakon okončanih pregovora. Nijedna informacija koja se dobije od kandidata/ponuđača, niti informacije o rješenjima koja su predložili kandidati/ponuđači ne mogu se otkriti trećim licima bez prethodne saglasnosti tog kandidata/ponuđača;

f) na osnovu rezultata obavljenih pregovora dostavi tendersku dokumentaciju za konačnu ponudu i poziva ponuđače da podnesu svoje konačne ponude;

g) obavi javno otvaranje blagovremeno primljenih ponuda;

h) izabere najuspješnijeg ponuđača u skladu sa kriterijumima za dodjelu ugovora utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji;

i) objavi obavještenje i dostavi izvještaj Agenciji u skladu sa članom 75. ovog zakona.

Član 28

(Pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci)

(1) Ako je na osnovu uslova za izbor pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci propisanim u čl. 21-24. ovog zakona moguće, postupak se vodi sa jednim ponuđačem, uz poštovanje principa ovog zakona, izuzev u slučajevima iz člana 21. stav (1) tač. a) i b) ovog zakona, kada se postupak može voditi sa više ponuđača.

(2) U pregovaračkom postupku bez objave obavještenja o nabavci uslovi za kvalifikaciju moraju se unaprijed utvrditi. Nakon provjere kvalifikovanosti kandidata, u daljem toku postupka mogu učestvovati samo kvalifikovani kandidati. O ishodu kvalifikovanosti kandidata sastavlja se zapisnik u koji se unose sve bitne činjenice i koji se dostavlja onim kandidatima koji se nisu kvalifikovali.

(3) Za slučajeve iz člana 21. stav (1) tačka d) i člana 22. stav (1) tačka d) ovog zakona ugovorni organ nije obavezan da traži dokumentaciju koja se odnosi na provjeru lične sposobnosti kandidata iz člana 45. stav (1) tač. b), c) i d) ovog zakona.

(4) Ugovorni organ objavljuje na svojoj veb-stranici informacije o pregovaračkom postupku bez objavljivanja obavještenja o nabavci koji namjerava da sprovodi, na način da tendersku dokumentaciju učini dostupnom za sve zainteresovane kandidate/ponuđače.

(5) Kvalifikovani kandidati se pozivaju da dostave početne ponude. Dostavljanje početnih ponuda je osnov za pregovaranje. Ugovorni organ dužan je da vodi zapisnike o postupku pregovora sa svakim ponuđačem koje će potpisati obje strane nakon okončanih pregovora. Konačnu ponudu mogu dostaviti samo jedan ili više pozvanih ponuđača. Ugovorni organ bira ponudu prema kriterijumima za dodjelu ugovora utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji.

(6) U slučaju da su pozvani dva ili više ponuđača da dostave konačne ponude, ugovorni organ dužan je da obavi javno otvaranje konačnih ponuda.

(7) Ugovorni organ može nakon izbora ponude objaviti dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti u kojem obrazlaže ispunjenje uslova utvrđenih ovim zakonom koji opravdavaju primjenu pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja i izražava svoju namjeru o zaključenju ugovora s najuspješnijim ponuđačem. Ako objavi dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti, ugovorni organ ne može potpisati ugovor o javnoj nabavci u roku od 15 dana od dana objavljivanja obavještenja.

(8) Nakon okončanog postupka ugovorni organ dužan je da:

a) zaključi ugovor sa najuspješnijim ponuđačem ili poništi postupak javne nabavke;

b) objavi obavještenje o ishodu postupka;

c) dostavi izvještaj Agenciji u skladu sa članom 75. ovog zakona, a na zahtjev Agencije i detaljno obrazloženje.

Član 29

(Takmičarski dijalog)

(1) Ugovorni organ obavezan je da u pozivu za dostavljanje ponuda putem takmičarskog dijaloga i/ili u opisnoj dokumentaciji navede svoje potrebe i zahtjeve u vezi sa predmetnom nabavkom.

(2) Kandidatima koji su na osnovu objave blagovremeno dostavili zahtjeve za učešće i koji su u skladu sa ovim zakonom dokazali svoju sposobnost dostavlja se poziv za učešće kao ponuđaču u postupku takmičarskog dijaloga.

(3) O ocjeni sposobnosti kandidata sastavlja se zapisnik, u koji se unose sve okolnosti bitne za ocjenu zahtjeva za učešće. Zapisnik mora biti sastavljen tako da kandidatu omogućava uvid u onaj dio zapisnika koji se odnosi na njegov zahtjev za učešće.

(4) Ugovorni organ obavezan je da kandidatima koji neće biti pozvani da učestvuju u takmičarskom dijalogu odluku o nedopustivosti učešća dostavi najkasnije sedam dana od dana njenog donošenja. Odluka o nedopustivosti učešća mora sadržavati razloge za nedopustivost učešća.

(5) Ugovorni organ obavezan je da izabranim kandidatima istovremeno pošalje pisani poziv za učešće u takmičarskom dijalogu. Pozivu se mora priložiti opisna dokumentacija i moguća dodatna dokumentacija, ili poziv mora sadržavati obavještenje da se opisna dokumentacija stavlja na raspolaganje elektronskim putem.

(6) Poziv za učešće u takmičarskom dijalogu mora sadržavati podatke o:

a) objavi na osnovu koje se upućuje poziv za učešće u dostavljanju ponuda, odnosno u takmičarskom dijalogu;

b) dodatnim dokumentima koje treba predati;

c) rangiranju ili redoslijedu značaja kriterijuma za dodjelu ugovora – od najvažnijeg prema manje važnom, ako nisu sadržani u objavi;

d) datumu i mjestu početka faze dijaloga, te o jeziku ili jezicima koji se koriste.

(7) Ugovorni organ vodi dijalog sa kandidatima s ciljem pronalaženja jednog ili više rješenja koja zadovoljavaju potrebe i zahtjeve ugovornog organa. U dijalogu sa kandidatima ugovorni organ može raspraviti sve aspekte ugovora o javnoj nabavci.

(8) Ugovorni organ ne smije podatke dostavljati na diskriminirajući način kojim bi se u postupku dijaloga moglo pogodovati određenim kandidatima.

(9) Tokom dijaloga ugovorni organ raspravlja sa svakim kandidatom samo o njegovom rješenju ili rješenjima koja je dostavio. O rješenju ili rješenjima drugih kandidata smije se raspravljati samo ako je ispunjen uslov iz stava (10) ovog člana.

(10) Ugovorni organ smije, samo uz saglasnost kandidata, njegova rješenja ili dijelove rješenja ili povjerljive informacije proslijediti drugim kandidatima.

(11) Ako ugovorni organ koristi mogućnost odvijanja postupka takmičarskog dijaloga u više faza koje slijede jedna za drugom, tada se broj rješenja o kojima se raspravlja u pojedinoj fazi može smanjiti na osnovu kriterijuma za dodjelu ugovora, a koji su navedeni u objavi ili u opisnoj dokumentaciji. Ugovorni organ će u objavi ili u opisnoj dokumentaciji predvidjeti tu mogućnost. Ugovorni organ obavezan je da odluku kojom se ne uvažava neko rješenje u fazi dijaloga, uz navođenje razloga, dostavi kandidatu preporučenom poštom ili elektronskim putem uz obavezu da je takav način dostave dokaziv, najkasnije u roku sedam dana od dana završetka navedene faze.

(12) Ugovorni organ može nastaviti dijalog sve dok ne pronađe rješenje ili rješenja najprimjerenija za ispunjavanje njegovih potreba i zahtjeva. Na kraju faze dijaloga mora postojati još toliko rješenja da je osigurano tržišno takmičenje.

(13) Odluku o zaključenju faze dijaloga, s navođenjem osnovnih odrednica odabranog rješenja ili odabranih rješenja, ugovorni organ obavezan je da bez odgađanja dostavi svim kandidatima u dijalogu, preporučenom poštom ili elektronskim putem, uz obavezu da je takav način dostavljanja dokaziv.

(14) Nakon završetka dijaloga, pozivom na predaju konačne ponude, ugovorni organ obavezan je da pozove preostalog kandidata ili kandidate da na osnovu osnovnih odrednica odabranog rješenja ili odabranih rješenja u fazi dijaloga dostave svoju konačnu ponudu. U tom pozivu ugovorni organ obavezan je da navede krajnji rok za prijem ponuda, adresu na koju se ponude moraju poslati i jezik ili jezike na kojima ponude moraju biti sastavljene.

(15) Ponuda mora sadržavati sve potrebne elemente u skladu sa potrebama i zahtjevima predmeta nabavke ugovornog organa.

(16) Na zahtjev ugovornog organa, ponuđač može svoju ponudu objasniti, precizirati i nadopuniti ako se time ne mijenjaju osnovni elementi ponude, ali ne na način koji bi mogao biti suprotan principima tržišnog takmičenja ili koji bi mogao imati diskriminirajući učinak.

(17) Ugovorni organ obvezan je da prema kriterijumima za dodjelu ugovora, koji su određeni u pozivu za učešće ili opisnoj dokumentaciji i koji su tokom poziva za učešće u takmičarskom dijalogu nadopunjeni ili prilagođeni, odabere ekonomski najpovoljniju ponudu.

Član 30

(Uslovi za primjenu takmičarskog dijaloga)

(1) Izbor takmičarskog dijaloga dopušten je ako je riječ o naročito složenom predmetu nabavke i ako zaključivanje ugovora nije moguće putem otvorenog ili ograničenog postupka javne nabavke.

(2) Predmet nabavke se u smislu odredbe stava (1) ovog člana smatra naročito složenim ako ugovorni organ objektivno nije u mogućnosti da navede:

a) tehničke specifikacije (tehničke opise predmeta nabavke) kojima može zadovoljiti svoje potrebe i zahtjeve; i/ili

b) pravne i/ili finansijske uslove ugovora.

(3) Prilikom zaključivanja ugovora na osnovu takmičarskog dijaloga, odluka o izboru donosi se isključivo prema kriterijumu ekonomski najpovoljnije ponude.

Član 31

(Učesnici u takmičarskom dijalogu)

(1) Ugovorni organ mora u objavi navesti broj kandidata kojima će se dostaviti poziv za učešće u takmičarskom dijalogu, a što se određuje u skladu sa predmetom nabavke i ne smije biti manji od tri. Pravila moraju biti objektivna i nediskriminirajuća i moraju se objaviti.

(2) Ako ugovorni organ utvrdi da je broj sposobnih kandidata veći od objavljenog broja kandidata kojima će biti upućen poziv za učešće u takmičarskom dijalogu, može ih pozvati sve ili između sposobnih kandidata odabrati najbolje kandidate u skladu sa brojem i pravilima navedenima u objavi. Razlozi za izbor navode se u zapisniku.

(3) Ugovorni organ može nastaviti postupak pozivanjem jednog ili više sposobnih kandidata ako utvrdi da je broj sposobnih kandidata manji od objavljenog broja kandidata kojima će biti upućen poziv za učešće u takmičarskom dijalogu, a ako nema nijednog sposobnog kandidata, ugovorni organ mora poništiti postupak.

Član 32

(Okvirni sporazum)

(1) Okvirni sporazum se može zaključiti nakon sprovedenog otvorenog, ograničenog, pregovaračkog postupka sa objavom obavještenja i konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda. Izuzetno, okvirni sporazum se može zaključiti i nakon pregovaračkog postupka bez objave obavještenja nakon poništenog otvorenog ili ograničenog postupka zbog toga što nije zaprimljena nijedna ili nijedna prihvatljiva ponuda. Jedan ili više ponuđača sa kojima će biti zaključen okvirni sporazum biraju se u skladu sa kriterijumima za dodjelu, utvrđenim u članu 64. ovog zakona.

(2) Nakon zaključenja okvirnog sporazuma, njegove odredbe ne mogu se mijenjati.

(3) Trajanje okvirnog sporazuma ne može biti duže od četiri godine, osim ako postoje opravdani razlozi posebno u vezi sa predmetom nabavke okvirnog sporazuma.

(4) Okvirni sporazum se zaključuje sa više ponuđača za isti predmet nabavke, te broj ponuđača sa kojima se zaključuje okvirni sporazum ne može biti manji od tri, pod uslovom da postoji dovoljan broj ponuđača. Okvirni sporazum se može zaključiti i sa dva ponuđača u slučaju ponavljanja postupka zbog nedovoljnog broja primljenih ponuda.

(5) Ugovori koji se zaključuju sa ponuđačima sa kojima je zaključen okvirni sporazum mogu se dodijeliti:

a) primjenom uslova utvrđenih u okvirnom sporazumu bez ponovljenog zahtjeva za dostavljanje ponude, gdje se ugovor dodjeljuje najpovoljnijem ponuđaču, izuzev u slučaju da najpovoljniji ponuđač nije u mogućnosti da izvrši isporuku robe ili usluge, ili izvede radove, ugovor se može dodijeliti narednom najpovoljnijem ponuđaču sa kojim je zaključen okvirni sporazum; ili

b) ukoliko svi uslovi nisu utvrđeni u okvirnom sporazumu i kada se ponuđači pozivaju da ponovo dostave ponude na osnovu istih ili preciznije definisanih uslova u okviru uslova iz okvirnog sporazuma, postupak se sprovodi u skladu sa sljedećim:

1) za svaki ugovor ugovorni organ se pismeno obraća svim ponuđačima sa kojim ima zaključen okvirni sporazum;

2) ugovorni organ određuje vremenski rok za podnošenje ponuda, uzimajući u obzir složenost predmeta nabavke i vrijeme potrebno za dostavljanje ponuda;

3) ponude se podnose u pisanoj formi a njihov sadržaj ostaje tajan sve do isteka roka predviđenog za dostavljanje ponuda;

4) ugovorni organ javno otvara ponude i dostavlja zapisnik sa otvaranja ponuda svim ponuđačima koji su dostavili ponude;

5) ugovorni organ dodjeljuje ugovor ponuđaču koji je dostavio najpovoljniju ponudu, u skladu sa uslovima iz okvirnog sporazuma, odnosno u skladu sa precizno definisanim uslovima, u okviru uslova iz okvirnog sporazuma.

(6) Ugovorni organ može predvidjeti zaključivanje okvirnog sporazuma u postupku konkuretskog zahtjeva za dostavljanje ponuda.

Odjeljak D. Konkurs za izradu idejnog rješenja

Član 33

(Sprovođenje konkursa za izradu idejnog rješenja)

(1) Konkurs za izradu idejnog rješenja (u daljem tekstu: konkurs) sprovodi se kako bi ugovorni organ izabrao učesnika ili učesnike koji su ponudili najbolje rješenje odnosno idejno rješenje s ciljem:

a) dodjele ugovora o javnoj nabavci usluga pobjedniku konkursa ili jednom od pobjednika konkursa za izradu idejnog rješenja; ili

b) dodjele nagrade pobjedniku ili pobjednicima konkursa za izradu idejnog rješenja.

(2) U slučaju iz stava (1) tačke a) ovog člana, ugovorni organ, nakon uspješno sprovedenog konkursa, sprovodi pregovarački postupak bez objave obavještenja u skladu sa članom 23. stav (1) tačka a) ovog zakona, tako što poziva pobjednika ili sve pobjednike konkursa na pregovore o uslovima ugovora.

(3) Ugovorni organ u odluci o pokretanju postupka i u obavještenju o nabavci utvrđuje cilj konkursa za izradu idejnog rješenja.

(4) Konkurs se sprovodi na osnovu konkursne dokumentacije koja obavezno sadrži podatke o:

a) predmetu konkursa/opisu projekta;

b) krijeterijumima za ocjenjivanje prema redoslijedu njihovog značaja;

c) rokovima;

d) broju pobjednika konkursa (jedan ili više);

e) pravu primjene i korišćenja konkursnih radova;

f) novčanim nagradama, ako se dodjeljuju;

g) vraćanju dokumentacije;

h) načinu rada konkursne komisije.

(5) Na konkurs za izradu idejnog rješenja mogu se prijaviti sva zainteresovana i pravna i fizička lica u smislu člana 2. stav (3) ovog zakona, kao i fizička lica koja nisu registrovana kao privredni subjekti.

(6) Ugovorni organ može se odlučiti na sprovođenje pretkvalifikacionog izbora kandidata, koje će pozvati da dostave svoja idejna rješenja. U tom slučaju, ugovorni organ određuje nediskriminirajuće kvalifikacione uslove kojima se obezbjeđuje stvarna konkurencija, te ih navodi u tenderskoj dokumentaciji.

Član 34

(Konkursna komisija)

(1) Konkursna komisija sprovodi postupak i donosi odluku o izboru jednog ili više najpovoljnijih rješenja u skladu sa odgovarajućim ovlašćenjem koje je ugovorni organ dužan da blagovremeno obezbijedi.

(2) Konkursnu komisiju imenuje ugovorni organ. U njen sastav ulaze isključivo fizička lica priznate stručne reputacije. U sastav konkursne komisije ne mogu se birati članovi čiji privatni interes utiče ili može uticati na nepristrasnost njihovog rada u komisiji. Ako se od učesnika konkursa zahtijeva određena profesionalna kvalifikacija, onda većina članova konkursne komisije mora imati istu ili jednako vrijednu kvalifikaciju.

(3) Sadržaj prispjelih konkursnih radova ne smije se otvarati prije isteka roka za njihovu dostavu, uz obavezno obezbjeđenje anonimnosti i to sve do donošenja odluke.

(4) Konkursna komisija je potpuno nezavisna pri izboru jednog ili više pobjednika između konkursnih radova, koji se predaju anonimno. Imena učesnika u konkursu konkursna komisija može saznati isključivo nakon donošenja odluke o izboru.

(5) Blagovremeno prispjeli radovi se ocjenjuju i rangiraju u skladu sa kriterijumima za ocjenjivanje utvrđenim u konkursnoj dokumentaciji. Ovi kriterijumi ne moraju obavezno podrazumijevati najnižu cijenu ili ekonomski najpovoljnije ponuđeno rješenje.

(6) Konkursna komisija je obavezna da o radu na svojim sastancima vodi zapisnike, koje potpisuju svi prisutni članovi i koji su sastavni dio njenog konačnog izvještaja o postupku.

(7) Odluku o izboru jednog ili više najpovoljnijih rješenja konkursna komisija donosi u izvještaju o postupku koji takođe potpisuju svi njeni članovi i koju komisija po okončanju postupka dostavlja ugovornom organu na dalje postupanje.

Odjeljak E. Obavještenje o nabavci i rokovi u postupku javne nabavke

Član 35

(Obavještenje o nabavci)

(1) Ugovorni organ objavljuje obavještenje o nabavci za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak sa objavom obavještenja, konkurs za izradu idejnog rješenja, takmičarski dijalog i konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda.

(2) Obavještenje o nabavci svim zainteresovanim privrednim subjektima treba da pruži dovoljno informacija koje će im omogućiti da ocijene da li imaju interes da učestvuju u postupku javne nabavke i dostave zahtjev za učešće, odnosno ponudu.

(3) Obavještenje o nabavci sadrži kratke informacije u skladu sa bitnim elementima iz tenderske dokumentacije.

(4) Sažetak koji se objavljuje na engleskom jeziku sadrži samo minimum podataka iz obavještenja o nabavci iz stava (3) ovog člana.

Član 36

(Objavljivanje obavještenja)

(1) Sva obavještenja o nabavci, o dodjeli ugovora, o poništenju postupka javne nabavke, dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti i prethodno informaciono obavještenje, kao i sažetak obavještenja o nabavci na engleskom jeziku, ugovorni organ objavljuje na portalu javnih nabavki. Sažetak svih obavještenja objavljuje se u “Službenom glasniku BiH”.

(2) Obavještenja iz stava (1) ovog člana pripremaju se i šalju na objavljivanje elektronski, u formi, na način i u rokovima definisanim podzakonskim aktom, koji donosi Agencija.

(3) Obavještenja iz stava (1) ovog člana ugovorni organ može dodatno objaviti i u drugim publikacijama ili na drugoj veb-stranici, pod uslovom da se ta obavještenja ne smiju objaviti prije dana njihovog objavljivanja na portalu javnih nabavki. Takva dodatno objavljena obavještenja ne smiju sadržavati druge informacije, osim onih objavljenih na portalu javnih nabavki.

(4) U slučaju postupka javne nabavke čija je vrijednost definisana u članu 14. stav (5) ovog zakona, sažetak obavještenja o nabavci na engleskom jeziku obavezno se objavljuje na portalu javnih nabavki.

(5) Dodatno objavljivanje iz stava (4) ovog člana ugovorni organ može koristiti i u slučaju kada je vrijednost javne nabavke manja od iznosa iz člana 14. stav (5) ovog zakona.

