Home Blog Page 43

Izuzetak od pravila o prekidu ostavinskog postupka

By
ePravo.ba
-
0

IZUZETAK OD PRAVILA O PREKIDU OSTAVINSKOG POSTUPKA

Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine

član 241
  • Ostavinski postupak u kom su sporne činjenice koje sud može utvrditi na osnovu javnih isprava se ne prekida, već će sud na osnovu pretpostavke da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga ko tvrdi suprotno od činjenica iz javne isprave će uputiti da to dokaže u parnici.

Obrazloženje:

“Iz pobijanog rješenja i stanja spisa slijedi da je sud prekinuo ostavinski postupak i žalitelja kao nesljednika uputio na parnicu iz razloga navedenih u stavu 2. i 3. izreke pobijanog rješenja.

U stavu 3. izreke prvostepeni sud navodi upućivanje na parnicu radi dokazivanja da “porodična kuća u kojoj on živi” ne ulazi u zaostavštinu ostavitelja jer je izgrađena na zemljištu koja se vodi na ime ostavitelja.

Nadalje, iz obrazloženja prvostepenog rješenja slijedi da je M. M isticao činjenice da je on gradio kuću na zemljištu svoga oca, a uz to prvostepeni sud konstatuje da je zaostavština upisana na imenu ostavitelja u katastru i u zemljišnim knjigama. Iz toga slijedi da su nekretnine kao predmet zaostavštine upisane u javne registre nekretnina i to na imenu ostavitelja. U kontekstu prednjeg valja napomenuti odredbe 241. Zakona o nasljeđivanju koje u st. 1. propisuju prekidanje ostavinskog postupka i upućivanje na parnicu od kojih bi se stav 1, točka 1. i 3. eventualno odnosili na mogućnost prekida ostavinskog postupka iz tih razloga na koje se i prvostepeni sud u svome obrazloženju poziva.

Međutim, čl. 241. st. 2. normira situaciju kada se neće prekinuti ostavinski postupak i to onda “…ako su sporne činjenice koje sud može utvrditi na osnovu javnih isprava, sud će na osnovu pretpostavke da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju a onoga ko tvrdi suprotno od činjenica iz javne isprave, sud će uputiti da to dokazuju u parnici”. Dakle, ova odredba je izuzetak od pravila o prekidu postupka.

Budući da je prvostepeni sud konstatovao da je nepokretna imovina kao zaostavština upisana u katastru i zemljišnoj knjizi kao vlasništvo ostavitelja, a posjedovni list i ZK izvadak su javne isprave iz javnih registara, to je prvostepeni sud bio dužan raspraviti i pitanje da li su uopće postojali razlozi za prekid postupka s obzirom da se sporne činjenice iz čl. 241. st. 1., u konkretnom slučaju mogu utvrđivati iz pomenutih javnih isprava. Međutim prvostepeni sud pominje odnosno citira čl. 241. i čl. 242. ne dovodeći u vezu te odredbe sa činjenicama koje konstatuje – a to je upis posjeda i vlasništva na ime ostavitelja (iako se u pobijanom rješenju ne navode oznake ZK uložaka odnosno stanja vlasništva u zemljišnoj knjizi).

Nadalje, u prvostepenom spisu postoji i rješenje Općine… od 3. 12. 2008. godine, u kome je određeno da će se u javne knjige upisati vlasničko pravni odnos koji je postojao prije prelaska označenog zemljišta u državno vlasništvo i to na ime M. M. sa oznakom zemljišni parcela na koje se to rješenje odnosi. Uz sve prednje u izreci prvostepenog rješenja ne postoje niti oznake nekretnina na koje se ne odnosi upućivanje na parnicu.

Slijedom prednjeg žalba s pravom ukazuje na povrede odredaba (van) parničnog postupka jer po ocjeni žalbenog suda prvostepeni sud nije pravilno cijenio dokaze kojima je raspolagao a u kontekstu naprijed navedenog i odredbi čl. 241. Zakona o nasljeđivanju.

