Home Blog Page 38

Mjerodavno pravo za vanugovornu odgovornost za štetu

By
ePravo.ba
-
0

MJERODAVNO PRAVO ZA VANUGOVORNU ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja

član 28
  • U situaciji kada je mjesto izvršenja radnje i mjesto nastupanja posljedice identično i kada je ono u Bosni i Hercegovini, redovni sudovi su u obavezi da primijene relevantno domaće pravo, a činjenica da je tužitelj posljedice štete otklonio u SR Njemačkoj ne znači da je posljedica tamo nastupila i da je zbog toga u pitanju pravni odnos sa međunarodnim elementom.

Obrazloženje:

“Odredbom člana 28. stav 1. ZRSZ je propisano da za vanugovornu odgovornost za štetu mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, zavisno od toga koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenog.

Iz teksta navedene zakonske odredbe proizilazi da je oštećeni za razrješenje pitanja vanugovorne odgovornosti za štetu ovlašten njenu naknadu tražiti primjenom prava po mjestu izvršenja radnje ili po mjestu nastupanja posljedice.

U konkretnom slučaju mjesto izvršenja radnje i mjesto nastupanja posljedice je identično, odnosno u mjestu T., općina S., gdje je izvršena radnja kojom je šteta prouzrokovana, ali je mjesto T., Općina S., i mjesto u kojem je nastupila posljedica. Dakle, i u jednom i u drugom slučaju redovni sudovi su bili u obavezi primijeniti relevantno domaće pravo, odredbe člana 18. stav 1. i 3., člana 185. stav 1. i 4., člana 189. stav 2. i člana 190. ZOO. Činjenica da je tužitelj posljedice štete, nastale u općini S., otklonio u SR Njemačkoj ne znači da je posljedica i nastupila u SR Njemačkoj i da je zbog toga u pitanju pravni odnos sa međunarodnim elementom, odnosno da je posljedica štetnog događaja nastupila kada je izvršena popravka vozila tužitelja, kako pogrešno cijeni drugostepeni sud. Posljedica u obliku nastale štete na vozilu prouzrokovana je u trenutku i na mjestu saobraćajnog udesa, dakle u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vrijeme i mjesto popravke vozila.

Ovakav pravni stav izražen je u odlukama Ustavnog suda broj AP-428/04 od 23. 3. 2005. i AP-2626/09 od 26. 1. 2012. godine, te odluci Vrhovnog suda FBiH broj… od 14. 7. 2015. godine.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 41 0 P 052737 17 Rev od 25.2.2020. godine)

 

 

https://advokat-prnjavorac.com/naknada-stete-u-sudskoj-praksi.html

Obim naknade materijalne štete nastale na objektu

By
ePravo.ba
-
0

OBIM NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE NASTALE NA OBJEKTU

Zakon o obligacionim odnosima

član 189
  • Kada je objekat oštećen u tolikoj mjeri da se ne može koristiti i da se može samo porušiti, oštećeni ima pravo na visinu naknade štete prema vrijednosti tog objekta u vrijeme provođenja vještačenja, imajući u vidu njegovu starost i stanje u kojem se nalazio, kao i vrstu materijala od kojeg je bio izgrađen.

Obrazloženje:

“Pobijana presuda je pravilna i revizijama tužioca i drugotuženog se ne dovodi u pitanje.

Naknada materijalne štete predstavlja obavezu odgovornog lica da naknadi štetu prouzrokovanu imovini oštećenog, a naspram te obaveze stoji pravo oštećenog kao povjerioca da zahtijeva naknadu štete.

Odredbom člana 185. ZOO propisano je da je odgovorno lice dužno uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice je dužno da ostatak štete da u novcu. U slučaju kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, sud će odrediti da odgovorno lice isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. ZOO u ovoj odredbi predviđa dva načina naknade materijalne štete: prvi, uspostavljanjem ranijeg stanja i drugi, naknadom u novcu. Zavisno od okolnosti konkretnog slučaja sud cijeni kojim od ova dva načina se šteta može nadoknaditi, da bi se oštećenikova materijalna situacija dovela u stanje u kome je bio prije naknade štete.