Član 37

(Prethodno informaciono obavještenje)

(1) Ugovorni organ može u prethodnom informacionom obavještenju objaviti:

a) prilikom nabavke robe – ukupnu procijenjenu vrijednost ugovora ili okvirnih sporazuma po grupama proizvoda koje ugovorni organ namjerava da dodijeli u sljedećih 12 mjeseci. Grupe proizvoda ugovorni organ utvrđuje u skladu sa oznakama iz Jedinstvenog rječnika javne nabavke;

b) prilikom nabavke usluga – ukupnu procijenjenu vrijednost ugovora ili okvirnih sporazuma u svakoj od kategorija iz Aneksa II Dio A koje ugovorni organ namjerava da dodijeli u sljedećih 12 mjeseci;

c) prilikom nabavke radova – bitna obilježja ugovora ili okvirnih sporazuma koje ugovorni organ namjerava da dodijeli.

(2) Obavještenje iz stava (1) tač. a) i b) ovog člana objavljuje se na početku kalendarske godine.

(3) Obavještenje navedeno u stavu (1) tački c) ovog člana objavljuje se odmah nakon donošenja odluke kojom se odobravaju planirani ugovori o radovima ili okvirni sporazumi koje ugovorni organ namjerava da dodijeli.

Član 38

(Korišćenje Jedinstvenog rječnika javne nabavke – JRJN)

(1) Ugovorni organ obavezan je da se u obavještenju o nabavci i tenderskoj dokumentaciji, prilikom opisa predmeta nabavke, pozove na oznake i nazive iz Jedinstvenog rječnika javne nabavke (u daljem tekstu: JRJN).

(2) JRJN i uslove njegove primjene, na predlog Agencije, propisuje Savjet ministara BiH posebnom odlukom.

Odjeljak F. Rokovi

Član 39

(Način određivanja rokova)

(1) Ugovorni organ dužan je da odredi vremenske rokove za prijem zahtjeva za učešće i ponuda, uzimajući u obzir složenost predmeta nabavke i vrijeme potrebno za pripremu zahtjeva za učešće i ponuda, koji ne mogu biti kraći od vremenskih rokova utvrđenih ovim zakonom.

(2) Rok za prijem ponuda u otvorenom postupku, odnosno zahtjeva za učešće u ograničenom postupku, pregovaračkom postupku sa objavom obavještenja i takmičarskom dijalogu računa se od dana slanja na objavu obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki. Rok za prijem ponuda u ograničenom i pregovaračkom postupku sa objavom i bez objave obavještenja računa se od dana upućivanja poziva za dostavu ponuda kvalifikovanim kandidatima.

(3) U slučaju ispravke ili izmjene obavještenja o nabavci, odnosno tenderske dokumentacije, rok za prijem ponuda, odnosno zahtjeva za učešće računa se od dana slanja na objavu ispravke na portalu javnih nabavki, odnosno upućivanja ispravke tenderske dokumentacije svim ponuđačima koji su do tog datuma preuzeli tendersku dokumentaciju.

Član 40

(Redovni rokovi za podnošenje zahtjeva za učešće i ponuda)

(1) Ugovorni organ dužan je da u otvorenom postupku za vrijednosni razred iz člana 14. st. (2) i (3) ovog zakona utvrdi minimalni rok za prijem ponuda od 45 dana od dana slanja na objavu obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki.

(2) U slučaju ograničenog postupka, pregovaračkog postupka sa objavom obavještenja o nabavci i takmičarskog dijaloga za vrijednosne razrede iz člana 14. st. (2) i (3) ovog zakona ugovorni organ dužan je da utvrdi:

a) minimalni vremenski rok za prijem zahtjeva za učešće ne kraći od 30 dana od dana slanja na objavu obavještenja na portalu javnih nabavki; i

b) u slučaju ograničenog postupka, minimalni vremenski rok za prijem ponuda ne kraći od 35 dana od dana upućivanja poziva kvalifikovanim kandidatima za dostavljanje ponuda.

(3) U otvorenom postupku nabavke za vrijednosni razred iz člana 14. stav (4) ovog zakona, rok za prijem ponuda ne može biti kraći od 20 dana od dana slanja na objavu obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki.

(4) U ograničenom postupku, pregovaračkom postupku sa objavom obavještenja i takmičarskom dijalogu, za vrijednosni razred iz člana 14. stav (4) ovog zakona, rok za prijem zahtjeva za učešće ne može biti kraći od 15 dana od dana slanja na objavu obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki, a rok za prijem ponuda u ograničenom postupku ne može biti kraći od 15 dana od dana upućivanja zahtjeva za dostavljanje ponuda.

Član 41

(Skraćeni rokovi za podnošenje ponuda)

(1) Ako je ugovorni organ objavio prethodno informaciono obavještenje, može utvrditi:

a) rok za prijem ponuda iz člana 40. stav (1) i stav (2) tačka b) ovog zakona koji nije kraći od 25 dana od dana slanja na objavu obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki u otvorenom postupku, odnosno upućivanja poziva kvalifikovanim kandidatima za dostavljanje ponuda u ograničenom postupku; i

b) rok za prijem ponuda iz člana 40. st. (3) i (4) ovog zakona koji nije kraći od 13 dana od dana slanja na objavu obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki u otvorenom postupku, odnosno upućivanja poziva kvalifikovanim kandidatima za dostavu ponuda u ograničenom postupku.

(2) Ugovorni organ smije koristiti skraćene rokove iz stava (1) ovog člana pod uslovom:

a) da su u prethodnom informacionom obavještenju bile sadržane sve informacije koje treba da budu sadržane u obavještenju o nabavci, ako su te informacije bile poznate u trenutku objavljivanja prethodnog informacionog obavještenja; i

b) da je prethodno informaciono obavještenje poslano na objavljivanje najmanje 52 dana, ali najviše 12 mjeseci prije dana slanja obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki.

(3) Vremenski rokovi za prijem ponuda iz člana 40. st. (1), st. (2) tačka b) i st. (3) i (4) ovog zakona mogu se skratiti za pet dana ako ugovorni organ omogući neograničen i direktan pristup tenderskoj dokumentaciji i drugim dodatnim dokumentima putem elektronskog sredstva, ne zahtijevajući naknadu, i to od dana objave obavještenja na portalu javnih nabavki. U obavještenju o nabavci ugovorni organ mora navesti internetsku adresu na kojoj je dostupna ova dokumentacija.

Član 42

(Ostali rokovi)

Ostale rokove u pregovaračkom postupku sa objavom i bez objave obavještenja, takmičarskom dijalogu i u konkursu za izradu idejnog rješenja definiše ugovorni organ na način da kandidati/ponuđači na koje se ti rokovi odnose imaju dovoljno vremena za preduzimanje odgovarajućih radnji i pripremu ponuda, u zavisnosti od složenosti predmeta nabavke.

Član 43

(Računanje rokova)

Na rokove koji nisu posebno definisani ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku.

GLAVA II – SPROVOĐENjE POSTUPKA JAVNE NABAVKE

Odjeljak A. Kvalifikacija kandidata i ponuđača

Član 44

(Provjera kvalifikacija kandidata ili ponuđača)

(1) Ugovorni organ provjerava i ocjenjuje da li je kandidat/ponuđač pouzdan i sposoban da izvrši ugovor, u skladu sa uslovima utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji.

(2) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji definiše uslove za kvalifikaciju na način da utvrdi minimum zahtjeva za kvalifikaciju kandidata/ponuđača u pogledu njihove lične sposobnosti, ekonomskog i finansijskog stanja, te njihove tehničke i/ili profesionalne sposobnosti.

(3) Minimum kvalifikacionih uslova koje ugovorni organ odredi za kandidate/ ponuđače, kao i dokumenti koji su potrebni za njihovo dokazivanje obavezno treba da budu srazmjerni predmetu javne nabavke i u skladu s njim. Postavljeni uslovi ne smiju imati ograničavajući karakter na konkurenciju i moraju biti jasni i precizni.

(4) Ugovorni organ od kandidata/ponuđača zahtijeva samo one dokaze koji su neophodni da bi se utvrdilo da li kandidat/ponuđač zadovoljava kvalifikacione uslove koje je postavio ugovorni organ.

(5) Ugovornom organu nije dozvoljeno da odbije zahtjev za učešće ili ponudu isključivo na osnovu toga što su podneseni ili od pravnog ili od fizičkog lica iz člana 2. stav (1) tačka c) ovog zakona ili grupe kandidata/ponuđača.

(6) Samo onim kandidatima/ponuđačima čije kvalifikacije zadovoljavaju uslove utvrđene u tenderskoj dokumentaciji dozvoljeno je da nastave postupak javne nabavke.

Član 45

(Lična sposobnost)

(1) Ugovorni organ, izuzev u slučajevima iz člana 21. stav (1) tačka d) i člana 22. stav (1) tačka d) ovog zakona dužan je da odbaci zahtjev za učešće ili ponudu ako kandidat/ponuđač:

a) je u krivičnom postupku osuđen pravosnažnom presudom za krivična djela organizovanog kriminala, korupciju, prevaru ili pranje novca, u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registrovan;

b) je pod stečajem ili je predmet stečajnog postupka, osim u slučaju postojanja važeće odluke o potvrdi stečajnog plana ili je predmet postupka likvidacije, odnosno u postupku je obustavljanja poslovne djelatnosti, u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registrovan;

c) nije ispunio obaveze u vezi sa plaćanjem penzionog i invalidskog osiguranja i zdravstvenog osiguranja, u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini ili propisima zemlje u kojoj je registrovan;

d) nije ispunio obaveze u vezi sa plaćanjem direktnih i indirektnih poreza, u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registrovan.

(2) Kandidat/ponuđač kojem bude dodijeljen ugovor obavezan je da dostavi sljedeće dokumente kojima će potvrditi da se slučajevi navedeni u stavu (1) ovog člana ne odnose na njega:

a) uvjerenje nadležnog suda kojim dokazuje da u krivičnom postupku nije izrečena pravosnažna presuda kojom je osuđen za krivično djelo učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prevaru ili pranje novca;

b) uvjerenje nadležnog suda ili organa uprave kod kojeg je registrovan kandidat/ponuđač kojim se potvrđuje da nije pod stečajem niti je predmet stečajnog postupka, da nije predmet postupka likvidacije, odnosno da nije u postupku obustavljanja poslovne djelatnosti;

c) uvjerenja nadležnih institucija kojim se potvrđuje da je kandidat/ponuđač izmirio dospjele obaveze, a koje se odnose na doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i zdravstveno osiguranje;

d) uvjerenja od nadležnih institucija da je kandidat/ponuđač izmirio dospjele obaveze u vezi sa plaćanjem direktnih i indirektnih poreza.

(3) Kao dokaz za ispunjavanje uslova iz stava (2) tač. c) i d) ovog člana, prihvata se i sporazum ponuđača sa nadležnim poreskim institucijama o reprogramiranom, odnosno odloženom plaćanju obaveza ponuđača po osnovu poreza i doprinosa i indirektnih poreza, uz potvrdu poreskih organa da ponuđač u predviđenoj dinamici izmiruje svoje reprogramirane obaveze.

(4) Kandidat/ponuđač, u svrhu dokaza o ispunjavanju uslova iz stava (1) ovog člana, dužan je da dostavi izjavu ovjerenu kod nadležnog organa, u formi i na način koji propisuje Agencija podzakonskim aktom.

(5) Zahtjev za učešće ili ponuda odbija se ako je kandidat/ponuđač bio kriv za težak profesionalni propust počinjen tokom perioda od tri godine prije početka postupka koji ugovorni organ može dokazati na bilo koji način, posebno, značajni i/ili nedostaci koji se ponavljaju u izvršenju bitnih zahtjeva ugovora koji su doveli do njegovog prijevremenog raskida, nastanka štete ili drugih sličnih posljedica zbog namjere ili nemara privrednog subjekta određene težine.

(6) Ako ugovorni organ ima sumnje o postojanju okolnosti koje su navedene u st. (1) i (4) ovog člana, može se obratiti nadležnim organima s ciljem pribavljanja potrebnih informacija u predmetnom postupku.

(7) Ugovorni organ je dužan da u tenderskoj dokumentaciji definiše dokumente koje zahtijeva od kandidata/ponuđača koji, kao fizičko lice registrovano za obavljanje predmetne djelatnosti, dostavlja uz ponudu, a koji su dokazi o ispunjavanju uslova iz ovog člana.

(8) Za kandidate/ponuđače čije je sjedište izvan Bosne i Hercegovine ne traži se posebna nadovjera dokumenata koji se zahtijevaju u stavu (2) ovog člana.

(9) U postupku tendera za izradu idejnog rješenja, od fizičkog lica se traži samo uvjerenje nadležnog suda kojim dokazuje da u krivičnom postupku nije izrečena pravosnažna presuda kojom je osuđeno za krivično djelo učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prevaru ili pranje novca.

Član 46

(Sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti)

(1) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može od kandidata / ponuđača

zahtijevati da dokažu svoju registraciju u odgovarajućim profesionalnim ili drugim registrima zemlje u kojoj su registrovani ili da obezbijede posebnu izjavu ili potvrdu nadležnog organa kojom se dokazuje njihovo pravo da obavljaju profesionalnu djelatnost, koja je u vezi sa predmetom nabavke.

(2) Dokumenti iz stava (1) ovog člana priznaju se na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na kojem nivou vlasti su izdati.

Član 47

(Ekonomska i finansijska sposobnost)

(1) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može utvrditi minimalne uslove u pogledu ekonomske i finansijske sposobnosti kandidata/ponuđača, kao i dokaze koji se zahtijevaju, a koji mogu biti:

a) odgovarajući dokument koji izdaje banka ili druga finansijska institucija, a kojim se dokazuje ekonomsko-finansijska sposobnost u pogledu činjenica koje se mogu dokazati iz dokumenata koje izdaje banka ili druga finansijska institucija u skladu sa pozitivnim propisima;

b) garancija za pokriće osiguranja od odgovornosti za realizaciju predmetnog ugovora iz oblasti njegove registrovane djelatnosti;

c) poslovni bilansi ili izvodi iz poslovnih bilansa, za period ne duži od posljednje tri finansijske godine, ili od datuma registracije, odnosno početka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je ponuđač odnosno kandidat registrovan, odnosno počeo sa radom prije manje od tri godine, ukoliko je objavljivanje poslovnog bilansa zakonska obaveza u zemlji u kojoj je kandidat/ponuđač registovan; u slučaju kada ne postoji zakonska obaveza u zemlji u kojoj je kandidat/ponuđač registrovan, dužan je da dostavi izjavu ovjerenu od nadležnog organa;

d) izjava o ukupnom prometu kandidata/ponuđača i, kada je to primjereno, o prometu u segmentu poslovanja koji je predmet ugovora, za period ne duži od tri posljednje finansijske godine, ili od datuma registracije, odnosno početka poslovanja, ako je kandidat/ponuđač registrovan, odnosno počeo sa radom prije manje od tri godine; izjava koja se prilaže ovjerava se kod nadležnog organa.

(2) Ugovorni organ, ukoliko zahtijeva jedan ili više dokumenata iz stava (1) ovog člana, dužan je da u tenderskoj dokumentaciji jasno i precizno definiše dokaze koje je kandidat/ponuđač dužan da dostavi u svrhu dokazivanja ekonomske i finansijske sposobnosti.

(3) Kandidat/ponuđač može, gdje je to odgovarajuće i za određeni ugovor, u ponudi naznačiti da raspolaže kapacitetima drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu odnosa koji ima s njima. U tom slučaju mora dokazati ugovornom organu da će na raspolaganju imati potrebne resurse. Pod istim uslovima, grupa kandidata/ponuđača može se osloniti na kapacitete učesnika grupe ili drugih privrednih subjekata.

(4) Dokumenti navedeni u stavu (1) ovog člana dostavljaju se kao obične kopije zajedno sa izjavom koju ovjerava kandidat/ponuđač, u formi i na način koji propisuje Agencija podzakonskim aktom.

Član 48

(Opšti uslovi za tehničku i profesionalnu sposobnost)

(1) Ugovorni organ može, zavisno od vrste, količine ili obima, ili namjene predmeta nabavke, zahtijevati dokaze koji se odnose na tehničku i profesionalnu sposobnost.

(2) Ako ugovorni organ zahtijeva dokaz o uredno izvršenim ugovorima, taj dokaz se podnosi u formi spiska izvršenih ugovora uz potvrdu o njihovoj realizaciji koju daje druga ugovorna strana. U slučaju da se takva potvrda iz objektivnih razloga ne može dobiti od ugovorne strane koja nije ugovorni organ, važi izjava privrednog subjekta o uredno izvršenim ugovorima, uz predočavanje dokaza o učinjenim pokušajima da se takve potvrde obezbijede.

(3) Potvrda o uredno izvršenim ugovorima mora sadržavati sljedeće podatke:

a) naziv i sjedište ugovornih strana ili privredih subjekata;

b) predmet ugovora;

c) vrijednost ugovora;

d) vrijeme i mjesto izvršenja ugovora;

e) navode o uredno izvršenim ugovorima.

(4) Kandidat/ponuđač može, gdje je to odgovarajuće i za određeni ugovor, u ponudi naznačiti da raspolaže kapacitetima drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu odnosa koji ima s njima. U tom slučaju mora dokazati ugovornom organu da će na raspolaganju imati potrebne resurse. Pod istim uslovima, grupa ponuđača može se osloniti na kapacitete učesnika grupe ili drugih privrednih subjekata.

(5) Ugovorni organ može tražiti od kandidata/ponuđača da pismeno pojasne dostavljene reference.

(6) Ako se u tenderskoj dokumentaciji zahtijeva obezbjeđenje certifikata koje izdaju nezavisna tijela, a kojima se potvrđuje da kandidat/ponuđač zadovoljava određene standarde obezbjeđenja kvaliteta, ugovorni organ dužan je da se pozove na sisteme obezbjeđenja kvaliteta koji se zasnivaju na odgovarajućim evropskim serijama standarda koje su potvrdila tijela koja su u skladu s evropskim serijama standarda koje se tiču izdavanja certifikata. Ugovorni organ dužan je da prihvati i druge dokaze o ekvivalentnim mjerama obezbjeđenja kvaliteta od kandidata/ponuđača koji nemaju pristupa takvim certifikatima.

(7) Ugovorni organ, ako zahtijeva jedan ili više dokumenata kojim kandidat/ponuđač dokazuje tehničku i profesionalnu sposobnost, dužan je da u tenderskoj dokumentaciji jasno i precizno definiše te zahtjeve.

Član 49

(Tehnička i profesionalna sposobnost u postupku nabavke robe)

U postupku javne nabavke robe, ugovorni organ može zahtijevati jedan ili više dokaza o tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti kandidata/ponuđača, i to:

a) spisak izvršenih ugovora u skladu sa članom 48. stav (2) ovog zakona, a koji su u vezi sa predmetnom nabavkom, za period ne duži od tri godine, ili od datuma registracije, odnosno početka poslovanja, ako je kandidat/ponuđač registrovan, odnosno počeo da radi prije manje od tri godine;

b) opis tehničke opremljenosti i osposobljenosti kandidata/ponuđača, mjere za obezbjeđenje kvaliteta i njegovu opremljenost i osposobljenost za ispitivanja i istraživanja;

c) navode o angažovanom tehničkom osoblju i tehničkim organima, za poslove postavljanja i instalacije robe koja se nabavlja, a za koje se ne može zahtijevati da su zaposleni kod kandidata/ponuđača;

d) uzorke, opise i/ili fotografije robe koja je predmet isporuke, a čiju vjerodostojnost je kandidat/ponuđač obavezan da potvrdi ako to ugovorni organ zahtijeva;

e) uvjerenje koje izdaje nadležna institucija ili agencija za kontrolu kvaliteta, a kojim se potvrđuje da na odgovarajući način tačno označena roba odgovara određenim specifikacijama ili normama;

f) potvrdu kandidata/ponuđača o prihvatanju postupka kontrole robe složenije vrste ili robe koja izuzetno treba da služi nekoj posebnoj svrsi, koju sprovodi ugovorni organ ili u njegovo ime nadležni organ zemlje sjedišta privrednog subjekta, a koja se odnosi na proizvodne kapacitete privrednog subjekta i, ako je potrebno, na način izrade studija i istraživanja, te mjere za kontrolu kvaliteta koje koristi privredni subjekt.

