Home Blog Page 39

Priznavanje rashoda koji su povezani sa zakupom objekta od strane direktora društva u finansijskim izvještajima društva

By
ePravo.ba
-
0
PRIZNAVANjE RASHODA KOJI SU POVEZANI SA ZAKUPOM OBJEKTA OD STRANE DIREKTORA DRUŠTVA U FINANSIJSKIM IZVJEŠTAJIMA DRUŠTVA
Zakon o porezu na dobit

član 9

U situaciji kada direktor društva zakupi kuću u kojoj živi i istovremeno u njoj obavlja pojedine poslove iz okvira djelatnosti društva (koji se odnose na ponude, kontrolu proizvodnog procesa, programiranje, razgovore sa stranim klijentima, popravak električnih kartica, smještaj stranih klijenata i sl.), rashodi koji po tom osnovu pripadaju društvu (plaćanje zakupnine, režijiski troškovi i sl.) ne mogu se pouzdano odmjeriti, te stoga ne mogu biti priznati kao umanjenje osnovice poreza na dobit.

“Privredno društvo traži mišljenje u vezi priznavanja (dijela) rashoda koji su povezani sa zakupom objekta (kuće) od strane direktora društva u finansijskim izvještajima navedenog društva. Fizičko lice, direktor gore navedenog društva, je pod zakup uzeo kuću u kojoj živi i u kojoj djelimično obavlja poslovanje. Prema informacijama iz upita, u zakupljenoj kući se obavljaju poslovi koji se odnose na ponude, kontrolu proizvodnog procesa, programiranje, razgovori sa stranim klijentima, popravak električnih kartica, smještaj stranih klijenata i sl.

Konceptualnim okvirom za finansijsko izvještavanje definisano je da se rashodi priznaju u bilansu uspjeha kada nastane smanjenje budućih ekonomskih koristi, povezano sa smanjenjem imovine ili povećanjem obaveze, i koje može pouzdano da se odmjeri.

U konkretnom slučaju, imovina (kuća) ne nalazi se u vlasništvu privrednog društva, nije ustupljena istom na neograničeno korišćenje, niti je predmet zakupa od strane društva, već se nalazi u zakupu od strane fizičkog lica (direktora) istog društva. Odmjeravanje dijela troškova koji se odnose na plaćanje zakupnine i ostale režijske troškove (električna energija, voda i slično) i sa njima povezanih obaveza, a koji eventualno pripadaju privrednom društvu u ovom slučaju ne može se izvršiti pouzdano.

Prema tome, navedeni troškovi ne mogu se priznati u bilansu uspjeha društva, niti se mogu priznati u njegovom poreskom bilansu, kao umanjenje osnovice poreza na dobit.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-748/17 od 25.5.2017. godine)

Kamatne stope kredita odobrenih zaposlenima u banci

By
ePravo.ba
-
0
KAMATNE STOPE KREDITA ODOBRENIH ZAPOSLENIMA U BANCI
Zakon o porezu na dohodak

član 11 tačka 2)

Ukoliko kamatne stope na kredite koje banka odobrava svojim zaposlenima ne odstupaju značajno od kamatnih stopa na kredite koje banka odobrava ostalim klijentima, smatra se da kamatna stopa odobrena zaposlenima odgovara bankarskoj, odnosno tržišnoj kamatnoj stopi.

“Banka traži mišljenje u vezi primjene člana 11. tačka 2) Zakona o porezu na dohodak, u pogledu davanja pozajmica po kamatnoj stopi nižoj od tržišne. U dopisu se navodi da Banka na kredite i pozajmice određuje cijenu (kamatnu stopu) uvažavajući grupu klijenata, cijenu pribavljenih izvora sredstava za kredite, potražnju za kredite i slično. Takođe, ovako formirane cijene Banka može dodatno prilagoditi za pojedinačne klijente i proizvode, u skladu sa propisanim internim aktima Banke, a na osnovu faktora navedenih za pojedinačnog klijenta i konkretnog proizvoda ili usluge. Banka nastoji i za svoje radnike izvršiti korekciju cijena na nivou pojedinačnog klijenta i proizvoda, uvažavajući navedene kriterijume, te na taj način izjednačiti tretman radnika sa ostalim klijentima Banke. Shodno navedenom u dopisu se postavlja sljedeće pitanje: da li radnici Banke kojima se kredit odobri na naprijed navedeni način, kao i drugim klijentima Banke, u skladu sa poslovnom politikom i internim aktima Banke, imaju isti poreski tretman, kao i drugi klijenti, koji nisu u radnom odnosu u Banci, u smislu primjene Zakona o porezu na dohodak građana, odnosno da li će se kredit odobren radniku Banke po kamatnoj stopi utvrđenoj na nivou konkretnog proizvoda i tog radnika smatrati ličnim primanjem, ako je Banka u istom periodu odobrila slične kredite po istoj kamatnoj stopi drugim klijentima, koji nisu njeni radnici?