Odredbom člana 189. ZOO (stav 1. i 2.) propisano je da se visina obične štete određuje u novcu na osnovu vrijednosti oštećenog dobra prije i poslije prouzrokovanja štete, a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tako da razlika između ove dvije novčane vrijednosti predstavlja visinu obične štete izražene u novcu, te istovremeno i visinu naknade štete na koju ima pravo oštećeni. U situaciji kada je stvar oštećena u tolikoj mjeri da se ne može koristiti i da se ista može samo porušiti, kao što je ovdje slučaj, oštećeni ima pravo na visinu naknade štete prema vrijednosti objekta u vrijeme provođenja vještačenja, imajući u vidu njegovu starost i s tim u vezi stanje u kojem se nalazio, te vrstu materijala od kojeg je bio izgrađen. Ovo iz razloga, što i prema odredbi člana 190. ZOO, sud oštećenom dosuđuje naknadu štete u iznosu koji je potreban da se materijalna situacija oštećenog dovede u stanje u kome bi se nalazio da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 067582 19 Rev od 19.2.2020. godine)

 

https://advokat-prnjavorac.com/naknada-stete-BiH.html

Način i vrijeme sticanja imovine kao uslovi za sticanje zajedničke imovine supružnika

By
ePravo.ba
-
0

NAČIN I VRIJEME STICANjA IMOVINE KAO USLOVI ZA STICANjE ZAJEDNIČKE IMOVINE SUPRUŽNIKA

Porodični zakon

član 270 stav 5
  • Karakter zajedničke imovine supružnika ima imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka, a koja je rezultat zajedničkog rada i doprinosa bračnih supružnika i bez ova dva uslova koji moraju biti istovremeno ispunjeni nema sticanja zajedničke imovine, a svako činjenje supružnika koje za rezultat ima sprečavanje umanjenja vrijednosti zajedničke imovine, odnosno smanjenje izdataka, tretira se kao udio supružnika u zajedničkoj imovini.

Obrazloženje:

“Zajednička svojina je svojina više lica na nepodjeljenoj stvari, kada su njihovi udjeli odredivi, ali nisu unaprijed određeni. Ona može postojati u slučajevima i pod uslovima određenim zakonom (član 18. ZOSPO).

Zajednička imovina bračnih supružnika jedan je od oblika zajedničke svojine, a pored nje može postojati zajednička svojina članova porodične zajednice, zajednička svojina nasljednika, pravo zajedničke svojine etažnih vlasnika na zajedničkim dijelovima zgrade i drugo.

Prema odredbi člana 270. stav 5. PZ, karakter zajedničke imovine supružnika ima imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka, koja je rezultat zajedničkog rada i doprinosa bračnih supružnika, što znači da bez ova dva uslova koja moraju biti istovremeno ispunjena nema sticanja zajedničke imovine, pri čemu se činjenica zajedničkog rada supružnika pojavljuje kao način njenog sticanja, a zajednica života kao vrijeme sticanja. Svako činjenje supružnika koje za rezultat ima sprečavanje umanjenja vrijednosti zajedničke imovine, odnosno smanjenje izdataka, neophodno je tretirati kao udio supružnika u zajedničkoj imovini.

Dakle, ova imovina nastaje u bračnoj zajednici, na osnovu činjenice zajedničkog rada, na originaran način, po sili zakona, za razliku od posebne imovine supružnika koja prema odredbi člana 270. stav 1. PZ predstavlja imovinu koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka.

Zajednička imovina je jedan od fondova u okviru ukupne imovine supružnika sa specifičnim pravnim režimom koji ovu imovinu izdvaja u posebnu cjelinu koja se karakteriše postojanjem dva titulara. Zajednička imovina može postojati na pokretnim i nepokretnim stvarima, pa i kada su nepokretne stvari vanknjižno vlasništvo.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 235035 19 Rev od 19.2.2020. godine)

 

https://advokat-prnjavorac.com/podjela-bracne-stecevine.html

Dokazna sredstva u postupku radi utvrđivanja očinstva

By
ePravo.ba
-
0

DOKAZNA SREDSTVA U POSTUPKU RADI UTVRĐIVANjA OČINSTVA

Porodični zakon

član 144
  • U postupku radi utvrđivanja očinstva dopuštena je upotreba svih dokaznih sredstava, pa tako s obzirom na današnji stepen razvoja nauke i tehnike, utvrđivati, negirati ili osporavati očinstvo samo na osnovu iskaza svjedoka i tvrdnji parničnih stranaka se čini neozbiljnim i toga bi trebao biti svjestan tuženi koji upravo DNK analizom može na jasan i nesumnjiv način dokazati svoju tvrdnju da nije biološki otac prvotužiteljice, a kad odbija da pristupi tom vještačenju onda takvo njegovo ponašanje nije bez uticaja na rješenje spora.

Obrazloženje:

“Prije svega treba reći da se na razrješenje ove pravne stvari, shodno odredbi člana 291. Porodičnog zakona (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 54/02, 41/08 i 63/14), imaju primijeniti odredbe tog zakona, a ne zakona koji je ranije bio na snazi, na koji se pozivaju nižestepeni sudovi (mada su, usput rečeno, relevantne odredbe iste u oba zakona).

Osnovano revident ukazuje da su u postupku donošenja nižestepenih presuda, sudovi počinili povrede odredaba parničnog postupka iz člana 8. i člana 191, te člana 221. ZPP, odnosno povrede postupka koje su uticale na zakonitost i pravilnost osporene presude (član 209. ZPP).

Utvrđenje da drugotužiteljica nije bila u vanbračnoj vezi sa tuženim, odnosno da se nisu zabavljali i da nisu imali intimne odnose u vrijeme kada je došlo do začeća prvotužiteljice nižestepeni sudovi temelje samo na pročitanim iskazima navedenih svjedoka, koji tu vezu nisu potvrdili, ali po prirodi stvari (jer se radi o duboko intimnom odnosu dvoje ljudi bez prisustva bilo koga), nisu je mogli ni negirati.

Drugotužiteljica tvrdi da je sa tuženim bila u vezi u kojoj je začeta prvotužiteljica, a tuženi to poriče. Tužiteljice insistiraju na provođenju dokaza DNK vještačenjem, a tuženi nije pristupio tom vještačenju iako se radi o potpuno neinvazivnoj metodi koja ga ni na koji način ne ugrožava. Trebao je samo pristupiti i dati odgovarajući uzorak (vlas kose, krv, komadić kože, slinu ili bilo šta drugo što pripada njegovom organizmu) radi analize i upoređivanja.

Činjenici da tuženi nije pristupio na zakazano vještačenje ovom metodom, nižestepeni sudovi nisu dali odgovarajući značaj, a tužbeni zahtjev su odbili, jer da tužiteljice nisu pružile dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je tuženi biološki otac prvotužiteljice.

S obzirom na današnji stepen razvoja nauke i tehnike, utvrđivati, negirati ili osporavati očinstvo, samo na osnovu iskaza svjedoka i tvrdnji parničnih stranaka, prosto se čini neozbiljnim. Toga bi trebali biti svijesni svi, pa i tuženi, koji upravo DNK analizom (koja se bez njega ne može obaviti) može na jasan i nesumnjiv način dokazati svoju tvrdnju da nije biološki otac prvotužiteljice. Kad odbija da pristupi tom vještačenju onda takvo njegovo ponašanje nije bez uticaja na rješenje spora, kako pogrešno nalaze nižestepeni sudovi.

U postupku radi utvrđivanja očinstva dopuštena je – saglasno istražnom načelu koje se primjenjuje u ovoj vrsti postupka pošto se radi o utvrđivanju odnosa koji traju cijelog života i koji spadaju u ličnu sferu čovjeka – upotreba svih dokaznih sredstava. Zato je u provođenju dokaza potrebna aktivna uloga ne samo stranaka, nego i suda, pogotovo jer se radi o najboljem interesu malodobnog djeteta (što je bila i prvotužiteljica kada je pokrenut ovaj spor). Koja će se dokazna sredstva upotrijebiti zavisi od svakog konkretnog slučaja. Međutim, za sve je slučajeve zajedničko da je najbolji i najpouzdaniji dokaz (koji kada se izvede i ne treba drugih dokaza), zasnovan na naučnoj metodi – dokaz koji podrazumjeva vještačenje metodom genetske daktiloskopije (DNK analiza) kojom se, na današnjem stepenu razvoja nauke, očinstvo utvrđuje bez greške.

Na sve ovo su ukazivale tužiteljice i u žalbi, ističući značaj provođenja dokaza DNK analizom, odbijanje tuženog da ovu analizu omogući, svoju nemogućnost da ovaj dokaz izvedu bez učešća tuženog i činjenicu da prvostepeni sud ovim navodima nije dao nikakav značaj.

Ni drugostepeni sud nije ovakvim navodima žalbe dao poseban značaj, pa su oba suda povrijedila naprijed navedene odredbe ZPP, a drugostepeni sud i odredbu člana 231. istog zakona.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužiteljica usvojiti i primjenom odredbe člana 249. stav 1, ukinuti obje nižestepene presude te predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka, prvostepeni sud će ponovo odrediti provođenje dokaza DNK analizom i o tome uredno obavjestiti stranke, pa će, zavisno od rezultata te analize, ili ponašanja stranaka u vezi sa provođenjem ovog dokaza, te brižljivom analizom i ocjenom i svih drugih provedenih dokaza, ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu.”

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 78 0 P 027816 19 Rev od 17.1.2020. godine)

Obračun osnovice za doprinose u slučaju kada je bruto plaća viša od prosječne plaće u Federaciji BiH

By
ePravo.ba
-
0

OBRAČUN OSNOVICE ZA DOPRINOSE U SLUČAJU KADA JE BRUTO PLAĆA VIŠA OD PROSJEČNE PLAĆE U FEDERACIJI BIH

Zakon o doprinosima

član 7 stav 2

Ukoliko je bruto plaća radnika viša od iznosa prosječne plaće u Federaciji BiH, onda mjesečnu osnovicu za doprinose čini bruto plaća radnika.

“Lice je zaposleno na teritoriji Federacije BiH kod poslodavca nerezidenta, na radnom mjestu srednje školske spreme i radi polovinu punog radnog vremena. Da li se doprinosi plaćaju na polovinu propisane osnovice za srednju stručnu spremu ili na cijeli iznos propisane osnovice?

Članom 7. stav 2. Zakona o doprinosima (“Sl. novine FBiH”, br. 35/1998, 54/2000, 16/2001, 37/2001, 48/2001 – dr. zakon, 1/2002, 17/2006, 14/2008, 91/2015, 104/2016 i 34/2018 – dalje: Zakon), propisano je da je mjesečna osnovica za obveznika koji je na teritoriju Federacije zaposlen kod pravnog ili fizičkog lica – nerezidenta Federacije, njegova plaća, s tim da ta osnovica ne može biti niža od prosječne plaće zaposlenih na teritoriju Federacije, neovisno o tome da li radnik radi sa punim radnim vremenom ili ne, a članom 4. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa (“Sl. novine FBiH”, br. 64/2008, 81/2008, 98/2015, 6/2017, 38/2017 i 39/2018), propisano je da je mjesečna osnovica za obveznika koji je na teritoriji Federacije zaposlen kod humanitarne organizacije i ostalih pravnih ili fizičkih lica – nerezidenata Federacije njegova plaća, s tim da ta osnovica ne može biti niža od:

a) prosječne plaće zaposlenih na teritoriji Federacije, u skladu sa članom 6a stav 2. Zakona, za radna mjesta koja odgovaraju nivou obrazovanja zaključno sa srednjom stručnom spremom;

b) dvostruke prosječne plaće, u skladu sa članom 6a stav 2. Zakona, za radna mjesta koja odgovaraju nivou obrazovanja zaključno sa visokom stručnom spremom;

c) trostruke prosječne plaće, u skladu sa članom 6a stav 2. Zakona, za radna mjesta koja odgovaraju nivou postdiplomske stručne spreme.

U vezi sa naprijed navedenim napominjemo da se Zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu Zakona, reguliraju obveznici doprinosa, obveznici uplate doprinosa, osnovice, stope, rokovi za uplatu kao i način izvještavanja o obračunatim i uplaćenim doprinosima za obavezna osiguranja, a Zakonom o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018), kolektivnim ugovorima, ugovorom o radu i ostalim propisima o radu regulira se: visina plaće, rokovi i način isplate plaće i sl.

Shodno naprijed navedenom, u slučaju da je bruto plaća radnika, za radno mjesto koja odgovaraju nivou obrazovanja zaključno sa srednjom stručnom spremom, niža ili jednaka prosječnoj bruto plaći (iz člana 6a stav 2. Zakona), isplatilac nerezident Federacije, je dužan obračunati i uplatiti doprinose na mjesečnu osnovicu koju čini prosječna plaća u skladu sa članom 6a stav 2. Zakona. Ako je bruto plaća navedenog radnika viša od iznosa prosječne plaće, mjesečna osnovica za doprinose je u tom slučaju bruto plaća radnika.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 04-02-4-8517/19 od 5.11.2019. godine)

Otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu kod zaključivanja dva ugovora sa nepunim radnim vremenom

By
ePravo.ba
-
0
OTKAZ SA PONUDOM IZMIJENjENOG UGOVORA O RADU KOD ZAKLjUČIVANjA DVA UGOVORA SA NEPUNIM RADNIM VREMENOM
Uredba o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine

član 5

U situaciji kada poslodavac ima potrebu da angažuje radnika sa nepunim radnim vremenom na više radnih mjesta koja su posebno sistematizovana njegovim internim aktom, neophodno je sklopiti posebne ugovore o radu za svako od tih radnih mjesta, međutim, ukoliko se primjenjuje otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, poslodavac može radniku bez obaveze javnog oglašavanja ponuditi samo jedan novi ugovor o radu za jedno određeno radno mjesto, dok bi se za sklapanje eventualno drugog ugovora o radu (radi postizanja punog radnog vremena) morala obezbijediti procedura predviđena posebnim propisima.

“Da li postoji zakonska mogućnost da se radnici škole (majci djeteta sa posebnim potrebama) zaposlenoj po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom ponudi otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu na drugom radnom mjestu za četiri sata nastavne norme, s tim da joj se srazmjerno smanji puno radno vrijeme na radnom mjestu koje trenutno obavlja po važećem ugovoru o radu, bez raspisivanja javnog oglasa?

Članom 22. stav 1. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon) predviđeno je da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno i određeno vrijeme. Također, članom 36. st. 1, 2. i 5. Zakona propisano je da se ugovor o radu može zaključiti za rad sa punim ili nepunim radnim vrijemenom. Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju. Nepunim radnim vremenom smatra se radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

Članom 69. stav 1. Zakona predviđeno je da jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno-zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove.

Također, članom 107. Zakona propisano je da se odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi radniku zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima. Ako radnik prihvati ponudu poslodavca iz stava 1. ovog člana, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora. O ponudi za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne može biti kraći od osam dana.

Članom 5. stav 1. alineja a) Uredbe o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 13/2019 – dalje: Uredba) predviđeno je da, izuzetno od odredbe člana 4. Uredbe, kod poslodavaca iz člana 1. stav 1. Uredbe prijem u radni odnos vrši se bez provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja u slučaju otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto koje podrazumijeva iste uvjete u pogledu stručne spreme i radnog iskustva, ukoliko radnik ispunjava navedene uvjete, osim izmjene u pogledu trajanja ugovora o radu.

Shodno navedenom, mišljenja smo da je općenito u situaciji kada poslodavac ima potrebu angažovati radnika sa nepunim radnim vremenom na više radnih mjesta koja su posebno sistematizovana njegovim internim aktom, neophodno sklopiti posebne ugovore o radu za svako od tih radnih mjesta sa svim obaveznim elementima koje, u skladu sa članom 24. Zakona, ugovor o radu treba da sadrži. Međutim, smatramo da ukoliko se primjenjuje otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, u smislu navedenog člana 5. Uredbe, poslodavac može radniku bez obaveze javnog oglašavanja ponuditi samo jedan novi ugovor o radu za jedno određeno radno mjesto. U navedenom slučaju bi se za sklapanje eventualno drugog ugovora o radu (radi postizanja punog radnog vremena) morala obezbijediti procedura predviđena posebnim propisima.

Naime, u navedenom kontekstu, mišljenja smo da ne bi bilo zakonito ponuditi radniku sklapanje novog ugovora o radu bez javnog oglašavanja, a pri tome ostaviti na snazi postojeći pod izmijenjenim uvjetima.

Sa aspekta radno-pravnih propisa, ne bi bilo nezakonito da poslodavac sa radnikom sklopi dva ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom na različitim radnim mjestima (do ostvarivanja punog radnog vremena), bilo da se radi o ugovoru o radu na određeno ili neodređeno vrijeme. Međutim, da li će postojati obaveza javnog oglašavanja ili će postojati obaveza primjene određenih kriterija prilikom prijema radnika ovisi o načinu na koji su ova pitanja regulisana posebnim propisima, a za čije tumačenje nije nadležno ovo ministarstvo. Radno-pravni propisi ne predviđaju posebne pogodnosti niti prednosti u ostvarivanju prava iz radnog odnosa za majku/roditelje djeteta sa posebnim potrebama osim prava na rad polovinu punog radnog vremena, u skladu sa navedenim članom 69. stav 1. Zakona.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-3087/19 od 3.12.2019. godine)

 

https://www.pravobih.com

Porez na dohodak na otpremninu koju je radnik stekao za vrijeme bolovanja

By
ePravo.ba
-
0
POREZ NA DOHODAK NA OTPREMNINU KOJU JE RADNIK STEKAO ZA VRIJEME BOLOVANjA
Zakon o porezu na dohodak

član 8 stav 1 tačka 1)

Budući da se pojam plate vezuje za rezultate koje radnik ostvari tokom rada, na otpremninu na koju je radnik stekao pravo za vrijeme privremene spriječenosti za rad plaća se porez na dohodak do visine tri posljednje neto plate koje su mu isplaćene prije nastupanja privremene spriječenosti za rad.

“Zatraženo je mišljenje vezano za oporezivanje otpremnine prilikom odlaska radnika u penziju koji je bio na bolovanju duže vrijeme (do četiri godine). Postavljeno je pitanje da li je neoporeziva otpremnina u visini tri posljednje neto plate koje je radnik primio prije odlaska na bolovanje, tri posljednje neto naknade plate za vrijeme bolovanja (70% iznosa neto plate) ili tri posljednje neto plate koje bi bile isplaćene radniku da je ta tri mjeseca radio tj. da nije bio na bolovanju.

Radi davanja odgovora na postavljeno pitanje, potrebno je imati u vidu odredbe Zakona o radu (“Sl. glasnik RS”, br. 1/2016 – dalje: Zakon) koje uređuju plate, naknade plate i druga primanja po osnovu rada. Članom 121. stav 1. navedenog zakona propisano je da se plata sastoji od dijela plate za obavljeni rad i vremena provedenog na radu, uvećanja plate propisanih ovim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Prema tome, plata radnika sastoji se iz tri dijela: plate za obavljeni rad i vremena provedenog na radu, uvećanja plate i drugih primanja iz radnog odnosa. Članom 122. Zakona propisano je da se plata za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji od osnovne plate i dijela plate za radni učinak.

Članom 124. st. 1. i 2. Zakona uređeno je da se osnovna plata uvećava za 0,3% za svaku godinu radnog staža, otežane uslove rada, prekovremeni rad, rad noću, rad praznikom i drugim danima u koje se po zakonu ne radi itd.

Članom 132. istog zakona propisana su druga primanja po osnovu rada, a odnose se na dnevnice za službena putovanja, naknade troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla, naknade za povećane troškove boravka za vrijeme rada na terenu itd.

Takođe, čl. 129. do 131. Zakona propisano je da radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme odsustvovanja sa rada po raznim osnovama (naknada plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, praznika po zakonu, privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti itd.).

Iz naprijed navedenog se vidi da se pojam plate vezuje za radno vrijeme i rezultate rada koje je radnik ostvario na poslu, a naknade plate za pravičnu naknadu na koju radnik ima pravo po osnovu opravdanog odsustvovanja s posla. Dakle, radnik za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti (bolovanje) ostvaruje pravo na naknadu plate, a ne platu.

Članom 8. stav 1. tačka 1) Zakona o porezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, br. 60/2015 i 5/2016 – ispr.) propisano je da se porez na dohodak ostvaren po osnovu radnog odnosa ne plaća na otpremninu prilikom odlaska u penziju do visine tri posljednje isplaćene neto plate licu koje odlazi u penziju. Prema tome, ukoliko radnik za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti (bolovanje) ispunjava uslove za odlazak u penziju, isplaćena otpremnina se ne oporezuje do visine tri posljednje neto plate koje su mu isplaćene prije privremene spriječenosti za rad.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1442/17 od 20.6.2017. godine)

Plaćanje poreza po odbitku prilikom isplate kamate na kredit inostranim bankama

By
ePravo.ba
-
0
PLAĆANjE POREZA PO ODBITKU PRILIKOM ISPLATE KAMATE NA KREDIT INOSTRANIM BANKAMA
Zakon o porezu na dobit

član 26 i član 46 stav 2

Ukoliko se kredit koristi isključivo za ulaganje u opremu i postrojenja koja pravno lice – rezident Republike Srpske neposredno koristi u obavljanju registrovane proizvodne djelatnosti, a oprema i postrojenja se koriste u pripremi i vršenju procesa proizvodnje, dorade i prerade, u tom slučaju se ne plaća porez po odbitku prilikom isplate kamate na taj kredit inostranim bankama, odnosno nerezidentima.

“Privredno društvo traži mišljenja u vezi sa porezom po odbitku na plaćanje kamata po sindiciranom kreditnom aranžmanu sa grupom banaka… grupacije, od kojih su dvije iz inostranstva (iz Srbije i Hrvatske). Navedeno je da su kreditna sredstva sindiciranog kreditnog aranžmana iskorišćena su za kupovinu opreme i postrojenja koja se neposredno koristi u procesu proizvodnje privrednog društva i da je osnovna djelatnost Društva 35.11 – Proizvodnja električne energije.

U zahtjevu je, takođe, navedeno da su trenutno u toku pregovori kojim bi banka iz B. sklapanjem Ugovora o refinansiranju preuzela od ostalih članica grupacije sve obaveze i potraživanja nastala po osnovu sindiciranog kredita, te da bi se kredit nastavio otplaćivati banci u B.

Postavljeno je pitanje da li je Društvo, u slučaju da dođe do preuzimanja uloge agenta od strane banke u B. kroz sklapanje Ugovora o refinansiranju, obavezno da obračunava i plaća porez po odbitku na kamatu koja će se istoj plaćati.

Članom 44. Zakona o porezu na dobit (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2015 i 1/2017 – dalje: Zakon) propisano je da se porez po odbitku obračunava i plaća pri isplati prihoda nerezidentu primjenom stope 10% na iznos prihoda nerezidenta, ukoliko ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije drugačije uređeno.

Članom 46. stav 2. Zakona propisano je da se porez po odbitku ne plaća na kamate po kreditima i zajmovima korištenim od pravnog lica iz Republike Srpske i stalnog mjesta poslovanja nerezidenta u Republici Srpskoj za ulaganje u opremu, postrojenja i nepokretnosti u smislu člana 26. istog zakona. Nerezident je, saglasno članu 3a stav 2. Zakona, lice čije se sjedište, odnosno mjesto stvarne uprave i nadzora poslovanja nalazi izvan teritorije BiH.

Upućivanje na odredbe člana 26. Zakona znači da se oslobađanje od plaćanja poreza po odbitku iz člana 46. stav 2. Zakona može ostvariti samo ako se kredit koristi za ulaganje u opremu, postrojenja i nepokretnosti za obavljanje registrovane proizvodne djelatnosti. Spisak djelatnosti koje se smatraju proizvodnim utvrđen je rješenjem ministra finansija (“Sl. glasnik RS”, br. 7/2016).

Takođe, saglasno članu 26. stav 3. Zakona oprema i postrojenja za koja se može ostvariti oslobađanje podrazumijeva opremu i postrojenja koja se neposredno koriste u procesu proizvodnje i prerade.

Shodno članu 72. stav 5. Pravilnika o primjeni Zakona porezu na dobit (“Sl. glasnik RS”, br. 129/2006, 110/2007, 114/2007 – ispr., 62/2008, 9/2009, 122/2010, 73/2011, 17/2013, 21/2013 – ispr. i 99/2013), koji je ostao na snazi u dijelovima koji nisu suprotni Zakonu, neposredno korišćenje opreme i postrojenja znači da se oprema i postrojenja koriste u pripremi i vršenju procesa proizvodnje, dorade i prerade, a ne uključuju opremu i postrojenja koja služe skladištenju, održavanju, zagrijavanju prostora (kotlovnice, toplane), energetske stanice i za druge namjene koje nisu neposredni proces proizvodnje, dorade i prerade.

Prema tome, ukoliko se kredit koristi isključivo za ulaganje u opremu i postrojenja koja pravno lice – rezident Republike Srpske neposredno koristi u obavljanju registrovane proizvodne djelatnosti, a oprema i postrojenja koriste u pripremi i vršenju procesa proizvodnje, dorade i prerade, u tom slučaju se ne plaća porez po odbitku prilikom isplate kamate na taj kredit inostranim bankama, odnosno nerezidentima.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1355/17 od 15.6.2017. godine)

1...373839...110Page 38 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©