Član 50

(Tehnička i profesionalna sposobnost u postupku nabavke usluga)

U postupku javne nabavke usluga, ugovorni organ može zahtijevati jedan ili više dokaza o tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti kandidata/ponuđača, i to:

a) spisak izvršenih ugovora u skladu sa članom 48. stav (2) ovog zakona, a koji su u vezi sa predmetnom nabavkom, za period ne duži od tri godine, ili od datuma registracije, odnosno početka poslovanja, ako je kandidat/ponuđač registrovan, odnosno počeo sa radom prije manje od tri godine;

b) obrazovne i profesionalne kvalifikacije pružaoca usluga i/ili kvalifikacije njegovog rukovodećeg osoblja, i naročito kvalifikacije lica koja su odgovorna za pružanje konkretnih usluga;

c) izjavu o angažovanom tehničkom osoblju ili tehničkim organima, a za koje se ne može zahtijevati da su zaposleni kod kandidata/ponuđača;

d) izjavu pružaoca usluga o prosječnom godišnjem broju zaposlenih i o broju rukovodećeg osoblja u posljednje tri godine;

e) izjavu o tehničkoj opremljenosti i osposobljenosti i mjerama kojima raspolaže pružalac usluga za izvršenje konkretnih usluga i obezbjeđenje kvaliteta;

f) potvrdu kandidata/ponuđača o prihvatanju postupka kontrole usluga složenije vrste ili usluge koja izuzetno treba da služi nekoj posebnoj svrsi, koju sprovodi ugovorni organ ili u njegovo ime nadležni organ zemlje sjedišta privrednog subjekta, a koja se odnosi na proizvodne kapacitete privrednog subjekta i, ako je potrebno, na način izrade studija i istraživanja, te mjere za kontrolu kvalitete koje koristi privredni subjekat;

g) izjavu kandidata/ponuđača da prihvata preduzimanje mjera za upravljanje zaštitom životne sredine i mjera energetske efikasnosti koje će privredni subjekat primjenjivati prilikom pružanja usluga.

Član 51

(Tehnička i profesionalna sposobnost u postupku nabavke radova)

U postupku javne nabavke radova, ugovorni organ može zahtijevati jedan ili više dokaza o tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti kandidata/ponuđača, i to:

a) spisak izvršenih ugovora u skladu sa članom 48. stav (2) ovog zakona, a koji su u vezi sa predmetnom nabavkom, za period ne duži od pet godina, ili od datuma registracije, odnosno početka poslovanja, ako je kandidat/ponuđač registrovan, odnosno počeo da radi prije manje od pet godina;

b) obrazovne i profesionalne kvalifikacije izvođača radova i/ili kvalifikacije njegovog rukovodećeg osoblja, i naročito kvalifikacije lica koja su odgovorna za izvođenje konkretnih radova;

c) izjavu o angažovanom tehničkom osoblju ili tehničkim organima, naročito onom osoblju koje je angažovano za poslove nadzora i kontrole kvaliteta, a za koje se ne može zahtijevati da su zaposleni kod kandidata/ponuđača;

d) izjavu izvođača radova o prosječnom godišnjem broju zaposlenih i broju rukovodećeg osoblja u posljednje tri godine;

e) potvrdu o građevinskim mašinama i tehničkoj opremi kojom izvođač raspolaže u svrhu izvršenja ugovora;

f) izjavu kandidata/ponuđača da prihvata preduzimanje mjera za upravljanje zaštitom životne sredine i mjera energetske efikasnosti koje će privredni subjekt primjenjivati prilikom izvođenja radova.

Član 52

(Diskvalifikacija po osnovu sukoba interesa ili korupcije)

(1) U skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini, ugovorni organ dužan je da odbije zahtjev za učešće u postupku javne nabavke ili ponudu ukoliko je kandidat/ponuđač sadašnjem ili bivšem zaposleniku ugovornog organa dao ili je spreman da da mito, u obliku novčanih sredstava ili u bilo kojem nenovčanom obliku, s ciljem ostvarivanja uticaja na radnju, odluku ili tok postupka javne nabavke. Ugovorni organ u pisanoj formi informiše ponuđača i Agenciju o odbijanju takvog zahtjeva ili ponude i o razlozima odbijanja.

(2) Svaki kandidat/ponuđač dužan je da uz ponudu dostavi i posebnu pismenu izjavu da nije nudio mito niti učestvovao u bilo kakvim radnjama čiji je cilj korupcija u predmetnoj javnoj nabavci.

(3) U slučaju da zahtjev ili ponuda koju ugovorni organ primi u toku postupka javne nabavke prouzrokuje ili može da prouzrokuje sukob interesa u skladu sa važećim propisima o sukobu interesa u Bosni i Hercegovini, ugovorni organ dužan je da postupi u skladu sa propisima u Bosni i Hercegovini.

(4) Ugovorni organ ne smije zaključivati ugovore o javnoj nabavci sa privrednim subjektom ako rukovodilac ugovornog organa ili član upravnog ili nadzornog odbora tog ugovornog organa istovremeno:

a) obavlja upravljačke poslove u tom privrednom subjektu; ili

b) je vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava na osnovu kojih učestvuje u upravljanju odnosno u kapitalu tog privrednog subjekta sa više od 20%.

(5) Ako je određeni privredni subjekt direktno ili indirektno učestvovao u tehničkim konsultacijama u pripremi postupka javne nabavke, ugovorni organ mora preduzeti odgovarajuće mjere kako bi obezbijedio da konkurencija ne bude narušena učestvovanjem tog privrednog subjekta kao kandidata/ponuđača u postupku javne nabavke u odnosu na ostale kandidate/ponuđače. Takve mjere uključuju davanje svih informacija ostalim kandidatima/ponuđačima koje su saopštene za vrijeme tehničkih konsultacija ili su nastale kao rezultat tehničkih konsultacija i određivanje adekvatnih vremenskih rokova za prijem zahtjeva za učešće i ponuda. Mjere koje su preduzete ugovorni organ navodi u zapisniku o ocjeni ponuda iz člana 65. ovog zakona.

(6) Privredni subjekat iz stava (5) ovog člana ne može učestvovati u tom postupku javne nabavke kao kandidat/ponuđač samo ako ne postoji drugi način da se obezbijedi poštovanje principa jednakog tretmana.

(7) Prije odbacivanja zahtjeva za učešće, odnosno njegove ponude, kandidat/ponuđač mora imati priliku da dokaže da njegovo učestvovanje u tehničkim konsultacijama ne ograničava konkurenciju.

Odjeljak B. Tenderska dokumentacija

Član 53

(Neophodne informacije)

(1) Ugovorni organ dužan je da pripremi tendersku dokumentaciju u skladu sa odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima. U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ daje potpune informacije o uslovima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi.

(2) Obavještenje o nabavci pripremljeno u skladu sa članom 35. ovog zakona čini sastavni dio tenderske dokumentacije.

(3) Tenderska dokumentacija sadrži minimalno sljedeće informacije:

a) naziv i adresu ugovornog organa, te osobu za kontakt od koje kandidati/ponuđači mogu tražiti informacije ili pojašnjenje;

b) izabrani postupak dodjele ugovora i podatak o tome da li se predviđa zaključivanje okvirnog sporazuma;

c) opis robe, usluga ili radova, te navođenje oznake i naziva iz JRJN-a;

d) količinske specifikacije za robu ili opis posla ili zadatka za usluge i radove i tehničke specifikacije;

e) mjesto isporuke robe ili izvršenja usluge ili izvođenja radova;

f) naznaku mogućnosti za podnošenje ponuda po lotovima;

g) rokove za isporuke robe; izvršenje usluga; izvođenje radova;

h) navođenje mogućnosti za podnošenje alternativnih ponuda i minimalnih zahtjeva koji moraju biti ispunjeni u slučaju alternativnih ponuda;

i) minimalne uslove za kvalifikaciju kandidata, odnosno ponuđača, kao i dokaze na osnovu kojih se vrši ocjena;

j) kriterijum za dodjelu ugovora utvrđen kao “ekonomski najpovoljnija ponuda” sa potkriterijumima ili “najniža cijena”;

k) period važenja ponuda;

l) garanciju za ozbiljnost ponude, garanciju za dobro izvršenje posla i svako drugo traženo obezbjeđenje za privremena plaćanja;

m) mjesto, datum i vrijeme za prijem zahtjeva za učešće, odnosno ponuda;

n) mjesto, datum i vrijeme otvaranja ponuda;

o) informaciju o kalkulaciji cijene, ako je primjenjivo;

p) zahtjev u pogledu upotrebe jezika;

r) nacrt ugovora ili osnovne elemente ugovora.

(4) Tenderska dokumentacija se priprema u skladu sa modelima standardne tenderske dokumentacije, koje propisuje Agencija.

(5) Prilikom pripreme tenderske dokumentacije, ugovorni organ dužan je da poštuje principe jednakog tretmana i nediskriminacije kandidata/ponuđača. Ugovorni organ ne smije da koristi savjete bilo kojeg lica koje može da ima bilo kakav direktni ili indirektni interes za ishod postupka dodjele ugovora, ako je vjerovatno da to može uticati na stvarnu konkurenciju za predmetni ugovor.

(6) Ugovorni organ može napraviti izmjene i dopune tenderske dokumentacije pod uslovom da se one dostave zainteresovanim kandidatima/ponuđačima istog dana, a najkasnije pet dana prije isteka utvrđenog roka za prijem zahtjeva za učešće ili ponuda. U slučaju da takve izmjene podrazumijevaju suštinsku promjenu predmeta nabavke, ugovorni organ će produžiti rok za prijem zahtjeva za učešće ili ponuda u zavisnosti od složenosti predmeta nabavke. Rok za produženje ne može biti kraći od sedam dana.

Član 54

(Tehničke specifikacije)

(1) Tehničke specifikacije moraju svim kandidatima/ponuđačima omogućiti jednak i nediskriminirajući pristup nadmetanju. Tehničke specifikacije će uključivati, kad god je to moguće, kriterijum pristupačnosti za osobe sa invaliditetom ili kriterijum dizajna za sve korisnike.

(2) Tehničke specifikacije, uz poštovanje obaveznih bosanskohercegovačkih tehničkih pravila, određuju se:

a) pozivanjem na tehničke specifikacije i, uz uvažavanje sljedećeg redoslijeda, na bosanskohercegovačke standarde kojima se preuzimaju evropski standardi, evropska tehnička odobrenja, zajedničke tehničke specifikacije, međunarodni standardi, druge tehničke referentne sisteme koje su uspostavila evropska tijela za standardizaciju ili, ako oni ne postoje, na bosanskohercegovačke standarde, bosanskohercegovačka tehnička odobrenja ili bosanskohercegovačke tehničke specifikacije koje se odnose na projektovanje, izračun i izvođenje radova te upotrebu proizvoda, pri čemu svaka uputa mora biti označena riječima “ili ekvivalent”; ili

b) u formi izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva koji mogu uključivati ekološke elemente i elemente energetske efikasnosti; ili

c) u formi izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva iz stava (2) tač­ka b) ovog člana, uz poziv na tehničke specifikacije iz stava (2) tačka a) ovog člana kao sredstvo za pretpostavku usklađenosti sa izvedbenim ili funkcionalnim zahtjevima; ili

d) pozivanjem na tehničke specifikacije iz stava (2) tačka a) ovog člana u pogledu određenih obilježja i pozivanjem na izvedbene ili funkcionalne zahtjeve iz stava (2) tačke b) ovog člana u pogledu drugih obilježja.

(3) Ako se tehničke specifikacije odrede u skladu sa stavom (2) tačka a) ovog člana, ugovorni organ ne smije odbiti ponudu s obrazloženjem da ponuđena roba i usluge ne odgovaraju specifikacijama koje je on naveo, ako ponuđač odgovarajućim sredstvima (tehnički dosije, izvještaj o testiranju koje je obavilo ovlašćeno tijelo i drugi slični dokumenti izdati od nadležnih institucija) u svojoj ponudi dokaže da rješenja koja je on u ponudi predložio u jednakoj mjeri odgovaraju tehničkim specifikacijama na koje se poziva.

(4) Ako se tehničke specifikacije odrede u formi izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva u skladu sa stavom (2) tačke b) ovog člana, ugovorni organ ne smije odbiti ponudu koja odgovara bosanskohercegovačkom standardu kojim se preuzima evropski standard, ili evropskom tehničkom odobrenju, zajedničkoj tehničkoj specifikaciji, međunarodnom standardu ili tehničkom sistemu standarda koji je izradilo evropsko tijelo za standardizaciju, ako se te specifikacije odnose na izvedbene ili funkcionalne zahtjeve koje ugovorni organ zahtijeva. Ponuđač mora u svojoj ponudi odgovarajućim sredstvima dokazati da ponuđena roba, usluge ili radovi koji odgovaraju standardu odgovaraju izvedbenim ili funkcionalnim zahtjevima ugovornog organa.

(5) Ovlašćeno tijelo za ocjenjivanje usklađenosti u smislu ovog člana je nezavisna laboratorija, tijelo koje će potvrditi usklađenost, nadzorno ili drugo tijelo koje učestvuje u postupku ocjenjivanja usklađenosti, koje je od organa državne uprave ovlašćeno da sprovodi postupke ocjenjivanja usklađenosti prema odgovarajućim standardima kojima se preuzimaju evropski standardi. Ugovorni organ će prihvatiti certifikate koje su izdala ovlašćena tijela u drugim državama, ako su izdati u skladu sa međunarodnim ugovorima koje je zaključila Bosna i Hercegovina.

(6) Odgovarajućim sredstvom, u smislu ovog člana, smatraju se tehnički dosijei koje izrađuje proizvođač ili izvještaj o ispitivanju koje sastavlja ovlašćeno tijelo za ocjenjivanje usklađenosti.

(7) Ako su ekološki zahtjevi za predmet nabavke određeni u formi izvedbenih zahtjeva ili funkcionalnih zahtjeva u skladu sa stavom (2) tačka b) ovog člana, ugovorni organ može se u svrhu opisa predmeta nabavke pozivati na tehničke specifikacije ili njihove dijelove određene evropskim, bosanskohercegovačkim, multinacionalnim ili drugim ekološkim oznakama kvaliteta:

a) ako su specifikacije prikladne za definiciju obilježja robe ili usluga koje su predmet ugovora o javnoj nabavci;

b) ako se zahtjevi postavljeni za ekološku oznaku kvaliteta zasnivaju na informacijama sa naučnom podlogom;

c) ako su ekološke oznake kvaliteta izrađene i donesene u okviru postupka u kojem mogu učestvovati svi zainteresovani kao što su potrošači, proizvođači, trgovci i organizacije za zaštitu životne sredine; te

d) ako je ekološka oznaka kvaliteta dostupna i stoji na raspolaganju svim zainteresovanim.

(8) Ugovorni organ može u tenderskoj dokumentaciji navesti pretpostavku da roba i usluge označene određenom ekološkom oznakom kvaliteta odgovaraju tehničkim specifikacijama utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji.

(9) Osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekte ili određeni proizvodi. Takve napomene dopuštene su samo ako se predmet nabavke ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati, ali se bez izuzetka moraju označiti sa dodatkom “ili ekvivalent”. Nepoznavanje predmeta nabavke ne oslobađa ugovorni organ obaveze za definisanje predmeta nabavke na stvarno konkurentskoj osnovi.

(10) Ako se izuzetno objavi poziv za određeni proizvod sa dodatkom “ili ekvivalent”, ponuđač mora na za to predviđenim praznim mjestima, prema odgovarajućim stavkama, navesti podatke o proizvodu i tipu odgovarajućeg proizvoda koji nudi te, ako se to traži, i ostale podatke koji se odnose na taj proizvod. Kriterijumi mjerodavni za ocjenjivanje ekvivalentnosti navode se u opisu predmeta nabavke. Ponuđač je dužan da obezbijedi dokaz ekvivalentnosti u smislu ispunjenja zahtjeva vezano za predmet nabavke u skladu sa zahtjevima definisanim u tenderskoj dokumentaciji. Proizvodi koji su u tenderskoj dokumentaciji navedeni kao primjeri smatraju se ponuđenima ako ponuđač ne navede nikakve druge proizvode na predviđenom mjestu.

(11) Ugovorni organ može utvrditi posebne uslove u vezi sa izvršenjem ugovora, pod uslovom da su oni u skladu sa relevantnim propisima u Bosni i Hercegovini i da su navedeni u objavi ili u tehničkim specifikacijama. Uslovi kojima se uređuje izvršenje ugovora mogu se posebno ticati socijalnih i ekoloških pitanja.

Član 55

(Preuzimanje tenderske dokumentacije)

(1) Ugovorni organ, izuzev u slučaju iz tačke d) ovog stava, kandidatima/ponuđačima mora tendersku dokumentaciju učiniti dostupnom, na način za koji se opredijeli kandidat/ponuđač, i to:

a) ličnim preuzimanjem u prostorijama ugovornog organa;

b) na pismeni zahtjev kandidata/ponuđača;

c) zajedno sa pozivom za dostavljanje ponuda;

d) objavljivanjem tenderske dokumentacije na portalu javnih nabavki, na šta će ukazati u obavještenju o nabavci, u skladu sa podzakonskim aktom koji donosi Agencija.

(2) Kada kandidat/ponuđač uputi zahtjev za dostavljanje tenderske dokumentacije, ugovorni organ otprema tendersku dokumentaciju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva. Ako je ugovorni organ odredio skraćene rokove za dostavljanje ponuda, odnosno zahtjeva za učešće, u skladu sa ovim zakonom, krajnji rok za otpremanje tenderske dokumentacije je dva dana.

(3) Ugovorni organ ne može učiniti dostupnom tendersku dokumentaciju nijednom kandidatu/ponuđaču prije objave obavještenja o nabavci.

(4) Ugovorni organ za sve kandidate/ponuđače može odrediti jednaku novčanu naknadu koja se plaća za tendersku dokumentaciju. U tom slučaju novčana naknada uključuje samo stvarne troškove za papir, ispis, umnožavanje, za nosač podataka, kao i naknadu mogućih poštanskih troškova. Ako je određena novčana naknada za tendersku dokumentaciju, tada je kandidat/ponuđač dužan da uz zahtjev za učešće, odnosno ponudu dostavi i dokaz o uplati tenderske dokumentacije, izuzev u slučajevima iz stava (1) tač. c) i d) ovog člana.

(5) Svi zainteresovani kandidati/ponuđači imaju pravo uvida u tendersku dokumentaciju prije otkupa, osim u slučaju iz stava (1) tačka d) ovog člana. Ugovorni organ je dužan da, na pismeni zahtjev privrednog subjekta, omogući uvid u tendersku dokumentaciju na način za koji se opredijeli kandidat/ponuđač, i to:

a) u prostorijama ugovornog organa; ili

b) dostavljanjem poštom preporučeno sa povratnicom zainteresovanom kandidatu/ponuđaču; ili

c) dostaviljanjem elektronskom poštom u zaštićenom nepromjenjivom obliku zainteresovanom kandidatu/ponuđaču.

Član 56

(Pojašnjenja tenderske dokumentacije)

(1) Zainteresovani kandidati/ponuđači mogu, u pisanoj formi, tražiti od ugovornog organa pojašnjenja tenderske dokumentacije blagovremeno, ali najkasnije deset dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda.

(2) Ugovorni organ dužan je da odgovori u pisanoj formi, a odgovor sa pojašnjenjem dostavlja svim kandidatima/ponuđačima koji su otkupili tendersku dokumentaciju, ili za koje ima saznanja da su je preuzeli na jedan od načina iz člana 55. ovog zakona, u roku od tri dana, a najkasnije pet dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda.

(3) Ako odgovor ugovornog organa dovodi do izmjena tenderske dokumentacije, i te izmjene od kandidata/ponuđača zahtijevaju da izvrše znatne izmjene i/ili da prilagode njihove ponude, ugovorni organ dužan je da produži rok za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda najmanje za sedam dana.

(4) Ako se nakon obezbjeđenja tenderske dokumentacije pokaže da se ponude mogu pripremiti samo nakon posjete mjestu izvođenja usluga ili radova, ili nakon pregleda dokumenata na osnovu kojih je pripremljena tenderska dokumentacija, rokovi za prijem ponuda produžavaju se za najmanje sedam dana, kako bi se omogućilo da se svi ponuđači upoznaju sa svim informacijama koje su neophodne za pripremu ponuda.

(5) U slučaju da je tenderska dokumentacija objavljena na portalu javnih nabavki, pojašnjenja tenderske dokumentacije iz ovog člana definisaće se podzakonskim aktom iz člana 55. stav (1) tačka d) ovog zakona.

Odjeljak C. Ponuda

Član 57

(Priprema ponude)

(1) U postupku javne nabavke kandidat/ponuđač se pridržava zahtjeva i uslova iz tenderske dokumentacije.