Slijedom prednjeg prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak temeljem čl. 235. t. 3. ZPP u vezi Čl. 2. st. 2. ZVP.”

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 23 0 0 041248 18 Gž od 1.2.2019. godine)

Nepostojanje razloga za pobijanje ugovora o dozivotnom izdrzavanju

By
ePravo.ba
-
0

NEPOSTOJANjE RAZLOGA ZA POBIJANjE UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANjU

Zakon o obligacionim odnosima

član 103
  • Okolnost da su ovlašteni radnici policije i Centra za socijalni rad uočili nepružanje dovoljne higijene primaocu izdržavanja ne dokazuje da je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen da bi se izigrala nasljednička prava zakonskih nasljednika već ukazuje na kvalitet usluge davaoca izdržavanja što je okolnost koja bi eventualno bila od utjecaja na raskid ugovora.

Obrazloženje:

“Presudom Općinskog suda u… odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: utvrđuje da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju od 20. 11.2012. godine kojeg su zaključili D. M kao primalac izdržavanja i tužena D.N kao davalac izdržavanja, ovjeren kod notara dana 20. 11.2012. godine pod br…..

Protiv označene presude žalbu su izjavili tužitelji, presudu pobijaju u cijelosti, iz svih razloga propisanih odredbom člana 208. ZPP.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, a odlučio je kao u izreci presude, zbog slijedećeg:

… Prvostepeni sud je utvrdio da je predmetni ugovor sačinjen u zakonom propisanoj formi, potpisan i ovjeren pred notarom, da ne postoji niti jedan razlog ništavosti ovog ugovora jer da nije u smislu člana 103. ZOO protivan Ustavu, prinudnim propisima niti moralu društva, da su tužitelji tokom postupka isticali određene činjenice koje se tiču neispunjenja ugovora, da su to razlozi za raskid ugovora, a ne za ništavost, da je tužena brinula o kućanstvu i suprugu u granicama svojih mogućnosti, da je D. M. bio u teškom zdravstvenom stanju, da je imao takvu narav da se prema tuženoj nekad loše ponašao jer je bio agresivan, da tuženoj nekada nije dozvoljavao da ga presvuče, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da tuženoj nije dopušteno da prisustvuje sahrani supruga niti da učestvuje u troškovima sahrane, zbog poremećenih odnosa sa tužiteljima.

U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo, odredbe koje su navedene u prvostepenoj presudi, za svoju odluku je dao jasne i na zakonu zasnovane razloge, što sve prihvata ovaj sud….

Po ocjeni ovog suda žalbenim navodima žalitelja nije doveden u sumnju zaključak prvostepenog suda o tome da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Odredbom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima propisano je ugovor koji je protivan Ustavu BiH, prinudnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo….

Iz isprava koje su tužitelji podnijeli, koje je prvostepeni sud cijenio proizlazi da je zadnjih šest mjeseci života primaoca izdržavanja bilo primjedbi na higijenu D. M., koeu su uočili i ovlašteni radnici policije i Centra za socijalni rad. Međutim, prethodno navedeno ne dovode u sumnju zakonitost prvostepene presude, jer ove okolnosti ne znače i ne dokazuju da je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen da bi se izigrala nasljednička prava tužitelja, kao zakonskih nasljednika iza oca M…, već ukazuju na okolnosti koje se odnose na kvalitet usluge davaoca izdržavavanja, u periodu otprilike šest mjeseci prije smrti primaoca izdržavanja, dakle ne za cijelo vrijeme trajanja ugovora, što je okolnost koja bi eventualno bila od utjecaja za raskid ugovora, što nije predmet ove tužbe niti je takav zahtjev postavljao primalac izdržavanja dok je bio živ.

Prvostepeni sud je cijenio izvedene dokaze u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku pa žalba paušalno tvrdi suprotno.