Članom 11. stav 1. tačka 2) Zakona o porezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, br. 60/2015 i 5/2016 – ispr.) propisano je da dohodak od ličnih primanja obuhvata, između ostalog, davanje beskamatnih pozajmica ili pozajmica po kamatnoj stopi nižoj od bankarske. U konkretnom slučaju Banka ima namjeru odobravati svojim zaposlenima kredite po nižim kamatnim stopama, u zavisnosti od određenih kriterija, koji se primjenjuju i kod drugih klijenata. U poreskom postupku, prilikom određivanja da li takve olakšice, u smislu nižih kamatnih stopama, imaju karakter ličnih primanja, vodiće se računa o odstupanju kamatnih stopa na pozajmice koje je banka odobrila svojim zaposlenima, u odnosu na kamatne stope na pozajmice drugim klijentima, koji nisu zaposleni u Banci.

Ukoliko postoji značajno odstupanje, na način da su kamatne stope na pozajmice koje je banka odobrila svojim zaposlenima niže u odnosu na kamatne stope na pozajmice drugim klijentima, koji nisu zaposleni u Banci, navedena razlika će se smatrati ličnim primanjem. Činjenica prethodno navedenog značajnog odstupanja će se cijeniti u svakom kokretnom slučaju.

Dakle, ukoliko kamatne stope na kredite koje Banka odobrava svojim zaposlenim ne odstupa značajno od kamatnih stopa na kredite koje Banka odobrava ostalim klijentima, koji nisi zaposleni u Banci, smatraće se da kamatna stopa odobrena zaposlenima odgovara bankarskoj, odnosno tržišnoj kamatnoj stopi.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1750/17 od 11.8.2017. godine)

Umanjenje osnovice poreza na dobit u skladu sa rashodima po osnovu poreza na dodatu vrijednost

By
ePravo.ba
-
0
UMANjENjE OSNOVICE POREZA NA DOBIT U SKLADU SA RASHODIMA PO OSNOVU POREZA NA DODATU VRIJEDNOST
Zakon o porezu na dobit

čl. 5 i 8

Ukoliko rashodi po osnovu poreza na dodatu vrijednost nisu izuzeti prilikom utvrđivanja osnovice poreza na dobit, te ukoliko zadovoljavaju definiciju rashoda u skladu sa računovodstvenim zahtjevima, mogu se priznati u poreskom bilansu kao umanjenje osnovice poreza na dobit.

“Traži se mišljenje u vezi poreskog tretmana rashoda po osnovu PDV. Naime, Uprava za indirektno oporezivanje je pravno lice – poreskog obveznika po službenoj dužnosti isključila iz PDV sistema. Nakon toga računi su knjiženi bez ulaznog PDV, odnosno ulazni PDV knjižen je kao trošak poreza. Postavljeno je pitanje da li se ovaj trošak PDV koji se odnosi na poslovne rashode priznaje u poreskoj prijavi poreza na dobit?

Članom 5. Zakona o porezu na dobit (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2015 i 1/2017 – dalje: Zakon) propisano je da je poreska osnovica za poresku godinu razlika između oporezivih prihoda i rashoda koji se odbijaju za tu poresku godinu, u skladu sa ovim zakonom. Članom 8. Zakona propisano je da se radi izračunavanja poreske osnovice priznaju rashodi kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim rashoda koji u skladu sa ovim zakonom imaju drugačiji tretman.