(2) Ponuđač može prije isteka roka za dostavljanje ponuda svoju ponudu izmijeniti, dopuniti je ili od nje odustati. Ukoliko zbog izmjene ili dopune dođe do promjene ukupne cijene ponude, nova cijena se mora obavezno navesti. Izmjena ili dopuna ponude se dostavlja na isti način kao i ponuda i to u roku koji je naznačen u obavještenju o nabavci i tenderskoj dokumentaciji. U slučaju povlačenja ponude, prije isteka roka za dostavljanje ponuda, ponuđač može pismeno zahtijevati povrat svoje neotvorene ponude.

(3) Svaki ponuđač može podnijeti samo jednu ponudu.

Član 58

(Sadržaj ponude)

(1) Svaka ponuda obavezno sadrži sljedeće elemente:

a) ime i sjedište ponuđača, a za grupu ponuđača podatke o svakom članu grupe ponuđača, kao i jasno određenje člana grupe koji je ovlašćeni predstavnik grupe ponuđača za učešće u postupku javne nabavke, za komunikaciju i za zaključivanje ugovora;

b) dokaz o garanciji, ako se traži;

c) cijenu sa svim elementima koji je čine, kao i potrebnim objašnjenjima, na način kako je definisano u tenderskoj dokumentaciji;

d) dokaze o ličnoj, poslovnoj, finansijskoj, tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti, osim u fazi dostavljanja ponuda u ograničenom, pregovaračkom postupku sa ili bez objave obavještenja i takmičarskom dijalogu, prema zahtjevima iz tenderske dokumentacije;

e) navode da se radi o alternativnoj ponudi, ako je ona dozvoljena;

f) datum ponude;

g) potpis podnosioca ponude ili ovlašćenog lica na osnovu punomoći koja u tom slučaju mora biti priložena u originalu ili ovjerenoj kopiji;

h) ponuda mora biti ovjerena pečatom podnosioca ponude, ako po zakonu države u kojoj je sjedište podnosioca ponude podnosilac ponude ima pečat ili dokaz da po zakonu države u kojoj je sjedište podnosioca ponude podnosilac ponude nema pečat;

i) popis dokumentacije koja je priložena uz ponudu.

(2) Ponuda mora biti čvrsto uvezana i sve strane ponude numerisane (izuzev dokaza o garanciji iz stava (1) tačke b) ovog člana, te štampane literature, brošura, kataloga i sl.).

Član 59

(Alternativna ponuda)

(1) Alternativna ponuda je ponuda kojom ponuđač daje alternativni predlog za predmet javne nabavke. Ugovorni organ obavezan je da u tenderskoj dokumentaciji naznači da li odobrava alternativnu ponudu. Alternativna ponuda je dozvoljena samo onda kada je kriterijum za dodjelu ugovora ekonomski najpovoljnija ponuda. Ako tenderska dokumentacija ne sadrži odredbu kojom se dozvoljava dostavljanje alternativnih ponuda, onda one nisu dozvoljene, i kao takve se odbacuju.

(2) Ugovorni organ dužan je da u tenderskoj dokumentaciji navede minimum zahtjeva koje alternativna ponuda obavezno treba da ispunjava, kao i ostale zahtjeve za njeno podnošenje. Ugovorni organ razmatra samo one alternativne ponude koje ispunjavaju minimum postavljenih zahtjeva i obezbjeđuju realizaciju odgovarajućeg predmeta nabavke.

(3) Ponuđač je dužan da dostavi dokaz da alternativna ponuda u svim elementima zadovoljava minimum postavljenih zahtjeva iz tenderske dokumentacije.

(4) Ugovorni organ koji daje mogućnost podnošenja alternativnih ponuda ne može da odbije alternativnu ponudu samo na osnovu činjenice da bi ona vodila ka promjeni vrste i karaktera ugovora.

Član 60

(Period važenja ponude)

(1) Period važenja ponude određuje ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji. Period važenja ne može biti kraći od roka navedenog u tenderskoj dokumentaciji, ali ugovorni organ ne može da utvrdi rok kraći od 30 dana. Ako ponuđač u ponudi ne navede period njenog važenja, smatra se da ponuda važi za period naznačen u tenderskoj dokumentaciji.

(2) U periodu važenja ponude, ugovorni organ može zahtijevati od ponuđača da, u pisanoj formi, produži period važenja do određenog roka. Svaki ponuđač ima pravo da odbije takav zahtjev, i u tom slučaju ne gubi pravo na povrat garancije za ozbiljnost ponude.

(3) Ako ponuđač ne odgovori na pismeni zahtjev ugovornog organa u pogledu produženja perioda važenja ponude ili ne pristane da produži rok važenja ponude ili ne obezbijedi produženje garancije za ozbiljnost ponude, smatra se da je ponuđač odbio zahtjev ugovornog organa, te se njegova ponuda ne razmatra u daljem toku postupka.

(4) Ponuđač koji pristane da produži period važenja ponude, i o tome u pisanoj formi obavijesti ugovorni organ, produžava period važenja ponude i dužan je da obezbijedi produženje garancije za ozbiljnost ponude. U periodu produženja važenja ponude, ponuda se ne može mijenjati.

Član 61

(Garancije uz ponudu)

(1) Vrste garancija su:

a) garancija za ozbiljnost ponude je garancija u slučaju da ponuđač odustane od svoje ponude u roku važenja ponude;

b) garancija za uredno izvršenje ugovora je garancija u slučaju da ponuđač kojem je dodijeljen ugovor ne izvršava svoje obaveze iz ugovora ili ih neuredno izvršava.

(2) Ugovorni organ može zahtijevati da se ponuda garantuje odgovarajućom garancijom za ozbiljnost ponude. Garancija za ozbiljnost ponude ne može se zahtijevati ukoliko je vrijednost nabavke manja od 100.000,00 KM.

(3) U slučaju kada je vrijednost nabavke jednaka ili veća od vrijednosti iz stava (2) ovog člana, garancija za ozbiljnost ponude neće preći 1,5% procijenjene vrijednosti ugovora. Grupa ponuđača dostavlja garanciju koja odgovara traženom iznosu, bez obzira da li je dostavlja jedan član, više ili svi članovi grupe ponuđača.

(4) Ugovorni organ može zahtijevati da se izvršenje ugovora garantuje odgovarajućom garancijom za izvršenje ugovora. Garancija za izvršenje ne može se zahtijevati u iznosu većem od 10% od vrijednosti ugovora. Grupa ponuđača dostavlja garanciju koja odgovara traženom iznosu, bez obzira da li je dostavlja jedan član, više ili svi članovi grupe ponuđača.

(5) Ugovorni organ ne može odbaciti garanciju za ozbiljnost ponude ili garanciju za uredno izvršenje ugovora na osnovu činjenice da garancija nije izdata u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da garancija za ozbiljnost ponude i garancija za uredno izvršenje ugovora ispunjavaju uslove postavljene u tenderskoj dokumentaciji.

(6) Forme garancije za ozbiljnost ponude i izvršenje ugovora biće definisane podzakonskim aktom koji donosi Agencija.

Član 62

(Grupa kandidata/ponuđača)

(1) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji precizira dokumente koje dostavlja grupa kandidata/ponuđača, odnosno svaki član grupe.

(2) Ugovorni organ ne može zahtijevati da grupa kandidata/ponuđača osnuje novo pravno lice kako bi dostavila zahtjev ili ponudu, ali može poslije izbora od grupe ponuđača zahtijevati određeni pravni oblik u mjeri u kojoj je to potrebno za zadovoljavajuće izvršenje ugovora. Grupa kandidata/ponuđača dužna je da dostavi podatke koje ugovorni organ zahtijeva u tenderskoj dokumentaciji.

(3) Kandidat/ponuđač koji je samostalno podnio zahtjev za učešće, odnosno ponudu, ne može biti član grupe kandidata/ponuđača u istom postupku javne nabavke. Član grupe kandidata/ponuđača ne može biti član druge grupe kandidata/ponuđača u istom postupku javne nabavke.

(4) Grupa kandidata/ponuđača solidarno odgovara za sve obaveze.

GLAVA III – POSTUPANjE UGOVORNOG ORGANA

Odjeljak A. Evaluacija ponuda

Član 63

(Otvaranje ponuda)

(1) Ponude se otvaraju na javnom otvaranju ponuda, neposredno nakon isteka roka za prijem ponuda. Ponude primljene nakon isteka roka određenog za prijem ponuda neotvorene se vraćaju ponuđačima.

(2) Ponude se otvaraju na sjednici komisije za nabavke na dan i vrijeme koji su navedeni u tenderskoj dokumentaciji. Svi ponuđači koji su na vrijeme dostavili ponude ili njihovi ovlašćeni predstavnici, kao i sva druga zainteresovana lica imaju pravo da prisustvuju postupku otvaranja ponuda. Izmjena krajnjeg roka za prijem ponuda uticaće na promjenu datuma otvaranja ponuda.

(3) Koverte otvara predsjedavajući komisije za nabavke na otvorenoj sjednici, ili drugi član komisije, bez obzira na to da li sastanku prisustvuju ponuđači ili njihovi ovlašćeni predstavnici.

(4) Prilikom otvaranja ponuda prisutnim ponuđačima se saopštava:

a) naziv ponuđača;

b) ukupna cijena navedena u ponudi;

c) popust naveden u ponudi koji mora biti posebno iskazan; ukoliko popust nije posebno iskazan, smatra se da nije ni ponuđen;

d) potkriterijumi koji se vrednuju u okviru kriterijuma ekonomski najpovoljnije ponude.

(5) Rezultati postupka javnog otvaranja ponuda unose se u zapisnik, koji obavezno sadrži sve elemente iz stava (4) ovog člana. Formu zapisnika propisuje Agencija podzakonskim aktom.

(6) Kopija zapisnika o otvaranju ponuda dostavlja se svim ponuđačima odmah ili najkasnije u roku od tri dana od dana otvaranja ponuda.

(7) Postupak provjere kvalifikacije kandidata, odnosno ponuđača i ocjena ponuda sprovode se na zatvorenim sjednicama komisije za nabavke.

Član 64

(Kriterijumi za dodjelu ugovora)

(1) Ugovorni organ dodjeljuje ugovor na osnovu jednog od sljedećih kriterijuma:

a) ekonomski najpovoljnija ponuda; ili

b) najniža cijena.

(2) Ugovorni organ je dužan da kriterijum ekonomski najpovoljnije ponude razradi u tenderskoj dokumentaciji, na način da definiše i detaljno razradi potkriterijume za ocjenu u skladu sa prirodom i svrhom konkretnog predmeta nabavke. Potkriterijumi mogu biti: kvalitet predmeta nabavke, cijena, tehnička sposobnost predmeta nabavke, funkcionalne i ekološke karakteristike, operativni troškovi, ekonomičnost, postprodajni servis i tehnička pomoć, rok isporuke ili rok za izvršenje i sl., uz obavezu da se u tenderskoj dokumentaciji utvrdi precizna metodologija vrednovanja svakog potkriterijuma.

(3) Uslovi za kvalifikaciju kandidata, odnosno ponuđača iz čl. 45. do 51. ovog zakona ne mogu biti potkriterijumi za ocjenu ponuda.

Član 65

(Ocjena ponuda)

(1) Ugovorni organ ocjenjuje ponude koje su podnijeli kvalifikovani ponuđači, primjenjujući kriterijum za dodjelu ugovora utvrđen u tenderskoj dokumentaciji.

(2) Nakon ocjene ponuda, ugovorni organ dužan je da sačini zapisnik o ocjeni ponuda koji sadrži najmanje sljedeće podatke:

a) naziv ugovornog organa;

b) predmet javne nabavke;

c) naziv ponuđača čije su ponude odbijene i razloge za njihovo odbijanje;

d) dodjelu bodova po potkriterijumima za ocjenu ponuda, ukoliko je kriterijum ekonomski najpovoljnija ponuda, prema metodologiji utvrđenoj u tenderskoj dokumentaciji;

e) rang-listu ocijenjenih ponuda, počev od najuspješnije ka najmanje uspješnoj;

f) naziv ponuđača čija je ponuda ocijenjena najpovoljnijom;

g) vrijednost ugovora ili okvirnog sporazuma.

(3) U otvorenom i ograničenom postupku, pregovori između ugovornog organa i ponuđača nisu dozvoljeni.

Član 66

(Neprirodno niska ponuđena cijena)

(1) Ukoliko ugovorni organ ocijeni da je ponuđena cijena neprirodno niska, pismeno će od ponuđača zahtijevati da obrazloži ponuđenu cijenu. Ako ponuđač ugovornom organu ne ponudi osnovano obrazloženje, koje može između ostalog sadržavati i poređenje sa cijenama na tržištu, ugovorni organ će odbaciti ponudu.

(2) Ponuđač je dužan da pismeno dostavi detaljne informacije o relevantnim sastavnim elementima ponude, uključujući elemente cijene, odnosno razloge ponuđene cijene. Ugovorni organ uzima u razmatranje objašnjenja koja se na primjeren način mogu odnositi na:

a) ekonomičnost proizvodnog procesa, pruženih usluga ili građevinske metode;

b) izabrana tehnička rješenja i/ili izuzetno pogodne uslove koje ponuđač ima za dostavljanje robe ili usluga ili za izvođenje radova;

c) originalnost robe, usluga ili radova koje je ponuđač ponudio;

d) usklađenost sa važećim odredbama koje se odnose na radnu zaštitu i uslove rada na mjestu gdje se isporučuje roba, pruža usluga ili izvodi rad;

e) mogućnost da ponuđač prima državnu pomoć.

(3) Ako ugovorni organ utvrdi da je ponuda neprirodno niska zato što ponuđač prima državnu pomoć, ponuda može biti odbačena samo ako ponuđač nije u mogućnosti da dokaže, u okviru razumnog vremenskog roka koji odredi ugovorni organ, da je državna pomoć dodijeljena u skladu sa važećim zakonom.

Član 67

(Preferencijalni tretman domaćeg)

Primjena preferencijalnog tretmana domaćeg definiše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi Savjet ministara BiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 68

(Razlozi za odbacivanje zahtjeva za učešće ili ponude)

(1) Ugovorni organ odbacuje zahtjev za učešće ili ponudu, ako kandidat/ponuđač nije dostavio tražene dokaze ili je dostavio nepotpune dokaze ili je lažno predstavio informacije koje su dokaz ispunjenja uslova iz čl. od 45. do 51. ovog zakona.

(2) Zahtjev za učešće, odnosno ponuda kandidata/ponuđača ili grupe kandidata/ponuđača koji su direktno ili indirektno učestvovali u pripremi postupka javne nabavke biće odbačena u slučaju iz člana 52. stava (7) ovog zakona.

(3) Ugovorni organ može pozvati kandidate/ponuđače da u roku od tri dana pojasne dokumente koje su dostavili u skladu sa čl. od 45. do 51. ovog zakona ili da dostave originalne dokumente radi poređenja sa kopijom, koja je dostavljena uz ponudu, a s ciljem otklanjanja formalnog nedostatka dokumenata.

(4) Ugovorni organ dužan je da odbaci zahtjev za učešće ili ponudu u slučajevima kad:

a) ponuđač u svojoj ponudi ne navede cijenu, nego samo navede da će ponuditi cijenu koja je za određeni procenat ili vrijednost niža od ponude sa najnižom cijenom, ili ponudu u kojoj cijena nije iskazana u ukupnom iznosu, u skladu sa zahtjevima iz tenderske dokumentacije;

b) se uz ponudu zahtijeva garancija za ozbiljnost ponude, a ona nije dostavljena uz ponudu;

c) nije otklonjen nedostatak iz stava (3) ovog člana;

d) se ponuda odnosi na više lotova nego što je ugovorni organ dozvolio tenderskom dokumentacijom i obavještenjem o nabavci;

e) je u ponudi data alternativna ponuda, a ona nije dopuštena;

f) u ponudi pisanim objašnjenjem ponuđača nije otklonjen nedostatak ili nejasnoća;

g) za ponudu ponuđač nije pisanim putem prihvatio ispravku računske greške;

i) ponuda nije potpuna i ne ispunjava zahtjeve iz tenderske dokumentacije,

j) i u drugim opravdanim slučajevima.

Odjeljak B. Ishod postupka javne nabavke

Član 69

(Prestanak postupka javne nabavke)

(1) Postupak javne nabavke može se okončati:

a) zaključenjem ugovora o javnoj nabavci ili okvirnog sporazuma; ili

b) poništenjem postupka javne nabavke.

(2) Ugovorni organ je obavezan da poništi postupak javne nabavke u sljedećim slučajevima:

a) nije dostavljena nijedna ponuda u određenom krajnjem roku;

b) nije dostavljen nijedan zahtjev za učešće u ograničenom postupku, u pregovaračkom postupku sa objavom ili bez objave obavještenja ili u takmičarskom dijalogu;

c) nije dostavljen broj ponuda određen u članu 32. stav (4) ovog zakona, ukoliko je bilo predviđeno zaključenje okvirnog sporazuma;

d) nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva;

e) cijene svih prihvatljivih ponuda su znatno veće od obezbijeđenih sredstava za predmetnu nabavku.

(3) Ugovorno tijelo može otkazati postupak javne nabavke samo zbog dokazivih razloga koji su van kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke.

Član 70

(Odluka o izboru i odluka o poništenju)

(1) Ugovorni organ donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluku o poništenju postupka nabavke u roku koji je određen u tenderskoj dokumentaciji kao rok važenja ponude, a najkasnije u roku od sedam dana od dana isteka važenja ponude, odnosno u produženom periodu roka važenja ponuda u skladu sa članom 60. stav (2) ovog zakona.

(2) Odluke iz ovog člana dostavljaju se kandidatima/ponuđačima u roku od tri dana, a najkasnije u roku od sedam dana od dana donošenja odluke, i to: elektronskim sredstvom, ili poštom, ili neposredno.

(3) Odluka o izboru sadrži: podatke o ugovornom organu, broj i datum donošenja odluke, podatke o javnom oglašavanju, vrstu postupka nabavke, broj zaprimljenih ponuda, naziv i podatke o izabranom ponuđaču, detaljno obrazloženje razloga za izbor, pouku o pravnom lijeku, potpis ovlašćenog lica i pečat ugovornog organa.

(4) Odluka o poništenju postupka nabavke sadrži: podatke o ugovornom organu, broj i datum donošenja odluke, podatke o javnom oglašavanju, vrstu postupka nabavke, zakonski osnov za poništenje postupka nabavke, detaljno obrazloženje poništenja, pouku o pravnom lijeku, potpis ovlašćenog lica i pečat ugovornog organa.

(5) Odluku o rezultatu pretkvalifikacije kandidata u postupku koji se sastoji od dvije ili više faza ugovorni organ donosi nakon okončanja faze pretkvalifikacije. Ova odluka sadrži: podatke o ugovornom organu, broj i datum donošenja odluke, podatke o javnom oglašavanju, vrstu postupka nabavke, broj zaprimljenih zahtjeva za učešće, naziv i podatke o kvalifikovanim kandidatima, podatke i obrazloženje o nekvalifikovanim kandidatima, pouku o pravnom lijeku, potpis ovlašćenog lica i pečat ugovornog organa.

(6) Odluke iz st. (3) i (4) ovog člana ugovorni organ objavljuje na svojoj veb-stranici, ako je ima, i to istovremeno sa njihovim upućivanjem ponuđačima koji su učestvovali u postupku javne nabavke.

Član 71

(Obavještavanje kandidata i ponuđača o rezultatima)

(1) Ugovorni organ dužan je da istovremeno, a najkasnije u roku od sedam dana od dana donošenja odluke, pismeno obavijesti kandidate/ponuđače koji su blagovremeno podnijeli zahtjeve ili ponude o odlukama koje su donesene u pogledu pretkvalifikacije, ocjene ponuda ili poništenja postupka.

(2) Ugovorni organ dužan je da uz obavještenje o rezultatima postupka dostavi i odgovarajuću odluku iz člana 70. ovog zakona i zapisnik o ocjeni ponuda iz člana 65. stav (2) ovog zakona.

Član 72

(Ugovori)

(1) Ugovorni organ dostavlja na potpis izabranom ponuđaču predlog ugovora, i to nakon isteka roka od 15 dana, računajući od dana kada su svi ponuđači obaviješteni o izboru najpovoljnije ponude. Izabrani ponuđač prihvata predlog ugovora i zaključuje ugovor.

(2) Ugovor o javnoj nabavci zaključuje se u skladu sa zakonima o obligacionim odnosima u Bosni i Hercegovini. Ugovori koji se dodjeljuju u otvorenom postupku, ograničenom postupku, pregovaračkom postupku sa objavom ili bez objave obavještenja, konkursu za izradu idejnog rješenja ili takmičarskom dijalogu, izuzev ugovora iz člana 21. stav (1) tačka d) ovog zakona, ne mogu se zaključiti u periodu od 15 dana od dana kada su ponuđači obaviješteni o ishodu postupka nabavke.