Cijeneći sve navedeno prvostepeni sud je za svoju odluku dao razloge o odlučnim činjenicama, nije učinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi na kojima tužitelji temelje žalbu nisu osnovani, pa je zato temeljem čl. 226. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja ovaj sud odbio jer je neosnovana, a prvostepenu presudu potvrdio.”

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 P 069292 18 Gž od 11.12.2018. godine)

Pravna posljedica zajljucenja ugovora o poklonu radi izbjegavanja vracanja duga

By
ePravo.ba
-
0

PRAVNA POSLjEDICA ZAKLjUČENjA UGOVORA O POKLONU RADI IZBJEGAVANjA VRAĆANjA DUGA

Zakon o obligacionim odnosima

član 53
  • Poklanjanjem nekretnine svojoj djeci poklonodavac je onemogućio sudsko izvršenje na nekretnini radi namirenja potraživanja svog povjerioca prema njemu kao zajmoprimcu, pa je takav ugovor o poklonu ništav jer je pobuda koja je osnov ugovora nedopuštena.

Obrazloženje:

“Prvostepenom presudom Općinskog suda u… utvrđeno je da je ništav ugovor o prenosu nekretnina,…Dosljedno prednjem ima se brisati upis izvršen dana 26.10.2010. godine na nekretninama označenim kao… izvršen na osnovu ugovora o prenosu nekretnina…, zaključen između… pa se ima uspostaviti vlasničko zemljišno-knjižno pravo, ono koje je bilo prije izvršenog upisa.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u…broj…žalba tuženih je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv drugostepene presude tuženi od 1 -3 su blagovremeno izjavili reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,…

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbi člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

… Pitanje u ovom sporu je kakve posljedice nastaju tuženikovim zaključenjem ugovora o poklonu sa djecom, što pravilno nalazi i o tome daje obrazloženje nižestepeni sud. Ni sama činjenica koju navodi prvotuženi u reviziji da je ugovor o poklonu sačinio prije više od godinu dana nego što je tužitelj podnio prijedlog za izvršenje, a da je od sudske nagodbe sa tužiteljem za isplatu preostalog iznosa prošlo više od dvije godine, ne opravdava i ne umanjuje razlog tuženog, koji nalaze nižestepeni sudovi, da zaključi ugovor o poklonu. Upravo takvi navodi osnovano ukazuju na pravilnost zaključka prvostepenog suda, prihvaćenog od strane drugostepenog suda, da je 30.2. 2010. godine zaključen ugovor o poklonu prvotuženog sa djecom iako nije vratio ostatak dužnog iznosa po zaključenom ugovoru o zajmu sa tužiteljem još 2005. godine na iznos od 65.000,00 KM. Godine 2008. tužitelj i prvotuženi su sačinili sudsku nagodbu da će prvotuženi ostatak duga platiti do 31. 12. 2010. godine, da bi prvotuženi 30. 9. 2009. godine zaključio sa svojom djecom ugovor o poklonu nekretnine na kojoj je i dalje ostao u posjedu, kao što je bio i prije zaključenja ugovora.

Pošto je prvotuženi kao zajmoprimac znao da duže vremena tužitelju duguje veći novčani iznos, a da je zemljišnoknjižni ured suda odbio upisati zabilježbu izvršenja na nekretnini sa obrazloženjem da izvršenik više nije vlasnik nego njegova djeca to, i po ocjeni ovog suda, ukazuje da je pobuda prvotuženog za zaključenje ugovora o poklonu sa djecom bila izbjegavanje vraćanja zajma tužitelju.

Prema odredbi člana 53. ZOO. pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost (stav 1.).

Ali, ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovarača da zaključi ugovor ili ako je to drugi ugovarač znao ili morao znati, ugovor će biti bez dejstva (stav 2.).

Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo i kad drugi ugovarač nije znao da je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovarača (stav 3.).

U konkretnom slučaju pobuda prvotuženog je, kako je pravilno ocijenio drugostepeni sud, bila upravo da poklanjanjem nekretnine svojoj djeci onemogući sudsko izvršenje na nekretnini radi namirenja potraživanja tužitelja kao povjerioca prema njemu kao zajmoprimcu.