Prema Konceptualnom okviru za finansijsko izvještavanje, rashodi se priznaju u bilansu uspeha kada nastane smanjenje budućih ekonomskih koristi, povezano sa smanjenjem imovine ili povećanjem obaveza, i koje može pouzdano da se odmeri.

Dakle, s obzirom da navedeni rashodi PDV nisu izuzeti prilikom utvrđivanja osnovice poreza na dobit, te ukoliko isti zadovoljavaju definiciju rashoda u skladu sa računovodstvenim zahtjevima, isti se mogu priznati u poreskom bilansu kao umanjenje osnovice poreza na dobit.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1041/17 od 8.8.2017. godine)

Prenos udjela između fizičkih lica

By
ePravo.ba
-
0
PRENOS UDJELA IZMEĐU FIZIČKIH LICA
Zakon o porezu na dohodak

član 37

Kada fizičko lice prenosi udjele stečene bez naknade fizičkom licu od kog je ranije steklo te udjele, lice koje prenosi udjele je poreski obveznik po osnovu poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka, te se osnovicom za obračun, prijavu i plaćanje poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka smatra tržišna cijena udjela u kapitalu privrednog društva koje se prenosi.

“Knjigovodstveni biro traži mišljenje o primjeni poreskih propisa vezano za sticanje, odnosno prenos udjela navodeći da je u 2011. godini fizičko lice A steklo bez naknade od fizičkog lica B udio u kapitalu privrednog društva iz Banja Luke (50% udjela). Dalje je navedeno da fizičko lice A namjerava u 2017. godini da izvrši prenos 50% udjela u kapitalu navedenog društva na lice od kojeg je i steklo te iste udjele, pa se postavlja pitanje na koju osnovicu je fizičko lice A dužno da obračuna, prijavi i plati porez na dohodak od kapitalnih dobitaka, a imajući u vidu, kako je navedeno, da su predmetni udjeli stečeni bez naknade i isti se dalje prenose bez naknade.

Članom 36. stav 1. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, br. 60/2015 i 5/2016 – ispr. – dalje: Zakon), propisano je da kapitalni dobitak predstavlja razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti, koji obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom sa ili bez naknade, između ostalog i investicione imovine izuzev obveznica emitovanih za izmirenje ratne štete prilikom prvog prometa. Saglasno sa članom 40. stav 1. Zakona, udjeli u kapitalu spadaju u investicionu imovinu. U skladu sa članom 37. Zakona, poreski obveznik poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka je fizičko lice, prenosilac prava iz člana 36. stav 1. Zakona. Prodajnom cijenom, u smislu Zakona, u svrhu utvrđivanja kapitalnog dobitka se smatra ugovorena cijena, odnosno tržišna cijena koju utvrđuje Poreska uprava, ako ocijeni da je ugovorena cijena niža od tržišne što je propisano članom 38. stav 1. Zakona. U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona, nabavnom cijenom se smatra cijena po kojoj je obveznik stekao pravo i imovinu iz člana 36. stav 1.

U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir navode iz predmetnog zahtjeva, fizičko lice A je u 2011. godini steklo 50% udjela u kapitalu privrednog društva iz Banja Luke od fizičkog lica B bez naknade i to je nabavna cijena udjela. Kako je napred navedeno, prema odredbi iz člana 36. stav 1. sada važećeg zakona, koji je počeo da se primjenjuje 01.09.2015. godine, kapitalni dobitak predstavlja razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti, koji obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom sa ili bez naknade.

Dakle, ukoliko fizičko lice A udjele stečene bez naknade, prenosi u 2017. godini licu B, fizičko lice A je prenosilac prava iz člana 36. stav 1. Zakona, a time je i poreski obveznik po osnovu poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka. Uzimajući u obzir odredbe člana 38. stav 1. i člana 39. stav 1. Zakona, osnovica za obračun, prijavu i plaćanje poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka je tržišna cijena udjela u kapitalu privrednog društva koje se prenosi.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1423/17 od 7.8.2017. godine)

Plaćanje poreza i doprinosa na naknade po osnovu troškova obuke lica koja nisu u radnom odnosu

By
ePravo.ba
-
0
PLAĆANjE POREZA I DOPRINOSA NA NAKNADE PO OSNOVU TROŠKOVA OBUKE LICA KOJA NISU U RADNOM ODNOSU
Zakon o porezu na dohodak

član 52 tačka 9)

Na isplaćene naknade po osnovu troškova obuke lica, koja nisu u radnom odnosu u kompaniji u kojoj se obučavaju, plaća se porez na dohodak po stopi od 10% i doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od 18,5%, a navedeni troškovi obuke predstavljaju poreski priznat rashod prilikom obračuna poreske osnovice poreza na dobit.