(3) Ugovorni organ dostavlja predlog ugovora onom ponuđaču čija je ponuda po rang-listi odmah nakon ponude najuspješnijeg ponuđača, u slučaju da najuspješniji ponuđač:

a) propusti da dostavi originale ili ovjerene kopije dokumentacije iz čl. 45. i 47. ovog zakona, ne starije od tri mjeseca od dana dostavljanja ponude ili zahtjeva za učešće, u roku koji odredi ugovorni organ; ili

b) propusti da dostavi dokumentaciju koja je bila uslov za potpisivanje ugovora, a koju je bio dužan da pribavi u skladu sa propisima u Bosni i Hercegovini; ili

c) u pisanoj formi odbije dodjelu ugovora, ili

d) propusti da dostavi garanciju za izvršenje ugovora u skladu sa uslovima iz tenderske dokumentacije i u roku koji mu je odredio ugovorni organ; ili

e) propusti da potpiše ugovor o nabavci u roku koji mu je odredio ugovorni organ; ili

f) odbije da zaključi ugovor pod uslovima navedenim u tenderskoj dokumentaciji i ponudi koju je dostavio.

(4) Ako izabrani ponuđač ne dostavi garanciju za izvršenje ugovora u ostavljenom roku, nakon zaključivanja ugovora, zaključeni ugovor se smatra apsolutno ništavim.

(5) Prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji, ne mogu se mijenjati. Izuzetno, ako se u tenderskoj dokumentaciji predviđa odredba o promjenjivosti cijena sa objektivno utvrđenim pravilima o promjenjivosti cijene, takva odredba se unosi u ugovor o javnoj nabavci.

(6) Ugovorni organ u ugovoru obavezno postavlja uslov da ponuđač kojem je dodijeljen ugovor o javnoj nabavci nema pravo da zapošljava, u svrhu izvršenja ugovora o javnoj nabavci, fizička ili pravna lica koja su učestvovala u pripremi tenderske dokumentacije ili su bila u svojstvu člana ili stručnog lica koje je angažovala komisija za nabavke, najmanje šest mjeseci po zaključenju ugovora, odnosno od početka realizacije ugovora.

Član 73

(Podugovaranje)

(1) Ugovorni organ ne može zabraniti podugovaranje, ali može tražiti od kandidata/ponuđača da se izjasni da li namjerava dio ugovora podugovaranjem prenijeti na treće strane.

(2) Ako se kandidat/ponuđač izjasni da namjerava da dio ugovora podugovaranjem prenese na treće strane, ugovorni organ je dužan da u ugovor o javnoj nabavci unese tu odredbu, kao osnov za zaključivanje podugovora između izabranog ponuđača i podugovarača.

(3) Ponuđač kojem je dodijeljen ugovor neće sklapati podugovor ni o jednom bitnom dijelu ugovora bez prethodnog pismenog odobrenja ugovornog organa. Elementi ugovora koji se podugovaraju i identitet podugovarača obavezno se saopštavaju ugovornom organu blagovremeno, prije sklapanja podugovora. Ugovorni organ može izvršiti provjeru kvalifikacija podugovarača u skladu sa članom 44. ovog zakona i obavijestiti dobavljača o svojoj odluci najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema obavještenja o podugovaraču. U slučaju odbijanja podugovarača, ugovorni organ je dužan da navede objektivne razloge odbijanja.

(4) Nakon što ugovorni organ odobri podugovaranje u skladu sa stavom (3) ovog člana, dobavljač kojem je dodijeljen ugovor dužan je da prije početka realizacije podugovora dostavi ugovornom organu podugovor zaključen sa podugovaračem, kao osnov za neposredno plaćanje podugovaraču, i koji kao obavezne elemente mora sadržavati sljedeće:

a) robu, usluge ili radove koje će isporučiti, pružiti ili izvesti podugovarač;

b) predmet, količinu, vrijednost, mjesto i rok isporuke robe, pružanja usluga ili izvođenja radova;

c) podatke o podugovaraču, i to: naziv podugovarača, sjedište, JIB/IDB, broj transakcionog računa i naziv banke kod koje se vodi.

(5) Dobavljač kojem je dodijeljen ugovor snosi punu odgovornost za realizaciju ugovora.

Odjeljak C. Obaveze ugovornog organa po završenom postupku

Član 74

(Obavještenje o dodjeli ugovora)

(1) Ugovorni organ dužan je da za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak sa objavom ili bez objave obavještenja, konkurs za izradu idejnog rješenja ili takmičarski dijalog objavi obavještenje o dodjeli ugovora na osnovu rezultata postupka dodjele ugovora, najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključivanja ugovora ili okvirnog sporazuma.

(2) U slučaju dodjele ugovora iz člana 8. ovog zakona i zaključenih okvirnih sporazuma, ugovorni organ objavljuje obavještenje o dodjeli svih ugovora u toku jedne godine, i to najkasnije 30 dana od isteka kalendarske godine.

(3) Obavještenje o dodjeli ugovora iz st. (1) i (2) ovog člana sadrži informacije koje utvrđuje Agencija podzakonskim aktom.

Član 75

(Izvještaj o postupku javne nabavke)

(1) Ugovorni organ obavezan je da Agenciji dostavlja izvještaje za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak sa objavom ili bez objave obavještenja, konkurs za izradu idejnog rješenja, takmičarski dijalog, konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda i direktni sporazum, kao i u slučaju dodjele ugovora iz čl. 8. i 10. ovog zakona, u formi, na način i u rokovima koje utvrđuje Agencija podzakonskim aktom.

(2) Nakon što ugovorni organ dostavi izvještaj Agenciji, dužan je da na svojoj veb-stranici, ukoliko je ima, objavi osnovne elemente ugovora za sve postupke javne nabavke, kao i sve izmjene ugovora do kojih dođe u toku realizacije ugovora, na način i u formi koji će propisati podzakonskim aktom Savjet ministara BiH.

Član 76

(Arhiviranje)

Zaključeni ugovori o nabavci, zahtjevi, ponude, tenderska dokumentacija i dokumenti koji se odnose na ispitivanje i ocjenjivanje zahtjeva i ponuda, kao i drugi dokumenti vezani za nabavku čuvaju se u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine koji se odnose na arhiviranje.

GLAVA IV – POSEBNE ODREDBE ZA SEKTORSKE UGOVORNE ORGANE KOJI OBAVLjAJU DJELATNOST U OBLASTI VODOSNABDIJEVANjA, ENERGETIKE, PROMETA I POŠTANSKIH USLUGA

Odjeljak A. Opšte odredbe

Član 77

(Oblast primjene)

(1) Ova glava zakona sadrži posebne odredbe koje primjenjuje sektorski ugovorni organ koji obavlja djelatnosti u oblasti vodosnabdijevanja, energetike, transporta i poštanskih usluga te sektorski ugovorni organ kada zaključuje ugovore za potrebe djelatnosti u navedenim oblastima.

(2) Ova glava zakona ne primjenjuje se na ugovore koje sektorski ugovorni organ zaključi u svrhe koje ne uključuju obavljanje njihovih djelatnosti opisanih u čl. 78-84. ovog zakona ili radi obavljanja takvih djelatnosti u drugoj zemlji u uslovima koji ne uključuju fizičku upotrebu mreže ili geografskog područja unutar Bosne i Hercegovine.

Član 78

(Vodosnabdijevanje)

(1) Djelatnosti u oblasti vodosnabdijevanja u smislu ovog zakona su:

a) stavljanje na raspolaganje (pružanje) ili upravljanje nepokretnim (fiksnim) mrežama za javno snabdijevanje u vezi s proizvodnjom, prevozom (transportom) ili distribucijom pitke vode;

b) snabdijevanje (napajanje) tih mreža pitkom vodom.

(2) Sektorski ugovorni organ primjenjuje odredbe ovog zakona za javne nabavke ili konkurse za projekte koje sprovodi odnosno organizuje za obavljanje djelatnosti iz stava (1) ovog člana i koji je:

a) povezan sa projektima vodogradnje te sa projektima navodnjavanja ili odvodnjavanja (isušivanja) pod uslovom da količina vode koja će se koristiti za snabdijevanje pitkom vodom iznosi više od 20% od ukupne količine vode stavljene na raspolaganje takvim projektima, ili instalacijama za navodnjavanje ili odvodnjavanje (isušivanje); ili

b) povezan s odvođenjem ili prečišćavanjem otpadnih voda.

(3) Sektorski ugovorni organ obavezan je da primijeni odredbe ovog zakona, kada obavlja djelatnosti koje se odnose na snabdijevanje (napajanje) mreža pitkom vodom u svrhu javnog snabdijevanja od subjekta koji nije ugovorni organ, i ne smatra se djelatnošću u smislu stava (1) ovog člana ako:

a) taj subjekt proizvodi pitku vodu jer mu je ona potrebna za obavljanje neke djelatnosti koja nije djelatnost iz čl. 78-84. ovog zakona; te

b) napajanje (snabdijevanje) javne mreže zavisi samo od vlastite potrošnje tog subjekta i ne iznosi više od 30% ukupne proizvodnje pitke vode, u odnosu na prosjek prethodne tri godine, uključujući i tekuću godinu.

Član 79

(Gas, toplotna i električna energija)

(1) Djelatnosti u oblasti gasa i toplotne energije, na koje se primjenjuju odredbe ovog zakona su:

a) stavljanje na raspolaganje (pružanje) ili upravljanje nepokretnim (fiksnim) mrežama za javnu uslugu u vezi s proizvodnjom, prenosom i distribucijom gasa i toplotne energije;

b) snabdijevanje (napajanje) te mreže gasom ili toplotnom energijom.

(2) Ako snabdijevanje (napajanje) mreža gasom ili toplotnom energijom u svrhu javne usluge obavlja subjekat koji nije ugovorni organ, to se ne smatra djelatnošću u smislu stava (1) ovog člana ako:

a) proizvodnja gasa ili toplotne energije od strane tog subjekata nastaje kao neizbježna posljedica obavljanja djelatnosti koja ne spada u djelatnosti iz stava (1) ili stava (3) ovog člana ili iz čl. 78.- 84. ovog zakona; i ako

b) je snabdijevanje javne mreže posljedica privrednog iskorišćavanja napajanja i ako u odnosu na prosjek posljednje tri godine, uključujući i tekuću godinu, ne čini više od 20% prihoda subjekta.

(3) Sektorski ugovorni organ obavezan je da primijeni odredbe ovog zakona, kada obavlja djelatnosti u oblasti električne energije, i to ako:

a) stavlja na raspolaganje (pružanje) ili upravljanje nepokretnim (fiksnim) mrežama za javnu uslugu u vezi s proizvodnjom, prenosom i distribucijom električne energije;

b) snabdijeva (napaja) tu mrežu električnom energijom.

(4) Ako snabdijevanje (napajanje) mreža električnom energijom u svrhu javne usluge obavlja subjekat koji nije ugovorni organ, to se ne smatra djelatnošću u smislu odredbe stava (3) ovog člana:

a) ako subjekat proizvodi električnu energiju zbog toga što je njena potrošnja potrebna u svrhu obavljanja neke djelatnosti koja nije djelatnost iz stava (1) ili stava (3) ovog člana ili iz čl. 78.-84. ovog zakona; i

b) ako napajanje (snabdijevanje) javne mreže zavisi samo od sopstvene potrošnje tog subjekta i ne iznosi više od 30% ukupne proizvodnje energije, u odnosu na prosjek prethodne tri godine, uključujući i tekuću godinu.

Član 80

(Istraživanje i vađenje nafte, gasa, uglja i ostalih čvrstih goriva)

Sektorski ugovorni organ obavezan je da primjenjuje odredbe ovog zakona kada obavlja djelatnosti istraživanja i vađenja nafte, gasa, uglja i ostalih čvrstih goriva i to kada se obavljanje te djelatnosti odnosi na iskorišćavanje geografskog područja u svrhu istraživanja ili vađenja nafte, gasa, uglja ili drugih čvrstih goriva.

Član 81

(Transportne usluge)

(1) Djelatnosti u oblasti transporta u smislu ovog zakona su:

a) kada se stavlja na raspolaganje (pružanje) ili upravljanje mrežom za usluge javnog prometa željeznicom, automatizovanim sistemima, tramvajem, autobusom, trolejbusom ili žičarama;

b) mreža u oblasti transporta postoji ako se usluge u prometu obavljaju u skladu s uslovima, na primjer za linije, transportne kapacitete, redove vožnje i slično, a koje je utvrdio nadležni organ.

(2) Pružanje javnih usluga autobuskog prevoza nije djelatnost u smislu odredaba ovog člana ukoliko i drugi subjekti mogu pružati te usluge uopšteno ili na određenom geografskom području, pod istim uslovom kao i sektorski ugovorni organ.

Član 82

(Vazdušne, pomorske i riječne luke)

Sektorski ugovorni organ koji obavlja djelatnosti vazdušnih, pomorskih i riječnih luka i koje se odnose na iskorišćavanje geografskog područja u svrhu stavljanja na raspolaganje vazdušnih luka, pomorskih luka, riječnih luka ili drugih prometnih terminala, prevoznicima u vazdušnom, pomorskom ili riječnom prevozu, obavezan je da primjenjuje ovaj zakona.

Član 83

(Poštanske usluge)

(1) Poštanske ili druge usluge koje ne uključuju poštanske usluge su djelatnosti koje se obavljaju pod uslovima određenim ovim članom.

(2) Poštanske usluge u smislu stava (1) ovog člana jesu usluge prijema, prenosa i uručivanja poštanskih pošiljki. Te usluge obuhvataju:

a) rezervisane poštanske usluge, a to su poštanske usluge koje u skladu sa zakonima o pošti obavlja jedino javni operater;

b) poštanske usluge koje se obavljaju na slobodnom tržištu, u skladu s odredbama zakona o pošti.

(3) Poštanska pošiljka je pismena pošiljka, poštanska i telegrafska uputnica i paket koji sadrži robu sa ili bez komercijalne vrijednosti bez obzira na težinu, adresirana na određenog primaoca kojem pošiljku treba uručiti. Poštanska pošiljka u smislu stava (2) ovog člana odnosi se i na knjige, kataloge i štampu.

(4) Druge usluge koje ne uključuju poštanske usluge jesu usluge koje se obavljaju u sljedećim oblastima, pod uslovom da te usluge obavlja subjekt koji obavlja poštanske usluge u smislu stava (2) ovog člana i pod uslovom da te usluge nisu direktno izložene tržišnoj konkurenciji, a to su:

a) usluge upravljanja poštanskom službom (usluge i prije i poslije otpreme, kao što su usluge upravljanja urudžbenom kancelarijom);

b) usluge dodate vrijednosti u vezi sa elektronskim sredstvima i koje se u cjelini pružaju putem elektronskih sredstava (uključujući sigurno slanje šifriranih dokumenata elektronskim sredstvima, usluge vođenja adresa i slanje preporučene elektronske pošte);

c) usluge koje se odnose na pošiljke drugačije od onih pošiljki naznačenih u stavu (3) ovog člana (npr. neadresirane pošiljke, reklamne pošiljke, promotivne pošiljke i sl.);

d) finansijske usluge prema definiciji iz Aneksa II Dio A kategorije 6 ovog zakona;

e) filatelističke usluge;

f) logističke usluge koje su kombinacija fizičke dostave i/ili skladištenja i drugih nepoštanskih djelatnosti.

Član 84

(Nabavka koja se odnosi na više djelatnosti)

(1) Na predmet nabavke koji se odnosi na obavljanje više djelatnosti iz ove glave primjenjuju se odredbe ovog dijela zakona za onu djelatnost koja je glavni dio predmeta nabavke.

(2) Ako se na dio predmeta nabavke planiranog za obavljanje jedne od djelatnosti primjenjuju odredbe ove glave zakona, a na drugi dio predmeta nabavke se ne primjenjuju odredbe niti ove glave, niti glave II i III ovog zakona, te ako nije moguće da objektivno utvrdi za koju je djelatnost namijenjen pretežni dio predmeta nabavke, onda se postupak javne nabavke sprovodi u skladu sa odredbama ovog dijela zakona.

(3) Ako dio predmeta nabavke planiran za obavljanje jedne od djelatnosti podliježe odredbama ove glave zakona, a drugi dio predmeta nabavke podliježe odredbama glave II i III ovog zakona, te ako nije moguće objektivno utvrditi za koju je djelatnost namijenjen pretežni dio predmeta nabavke, onda se postupak javne nabavke sprovodi u skladu sa odredbama glave II i III ovog zakona.

Odjeljak B. Posebne odredbe

Član 85

(Sistem kvalifikacije)

(1) Sektorski ugovorni organ može uspostaviti i voditi sistem kvalifikacije kandidata/ponuđača. Sektorski ugovorni organ koji uspostavi ili vodi sistem kvalifikacije obavezan je da u objavi navede svrhu sistema kvalifikacije i način kako se mogu zatražiti pravila kvalifikacije, te da obezbijedi da privredni subjekat u svakom trenutku može zahtijevati kvalifikaciju. Ako sistem kvalifikacije traje duže od tri godine, uspostavljanje sistema kvalifikacije objavljuje se svake godine. Pri kraćem trajanju sistema kvalifikacije dovoljna je objava na početku postupka.

(2) Sistem kvalifikacije, u skladu sa stavom (1) ovog člana, može obuhvatati različite stepene, a vodi se na osnovu objektivnih kvalifikacionih kriterijuma i kvalifikacionih pravila koje postavlja sektorski ugovorni organ. Kvalifikacioni kriterijumi i pravila mogu se po potrebi ažurirati.

(3) Kvalifikacioni kriterijumi i pravila, u skladu sa stavom (2) ovog člana, mogu obuhvatati uslove o finansijskoj i ekonomskoj i/ili tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti. Sektorski ugovorni organ obavezan je da predvidi kriterijume i pravila kvalifikacije, kao i razloge isključenja.

(4) Ako kvalifikacioni kriterijumi i pravila sadrže uslove finansijske i ekonomske i/ili tehničke i profesionalne sposobnosti, privredni subjekat se u svrhu dokaza zahtijevane sposobnosti može u datom slučaju osloniti na resurse drugih privrednih subjekata, nezavisno od pravnog odnosa između njega i tog privrednog subjekta. U tom slučaju on mora dokazati da tim resursima zaista i raspolaže sve vrijeme trajanja sistema kvalifikacije.

(5) Pod istim pretpostavkama kao i u stavu (4) ovog člana i grupe ponuđača mogu se osloniti na resurse svojih članova ili drugih privrednih subjekata.

(6) Kvalifikacioni kriterijumi i pravila, u skladu sa odredbom stava (2) ovog člana, stavljaju se na raspolaganje zainteresovanim privrednim subjektima na njihov zahtjev. Sektorski ugovorni organ obavještava svakog zainteresovanog privrednog subjekta o izmjeni i dopuni kvalifikacionih kriterijuma i pravila. Ako sektorski ugovorni organ smatra da sistem kvalifikacije drugih sektorskih ugovornih organa odgovara zahtjevima i uslovima ponuđača, odnosno kandidata koji su kvalifikovani, učiniće dostupnim nazive tih drugih sektorskih ugovornih organa kvalifikovanim kandidatima.

(7) Sektorski ugovorni organ dužan je da podnosioce zahtjeva u primjerenom roku obavijesti o odluci koju je donio o kvalifikaciji podnosioca zahtjeva. Ako se odluka ne može donijeti u roku od četiri mjeseca nakon zaprimanja zahtjeva za kvalifikaciju, sektorski ugovorni organ dužan je da podnosioca zahtjeva najkasnije dva mjeseca nakon zaprimanja zahtjeva za kvalifikaciju obavijesti o razlozima produženja obrade i da navede kada će se donijeti odluka o prihvatanju ili odbijanju njegovog zahtjeva. Podnosilac zahtjeva obavještava se o odluci o zahtjevu za kvalifikaciju najkasnije u roku šest mjeseci nakon prijema zahtjeva za kvalifikaciju.

(8) O negativnim odlukama o kvalifikaciji, uz navođenje razloga, podnosilac zahtjeva se obavještava bez odgađanja, a najkasnije 15 dana nakon donošenja odluke. Razlozi se moraju zasnivati na kvalifikacionim kriterijumima koje je uspostavio sektorski ugovorni organ u skladu sa stavom (3) ovog člana.

(9) Uspješni podnosioci zahtjeva uvrštavaju se u spisak, pri čemu je moguća dalja podjela prema predmetu nabavke, za koje su pojedini podnosioci zahtjeva kvalifikovani.