Pošto se radi o poklonu (ugovor bez naknade), čak i kada ostali tuženi – poklonoprimci nisu znali za takvu nedopuštenu pobudu njihovog oca kao poklonodavca, predmetni ugovor o poklonu, u smislu člana 53. stav 3. ZOO, nema pravno dejstvo.

Pravilno je ocijenio drugostepeni sud da je za konkretno učinjeni poklon pobuda, koja je osnov ugovora, nedopuštena (poklon radi očitog izbjegavanja sudskog izvršenja na poklonjenoj nekretnini), pa slijedi da je osnov ugovora o poklonu bio nedopušten, a tim i da je takav ugovor ništav (član 52. ZOO).

Ovako nedopuštenom pobudom se, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, narušava načelo savjesnosti i poštenja, zabrane zloupotrebe prava, kršenje ispunjenja obaveze (član 12, 13. i 17. ZOO).

Dakle, drugostepeni sud je, pravilnom primjenom odredaba procesnog i materijalnog prava (član 12, 13, 17, 52. i 53. ZOO), pravilno odlučio da žalbu tuženih odbije i potvrdi prvostepenu presudu.”

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 P 062474 18 Rev od 20.8.2019. godine)

Obaveza suda u slucaju nesaglasnosti dva psihijatrijska vjestacenja

By
ePravo.ba
-
0

OBAVEZA SUDA U SLUČAJU NESAGLASNOSTI DVA PSIHIJATRIJSKA VJEŠTAČENjA

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 160
  • Okolnost da dva psihijatrijska vještačenja nisu saglasna ne obavezuje sud da odredi i treće vještačenje ako mu jedno od ta dva vještačenja pruža dovoljno dokaza da pravilno i potpuno utvrdi psihičko stanje optuženog u vrijeme izvršenja krivičnog djela kao odlučnu činjenicu.

Obrazloženje:

“Što se tiče psihičkog stanja optuženog u vrijeme izvršenja krivičnog djela prvostepeni sud se pravilno opredijelio da za podlogu utvrđivanja odlučnih činjenica od kojih zavisi izvođenje tog zaključka prihvati nalaz i mišljenje vještaka doc. dr S. V S., i dr T. D. S obzirom na način kako je pribavljen, šta je u njemu izneseno, da se ne bavi pretpostavkama već egzaktnim činjenicama, a da je od suda provjeren i doveden u vezu sa drugim dokazima, on daje pouzdanu osnovu za utvrđivanje da je optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv. Opredjeljujući se da ovaj nalaz prihvati sud pravilno cijeni i realne radnje koje optuženi preduzima neposredno prije i poslije izvršenja krivičnog djela (mirno razgovara sa svjedokom H., prolazi u dvorište, otvara vrata i ulazi u kuću, izuva se i penje na sprat, poslije izvršenja krivičnog djela se obuva i vozeći automobil odlazi kući, priča sinu šta je uradio…). Ovako cijenjen nalaz daje osnov da ga sud prihvati kao valjan i pouzdano izvede zaključak o uračunljivosti optuženog. S druge strane, opravdano sud ne prihvata nalaz vještaka prof, dr M. N. zbog njegove uopštenosti, zasnovanosti na pretpostavkama i kontradiktornostima, a koju je provjerio odsustvom objektivnih pokazatelja o navodnom alkoholizmu optuženog (nije registrovan kod zdravstvene ustanove da se liječio, svjedoci govore o uobičajenom konzumiranju alkohola poslije i prije teškog rada…). S obzirom na to sud je imao dovoljno dokaza da pravilno i potpuno utvrdi ovu odlučnu činjenicu bez određivanja novog vještačenja to je i činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, uključujući i to da je u stanje afekta optuženi doveden usljed svojih ličnih svojstava a ne ponašanjem oštećene.

Kod ovakvog činjeničnog stanja, zasnovanog na pravilno i potpuno utvrđenim odlučnim činjenicama, a da nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka prvostepeni sud je radnje optuženog pravilno pravno ocijenio kao krivično djelo teškog ubistva iz člana 149. stav 1. tačka 5. KZ RS i za to djelo ga oglasio krivim.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 16 0 K 000043 18 Kž 9 od 11.2.2019. godine)

Nezakonitost dokaza pribavljenih na osnovu naredbe za pretresanje

By
ePravo.ba
-
0

NEZAKONITOST DOKAZA PRIBAVLjENIH NA OSNOVU NAREDBE ZA PRETRESANjE

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 122 stav 1 tač. v) i d)
  • Naredba o pretresu u kojoj nije navedena svrha pretresanja, niti je konkretizovana kako u odnosu na krivično djelo tako i odnosu na stvari koje su predmet pretresa, nije izdata u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, pa su dokazi pribavljeni na osnovu nje nezakoniti.

Obrazloženje:

“Prije svega uvidom u navedeni dokaz, ovaj sud nalazi da je pravilan zaključak prvostepenog suda da zbog toga što u naredbi o pretresu Osnovnog suda u M. od 10. 11.2017. godine nije navedena svrha pretresanja, te da predmetna naredba nije izdata u skladu sa zakonskom odredbom odnosno sa članom 122. stav 1. tačka v) i d) ZKP RS, gdje je propisano da naredba između ostalog treba sadržavati svrhu pretresanja kao i opis lica koje treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja, pa shodno tome, sud smatra da predmetna naredba o pretresu nije konkretizovana, pa kako u odnosu na krivično djelo tako i odnosu na stvari koje su predmet pretresa, te pravilno sud smatra da predmetni telefon nije oduzet u skladu sa odredbama ZKP RS, odnosno da se radi o nezakonitom dokazu, tako da i određene radnje i prikupljeni dokazi na koje se poziva prvostepeni sud (strana 4. obrazloženja), shodno tome, pravilno ukazuje na nezakonitost tih dokaza.

Kako iz obrazloženja pobijane presude slijedi da je prvostepeni sud dao razloge o tome da u naredbi o pretresu nije navedena svrha pretresanja i da se osnovano ukazuje na nezakonitost tog dokaza, ovaj sud nalazi da neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi tužioca da su ovlaštena službena lica postupila po naredbi Osnovnog suda u M. broj … od 10. 11.201 7. godine i da su u izvještaju o izvršenom pretresu naveli da je pretres izvršen radi pronalaska predmeta i stvari koje su važne za krivični postupak, pa shodno tome pravilan je zaključak prvostepenog suda da pobijana naredba ne sadrži sve ono što je propisano odredbom člana 122. stav 1 tačka v) ZKP RS.”

(Presuda Okružnog suda u Doboju, 86 0 K 048965 19 Kž od 17.12.2019. godine)

Mogucnost uticaja na privilegovanog svjedoka

By
ePravo.ba
-
0

MOGUĆNOST UTICAJA NA PRIVILEGOVANOG SVJEDOKA KAO BOJAZAN OD OMETANjA ISTRAGE

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 197 stav 1 tačka b)
  • Lična svojstva svjedoka, koji je lišen poslovne sposobnosti i njegovo svojstvo privilegovanog svjedoka, jer je sin osumnjičenog, okolnosti su koje ukazuju na bojazan da će osumnjičeni ometati krivični postupak uticajem na tog svjedoka.

Obrazloženje:

“Žalba pobija postojanje oba pritvorska razloga za produženje pritvora smatrajući da oni više ne postoje. Žalba smatra da ne postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će osumnjičeni ometati krivični postupak uticajem na svjedoka D. Đ., s obzirom da je tom svjedoku oduzeta poslovna sposobnost zbog čega se ne zna da li on može i da svjedoči a da je, kao sin osumnjičenog, privilegovani svjedok koji može odbiti svjedočenje. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pouzdan zaključak o postojanju ovih okolnosti. Polazeći od pravilnog utvrđenja da sin osumnjičenog D. Đ. nije saslušan kao svjedok i da je potrebno pribaviti mišljenje JU Centar za… R da li se on zbog svog zdravstvenog stanja može saslušati, a cijeneći srodstvo osumnjičenog sa ovim svjedokom, prvostepeni sud postojanje koluzione opasnosti, kao pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP RS, pravilno zasniva na postojanju osnovane bojazni da će osumnjičeni ometati krivični postupak uticajem na ovog svjedoka. Prema tome, upravo lična svojstva svjedoka, koji je lišen poslovne sposobnosti i njegovo svojstvo privilegovanog svjedoka, koju žalba smatra da isključuju opasnost od ometanja istrage, u konkretnom slučaju jesu one okolnosti koje ukazuju na ovu bojazan.”

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 16 0 K 000206 18 Kž od 10.1.2018. godine)

Prerastanje radnog odnosa na odredeno vrijeme u radni odnos na neodredeno vrijeme

By
ePravo.ba
-
0
PRERASTANjE RADNOG ODNOSA NA ODREĐENO VRIJEME U RADNI ODNOS NA NEODREĐENO VRIJEME
Zakon o radu

član 22

Ukoliko bi na osnovu posljednjeg zaključenog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem radni odnos radnika trajao duže od tri godine, u tom slučaju nastupa zakonska presumpcija o prerastanju radnog odnosa, odnosno ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prerasta u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

“Poslodavcu je potrebno mišljenje u vezi sa prijemom u radni odnos na period od 120 dana bez raspisivanja javnog konkursa, i to u odnosu na radnika kojem ističe ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen u trajanju od tri godine, s tim da bi u slučaju sklapanja novog ugovora na period od 120 dana došlo do prerastanja ugovornog odnosa na neodređeno vrijeme.

Uredbom o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 13/2019 – dalje: Uredba) propisan je postupak prijema u radni odnos u federalnim zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama pod drugim nazivom, pravnim licima sa javnim ovlaštenjima prenesenim federalnim propisima, kao i u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovine, te u privrednim društvima u kojima Federacija Bosne i Hercegovine učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

Odredbom člana 4. stav 1. Uredbe, u skladu sa odredbom člana 20a stav 2. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon), propisano je da se kod navedenih poslodavaca na koje se Uredba primjenjuje, prijem u radni odnos vrši nakon provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja. Odredbom člana 5. stav 1. tačka b) pomenute uredbe propisano je da se, izuzetno od odredbe člana 4. ove uredbe, kod poslodavaca na koje se ista primjenjuje, prijem u radni odnos vrši bez provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja u slučaju prijema u radni odnos na određeno vrijeme najdalje do 120 dana, jednokratno u toku jedne kalendarske godine za konkretno radno mjesto.

Shodno navedenom, mišljenja smo da se kod poslodavaca iz člana 1. stav 1. Uredbe, prijem u radni odnos na određeno vrijeme, u najdužem trajanju od 120 dana u toku jedne kalendarske godine, može izvršiti bez obaveze javnog oglašavanja. Pomenuti izuzetak se može primijeniti bez obzira na to da li se radi o postojećim radnicima kojima ističe ranije zaključeni ugovor o radu na određeno vrijeme ili se radi o novim radnicima, s tim da radni odnos zasnovan primjenom navedenog izuzetka može trajati najduže 120 dana u toku jedne kalendarske godine.

Nadalje, odredbom člana 22. st. 1. i 3. Zakona propisano je da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno ili na određeno vrijeme, te da se ugovor o radu na određeno vrijeme ne može zaključiti na period duži od tri godine. U stavu 4. iste odredbe propisano je da ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Imajući u vidu navedeno, ukoliko bi na osnovu posljednjeg zaključenog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem radni odnos radnika trajao duže od tri godine, mišljenja smo da bi, u pravilu, u tom slučaju, primjenom odredaba Zakona, nastupila navedena zakonska presumpcija, odnosno da bi došlo do prerastanja ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

S tim u vezi, a s obzirom na to da se navedeni izuzetak od obaveze objavljivanja javnog oglasa može primijeniti i u slučaju radnika kojima ističe ranije zaključeni ugovor o radu na određeno vrijeme, mišljenja smo da sama okolnost da će primjenom izuzetka u konkretnom slučaju doći do prerastanja ugovornog odnosa na neodređeno vrijeme, nije od uticaja na mogućnost primjene istog. Ovo iz razloga što bi se posljedice primjene pomenutog izuzetka u konkretnom slučaju cijenile u kontekstu posebne zakonske presumpcije koja nastupa ispunjenjem propisanih uslova.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-531/19 od 8.11.2019. godine)

https://www.pravobih.com

Pravo poreznog obveznika na umanjenje placanja poreza na dobit

By
ePravo.ba
-
0
PRAVO POREZNOG OBVEZNIKA NA UMANjENjE PLAĆANjA POREZA NA DOBIT
Zakon o porezu na dobit

član 36 stav 1

Porezni obveznici koji primjenjuju MSFI -16, a koji se nalaze u ulozi zakupoprimca, u poreznom bilansu priznaju rashode koji se odnose na zakup u iznosu koji predstavlja obavezu plaćanja prema zakupodavcu u datom poreznom periodu.

“Da li porezni obveznik ima pravo na umanjenje plaćanja poreza na dobit po osnovu investiranja iz vlastitih sredstava u proizvodnu opremu u skladu sa propisanim uslovima?

Prema odredbama Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 15/2016 – dalje: Zakon) i Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 88/2016, 11/2017 i 96/2017 – dalje: Pravilnik), dajemo sljedeći odgovor u skladu sa članom 10. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 35/2005).

Članom 36. stavom 1. Zakona, propisano je da porezni obveznik ima pravo na umanjenje plaćanja poreza na dobit po osnovu investiranja u skladu sa uslovima propisanim u ovom članu.

Članom 36. stav 2. Zakona propisano je da poreznom obvezniku koji izvrši investiranje iz vlastitih sredstava u proizvodnu opremu u vrijednosti preko 50% ostvarene dobiti tekućeg poreznog perioda, umanjuje se obaveza obračunatog porez na dobit za 30% iznosa u godini investiranja. Stavom 3. istog člana definisano je investiranja u proizvodnu opremu kao kupovina stalnih sredstava i to: postrojenja i opreme, uz izuzetak putničkih automobila, koju obveznik kupuje vlastitim sredstvima u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti.

Kako MSFI – 16 još uvijek nije preveden i objavljen u RS, izmjene Zakona nisu obuhvatile izmjene novog MSFI – 16, u pogledu poreznog tretmana rashoda po osnovu lizinga.

Na taj način je nastao problem zbog odredbe postojećeg člana 12a stav 3. Zakona kojim je propisano da je amortizacija porezno priznat rashod samo za sredstva koja su u vlasništvu poreznog obveznika, a izuzetno i ukoliko je porezni obveznik sredstva nabavio putem finansijskog lizinga, amortozacija tih sredstava se priznaje njihovom korisniku.

Članom 88. Pravilnika, propisano je da obvezniku iz člana 3. Zakona će se umanjiti utvrđena porezna obaveza za 30% ukoliko porezni obveznik izvrši kupovinu proizvodne opreme u godini za koju se utvrđuje dobit, prema sljedećim kumulativno ispunjenim uslovima: a) vrijednost proizvodne opreme iznosi više od 50% ostvarene dobiti prije oporezivanja iz poreznog perioda za koji se umanjuje porezna obaveza, b) kupovina opreme se vrši iz vlastitih sredstava i c) proizvodna oprema je kupljena i stavljena u upotrebu u godini za koju se traži umanjenje porezne obaveze.

Članom 88. stavom 2. Pravilnika, propisano je da kupovina iz vlastitih sredstava se utvrđuje na osnovu Izvještaja o novčanim tokovima sačinjenog u skladu sa direktnom ili indirektnom metodom prema računovodstvenim propisima na način da je: NPA (Novčani tok iz poslovnih aktivnosti) = NIA (Novčani tok iz investicionih aktivnosti) + NFA (Novčani tok iz finansijskih aktivnosti). Stavom 3. istog člana propisano je da se proizvodnom opremom smatraju se postrojenje ili oprema koju porezni obveznik direktno koristi u procesu stvaranja nove vrijednosti (proizvoda ili usluge) kao sredstvo rada, s izuzetkom putničkih automobila.

Shodno navedenim odredbama i vašem upitu, mišljenja smo da bageri, mikseri i utovarivači, kamioni koji se koriste kod kamenoloma – proizvodnja kamenog agregata-pijeska, mogu smatrati proizvodnom opremom, prema članu 36. stav 3. Zakona i člana 88. stav 3. Pravilnika jer svojom upotrebom stvaraju novu vrijednosti odnosno proizvod.

Naime, u odnosu na MRS 17 – Lizing, prema novom MSFI – 16, zakupoprimac u svojim knjigama priznaje svaki zakup (osim kratkoročnog zakupa i za iše klasifikacije na operativni i finansijski zakup, već se svaki zakup, osim gore navedenih, priznaje kao imovina u bilansu stanja, koja se amortizuje u očekivanom periodu upotrebe iste. Takode, u skladu sa MSFI -16, u bilansu uspjeha priznaju se i rashodi kamata po osnovu obaveze za lizing.

S obzirom na to da se imovina uzeta pod zakup amortizuje (osim u gore navedenim slučajevima), a sam zakup se prema MSFI – 16 kod zakupoprimca ne klasifikuje na finansijski i operativni, rashodi amortizacije se ne mogu priznati u poreznom bilansu u skladu sa aktuelnim članom 12a stav 3. Zakona. Na ovaj način postoji pravna praznina prilikom priznavanja rashoda amortizacije imovine koja je uzeta pod zakup, u poreznom bilansu, kod onih poreznih obveznika koji (u RS-u dobrovoljno) primjenjuju MSFI -16.

Shodno navedenom, da bi se premostila nastala pravna praznina, Ministarstvo finansija RS je dana 4.9.2019. godine dalo Mišljenje broj: 06.05/020-1828/19, u kojem je navelo da je potrebno primijeniti analogiju kod poreznog tretmana priznavanja rashoda po osnovu lizinga, u skladu sa novim MSFI – 16, koja podrazumijeva sljedeće:

– kod zakupodavca lizing se i dalje klasifikuje na finansijski i operativni, dok se kod operativnog lizinga prihod priznaje po pravolinijskoj osnovi tokom trajanja lizinga, osim ako ne postoji neka druga sistemska osnova koja je primjerenija vremenskom rasporedu smanjivanja koristi dobijenih od sredstva koje je predmet lizinga;

– zakupoprimac i dalje ima obavezu da zakupodavcu izvrši ugovoreni iznos plaćanja, kao što ima kod operativnog zakupa u slučaju primjene MRS -17, prema kojem navedena obaveza plaćanja predstavlja rashod koji se priznaje po pravolinijskoj osnovi tokom trajanja lizinga, osim ako neka druga sistemska osnova nije primjerenija za predstavljanje vremenske strukture koristi za korisnika.

Dakle, uzimajući u obzir sve gore navedeeno, Ministarstvo finansija RS zaključuje da porezni obveznici koji primjenjuju MSFI – 16, a koji se nalaze u ulozi zakupoprimca, u poreznom bilansu priznaju rashode koji se odnose na zakup, u iznosu koji predstavlja obavezu plaćanja prema zakupodavcu u datom poreznom periodu.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-14-2-730/18-1 od 7.3.2018. godine)

1...424344...110Page 43 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©