“Kompanija traži mišljenje vezano za poreski aspekt nadoknade troškova kandidatima koji pohađaju obuku. Kako to proizilazi iz predmetnog akta, kompanija iz Republike Srpske u trajanju od 4 mjeseca vrši obuku kandidata koji poslije završene obuke odlaze na rad u inostranstvo. Dalje se navodi da navedeni kandidati nisu u radnom odnosu u Kompaniji koja vrši obuku.

Članom 2. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. glasnik RS”, br. 60/2015 i 5/2016 – ispr, dalje: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja dohodak koji ostvari fizičko lice, a pod pojmom oporezivog dohotka u smislu člana 3. Zakona smatra se dohodak od ličnih primanja, samostalne djelatnosti, autorskih prava, prava srodnih sutorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala, kapitalnih dobitaka, iz stranih izvora i ostalog dohotka.

Članom 51. Zakona propisano je da se pod pojmom ostali dohodak podrazumijevaju svi prihodi koje fizičko lice ostvari po bilo kom osnovu, osim dohotka iz člana 3. tač. 1) do 6) Zakona, ukoliko nije oslobođen u skladu sa ovim zakonom. Članom 52. tač. 1) do 9) Zakona propisano je šta se to smatra ostalim dohotkom, pa je tačkom 9) utvrđeno da se ostalim dohotkom smatraju svi drugi novčani ili nenovčani prihodi i koristi koje fizičko lice, poreski obveznik ostvari, osim dohodaka od ličnih primanja, samostalne djelatnosti, autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala propisanih ovim zakonom, kapitalnih dobitaka i dohotka iz stranih izvora, ukoliko ovim zakonom nisu oslobođeni ili drugačije oporezovani.

Slijedom navedenog, jasno je da naknada troškova radnicima koji pohađaju obuku saglasno članu 52. tačka 9) Zakona predstavlja ostali dohodak kojeg ostvaruje fizičko lice.

Nadalje, članom 4. stav 1. tačka aa) Zakona o doprinosima (“Sl. glasnik RS”, br. 116/2012 i 103/2015 – dalje: ZOD) propisano je da je obveznik doprinosa fizičko lice – rezident Republike koje po osnovu ugovora o djelu, odnosno drugog sličnog ugovora ostvaruje naknadu. Što se tiče osnovice doprinosa, članom 6. stav 1. tačka v) ZOD propisano je da je osnovica doprinosa bruto prihod obveznika na koje se plaća porez na dohodak. U skladu sa članom 10. tačka a) ZOD, uplatilac doprinosa u smislu ovog zakona je isplatilac prihoda koji predstavlja osnov za plaćanje doprinosa.

Na navedene isplate saglasno članu 4. stav 6. ZOD plaća se samo doprinos za penzijsko osiguranje po stopi 18,5%. Stopa doprinosa je propisana članom 8. stav 1. tačka a) ZOD.

Prema tome, na isplaćene naknade po osnovu troškova obuke lica koja nisu u radnom odnosu, plaća se porez na dohodak po stopi od 10% i doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od 18,5%. Na kraju navodimo da su navedeni troškovi obuke poreski priznat rashod prilikom obračuna poreske osnovice poreza na dobit.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1659/17 od 14.8.2017. godine)

Poreski tretman kapitalizovane kamate na zajam za izgradnju poslovnog objekta

By
ePravo.ba
-
0
PORESKI TRETMAN KAPITALIZOVANE KAMATE NA ZAJAM ZA IZGRADNjU POSLOVNOG OBJEKTA
Zakon o porezu na dobit

čl. 14 i 14a

Kapitalizovana kamata na zajam za izgradnju poslovnog objekta (pripisana kamata) ne priznaje se kao rashod u poreskom bilansu, već se putem amortizacije priznaje kao umanjenje osnovice poreza na dobit.

“Da li se kapitalizovana kamata na zajam za izgradnju poslovnog objekta (pripisana kamata) sa stanovišta Zakona o porezu na dobit Republike Srpske tretira kao rashod?

Za poslovne subjekte koji primjenjuju Međunarodne računovodstvene standardne, važi pravilo kapitalizacije troškova pozamjljivanja. Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 23 – Troškovi pozamljivanja, entitet treba da kapitalizuje troškove troškove pozajmljivanja koji su direktno pripisivi sticanju, igradnji ili proizvodnji sredstva koje se kvalifikuje kao dio nabavne vrijednosti tog sredstva. Entitet treba da prestane sa kapitalizacijom troškova pozajmljivanja kada su u suštini završene sve aktivnosti neophodne da bi se sredstva koja se kvalifikuju pripremila za planiranu upotrebu ili prodaju. S druge strane, poslovni subjekti koji primjenjuju Međunarodni standard finansijskog izvještavanja za male i srednje entitete ne vrše kapitalizaciju troškova pozamljivanja, odnosno sve troškove pozamljivanja priznaju kao rashod u bilansu uspjeha u periodu kada su nastali.

Članom 14. i članom 14a Zakona o porezu na dobit (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2015 i 1/2017 – dalje: Zakon) propisano je obračunate kamate i pripadajući troškovi po osnovu zajma za obavljanje poslovne djelatnosti priznaju se na teret rashoda samo ako iznos kamate i pripadajućih troškova koji se odbija predstavlja obavezu poreske godine u kojoj se odbijanje vrši.

Rashodi kamata se ne priznaju u poreskom bilansu za iznos u kojem neto rashodi kamata prelaze 30% poreske osnovice, a u koju nisu uključeni prihodi i rashodi po osnovu kamata. Neto rashod kamata predstavlja pozitivnu razliku između rashoda i prihoda po osnovu kamata.

Shodno navedenom, ukoliko su ispunjeni svi gore navedeni uslovi za kapitalizaciju troškova kamata, isti u računovodstvenom i poreskom smislu ne predstavljaju rashode, već se pripisuju nabavnoj vrijednosti konkretnom sredstvu (poslovni objekat). Dakle, isti se ne priznaju kao rashod u poreskom bilansu, već se putem amortizacije priznaju kao umanjenje osnovice poreza na dobit. Takođe, rashodi kamate koji su pripisani konkretnom sredstvu (kapitalizovani), ne uključuju se u obračun iznosa rashoda kamata kod primjene pravila za sprečavanje utanjene kapitalizacije, u smislu člana 14a Zakona.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-1769/17 od 11.8.2017. godine)

Plaćanje poreza po odbitku na tehničke usluge koje pruža strano pravno lice

By
ePravo.ba
-
0
PLAĆANjE POREZA PO ODBITKU NA TEHNIČKE USLUGE KOJE PRUŽA STRANO PRAVNO LICE
Zakon o porezu na dobit

član 45 stav 1 tačka 5)

Usluge popravke, servisa i remonta u proizvodnom preduzeću smatraju se tehničkim uslugama, te je isplatilac iz Republike Srpske koji isplaćuje stranom pravnom licu prihode po osnovu navedenih usluga dužan da odbije porez od iznosa prihoda stranog pravnog lica i da odbijeni porez uplati na račun javnih prihoda Republike Srpske, pri čemu je plaćeni porez po odbitku konačan porez u vezi sa tim prihodom stranog pravnog lica.

“Mišljenje u vezi sa plaćanjem poreza po odbitku na tehničke usluge, odnosno da li se usluge popravke, servisa, remonta u proizvodnom preduzeću smatraju tehničkim uslugama ili se u Zakonu o porezu na dobit mislilo na neke druge usluge.