(10) Sektorski ugovorni organ može privrednom subjektu osporiti priznanje kvalifikacije samo iz razloga koji se zasnivaju na kriterijumima koje je utvrdio sektorski ugovorni organ u skladu sa stavom (3) ovog člana. Sektorski ugovorni organ osporava priznatu kvalifikaciju privrednom subjektu, o čemu ga obavještava u pisanoj formi, uz navođenje razloga, i to u roku ne kraćem od 15 dana od dana kada osporava kvalifikaciju.

(11) Ako se poziv na nadmetanje objavljuje uspostavljanjem sistema kvalifikacije, ponuđači, odnosno kandidati se odabiru u ograničenom postupku javne nabavke ili u pregovaračkom postupku javne nabavke između privrednih subjekata koji su se kvalifikovali u okviru sistema kvalifikacije.

(12) Uspostavljanje sistema kvalifikacije objavljuje se u skladu sa članom 36. ovog zakona, u formi koja će biti definisana podzakonskim aktom koji donosi Savjet ministara BiH.

Član 86

(Izuzeća za sektorske ugovorne organe)

(1) Sektorski ugovorni organ, osim izuzeća iz člana 10. ovog zakona, izuzet je od primjene ovog zakona i kada dodjeljuje:

a) ugovor za nabavku robe ili usluga za dalju prodaju ili davanje u zakup trećim licima, pod uslovom da sektorskom ugovornom organu ne pripada posebno ili isključivo pravo na prodaju ili davanje u zakup predmeta takvih ugovora, te da i drugi subjekti mogu slobodno prodavati ili davati pod zakup pod istim uslovima kao i sektorski ugovorni organ ili sektorski ugovorni organi;

b) ugovor koji zaključi sektorski ugovorni organ u svrhe koje ne uključuju obavljanje djelatnosti definisanih čl. 78-84. ovog zakona.

(2) Sektorski ugovorni organ koji obavlja djelatnosti definisane zakonom izuzet je od primjene odredaba ovog zakona za ugovore koje dodjeljuje povezanom preduzeću, poslovnom partnerstvu ili sektorskom ugovornom organu koji je sastavni dio poslovnog partnerstva. Uslovi i način na koji se dodjeljuju ovi ugovori biće definisani uputstvom koje donosi Savjet ministara BiH, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

GLAVA V – OSTALI POSTUPCI JAVNE NABAVKE

Odjeljak A. Dodjela ugovora male vrijednosti

Član 87

(Vrste postupka za dodjelu ugovora male vrijednosti)

(1) Postupci javne nabavke za dodjelu ugovora male vrijednosti su:

a) konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda; i

b) direktni sporazum.

(2) Ugovorni organ sprovodi postupak konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda u slučaju da je procijenjena vrijednost nabavke robe ili usluge manja od iznosa od 50.000,00 KM, odnosno kada je za nabavku radova procijenjena vrijednost manja od iznosa od 80.000,00 KM.

(3) Ugovorni organ sprovodi postupak direktnog sporazuma za nabavku robe, usluga ili radova čija je procijenjena vrijednost jednaka ili manja od iznosa od 6.000,00 KM.

(4) Ugovorni organ može za vrijednosti nabavke iz st. (2) i (3) ovog člana sprovesti jedan od postupaka iz čl. 25-35. ovog zakona.

Član 88

(Konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda)

(1) Konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda je postupak u kojem ugovorni organ upućuje zahtjev za dostavljanje ponuda za nabavku robe, usluga ili radova određenom broju ponuđača, pri čemu taj broj ne može biti manji od tri i obavezno objavljuje dodatno obavještenje o nabavci na portalu javnih nabavki.

(2) Prilikom pripreme ove vrste postupka, ugovorni organ je dužan da donese odluku o pokretanju postupka i koristi model konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda koji propisuje Agencija.

(3) Zahtjev za dostavljanje ponuda obuhvata adekvatne i dovoljne informacije na osnovu kojih ponuđači mogu pripremiti svoje ponude na stvarno konkurentskoj osnovi. Ugovorni organ dužan je da u zahtjevu navede: precizan rok i mjesto prijema ponuda, minimum dokumenata kojim se dokazuje kvalifikovanost ponuđača (ako ih zahtijeva) i slično.

(4) Ugovorni organ dužan je da predvidi javno otvaranje ponuda.

Član 89

(Dodjela ugovora u postupku konkurentskog zahtjeva)

(1) Dodjela ugovora u postupku konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda zasniva se na kriterijumu najniže cijene ili kriterijumu ekonomski najpovoljnije ponude, u skladu sa odredbama člana 64. ovog zakona.

(2) Svaki ponuđač može ponuditi samo jednu cijenu, i to ukupnu cijenu, koju ne može mijenjati nakon isteka roka za dostavljanje ponuda. Ugovorni organ ne može pregovarati o ponudi, kao ni o cijeni.

(3) Kada ugovorni organ primi jednu prihvatljivu ponudu, dodjeljuje ugovor tom ponuđaču, i to najkasnije u roku od deset dana od dana okončanja postupka javne nabavke.

Član 90

(Direktni sporazum)

Direktni sporazum je postupak u kojem ugovorni organ nakon ispitivanja tržišta traži pismeno predlog cijene ili ponudu od jednog ili više ponuđača i pregovara, ili prihvata tu cijenu, kao uslov za konačni sporazum. Ugovorni organ je dužan da donese interni pravilnik o postupku direktnog sporazuma, koji treba da bude usaglašen sa modelom pravilnika o postupku direktnog sporazuma koji propisuje Agencija.

GLAVA VI – INSTITUCIJE ZA PRAĆENjE PRIMJENE ZAKONA

Član 91

(Institucije)

Agencija i KRŽ su institucije nadležne za praćenje primjene ovog zakona i podzakonskih akata.

Član 92

(Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine)

(1) Agencija je samostalna upravna organizacija sa statusom pravnog lica. Agencija ima sjedište u Sarajevu i pečat, u skladu sa Zakonom o pečatu institucija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o pečatu institucija BiH).

(2) Agencija ima dvije filijale sa sjedištem u Banjaluci i Mostaru. Filijale nemaju status pravnih lica. Filijale imaju pečate identične pečatu Agencije, koji dodatno sadrže naziv i sjedište filijale.

(3) Uloga Agencije je da obezbijedi pravilno sprovođenje ovog zakona. Za ostvarivanje uloge Agencije, utvrđene su sljedeće nadležnosti:

a) priprema i izrada nacrta zakona, nacrta izmjena i dopuna zakona i pratećih podzakonskih akata, u svrhu obezbjeđenja njihove djelotvornosti i svrsishodnosti;

b) unapređenje informisanosti ugovornih organa i ponuđača o propisima o javnim nabavkama i njihovim ciljevima, postupcima i metodama;

c) objavljivanje priručnika i uputstava, kao i izrada i ažuriranje standardnih obrazaca i modela u skladu s odredbama ovog zakona;

d) pružanje tehničke pomoći i savjetodavnih mišljenja ugovornim organima i ponuđačima u vezi sa pravilnom primjenom ovog zakona i podzakonskih akata;

e) uspostavljanje sistema praćenja postupaka koje sprovode ugovorni organi za nabavku robe, usluga i radova, s ciljem edukacije i otklanjanja uočenih nepravilnosti u pojedinačnim postupcima javnih nabavki;

f) prikupljanje podataka, vršenje analize i objava informacija u vezi sa postupcima javnih nabavki i dodijeljenim ugovorima o javnim nabavkama;

g) razvijanje i uspostavljanje elektronskih informacionih sistema u oblasti javnih nabavki u Bosni i Hercegovini;

h) pokretanje, podržavanje i stvaranje pretpostavki za razvoj prakse elektronskih nabavki i komunikacija u oblasti javnih nabavki;

i) organizovanje i održavanje obuka za ovlašćene predavače i službenike za javne nabavke, objavljivanje informacija u vezi sa obukama, te priprema priručnika i drugih pratećih materijala za profesionalni razvoj u oblasti javnih nabavki u skladu sa podzakonskim aktom koje donosi Savjet ministara BiH;

j) praćenje rada ovlašćenih predavača i vođenje evidencije o akreditovanim predavačima iz oblasti javnih nabavki i službenicima za javne nabavke;

k) izrada godišnjih izvještaja za Savjet ministara BiH.

(4) Agencija ima direktora i Odbor Agencije.

(5) Direktor Agencije ima status sekretara sa posebnim zadatkom. Izbor i imenovanje direktora Agencije, sa mogućnošću jednog ponovnog imenovanja, kao i razrješenje sa dužnosti je u nadležnosti Savjeta ministara BiH, u skladu sa odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH.

(6) Direktor Agencije predstavlja i zastupa Agenciju, rukovodi radom Agencije, organizuje i obezbjeđuje zakonito i efikasno obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije, donosi podzakonske akte i druge akte kojim se obezbjeđuje zakonito i efikasno obavljanje poslova i odgovoran je za rad Agencije.

(7) Odbor Agencije nadležan je za razmatranje pitanja u vezi sa funkcionisanjem i unapređenjem sistema javnih nabavki, te davanje prethodne saglasnosti na akte kojim se uređuje sistem javnih nabavki, koje donosi Savjet ministara BiH ili direktor Agencije.

(8) Odbor Agencije ima pet članova. Članovi Odbora Agencije su predstavnici Ministarstva finansija i trezora BiH, ministarstava finansija entiteta, Direkcije za evropske integracije, i predstavnik Vlade Brčko Distrikta BiH. Posmatrači u Odboru Agencije su predstavnici: Spoljnotrgovinske komore BiH, Udruženja poslodavaca BiH i entiteta, te nevladinog sektora, direktor Agencije i predsjedavajući KRŽ-a. Savjet ministara BiH imenuje članove Odbora Agencije i to na period od pet godina. Odbor Agencije donosi poslovnik o radu u roku od 30 dana od dana objave odluke o imenovanju u “Službenom glasniku BiH”.

(9) Članovi Odbora Agencije, većinom glasova, između sebe biraju predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg, na period od dvije godine. Odbor Agencije održava sjednice najmanje dva puta godišnje. Za rad članova Odbora Agencije isplaćuje se naknada u skladu sa odlukom Savjeta ministara BiH.

(10) Odbor Agencije na sjednicama vodi zapisnike, te priprema informacije i inicijative koje posredstvom Agencije upućuje Savjetu ministara BiH na usvajanje.

(11) Svi ugovorni organi u Bosni i Hercegovini dužni su da sarađuju sa Agencijom i Odborom Agencije kada oni obavljaju svoje aktivnosti koje proističu iz okvira nadležnosti utvrđenih ovim zakonom i podzakonskim aktima.

Član 93

(Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine)

(1) KRŽ je samostalna, nezavisna institucija sa statusom pravnog lica, sa sjedištem u Sarajevu. KRŽ ima pečat u skladu sa Zakonom o pečatu institucija BiH.

(2) KRŽ ima sedam članova, od čega po dva iz reda naroda u BiH, jedan iz reda ostalih, pri čemu su dva člana iz reda naroda u BiH iz Republike Srpske, četiri iz reda naroda iz Federacije Bosne i Hercegovine, a jedan iz reda ostalih alternativno se bira iz jednog ili drugog entiteta.

(3) Tri člana KRŽ-a, između kojih se bira predsjedavajući, moraju imati univerzitetsko obrazovanje pravnog smjera i položen pravosudni ispit. Ostala tri člana KRŽ-a su stručnjaci sa visokom stručnom spremom u oblasti izvođenja radova, javnih nabavki, transporta ili strateškog poslovnog upravljanja.

(4) KRŽ će imati dvije filijale, sa sjedištima u Banjaluci i Mostaru. Filijale neće imati status pravnih lica. Filijale će imati pečate identične pečatu KRŽ-a, koji će kao jedinu dozvoljenu razliku sadržavati naziv i lokaciju filijale.

(5) Filijale u Banjaluci i Mostaru imaju po pet članova, od kojih su tri člana priznati stručnjaci iz oblasti upravnog prava i/ili upravnog postupka, a dva člana su stručnjaci u oblasti izvođenja radova, javnih nabavki, transporta i strateškog poslovnog upravljanja i biraju se putem javnog oglasa.

(6) KRŽ sa sjedištem u Sarajevu nadležna je za donošenje odluka po žalbama za vrijednosti nabavke preko 800.000,00 KM, kao i za sve nabavke institucija Bosne i Hercegovine i institucija Brčko Distrikta BiH, i drugih ugovornih tijela Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta BiH.

(7) Filijale KRŽ-a u Banjaluci i Mostaru nadležne su za donošenje odluka po žalbama za vrijednosti nabavke do 800.000,00 KM. Nadležnost filijale određuje se prema entitetskom sjedištu ugovornog organa.

(8) KRŽ rješava po žalbama u postupcima javne nabavke.

(9) Članovi KRŽ-a su, u obavljanju svoje funkcije, nezavisni, jednaki i vezani isključivo za Ustav BiH i zakone u Bosni i Hercegovini.

(10) Članove KRŽ-a imenuje Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: PSBiH). PSBiH donosi odluku o pokretanju i sprovođenju procedure izbora i imenovanja, imenovanju ad hok komisije za izbor i imenovanje članova KRŽ-a. Ad hok komisija sačinjava listu uspješnijih kandidata i dostavlja je PSBiH, koja imenuje na dužnost i razrješava dužnosti članove KRŽ-a.

(11) Mandat članova KRŽ-a je pet godina, sa mogućnošću jednog ponovnog imenovanja. U slučaju prijevremenog razrješenja jednog od članova KRŽ-a, novi član KRŽ-a se imenuje za ostatak mandata.

(12) Ako PSBiH ne imenuje blagovremeno članove KRŽ-a, članovima KRŽ-a produžava se mandat do imenovanja novih članova, ne duže od osam mjeseci.

(13) Funkcija članova KRŽ-a nespojiva je sa bilo kojom drugom posrednom ili neposrednom, stalnom ili povremenom dužnosti, sa izuzetkom akademskih, naučnih ili publicističkih aktivnosti.

(14) PSBiH može člana KRŽ-a prijevremeno razriješiti dužnosti samo u slučajevima ako član KRŽ-a:

a) podnese ostavku PSBiH;

b) je pravosnažno osuđen za krivično djelo na kaznu zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci;

c) trajno izgubi radnu sposobnost za obavljanje svoje funkcije.

(15) KRŽ ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji, koji se usvaja na opštoj sjednici KRŽ-a i za koji glasa natpolovična većina svih članova KRŽ-a.

(16) KRŽ ima poslovnik o radu KRŽ-a, koji usvaja na opštoj sjednici KRŽ-a i za koji glasa natpolovična većina svih članova KRŽ-a.

(17) Članovi KRŽ-a i svi zaposleni u KRŽ-u dužni su da u svom radu čuvaju tajnost podataka u skladu sa zakonom.

(18) KRŽ podnosi PSBiH godišnji izvještaj o radu, nakon što ga usvoji natpolovična većina svih članova KRŽ-a.

DIO TREĆI – PRAVNA ZAŠTITA

GLAVA I – POSTUPAK PRAVNE ZAŠTITE

Odjeljak A. Opšte odredbe

Član 94

(Stranke u postupku)

(1) Stranke u postupku pravne zaštite su: žalilac, ugovorni organ i odabrani ponuđač, a svojstvo stranke mogu imati i drugi privredni subjekti, koji imaju pravni interes u predmetnom postupku javne nabavke.

(2) O vođenju postupka po žalbi, KRŽ obavještava odabranog ponuđača po službenoj dužnosti, dok se ostala lica sa svojstvom stranke mogu prijaviti za učešće u postupku po žalbi.

(3) Svaka stranka ima pravo da se izjasni o zahtjevima i navodima druge strane i da predloži dokaze. KRŽ svakoj stranci u postupku dostavlja podneske koje zaprimi u predmetu, o kojima se raspravlja o glavnoj stvari ili predlažu nove činjenice i dokazi.

(4) Svaka stranka ovlašćena je da razgleda spis predmeta, osim onog dijela ponude i dokumentacije koji je, u skladu sa zakonom, utvrđen kao tajni ili povjerljivi.

(5) Ugovorni organ dužan je da u postupku po žalbi, na zahtjev KRŽ-a, dostavi dokumentaciju u roku koji odredi KRŽ.

Član 95

(Dostavljanje pismena u inostranstvo)

Stranci koja učestvuje u postupku po žalbi pred KRŽ-om, a čije je sjedište, prebivalište ili boravište izvan BiH, KRŽ može dostaviti pismeno poštom.

Član 96

(Jezik postupka)

Postupak pravne zaštite vodi se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini i uz upotrebu latiničnog ili ćiriličnog pisma.

Član 97

(Aktivna legitimacija)

Žalbu može podnijeti svaki privredni subjekat koji ima ili je imao interes za dodjelu ugovora o javnoj nabavci i koji učini vjerovatnim da je bila ili je mogla da bude u konkretnom postupku javne nabavke prouzrokovana šteta zbog postupanja ugovornog organa, a koje se u žalbi navodi kao povreda ovog zakona i podzakonskih akata od strane ugovornog organa u postupku javne nabavke.

Član 98

(Zabrana zaključenja ugovora)

(1) Ugovorni organ ne može potpisati ugovor o javnoj nabavci u roku 15 dana od dana kada su ponuđači obaviješteni o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

(2) Zabrana potpisivanja ugovora iz stava (1) ovog člana ne primjenjuje se:

a) ako je samo jedan ponuđač učestvovao u otvorenom postupku, pregovaračkom postupku bez objave obavještenja i u postupku dodjele ugovora o nabavci usluga iz Aneksa II Dio B i njegova ponuda je izabrana;

b) ako je samo jedan ponuđač učestvovao u drugoj fazi ograničenog postupka, pregovaračkog postupka sa objavom obavještenja i takmičarskog dijaloga i njegova ponuda je izabrana;

c) u slučaju dodjele ugovora u sklopu okvirnog sporazuma ili dinamičkog sistema kupovine.

(3) Zabrana potpisivanja ugovora iz stava (2) tačka a) ovog člana ne primjenjuje se u slučaju kada ugovorni organ objavi dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti u pregovaračkom postupku bez objave obavještenja i u postupku dodjele ugovora o nabavci usluga iz Aneksa II Dio B.

(4) Izjavljena žalba ne sprečava potpisivanje ugovora o javnoj nabavci za lotove na koje nije izjavljena žalba.

(5) U slučaju da na odluku o dodjeli ugovora u postupku nabavke male vrijednosti nema žalbe, ugovorni organ dužan je da zaključi ugovor u roku od deset dana od dana obavještavanja učesnika postupka o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Odjeljak B. Izjavljivanje žalbe

Član 99

(Način izjavljivanja žalbe)

(1) Žalba se izjavljuje ugovornom organu u pisanoj formi direktno, elektronskim putem, ako je elektronsko sredstvo definisano kao način komunikacije u tenderskoj dokumentaciji, ili preporučenom poštanskom pošiljkom.

(2) Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, a koji ne može biti manji od tri, kako bi mogla biti uručena kvalifikovanom kandidatu ili izabranom ponuđaču, kao i drugim strankama u postupku.

(3) Datum zaprimanja žalbe direktno kod ugovornog organa, odnosno datum zaprimanja žalbe elektronskim putem uz obezbjeđenje dokaza o upućivanju, odnosno zaprimanju žalbe, ili datum predaje na poštu preporučene poštanske pošiljke smatra se danom uručivanja žalbe.

(4) U slučaju direktne predaje žalbe, ugovorni organ je dužan da izda žaliocu potvrdu o vremenu prijema žalbe.

(5) Ako ugovorni organ odbije da izda potvrdu o vremenu zaprimanja, smatraće se da je žalba podnesena u roku, osim ako ugovorni organ ne dokaže suprotno.

Član 100

(Postupak ugovornog organa po žalbi)

(1) Ugovorni organ je dužan da u roku od pet dana od zaprimanja žalbe utvrdi blagovremenost, dopuštenost i da li je žalba izjavljena od ovlašćenog lica.

(2) Ako ugovorni organ utvrdi da je žalba neblagovremena, nedopuštena ili izjavljena od neovlašćenog lica, odbaciće je zaključkom. Protiv ovog zaključka žalilac ima mogućnost podnošenja žalbe KRŽ-u, i to u roku od 10 dana od dana prijema zaključka.

(3) Ako je žalba blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlašćenog lica, ugovorni organ, razmatrajući žalbu, može utvrditi da je ona djelimično ili u cjelini osnovana i svojim rješenjem ispraviti radnju, preduzeti činjenje ili može postojeću odluku ili rješenje staviti van snage i zamijeniti je drugom odlukom ili rješenjem, ili poništiti postupak javne nabavke, te o tome obavijestiti učesnike u postupku javne nabavke na način određen ovim zakonom, u roku od pet dana od dana prijema žalbe.

