Isplata place roditeljima koji odsustvuju sa posla zbog cuvanja djece COVID

22. Januara 2020.

ISPLATA PLAĆE RODITELjIMA KOJI ODSUSTVUJU SA POSLA ZBOG ČUVANjA MALOLjETNOG DJETETA KOJE NE IDE U ŠKOLU ZBOG STANjA NESREĆE PROUZROKOVANE KORONA VIRUSOM

Zakon o radu

član 81 stav 1

Budući da je Vlada Federacije BiH svojim zaključkom dala preporuke da se, u vrijeme trajanja stanja nesreće prouzrokovane korona virusom u Federaciji BiH, roditeljima maloljetne djece do 10 godina omogući odsustvo sa posla jednom roditelju u slučaju da oba roditelja rade, radniku koji odsustvuje sa posla po ovom osnovu utvrđuje se pravo na naknadu plaće u skladu sa zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

“Kako regulisati odsustva sa posla radnika koji je roditelj malodobne djece do 10 godina života, zbog novonastale situacije preveniranja širenja virusa COVID-19?

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na 214. tematskoj sjednici održanoj dana 16.03.2020. godine, proglasila stanje nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te donijela Zaključak V. broj: 403/2020 od 16.03.2020. godine, u vezi sa postupanjem poslodavca i radnika, u cilju sprječavanja bolesti izazvane korona-virusom (COVID-19), kojim je, između ostalog, izdata preporuka poslodavcima da se radnicima, roditeljima malodobne djece do 10 godina, omogući odsustvo sa posla jednom roditelju, u slučaju da oba roditelja rade.

Shodno navedenom, a imajući u vidu pomenute preporuke, kao i ostale mjere koje se preduzimaju s ciljem sprječavanja bolesti izazvane korona virusom, mišljenja smo da bi poslodavac za vrijeme trajanja navedenih okolnosti trebao radnicima, roditeljima malodobne djece omogućiti odsustvo sa rada, ukoliko oba roditelja rade.

U pogledu evidentiranja radnika kojima bi se omogućilo navedeno odsustvo ističemo da je odredbom člana 43. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018 – dalje: Zakon), između ostalog, propisano da je poslodavac dužan svakodnevno voditi evidenciju o radnicima i drugim licima angažovanim na radu, kao i evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni – matična evidencija. Na osnovu ovlaštenja iz odredbe člana 43. stav 5. Zakona federalni ministar rada i socijalne politike donio je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i drugim licima angažovanim na radu (“Sl. novine FBiH”, br. 92/2016 – dalje: Pravilnik).

Odredbom člana 8. Pravilnika propisan je sadržaj evidencije o radnom vremenu i podaci koji se vode u toj evidenciji. Između ostalog, predviđeni su podaci koji se odnose na vrijeme i razloge neprisustva na poslu, te druge podatke o radnom vremenu od kojih zavisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom. Kao razlozi neprisustva na poslu navedena su i odsustva kao i vrijeme spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad.

Kada je u pitanju ostvarivanje prava na naknadu plaće, ističemo da se ista ostvaruje u skladu sa članom 81. stav 1. Zakona kojim je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za period odsustvovanja sa rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena spriječenost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.), dok je u stavu 2. iste odredbe propisano da se period iz stava 1. ovog člana za koji se naknada isplaćuje na teret poslodavca utvrđuje zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-30/11-709/20 od 17.3.2020. godine)

Status ratnih zarobljenika

ePravo.ba

22. Januara 2020.

STATUS RATNIH ZAROBLjENIKA

Osnovni krivični zakon

član 144

Da bi određena osoba imala status ratnog zarobljenika, odlučujuće je da se radi o pripadnicima strane u sukobu koji su pali pod vlast neprijatelja, a ne da li su i kada oni formalno registrovani kao ratni zarobljenici.

Obrazloženje:

“Neosnovano se žalbom branitelja optuženog pobija prvostepena presuda i tvrdnjom da prvostepeni sud nije na pravilan način utvrdio status ratnih zarobljenika osoba za koje se presudom tvrdi da su bili ratni zarobljenici. Pri tome branitelj u žalbi ističe da se, u skladu sa članom 4. i 17. Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima, status ratnog zarobljenika utvrđuje registarskim brojem, te da je to strogo formalan status. Međutim, ovi žalbeni navodi branitelja su neosnovani jer je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da je prvostepeni sud, pri utvrđivanju da su osobe koje su navedene u izreci presude bili ratni zarobljenici, imao u vidu odredbu člana 4. Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima prema kojoj su ratni zarobljenici lica koja su pala pod vlast neprijatelja, a pripadnici su oružanih snaga jedne strane u sukobu, kao i pripadnici milicije i dobrovoljačkih jedinica koje ulaze u sastav tih oružanih snaga, pripadnici organizovanih pokreta otpora koji pripadaju jednoj strani u sukobu, pripadnici redovnih oružanih snaga koji izjavljuju da pripadaju jednoj vladi ili vlasti koju nije priznala sila pod čijem vlašću se nalaze i dr. Prema tome, očito je da je za status određenih osoba kao ratnih zarobljenika, pa time i za njihovo potpadanje pod zaštitu koju pruža navedena Ženevska konvencija, odlučujuće da se radi o pripadnicima strane u sukobu koji su pali pod vlast neprijatelja, a ne da li su i kada oni kao takvi formalno registrovani.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 070-0-Kž-08-000381 od 29.10.2008. godine)

Zastita svjedoka od krivicnog progona samooptuzivanjem

ePravo.ba

22. Januara 2020.

ZAŠTITA SVJEDOKA OD KRIVIČNOG PROGONA SAMOOPTUŽIVANjEM

Zakon o krivičnom postupku

član 148

Iskaz svjedoka koji nije upozoren da ima pravo da ne odgovara na određena pitanja nije nezakonit i može se koristati u daljem postupku, ukoliko se na tom njegovom iskazu ne zasniva optužba protiv njega samog.

Obrazloženje:

“Prigovor da svjedok M.R. nije poučen u skladu sa odredbom člana 148 ZKP, da ima pravo da ne odgovara na određena pitanja je tačan. Međutim zaključak da njegov iskaz zbog toga nije zakonit i da se ne može koristati u daljem postupku je pogrešan. Smisao ove zakonske odredbe je zaštita svjedoka od krivičnog progona samooptuživanjem, a ne zaštita drugih lica protiv kojih se postupak vodi. U konkretnom slučaju na njegovoj izjavi ne zasniva se optužba protiv njega, kao svjedoka, kada bi ovaj dokaz bio nezakonit. Zato se u postupku prema optuženom ovakav iskaz svjedoka mogao koristiti kao potpuno valjan i zakonit dokaz.

Ovakav način uzimanja izjave i neoptuživanje svjedoka za davanje mita, ne mogu da potvrde pokušaj žalbe da sugeriše pristrasnost u vođenju postupka protiv optuženog i kršenje prava garantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim slobodama. Sud cijeni osnovanost optužbe prema konkretnom učiniocu i postupak koji se prema njemu vodi, a ne prema onim licima koji su po stavu odbrane mogući počinioci. U sistemu važećeg krivičnog postupka sama uloga suda je redukovana, a gonjenje učinilaca krivičnih djela je u nadležnosš tužioca.

Radi toga ne može se prihvatiti da je sa stanovišta odbrane optuženog izjava ovog svjedoka nije uzeta kršenjem ljudskih prava, pravilno je cijenjena od strane drugostepenog suda i na osnovu nje su izvedeni sasvim pouzdani zaključci. Ona u potpunosti, sa ostalim prihvaćenim dokazima, potvrđuje činjenično stanje iz izreke presude. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio zakon i optuženog oglasio krivim za krivično djelo primanja mita iz člana 351 stav 1 KZRS.

Na osnovu svega proizilazi da nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a zakon je pravilno primijenjen.

Ispitujući odluku o kazni ovaj sud nalazi da su sve odlučne činjenice, od kojih zavisi njen izbor i visina, potpuno i pravilno utvrđene. One su u potpunosta ostvarile odgovarjući uticaj propisan zakonom, pa je po ocjeni ovog suda izrečena odgovarajuća kazna.

Iz navedenih razloga valjalo je, na osnovu člana 319 Zakona o krivičnom postupku, žalbu branioca optuženog odbita i drgostepenu presudu potvrditi.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 118-0-Kžž-09-000 014 od 14.5.2009. godine)

Pretres pred drugostepenim sudom

ePravo.ba

22. Januara 2020.

PRETRES PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM

Zakon o krivičnom postupku

član 323

Pred drugostepenim sudom se ne drži glavni pretres već se drži pretres koji predstavlja fazu žalbenog postupka, a koja se vodi po pravilima glavnog pretresa.

Obrazloženje:

“Žalba polazi od tvrdnje da pobijana presuda, kao ni drugostepeno rješenje, ne sadrže razloge iz kojih bi se moglo zaključita zašto je prvostepena presuda ukinuta.

Ovakva tvrdnja je neosnovana jer je u rješenju drugostepenog suda sasvim jasno navedeno da se prvostepena presuda ukida zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo je sasvim određeno izneseno i u obrazloženju pobijane presude, kada sud vrši ocjenu prihvaćenih dokaza i na njima zasniva svoju odluku. Prema tome pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Prigovor da drugostepeni sud nije održao glavni pretres, već je samo prihvatio ranije izvedene dokaze, na osnovu kojih nije utvrdio ništa novo, već je samo drugačije cijenio ranije dokaze, ne može da dovede u sumnju pravilnost njegovog postupanja. Pogrešno žalba smatra da je drugostepeni sud trebao održata glavni preteres. Pred drugostepenim sudom se ne drži glavni pretres već, shodno odredbi člana 323 ZKP-a, preteres pred drugostepenim sudom. Ovo je bitna razlika, jer je taj pretres faza žalbenog postupka, istina koja se vodi po pravilima glavnog preteresa. Nadalje iz ovoga proizilazi i pravilnost postupka tog suda da prihvati ranije izvedene dokaze bez ponovnog saslušavanja ranije saslušanih svjedoka. Na to stranke ni branilac nisu imali primjedbi, pa suprotna tvrdnja koju žalba iznosi je u svemu pogrešna.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 118-0-Kžž-09-000 014 od 14.5.2009. godine)

Potvrđivanje pobijane presude

ePravo.ba

22. Januara 2020.

POTVRĐIVANjE POBIJANE PRESUDE

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 327

Kada se utvrdi da su neosnovani prigovori žalbe branioca da je prestroga kazna izrečena pobijanom presudom, žalba se odbija, a pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje:

“Za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ RS, za koje je optuženi oglašen krivim, propisana je kazna zatvora od dvije do dvanaest godina. Pri odmjeravanju kazne optuženom, prvostepeni sud je cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na koje se presuda poziva u obrazloženju, pa je polazeći od odredbe člana 37. KZ RS – opšta pravila o odmjeravanju kazne, optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a što je obrazložio na način da je osim što je kao posljedica kršenja odredaba Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljem tekstu: ZOOBS na putevima BiH) koje su navedene u izreci pobijane presude, i dva lica zadobila teške tjelesne povrede od kojih jedno lice tešku tjelesnu povredu opasnu po život, dakle, kriminalna količina posljedice u ovom slučaju u znatnoj mjeri prevazilazi uslov za pravnu kvalifikaciju po članu 410. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ RS, a taj uslov je smrt jednog lica. Pravilnom ocjenom svih tih okolnosti a koje prihvata i ovaj sud, izrečena kazna zatvora je u svemu primjerena težini učinjenog djela, stepenu krivice optuženog i okolnostima pod kojima je djelo učinjeno. Ta kazna je i dovoljna i potrebna da bi se ostvarila svrha kažnjavanja propisana u članu 28. KZ RS, kako sa aspekta opšte (generalne) tako i posebne (specijalne) prevencije.