U skladu sa odredbama člana 45. stav 1. tač. 1) do 8) Zakona o porezu na dobit (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2015 i 1/2017 – dalje: Zakon), porez po odbitku se plaća na sljedeće isplate prihoda stranom pravnom licu: 1) dividende i udjele u dobiti, 2) kamate, 3) naknade po osnovu autorskog prava i srodnih prava i prava intelektualne svojine (prava na reprodukciju književnih, umjetničkih, naučnih i kinematografskih djela, patente, licence, prava na upotrebu imena, dizajn, model, zaštitni znak, nacrt, plan i druga slična prava), 4) za izvođenje estradnog, zabavnog, umjetničkog ili sportskog programa u Republici Srpskoj, 5) za stručne, naučne, tehničke i obrazovne usluge (istraživanje tržišta, reklama i promocija, rukovođenje, konsalting, poresko i poslovno savjetovanje, revizorske, računovodstvene, pravne usluge, edukaciju i druge slične usluge), 6) za premije osiguranja za osiguranje ili reosiguranje od rizika u Republici Srpskoj, 7) za telekomunikacione usluge između Republike Srpske i strane države i 8) za zakup pokretne imovine.

Saglasno propisu kojim se uređuju opšta pravila koja se primjenjuju na slobodu poslovnog nastanjivanja i slobodu pružanja usluga navodimo da je članom 9. stav 1. Zakona o uslugama (“Sl. glasnik RS”, br. 89/2013) propisano da je usluga svaka privredna djelatnost koja se uobičajeno pruža uz naknadu, a koja posebno uključuje djelatnosti industrijske i trgovačke prirode, kao i strukovne, te djelatnosti u oblasti preduzetništva.

U međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga u svrhu registracije žigova (usvojena u Nici 15. juna. 1957. godine, revidirana u Štokholmu 1967., Ženevi 1977. i izmjenjena 1979. godine) koju su prihvatile mnoge zemlje među kojim je i BiH, tehničke usluge na koje se odnosi član 45. stav 1. tačka 5) Zakona su navedene u 37. razredu te klasifikacije.

RAZRED – 37 (izgradnja, popravka, usluge posredovanja) obuhvata usluge preduzetnika i podugovorača u području izgradnje ili proizvodnje trajnih zdanja, kao i usluga lica i organizacija koje se bave obnavljanjem i zaštitom objekata ne mijenjajući pritom njihova fizička i hemijska svojstva. Tu se ubrajaju :

– usluge izgradnje zgrada, cesta, mostova, brana, dalekovoda, usluge specijalizovanih preduzeća u području izgradnje kao što su moleri, limari, postavljači centralnog grijanja i krovopokrivači;

– pomoćne građevinske usluge kao što je nadziranje građevinskih projekata;

– brodograđevne usluge;

– usluge iznajmljivanja alata ili građevinskog materijala;

– popravke, to jeste usluge obnavljanje bilo kojeg dotrajalog, oštećenog ili djelimično razrušenog objekta (promjena ili obnavljanje zgrada ili nekog drugog objekta čije prvobitno stanje ne zadovoljava);

– razne vrste popravki u području elektrike, pokretnih stvari, mašina i alata i sl;

– usluge održavanja kojima je cilj dovođenje objekata u njegovo prvobitno stanje bez promjene bilo kojeg njegovog svojstva.

Shodno napred navedenom, usluge popravke, servisa, remonta u proizvodnom preduzeću smatraju se tehničkim uslugama u smislu člana 45. stav 1 tačka 5) Zakona. Poreski obveznik iz Republike Srpske (isplatilac) koji isplaćuje stranom pravnom licu navedene prihode, dužan je da odbije porez od iznosa prihoda stranog pravnog lica i da odbijeni porez uplati na račun javnih prihoda Republike Srpske. Plaćeni porez po odbitku u skladu s ovim članom je konačan porez u vezi sa tim prihodom stranog pravnog lica.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-659/17 od 11.8.2017. godine)

Oslobađanje preduzetnika od obaveze plaćanja komunalne takse za isticanje poslovnog imena

By
ePravo.ba
-
0
OSLOBAĐANjE PREDUZETNIKA OD OBAVEZE PLAĆANjA KOMUNALNE TAKSE ZA ISTICANjE POSLOVNOG IMENA
Zakon o komunalnim taksama

član 9

Jedinica lokalne samouprave ne može da oslobodi sve preduzetnike na njenoj teritoriji od obaveze plaćanja komunalne takse za isticanje poslovnog imena za određen vremenski period, već je to moguće samo u odnosu na krug preduzetnika taksativno određenih odredbama Zakona o komunalnim taksama.

“Opština traži pojašnjenje u vezi sa oslobađanjem od plaćanja komunalne takse za isticanje poslovnog imena. U upitu traže odgovor da li Opština može da donese odluku o oslobađanju od plaćanja komunalne takse za isticanje poslovnog imena za sve preduzetnike za narednu godinu.

U članu 3. stav 1. tačka i) Zakona o komunalnim taksama (“Sl. glasnik RS”, br. 4/2012 – dalje: Zakon) propisano je da se komunalne takse mogu utvrditi za isticanje poslovnog imena pravnog lica ili preduzetnika na poslovnim prostorijama. U članu 6. Zakona propisano je daje pravno lice i preduzetnik, koji obavlja djelatnost na osnovu odobrenja nadležnog organa, dužan da na ulazu u svaki poslovni prostorgdje obavlja djelatnost istakne poslovno ime.

Poslovnim imenom, u smislu zakona, smatra se svaki istaknuti naziv ili ime koje upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja djelatnost. Poslovno ime identično je nazivu ili imenu sadržanom u odobrenju nadležnog organa i ističe se na odgovarajućoj tabli, čiji se oblik može propisati aktom skupštine jedinice lokalne samouprave. Ako se na jednom objektu nalazi više istaknutih poslovnih imena istog obveznika, taksa se plaća samo za jedno poslovno ime.

U članu 7. stav 1. Zakona propisano je da akt o uvođenju komunalne takse donosi skupština jedinice lokalne samouprave, a njime se utvrđuje vrsta, visina, rokovi, način plaćanja i oslobađanja od plaćanja komunalne takse. U stavu 2. istog člana propisano je da skupština jedinice lokalne samouprave može utvrđivati komunalne takse u različitoj visini zavisno od vrste djelatnosti, površine, lokacije odnosno zona u kojima se nalaze objekti odnosno predmeti ili vrše usluge za koje se plaća taksa iz člana 3. Zakona.

U članu 8. stav 1. Zakona navedeno je da su od plaćanja komunalne takse oslobođeni: a) institucije Bosne i Hercegovine, b) organi, organizacije i javne ustanove Republike Srpske i jedinica lokalne samouprave, v) akreditovane međunarodne organizacije, g) diplomatska i konzularna predstavništva, d) organizacije odnosno udruženja od javnog interesa u Republici Srpskoj i đ) lica kojima je rješenjem nadležnog organa priznato svojstvo člana porodice poginulih, umrlih, nestalih izarobljenih boraca, RVI i civilne žrtve rata. U stavu 2. istog člana navedeno je da pravo na oslobađanje u slučajevima iz stava 1. tačka d) ovog člana ostvaruje se podnošenjem zahtjeva nadležnom organu jedinice lokalne samouprave na čijem području je propisana taksena obaveza.

U članu 9. istog Zakona propisano je da aktom o uvođenju komunalne takse jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi i druge slučajeve oslobađanja od plaćanja komunalnih taksi obvezniku koji: a) obavlja nisko-akumulativne i deficitarne djelatnosti, b) se bavi starim tradicionalnim zanatima, v) prvi put pokreće privrednu ili uslužnu djelatnost, ukoliko je obveznik preduzetnik, g) zaposli nove radnike, ukoliko je obveznik preduzetnik i d) je korisnik prava iz socijalne zaštite.

Na osnovu napred navedenog proizilazi da Opština ne može da oslobodi sve preduzetnike od plaćanja komunalne takse za isticanje poslovnog imena na poslovnim prostorijama jer ta mogućnost nije predviđena članom 8. Zakona. Međutim, ostavljena je mogućnost, članom 9. Zakona, da u svojoj Odluci o komunalnim taksama oslobode one preduzetnike koji obavljaju nisko-akumulativne i deficitarne djelatnosti, koji se bave starim tradicionalnim zanatima, ako prvi put pokreće privrednu ili uslužnu djelatnost, ako zaposli nove radnike i ako je korisnik prava iz socijalne zaštite.”

(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-2045/17 od 3.10.2017. godine)

1...383940...110Page 39 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©