(4) Protiv rješenja ugovornog organa iz stava (3) ovog člana može se izjaviti žalba KRŽ-u, posredstvom ugovornog organa, u roku od pet dana od dana prijema rješenja.

(5) Ako ugovorni organ postupajući po žalbi utvrdi da je žalba blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlašćenog lica, ali je neosnovana, dužan je da je u roku od pet dana od datuma njenog zaprimanja proslijedi KRŽ-u, sa svojim izjašnjenjem na navode žalbe, kao i kompletnom dokumentacijom vezano za postupak protiv kojeg je izjavljena žalba.

Član 101

(Rokovi izjavljivanja žalbe ugovornom organu)

(1) Žalba se može izjaviti:

a) najkasnije sedam dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda u odnosu na podatke iz obavještenja;

b) najkasnije 10 dana od dana preuzimanja tenderske dokumentacije;

c) najkasnije 10 dana po prijemu zapisnika o otvaranju ponuda, u odnosu na radnje, postupanje, nečinjenja ili propuštanja u postupku otvaranja ponuda;

d) najkasnije 10 dana po prijemu odluke kojom se odlučuje o pojedinačnom pravu iz javne nabavke u odnosu na postupak pregleda i ocjene sposobnosti, te postupak pregleda, ocjene i izbora najpovoljnijeg ponuđača;

e) najkasnije 10 dana po isteku roka za donošenje odluke o pojedinačnim pravima iz javne nabavke iz tačke d) ovog stava.

(2) Žalba se izjavljuje najkasnije 30 dana po saznanju da je ugovor zaključen bez sprovedenog postupka javne nabavke u suprotnosti s ovim zakonom, a najkasnije u roku od jedne godine od dana zaključenja ugovora u tom postupku.

(3) U slučaju dodjele ugovora u sklopu okvirnog sporazuma iz člana 32. stav (5) ovog zakona ili u okviru dinamičkog sistema kupovine iz člana 123. ovog zakona, žalba se izjavljuje najkasnije 30 dana ako ugovorni organ obavijesti ponuđače da je ugovor na osnovu okvirnog sporazuma ili dinamičkog sistema kupovine zaključen u odnosu na postupak dodjele ugovora unutar okvirnog sporazuma ili dinamičkog sistema kupovine.

(4) U slučaju pregovaračkog postupka bez objave obavještenja i postupka dodjele ugovora o nabavci usluga iz Aneksa II Dio B žalba se izjavljuje najkasnije:

a) 10 dana od dana objavljivanja dobrovoljnog ex ante obavještenja o transparentnosti, ako je ovo obavještenje objavljeno;

b) 30 dana od dana objavljivanja obavještenja o dodjeli ugovora, ako dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti nije objavljeno.

(5) U postupcima nabavke male vrijednosti iz člana 88. stav (1) tačka a) ovog zakona žalba se izjavljuje u roku od pet dana od dana prijema odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

(6) Žalilac koji je propustio da izjavi žalbu prema odredbama st. od (1) do (5) ovog člana, gubi pravo da traži ispitivanje zakonitosti po istom osnovu, u kasnijoj fazi postupka.

Odjeljak C. Pravna zaštita pred KRŽ-om

Član 102

(Dokazivanje u postupku po žalbi)

(1) Stranke u postupku dužne su da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve ili odluke, postupke, radnje ili nečinjenja, te da predlože dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

(2) U postupku pravne zaštite ugovorni organ dužan je da dokaže postojanje činjenica i okolnosti na osnovu kojih je donio odluku o pravima, preduzeo radnje ili propuštanja te sproveo postupke, koji su predmet postupka po žalbi.

(3) U postupku pravne zaštite žalilac je dužan da dokaže ili barem učini vjerovatnim postojanje činjenica i razloga koji se tiču pravnog interesa na podnošenje žalbe, povreda postupka ili povreda primjene materijalnog prava, koje su istaknute u žalbi, za koje zna ili bi trebalo da zna.

Član 103

(Bitne povrede zakona)

(1) U postupcima javne nabavke apsolutno bitne povrede zakona su one povrede o kojima KRŽ vodi računa po službenoj dužnosti, i koje mogu dovesti do poništenja postupka u potpunosti ili djelimično, i to:

a) neusklađenost tenderske dokumentacije sa ovim zakonom ili podzakonskim aktima, koja je dovela do nemogućnosti utvrđivanja osnovanosti žalbenih navoda ili koja je dovela do narušavanja osnovnih principa ovog zakona, odnosno nezakonite dodjele ugovora;

b) sprovođenje postupka javne nabavke bez donošenja odluke o početku postupka javne nabavke, sa sadržajem određenim članom 18. ovog zakona;

c) objave obavještenja o postupku javne nabavke koje nisu u skladu sa ovim zakonom ili podzakonskim aktima i tenderskom dokumentacijom;

d) povrede postupka prilikom otvaranja ponuda, odnosno propuštanje roka za

ocjenu zahtjeva za učešće.

(2) Relativno bitne povrede zakona su povrede koje mogu dovesti do poništenja postupka javne nabavke, ako se uspostavi direktna veza između povrede i ishoda postupka.

Član 104

(Ovlašćenja KRŽ-a)

(1) KRŽ u postupku pravne zaštite postupa u granicama zahtjeva iz žalbe, a po službenoj dužnosti u odnosu na povrede opisane u članu 103. stav (1) ovog zakona.

(2) KRŽ nije dužna da kontroliše činjenično i pravno stanje koje je bilo predmet prethodne žalbe u istom postupku javne nabavke.

Odjeljak D. Žalba

Član 105

(Sadržaj žalbe)

Žalba sadrži:

a) ime ili naziv žalioca, prebivalište ili sjedište žalioca, ime zastupnika ili punomoćnika žalioca ako ga ima;

b) naziv ugovornog organa protiv kojeg se podnosi žalba;

c) broj i datum postupka javne nabavke i podatke o objavljivanju obavještenja o javnoj nabavci, ako je obavještenje objavljeno;

d) broj i datum odluke o izboru ponude, poništenju postupka ili druge odluke ugovornog organa;

e) druge podatke o radnji, propuštanju radnje ili postupcima ugovornog organa koji su predmet postupka ili o predmetu nabavke;

f) opis činjeničnog stanja;

g) opis povreda ovog zakona i podzakonskih akata i obrazloženje;

h) predlog dokaza;

i) dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi na žalbu, u iznosu propisanom članom 108. ovog zakona;

j) potpis žalioca ili potpis ovlašćenog lica odnosno punomoćnika (ako ga žalilac ima) i pečat (ako ga žalilac ima).

Član 106

(Postupak sa neurednom žalbom)

(1) Ako dostavljena žalba ne sadrži podatke iz člana 105. stav (1) tač. a), b), c), d) e), h) i j) ovog zakona, KRŽ poziva žalioca da upotpuni žalbu i određuje rok koji ne može biti duži od tri dana od dana prijema zahtjeva za dopunu.

(2) Ako žalilac ne postupi po zahtjevu KRŽ-a u skladu sa stavom (1) ovog člana, žalba će biti odbačena kao neuredna, osim ako bi se iz njenog sadržaja moglo postupati i ako žalba ima postavljen žalbeni zahtjev i dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi na žalbu.

Član 107

(Izjavljivanje žalbe KRŽ-u)

Žalilac žalbu izjavljuje KRŽ-u putem ugovornog organa, u rokovima i na način propisan ovim zakonom.

Član 108

(Naknada na žalbu)

(1) Žalilac je obavezan da plati naknadu za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od:

a) 500,00 KM za procijenjenu vrijednost nabavke do 50.000,00 KM;

b) 800,00 KM za procijenjenu vrijednost nabavke od 50.001,00 KM do 80.000,00 KM;

c) 2.000,00 KM za procijenjenu vrijednost nabavke od 80.001,00 KM do 250.000,00 KM;

d) 3.500,00 KM za procijenjenu vrijednost nabavke od 250.001,00 KM do 400.000,00 KM;

e) 5.000,00 KM za procijenjenu vrijednost nabavke od 400.001,00 KM do 800.000,00 KM;

f) 7.500,00 KM za procijenjenu vrijednost nabavke od 800.001,00 KM do 9.000.000,00 KM;

g) 10.000,00 KM kada je vrijednost nabavke jednaka ili veća od 9.000.000,00 KM.

(2) Žalilac uplaćuje odgovarajući iznos naknade iz stava (1) ovog člana na osnovu podataka o procijenjenoj vrijednosti nabavke iz tenderske dokumentacije.

(3) Prije razmatranja žalbi, KRŽ je dužan da utvrdi da li je žalilac uplatio naknadu u skladu sa st. (1) i (2) ovog člana.

(4) Ako procijenjena vrijednost nabavke nije poznata u trenutku izjavljivanja žalbe KRŽ-u ili nije objavljena, naknada za pokretanje žalbenog postupka plaća se u iznosu od 2.000,00 KM. KRŽ će pozvati žalioca na plaćanje razlike naknade u određenom roku ako se tokom žalbenog postupka utvrdi da je naknada plaćena u nedovoljnom iznosu.

(5) Kada se žalba izjavljuje na odluku o izboru ili poništenju, a ne odnosi se na nabavku u cjelini, nego na jedan ili više lotova nabavke, naknada iznosi trećinu iznosa iz stava (1) ovog člana.

(6) Naknada se uplaćuje u korist budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine i ona je nepovratna u slučaju neosnovane žalbe.

(7) Ministarstvo finansija i trezora BiH donijeće instrukciju o načinu uplate, kontrole i povrata naknada propisanih ovim članom.

Član 109

(Postupanje KRŽ-a po žalbi)

(1) KRŽ po zaprimanju žalbe utvrđuje blagovremenost, dopuštenost i da li je žalba izjavljena od ovlašćenog lica.

(2) Kada KRŽ utvrdi da je žalba blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlašćenog lica, nastaviće razmatrati žalbene navode.

Član 110

(Suspenzivno djelovanje žalbe)

Izjavljena žalba odgađa nastavak postupka javne nabavke, zaključenje i/ili izvršenje ugovora o javnoj nabavci ili okvirnog sporazuma do donošenja odluke KRŽ-a.

Odjeljak E.Odlučivanje po žalbi

Član 111

(Odluke po žalbi)

(1) U postupku pravne zaštite KRŽ može:

a) obustaviti postupak po žalbi zbog odustanka od žalbe;

b) odbaciti žalbu zaključkom zbog nenadležnosti, nedopuštenosti, neurednosti, neblagovremenosti i zbog toga što je izjavljena od lica koje nema aktivnu legitimaciju;

c) odbiti žalbu zbog neosnovanosti;

d) poništiti odluku, postupak ili radnju u dijelu u kojem je povrijeđen zakon ili podzakonski akti;

e) odlučiti o zahtjevu ugovornog organa za nastavak postupka javne nabavke;

f) poništiti ugovor o javnoj nabavci ili okvirni sporazum u okolnostima iz stava (2) ovog člana.

(2) KRŽ će poništiti ugovor o javnoj nabavci ili okvirni sporazum ako je ugovorni organ:

a) primijenio pregovarački postupak bez objave obavještenja ili postupak dodjele ugovora o nabavci usluga iz Aneksa II Dio B u suprotnosti sa odredbama ovog zakona;

b) propustio objaviti obavještenje o nabavci na portalu javnih nabavki ako se to zahtijeva ovim zakonom;

c) zaključio ugovor ili okvirni sporazum u suprotnosti sa članom 98. ovog zakona ako to sprečava KRŽ da razmotri žalbu prije zaključenja ugovora ili okvirnog sporazuma;

d) zaključio ugovor ili okvirni sporazum bez primjene postupka javne nabavke, osim u slučajevima kada to ovaj zakon dopušta.

(3) Ugovor o javnoj nabavci ili okvirni sporazum neće biti predmet poništenja, ako je, u slučajevima iz stava (2) tač. a), b) i d) ovog člana, ugovorni organ imao opravdane razloge da smatra da postupa u skladu s ovim zakonom, ako je objavio dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti i ugovor ili okvirni sporazum nije zaključen prije isteka perioda od 15 dana po objavi tog obavještenja.

(4) U opravdanim slučajevima navedenim u stavu (5) ovog člana, KRŽ može ostaviti na snazi ugovor ili okvirni sporazum koji je predmet poništenja, u obimu u kojem je ugovor ili okvirni sporazum već izvršen. U tom slučaju KRŽ će ugovornom organu odrediti novčanu kaznu u iznosu naznačenom u stavu (8) ovog člana.

(5) KRŽ neće poništiti ugovor ili okvirni sporazum ako, nakon što je razmotrio sve relevantne okolnosti, utvrdi da prevladavajući razlozi u vezi s opštim interesom zahtijevaju da ugovor treba da ostane na snazi.

(6) Opšti interes u smislu stava (5) ovog člana ne odnosi se na ekonomski interes u direktnoj vezi sa ugovorom ili okvirnim sporazumom, što obuhvata posebno troškove koji mogu nastati zbog zakašnjenja u izvršenju ugovora ili okvirnog sporazuma, troškove koji proizlaze iz sprovođenja novog postupka javne nabavke, troškove koji mogu nastati zbog promjene privrednog subjekta koji izvršava ugovor ili okvirni sporazum i troškove pravnih obaveza koje su rezultat poništenja ugovora ili okvirnog sporazuma. Ekonomski interes da ugovor ostane na snazi može se smatrati važnim opštim interesom samo kada bi poništenje ugovora ili okvirnog sporazuma dovelo do nesrazmjernih posljedica.

(7) Poništenje ugovora ili okvirnog sporazuma ima učinak od momenta zaključenja ugovora.

(8) Novčane kazne iz stava (4) ovog člana nameću se ugovornom organu u iznosu do 5% vrijednosti ugovora, uzimajući u obzir vrstu i obim povrede kao i okolnosti pod kojima je povreda počinjena.

(9) Kazna određena prema odredbama ovog člana uplaćuje se u korist budžeta državnog, entitetskog ili lokalnog nivoa u kojem ugovorni organ ima sjedište.

(10) KRŽ o glavnoj stvari odlučuje rješenjem, a u ostalim slučajevima zaključkom.

(11) KRŽ je dužan da donese zaključak ili rješenje po žalbi u roku od 15 dana od dana kompletiranja žalbe od ugovornog organa, ali ne kasnije od 30 dana nakon prijema žalbe od ugovornog organa.

(12) U izuzetno složenim slučajevima predsjedavajući KRŽ-a zaključkom može produžiti rok iz stava (3) ovog člana, ali ne duže od 30 dana. Ovaj zaključak se dostavlja svim strankama u postupku.

(13) Rješenje ili zaključak KRŽ-a iz ovog člana je konačno i izvršno.

Član 112

(Spajanje postupaka)

(1) Ako postoji više žalbi koje se odnose na isti postupak javne nabavke, predsjedavajući KRŽ-a može donijeti zaključak o spajanju postupaka, bez utvrđivanja postojanja bilo kakvih drugih uslova za spajanje postupaka. U tom slučaju donosi se jedno rješenje po žalbama u tom postupku javne nabavke. Rokovi se računaju od datuma prijema posljednje žalbe.

(2) Protiv zaključka KRŽ-a iz stava (1) ovog člana nije dopušteno izjaviti pravni lijek u skladu sa ovim zakonom.

Član 113

(Odlučivanje KRŽ-a)

(1) KRŽ u postupcima po žalbi odlučuje u vijećima sastavljenim od predsjednika vijeća i dva člana vijeća.

(2) U složenim slučajevima i slučajevima međunarodnih vrijednosnih razreda, predsjedavajući vijeća predlaže da se slučaj rješava na plenarnoj sjednici.

(3) U plenumu se zasjeda u slučajevima kada se donosi novi stav u odnosu na ranije zauzete stavove.

(4) U slučajevima iz st. (2) i (3) ovog člana predsjedavajući vijeća donosi poseban zaključak.

(5) Članovi KRŽ-a ne mogu se uzdržati od glasanja.

(6) Rješenje, odnosno zaključak iz člana 112. stav (2) ovog zakona potpisuje predsjednik vijeća i akt se ovjerava pečatom KRŽ-a.

(7) Sastav vijeća za odlučivanje po žalbi utvrđuje predsjedavajući KRŽ-a posebnim rješenjem. Predsjedavajući KRŽ-a može predsjedavati vijećem za odlučivanje po žalbi.

(8) Zaključci i rješenja KRŽ-a, te presude Suda Bosne i Hercegovine po njima javno se objavljuju na portalu javnih nabavki.

Član 114

(Izuzeće zbog sukoba interesa)

(1) Član KRŽ-a ili drugo lice koje je uključeno u postupanje u određenom predmetu ne može donositi odluku o istom ili biti uključen u postupak odlučivanja ako je sa ponuđačem ili ugovornim organom, pravnim predstavnikom ili licem koje su ovlastili ponuđač, ugovorni organ ili njihovi pravni predstavnici, članovi uprave ili odgovorni predstavnici: u poslovnoj vezi, u direktnoj ili indirektnoj (uključujući rodbinsku vezu zaključno sa četvrtim stepenom) rodbinskoj vezi, u bračnoj (čak i ako je došlo do razvoda braka) ili vanbračnoj zajednici ili u tazbinskoj vezi zaključno sa trećim stepenom.

(2) Član KRŽ-a odnosno drugo lice koje je bilo u radnom odnosu, odnosno zaposleno kod ponuđača ili ugovornog organa, a od prestanka radnog odnosa nisu protekle dvije godine u skladu sa stavom (1) ovog člana, ne može donositi odluke o određenom predmetu, niti biti uključeno u postupak rješavanja istog predmeta KRŽ-a.

(3) U slučaju postojanja razloga iz st. (1) i (2) ovog člana kao i drugih razloga za izuzeće, član KRŽ-a mora bez odgađanja obavijestiti predsjedavajućeg KRŽ-a, koji je dužan da donese odluku o izuzeću člana KRŽ-a. Protiv ove odluke nije dopuštena žalba u skladu sa ovim zakonom. Odredbe ovog stava primjenjuju se i na drugo lice koje je uključeno u rješavanje određenog predmeta, ako po odredbama ovog člana ne može biti uključeno u postupak njegovog rješavanja.

(4) U slučaju da kod predsjedavjućeg KRŽ-a postoje razlozi iz st. (1) i (2) ovog člana, predsjedavajući KRŽ-a je dužan da bez odgađanja o tome obavijesti ostale članove KRŽ-a, koji donose odluku o izuzeću.

(5) Protiv odluke iz st. (3) i (4) ovog člana nije dopušteno posebno izjavljivanje pravnog lijeka u skladu sa ovim zakonom.

GLAVA II – PRAVNA ZAŠTITA PROTIV ODLUKA KRŽ-a

Odjeljak A. Sudska zaštita

Član 115

(Upravni spor)

(1) Ugovorni organ i učesnici u postupku mogu protiv odluke KRŽ-a pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH) u roku od 30 dana od dana prijema odluke.

(2) Upravni spor po tužbi koju podnesu stranke u postupku javne nabavke vodi se po hitnom postupku.

(3) Ugovorni organ ili učesnik u postupku može podnijeti i zahtjev za odgađanje konačnog rješenja ili zaključka KRŽ-a, zajedno sa tužbom kojom se pokreće upravni spor u roku iz stava (1) ovog člana.

(4) Cijeneći javni interes i štetu koju bi odgađanje konačne odluke KRŽ-a moglo izazvati, o zahtjevu iz stava (3) ovog člana rješava Sud BiH posebnim rješenjem, kojim odgađa izvršenje konačne odluke KRŽ-a na određeno vrijeme ili do donošenja odluke suda po tužbi u upravnom sporu.