Stoga su prigovori žalbe branioca da je kazna izrečena optuženom pobijanom presudom prestroga, kao i zalaganje žalbe da mu se izrekne manja kazna, neosnovani.

Valjalo je stoga žalbu odbiti kao neosnovanu i na osnovu člana 327. ZKPRS, pobijanu presudu potvrditi.”

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 K 020292 17 Kž od 22.8.2017. godine)

https://www.pravobih.com

Zakon o zastiti od nasilja u porodici FBiH

ePravo.ba

21. Januara 2020.

ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI

(“Sl. novine FBiH”, br. 20/2013)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Predmet Zakona

Ovim zakonom uređuje se: zaštita od nasilja u porodici, pojam porodice i nasilje u porodici, vrsta i svrha zaštitnih mjera za osobe koje su počinile radnje nasilja u porodici, način i postupak izricanja zaštitnih mjera, zaštita žrtve od nasilja u porodici, međusobna povezanost svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u porodici i druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u porodici.

Član 2

Značenje izraza

Nasilna osoba u smislu ovog zakona je član porodice koji vrši radnje nasilja iz člana 7. ovog zakona.

Žrtva nasilja u smislu ovog zakona je svaki član porodice koji je izložen radnjama nasilja u porodici iz člana 7. ovog zakona.

Dijete u smislu ovog zakona je svaki član porodice koji nije navršio 18 godina života.

Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog spola podrazumijevaju oba spola.

Član 3

Opći principi pružanja zaštite i izuzeće od primjene zakona

Principi zaštite od nasilja u porodici uređeni ovim zakonom i drugim propisima, kao i međunarodni standardi koje je prihvatila Bosna i Hercegovina koji uređuju oblast nasilja u porodici, primjenjivat će se u svim slučajevima radi osiguranja najdjelotvornije zaštite za žrtve nasilja u porodici.

Primjenu i provođenje ovog zakona u skladu sa svojim nadležnostima osigurat će općinski sud – prekršajno odjeljenje suda (u daljnjem tekstu: nadležni sud), policija, organ starateljstva i druge institucije nadležne za socijalnu i zdravstvenu zaštitu, uz obavezu zajedničkog i koordiniranog djelovanja.

Institucije iz stava 2. ovog člana trebaju osigurati da postupanja sa žrtvama nasilja i nasilnim osobama vrše uposlenici educirani za rad sa navedenim osobama.

Prema djetetu iz stava 3. član 2. ovog zakona koje učini radnje iz člana 7. ovog zakona neće se primjenjivati odredbe čl. od 9. do 30. ovog zakona.

Zaštitu žrtvi nasilja u porodici mogu pružiti i nevladine organizacije registrirane za pružanje ovih usluga.

Član 4

Hitnost rješavanja

Za predmete nasilja u porodici nadležni subjekti iz člana 3. stav 2. ovog zakona dužni su osiguravati hitnost u rješavanju.

Član 5

Pristup nadležnom sudu

Ovim zakonom osigurava se nesmetan pristup nadležnom sudu, bez bilo kakvih troškova za žrtve nasilja u porodici.

II. POJAM PORODICE I NASILJE U PORODICI

Član 6

Pojam porodice i odnosi u porodici

Porodicu, u smislu ovog zakona, čine:

1) bračni i vanbračni partneri i njihova djeca (zajednička ili iz ranijih zajednica),

2) srodnici: krvni srodnici i srodnici iz odnosa potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom; očuh, maćeha; usvojenik i usvojilac iz odnosa nepotpunog usvojenja; srodnici po tazbini zaključno sa drugim stepenom,

3) staralac i štićenik, hranilac i hranjenik,

4) bivši bračni i vanbračni partneri i njihova djeca (zajednička ili iz ranijih zajednica) i njihovi roditelji, uključujući očuha i maćehu.

Odnosi među članovima porodice zasnivaju se na humanim principima koji podrazumijevaju međusobno poštivanje, pomaganje, privrženost, održavanje skladnih odnosa uz razvijanje i ispoljavanje najboljih osobina, pri tome imajući u vidu posebno obavezu zaštite djece, poštivanje ravnopravnosti spolova i dobrovoljnost stupanja u brak i vanbračnu zajednicu.

U međusobnim odnosima članovi porodice poštivat će prava, slobode i sigurnost drugih članova porodice na način da ih neće ograničavati, onemogućavati ili sprečavati u ostvarivanju njihovih prava i sloboda koje članovi porodice imaju prema postojećim propisima.

Član porodice suzdržat će se od povrede fizičkog ili psihičkog integriteta drugog člana porodice, povrede i diskriminacije na osnovu spola i uzrasta i od stavljanja u stanje potčinjenosti prema bilo kom osnovu.

Član 7

Pojam nasilja u porodici

U smislu ovog zakona smatrat će se da postoji nasilje u porodici ukoliko postoje osnove sumnje da su učinjene radnje kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice.

Radnje nasilja u porodici ili prijetnje tim radnjama, u smislu stava 1. ovog člana, su:

1) svaka primjena fizičke sile na fizički ili psihički integritet člana porodice,

2) svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju,

3) prouzrokovanje straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom,

4) fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira na to da li je nastupila fizička povreda ili nije,

5) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice,

6) seksualno uznemiravanje,

7) uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice,

8) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu,

9) upotreba fizičkog nasilja ili prouzrokovanje straha sa ciljem oduzimanja prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti,

10) upotreba fizičkog i psihičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoju,

11) fizičko i psihičko nasilje prema starim, iznemoglim osobama i zanemarivanje u njihovom njegovanju i liječenju,

12) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice i

13) propuštanje dužne pažnje i nepružanje pomoći i zaštite članu porodice i pored obaveze prema zakonu.

Član 8

Prijavljivanje nasilja u porodici

Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjene radnje nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona, dužni su odmah po saznanju prijaviti učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.

Prijavu iz stava 1. ovog člana dužni su dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.

Prijavu može podnijeti i žrtva nasilja u porodici.

Prijavu iz stava 1. ovog člana dužni su dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona, a posebno ako je žrtva nasilja dijete.

Osoba koja ne izvrši obavezu prijavljivanja radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona čini prekršaj osim u slučaju kada nasilje u porodici prijavi žrtva nasilja.

III. VRSTE I SVRHA ZAŠTITNIH MJERA

Član 9

Vrste zaštitnih mjera

Učiniocima nasilja u porodici izriču se sljedeće zaštitne mjere:

1) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor,

2) zabrana približavanja žrtvi nasilja,

3) zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju,

4) obavezan psihosocijalni tretman,

5) obavezno liječenje od ovisnosti,

6) privremeno lišenje slobode i zadržavanje.

Član 10

Svrha zaštitnih mjera

Svrha zaštitnih mjera je osiguravanje nužne zaštite zdravlja i sigurnosti osoba izloženih nasilju, sprečavanje nasilja u porodici, te poduzimanje efikasnih mjera preodgoja i liječenja nasilnih osoba.

Član 11

Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora

Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor može se izreći osobi koja je učinila nasilje prema članu porodice sa kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako nadležni sud ocijeni da postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere nasilna osoba mogla ponovo učiniti radnje nasilja.

Osoba kojoj je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana dužna je odmah napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, prema potrebi, uz prisustvo policijskog službenika.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine.

Propis o načinu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donosi federalni ministar unutrašnjih poslova.

Član 12

Zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici

Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici može se izreći osobi koja je učinila nasilje u porodici.

U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, nadležni sud će odrediti mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se nasilna osoba ne smije približiti žrtvi nasilja u porodici.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine, izuzev ako sud odluči da je duži vremenski period u interesu žrtve nasilja.

Propis o načinu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donosi federalni ministar unutrašnjih poslova.

Član 13

Zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju

Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja i uhođenja može se izreći osobi koja uznemirava ili uhodi člana porodice, a postoji opasnost da se takvo ponašanje ponovi.

Propis o načinu provođenja mjere iz stava 1. ovog člana donosi federalni ministar unutrašnjih poslova.

Član 14

Obavezan psihosocijalni tretman

Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći nasilnoj osobi radi otklanjanja uzroka njenog nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da ta osoba nasilje ponovi.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci kontinuirano niti duže od od dvije godine.

Propis o načinu i mjestu provođenja mjere iz stava 1. ovog člana donosi federalni ministar rada i socijalne politike, uz saglasnost federalnog ministra zdravstva.

Član 15

Obavezno liječenje od ovisnosti

Zaštitnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti nadležni sud izreći će nasilnoj osobi koja je nasilje učinila pod uticajem ovisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihoaktivnih supstanci, ako postoji opasnost da se radnje nasilja ponove.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine.

Propis o načinu i mjestu provođenja mjere iz stava 1. ovog člana donosi federalni ministar zdravstva.

Član 16

Lišenje slobode i zadržavanje

Policijska uprava dužna je za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici izaći na lice mjesta odmah po zaprimljenoj prijavi.

Policijska uprava dužna je svaku osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila nasilje u porodici, lišiti slobode i zadržati je ako su ispunjeni uvjeti iz člana 153. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10).

IV. IZRICANJE ZAŠTITNIH MJERA

Član 17

Podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera

Zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu podnosi policijska uprava.

Izuzetno, zahtjev iz stava 1. ovog člana može podnijeti i tužilaštvo kada za to postoje opravdani razlozi.

Član 18

Rokovi za podnošenje zahtjeva i obavezni elementi zahtjeva za izricanje zaštitne mjere Policijska uprava je obavezna za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu u roku od 12 sati od saznanja za radnje nasilja iz člana 7. ovog zakona.

Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana prilažu se prikupljeni dokazi i obavezno izvod iz službene evidencije ukoliko je ta osoba bila prijavljivana za slučajeve nasilja u porodici.

Zahtjev za izricanje zaštitnih mjera podnosi se nadležnom sudu prema mjestu na čijem području žrtva nasilja ima prebivalište ili boravište.

Obavezni elementi zahtjeva za izricanje zaštitne mjere su: puni naziv organa koji podnosi zahtjev; broj protokola; mjesto i datum; naziv suda kojem se podnosi zahtjev; zakonski osnov na osnovu kojeg se podnosi zahtjev; osnovni podaci o nasilnoj osobi za koju se zahtijeva izricanje zaštitne mjere; naziv zaštitne/ih mjere/a koja/e se zahtijeva/ju od suda da je/ih izrekne; radnje nasilja iz člana 7. za koje postoje osnove sumnje da ih je nasilna osoba počinila; ime i prezime žrtve/ava i srodstvo sa nasilnom osobom; obrazloženje; potpis ovlaštene službene osobe i prilozi uz zahtjev.

Član 19

Rokovi za izricanje zaštitne mjere, način izricanja i pravni lijekovi

Nadležni sud dužan je u roku od 12 sati od prijema zahtjeva za izricanje zaštitne mjere iz člana 9. tač. 1), 2) i 3) ovog zakona postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje.

Nadležni sud dužan je u roku od sedam dana od prijema zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera iz člana 9. tač. 4) i 5) ovog zakona osigurati mišljenje vještaka, ukoliko je neophodno, te postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje.

Ukoliko nadležni sud zahtijeva da se nasilna osoba izvede pred sud, može tu osobu pozvati putem nadležne policijske uprave.

Prilikom izricanja zaštitne mjere nadležni sud nije ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima radi utvrđivanja činjenica o izvršenju radnji nasilja iz člana 7. ovog zakona, kao i posljedicama koje su nastupile.

Rješenjem o izricanju zaštitne mjere utvrđuje se trajanje zaštitne mjere izrečene nasilnoj osobi koja počinje teći od dana donošenja rješenja.

Član 20

Izricanje zaštitne mjere i zamjena drugom zaštitnom mjerom

Nadležni sud može učiniocu izreći više zaštitnih mjera ako to smatra opravdanim.

Nadležni sud nakon izvještaja o izvršenju zaštitne mjere dostavljenog od organa nadležnih za izvršenje izrečene zaštitne mjere, može izrečenu mjeru zamijeniti drugom zaštitnom mjerom, rješenje o izricanju zaštitne mjere ukinuti ili izreći novčanu kaznu za nepostupanje po izrečenoj zaštitnoj mjeri iz člana 45. ovog zakona.

Član 21

Obavezni elementi rješenja o izricanju zaštitne mjere

Obavezni elementi rješenja iz člana 19. stav 1. ovog zakona su:

1) naziv suda;

2) broj i datum;

3) uvod koji sadrži:

a) naziv suda koji donosi rješenje,

b) broj i datum donošenja rješenja o izricanju zaštitne mjere,

c) pravni osnov za nadležnost i donošenje rješenja,

d) naziv organa koji je podnio zahtjev za izricanje zaštitne mjere, kao i kratak sadržaj zahtjeva;

4) izreka koja sadrži:

a) osobne podatke o osobi kojoj se izriče zaštitna mjera,

b) radnje nasilja iz člana 7. ovog zakona na osnovu kojih se izriče zaštitna mjera, uz navođenje činjeničnog opisa radnji nasilja, uz obavezno navođenje osobnih podataka žrtve/ava nasilja u porodici,

c) vrstu izrečene zaštitne mjere,

d) trajanje zaštitne mjere,

e) naziv organa nadležnog za izvršenje zaštitne mjere,

f) navod da žalba ne odlaže izvršenje rješenja;

5) obrazloženje koje sadrži:

a) kratko izlaganje zahtjeva za izricanje zaštitne mjere,

b) priložene dokaze i činjenično stanje,

c) razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza,

d) razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na opravdanost vrste i trajanja izrečene zaštitne mjere,

e) pravni osnov za izricanje zaštitne mjere, kao i osnov iz ovog zakona prema kojem žalba ne odlaže izvršenje rješenja;

6) pouka o pravnom lijeku koja sadrži:

a) naziv suda putem kojeg se žalba podnosi, kao i naziv suda kojem se žalba podnosi i u kojem roku i

7) potpis sudije.

Član 22

Dostavljanje rješenja

Rješenje o izricanju zaštitne mjere nadležni sud će bez odlaganja dostaviti osobi kojoj je izrečena zaštitna mjera, podnosiocu zahtjeva, organu nadležnom za izvršenje izrečene zaštitne mjere i žrtvi nasilja u porodici.

Sud je dužan dostaviti rješenje o izricanju zaštitnih mjera organu starateljstva na čijem području osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera ima prebivalište ili boravište radi evidencije najkasnije u roku od tri dana od donošenja rješenja.

Član 22a

Organi nadležni za izvršenje izrečene zaštitne mjere navedene u rješenju o izricanju zaštitne mjere dužni su redovno pratiti izvršenje mjere, sačiniti i dostaviti nadležnom sudu izvještaj o njihovom izvršenju, predložiti prekid ili zamjenu mjere kada to smatraju potrebnim. Organ nadležan za izvršenje zaštitne mjere dužan je po saznanju o neizvršenju ili kršenju izrečene mjere o tome obavijestiti nadležni sud.

Član 23

Obustavljanje postupka

Sud će odbaciti zahtjev za izricanje zaštitne mjere i obustaviti postupak kada se utvrdi da:

1) radnje koje su navedene u zahtjevu ne predstavljaju radnje utvrđene u članu 7. ovog zakona,

2) sud nije nadležan za izricanje zaštitne mjere,

3) zahtjev nije podnesen od ovlaštenog organa.

Član 24

Izjavljivanje žalbe

Žalbu na rješenje o izricanju zaštitne mjere može izjaviti osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera i ovlašteni organi iz člana 17. ovog zakona.

Član 25

Rokovi za podnošenje žalbe i sadržaj žalbe

Protiv rješenja iz člana 19. stav 1. ovog zakona dozvoljena je žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Protiv rješenja iz člana 19. stav 2. ovog zakona dozvoljena je žalba u roku od pet dana od dana prijema rješenja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Žalba iz st. 1. i 2. ovog člana treba sadržavati broj i datum rješenja protiv kojeg se izjavljuje, potpis podnosioca žalbe, kao i razloge zbog kojih se izjavljuje.

Član 26

Osnov za žalbu

Rješenje o izrečenoj zaštitnoj mjeri može se pobijati zbog:

1) bitne povrede postupka propisanog ovim zakonom,

2) povrede materijalnih odredbi ovog zakona,

3) odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Član 27

Bitne povrede postupka

Bitne povrede postupka izricanja zaštitne mjere postoje ako:

1) rješenje o izricanju zaštitne mjere donio je sudija koji je morao biti izuzet od postupka izricanja zaštitne mjere,

2) sud nije bio stvarno nadležan da izriče zaštitnu mjeru,

3) zahtjev za izricanje zaštitne mjere bio je podnesen od neovlaštenog organa,

4) sud je propustio primijeniti ili je pogrešno primjenio odredbe ovog zakona što je rezultiralo značajnom štetom po žalioca.

Član 28

Dostavljanje žalbe

Žalba se dostavlja u dva primjerka sudu koji je donio rješenje o izricanju zaštitne mjere.

Član 29

Razmatranje žalbe

Neblagovremenu ili nepotpunu žalbu odbacit će drugostepeni sud rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.

Drugostepeni sud razmotrit će žalbu na osnovu spisa i žalbe, bez održavanja ročišta i obavezan je donijeti odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Član 30

Odlučivanje o žalbi

O žalbi odlučuje sudija pojedinac.

Odlučujući o žalbi drugostepeni sud može uvažiti ili odbiti žalbu.

Drugostepeni sud putem pošte dostavlja strankama prijepise svog rješenja i vraća spis predmeta prvostepenom sudu.

V. OSTALI OBLICI ZAŠTITE ŽRTVE NASILJA U PORODICI

Član 31

Osiguravanje osnovnih životnih potreba

Žrtva nasilja u porodici ima pravo na osiguravanje osnovnih životnih potreba u pogledu neophodnog zdravstvenog, socijalnog i materijalnog zbrinjavanja i pravo osiguravanja pravne pomoći za rješavanje socijalnog, ekonomskog i drugog statusa.

Zaštita žrtve nasilja u porodici iz stava 1. ovog člana osigurava se u skladu sa važećim zakonima koji propisuju pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu i ostvarivanje prava na pravnu pomoć.

Član 32

Finansiranje osnovnih oblika zaštite i privremene pomoći žrtvi

Sredstva za finansiranje osnovnog oblika zaštite žrtve nasilja u porodici kojoj se odmah ne može osigurati zaštita u skladu sa članom 31. ovog zakona u okviru postojećih sistema zdravstvene i socijalne zaštite, osigurat će se u okviru privremene pomoći.

Sa ciljem ostvarivanja privremene pomoći iz stava 1. ovog člana vlada kantona donijet će propis u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona kojim će propisati način ostvarivanja privremenih oblika pomoći, uključujući i pravnu pomoć za žrtve nasilja u porodici.

Član 33

Način zbrinjavanja žrtve

Radi osiguranja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve nasilja u porodici, bez straha i opasnosti po život, policija i organ starateljstva dužni su, uz prethodni pristanak žrtve, privremeno zbrinuti žrtvu nasilja u porodici u sigurnu kuću/sklonište (u daljnjem tekstu: sigurna kuća), drugu odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice.

Žrtva nasilja u porodici privremeno se zbrinjava u sigurnu kuću na zahtjev policije ili organa starateljstva u trajanju najduže do šest mjeseci.

Rok iz stava 2. ovog člana može se na zahtjev sigurne kuće produžiti uz pisanu saglasnost nadležnog organa starateljstva.

Član 34

Zbrinjavanje žrtve u drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice

Žrtva nasilja u porodici zbrinjava se u drugu odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice na zahtjev organa starateljstva kada organ starateljstva ocijeni da je to povoljnije za žrtvu i uz saglasnost žrtve nasilja.

Član 35

Osnivanje i finansiranje sigurnih kuća

Sigurnu kuću može osnovati pravno ili fizičko lice u skladu sa zakonom.

Sredstva za finansiranje privremenog zbrinjavanja žrtve nasilja u sigurnoj kući, drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice osiguravaju se u skladu sa propisima Federacije Bosne i Hercegovine i kantona u postotcima od:

1) budžeta kantona u visini od 30%,

2) budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u visini od 70 %.

Kriterije i standarde za osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća propisat će federalni ministar rada i socijalne politike u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 36

Strategija za prevenciju nasilja u porodici

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijet će strategiju za prevenciju nasilja i porodici u kojoj će se definirati strateški ciljevi za prevenciju/suzbijanje nasilja u porodici način osiguranja sredstava za finansiranje provođenja strateških ciljeva.

Član 37

Program mjera za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici

Vlada kantona donosi dvogodišnji program mjera za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici za područje kantona.

Program mjera iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži:

1) obaveze kantonalnih i općinskih organa sa ciljem preventivnog djelovanja, suzbijanja svih oblika nasilja u porodici i zaštite žrtve nasilja;

2) mjere neophodne za rad sa nasilnom osobom, uključujući i savjetodavnu podršku svim članovima porodice;

3) aktivnosti na promociji nenasilničkog ponašanja;

4) aktivnosti na edukaciji policijskih službenika, sudija, predstavnika organa starateljstva, zdravstvenih radnika, nastavnika, odgajatelja i drugih subjekata iz oblasti nasilja u porodici;

5) obavezu vođenja statističkih baza podataka o nasilnim osobama i žrtvama nasilja u porodici, vodeći računa o zaštiti osobnih podataka;

6) način osiguranja sredstava za finansiranje programa;

7) obavezu uspostave koordinacionog tijela koje će koordinirati rad svih nadležnih institucija na provođenju ovog programa mjera i

8) sve potrebne mjere radi zaštite i sigurnosti žrtava nasilja u sigurnoj kući.

Program mjera iz stava 1. ovog člana vlada kantona donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 38

Finansiranje programa/projekata

Finansiranje određenih programa/projekata čiji je cilj stvaranje uvjeta za preventivno djelovanje i poboljšanje uvjeta zaštite žrtve nasilja bit će osigurano iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ukoliko su ti programi od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine.

VI. MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP U POSTUPKU ZAŠTITE ŽRTVE NASILJA U PORODICI I PROVOĐENJU IZREČENIH ZAŠTITNIH MJERA

Član 39

Protokol o saradnji

Nadležne institucije iz člana 8. stav 1. ovog zakona kao i nadležni pravosudni organi dužni su za područje jedne ili više općina potpisati protokol o saradnji kojim će biti utvrđena međusobna prava i obaveze u postupku prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici, pružanja zaštite žrtvama nasilja u porodici, kao i u radu sa nasilnim osobama.

Član 40

Vođenje evidencije

Policijska uprava dužna je voditi evidenciju o prijavljenim slučajevima nasilja u porodici i o provođenju izrečenih zaštitnih mjera iz čl. 11., 12. i 13. ovog zakona.

Propis o načinu provođenja mjera iz čl. 11., 12. i 13. ovog zakona sadržavat će potrebne evidencije i obrazac vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana.

Nadležni sud dužan je voditi evidenciju o podnesenim zahtjevima za izricanje zaštitnih mjera i o izrečenim zaštitnim mjerama.

Sadržaj i oblik vođenja evidencije iz stava 3. ovog člana propisat će federalni ministar pravde u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Organ starateljstva dužan je voditi evidenciju o izrečenim zaštitnim mjerama osobama koje su štićene zaštitnom mjerom i o nasilnim osobama kojima su izrečene zaštitne mjere.

Sadržaj i oblik evidencije iz stava 5. ovog člana propisat će federalni ministar rada i socijalne politike u roku od 60 dana od dana donošenja ovog zakona.

Propis o načinu provedbe mjere iz člana 15. ovog zakona sadržavat će i potrebne evidencije o izrečenim mjerama i obrazac za vođenje tih evidencija.

Sve evidencije iz ovog člana moraju se voditi u skladu sa članom 18. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 16/03 i 102/09).

Evidencije iz ovog člana obavezno se dostavljaju Džender centru Federacije Bosne i Hercegovine najkasnije do 10. januara za prethodnu godinu.

Član 41

Obaveze policijske uprave

Policijska uprava dužna je odmah obavijestiti organ starateljstva o slučaju nasilja u porodici, kao i dostaviti službene zabilješke koje vodi vezano uz slučajeve nasilja u porodici radi evidencije i prevencije.

Policijska uprava je po saznanju o nepostupanju po izrečenoj zaštitnoj mjeri od osobe kojoj je izrečena zaštitna mjera dužna bez odlaganja obavijestiti nadležni sud sa prijedlogom za izricanje novčane kazne u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Član 42

Obaveze organa starateljstva

Organ starateljstva dužan je pratiti izvršenje izrečene mjere, obavještavati nadležni sud o izvršenju mjere, predložiti prekid ili produženje ili zamjenu mjere drugom mjerom.

Organ starateljstva dužan je dostaviti sudu izvještaj o izvršenju zaštitne mjere najkasnije u roku od šest mjeseci, a na zahtjev suda, prema potrebi, i ranije.

VII. NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVOG ZAKONA

Član 43

Nadzor nad provođenjem

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Federalno ministarstvo pravde.

Vlada Federacije obavezna je jednom godišnje podnijeti redovni godišnji izvještaj o provođenju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Član 44

Prekršajne sankcije

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjena za prekršaj službena osoba koja ne postupi u skladu sa članom 8. stav 1. ovog zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 500,00 KM bit će kažnjene za prekršaj osobe koje ne postupe u skladu sa članom 8. stav 2. ovog zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj službena osoba koja ne postupi u skladu sa članom 8. stav 1. ovog zakona, ako je dijete žrtva radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 3.000,00 KM bit će kažnjene za prekršaj osobe koje ne postupe u skladu sa članom 8. stav 2. ovog zakona, ako je dijete žrtva radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona.

Član 45

Nepostupanje po izrečenim zaštitnim mjerama

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjena za prekršaj osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 46

Važenje podzakonskih propisa

Podzakonski propisi: Pravilnik o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su u nadležnosti policije (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/06), Pravilnik o načinu i mjestu provedbe zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana učinilaca nasilja u porodici (“Službene novine Federacije BiH”, broj 60/06) i Pravilnik o načinu i mjestu provedbe zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihotropnih supstanci učinilaca nasilja u porodici (“Službene novine Federacije BiH”, broj 23/08) doneseni na osnovu Zakona iz člana 47. ovog zakona ostaju na snazi i bit će usklađeni sa odredbama ovog zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 47

Prestanak važenja

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (“Službene novine Federacije BiH”, br. 22/05 i 51/06).

Član 48

Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o elektronskom dokumentu FBiH

ePravo.ba

21. Januara 2020.

ZAKON O ELEKTRONSKOM DOKUMENTU

(“Sl. novine FBiH”, br. 55/2013)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se pravo federalnih i kantonalnih organa uprave i federalnih i kantonalnih upravnih organizacija (u daljnjem tekstu: organi uprave), organa lokalne samouprave, privrednih društava, ustanova i drugih pravnih i fizičkih lica na upotrebu elektronskog dokumenta u poslovnim radnjama i djelatnostima, te u postupcima koji se vode pred nadležnim organima u upravnom postupku u kojima se elektronska oprema i programi mogu primjenjivati u izradi, prijenosu, prijemu i čuvanju informacija u elektronskom obliku, pravna valjanost elektronskog dokumenta, te upotreba i promet elektronskog dokumenta.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se u onim slučajevima gdje se drugim zakonima propisuje upotreba dokumenta na papiru.

Član 2

Organi uprave, organi lokalne samouprave, privredna društva, ustanove i druga pravna i fizička lica svojom slobodno izraženom voljom prihvataju upotrebu i promet elektronskog dokumenta za svoje potrebe, kao i za potrebe poslovnih odnosa i drugih odnosa sa drugima.

Organi uprave i druga pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana koja su prihvatila upotrebu i promet elektronskog dokumenta ne mogu odbiti elektronski dokument samo zbog toga što je sačinjen, korišten i stavljen u promet u elektronskom obliku.

Član 3

Pojedini izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) elektronski dokument – jednoobrazno povezan cjelovit skup podataka koji su elektronski oblikovani (izrađeni pomoću računara i drugih elektronskih uređaja), poslani, primljeni ili sačuvani na elektronskom, magnetnom, optičkom ili drugom mediju i koji sadrže osobine kojima se utvrđuje autor, vjerodostojnost sadržaja, te dokazuje vrijeme kada je dokument sačinjen. Sadržaj elektronskog dokumenta uključuje sve oblike pisanog teksta, podatke, slike, crteže, karte, ton, muziku i govor;

2) dokumentaciona osobina – obavezan skup podataka, poput elektronskog potpisa, vremena izrade, naziva autora i drugih koji se ugrađuju u elektronski dokument radi zadržavanja vjerodostojnosti, cjelovitosti i perioda valjanosti utvrđen zakonom i drugim propisima;

3) elektronski potpis – skup podataka u elektronskom obliku koji su pridruženi ili logički povezani sa drugim podacima u elektronskom obliku i služe za identifikaciju potpisnika i autentičnost potpisanog elektronskog dokumenta;

4) autor – organi uprave, organi lokalne samouprave, privredna društva, ustanove i druga pravna i fizička lica koja primjenom elektronskih sredstava (uređaji i programi) izrađuju, oblikuju i potpisuju elektronski dokument kvalifikovanim elektronskim potpisom;

5) pošiljalac – organi uprave, organi lokalne samouprave, privredna društva, ustanove i druga pravna i fizička lica koja šalju ili u ime kojih se primaocu šalje elektronski dokument, ne uključujući informativnog posrednika;

6) primalac – organi uprave, organi lokalne samouprave, privredna društva, ustanove i druga pravna i fizička lica kojima je upućen elektronski dokument, ne uključujući informacionog posrednika;

7) dokumentacioni ciklus – promet elektronskog dokumenta od izrade do arhiviranja, uključujući radnje izrade, slanja, primanja i čuvanja sa postupcima unošenja i ovjere podataka kojima se potvrđuje autor, pošiljalac, primalac, vrijeme slanja i vrijeme prijema, vjerodostojnost i cjelovitost elektronskog dokumenta;

8) informativni sistem – informativno-komunikacioni sistem kao skup programa, informatičkih i telekomunikacionih uređaja, metoda i postupaka primijenjenih u postupcima izrade, slanja, primanja, provjere i čuvanja elektronskih dokumenata;

9) radnik (korisnik) informativnog sistema – fizičko lice koje direktno radi u informativnom sistemu postupcima rukovanja elektronskim dokumentom;

10) informativni posrednik – pravno ili fizičko lice koje u ime drugih vrši slanje, prijem, prijenos i čuvanje elektronskog dokumenta;

11) elektronska arhiva – skup elektronskih dokumenata uređenih u dokumentacione cjeline u skladu sa zakonom i drugim propisima kojima se posebno uređuje ova oblast;

12) nadležni organi u upravnom postupku – organi uprave, organi jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička lica sa javnim ovlašćenjima na koja su prenesena javna ovlašćenja.

II. ELEKTRONSKI DOKUMENT

Član 4

Elektronski dokument mora u svim radnjama uključenim u dokumentacioni ciklus osigurati jednoobrazno obilježje kojim se nedvosmisleno utvrđuje pojedinačni elektronski dokument i autor elektronskog dokumenta, informaciona cjelovitost i nepovredivost elektronskog dokumenta, pristup sadržaju elektronskog dokumenta cijelo vrijeme dokumentacionog ciklusa i oblik zapisa koji omogućava čitanje sadržaja.

Član 5

Građa elektronskog dokumenta sastoji se obavezno od:

1) općeg dijela koji čini sadržaj − informacije u elektronskom obliku dokumenta, uključujući i naslov primaoca ako je elektronski dokument namijenjen slanju imenovanom primaocu i

2) posebnog dijela koji čine jedan ili više ugrađenih elektronskih potpisa i podaci o vremenu nastajanja i završetka izrade elektronskog dokumenta, kao i druge dokumentacione osobine nastale u toku njegove izrade.

Član 6

Elektronski dokument u procesima prikazivanja sadržaja, kao i u toku rukovanja sadržajima ugrađenim u elektronski dokument sadrži obavezno unutrašnji i vanjski obrazac prikaza.

Unutrašnji obrazac (podaci) prikaza sastoji se od tehničko-programskog obrasca zapisivanja sadržaja u elektronskom obliku na medij koji zadržava ili prosljeđuje elektronski dokument.

Vanjski obrazac (izvodi) sastoji se od vizuelnog i razumljivog prikaza sadržaja elektronskog dokumenta na uređaju za vizuelni prikaz računarskih ili drugih elektronskih uređaja, na papiru ili drugom materijalnom predmetu proizvedenog iz zapisa u elektronskom obliku na mediju iz stava 2. ovog člana.

Član 7

Elektronski dokument ima pravnu valjanost kao i dokument na papiru ako je izrađen, poslan, primljen, čuvan i arhiviran primjenom raspoložive informacione tehnologije i ispunjava uvjete iz čl. 4., 5. i 6. ovog zakona.

Član 8

Svaki pojedinačni primjerak elektronskog dokumenta potpisan elektronskim potpisom smatra se, u smislu ovog zakona, izvornikom.

Elektronski dokument ne može imati kopiju u elektronskom obliku.

Ako ista osoba izradi dva ili više dokumenta sa istim sadržajem od kojih je jedan primjerak izrađen u elektronskom obliku a drugi izrađen na papiru, ti se dokumenti smatraju nezavisnim i u tim slučajevima dokument izrađen na papiru ne smatra se kopijom elektronskog dokumenta.

Član 9

Kopija elektronskog dokumenta na papiru izrađuje se ovjerom ispisa vanjskog obrasca prikaza elektronskog dokumenta na papiru uz primjenu postupaka predviđenih zakonom i drugim propisima.

Ovjeru ispisa vanjskog obrasca prikaza elektronskog dokumenta na papiru u postupcima koje vode nadležni organi u upravnom postupku u okviru svoje nadležnosti obavljaju ovlaštene osobe u tim organima, a u svim ostalim slučajevima ovjeru ispisa elektronskog dokumenta na papiru obavlja notar.

Ispis vanjskog obrasca prikaza elektronskog dokumenta na papiru koji se ovjerava kao kopija elektronskog dokumenta mora obavezno sadržavati oznaku da je riječ o kopiji odgovarajućeg elektronskog dokumenta.

Član 10

Izvorni elektronski dokument kao i njegova kopija na papiru izrađeni su u skladu sa članom 9. ovog zakona, imaju istu pravnu snagu i mogu se ravnopravno koristiti u svim radnjama za koje se traži upotreba dokumenta u izvornom obliku ili u obliku ovjerene kopije.

Za sve radnje u kojima se zakonom ili drugim propisima izričito traži notarska ovjera dokumenta na papiru ne može se dostavljati elektronski dokument ili njegova kopija na papiru.

Kada se u knjigovodstvenim poslovima primjenjuje elektronski dokument u skladu sa odredbama ovog zakona, poslovi knjigovodstva i revizije mogu se u potpunosti bazirati na upotrebi elektronskog dokumenta ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Član 11

U postupcima koji se vode pred nadležnim organima u upravnom postupku i arbitražama kao dokaz mogu se koristiti i elektronski dokumenti.

Prilikom ocjene ispravnosti elektronskog dokumenta moraju se uzeti u obzir pojedinosti o njegovoj izradi, prijenosu, čuvanju, vjerodostojnosti i nepromjenljivosti.

III. UPOTREBA I PROMET ELEKTRONSKOG DOKUMENTA

Član 12

Upotreba elektronskog dokumenta obavlja se u skladu sa odredbama ovog zakona.

Upotreba elektronskog dokumenta ne može nijednoj strani uključenoj u poslove razmjene elektronskog dokumenta ograničavati poslovanje ili je dovoditi u neravnopravan položaj.

U radnjama pri upotrebi i prometu elektronskog dokumenta može se koristiti bilo koja dostupna i upotrebljiva informaciono-komunikaciona tehnologija, ako zakonom ili drugim propisima nije izričito određeno koja se tehnologija mora primjenjivati.

Informacioni sistem koji se primjenjuje u radnjama sa elektronskim dokumentom mora imati odgovarajuću zaštitu osobnih podataka u skladu sa odredbama zakona i drugih propisa koji uređuju zaštitu osobnih podataka.

Za svaki elektronski dokument u svim radnjama sa elektronskim dokumentom obavezno treba postojati mogućnost provjere njegove vjerodostojnosti, izvornosti i nepromjenljivosti.

Član 13

Svaka radnja sa elektronskim dokumentom unutar dokumentacionog ciklusa mora se označiti jedinstvenom oznakom i osobinama koje se moraju ugraditi u elektronski dokument.

Radnja iz stava 1. ovog člana mora osigurati direktnu povezanost prethodne i sljedeće radnje sa elektronskim dokumentom.

Član 14

Elektronski dokument izrađuje se elektronskim mehanizmom pripreme, oblikovanja i čuvanja informacionih sadržaja u elektronski zapis.

Elektronski dokumenti u radnjama njihove izrade koje čine osnov za radnje koje su u vezi sa njihovim slanjem i čuvanjem potpisuju se elektronskim potpisom autora elektronskog dokumenta ili osobe koju je autor za to ovlastio.

Član 15

Elektronski dokument smatra se poslanim kada je osobno poslan od pošiljaoca ili osobe koju je pošiljalac ovlastio za radnje slanja, ili otpremljen od informativnog sistema pošiljaoca, odnosno informativnog sistema osobe koju je pošiljalac ovlastio za te poslove.

Član 16

Elektronski dokument smatra se primljenim kada je osobno primljen od primaoca ili osobe koju je primalac ovlastio za radnje prijema, ili primljen od informativnog sistema primaoca, odnosno informativnog sistema osobe koju je primalac ovlastio za te poslove.

U slučajevima kada se traži potvrda prijema elektronskog dokumenta, primalac mora potvrditi prijem u roku utvrđenim prethodnim zahtjevom pošiljaoca o obavijesti prijema.

Potvrdu prijema primalac mora izvršiti propisanom radnjom kojom u materijalnom obliku potvrđuje prijem elektronskog dokumenta, uključujući i automatizovane mehanizme potvrđivanja prijema.

Ako u vremenu određenom od pošiljaoca nije primljena potvrda prijema poslanog elektronskog dokumenta, pošiljalac je dužan obavijestiti primaoca da nije primio potvrdu prijema poslanog elektronskog dokumenta.

Ako ni po isteku vremena utvrđenog u stavu 4. ovog člana pošiljalac ne primi od primaoca potvrdu o prijemu poslanog elektronskog dokumenta iz stava 2. ovog člana, smatra se da takav elektronski dokument nije poslan.

Nakon što pošiljalac od primaoca poslanog elektronskog dokumenta iz stava 2. ovoga člana primi potvrdu o prijemu, takav se elektronski dokument smatra primljen od primaoca.

Primalac u sadržaj potvrde o prijemu elektronskog dokumenta unosi i obavijesti o usklađenosti primljenog elektronskog dokumenta sa tehničkim zahtjevima koje su pošiljalac i primalac sporazumno prihvatili.

Odredbe sadržane u st. od 1. do 7. ovog člana odnose se isključivo na radnje slanja i prijema elektronskog dokumenta i ne uređuju sadržaj i druge okolnosti nastale slanjem i prijemom elektronskog dokumenta.

Član 17

Vrijeme otpreme elektronskog dokumenta je vrijeme kada je elektronski dokument izašao iz informacionog sistema pošiljaoca te ušao u informacioni sistem koji nije pod kontrolom pošiljaoca, ili osobe koja radi po ovlašćenju pošiljaoca.

Vrijeme prijema elektronskog dokumenta je vrijeme kada je elektronski dokument ušao u informativni sistem primaoca, ili informativni sistem osobe koja radi po ovlašćenju primaoca.

U slučajevima kada se traži potvrda prijema elektronskog dokumenta vrijeme prijema je vrijeme kada je primalac poslao potvrdu prijema elektronskog dokumenta.

Vrijeme prijema i otpreme upisuje se u posebni dio građe elektronskog dokumenta i nije dopušteno mijenjanje stvarnog vremena prijema i otpreme elektronskog dokumenta.

Član 18

Upotreba elektronskog dokumenta smatra se valjanom ako su ispunjeni uvjeti da elektronski dokument sadrži podatke o autoru, pošiljaocu i primaocu, podatke o vremenu slanja i prijema; da elektronski dokument kroz cijeli dokumentacioni ciklus sadrži isti unutrašnji i vanjski obrazac oblikovan pri njegovoj izradi i koji mora ostati nepromijenjen kroz bilo koje radnje u postupcima njegovog slanja i upotrebe; da je u bilo kojem trenutku dostupan i čitljiv ovlašćenim fizičkim i pravnim licima.

Posebnosti upotrebe elektronskog dokumenta u odnosu na opis građe, odnosno obrasca prikaza uređuju se zakonima i drugim propisima kojima se uređuje poslovna dokumentacija unutar pojedinačnih djelatnosti.

Član 19

Elektronski dokument čuva se izvorno u informativnom sistemu ili na medijima koji omogućavaju trajnost elektronskog dokumenta za utvrđeno vrijeme čuvanja i čine elektronsku arhivu.

Elektronska arhiva mora osigurati:

1) da se elektronski dokument čuva u obliku u kojem je izrađen, poslan, primljen i pohranjen i koji materijalno ne mijenja informaciju, odnosno sadržaj isprava,

2) da je elektronski dokument u čitljivom obliku za cijelo vrijeme čuvanja dostupan osobama koje imaju pravo pristupa tim dokumentima,

3) da se čuvaju podaci o elektronskim potpisima kojima su elektronski dokumenti potpisani, kao i podaci za ovjeru tih elektronskih potpisa,

4) da je elektronski dokument arhiviran u takvom obliku i pomoću takve tehnologije i postupaka koji uz ugrađene elektronske potpise pružaju razumnu garanciju za njihovu vjerodostojnost i cjelovitost za cijelo vrijeme čuvanja,

5) da je za svaki elektronski dokument moguće vjerodostojno utvrditi porijeklo, autora, vrijeme, način i oblik u kojem je primljen u arhivu na čuvanje,

6) da je elektronski dokument arhiviran u takvom obliku i pomoću takve tehnologije i postupaka koji pružaju razumnu garanciju da ne može biti mijenjan i da se ne može neovlašteno brisati,

7) da postupci održavanja i zamjene medija za arhiviranje elektronskog dokumenta ne narušavaju cjelovitost i nepovredivost elektronskog dokumenta i

8) da se elektronski dokument može sigurno, pouzdano i vjerodostojno čuvati u rokovima utvrđenim zakonom ili drugim propisima kojima se uređuju obaveze čuvanja odgovarajućih dokumenata na papiru.

Pravna i fizička osoba kojoj je zakonom ili drugim propisima utvrđena obaveza čuvanja dokumenta u izvornom obliku dužna je čuvati elektronski dokument u skladu sa odredbama st. 1. i 2. ovog člana.

Član 20

Fizičke i pravne osobe čuvanje elektronskog dokumenta u izvornom obliku mogu povjeriti informativnom posredniku.

Informativni posrednik povjerene poslove provodi u skladu sa ovim zakonom i drugim zakonima i propisima kojima se uređuju postupci čuvanja dokumenata, kao i u skladu sa postupcima dogovorenim sa fizičkom ili pravnom osobom za koju obavlja poslove arhiviranja elektronskog dokumenta.

Pravila, uvjeti i specifičnosti arhiviranja elektronskog dokumenta uređuju se zakonima i drugim propisima kojima je regulirano čuvanje pojedinačnih dokumenata.

Član 21

Informativni posrednik, u smislu ovog zakona, ovlašten je po zahtjevu fizičkih i pravnih osoba koje učestvuju u upotrebi i prometu elektronskog dokumenta provoditi bilo koju radnju u dokumentacionom ciklusu.

Informativni posrednik ne odgovara za materijalni sadržaj elektronskog dokumenta za koje po ovlaštenju fizičke ili pravne osobe koja učestvuje u upotrebi i prometu elektronskog dokumenta provodi radnje u vezi sa prometom, prijemom i čuvanjem elektronskog dokumenta.

Član 22

Za sve radnje sa elektronskim dokumentom moraju se primjenjivati odgovarajući tehnološki postupci i oprema koja omogućava zaštitu postupaka i elektronskog dokumenta.

U postupcima u kojima se koristi informaciona oprema i komunikacioni sistem informativnih posrednika, zaštitu postupaka i elektronskog dokumenta dužan je osigurati informativni posrednik.

Član 23

Elektronski dokument u čijem se sastavu nalaze podaci koji se smatraju tajnom, predmet su posebnog postupanja u skladu sa zakonima i drugim propisima kojima se uređuje postupanje sa tajnim podacima.

Organi uprave, organi lokalne samouprave, privredna društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe dužne su pri upotrebi i prometu elektronskog dokumenta iz stava 1. ovog člana postupati na način koji osigurava fizičko-tehničku zaštitu takvih isprava.

Organi uprave i pravne i fizičke osobe iz stava 2. ovog člana koja direktno razmjenjuju elektronski dokument sa ograničenom upotrebom sadržaja, te informativni posrednici kada provode radnje sa takvim dokumentima, dužni su osigurati organizacione postupke i tehničku opremu kojima se štiti pristup sadržajima tih dokumenata kao i njihova fizička zaštita.

Član 24

Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Federalno ministarstvo pravde.

IV. KAZNENE ODREDBE

Član 25

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba koja suprotno odredbama ovog zakona:

1) onemogući ili spriječi provjeru vjerodostojnosti, izvornosti i nepromjenljivosti elektronskog dokumenta (član 12. stav 5.),

2) mijenja stvarno vrijeme slanja elektronskog dokumenta (član 17. stav 4.) i

3) mijenja stvarno vrijeme prijema elektronskog dokumenta (član 17. stav 4.).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, organu uprave i organu lokalne samouprave novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM.

Član 26

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba koja:

1) odbije upotrebu ili promet elektronskog dokumenta i ako je prethodno svojom voljom prihvatila upotrebu i promet elektronskog dokumenta (član 2. stav 2.),

2) upotrebom elektronskog dokumenta dovede drugu fizičku i pravnu osobu u neravnopravan položaj u poslovima razmjene elektronskog dokumenta (član 12. stav 2.) i

3) u poslovanju sa elektronskim dokumentom ne primjenjuje informacioni sistem sa odgovarajućom zaštitom osobnih podataka u skladu sa odredbama zakona koji uređuje zaštitu osobnih podataka (član 12. stav 4.).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, organu uprave i organu lokalne samouprave novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.000,00 KM.

Član 27

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 8.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba koja:

1) ne potvrdi prijem elektronskog dokumenta u skladu sa prethodnim zahtjevom pošiljaoca o obavijesti prijema (član 16. stav 2.),

2) pri upotrebi elektronskog dokumenta ne ispunjava osnovne uvjete valjane upotrebe elektronskog dokumenta (član 18. stav 1.),

3) pri čuvanju elektronskog dokumenta ne postupa u skladu sa članom 19. ovog zakona i

4) pri upotrebi i prometu elektronskog dokumenta u čijem se sadržaju nalaze podaci koji se smatraju tajnom ne primjenjuju postupke i tehničku opremu kojima se štiti pristup sadržajima tih isprava kao i njihova fizička zaštita (član 23.).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, organu uprave i organu lokalne samouprave novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 800,00 KM.

Član 28

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Zakon o vjestacima FBiH

ePravo.ba

21. Januara 2020.

ZAKON O VJEŠTACIMA

(“Sl. novine FBiH”, br. 49/2005 i 38/2008)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Predmet Zakona

Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i postupak izbora i imenovanja vještaka koji u sudskom, upravnom i prekršajnom postupku obavljaju poslove vještačenja, prava i dužnosti vještaka, nadzor nad radom vještaka, vršenje nadzora nad poslovima vještačenja od pravnih lica, vođenje imenika vještaka, kao i druga pitanja od značaja za rad vještaka.

Član 2

Lice koje se smatra vještakom

U smislu ovog Zakona vještak je lice koje je imenovano za obavljanje poslova vještačenja u skladu sa odredbama ovog Zakona.

II – VJEŠTAK

Član 3

Uvjeti i postupak imenovanja vještaka

Za vještaka se može imenovati lice koje ispunjava sljedeće uvjete:

a) da je državljanin Bosne i Hercegovine;

b) da ima odgovarajuće iskustvo i stručno znanje u određenoj oblasti;

c) da ima odgovarajuću školsku spremu;

d) da je lice sa dokazanim profesionalnim sposobnostima koje uživa reputaciju pažljivog, objektivnog i ekspeditivnog stručnjaka u određenoj oblasti i

e) da je lice koje se odlikuje integritetom i visokim moralnim kvalitetima.

Član 4

Objavljivanje javnog poziva

Federalni ministar pravde objavljuje javni poziv za imenovanje vještaka u “Službenim novinama Federacije BiH” i u tri najtiražnije dnevne novine koje se distribuiraju na području Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Federalni ministar pravde objavit će javni poziv za imenovanje vještaka i na prijedlog jednog ili više sudova kada sudovi uoče u svom radu nedostatak vještaka za određenu oblast ili specijalnost.

Član 5

Podnošenje zahtjeva za imenovanje vještaka

Kandidat za imenovanje vještaka dužan je u zahtjevu navesti naučnu oblast (medicina, finansije i sl.), kao i užu specijalnost za koju podnosi zahtjev za imenovanje.

Uz zahtjev za imenovanje vještaka kandidat je dužan priložiti:

a) iscrpnu biografiju;

b) dokaze o ispunjavanju uvjeta iz člana 3. ovog Zakona, uključujući objavljene naučne radove, dokaze o učestvovanju u organiziranim oblicima usavršavanja;

c) najmanje tri pisma preporuke predsjednika sudova, sudija ili tužitelja pred kojima je podnosilac zahtjeva eventualno obavljao ranija vještačenja, ili rukovodilaca naučnih i drugih institucija i ustanova, odnosno drugih pravnih lica u kojima je podnosilac zahtjeva radio ili radi, odnosno za koje je obavljao stručne poslove i

d) popis posljednjih deset predmeta u kojima je obavljao poslove vještaka, ukoliko je te poslove već obavljao.

Član 6

Stručna komisija

Radi utvrđivanja prijedloga liste vještaka federalni ministar pravde imenuje Stručnu komisiju (u daljnjem tekstu: Komisija), koja se sastoji od stalnih članova koju čine: predsjednik Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ili sudija kojeg on ovlasti, predsjednik Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine ili advokat kojeg on ovlasti, glavni federalni tužilac ili tužilac kojeg on ovlasti, predstavnik Federalnog ministarstva pravde i tri privremena člana koje iz reda vodećih stručnjaka u oblastima u kojima se vještačenja obavljaju imenuju stalni članovi većinom glasova.

Pored dokaza iz člana 5. stav 2. ovog Zakona koje podnosi kandidat, Komisija pribavlja i ostale podatke i informacije, uključujući evidencije sudova, preporuke i mišljenja strukovnih udruženja, udruženja vještaka, mišljenje sadašnjeg, odnosno bivšeg poslodavca o stručnosti kandidata koje smatra potrebnim kako bi se utvrdila stručnost kandidata.

Kandidat snosi troškove rada Komisije.

Visinu naknade za rad Komisije utvrđuje federalni ministar pravde.

Član 7

Kvalifikaciono testiranje kandidata

Komisija vrši kvalifikaciono testiranje kandidata. Testiranjem se provjerava sposobnost kandidata u skladu sa kriterijima navedenim u članu 9. ovog Zakona. Kvalifikaciono testiranje provodi se u formi pisanog ispitivanja. Stručna komisija može odlučiti da nakon pisanog ispitivanja obavi dodatno usmeno ispitivanje pojedinih kandidata koji nisu potpuno zadovoljili na pisanom ispitivanju, o čemu o svakom pojedinačnom slučaju odlučuje Komisija za kvalifikaciono testiranje kandidata iz te oblasti.

Postupak kvalifikacionog testiranja uređuje se posebnim pravilnikom koji donosi federalni ministar pravde.

Član 8

(brisano)

Član 9

Kriteriji za imenovanje vještaka

Komisija provjerava da li je kandidat sposoban za obavljanje poslova vještaka uzimajući u obzir naročito sljedeće kriterije:

a) stručno znanje i radne rezultate;

b) dokazanu stručnu sposobnost zasnovanu na dosadašnjim rezultatima u karijeri, uključujući i učestvovanje u organiziranim oblicima usavršavanja;

c) sposobnost dokazanu kroz objavljene naučne radove i kroz aktivnosti u stručnim udruženjima;

d) radnu sposobnost i sposobnost da stručno i jasno obrazloži dati nalaz;

e) sposobnost da nepristrasno, savjesno, revnosno, odlučno i odgovorno obavlja poslove vještaka;

f) ponašanje van posla, integritet i ugled.

Nakon provedenog kvalifikacionog testiranja kandidata i ocjene dokaza iz člana 5. i člana 6. stav 2. ovog Zakona i stečenog uvjerenja – saznanja da su određeni kandidati sposobni za obavljanje poslova vještaka, Komisija utvrđuje prijedlog liste vještaka koju dostavlja federalnom ministru pravde.

Član 10

Imenovanje vještaka

Vještaka rješenjem imenuje i razrješava federalni ministar pravde, na prijedlog Komisije.

Kandidat koji nije predložen od Komisije ne može biti imenovan za vještaka.

Vještak se imenuje na period od šest godina i može biti ponovo imenovan.

Rješenje o imenovanju dostavlja se vještaku.

Član 11

Lista vještaka

Lista vještaka nije obavezujuća za sud ili drugi organ koji vodi postupak, odnosno druge učesnike u postupku, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojima se uređuju pravila postupka.

Član 12

Sadržaj i objavljivanje liste vještaka

Lista vještaka sadrži: prezime i me imenovanog vještaka, njegovo prebivalište i adresu, uslužni telefonski broj, kao i oblast, grupu, odnosno podgrupu vještačenja uključujući užu specijalizaciju za koju je vještak imenovan.

Lista vještaka dostavlja se svim sudovima i tužilaštvima na području Federacije.

Lista iz stava 1. ovog člana, kao i sve promjene te liste objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”, kao i na oglasnoj tabli u sjedištu Federalnog ministarstva pravde i na oglasnim tablama sudova i tužilaštava u Federaciji.

Član 13

Neimenovani kandidat

Kandidatu koji ne bude imenovan za vještaka federalni ministar pravde donosi rješenje kojim se odbija njegov zahtjev za imenovanje.

Rješenje iz stava 1. ovog člana dostavlja se kandidatu u roku od osam dana.

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 14

Imenik vještaka

Federalno ministarstvo pravde vodi evidenciju o imenovanim vještacima u obliku knjige pod nazivom “Imenik vještaka” (u daljnjem tekstu: Imenik).

U Imenik se unose sljedeći podaci: redni broj upisa, prezime, ime jednog od roditelja i ime vještaka, njegovo prebivalište, adresa stanovanja i uslužni telefonski broj, zanimanje, a ako je vještak zaposlen naziv poslodavca, te za koju se oblast, grupu odnosno podgrupu, uključujući užu specijalizaciju vještačenja, se imenuje za vještaka, broj i datum rješenja o imenovanju, broj i datum rješenja o izricanju mjere, broj i datum rješenja o razrješenju dužnosti vještaka, datum i mjesto davanja Svečane izjave i napomena.

Uz Imenik se prilažu rješenja i ostali relevantni dokumenti o vještacima, kao i potpisani tekst Svečane izjave iz člana 16. ovog Zakona.

Imenik je javna knjiga.

Član 15

Promjena podataka

Vještak je dužan o promjeni podataka iz člana 14. stav 2. ovog Zakona obavijestiti Federalno ministarstvo pravde odmah a najkasnije u roku od osam dana.

Član 16

Svečana izjava

Lice koje je imenovano za vještaka prije početka vršenja dužnosti daje Svečanu izjavu federalnom ministru pravde u pisanoj formi.

Tekst Svečane izjave glasi: “Izjavljujem da ću dužnost vještaka vršiti časno i savjesno po svom najboljem znanju i da ću u radu postupati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke.”

Tekst Svečane izjave iz stava 2. ovog člana potpisuje vještak a čuva se u Federalnom ministarstvu pravde.

Lice koje je imenovano za vještaka stupa na dužnost potpisivanjem Svečane izjave.

Član 17

Pečat

Vještak ima pečat okruglog oblika, promjera 38 milimetara, koji se može upotrebljavati samo u vršenju dužnosti vještaka.

Troškove izrade pečata snosi vještak.

Tekst pečata ispisan je na jednom od jezika i pisama koji su u službenoj upotrebi u Federaciji i sadrži: ime i prezime vještaka, oznaku “vještak” sa naznakom oblasti, grupe odnosno podgrupe uključujući užu specijalizaciju vještačenja za koju je vještak imenovan i mjesto prebivališta vještaka.

Otisak pečata i svojeručni potpis vještak deponuje u Federalnom ministarstvu pravde.

Član 18

Ponovno imenovanje

Nakon isteka perioda od šest godina vještak je dužan podnijeti zahtjev za ponovno imenovanje i na prijedlog Komisije mandat mu se svaki put nakon isteka ovog perioda produžava za period od narednih šest godina, osim ako u konkretnom slučaju Komisija, uzimajući u obzir kriterije predviđene članom 9. ovog Zakona, ne odredi drugačije.

Vještak čiji mandat nije produžen na način iz stava 1. ovog člana briše se iz Imenika i sa liste vještaka, što se bez odlaganja objavljuje u skladu sa članom 12. stav 3. ovog Zakona.

Član 19

Nadzor nad radom vještaka od organa koji vodi postupak

Predsjednici sudova, odnosno organa koji vodi postupak, prate rad vještaka i o svojim zapažanjima, odnosno primjedbama i izrečenim novčanim kaznama obavještavaju federalnog ministra pravde, te predlažu utvrđivanje odgovornosti vještaka u skladu sa ovim Zakonom.

Član 20

Primjedbe na rad vještaka

Stranke, odnosno punomoćnici stranaka, kao i stručna udruženja i udruženje vještaka mogu podnijeti primjedbe na rad vještaka. Primjedbe se pisano podnose federalnom ministru pravde.

Član 21

Obavještavanje Komisije

Ukoliko u skladu sa članom 27. ovog Zakona ne donese rješenje o razrješenju vještaka, federalni ministar pravde dostavlja primjedbe iz čl. 19. i 20. ovog Zakona Komisiji radi njihovog razmatranja i predlaganja, odnosno izricanja odgovarajućih mjera.

Član 22

Periodična ocjena rada vještaka

Komisija vrši periodičnu ocjenu rada vještaka i predlaže, odnosno izriče odgovarajuće mjere o čemu obavještava federalnog ministra pravde.

Član 23

Prikupljanje podataka

Komisija pribavlja podatke i informacije, uključujući evidencije sudova, mišljenja stručnih udruženja, udruženja vještaka, razgovor sa vještakom, razgovor sa podnosiocem primjedbi koje smatra neophodnim za vršenje periodične ocjene rada vještaka, odnosno razmatranje primjedbi iz člana 21. ovog Zakona.

Član 24

Obavještavanje relevantnih institucija

Kada smatra da je to potrebno federalni ministar pravde o primljenim primjedbama, odnosno izrečenim mjerama obavještava i stručna udruženja, udruženje vještaka, odnosno druge institucije i ustanove.

Član 25

Mjere

U slučajevima kada vještak poslove vještačenja obavlja nestručno ili nesavjesno, ne poštuje rokove utvrđene za obavljanje poslova vještačenja bez opravdanog razloga, kao i kada ne poštuje sud ili stranke, ne preuzima dodijeljene mu predmete, ili kada na njegov rad ima drugih ozbiljnih prigovora, ili kada ne postupi u skladu sa članom 15. ovog Zakona, Komisija može rješenjem izreći mjeru javne opomene koja se bez odlaganja objavljuje u skladu sa članom 12. stav 3. ovog Zakona.

Komisija može federalnom ministru pravde predložiti razrješenje vještaka.

Član 26

Prigovor na rješenje o izricanju mjere

Protiv rješenja o izricanju mjere iz člana 25. stav 1. ovog Zakona može se uložiti prigovor federalnom ministru pravde u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Prigovor iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja, a rješenje po prigovoru je konačno.

Član 27

Razrješenje dužnosti

Rješenjem federalnog ministra pravde vještak će se razriješiti dužnosti:

a) ako sam zahtijeva da bude razriješen;

b) ako bude osuđen na kaznu zatvora za djelo koje ga čini nepodobnim za vršenje dužnosti vještaka;

c) ako se naknadno utvrdi da ne ispunjava uvjete iz člana 3. ovog Zakona;

d) ako su povrede obavljanja poslova vještačenja predviđene članom 25. stav 1. ovog Zakona naročito ozbiljne prirode;

e) ako izgubi radnu sposobnost za daljnje vršenje dužnosti vještaka i

f) iz razloga predviđenih članom 44. ovog Zakona.

U slučajevima iz stava 1. tač. od c) do e) ovog člana rješenje o razrješenju federalni ministar pravde donosi na prijedlog Komisije.

U postupku donošenja rješenja o razrješenju vještaku mora biti omogućeno da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje o razrješenju.

Protiv rješenja o razrješenju nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Vještak koji je razriješen dužnosti briše se iz Imenika i sa liste vještaka, što se bez odlaganja objavljuje u skladu sa članom 12. stav 3. ovog Zakona.

Član 28

Principi izricanja mjera

Prilikom izricanja mjera naročito se uzimaju u obzir sljedeće činjenice:

a) težina učinjene povrede obavljanja poslova vještačenja i njene posljedice;

b) stepen odgovornosti;

c) okolnosti pod kojima je povreda učinjena;

d) dosadašnji rad i ponašanje vještaka;

e) sve druge okolnosti koje mogu uticati na odluku o težini i vrsti mjere.

Član 29

Nezavisnost u radu

Vještak je samostalan i nezavisan u obavljanju vještačenja i u radu je dužan pridržavati se pravila struke, zakona, drugih propisa i međunarodnih standarda.

U slučajevima u kojima je sud, ili drugi organ koji vodi postupak dužan naknaditi troškove vještačenja, sud odnosno drugi organ izmiruje troškove vještaku u najkraćem mogućem roku.

Član 30

Dnevnik obavljenih vještačenja

Vještak je dužan voditi evidenciju u obliku knjige pod nazivom “Dnevnik obavljenih vještačenja” (u daljnjem tekstu: Dnevnik).

U Dnevnik se unose sljedeći podaci: redni broj upisa, broj i datum akta suda ili drugog organa, privredna društva i druga pravna lica na čiji zahtjev se obavlja vještačenje, odnosno prezime, ime i adresa lica koje zahtijeva vještačenje i datum zahtjeva, kao i predmet vještačenja i kratka oznaka sadržine vještačenja, iznos naplaćene naknade troškova vještaka, nagrade za vještačenje i napomena.

Član 31

Angažiranje vještaka druge struke

Ako se u postupku vještačenja pojavi potreba za izuzetno složenim vještačenjima ili timskim vještačenjima, a vještak ocijeni da je za utvrđivanje činjenica neophodno angažiranje vještaka druge struke, dužan je odmah o tome pisano obavijestiti onoga ko je naredio vještačenje radi angažiranja vještaka odgovarajuće struke.

Član 32

Pridržavanje rokova

Vještak je dužan pridržavati se roka koji mu je utvrđen za obavljanje poslova vještačenja.

Ako vještak iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u utvrđenom roku, dužan je podnijeti organu, odnosno sudu koji je odredio vještačenje, najkasnije deset dana prije isteka roka, izvještaj o razlozima zbog kojih nije u mogućnosti dovršiti vještačenje, kratki prikaz rezultata do tada obavljenih radnji, kao i navesti rok do kojeg će obaviti vještačenje, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojima se uređuju pravila postupka.

U složenijim vještačenjima u kojima je određen duži rok za vještačenje vještak je dužan podnijeti organu, odnosno sudu koji je odredio vještačenje svakog mjeseca od dana povjerenog vještačenja kratki izvještaj o rezultatima do tada obavljenih radnji, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojima se uređuju pravila postupka.

Član 33

Čuvanje službene tajne

Podaci koje vještak sazna prilikom vršenja dužnosti vještaka predstavljaju službenu tajnu.

Podatke iz stava 1. ovog člana vještak može iznositi samo u okviru vršenja dužnosti vještaka.

Član 34

Obuka za vještake

Nakon imenovanja vještak je dužan završiti obuku o obavljanju poslova vještačenja prema pravilniku koji donosi federalni ministar pravde.

Član 35

Daljnje stručno usavršavanje

Podatke o daljnjem stručnom usavršavanju i specijalizaciji vještak dostavlja organu koji vodi evidenciju vještaka.

Organ koji vodi evidenciju vještaka dužan je podatke iz stava 1. ovog člana unijeti u sve relevantne dokumente i o svim eventualnim promjenama blagovremeno obavijestiti sudove i tužilaštva sa područja Federacije.

Član 36

Obavezno osiguranje

Vještaci se obavezno osiguravaju od odgovornosti za štetu pričinjenu u toku obavljanja poslova vještačenja. Minimalni iznos osiguranja, vrstu osigurane štete i obim rizika koji se pokriva određuje Federalno ministarstvo pravde.

Član 37

Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad vještaka

Za obavljeno vještačenje, vještacima pripada nagrada i naknada troškova za rad. Nagrade i naknade troškova za rad vještaka utvrđuju se Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad vještaka (u daljnjem tekstu: Tarifa).

Tarifu donosi Federalno ministarstvo pravde, uz prethodno pribavljeno mišljenje Federalnog ministarstva finansija. Tarifa se objavljuje u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Ako nije drugačije ugovoreno vještak ima pravo na nagradu za obavljeno vještačenje i naknadu troškova nastalih u vezi sa obavljanjem poslova vještaka u skladu sa odredbama Tarife, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojima se uređuju pravila postupka.

Sudovi i drugi organi u odluci o troškovima postupka određuju nagradu i naknadu za obavljene poslove vještačenja prema odredbama Tarife koja je važila u momentu obavljanja poslova vještačenja, odnosno u skladu sa ugovorenom nagradom i naknadom ako je ugovoreni iznos manji od onoga koji je predviđen Tarifom, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojim se uređuju pravila postupka.

III – PRAVNO LICE ZA OBAVLJANJE POSLOVA VJEŠTAČENJA

Član 38

Privredno društvo za obavljanje poslova vještačenja

Za obavljanje vještačenja u jednoj ili više oblasti Federacija, kanton, grad ili općina, ili drugo pravno ili fizičko lice mogu osnovati privredno društvo za obavljanje poslova vještačenja.

Privredno društvo iz stava 1. ovog člana kao pravno lice osniva se u skladu sa Zakonom o privrednim društvima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03) za pružanje određenih profesionalnih usluga odgovarajuće struke.

Član 39

Uvjeti za upis u Imenik pravnih lica za obavljanje poslova vještačenja

Privredno društvo za obavljanje poslova vještačenja iz člana 38. ovog Zakona može se upisati u Imenik pravnih lica za obavljanje poslova vještačenja iz člana 40. ovog Zakona ako za obavljanje poslova vještačenja u određenoj oblasti raspolaže timom stručnih lica koja ispunjavaju uvjete iz člana 3. ovog Zakona i odgovarajućim tehničkim sredstvima za obavljanje tih poslova.

Rješenje o ispunjavanju uvjeta iz stava 1. ovog člana donosi federalni ministar pravde po pribavljenom mišljenju Komisije, a na zahtjev subjekta iz stava 1. ovog člana.

Pravna lica upisuju se u Imenik pravnih lica za obavljanje poslova vještačenja (u daljnjem tekstu: Imenik pravnih lica), koji vodi Federalno ministarstvo pravde.

Član 40

Imenik pravnih lica

U Imenik pravnih lica unose se sljedeći podaci: redni broj upisa, naziv i sjedište privrednog društva za obavljanje poslova vještačenja, broj telefona, oblast, grupa odnosno podgrupa, uključujući užu specijalizaciju vještačenja, kao i imena stručnih lica kojima privredno društvo raspolaže za određenu oblast vještačenja, broj i datum rješenja o ispunjavanju uvjeta za upis u Imenik pravnih lica, broj i datum rješenja o upisu u javni registar, broj i datum rješenja o prestanku ispunjavanja uvjeta za upis u Imenik pravnih lica i napomena.

Izvod iz Imenika pravnih lica u obliku Spiska pravnih lica za obavljanje poslova vještačenja upisanih u Imenik pravnih lica (u daljnjem tekstu: Spisak pravnih lica) objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”, kao i na oglasnoj tabli u sjedištu Federalnog ministarstva pravde i na oglasnim tablama sudova i tužilaštava u Federaciji.

Spisak pravnih lica sadrži: naziv i sjedište privrednog društva za obavljanje poslova vještačenja, broj telefona i oblast, grupu odnosno podgrupu, uključujući užu specijalizaciju vještačenja.

Član 41

Promjena podataka

Privredno društvo za obavljanje poslova vještačenja koje je upisano u Imenik pravnih lica dužno je o promjeni podataka iz člana 40. stav 1. ovog Zakona obavijestiti Federalno ministarstvo pravde.

Član 42

Rješenje o prestanku ispunjavanja uvjeta za upis u Imenik pravnih lica

Ako utvrdi da je pravno lice koje je upisano u Imenik pravnih lica prestalo ispunjavati uvjete za upis u Imenik pravnih lica, Federalno ministarstvo pravde po pribavljenom mišljenju Komisije donosi rješenje o prestanku ispunjavanja uvjeta za upis, a to pravno lice bez odlaganja briše iz Imenika pravnih lica i sa Spiska pravnih lica.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dozvoljena, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 43

Dužnost obavljanja poslova vještačenja

Privredno društvo za obavljanje poslova vještačenja iz člana 38. ovog Zakona, koje je upisano u Imenik pravnih lica, dužno je obaviti vještačenje koje mu povjeri sud, ili drugi organ koji vodi postupak ako predmet vještačenja spada u njegovu djelatnost.

IV – KAZNENE ODREDBE

Član 44

Neopravdano odbijanje obavljanja poslova vještačenja

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice iz člana 38. ovog Zakona ako neopravdano odbije vještačenje, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojima se uređuju pravila postupka.

Odgovorno lice u pravnom licu iz člana 38. ovog Zakona kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 1.000 KM, osim ako je drugačije predviđeno propisima kojima se uređuju pravila postupka.

V – OSTALE ODREDBE

Član 45

Obavljanje poslova vještačenja

Poslove vještačenja u Federaciji mogu obavljati vještaci sa teritorije cijele Bosne i Hercegovine.

Izuzetno, ukoliko u Bosni i Hercegovini nema vještaka odgovarajuće struke, ili postoje drugi pravni ili stvarni razlozi zbog kojih vještaci iz Bosne i Hercegovine ne mogu obavljati poslove vještačenja u konkretnom predmetu, poslove vještačenja u Federaciji može u pojedinačnim slučajevima obavljati i vještak iz druge države koji prema zakonu te države ispunjava uvjete za obavljanje poslova vještačenja.

Član 46

Rad Komisije

Stalni članovi Komisije većinom glasova donose Poslovnik o radu koji uređuje unutrašnje funkcioniranje Komisije, a posebno pobliže uređuje postupak izbora i imenovanja vještaka, vršenje periodične procjene rada vještaka, predlaganje i izricanje mjera, vođenje evidencije i druga pitanja vezana za rad Komisije.

Poslovnik o radu je javni dokument i objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Komisija donosi odluke većinom glasova svih članova, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Administrativne poslove Komisije obavlja Federalno ministarstvo pravde.

VI – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 47

Imenovanje vještaka prema odredbama ovog Zakona

Imenovanje vještaka obavit će se u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Vještaci postavljeni po dosadašnjim propisima nastavljaju sa vršenjem dužnosti do imenovanja vještaka prema odredbama ovog Zakona, odnosno do završetka već započetog vještačenja.

Član 48

Primjena odredaba ovog Zakona

Odredbe člana 29., čl. od 31. do 33., člana 37. i člana 44. ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju se i na vještake iz člana 38. ovog Zakona, te na vještake koji nisu obuhvaćeni članom 2. ovog Zakona.

Član 49

Provedbeni propisi

Pravilnike iz člana 7. stav 2. i člana 34. ovog Zakona federalni ministar pravde dužan je donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 50

Prestanak primjene dosadašnjih propisa

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje primjena svih propisa kojima su uređena pitanja o vještacima, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 51

Stupanje na snagu

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

1...464748...110 Page 47 of 110

Isplata place roditeljima koji odsustvuju sa posla zbog cuvanja djece COVID

ISPLATA PLAĆE RODITELjIMA KOJI ODSUSTVUJU SA POSLA ZBOG ČUVANjA MALOLjETNOG DJETETA KOJE NE IDE U ŠKOLU ZBOG STANjA NESREĆE PROUZROKOVANE KORONA VIRUSOM

Zakon o radu

Status ratnih zarobljenika

STATUS RATNIH ZAROBLjENIKA

Osnovni krivični zakon

Zastita svjedoka od krivicnog progona samooptuzivanjem

ZAŠTITA SVJEDOKA OD KRIVIČNOG PROGONA SAMOOPTUŽIVANjEM

Zakon o krivičnom postupku

Pretres pred drugostepenim sudom

PRETRES PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM

Zakon o krivičnom postupku

Potvrđivanje pobijane presude

POTVRĐIVANjE POBIJANE PRESUDE

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

Zakon o zastiti od nasilja u porodici FBiH

ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI

(“Sl. novine FBiH”, br. 20/2013)

Zakon o elektronskom dokumentu FBiH

ZAKON O ELEKTRONSKOM DOKUMENTU

(“Sl. novine FBiH”, br. 55/2013)

Zakon o vjestacima FBiH

ZAKON O VJEŠTACIMA

(“Sl. novine FBiH”, br. 49/2005 i 38/2008)

EVEN MORE NEWS

Država plaća odštetu osuđenom za utaju poreza

Ugovore o prometu nekretnina sada mogu raditi i advokati

Američki san postao noćna mora

POPULAR CATEGORY