Član 116

(Prekršajne odredbe)

(1) KRŽ podnosi prekršajnu prijavu kod nadležnog suda za prekršaje, kada utvrdi da je bilo povreda postupka javne nabavke koje predstavljaju prekršaj u smislu odredaba ovog zakona. U slučajevima kada nije bilo postupka po žalbi, Agencija podnosi prekršajnu prijavu kod nadležnog suda za prekršaje, kada utvrdi povrede ovog zakona koje su u njenoj nadležnosti.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 15.000,00 KM kazniće se za prekršaj ugovorni organ:

a) ako nabavi robu, radove ili usluge bez sprovođenja postupaka javne nabavke propisanih ovim zakonom osim u slučajevima kada to zakon dopušta;

b) ako ne zaštiti podatke koje mu proslijedi privredni subjekt, označivši ih kao povjerljive, a koji prema odredbama ovog zakona mogu biti proglašeni povjerljivim;

c) ako se ne pridržava uslova i načina javne nabavke prema procijenjenim vrijednostima i dijeli vrijednost nabavke s namjerom izbjegavanja primjene propisanog postupka nabavke;

d) ako primijeni pregovarački postupak bez objave obavještenja suprotno odredbama čl. 21, 22, 23, 24. i 28. ovog zakona;

e) ako ne stavi na raspolaganje tendersku dokumentaciju svim privrednim subjektima koji su je tražili, u skladu sa obavještenjem o javnoj nabavci, odnosno ne omogući uvid u dokumentaciju;

f) ako ne poštuje rokove za prijem zahtjeva za učešće i ponuda;

g) ako prilikom pripreme tehničke specifikacije ne poštuje važeće tehničke standarde, propise ili norme;

h) ako ne dostavi odluke za koje je ovim zakonom propisana obaveza dostavljanja ponuđačima u postupku javne nabavke;

i) ako ne dovrši postupak javne nabavke zaključivanjem ugovora o javnoj nabavci ili odlukom o poništenju;

j) ako zaključi ugovor o javnoj nabavci koji nije u skladu s odabranom ponudom i uslovima određenim u tenderskoj dokumentaciji;

k) ako ne čuva dokumentaciju o javnoj nabavci, u skladu sa propisima o arhiviranju dokumenata;

l) ako ustupi postupak nabavke ili za sprovođenje nabavke ovlasti treće lice ili lice koje nije ugovorni organ u smislu ovog zakona da bi na taj način izbjegao njegovu primjenu;

m) ako na zahtjev KRŽ-a ne dostavi traženu dokumentaciju ili onemogući uvid u dokumentaciju;

n) ako ne izvrši rješenje KRŽ-a;

o) ako predmet ugovora, konkursne uslove, tehničke specifikacije ili druge elemente javnog poziva prilagodi konkretnom ponuđaču, ili ako dodijeli ugovor ponuđaču koji je učestvovao u pripremi konkursne dokumentacije ili nekog njenog dijela, a nije u postupku dokazao da nije bio u povoljnijem položaju;

p) ako ne dostavi izvještaj o dodijeljenom ugovoru;

r) ako ne donese plan nabavki i ne objavi ga na veb-stranici ugovornog organa.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 3.000,00 KM kazniće se odgovorno lice u ugovornom organu za prekršaj iz stava (2) ovog člana.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 KM kazniće se za prekršaj ponuđač ako je dao netačne podatke u dokumentima kojima dokazuje ličnu, poslovnu, finansijsku, tehničku i profesionalnu sposobnost.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 2.000,00 KM kazniće se i odgovorno lice ponuđača za prekršaj iz stava (4) ovog člana.

(6) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka KRŽ podnosi nadležnom sudu prema sjedištu ugovornog organa.

(7) KRŽ, rješavajući u postupku po žalbi, a na osnovu stanja u spisu, može podnijeti krivičnu prijavu.

Odjeljak B. Supsidijarna primjena

Član 117

(Supsidijarna primjena pravila upravnog postupka)

Na postupak pred KRŽ-om koji nije uređen odredbama ovog zakona, primijeniće se odredbe Zakona o upravnom postupku.

Član 118

(Odnos prema ostalim propisima)

Na odgovornost ugovornih strana za ispunjenje obaveza iz ugovora o javnoj nabavci primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona o obligacionim odnosima.

Odjeljak C. Naknada troškova postupka

Član 119

(Pravo na naknadu troškova u postupku javne nabavke)

(1) Ako ugovorni organ povrijedi odredbe ovog zakona ili podzakonskih akata, privredni subjekt ima pravo da od ugovornog organa zahtijeva naknadu troškova za pripremu ponude i troškova učešća u postupku javne nabavke.

(2) Pravo iz odredbe stava (1) ovog člana ne postoji ako je, nakon donošenja odluke o izboru ili nakon odluke o poništenju postupka javne nabavke, KRŽ utvrdio da kandidat/ponuđač čija se ponuda nije razmatrala, ni uz poštovanje odredaba ovog zakona i podzakonskih akata, ne bi imao realne izglede za izbor njegove ponude, ili čija je žalba odbijena.

Član 120

(Nadležnost u postupku naknade troškova)

(1) Za rješavanje zahtjeva za naknadu troškova u postupku javne nabavke iz člana 119. stav (1) ovog zakona nadležan je KRŽ.

(2) Zahtjev za naknadu troškova dopušten je samo ako je KRŽ utvrdio:

a) da zbog postupanja suprotno odredbama ovog zakona ili podzakonskih akata odluka nije donesena prema navodima iz obavještenja o nabavci za ponudu s najnižom cijenom ili za ekonomski najpovoljniju ponudu; ili

b) da je izbor postupka javne nabavke bez objave obavještenja bio suprotan ovom zakonu; ili

c) da je odluka o poništenju postupka javne nabavke bila suprotna odredbama ovog zakona ili podzakonskih akata; ili

d) da je odluka o izboru, koja je u korist jednog privrednog subjekta donesena bez učešća drugih subjekata u postupku, na osnovu odredaba ovog zakona ili podzakonskih akata bila nedopustiva; ili

e) da ugovorni organ, nakon znatnog prekoračenja roka za donošenje odluke i suprotno zahtjevu ponuđača da se nastavi postupak javne nabavke, postupak nije nastavio, niti ga je okončao odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača, odnosno odlukom o poništenju.

Član 121

(Naknada štete)

Svaki od učesnika postupka javne nabavke koji je pretrpio štetu zbog povrede ovog zakona ima mogućnost da pokrene postupak za ostvarivanje prava na naknadu štete zbog izmakle dobiti pred nadležnim sudom, prema opštim propisima o naknadi štete.

DIO ČETVRTI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 122

(Prelazne odredbe)

(1) Postupci javne nabavke pokrenuti do početka primjene ovog zakona u kojima nisu zaključeni ugovori o javnoj nabavci biće okončani prema odredbama Zakona o javnim nabavkama koji je na snazi u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke.

(2) Ako se protiv odluke ugovornog organa koja je donesena u skladu sa stavom (1) ovog člana vodi postupak po žalbi, odluka KRŽ-a je konačna i izvršna. Protiv odluke KRŽ-a može se u roku od 30 dana pokrenuti upravni spor kod Suda BiH.

(3) Postupci za naknadu štete pokrenuti prije početka primjene ovog zakona biće okončani prema odredbama Zakona o javnim nabavkama koji je na snazi u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke.

(4) U slučaju da se različitim propisima u Bosni i Hercegovini uređuju ista pitanja kao ovim zakonom, primjena ovog zakona imaće prednost u odnosu na ostale propise.

(5) Ako ovim zakonom nisu posebno definisani rokovi za podzakonske akte koje donosi Savjet ministara BiH i Agencija, oni će biti doneseni u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

(6) Direktor Agencije čiji je mandat u toku ostaje na mjestu direktora do isteka mandata od pet godina, računajući od dana kada je imenovan. Članovi Odbora Agencije čiji je mandat u toku ostaju na mjestu člana Odbora Agencije do isteka mandata od pet godina, računajući od dana kada su imenovani.

(7) Članovi KRŽ-a koji su imenovani i čiji je mandat u toku ostaju na mjestu člana KRŽ-a do isteka mandata od pet godina, računajući od dana kada su imenovani. Ako je protekao rok od pet godina od imenovanja, članovi KRŽ-a su dužni da obavljaju poslove iz nadležnosti KRŽ-a do izbora novih članova. PSBiH će raspisati konkurs najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(8) Do uspostavljanja i početka rada filijala, sve žalbe rješava sjedište KRŽ-a u Sarajevu. Savjet ministara BiH dužan je da obezbijedi finansijska sredstva i uslove za početak rada filijala najkasnije u roku od tri mjeseca od dana primjene ovog zakona.

Član 123

(Elektronske nabavke, elektronske aukcije i dinamički sistem kupovine)

(1) Način objavljivanja obavještenja u postupcima javnih nabavki propisan je Uputstvom o načinu objavljivanja obavještenja u postupcima javnih nabavki.

(2) Elektronske nabavke, elektronska aukcija i dinamički sistem kupovine, način, rokovi i početak primjene definisaće se podzakonskim aktom koji donosi Savjet ministara BiH, najkasnije u roku od jedne godine od početka primjene ovog zakona.

Član 124

(Prestanak važenja)

(1) Danom početka primjene ovog zakona prestaje da važi Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10 i 87/13).

(2) Danom početka primjene ovog zakona prestaju da važe podzakonski akti doneseni na osnovu zakona iz stava (1) ovog člana, i to:

a) Uputstvo o primjeni Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 03/05 i 24/09);

b) Uputstvo o načinu vođenja zapisnika o otvaranju ponuda (“Službeni glasnik BiH”, br. 17/05 i 27/08);

c) Lista ugovornih organa, po kategorijama, koji su obavezni primjenjivati Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 03/05 i 86/06);

d) Pravilnik o postupku direktnog sporazuma (“Službeni glasnik BiH” br. 53/06 i 20/09);

e) Uputstvo o primjeni i korišćenju modela standardne tenderske dokumentacije za postupke javne nabavke za robu, usluge i radove (“Službeni glasnik BiH”, broj 56/07).

Član 125

(Završne odredbe)

(1) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjivaće se istekom šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

(2) Ovaj zakon objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH.

ANEKS I

LISTA RADOVA NA KOJE SE PRIMJENjUJE ZAKON O JAVNIM NABAVKAMA

Ovi radovi uključuju izgradnju novih objekata, rekonstrukciju postojećih objekata kao i uobičajene popravke i redovno održavanje:

Grupa

Klasa

Predmet

Opis radova

1

Priprema gradilišta

11

Rušenje zgrada, odvoz zemlje, demontaža objekata

Ova klasa uključuje:
– rušenje zgrada i drugih građevina;
– raščišćavanje gradilišta;
– izmještanje i prebacivanje zemlje:
a) kopanje zemlje,
b) punjenje zemljom,
c) poravnanje i gradiranje gradilišta,
d) kopanje rovova, kanala,
e) razbijanje i uklanjanje stijena,
f) rušenje eksplozivima itd.
– priprema gradilišta za miniranje:
a) uklanjanje viška tereta, naslaga minerala,
b) ostali radovi na razvoju i pripremi lokacije za izvođenje,
– drenažu gradilišta;
– drenaža poljoprivrednog i šumskog zemljišta.

12

Bušenje i burgijanje

Ova klasa uključuje:
– probno bušenje, probno burgijanje, uzimanje uzoraka jezgre u svrhu gradnje, te u geofizičke, geološke ili slične svrhe.
Ova klasa isključuje:
– bušenje izvora sirove nafte ili gasa za proizvodnju (vidjeti klasu 25);
– bušenje izvorišta vode (vidjeti klasu 25);
– potapanje jama i okna;
– kopanje okomitih rovova;
– iskorišćavanje naftnih i gasnih polja, geofizičko, geološko i seizmičko mjerenje.

2

Izgradnja cijele građevine ili njenih dijelova, građevinarstvo

21

Izgradnja zgrada i građevinski radovi

Ova klasa uključuje:
– gradnju svih tipova zgrada;
– gradnju građevina u građevinarstvu, i to:
a) mostova, nadvožnjaka, podvožnjaka,
b) vijadukte,
c) tunele i metroe,
d) dugačke cjevovode,
e) komunikacijske i elektrovodove,
d) gradske cjevovode,
e) gradske komunikacijske i elektrovodove;
– pomoćne gradske radove;
– montažu i podizanje montažnih građevina na gradilištu;
Ova klasa isključuje:
– uslužne aktivnosti vezane za vađenje nafte i gasa;
– građevinske radove, osim zgrada, za stadione, bazene, sportske dvorane, teniske terene, golf terene i druge sportske objekte (vidjeti klasu 23);
– instalacije u zgradama (vidjeti grupu 3);
– završavanje zgrada (vidjeti grupu 4);
– arhitektonske i inženjerske usluge za građenje;
– vođenje građevinskog projekta.

22

Podizanje krovnih pokrova i okvira

Ova klasa uključuje:
– podizanje krovova;
– pokrivanje krovova;
– hidroizolaciju.

23

Gradnja autoputeva, puteva, aerodroma i sportskih objekata

Ova klasa uključuje:
– gradnju autoputeva, puteva, svih puteva za vozila i pješake, ulica;
– gradnju željeznica;
– gradnju aerodromskih pisti;
– građevinske radove, izuzev zgrada, za stadione, bazene, sportske dvorane, teniske terene, golf terene

i druge sportske objekte;
– bojenje oznaka na autoputevima, putevima, ulicama, na površini i na parking prostorima.
Ova klasa isključuje prethodne zemljane radove.

24

Gradnja vodoprivrednih objekata

Ova klasa uključuje gradnju:
– vodenih puteva;
– luka i riječnih radova;
– marina;
– gatova;
– brana i nasipa;
– bagerovanje;
– radove ispod površine.

25

Drugi građevinski radovi koji uključuju posebne zanatske radove

Ova klasa uključuje specifične građevinske poslove koji su zajednički za različite vrste objekata, a koje zahtjevaju posebne vještine ili opremu:
– izgradnju temelja, uključujući i odvoz zemlje;
– bušenje i gradnju vodenih izvorišta, potapanje jama i okna;
– podizanje gotovih čeličnih elemenata;
– savijanje čelika;
– polaganje cigle i kamena ili drugih materijala;
– podizanje i skidanje skela i radnih platformi, uključujući najam skela i radnih platformi;
– podizanje dimnjaka i industrijskih peći;
Ova klasa isključuje najam skele bez podizanja i demontaže (skidanja).

3

Građevinske instalacije

31

Instaliranje električnih instalacija i priključaka (sklopova)

Ova klasa uključuje instalacije u zgradama ili drugim građevinskim objektima i projektima:
– električnih žica i sklopova;
– telekomunikacijskih sistema;
– električnih grijnih sistema;
– rezidencijalnih antena;
– protivpožarnih sistema i alarma;
– alarmnih protuprovalnih sistema;
– liftova i eskalatora;
– gromobrana i sl.

32

Aktivnosti izolacionih radova

Ova klasa uključuje:
– toplotne instalacije;
– zvučne ili vibracione izolacije u zgradama i drugim građevinskim projektima.
Ova klasa isključuje hidroizolaciju (vidjeti klasu 22.).

33

Vodovodne instalacije

Ova klasa uključuje instalacije u zgradama ili drugim građevinskim projektima:
– vodovodne instalacije i sanitarnu opremu;
– gasne instalacije i priključke;
– opremu za grijanje, ventilaciju, hlađenje ili klimu;
– sisteme za prskanje.
Ova klasa isključuje instalaciju električnih sistema za grijanje (vidjeti klasu 31.)

34

Druge instalacije u zgradama

Ova klasa uključuje:
– instalaciju rasvjete i signalnih sistema na putevima, željeznicama, aerodromima i lukama;
– instalaciju u zgradama ili drugim građevinskim projektima ostalih instalacija, kablova i vodova.

4

Završni građevinski radovi

41

Gipsani radovi

Ova klasa uključuje:
– postavljanje u zgradama ili drugim građevinskim projektima unutrašnjeg ili spoljašnjeg gipsa ili štukature, malterisanje uključujući slične materijale.

42

Vrata i prozore (stolariju)

Ova klasa uključuje:
– montažu gotovih vrata, prozora, te okvira za vrata i prozore, ugradbene kuhinje, stepenice, opremu za prodavnice i prodajne objekte, kao i slične elemente od drveta ili drugih materijala;
– unutrašnje završne radove (npr. stropove, oblaganje površina lamperijom, montažu pokretnih pregrada i dr.).
Ova klasa isključuje postavljanje parketa i drugih drvenih podloga (vidjeti klasu 43.).

43

Podne i zidne obloge

Ova klasa uključuje:
– postavljanje, polaganje, vješanje ili uklapanje u zgradama ili drugim građevinskim projektima;
– zidova ili podnih ploča od keramike ili rezanog kamena;
– parketa ili drugih drvenih podnih podloga;
– tepiha ili linoleumskih podnih obloga, uključujući i gumene i plastične obloge;
– teraco, mermerne, granitne ili škriljčane podne ili zidne obloge;
– tapete.

44

Bojenje i ustakljivanje

Ova klasa uključuje:
– unutrašnje ili spoljašnje bojenje zgrada;
– bojenje građevina;
– montaža stakla, ogledala i drugih staklenih površina;
Ova klasa isključuje montažu prozora (vidjeti klasu 42.).

45

Ostali radovi za dovršetak gradnje

Ova klasa uključuje:
– instalaciju privatnih bazena;
– instalaciju parnih praonica;
– razbijanje pijeska i slične aktivnosti za gradnju eksterijera;
– druge radove završavanja gradnje i završne radove.
Ova klasa isključuje čišćenje zgrada i drugih građevina.

5

Najam opreme

50

Najam opreme za gradnju ili rušenje sa radnikom/cima koji upravlja opremom

Ova klasa isključuje najam mašina i opreme za gradnju ili rušenje bez radnika koji upravljaju opremom.

ANEKS II

Ova lista usluga odnosi se na kategorije usluga koje su vezane za postupke javnih nabavki, i to:

DIO A – koji za predmet javne nabavke ima usluge koje se dodjeljuju u skladu sa postupcima javnih nabavki, izuzev ugovora iz člana 7. ovog zakona, definisanim u Glavi I i Glavi IV ovog zakona.

Kategorija

Predmet javne nabavke

1

Usluge održavanja i popravki

2

Usluge prevoza kopnom putnika i robe, uključujući usluge blindiranih vozila, i usluge dostave, osim usluga prevoza pošte

3

Usluge aviotransporta putnika i tereta, osim prevoza pošte

4

Usluge prevoza pošte kopnom i vazduhom, osim usluga željezničkog transporta

5

Telekomunikacijske usluge

6

Finansijske usluge i to:
a) usluge osiguranja,
b) bankarske i investicijske usluge.
Finansijske usluge koje su isključene su:
– izdavanje, prodaja, kupovina ili transfer hartija od vrijednosti i obveznica kao i drugih finansijskih instrumenata;
– usluge Centralne banke.

7

Komjuterske i uz njih vezane usluge

8

Istraživačke i razvojne usluge, osim usluga gdje dobrobit od njihovog koriš ćenja pri obavljanju svojih aktivnosti koristi ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ, uz uslov da naknadu za osiguranje tih usluga u cjelini plaća ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ.

9

Računovodstvene usluge, revizorske i knjigovodstvene usluge

10

Usluge istraživanja tržišta i ispitivanja javnog mnjenja

11

Usluge konsaltinga u menadžmentu i uz njih vezane usluge, osim usluga arbitraže i mirenja

12

Arhitektonske usluge:
a) inženjerske usluge i integralne inženjerske usluge,
b) usluge prostornog planiranja i uređenja pejzaža,
c) slične naučne i tehničke konsultantske usluge,
d) usluge tehničkog ispitivanja i analiza.

13

Reklamne usluge i usluge marketinga

14

Usluge čišćenja zgrada i upravljanje imovinom

15

Usluge izdavaštva i štampanja na bazi tarife ili ugovora

16

Usluge odlaganja otpada, kanalizacione usluge i druge sanitarne usluge.

DIO B – koji za predmet javne nabavke ima usluge koje se dodjeljuju u skladu sa članom 8. ovog zakona:

Kategorija

Predmet javne nabavke

1

Hotelske i ugostiteljske usluge

2

Usluge željezničkog transporta

3

Usluge vodenog transporta

4

Pomoćne transportne usluge i usluge podrške

5

Pravne usluge

6

Usluge zapošljavanja i osiguranja osoblja, osim ugovora o radu i rješenja o imenovanju

7

Usluge istrage i osiguranja, osim usluga oklopnih vozila

8

Obrazovne usluge i usluge stručnog usavršavanja

9

Zdravstvene i socijalne usluge

10

Rekreacione usluge, kulturne i sportske usluge

11

Ostale usluge

DIO C – koji za predmet ugovora ima usluge koje su izuzete od primjene postupaka definisanih ovim zakonom.

Kategorija

Predmet javne nabavke

1

Ugovori o radu i rješenja o imenovanju

2

Ugovori o finansijskim uslugama koji za predmet imaju:
a) izdavanje, prodaja, kupovina ili transfer hartija od vrijednosti i obveznica kao i drugih finansijskih instrumenata;
b) usluge Centralne banke.

3

Ugovori o arbitraži i pomirenju

4

Ugovori o pribavljanju, razvoju, produkciji ili kooprodukciji programa za radio i TV emitovanje

5

Ugovori o pružanju usluga istraživanja i razvoja osim onih od kojih korist ima isključivo ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ za svoju upotrebu pri obavljanju svojih aktivnosti i za koje naknadu u cjelini plaća ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ.