Home Blog Page 49

Zakon o veterinarstvu u BiH

0

ZAKON O VETERINARSTVU U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 34/2002)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

Predmet

Ovaj zakon reguliše koje državne službe, službe Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine moraju planirati, sprovesti, nadgledati, kontrolisati, ažurirati putem ovog zakona i podzakonskih akata, zarazne bolesti životinja, veterinarsku preventivu, najmanji obim zdravstvene zaštite životinja, naknade i troškove za zdravstvenu zaštitu životinja, veterinarske djelatnosti i njihovo obavljanje, javna ovlašćenja veterinarske komore, izdavanje koncesija, stručno usavršavanje u veterinarstvu, registre, baze podataka i informacioni sistem, nadležnosti državnih organa, inspekcijsku kontrolu, kao i prava i dužnosti pravnih i fizičkih lica prema ovom zakonu.

Član 2

Svrha veterinarske djelatnosti

1. Svrha veterinarske djelatnosti u Bosni i Hercegovini je:

a) zaštita i poboljšanje zdravlja životinja;

b) zaštita zdravlje životinja od zaraznih i drugih bolesti;

c) utvrđivanje, kao i dijagnoziranje bolesti i liječenje bolesnih životinja;

d) sprovođenje sistema identifikacije i šeme kontrole kretanja životinja (AIMCS);

e) obezbjeđivanje mjera za zaštitu stanovništva od zoonoza, alimentarnih infekcija i intoksikacija, sprečavanjem i suzbijanjem ovih bolesti i sprečavanjem prenošenja ovih bolesti sa životinja na ljude;

f) obezbjeđivanje da sirovine i prehrambeni proizvodi životinjskog porijekla budu zdravstveno ispravni i prevencija ostataka štetnih materija u prehrambenim proizvodima životinjskog porijekla;

g) obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti;

h) obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti vode za napajanje životinja;

i) obezbjeđivanje reprodukcije i proizvodne sposobnosti životinja, sa stanovišta zdravstvene zaštite životinja;

j) obezbjeđivanje mjera za zaštitu okruženja od zagađenja preko uzročnika bolesti, koje se pojavljuju kod životinja, kao i higijenskih prilika i ispravnosti okruženja sa stanovišta zdravstvene zaštite životinja;

k) sprovođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD);

l) zaštita životinja od mučenja i patnje, kao i obezbjeđivanje dobrobiti životinja;

m) veterinarsko obrazovanje i obavještavanje stanovništva.

2. Nadležni organi u Bosni i Hercegovini za sprovođenje ovog zakona su:

a) Kancelarija za veterinarstvo Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Kancelarija), Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa (u daljem tekstu: Ministarstvo), Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara);

b) Nadležni organi entiteta;

c) Nadležni organ Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Brčko Distrikt);

d) Državni veterinarski savjet (DVS) koji čine predstavnici nadležnih organa entiteta, Brčko Distrikta, Nacionalnog veterinarskog instituta Bosne i Hercegovine, Veterinarskog fakulteta, Veterinarsko-stočarskog centra i Veterinarske komore.

Član 3

Značenje termina

Pojedinačni termini u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) akvakultura označava žive ribe, rakove, školjke i mekušce koji se gaje i čuvaju u kontrolisanim uslovima u ribnjaku, uključujući i divlje životinje ovih vrsta, namijenjene gajenju;

2) amaterski uzgoj i reprodukcija (amateur rearing) znači povremeno uzgajanje ili reprodukcija kućnih ljubimaca; u ovom slučaju uzgoj se odnosi na reprodukciju koja za cilj ima kvantitet, dok reprodukcija podrazumijeva planiranu reproduktivnu aktivnost i brigu u cilju dosezanja određenih kvalitativnih karakteristika potomstva;

3) bolesti koje se obavezno prijavljuju označava zarazne bolesti sa listi A, B i C (ostale bolesti) međunarodnog zoosanitarnog kodeksa OIE-a, uključujući i bolesti koje odrede nadležni organi;

4) čuvar označava svako fizičko ili pravno lice koje ima odgovornost, čak i privremenu, za životinje, uključujući i transport na pijacu ili klaonicu;

5) divljač su divlje životinje, određene propisima o divljači i lovu, čije meso je upotrebljivo za ishranu ljudi i koje se ne kolju kao domaće životinje, već se love, u skladu sa propisima o lovu. Za divljač se smatraju i divlji sisari i ptice, koji slobodno žive na zatvorenom području, slično kao divljač koja slobodno živi, i koja se lovi u skladu sa propisima o lovu;

6) državni ili stručni ispit je ispit, koji doktori veterinarske medicine ili diplomirani veterinari u Bosni i Hercegovini polažu pri nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta, nakon završenih univerzitetskih studija veterinarstva;

7) epizootija, odnosno epidemija zarazne bolesti su brojniji slučajevi zarazne bolesti koja, s obzirom na učestalost , vrijeme, mjesto i ugrožene vrste životinja, odnosno ljudi prevazilazi očekivani broj slučajeva;

8) gajena divljač su divlji kopneni sisari, gmizavci i ptice, koje se drže i kolju kao domaće životinje;

9) hitna veterinarska pomoć je intervencija, kojom se uklanja neposredna opasnost po život životinja;

10) hrana je plasirani prehrambeni proizvod na tržište, onda kada službeni ili ovlašćeni veterinar, na osnovu veterinarskog pregleda, utvrdi da ne postoje smetnje za plasiranje na tržište ili dozvoli utovar i odvoz iz registrovanog objekta;

11) identifikacija označava stavljanje ušnih markica ili elektronskih (*TRANSPORDERA) u cilju stalne identifikacije po osnovu vrste bilo koje životinje koja pripada licu, farmi ili selu;

12) identifikacija životinja označava stavljanje ušnih markica, žigova, uključujući i druge načine identifikacije (elektronski) koji treba da stoje stalno na životinji i da označe kojoj vrsti, imanju ili stadu pripada, a da pritom ne ugrožavaju samu životinju;

13) imanje označava svaki objekat, zgradu ili mjesto a u slučaju otvorenog prostora, bilo koje mjesto na kom se životinje uzgajaju, drže ili se na neki drugi način njima postupa;

14) imaoci životinja su fizička i pravna lica, koja su vlasnici životinja, odnosno koja se bave uzgajanjem, zaštitom, upotrebom, gajenjem, upravljanjem, obučavanjem, prevozom ili prodajom životinja;

15) klaonica označava sva mjesta gdje se kolju životinje radi dalje prodaje i upotrebe u ljudskoj ishrani;

16) kretanje životinja označava promjenu, smanjenje ili povećanje broja životinja na imanju, u stadu, koje se dešava iz bilo kog razloga njihovog ulaska ili izlaska, uključujući ispašu, trgovinu, klanje, učešće na izložbama ili sajmovima, izvoz, a za domaće konje takođe podrazumijeva učešće na sportskim takmičenjima; pod kretanjem se podrazumijeva rođenje i smrt životinje na imanju/u stadu;

17) kućne životinje su psi, domaće mačke, domaće ptice, mali glodari, terarijumske, akvarijumske i druge životinje, koje se uzgajaju ili drže za društvo, rekreaciju, zaštitu ili pomoć čovjeku;

18) lijekovi za upotrebu u veterinarskoj medicini (u daljem tekstu: lijekovi) su svaka materija ili kombinacija materija, koje su pripremljene i namijenjene liječenju ili sprečavanju bolesti kod životinja, a lijekom se smatra i svaka materija ili kombinacija materija, koja se može primjenjivati na životinjama, da bi se odredila dijagnoza ili ponovo uspostavile, poboljšale ili promijenile fiziološke funkcije;

19) ljubiteljski uzgoj je privremeni uzgoj ili odgoj kućnih životinja, pri čemu je uzgoj djelatnost reprodukcije životinja sa naglaskom na količinskim aspektima, a odgoj je planska djelatnost reprodukcije životinja i briga o njima, za dostizanje kvalitetno opredijeljenih osobina potomstva;

20) mjesto (punkt) granične inspekcije označava mjesto na kome se vrši kontrola životinja i proizvoda životinjskog porijekla prilikom uvoza, izvoza ili tranzita, kako to propiše Kancelarija, a koju moraju sprovoditi ovlašćeni veterinari (koje određuje Kancelarija).

21) mjesto porijekla je prostor, odnosno objekat, u kojem je obavljen veterinarski pregled i gdje je nakon pregleda izdat veterinarski certifikat, odnosno potvrda;

22) objekat označava/obuhvata zgrade i prostore, gdje se proizvode, odnosno obrađuju prehrambeni proizvodi, proizvodi, sirovine i otpaci;

23) Operativna agencija označava tehničku agenciju koja mora da sprovede modalitete i funkcinisanje AIMCS na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i da nadgleda i koordinira tehničke aktivnosti regionalnih kancelarija za unos podataka;

24) ostaci štetnih materija su ostaci materija sa farmakološkim djelovanjem, ostaci ekoloških zagađivača okruženja i druge materije, kao i njihovi metaboliti, koji mogu preći u prehrambene proizvode i ugroziti zdravlje ljudi;

25) otpadne vode su one otpadne vode, koje nastaju u objektima za uzgoj životinja, klaonicama i drugim objektima za obradu, preradu i sakupljanje sirovina, prehrambenih proizvoda i otpadaka i zahtijevaju posebnu tehnologiju odvajanja i čišćenja;

26) otpaci životinjskog porijekla (u daljem tekstu: otpaci) su životinjski trupovi i sastavni dijelovi životinjskog tijela, koji nisu namijenjeni ili ispravni za ishranu ljudi i zdravstveno neispravni prehrambeni proizvodi i životinjski proizvodi;

27) ovlašćena laboratorija je laboratorija, koja ispunjava propisane uslove koje propisuje Kancelarija, i koju za obavljanje djelatnosti ovlašćuje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta i odgovara za njen rad;

28) ovlašćeni veterinar je veterinar, kojeg za obavljanje pojedinačnih djelatnosti zaposli ili ovlasti Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta;

29) posebno opasne zarazne bolesti su zarazne bolesti sa Liste A OIE međunarodnog zoosanitarnog kodeksa i koje utvrde Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta u svojoj nadležnosti;

30) prehrambeni proizvodi označavaju različite proizvode biljnog i životinjskog porijekla, svježe ili spremljene za čuvanje, otpatke dobijene biosintezom, industrijske proizvode, organske i neorganske supstance koje su direktno ili nakon obrade namijenjene za ishranu životinja;

31) proizvodi životinjskog porijekla (u daljem tekstu: proizvodi) su svi proizvodi dobijeni od stoke, divljači i životinja koje slobodno žive u vodama, inkubirana jaja, kao i životinjsko sjeme, jajne ćelije i embrioni i svi proizvodi koji bilo dijelom ili u cijelini potiču od žive ili mrtve životinje uključujući posmrtne ostatke životinje i med;

32) proizvodne životinje su namijenjene dobijanju mesa, mlijeka, jaja i meda;

33) proizvodnja prehrambenih proizvoda je dobijanje, priprema, obrada, prerada, dorada, pakovanje u ambalažu, prepakivanje u ambalažu i pakovanje prehrambenih proizvoda, koje se obavlja u registrovanim proizvodnim objektima;

34) prostorije označavaju teren sa ili bez zgrade;

35) rasne životinje za gajenje su životinje muškog i ženskog pola, namijenjene razmnožavanju;

36) regionalna baza podataka označava tehničke kancelarije na regionalnom nivou koje služe u svrhu AIMCS-a ;

37) registar na imanju označava registar u koji vlasnici (imaoci) životinja i uzgajivači unose sve podatke vezane za životinje i kretanje životinja;

38) sabirni centar je registrovani objekat, gdje se životinje iz različitih objekata za uzgoj skupljaju i sabiraju u pošiljke, namijenjene unutrašnjoj i spoljnoj trgovini;

39) sirovine životinjskog porijekla (u daljem tekstu: sirovine) su trupovi i svi sastavni dijelovi životinjskog tijela u neprerađenom stanju, osim prehrambenih proizvoda hrane;

40) sistem identifikacije i šema kontrole kretanja životinja (u daljem tekstu: AIMCS) označava procedure kojima je cilj poboljšanje i sprovođenje veterinarskih kontrolnih sistema koji se odnose na identifikaciju životinja, kretanje i praćenje kretanja životinja;

41) službeni veterinar je veterinar, koji je zaposlen u Kancelariji, nadležnom organu entiteta i Brčko Distrikta;

42) štala obuhvata zgrade i prostorije, koje su potrebne za uzgoj životinja;

43) štala sa neprovjerenim ili sumnjivim epizootiološkim prilikama je štala u kojoj se nisu obavili propisani pregledi životinja, odnosno štala vlasnika životinje, koji se bavi nedozvoljenom ili nekontrolisanom trgovinom životinjama i životinjskim proizvodima;

44) stočna hrana ili hrana za životinje označava različite proizvode životinjskog ili biljnog porijekla u prvobitnom prirodnom stanju, svježem ili konzervisanom, nusproizvode biosinteze, proizvode industrijske prerade i organske i anorganske materije, koje su direktno ili nakon prerade namijenjene hranjenju životinja;

45) tranzit je svaki prenos pošiljaka, životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda, lijekova i medicinskih pomagala, stočne hrane i otpadaka preko graničnih prelaza Bosne i Hercegovine u/iz druge države;

46) trgovac životinjama (u daljem tekstu: trgovac) je pravno ili fizičko lice, koje kao djelatnost obavlja kupovinu, odnosno prodaju životinja, osim životinja iz člana 8. stav 6. i ispunjava propisane uslove;

47) trgovina prehrambenim proizvodima je trgovina među registrovanim objektima, uključujući i skladištenje i transport, trgovinu u vezi sa uvozom i izvozom, skladištenje prehrambenih proizvoda na veliko, trgovinu svježim mesom, ribama i drugim vodenim organizmima, kao i neposredna prodaja konačnom potrošaču, direktno iz registrovanog objekta;

48) trgovina životinjama, proizvodima, sirovinama i otpatcima životinjskog porijekla je uvoz, izvoz, prodaja, ili bilo kakav transfer roba trećem licu;

49) ugroženim područjem smatra se područje, na koje se može prenijeti bolest sa zaraženog područja i na kojem postoje mogućnosti za širenje zaraze;

50) uvoz je svako unošenje pošiljaka, životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda, lijekova i medicinskih pomagala, stočne hrane i otpadaka preko graničnih prelaza Bosne i Hercegovine isključujući proizvode u tranzitu;

51) uzgoj rasnih životinja označava odgoj rasnih životinja, davalaca jajnih ćelija i embriona, objekte za uzgajanje rasnih životinja, centre za osjemenjivanje, rasna jata pernate živine, rasna riblja jata, rasna uzgajališta i uzgajališta matica;

52) veterinar je doktor veterinarske medicine ili diplomirani veterinar sa veterinarskom licencom;

53) veterinarska licenca je dozvola za obavljanje veterinarske djelatnosti;

54) veterinarska služba u vojsci je samostalna stručna služba, ustanovljena u okviru entitetskih vojski, koja obavlja određene veterinarske djelatnosti, prema ovom zakonu, za potrebe entitetske vojske;

55) veterinarska usluga je intervencija veterinara u ambulanti ili van nje, koju obavlja, radi obezbjeđivanja zdravlja životinja, iz preventivnih ili uzgojnih razloga, radi veterinarskog pregleda ili kontrole, kao i radi intervencija u reprodukcijske ili druge svrhe, osim izvođenja minimalnog obima zdravstvene zaštite životinja iz Poglavlja IV;

56) veterinarske organizacije su veterinarska stanica, veterinarska ambulanta, veterinarska bolnica i veterinarska klinika;

57) veterinarski asistent je fizičko lice koje pod kontrolom veterinara, obavlja pojedinačne veterinarske poslove;

58) veterinarski pregledi i kontrola su pregledi i kontrola životinja, sirovina, proizvoda, prehrambenih proizvoda, stočne hrane i otpadaka, radi zaštite ljudi i životinja od zaraznih bolesti životinja, i sprečavanja trgovine sirovinama, proizvodima, prehrambenim proizvodima i krmom, koji nisu zdravstveno ispravni, kao i kontrola objekata ili robe, koji mogu biti izvor zaraznih bolesti životinja;

59) veterinarski stručnjak je veterinar, član veterinarske komore kojeg Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikt, odlukom ovlašćuju za savjetovanje i davanje mišljenja, kao i obavljanje vrhunskih specijalističkih radova u pojedinačnim područjima veterinarske djelatnosti;

60) vještačko osjemenjavanje označava unošenje sjemena u uterus, ne seksualnim putem;

61) zaraženim područjem smatra se područje, na kojem je ustanovljen jedan ili više izvora infekcije i na kojem postoje mogućnosti za širenje infekcije;

62) zarazne bolesti životinja su bolesti identifikovane u međunarodnom zoosanitarnom kodeksu Međunarodne kancelarije za epizootije (OIE) i druge bolesti u pogledu kojih se primjenjuju propisane mjere;

63) životinja označava:

a) svako četvoronožno biće koje nije sisar;

b) svakog sisara, osim čovjeka;

c) ribe, reptile i ljuskare;

d) ostala hladnokrvna bića bilo koje vrste i pčele koje prave med;

64) životinje iz zooloških vrtova su životinje koje slobodno žive, koje se javno izlažu u stalnom objektu najmanje sedam dana u godini, sa izuzetkom cirkusa i trgovina sa kućnim životinjama;

65) životinje koje slobodno žive u vodama su ribe, rakovi, školjke i druge vodene životinje, određene propisima o ribolovu, čije meso i tkiva se upotrebljavaju za ishranu ljudi i koje se love sa namjenom ishrane ljudi;

66) životinje označavaju životinje za gajenje, proizvodnju i klanje, i kućne životinje, divljač, gajenu divljač, akvakulturu, životinje koje slobodno žive u vodama, životinje za vršenje eksperimenata, životinje iz zooloških vrtova i druge životinje;

67) životinje za gajenje su životinje koje se gaje ili drže za proizvodnju hrane, odnosno za proizvodnju vune, kože, krzna ili u druge privredne svrhe;

68) životinje za klanje su životinje čiji su sastavni dijelovi tijela namijenjeni ishrani ljudi, uključujući i akvakulturu i gajenu divljač;

69) životinje za proizvodnju prehrambenih proizvoda su životinje za klanje, životinje za proizvodnju, divljač i životinje koje slobodno žive u vodama;

70) životinje za vršenje eksperimenata znače svakog živog kičmenjaka, osim čovjeka, i larvalne oblike bez fetalnih i embrionalnih oblika koji slobodno žive, koji se upotrebljavaju u eksperimentalne i druge naučne svrhe.

Član 4

Prava i dužnosti imalaca i čuvara životinja

1. Imaoci i čuvari životinja imaju obavezu da vode računa o zdravstvenoj zaštiti životinja i njihovoj dobrobiti i moraju ažurno da vode registar na imanju.

2. Svako je dužan da zaštiti zdravlje životinja, kao i zdravlje ljudi, od bolesti i infekcija, koje se prenose među životinjama i ljudima, kao i od posljedica ostataka štetnih materija u prehrambenim proizvodima životinjskog porijekla.

3. Veterinar je dužan da pruži hitnu veterinarsku pomoć.

4. Fizička ili pravna lica ne smiju da ometaju veterinarski pregled i kontrolu i moraju da pomažu prilikom veterinarskih pregleda i kontrole, kao i uzimanja potrebnog materijala za veterinarske preglede i prilikom obavljanja drugih propisanih mjera.

5. Fizička i pravna lica moraju, bez odgađanja, da obavijeste najbližu veterinarsku organizaciju ili službenog veterinara, odnosno nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta ako utvrde da postoji opasnost po zdravlje životinja, ili u vezi sa tim, opasnost po zdravlje ljudi, i da dostave u zahtijevanom roku, besplatno, podatke o zdravstvenoj zaštiti životinja, odnosno zdravstvenoj ispravnosti prehrambenih proizvoda, proizvoda, stočne hrane, lijekova i otpadaka, kao i podatke o izvođenju mjera, i omoguće im da se uvjere u date podatke. Dok čekaju da službeni veterinar ili organizacija uradi intervenciju, pravna i fizička lica ne smiju da stave u promet, iz bilo kog razloga, životinje i predmetne proizvode, ako je moguće, moraju povući one koje su već stavili u promet ako postoji sumnja da su te životinje i proizvodi rizični ili se samo sumnja na rizik. Nakon veterinarske intervencije moraju da dostave sve informacije o mjestu destinacije životinja i proizivoda.

6. Fizička i pravna lica koja drže ili transportuju životinje, proizvode životinjskog porijekla ili sirovine životinjskog porijekla moraju da vode propisane evidencije, kada to bude utvrđeno podzakonskim aktom.

7. Imalac životinja ima pravo na slobodan izbor veterinara, osim u predmetima iz člana 10. stav 3. i predmetima iz čl. 16. i 17. Imalac životinje može da zahtijeva informacije o izabranom metodu intervencije i troškovima veterinarske usluge, kao i o mogućim posljedicama.

8. Jedinstven i detaljniji sadržaj, oblik i način vođenja evidencija iz stava 6. propisuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet), na prijedlog Kancelarije.

Član 5

Međunarodne obaveze

1. Međunarodne obaveze za sprečavanje i suzbijanje životinjskih zaraznih bolesti u međunarodnoj trgovini životinjama, proizvodima, sirovinama, prehrambenim proizvodima i otpacima životinjskog porijekla, kao i predmetima kojima se može prenijeti zarazna bolest, reguliše ovaj zakon, međunarodne konvencije i drugi međunarodni ugovori.

2. Kancelarija određuje jedinstveni način za tehničku primjenu mjera sadržanih u međunarodnim aktima iz stava 1., koje moraju da se sprovedu u Bosni i Hercegovini.

II – ZARAZNE BOLESTI ŽIVOTINjA

Član 6

Zarazne bolesti i zoonoze

1. Zarazne bolesti životinja, radi kojih se izvode opšte i posebne preventivne, kao i druge mjere koje se sprovode prema ovom zakonu, s obzirom na vrstu infekcije i mjere potrebne za njihovo sprečavanje i suzbijanje, razvrstavaju se u grupe A, B, i C, u skladu sa međunarodnim zoosanitarnim kodeksom i epizootiološkim stanjem.

2. U grupu A spadaju visoko zarazne bolesti. Širenje tih bolesti među uzgajalištima sprečava se odgovarajućim veterinarskim mjerama. Ove bolesti uzrokuju velike ekonomske štete i ugrožavaju opstanak pojedinačne životinjske vrste. Metode sprečavanja pojava širenja, kao i iskorjenjivanja ovih bolesti su poznate i moguće ih je izvoditi.

3. U grupu B spadaju bolesti koje su manje zarazne. Širenje tih bolesti se među uzgajalištima sprečava odgovarajućim veterinarskim mjerama. Ove bolesti uzrokuju ekonomske štete, koje se mogu smanjiti odgovarajućim veterinarskim mjerama. Metode sprečavanja pojava ovih bolesti su poznate i mogu se izvoditi.

4. U grupu C ostale bolesti, spadaju bolesti koje su po pravilu slabo zarazne. Širenje tih bolesti se među uzgajalištima sprečava odgovarajućim veterinarskim mjerama. Ove bolesti uzrokuju manje ekonomske štete, koje se mogu smanjiti odgovarajućim veterinarskim mjerama. Metode sprečavanja pojava ovih bolesti su poznate i mogu se izvoditi.

5. Zoonoze su bolesti ili infekcije koje se prirodnim putem prenose sa životinja – kičmenjaka na ljude, i obratno (zoopatije).

6. Detaljnije razvrstavanje bolesti, kao i uslove za određivanje statusa u pogledu zdravstvenog stanja iz ovog člana, način obavještavanja, prijavljivanja i mjere, propisuje Kancelarija u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.

7. Liste zaraznih bolesti navedene su u Prilogu 1. koji je sastavni dio ovog zakona.

Član 7

Sprečavanje zaraznih bolesti životinja

1. Lica koja, tokom obavljanja registrovane djelatnosti uzgoja ili proizvodnje, dolaze u neposredni dodir sa životinjama, prehrambenim proizvodima, sirovinama, proizvodima životinjskog porijekla ili otpacima, moraju da imaju osnovno znanje o zaraznim bolestima životinja, o njihovom sprečavanju i prenošenju na ljude, kao i o propisima o zaštiti od zaraznih bolesti životinja.

2. Osnovno znanje o zaraznim bolestima, kao i o propisima, lica iz stava 1. stiču na kursevima, za koje će program i izvođača odobriti nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta na osnovu minimalnog programa koji propiše Kancelarija.

Član 8

Registracija, kontrola i prijava objekata, štala, prevoznika, sabirnih centara, trgovaca, kao i životinja

1. Pod veterinarskom inspekcijom i kontrolom su životinje, sirovine, proizvodi, prehrambeni proizvodi u proizvodnji i trgovini prema ovom zakonu, stočna hrana, voda za napajanje životinja i otpaci, kao i objekti, štale, sabirni centri, prevoznici i trgovci, kao i sredstva, sprave i oprema za njihovo uzgajanje, privređivanje, proizvodnju, doradu, obrađivanje, prerađivanje, prevoz i skladištenje.

2. Objekti, štale i prevoznici, kao i sabirni centri i trgovci, koji su pod veterinarskom kontrolom i nadzorom, moraju da budu registrovani kod nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta, ako ispunjavaju propisane uslove u pogledu prostorija, kadrova i opreme.

3. Detaljnije uslove i postupak registracije propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije, a sprovode nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta koji moraju da provjere način veterinarskih pregleda i nadzora i dobijene rezultate.

4. Veterinarsko – zdravstvenom prelgedu, kontroli i nadzoru podliježu i životinje na sajmovima, prodavnicama, stočnim pijacama, kao i drugim prodajnim i sabirnim mjestima, izložbama, sportskim takmičenjima, oborima za divlje životinje, ispostavama i drugim javnim mjestima na kojima se skupljaju životinje.

5. Sva pravna i fizička lica, koja se bave gajenjem, zaštitom, prodajom, prevozom i trgovinom životinja, proizvodnjom, preradom, skladištenjem, trgovinom proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda, otpada, kao i stočne hrane, moraju da prijave životinje, objekte i opremu, kao i svaku promjenu u vezi sa tim, u roku od sedam dana, najbližoj veterinarskoj organizaciji, koja vodi registar objekata i životinja, i o tome obavještava nadležne organe entiteta i Brčko Distrikta, koji obavještavaju Kancelariju.

6. Imalac psa mora, u roku od sedam dana, da prijavi psa veterinarskoj organizaciji, koja vodi registar pasa, kao i uginulog psa, otuđenog, odlutalog, kao i svaku drugu promjenu u vezi sa psom. Nabavku mladunčeta mora prijaviti najkasnije do napunjenog četvrtog mjeseca njegove starosti.

7. Odredbe stava 4. ne važe za amatersko uzgajanje ili posjedovanje pojedinačnih vrsta kućnih životinja (do pet odraslih životinja) i amatersko uzgajanje drugih domaćih ptica, akvarijskih riba, ukrasne živine i malih glodara.

8. Odluka o registraciji iz stava 2. dokaz je o ispunjavanju uslova za obavljanje djelatnosti i osnov je za upis u sudski registar.

Član 9

Obavezne, opšte preventivne mjere, koje izvode imaoci – čuvari životinja

Obavezne, opšte, preventivne mjere za zaštitu od zaraznih bolesti životinja, koje moraju izvoditi imaoci-čuvari životinja i druga pravna i fizička lica su:

a) obezbjeđivanje zdravstveno ispravne pijaće vode, vode za napajanje i stočne hrane;

b) obezbjeđivanje i održavanje propisanih higijenskih uslova u objektima za uzgoj životinja, u drugim prostorijama, kao i opremi, u kojima se životinje zadržavaju;

c) obezbjeđivanje higijene poroda i muže;

d) obezbjeđivanje veterinarskog reda na javnim mjestima, gdje se skupljaju životinje, u prevoznim sredstvima za transport životinja, proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda, otpadaka i stočne hrane, u oborima i na pašnjacima, kao i objektima za skupljanje životinja i klanje životinja, i skupljanje, obradu, preradu i skladištenje sirovina, proizvoda, prehrambenih proizvoda, otpadaka i stočne hrane;

e) obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda i veterinarskih uslova za njihovu proizvodnju i promet;

f) sprečavanje unošenja uzročnika zaraznih bolesti u objekte za uzgoj životinja;

g) izvođenje veterinarskih mjera u tehnologiji intenzivnog uzgoja životinja;

h) tretiranje životinjskih trupova i drugih otpadaka, otpadnih voda, životinjskog izmeta i urina na propisan način;

i) obezbjeđivanje preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u objektima, na javnim površinama i u prevoznim sredstvima;

j) druge opšte mjere, utvrđene ovim zakonom;

k) unošenje svih informacija/podataka o životinjama i njihovom kretanju u registar na imanju.

Član 10

Posebne preventivne mjere, koje izvode veterinarske organizacije

1. Kontrola i prevencija bolesti, koje obavezno moraju da se prijave, baziraju se na planu hitnih intervencija za Bosnu i Hercegovinu koji donosi Kancelarija, zajedno sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.

2. Radi ranog otkrivanja i sprečavanja pojava zarazne bolesti može se, s obzirom na prirodu zarazne bolesti, i opasnost, odrediti jedna ili više sljedećih posebnih preventivnih mjera:

a) usmjereno veterinarsko obrazovanje imalaca životinja i drugih lica;

b) obavezno obavještavanje najbližih veterinarskih vlasti u slučaju sumnje na postojanje bolesti;

c) ograničavanje kretanja lica, životinja i materijala koji mogu prenijeti zarazu, kao i zabrana kretanja prevoznih sredstava;

d) ograničenja na farmama, imanjima, javnim pijacama, otvorenim prodajnim mjestima, izložbenim terenima, klaonicama i svim drugim prostorijama;

e) identifikacija životinja i vršenje popisa životinja;

f) stavljanje ograničenja na zaraženo i kontrolisano područje;

g) ograničenja vršenja vještačkog osjemenjavanja i transfera embriona;

h) dijagnoziranje u ovlašćenoj laboratoriji i potvrđivanje, ukoliko se pokaže potrebnim, u međunarodnoj referentnoj laboratoriji, ovlašćenoj od strane EU ili Svjetske zdravstvene organizacije;

i) čišćenje i dezinfekcija opreme, prostorija, osoblja i vozila prihvaćenim dezinfekcionim sredstvom;

j) dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija;

k) klanje i uništavanje svega zaraženog ili izloženog kontaktu ostalih životinja koje su bile izložene zarazi;

l) preventivna vakcinacija ili zaštita upotrebom veterinarskih lijekova;

m) bezopasno odlaganje životinjskih ostataka, proizvoda životinjskog porijekla, hrane za životinje i otpada;

n) bezopasno odgađanje ili higijenski tretman otpadnih voda i fekalija iz registrovanih objekata;

o) ispitivanje kože i kože sa tkivom na antraks;

p) specijalne mjere za uzročnike zaraze i rezervoare infekcije i zaustavljanje prenosioca zaraznih bolesti;

r) druge posebne preventivne mjere koje su predviđene ovim zakonom.

3. Otpadna hrana mora biti tretirana u skladu sa kriterijumima koje propiše Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije, prije nego što počne ishrana životinja, ili se ishrana otpadnom hranom mora zabraniti.

4. Ovlašćeni veterinari i veterinarski tehničari imaju ovlašćenje da:

a) uđu u svaku prostoriju, zaustave i izvrše inspekciju vozila ukoliko postoji sumnja na zarazu ili da su bila izložena zarazi;

b) da zadrže, izvrše inspekciju, pregledaju, uzmu uzorke sa životinja na koje se sumnja na bolesti koje obavezno moraju da se prijave;

c) da zakolju i odlože svaku zaraženu životinju ili životinju za koju postoji sumnja da je zaražena bolešću koja obavezno mora da se prijavi.

5. Kancelarija naređuje i organizuje sprovođenje svih kontrolnih programa u cilju iskorjenjivanja bolesti koje obavezno moraju da se prijavljuju.

6. Za izvođenje mjera iz stava 5. Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta zajednički usvajaju jedinstvene i dugoročne programe zdravstvene zaštite životinja, u kojima se određuju rokovi za realizaciju programa, organizacije koje to moraju realizovati i način finansiranja.

7. Na kraju svake godine, Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta zajednički, za sljedeću godinu, određuju koje je preventivne vakcinacije i dijagnostička, kao i druga ispitivanja, potrebno obaviti u Bosni i Hercegovini radi obezbjeđivanja pogodnih epizootioloških prilika i ispunjavanja uslova za trgovinu, određuju se rokovi, kao i način obavještavanja o obavljenim mjerama i drugi uslovi za izvođenje tih mjera, kao i organizacije koje imaju pravo da ih obavljaju u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 11

Obavezne, posebne preventivne mjere u slučaju zoonoza i toksičnih agenasa

1. Obavezne, posebne preventivne mjere za zaštitu stanovništva od zoonoza i toksičnih agenasa su:

a) sistematično otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje zoonoza kod životinja;

b) izvođenje preventivnih mjera za zaštitu veterinara, veterinarskih asistenata, imalaca životinja, čuvara životinja i drugih ljudi, koji mogu doći u neposredan ili posredan dodir sa zaraženom životinjom, prehrambenim proizvodima, proizvodima, sirovinama ili otpacima;

c) sprovođenje sigurnih higijenskih mjera prilikom klanja životinja u registrovanim objektima prema standardima koji su propisani za takvu vrstu klanica;

d) obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda i sprečavanje nedozvoljenog prometa zaraženim životinjama i zdravstveno neispravnim prehrambenim proizvodima, proizvodima, sirovinama i otpacima, kojima se može inficirati stanovništvo, veterinarskim pregledom i inspekcijskom kontrolom životinja, kao i nadgledanjem životinja, prehrambenih proizvoda, proizvoda životinjskog porijekla, sirovina i otpadaka;

e) sprečavanje zagađenja sirovina, proizvoda i prehrambenih proizvoda u prehrambenim i drugim objektima;

f) prilikom klanja izvršti prevenciju zagađenja životne sredine otpadnim hemikalijama i radioaktivnim materijalom štetnim po čovjeka.

2. Za izvođenje mjera iz stava 1. usvajaju se kratkoročni i dugoročni programi zaštite stanovništva od zoonoza, moraju biti određeni rokovi u kojima programi moraju da budu realizovani i način finansiranja.

3. Program za opštu zaštitu zdravlja od zoonoza donose ministarstva zdravlja entiteta i nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta, a sprovode nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta i javna zdravstvena služba.

Obavezna je razmjena informacija o podacima koji se odnose na praćenje zoonotičnih bolesti.

Član 12

Pojava zarazne bolesti, odnosno sumnja na zaraznu bolest

1. Ako se pojavi zarazna bolest ili se pojave znaci na osnovu kojih se sumnja da je životinja oboljela ili uginula usljed zarazne bolesti, imalac životinje mora o tome odmah i na propisan način da obavijesti najbližu veterinarsku organizaciju i ovlašćeni organ na nivou entiteta.

2. Imalac životinje mora do dolaska veterinara da zaštiti, kao i da spreči pristup drugih lica i životinja do zaražene životinje, krda, jata, pčelinjaka, odnosno trupa uginule životinje.

3. Detaljan način obavještavanja od strane imalaca životinja propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 13

Utvrđivanje zarazne bolesti

1. Veterinar, koji posumnja na postojanje zarazne bolesti, mora pismenim uputstvom da odredi propisane veterinarske mjere i o tome na propisan način obavijesti nadležne službe, i na propisan način preduzme sve potrebne mjere da bi se utvrdilo ili demantovalo postojanje predmetnog zaraznog oboljenja, odnosno utvrdio uzrok uginuća životinje.

2. Veterinar, koji šalje na ispitivanje materijal iz stava 1. i organizacija koja obavlja dijagnostička ispitivanja, moraju da obezbijede takav način prevoza materijala, da ne postoji opasnost za širenje zaraznih bolesti i za kvarenje materijala.

3. Organizacije, koje obavljaju javni prevoz, odnosno obezbjeđuju dostavu, moraju da obezbijede dostavu materijala do ovlašćene laboratorije.

4. Detaljan način prevoza materijala, mjere veterinara i način utvrđivanja zarazne bolesti propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 14

Obavještavanje o zaraznim bolestima

1. Službeni veterinar, na osnovu prijave zarazne bolesti ili sumnje na zaraznu bolest, obavlja epizootiološko ispitivanje.

2. Na sumnju ili sa utvrđivanjem zoonoze, službeni veterinar mora da obavijesti i nadležnu zdravstvenu službu.

3. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta moraju, u propisanim slučajevima, da obavijeste o pojavi i opasnosti od zarazne bolesti i sve članove kantona/opštine, zdravstvenu službu, stočarsku službu, nadležni organ za zaštitu i spašavanje, centar za informisanje, nadležni organ za zaštitu okoline i zainteresovane imaoce životinja, kao i da ih upoznaju sa najvažnijim mjerama, kojima mogu da sprečavaju zarazne bolesti.

4. Detaljan način obavještanja o sumnji ili nalazu zarazne bolesti propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 15

Mjere

1. Kada se utvrdi zarazna bolest i dok traje opasnost od nje, u pogledu zarazne bolesti se određuju granice zaraženog i ugroženog područja, određuju propisane mjere i na propisan način obavještava o tome.

2. Način određivanja zaraženog i ugroženog područja i detaljne mjere za utvrđivanje načina prevencije, sprečavanje širenja i suzbijanja zarazne bolesti, uslove za prestanak važenja mjera ustanovljenih radi kontrole zarazne bolesti, kao i način obavještavanja i informisanja o tome propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

3. O mjerama, koje se odnose na ograničenje kretanja lica i dezinfekciju lica, mora se obavijestiti nadležna zdravstvena služba.

III – VETERINARSKA PREVENTIVA

A) Preventiva u trgovini

Član 16

Identifikacija životinja i veterinarski certifikat

1. Sve prisutne životinje na teritoriji Bosne i Hercegovine, počev od goveda (uključujući bufala i bizone), treba da budu identifikovane i njihova kretanja mogu biti registrovana u skladu sa sistemom iz stava 3. koji uključuje: registraciju imanja, identifikaciono markiranje životinja i kodifikaciju na državnom nivou i pasoš za životinje.

2. Aktivnost iz stava 1. je u nadležnosti Kancelarije, a sprovode je nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta. Modaliteti tehničke implementacije i funkcionisanje sistema povjereni su Operativnoj agenciji i pod direktnom su odgovornošću Kancelarije. Informacioni sistem biće instalisan u Operativnoj agenciji da zabilježi svako kretanje životinja (AIMCS).

3. Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije, propisuje detaljne uslove identifikacije životinja, izgled i sadržaj pasoša za životinje, kontrole kretanja, implementaciju sistema na bilo kom nivou na teritoriji Bosne i Hercegovine kroz državne regulative. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta obezbijediće njegovo ispravno i stalno funkcionisanje. Regionalne kancelarije za unos podataka mogu da budu uspostavljene od nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta i sprovodiće svoje aktivnosti u skladu sa uslovima koje propisuje Savjet ministara na prijedlog Kancelarije i pod koordinacijom i kontrolom Operativne agencije.

4. Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije, propisuje privremene norme koje se odnose na identifikaciju životinja i kontrolu kretanja životinja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

5. Nakon potpune implementacije sistema za goveda i druge vrste, zabranjena je upotreba bilo kojeg drugog identifikacionog modaliteta za kretanje životinja bez prethodnog odobrenja Kancelarije.

6. Životinja u prometu mora biti praćena propisanim veterinarskim certifikatom.

7. Certifikatom iz stava 6. potvrđuje se zdravstveno stanje životinja, odnosno da na mjestu porijekla životinja nije bila ustanovljena određena zarazna bolest, koju mogu da prenesu predmetne životinjske vrste, ili se potvrđuju drugi propisani zahtjevi.

8. Veterinarski certifikat može da bude izdat jedino nakon utvrđivanja da je životinja zdrava, da ne dolazi iz zaraženog područja, da ne postoji zabrana kretanja ili ograničenje kretanja donesenih radi opšte zaštite zdravlja ljudi i životinja i da je životinja korektno identifikovana. Veterinarski certifikat životinje mora da sadrži identifikacioni broj (kod) sa ušne markice.

9. Veterinarski certifikat može da bude izdat na određeno vrijeme i mora ga potpisati veterinar koji ga je izdao, i mora da odgovara propisima o veterinarskim certifikatima Direktive 96/93/ Savjeta Evrope.

10. Detaljne uslove za izdavanje, sadržaj i oblik veterinarskog certifikata propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 17

Veterinarski certifikat ili potvrda za proizvode životinjskog porijekla

1. Proizvodi životinjskog porijekla u trgovini moraju da budu na propisan način označeni i praćeni propisanim veterinarskim certifikatom ili potvrdom.

2. Certifikatom ili potvrdom iz stava 1. potvrđuje se zdravstveno stanje proizvoda, odnosno da na mjestu porijekla nije bila ustanovljena određena zarazna bolest, koja se njima može prenijeti i da su ostali propisani zahtjevi ispunjeni.

3. Veterinarski certifikat ili potvrda izdaju se na određeno vrijeme.

4. Detaljne uslove za obilježavanje proizvoda, uslove za izdavanje, sadržaj i oblik veterinarskog certifikata ili potvrde propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 18

Veterinarska uputa

1. Bolesne i povrijeđene životinje, i životinje kod kojih su ugrožene osnovne životne funkcije, mogu da se prevoze u klaonicu samo pod propisanim uslovima.

2. U slučajevima iz stava 1. životinje će biti praćene, umjesto veterinarskim certifikatom, veterinarskom uputom kojom se potvrđuje stanje na koje se sumnja i opisuje pruženi tretman.

3. Završni veterinarski pregled životinja iz stava 1. obavlja veterinar u klaonici.

4. Klanje životinja iz stava 1. mora se obaviti u najbližoj klaonici, pod uslovom da su propisani uslovi ispunjeni, ali nikako u isto vrijeme kada se obavljaju redovna klanja. Prije prevoza životinja u klaonicu moraju da budu obavljene sve propisane veterinarske mjere.

5. Imalac životinje mora imati propisanu veterinarsku uputu i za životinje koje šalje u klaonicu iz štala sa neprovjerenim ili sumnjivim epizootiološkim prilikama.

6. Detaljan sadržaj veterinarske upute, lica koja je mogu izdati i druge mjere koje je potrebno preduzeti u slučaju izdavanja uputa propisuje Kancelarija.

Član 19

Veterinarska oznaka zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda

1. Prehrambeni proizvodi moraju da budu u trgovini na propisan način označeni, odnosno certifikovani.

2. Detaljnije uslove o označavanju i certifikovanju prehrambenih proizvoda propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 20

Veterinarska kontrola trgovine životinjama, prehrambenim proizvodima, sirovinama, proizvodima i otpacima

1. Trgovina životinjama, prehrambenim proizvodima, proizvodima i sirovinama dozvoljena je samo ako je na mjestu porijekla obavljena veterinarska inspekcija, urađena njihova identifikacija, tako da se porijeklo može utvrditi i ako su ispunjeni i drugi propisani uslovi.

2. U prevozu željezničkim, vodenim, vazdušnim i putničkim prevoznim sredstvima, dozvoljeno je utovaranje, premještanje ili istovar životinja, prehrambenih proizvoda, proizvoda, sirovina i otpadaka samo na onim mjestima gdje su ispunjeni propisani uslovi.

3. Prostorije u prevoznim sredstvima, odnosno prevozna sredstva iz stava 2., u kojima se prevoze životinje, prehrambeni proizvodi, proizvodi, sirovine i otpaci, moraju da budu na propisan način očišćeni, odnosno dezinfikovani.

4. U svakom trenutku treba da bude obezbijeđeno takvo fizičko odvajanje živih životinja, proizvoda životinjskog porijekla/hrane/materijala i otpadaka i odsustvo bilo kakvog kontakta između njih i proizvoda iste vrste ali različitog higijenskog stanja.

5. Detaljne uslove u pogledu zahtjeva iz ovog člana propisuje Kancelarija.

Član 21

Zabrana trgovine

1. Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije, posebnim aktom, ograničava ili zabranjuje trgovinu životinjama, prehrambenim proizvodima, sirovinama, proizvodima, otpacima, stočnom hranom, lijekovima i medicinskim pomagalima, kada se pojavi životinjska zarazna bolest iz člana 6. stav 2. , odnosno iz drugih veterinarskih razloga.

2. Izuzetno, Kancelarija prije izdavanja akta iz stava 1. može da izda odgovarajuća obavezna uputstva iz člana 82., koja stupaju na snagu odmah u slučaju hitnih mjera u javnom interesu, da bi se odvratila neposredna opasnost po zdravlje ljudi, odnosno životinja.

Član 22

Saglasnost za skupljanje i prodaju

Nadležni upravni organ kantona, grada ili opštine izdaje dozvolu za izložbu, zoološki vrt, ocjenjivanje ili takmičenje životinja; za razne priredbe putujućih životinja (cirkusi, putujući zoološki vrt i sl.) i za organizovanu prodaju životinja, kao i sirovina, proizvoda i prehrambenih proizvoda izvan poslovnih prostora isključivo na osnovu prethodne saglasnosti Kancelarije, nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta, a na osnovu uputstava koje propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 23

Zadaci tokom prevoza i u slučaju saobraćajnih nesreća

1. Imaoci životinja i prevoznici životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda i otpadaka, moraju da obezbijede propisane uslove za prevoz i omoguće pregled na zahtjev lica, koje je prema ovom zakonu ili drugom propisu ovlašćeno za pregled.

2. Saobraćajnu nesreću, koja se dogodi tokom prevoza životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda i otpadaka, prevoznik, odnosno policija mora da prijavi centru za obavještavanje, koji o tome bez odgađanja obavještava najbližu veterinarsku organizaciju, koja mora da obezbijedi najbližeg dostupnog službenog veterinara.

3. Službeni veterinar naređuje veterinarskoj organizaciji, koja je ovlašćena za izvođenje javne veterinarske službe, da ponudi prvu veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama.

4. Prevoznik, odnosno lice koje je on ovlastio, ima obavezu da obezbijedi sva potrebna sredstva za izvođenje svih potrebnih mjera za zaštitu životinja, prehrambenih proizvoda, proizvoda, sirovina i otpadaka.

5. Povrijeđene životinje, koje nisu sposobne za dalji prevoz, potrebno je odmah usmrtiti.

6. Veterinarsko – higijenska služba i organizacije za odvoz otpadaka sa koncesijom moraju organizovati prevoz i kompletno uništenje uginulih i ubijenih životinja, oštećenih prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda i otpadaka.

7. Prevoznik mora da obezbijedi adekvatno vozilo i odvoz životinja, koje su sposobne za dalji prevoz, kao i odvoz neoštećenih sirovina, proizvoda i prehrambenih proizvoda sa mjesta saobraćajne nesreće.

Član 24

Međunarodni transport

1. Prevoz životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda, veterinarskih lijekova i medicinskih pomagala, stočne hrane i otpadaka i sjemena za vještačko osjemenjavanje, jajnih ćelija i embriona u međunarodnom transportu može da bude obavljen jedino preko graničnih prelaza, gdje je organizovana veterinarska inspekcija i kontrola.

2. Životinje, prehrambeni proizvodi, sirovine, proizvodi, veterinarski lijekovi, medicinska pomagala, stočna hrana i otpaci moraju da budu podvrgnuti veterinarskoj inspekciji i kontroli i, ukoliko je potrebno, testiranju uzoraka na graničnim prelazima.

3. Utovaranje, premještanje, istovaranje i skladištenje životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda, veterinarskih lijekova, medicinskih pomagala, stočne hrane i otpadaka izvodi se pod veterinarskom kontrolom, u skladu sa propisanim uslovima.

4. Uvoz i tranzit životinja, prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda, lijekova i medicinskih pomagala, stočne hrane i otpadaka dozvoljava se nakon prethodnog veterinarskog pregleda na granici, odlukom kojom se, za svaki slučaj posebno, ustanovljava da, s obzirom na propisane uslove, nema veterinarskih smetnji za njihov uvoz i tranzit. Bez obzira na prethodni stav, uvoz i tranzit kućnih životinja dozvoljen je bez prethodnog veterinarskog pregleda, pod uslovom da životinje prati propisani veterinarski certifikat.

5. Uvoz i tranzit drugih materija, kojima se može prenijeti zarazna bolest (npr. lovni i ribolovni trofeji, serumi, mikroorganizmi i sl.), biće dozvoljen nakon prethodnog veterinarskog pregleda na granici odlukom kojom se, za svaki slučaj posebno, utvrđuje, da s obzirom na propisane uslove, nema veterinarskih smetnji za njihov uvoz i tranzit.

6. Za uvoz inostranih vrsta životinja koje slobodno žive, uvoznik mora dobiti, u skladu sa propisima, saglasnost nadležnog ministarstva.

7. Uslove za rad, lokaciju i način rada graničnih prelaza iz ovog člana propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

8. Uslove za uvoz i tranzit životinja i proizvoda iz stava 4. ovoga člana propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 25

Inspekcija prilikom uvoza

1. Prilikom uvoza životinja i proizvoda u Bosnu i Hercegovinu, moraju da budu izvršeni propisani veterinarski pregledi, inspekcija i ispitivanja.

2. Pregledi iz stava 1. moraju da budu obavljeni na mjestima granične veterinarske inspekcije u skladu sa članom 24.

3. Vrste pregleda, ispitivanja i način izvođenja propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 26

Objekti i životinje koji potiču iz drugih država

1. Uvoz prehrambenih proizvoda, sirovina, proizvoda, stočne hrane, veterinarskih lijekova i otpadaka dozvoljen je samo iz onih objekata koji ispunjavaju propisane uslove i koji su registrovani kod EU i uneseni u registar Kancelarije.

2. Izuzetno, Kancelarija može da dozvoli uvoz iz stava 1. i iz nekih drugih objekata, ako ustanovi, da su propisi, standardi, proizvodnja i kontrola, koje obavlja država izvoznica, najmanje jednaki propisima u Bosni i Hercegovini, i da je obezbjeđena najmanje jednaka zaštita potrošača. Troškovi idu na teret uvoznika.

3. Kancelarija može da organizuje inspekciju radi provjere objekta iz stava 2. Provjeru vrši komisija od tri člana, od kojih je jedan član iz Kancelarije i po jedan član iz entitetskih veterinarskih službi. Troškovi pregleda idu na teret uvoznika.

4. Uvoz životinja dozvoljen je samo ako ispunjava propisane uslove u pogledu zdravstvene zaštite životinja i zaštite životinja od mučenja.

B) Preventiva u proizvodnji i trgovini proizvodima, sirovinama, prehrambenim proizvodima i stočnom hranom

Član 27

Veterinarska inspekcija i kontrola

1. Proizvodnja, plasiranje na tržište i trgovina proizvodima, sirovinama, prehrambenim proizvodima životinjskog porijekla, stočnom hranom i otpacima dozvoljeni su jedino u registrovanim objektima, koji ispunjavaju propisane uslove i koji su pod stalnom veterinarskom kontrolom.

2. Objekat ne smije početi proizvodnju dok nije registrovan i dok mu nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta ne odredi veterinarski kontrolni broj.

3. Da bi se sprovela proizvodnja sirovina, prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla i stočne hrane, kao i drugih proizvoda, obavezna je registracija objekta za klanje životinja, sakupljanje, pripremu, obradu, preradu, doradu, uvijanje, preduvijanje i pakovanje sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane, kao i drugih proizvoda.

4. Obavezna je registracija svih objekata, koji u proizvodnji upotrebljavaju sirovine i prehrambene proizvode životinjskog porijekla u neobrađenom, odnosno neprerađenom stanju, kao i meso i mesne artikle.

5. Da bi se vršila trgovina proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla i stočne hrane, obavezno je registrovati objekte za skladištenje i distribuciju onih proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane, kojima može da se prenese zarazna bolest, kao i onih koji mogu da prouzrokuju zarazu koja je štetna po čovjeka i životinje.

6. Veterinarska kontrola i pregled koji se vrše u okviru objekata za proizvodnju i trgovinu proizvodima, sirovinama, hrane i stočne hrane iz stava 1. takođe se primjenjuju na prostorije, opremu i instalacije, uspješnost i pravilnost izvođenja vlastitih kontrola objekta, dokumentaciju i propisane evidencije.

7. Standardi veterinarske kontrole primjenjuju se na prevozna sredstva koja se koriste na području registrovanog objekta za utovar/istovar proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla, otpadaka i stočne hrane.

8. Veterinarski standardi, uzimanje uzoraka, testiranje i nadgledanje moraju se primijeniti na proizvodne metode i trgovinu sirovinama, prehrambenim proizvodima životinjskog porijekla, stočnom hranom i ostalim proizvodima i takođe se moraju primijeniti na životinje, sirovine, proizvode, prehrambene proizvode životinjskog porijekla, stočnu hranu, otpatke, otpadne vode, čvrsto i tečno đubrivo, upotrebu proizvoda i supstanci, koje dolaze u dodir sa životinjama, i materijalima za pakovanje.

9. Veterinarski kontrolni pregledi moraju se izvršiti radi provjere zdravstvene ispravnosti sirovina, prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla u proizvodnji i prometu,uključujući i stočnu hranu, kao i druge proizvode.

10. Detaljne veterinarske uslove za proizvodnju, puštanje u promet i trgovinu sirovinama, proizvodima, prehrambenim proizvodima životinjskog porijekla, stočnom hranom, otpacima, otpadnim vodama, čvrstim i tečnim đubrivom, kao i kontrolu iz ovog člana propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

11. Detaljne veterinarske uslove za transmisivne spongiformne encefalopatije, TSE (BSE, screpi i dr.) propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 28

Izuzeci

Klanje životinja i proizvodnja prehrambenih proizvoda i stočne hrane izvan registrovanih objekata biće dozvoljena jedino u izuzetnim slučajevima koje propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 29

Građenje objekata

1. Projektna dokumentacija za gradnju ili rekonstrukciju objekata, namijenjenih proizvodnji, plasiranju na tržište i trgovinu životinjama, prehrambenim proizvodima, sirovinama, proizvodima, otpacima, stočnom hranom, čvrstim i tečnim đubrivom (u daljem tekstu: objekat pod veterinarskom inspekcijom i kontrolom), mora da bude u skladu sa veterinarskim uslovima, koje za pojedinačne vrste takvih objekata propisuje Kancelarija.

2. Uz projektnu dokumentaciju za izdavanje dozvole za gradnju ili rekonstrukciju objekta pod veterinarskom inspekcijskom kontrolom, mora biti dobijena saglasnost nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta.

Član 30

Razvrstavanje i registracija objekata

1. Objekti pod veterinarskom inspekcijskom kontrolom razvrstavaju se u prehrambene i druge objekte. U registar prehrambenih i drugih objekata mogu se kod nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta upisati jedino objekti, koji ispunjavaju propisane uslove.

2. Međutim, u registar mogu da se upišu i prehrambeni objekti koji ne ispunjavaju sve propisane uslove, ali imaju ograničeno područje djelatnosti, odnosno područje trgovanja. Kancelarija propisuje uslove koje objekat ne mora da ispunjava, kao i ograničenja njihove djelatnosti i područja trgovanja.

Član 31

Postupak razvrstavanja i registracije objekata

1. Zahtjev za registraciju objekta, koji mora biti pod veterinarskom inspekcijskom kontrolom, podnosi se nadležnom organu entitata i Brčko Distrikta na mjestu na kojem se objekat nalazi.

2. Po prijemu zahtjeva za registraciju prehrambenog objekta iz člana 30. stav 2. i objekata za proizvodnju hrane, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta odlukom imenuju komisiju za pregled objekta koji je u pitanju. Komisija mora da ima najmanje tri člana, a predsjednik mora da bude službeni veterinar. Odluku o odobrenju, kojom se utvrđuje da su ispunjeni svi propisani uslovi, donosi nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta na osnovu mišljenja komisije.

3. Na osnovu odluke iz stava 2. određuje se i upis u registar objekta, veterinarski kontrolni broj, odobrava obavljanje pojedinačnih djelatnosti proizvodnje i trgovine, kao i ograničenja, ako je to potrebno. Obavještenje i kompletan spis u kopiji dostavlja se Kancelariji, koja vodi jedinstven registar za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

4. Kada komisija iz stava 2. ustanovi da je objekat moguće razvrstati jedino kao prehrambeni objekat iz člana 30. stav 2., to u mišljenju predlaže nadležnom organu entiteta i Brčko Distrikta koji donosi odluku u skladu sa stavom 6.

5. Troškovi komisijske inspekcije biće o trošku podnosioca zahtjeva.

6. Po prijemu zahtjeva za registraciju drugih objekata iz člana 30. st. 1. i 2. i prehrambenih objekata, nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta imenovaće komisiju za pregled predmetnog objekta. Komisija mora da ima najmanje tri člana, a predsjednik mora da bude službeni veterinar. Odluku o odobrenju (ispunjavanju uslova) izdaje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta na osnovu mišljenja komisije. Odlukom se određuje i upis u registar objekata, koji se vodi kod nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta, određuje veterinarski kontrolni broj, odobrava obavljanje pojedinačnih djelatnosti proizvodnje i trgovine, kao i ograničenja kapaciteta i obima trgovanja. Podaci o registracijama i upisima objekata mjesečno se dostavljaju u Kancelariju. Objekti, prehrambeni objekti i drugi objekti na teritoriji Brčko Distrikta registruju se kod nadležnog organa u skladu sa Statutom Brčko Distrikta.

7. Ako nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta utvrdi da registrovani objekat više ne ispunjava propisane uslove, ili ako ne otkloni nedostatke, koji mogu negativno uticati na higijenu proizvodnje, onda će ukinuti svoju odluku o registraciji objekta i opozvati službene veterinare iz objekta, koji obavljaju veterinarski pregled i kontrolu.

8. Detaljne uslove za razvrstavanje objekata i postupak za upis objekta u registar propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 32

Veterinarska inspekcija i kontrola

1. Zdravstvena ispravnost prehrambenih proizvoda i stočne hrane utvrđuje se na osnovu veterinarsko – zdravstvenog pregleda objekata, životinja za klanje, sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane, kao i dokumentacije i evidencija.

2. Ako se na osnovu pregleda iz stava 1. i drugih ispitivanja utvrdi da se životinja ne smije zaklati, klanje se zabranjuje, a životinja se na propisan način obilježava i određuju se propisane mjere.

3. Ako se, na osnovu kontrolnih pregleda i drugih ispitivanja iz stava 1., ustanovi da sirovine, prehrambeni proizvodi ili stočna hrana, nisu zdravstveno ispravni, rješenjem se zabranjuje dalja proizvodnja, plasiranje na tržište ili trgovina, i određuju se propisane mjere za uklanjanje uzroka neispravnosti, ili za vraćanje u prvobitno stanje sirovina, prehrambenih proizvoda ili stočne hrane ili, ako je to potrebno, i uništenje.

4. U slučajevima zabrane klanja životinja određenih za klanje i prilikom utvrđivanja zdravstvene neispravnosti sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane, imalac životinja za klanje, odnosno imalac sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane, ima pravo da zahtijeva ponovni pregled (superkontrolu), izuzev ukoliko je utvrđeno postojanje patogenih mikroorganizama. Ponovni pregled obavlja komisija, koju imenuje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta. Zahtjev je potrebno podnijeti bez odgađanja kod službenog veterinara, koji je obavio veterinarski pregled i utvrdio zdravstvenu neispravnost, koji će, bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 časa, obavijestiti komisiju i predočiti joj celokupnu dokumentaciju o obavljenom pregledu.

5. Rezultat ponovnog pregleda smatra se konačnim.

6. Troškove ponovnog pregleda snosi nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta, ako je rezultat u korist klijenta. U suprotnom, troškove snosi klijent.

7. Detaljne mjere i postupke iz stava 3. i sadržaj i način rada komisije iz stava 4. propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 33

Ostaci (rezidue) štetnih i zabranjenih materija u životinjama, sirovinama, prehrambenim proizvodima i stočnoj hrani

1. Veterinari, imaoci životinja i druga pravna i fizička lica, moraju sprečavati dejstva štetnih materija u sirovinama, prehrambenim proizvodima i stočnoj hrani, kao i obavljati propisane preventivne mjere.

2. Kancelarija može da odredi zabranu upotrebe određenih štetnih materija.

3. Nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta može da odredi, na osnovu procjene rizika, zabranu plasiranja na tržište, zabranu trgovine i opozovu iz trgovine prehrambene proizvode, sirovine, otpatke i stočnu hranu, koji sadrže određene štetne materije.

4. Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta moraju da obezbijede sistematsku kontrolu (monitoring) životinja, sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane, nad sadržajima ostataka štetnih materija i kontrolu nad upotrebom zabranjenih materija.

5. Detaljne uslove iz ovog člana propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 34

Obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti stočne hrane

1. Fizička i pravna lica, koja su registrovana za proizvodnju, skladištenje ili trgovinu stočnom hranom, moraju obezbjeđivati zdravstvenu ispravnost stočne hrane u svim fazama proizvodnje, skladištenja i trgovine stočnom hranom.

2. Zabranjena je trgovina zdravstveno neispravnom stočnom hranom.

3. Stočna hrana, kojoj je istekao rok upotrebe, naveden u deklaraciji, smije se , sa dozvolom službenog veterinara, upotrijebiti u onu svrhu koju, nakon prethodnog laboratorijskog ispitivanja uzoraka, odredi ovlašćena laboratorija, ako ustanovi da je stočna hrana zdravstveno ispravna.

4. Detaljne uslove o zdravstvenoj ispravnosti stočne hrane i ograničenja za upotrebu sirovina propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 35

Kontrola stočne hrane i izdavanje certifikata

1. Stočna hrana u trgovini mora imati veterinarski certifikat, odnosno drugi odgovarajući propisan dokument o zdravstvenoj ispravnosti i materija koje ulaze u njen sastav.

2. Detaljne uslove za izdavanje, sadržaj i oblik veterinarskog certifikata i drugog odgovarajućeg dokumenta propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 36

Veterinarska kontrola stočne hrane

Predmet veterinarsko – zdravstvene kontrole moraju biti stočna hrana i objekti, u kojima se proizvodi ili skladišti stočna hrana za trgovinu, uključujući i stočnu hranu i objekte kod imalaca životinja.

C) Preventiva u razmnožavanju životinja

Član 37

Uslovi

1. U odgajalištima rasnih životinja, odnosno u veterinarsko- stočarskim centrima ne smiju postojati određene zarazne bolesti.

2. Vlasnik odgajališta rasnih životinja, odnosno veterinarsko-stočarskog centra mora da obezbijedi da sistematično prati nabavku, zdravlje i reproduktivnu sposobnost rasnih životinja, kao i dobijanje, proizvodnju, skladištenje i promet životinjskim sjemenom, jajnim ćelijama i embrionima, primjenom propisa o zdravstvenoj ispravnosti sjemena životinja, jajnih ćelija i embriona, kao i minimalnih uslova za obavljanje te djelatnosti.

3. U veterinarsko-stočarskim centrima i u organizovanom prirodnom pripustu reproduktivnih životinja, najmanje jednom godišnje vrše se dijagnostička ispitivanja na zarazne i polne bolesti.

4. Zarazne bolesti iz stava 1., kao i uslove zdravstvene ispravnosti životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona, kao i minimalnih uslova za sposobnost oplođivanja propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 38

Proizvodnja, skladištenje i plasiranje sjemena na tržište

1. Proizvodnju, skladištenje i plasiranje na tržište sjemena rasnih životinja, jajnih ćelija i embriona rasnih životinja, mogu da obavljaju organizacije, koje ispunjavaju propisane uslove i koje su registrovane kod nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta.

2. O dobijanju, skladištenju i plasiranju na tržište sjemena rasnih životinja, jajnih ćelija i embriona, organizacije iz stava 1. moraju da vode propisane evidencije.

3. Uslove za obavljanje djelatnosti iz stava 1. kao i sadržaj i način vođenja evidencija i njihov sadržaj propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 39

Osjemenjavanje

1. Osjemenjavanje obavljaju veterinarske organizacije, koje ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.

2. Detaljnije uslove iz stava 1. propisuju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta.

Član 40

Parenje i prirodno parenje

Veterinarske organizacije, koje su dobile koncesiju u skladu sa ovim zakonom, sistematski prate zdravlje i zdravstvenu reproduktivnu sposobnost rasnih životinja pri parenju i prirodnom parenju, vrše pregled evidencije parenja i prijavljuju nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta svaku sumnju na polne ili druge zarazne bolesti, kao i konstitucijske defekte u zdravlju životinja.

Član 41

Obavještavanje

1. Pri svakom ustanovljavanju bolesti neke rasne životinje, sa trajnim reproduktivnim smetnjama ili pri utvrđivanju zdravstvene neispravnosti životinjskog sjemena, jajnih ćelija ili embriona, imalac odgajališta rasnih životinja mora da obezbijedi obavljanje propisanih mjera.

2. Veterinarske organizacije i uzgajivači, koji mogu, u skladu sa propisima, da obavljaju osjemenjavanje, moraju o rezultatima plodnosti na svom području da obavještavaju nadležne organe entiteta i Brčko Distrikta kao i stočarsku službu.

3. Detaljnije mjere iz stava 1. propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

D) Zaštita okoline

Član 42

Prava i dužnosti

1. Pravna i fizička lica moraju da sprečavaju zagađenje okoline i dejstva štetna po zdravlje, koji mogu da nastanu uzgojem, proizvodnjom, preradom, trgovinom i upotrebom životinja, proizvoda, prehrambenih proizvoda, sirovina, stočne hrane i otpadaka.

2. Sa otpacima i otpadnim vodama potrebno je postupati u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim aktima i propisima o očuvanju okoline.

3. Preventivne mjere za očuvanje okoline su:

a) obezbjeđivanje odgovarajućeg odstranjivanja, prerade, obrade i upotrebe otpadaka, čvrstih i tečnih đubriva;

b) obezbjeđivanje odgovarajućeg skladištenja otpadaka, čvrstih i tečnih đubriva;

c) određivanje postupka higijenizacije životinjskog izmeta i otpadnih voda;

d) smanjenje opasnosti od infekcije, određivanjem odgovarajućih higijenskih uslova u štalama i okolini (higijenski uslovi, mikroklima, ograničenje amonijaka, odstranjivanje otpadaka i izmeta; čišćenje i dezinfekcija);

e) utvrđivanje ispravnosti proizvoda od đubriva, prerađenog đubriva i komposta;

f) sprečavanje zagađenja podzemnih voda uzročnicima zaraznih i parazitarnih bolesti i štetnih ili radioaktivnih materija.

Član 43

Postupanje sa trupovima uginulih životinja i otpacima

1. Trupove uginulih životinja i otpatke potrebno je preraditi, obraditi ili uništiti u objektima za preradu, obradu ili uništenje otpadaka životinjskog porijekla.

2. Imalac životinje mora, na propisan način, da prijavi uginuće životinje i preda trup uginule životinje, organizaciji koja ima koncesiju za obavljanje veterinarsko – higijenske službe, u skladu sa ovim zakonom.

3. Ovlašćena organizacija iz stava 2. mora na propisan način da obezbijedi prevoz životinjskog trupa sa mjesta uginuća do objekta za obdukciju ili preradu, kao i da obezbijedi skupljanje otpadaka na propisan način i propisan veterinarski red u tom objektu.

4. Veterinarsko – higijenska služba mora da obezbijedi: primanje prijava o uginuću životinja, prevoz životinjskih trupova i drugih otpadaka na propisan način; pomoć pri obdukciji, higijensko održavanje i dezinfekciju mjesta uginuća, objekata za obdukciju, vozila i opreme.

5. Na sumnju da je životinja uginula usljed zarazne bolesti, ili usljed bilo kog drugog razloga mora se utvrditi uzrok uginuća.

6. Pravna i fizička lica, koja obavljaju djelatnost u kojoj nastaju otpaci, moraju na propisan način da obezbijede odvoz otpadaka na najbliže mjesto za skupljanje otpadaka ili u objekte za preradu otpadaka.

7. U objektima za obdukciju i preradu mora biti obezbijeđen propisani veterinarski red. U objektima za obdukciju mora biti organizovana i stalna veterinarska služba za utvrđivanje uzroka uginuća. Obdukciju mora da izvrši diplomirani veterinar, odnosno doktor veterinarske medicine koji mora da izda certifikat u kojem je naveden uzrok uginuća.

8. Detaljnije uslove o prijavi uginuća, transportu, tretiranju životinjskih otpadaka, preradi i uslove za objekte i objekte za obdukciju, preradu i spaljivanje propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

Član 44

Zakopavanje životinjskih trupova

1. Izuzetno od odredbe člana 43. stav 1., mogu se životinjski trupovi na propisan način zakopati ili spaliti na groblju koje ispunjava propisane uslove.

2. Izuzetne slučajeve, način zakopavanja i spaljivanja, kao i uslove koje moraju ispunjavati groblja, propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

IV – MINIMALNI OBIM ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ŽIVOTINjA

Član 45

Minimalni obim zaštite životinja – primarna veterinarska zaštita životinja

Minimalni obavezni obim zaštite životinja od zaraznih bolesti obuhvata:

1. sistematično praćenje stanja zaraznih bolesti (dijagnostička terenska i laboratorijska, kao i patoanatomska ispitivanja) i vakcinisanja životinja, koje svake godine propisuje Kancelarija u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta;

2. u slučaju sumnje na određene zarazne bolesti, obezbijediti dijagnostička terenska i laboratorijska ispitivanja, kao i patoanatomsku dijagnostiku, kojom se potvrđuje bolest ili se odbacuje sumnja;

3. sprečavanje zaraznih bolesti u slučajevima prirodnih i drugih nesreća i ako se pojave zarazne bolesti sa Liste A u susjednim državama ili u Bosni i Hercegovini i laboratorijska, kao i patoanatomska ispitivanja za dijagnoziranje zaraznih bolesti, za koje je potrebno odmah utvrditi zaraznu bolest ili uzrok uginuća, koje propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije;

4. proučavanje epizootiološke situacije, razvijanje i uvođenje novih laboratorijskih metoda za dijagnostiku i kontrolu, kao i prosljeđivanje i publikovanje novih veterinarsko-medicinskih dostignuća, novih propisa, postupaka, odnosno metoda stručnog rada;

5. obavezne veterinarske preglede u skladu sa ovim zakonom;

6. pripremu epidemioloških studija i analize rizika povodom unosa životinjskih zaraznih bolesti u Bosnu i Hercegovinu i ispitivanja ekonomski optimalnih mjera i procjena finansijskih posljedica propisanih mjera u slučaju pojave životinjskih zaraznih bolesti;

7. uvođenje plana hitnih intervencija u slučaju bolesti;

8. obrazac veterinarskih certifikata, uputa i potvrda u skladu sa ovim zakonom;

9. primjerene zalihe vakcina, sredstava za dezinfikovanje i drugih sredstava za sprečavanje, utvrđivanje i suzbijanje životinjskih zaraznih bolesti;

10. organizovano veterinarsko obrazovanje imalaca životinja;

11. neprekidnu veterinarsku djelatnost za terensku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih bolesti, za koje je potrebno odmah ustanoviti zaraznu bolest ili uzrok uginuća;

12. veterinarsko – higijensku službu;

13. stručno usavršavanje veterinara i veterinarskih asistenata;

14. nadoknadu za životinje, predmete i sirovine.

Član 46

Nadoknada

1. Nadležni organi moraju da obezbijede imaocu životinje nadoknadu za životinje, koje su bile ubijene ili zaklane, kao i za predmete i sirovine, koji su bili oštećeni, pokvareni ili uništeni prilikom realizacije određenih mjera za suzbijanje zaraznih bolesti sa Liste A i naročito opasnih zaraznih bolesti i zoonoza, u slučajevima:

a) kada je izbijanje zarazne bolesti ili sumnje na zaraznu bolest odmah prijavljeno;

b) kada je obavljeno obavezno preventivno vakcinisanje u određenim vremenskim periodima, kao i dijagnostičko i drugo ispitivanje životinja;

c) ako su implementirane i druge propisane i određene mjere za sprečavanje i suzbijanje bolesti.

2. Nadoknade iz stava 1. ne isplaćuju se ako se bolest pojavila tokom uvoza životinje ili tokom propisanih ispitivanja životinje u međunarodnoj trgovini (karantin).

3. Posebno određene zarazne bolesti i zoonoze iz stava 1. određuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 47

Postupak za isplatu nadoknade

1. Nadoknada iz člana 46. stav 1. određuje se prema tržišnoj vrijednosti životinje, sirovine, odnosno predmeta. Ako je ubijena, odnosno zaklana životinja ili uništeni, odnosno oštećeni predmet, odnosno sirovina u cijelosti ili djelimično još upotrebljiva, nadoknada se smanjuje za vrijednost još upotrebljivog dijela.

2. Postupak za isplatu nadoknade pokreće se na zahtjev imaoca. Zahtjev se podnosi kod nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta i prilaže se propisana dokumentacija. U postupku za potvrđivanje nadoknade ne plaća se administrativna taksa.

3. O tome da li će se imaocu isplatiti nadoknada odlučuje odlukom nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta. Protiv te odluke dozvoljena je žalba drugostepenom organu kojem pripada nadležni organ entiteta i Brčko Distrikt, u roku od osam dana od dana prijema odluke.

4. O samoj visini nadoknade iz stava 1. odlučuju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta na osnovu datog izvještaja procjenitelja sa formiranog spiska procjenitelja ili formirana komisija za procjenu štete.

5. Protiv odluke o visini nadoknade iz stava 4. nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke.

6. Postupak i dokumentaciju za isplatu nadoknade iz stava 2., kao i uslove za procjenitelje, detaljno propisuju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta.

V – FINANSIRANjE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ŽIVOTINjA, NAKNADE I TROŠKOVI

Član 48

Finansiranje minimalnog obima zdravstvene zaštite životinja i javne veterinarske službe

1. Sredstva, prikupljena prema ovom zakonu, prihod su budžeta. Finansiranje zadataka obezbjeđuje se iz budžetskih sredstava, obezbijeđenih za tekuću godinu.

2. Ako nije ovim zakonom i na njegovoj osnovi izdatih propisa drugačije određeno, za prikupljanje, odvajanje, naplaćivanje, ograničavanje i kontrolu naknada primjenjuju se odredbe propisa o administrativnim taksama.

Član 49

Naknade i troškovi

1. Za propisane certifikate i potvrde o zdravstvenoj ispravnosti i veterinarsku kontrolu, kao i preglede, plaća se naknada.

2. Visinu naknada i način njegovog obračunavanja propisuje Ministarstvo, na prijedlog Kancelarije.

3. Imalac životinje, sirovina, proizvoda, prehrambenih proizvoda i otpadaka, kao i stočne hrane, uvoznik, izvoznik, odnosno pošiljalac dužan je da plati troškove svih drugih radova za izvođenje mjera, koje su mu naložene, osim troškova iz čl. 45. i 46. (osim propisanih, koje garantuje Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta).

VI – VETERINARSKE DJELATNOSTI

A) Opšte odredbe o implementaciji

Član 50

Implementacija

1. Veterinarsku djelatnost implementiraju Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta. Nacionalni veterinarski instituti u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: NVI), veterinarsko-stočarski centri za reprodukciju, veterinarske organizacije, ovlašćene laboratorije drugih organizacija, veterinarska komora, kao i druge organizacije, koje dobiju koncesiju u skladu sa ovim zakonom.

2. Veterinarska služba u entitetskim vojskama obezbjeđuje izvođenje određenih veterinarskih djelatnosti za potrebe vojske u skladu sa stručnim načelima utvrđenim ovim zakonom. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta i veterinarske službe u vojsci entiteta sarađuju i stručno usklađuju svoj rad. U tu svrhu, osnivaju stručno savjetodavno veterinarsko tijelo.

3. Veterinarske djelatnosti, kao i detaljnije uslove sarađivanja i stručnog usklađivanja iz stava 1. propisuju zajedno Kancelarija i nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta u saradnji sa ministarstvima odbrane entiteta.

Član 51

Veterinarske djelatnosti

Veterinarske djelatnosti, predviđene ovim zakonom, su:

1. praćenje zdravstvenog stanja životinja;

2. publikovanje veterinarskih certifikata, uputstava i potvrda;

3. ispunjavanje, odnosno potvrđivanje veterinarskih certifikata za životinje, uputa i potvrda za trgovinu u Bosni i Hercegovini;

4. ispunjavanje, odnosno potvrđivanje ostalih veterinarskih certifikata i potvrda;

5. obilježavanje životinja, kao i vođenje registra životinja u skladu sa propisima;

6. izvođenje mjera za sprečavanje, otkrivanje, liječenje i suzbijanje životinjskih bolesti, kao i povreda i hirurških intervencija nad životinjama;

7. briga za zdravlje rasnih životinja i zdravstvenu sposobnost za razmnožavanje, izvođenje mjera za sprečavanje i uklanjanje neplodnosti i osjemenjivanje;

8. veterinarski pregledi životinja;

9. veterinarski pregledi proizvoda, sirovina i prehrambenih proizvoda i njihovo obilježavanje, kao i veterinarski pregledi stočne hrane, vode za napajanje životinja i otpadaka u proizvodnji, skladištenju i prometu radi obezbjeđivanja zdravstvene ispravnosti;

10. osnovna terenska i laboratorijska dijagnostika za otkrivanje zaraznih bolesti životinja;

11. praćenje i kontrola trgovine i upotrebe lijekova u veterinarskoj medicini;

12. snabdijevanje lijekovima za pružanje veterinarskih usluga;

13. snabdijevanje veterinarskih organizacija lijekovima, kao i sredstvima za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;

14. laboratorijska i klinička ispitivanja veterinarskih lijekova;

15. kontrola efikasnosti i štetnosti lijekova;

16. savjetovanje na području zdravstvene zaštite životinja, patologije ishrane i uzgoja životinja sa veterinarskog stanovišta;

17. veterinarsko vaspitanje i edukacija imaoca životinja u vezi sa izvođenjem veterinarske djelatnosti;

18. proučavanje higijenskih prilika u objektima za uzgoj životinja i higijene u drugim objektima i opremi sa stanovišta zdravstvenog očuvanja i zaštite životinja i ljudi;

19. hitna veterinarska pomoć;

20. bolničko liječenje životinja;

21. izdavanje lijekova i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju imaocima životinja sa savjetovanjem i uputstvima za upotrebu, sa stanovišta zdravstvene zaštite životinja i ljudi;

22. praćenje i proučavanje epizootiološkog stanja i prilika u državi;

23. praćenje zdravstvenog stanja životinja, fiziologije i patologije, reprodukcije sa osjemenjavanjem životinja na nacionalnom nivou;

24. proučavanje uticaja veterinarskih mjera na okolinu;

25. kontrola zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda, proizvoda, otpadaka i stočne hrane, životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona, kao i vode za napajanje životinja;

26. vođenje registra životinja i objekata na regionalnom i nacionalnom nivou u skladu sa propisima;

27. organizacija i vođenje sprečavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja životinjskih bolesti i zoonoza;

28. sarađivanje u radu komisije za ocjenjivanje, odabir i priznavanje rasnih životinja, rasnih ribljih jata i rasnih pčelinjih matica;

29. priprema stručnih osnova za planiranje i za usvajanje mjera u zdravstvenoj zaštiti životinja;

30. posredno rješavanje pitanja zaštite zdravlja ljudi, stočarske proizvodnje i tehnologije, kao i savjetovanje;

31. praćenje zdravstvenog stanja i liječenje pčela;

32. praćenje zdravstvenog stanja i liječenje riba;

33. izvođenje patomorfološke dijagnostike;

34. izvođenje veterinarsko – sanitarne službe;

35. izvođenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije;

36. laboratorijska ispitivanja materijala, životinja, prehrambenih proizvoda i sirovina, životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona, vode za napajanje životinja, vazduha, zemlje, stočne hrane i dodatka, otpadaka i otpadnih voda, radi dijagnostike životinjskih zaraznih i drugih životinjskih bolesti, odnosno utvrđivanja zdravstvene ispravnosti proizvoda;

37. obezbjeđivanje priprema za odbranu i zaštitu, kao i djelovanja veterinarske službe u ratu ili u slučajevima prirodnih i drugih nesreća, kao i u vanrednom stanju;

38. obezbjeđivanje osposobljavanja jedinica za prvu veterinarsku pomoć civilne zaštite;

39. organizovanje veterinarskog obrazovanja imaoca životinja i stanovništva;

40. stručni obrazovni rad na području veterinarske djelatnosti;

41. organizovanje i izvođenje kurseva za osnovno znanje o životinjskim zaraznim bolestima;

42. specijalističke kliničke, laboratorijske, rendgenske i druge dijagnostičke pretrage u skladu sa stručnom usmjerenošću;

43. veterinarsko – medicinska istraživanja;

44. zdravstvena zaštitu rasnih životinja u centrima za osjemenjivanje, sistematsko praćenje zdravlja rasnih životinja i njihove zdravstvene sposobnosti osjemenjivanja;

45. zadobijanje, priprema, provjera zdravstvene ispravnosti, skladištenje i distribucija životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona;

46. sprečavanje zagađivanja okruženja uzročnicima i prenosiocima životinjskih zaraznih bolesti;

47. provjera rezultata laboratorijskih ispitivanja izvođenjem uporednih testova i usklađivanje metodoloških postupaka;

48. organizacija i izvođenje intralaboratorijske kontrole;

49. obezbjeđivanje izvođenja kontrole imunosti;

50. razvijanje i uvođenje novih laboratorijskih metoda za dijagnostiku životinjskih zaraznih bolesti i za analizu ostataka kontaminenata okruženja i veterinarskih lijekova, kao i za druga ispitivanja sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane;

51. obezbjeđivanje izvođenja i organizacija praćenja ostataka (rezidua) štetnih materija u prehrambenim proizvodima;

52. obezbjeđivanje izvođenja i organizacija praćenja ostataka štetnih materija kod životinjama i stočne hrane;

53. praćenje efikasnosti i utvrđivanje ispravnosti pojedinačnih sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;

54. uvođenje, razvijanje i uspostavljanje informativnog sistema u veterinarstvu Bosne i Hercegovine;

55. razvijanje i uvođenje novih kliničkih laboratorijskih metoda za dijagnostiku i liječenje zaraznih bolesti životinja, organskih, metaboličkih, uzgojnih i drugih bolesti, statusa bolesti i povreda životinja;

56. razvijanje i uvođenje novih postupaka pri osjemenjivanju i presađivanju embriona, kao i laboratorijskog rada sa jajnim ćelijama;

57. preduzimanje koraka za higijenizaciju otpadnih voda, đubriva, čvrstog i tečnog đubriva;

58. prosljeđivanje novih veterinarsko – medicinskih dostignuća, novih postupaka i metoda stručnog rada;

59. ispitivanja na području očuvanja okruženja, higijene vazduha i vode, otpadnih voda iz stočarske proizvodnje i životinjskih objekata, kao i objekata za preradu otpadaka;

60. zaštita životinja od mučenja;

61. ispitivanja namijenjena životinjama i zaštiti životinja;

62. sarađivanje u projektovanju i građenju svih objekata, koji moraju biti registrovani u skladu sa ovim zakonom;

63. sarađivanje u programiranju i izvođenju vlastitih i unutrašnjih kontrola, koje moraju sprovoditi objekti u skladu sa ovim zakonom;

64. sarađivanje u programiranju i izvođenju drugih programa za obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti sirovina, proizvoda i prehrambenih proizvoda i stočne hrane, koje moraju sprovoditi objekti iz ovog zakona.

Član 52

Obavljanje veterinarske djelatnosti

1. Veterinarske djelatnosti iz člana 51., osim tač. 12., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 24., 30., 40., 59., 61., 62., 63. i 64. su djelatnosti javne veterinarske službe koje se obavljaju u okviru mreže javne veterinarske službe.

2. Veterinarske djelatnosti, koje obavljaju isključivo Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta i za njih se koncesija prema ovom zakonu ne može dodijeliti, djelatnosti su iz člana 51. tač. 2., 4., 9. (osim veterinarskih pregleda u objektima sa ograničenim kapacitetom i ograničenim područjima trgovanja i veterinarskih pregleda iz člana 30.), 11., 15., 25., 26., 37., 38., 49., 51., 52. i 54.

3. Djelatnost iz člana 51. tačka 13. mogu da obavljaju pravna ili fizička lica, koja imaju dozvolu nadležnog organa u skladu sa propisima o lijekovima i upisane su u registar pri nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta i mogu sprovoditi dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju.

4. Veterinarske djelatnosti iz člana 51. može da obavlja jedino veterinar, osim pružanja hitne veterinarske pomoći.

5. Detaljan plan, sadržaj i metode polaganja stručnog ispita, koji mora da položi svaki veterinar, donosi Kancelarija u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distriktom i veterinarskom komorom.

6. Radi obezbeđivanja praktičnog osposobljavanja studenata veterinarske medicine iz člana 51. ovog zakona mogu da izvode i NVI i veterinarski fakulteti.

Član 53

Mreža javne veterinarske službe

Mrežu javne veterinarske službe sačinjavaju Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta, NVI, veterinarske, kao i druge organizacije, koje imaju koncesiju u skladu sa ovim zakonom, ovlašćene laboratorije drugih organizacija i veterinarska komora.

Član 54

Finansiranje javne veterinarske službe

1. Javna veterinarska služba finansira se:

a) iz sredstava osnivača u skladu sa aktom o osnivanju;

b) iz budžetskih sredstava;

c) plaćanjem za pružene veterinarske usluge;

d) iz drugih sredstava.

2. Osnove i mjerila za određivanje cijena veterinarskih usluga detaljnije uređuje veterinarska komora.

Član 55

Garantovanje vršenja javne veterinarske službe

U slučajevima, kada nije obezbijeđeno vršenje propisanih djelatnosti javne veterinarske službe, Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta nalažu momentalno izvođenje djelatnosti drugom nosiocu koncesije.

Član 56

Permanentno obavljanje veterinarske djelatnosti

1. Kada veterinarske djelatnosti iz stručnih ili organizacionih razloga nije moguće organizovati u veterinarske službe u redovnom radnom vremenu, u smjenama ili na neki drugi način, ili onda, kada je potrebno pružati hitne veterinarske usluge, veterinari i veterinarski asistenti moraju da obezbijede permanentnu veterinarsku službu sa dežurstvom ili stalnom pripravnošću, kako bi bili potpuno spremni u vanrednim situacijama.

2. Dežurstvo je poseban radni uslov, kada veterinar, odnosno veterinarski asistent mora da bude prisutan u veterinarskoj organizaciji, kako bi mogao pružati hitne veterinarske usluge.

3. Stalna pripravnost za djelovanje poseban je radni uslov, kada veterinar mora da bude svakog časa dostupan radi pružanja hitnih veterinarskih usluga.

4. Bez obzira na propise o radnim odnosima veterinar može, u izuzetnim slučajevima, produžiti rad nakon punog radnog vremena.

5. Dežurstvo i stalna pripravnost ubrajaju se u radno vrijeme potrebno za obavljanje hitnih veterinarskih radova.

6. Tokom štrajka, veterinari moraju obezbjeđivati hitnu veterinarsku pomoć i čuvanje životinja.

7. Veterinar ne smije da odbije hitnu veterinarsku pomoć.

B) Nacionalni veterinarski instituti u entitetima Bosne i Hercegovine – NVI

Član 57

NVI

1. NVI može osnovati Savjet ministara Bosne i Hercegovine i vlada entiteta, koji, na osnovu ispunjenih uslova, koncesije ili datih ovlašćenja i u skladu sa ovim zakonom, mogu izvoditi djelatnosti iz člana 51. tač. 1., 6., 7., 10., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 19., 22., 23., 24., 28., 29., 30., 31., 32., 33., 34., 35., 36., 39., 41., 42., 43., 46., 47., 48., 50., 51., 52., 55., 56. i 58., 59., 61., 62., 64.

2. NVI moraju da obezbijede ispitivanja iz člana 45. tač. 2. i 3. i izvođenje iz člana 45. tačka 11.

3. NVI moraju da ispunjavaju naučno-tehničke međunarodne propise u pogledu prostorija, opreme i kadrova.

4. NVI su u obavezi da upravljaju sredstvima za izvođenje svojih djelatnosti zasebno, na vlastitom računu.

5. Detaljne uslove iz st. 3. i 4. propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

C) Veterinarska komora

Član 58

Veterinarska komora

1. Doktori veterinarske medicine, odnosno diplomirani veterinari udružuju se u veterinarsku komoru Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, koje će svojim aktima urediti međusobne odnose, sa mogućnošću osnivanja veterinarske komore Bosne i Hercegovine.

2. Veterinarskom komorom rukovodi predsjednik komore, kojeg imenuje Skupština komore. Veterinarska komora ima, u skladu sa Statutom, svoje organe, između ostalog, i arbitražni sud.

3. Veterinarska komora obavlja sljedeće zadatke:

a) članovima sa položenim stručnim ispitom izdaje i oduzima veterinarske licence za obavljanje veterinarskih djelatnosti i vodi o tome registar;

b) planira, prati i organizuje stručno usavršavanje veterinara, kao i ispit stručne osposobljenosti veterinara u veterinarskim organizacijama;

c) obavlja stručnu kontrolu u veterinarskim organizacijama;

d) verifikuje veterinarske organizacije i vodi njihov registar;

e) utvrđuje minimalne i maksimalne cijene veterinarskih usluga uz prethodno pribavljeno mišljenje od nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta;

f) sarađuje u pripremi propisa o veterinarstvu;

g) sarađuje u postupku podjele javnih ovlašćenja;

h) sarađuje u oblikovanju programa studijskog obrazovanja i stručnog usavršavanja;

i) utvrđuje etički kod za sprovođenje veterinarske profesije;

j) utvrđuje prekršaje i kazne u slučaju narušavanja profesionalnog ponašanja;

k) obavlja druge zadatke, uređene Statutom.

4. Zadatke iz stava 3. tač. 1. do 5. obavlja veterinarska komora kao javno ovlašćenje.

5. Način, uslovi i postupak za izdavanje i oduzimanje licence utvrđuju se Statutom veterinarske komore.

6. Protiv pojedinačnih pravnih akata koje veterinarska komora donosi u vršenju javnih ovlašćenja dozvoljena je žalba nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta kojima administrativno pripada.

Član 59

Uslovi

1. Veterinarska komora mora, radi vršenja javnih ovlašćenja propisanih ovim zakonom, ispunjavati propisane kadrovske, prostorne i druge uslove, koje utvrđuju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta.

2. Međusobni odnosi između nadležnih organa entiteta, Brčko Distrikta i veterinarske komore uređuju se ugovorom.

3. U slučaju prestanka javnog ovlašćenja veterinarskoj komori, zadatke iz člana 58. stav 3. tač. 1. do 5. obavlja nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta .

4. Predsjednik veterinarske komore mora biti veterinar.

5. Javno ovlašćenje prestaje ako veterinarska komora više ne ispunjava propisane uslove, ako radi u suprotnosti sa propisima ili ako krši ugovor iz stava 3., o čemu odlučuje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta odlukom u upravnom postupku.

6. Uslove iz stava 1. propisuje entitetska veterinarska služba.

Član 60

Statut veterinarske komore

1. Veterinarska komora donosi statut u kojem, između ostalog, uređuje i svoje poslovanje organizaciju, imenovanje predsjednika komore i članova arbitražnog suda, kao i postupak i mjere arbitražnog suda.

2. Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine daju saglasnost na statut veterinarske komore koja im administrativno pripada u onom dijelu koji se odnosi na javno ovlašćenje.

Član 61

Finansiranje veterinarske komore

1. Veterinarska komora finansira se:

a) članarinom;

b) iz budžetskih sredstava za izvođenje zadataka, za koje joj je dato javno ovlašćenje;

c) iz vlastitih i drugih izvora.

2. Zadatke, koje veterinarska komora obavlja na osnovu javnog ovlašćenja, kontroliše nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta.

D) Veterinarske organizacije

Član 62

Veterinarske organizacije

1. Pravna i fizička lica, koja ispunjavaju propisane kadrovske, prostorne, higijensko – tehničke uslove, kao i uslove u pogledu opreme, mogu osnovati sljedeće oblike veterinarskih organizacija: veterinarsku ambulantu, veterinarsku stanicu, veterinarsku bolnicu i veterinarsku kliniku.

2. Smatra se da veterinarska organizacija ispunjava propisane prostorne uslove i, ako sklopi ugovor o najmu, odnosno upotrijebi odgovarajuće prostorije sa drugim pravnim ili fizičkim licem, koje ove prostorije i opremu ne upotrebljava za obavljanje veterinarske djelatnosti.

3. Veterinarske organizacije iz stava 1. organizovane su kao društva ili samostalni veterinari prema opštim privrednim propisima.

4. Veterinarsku djelatnost u veterinarskim organizacijama može da obavlja veterinar, kojem nije pravosnažnom odlukom zabranjeno bavljenje veterinarskim pozivom.

5. Detaljne uslove iz stava 1. propisuje Kancelarija u saradnji sa nadležnim organima entiteta, Brčko Distrikta i veterinarskim komorama.

Član 63

Verifikacija veterinarskih organizacija

1. Veterinarska organizacija može da obavlja veterinarske djelatnosti, kada veterinarska komora odlukom utvrdi da veterinarska organizacija ispunjava propisane uslove za određeni organizacioni oblik. U postupku verifikacije mora da sarađuje veterinarski stručnjak.

2. Veterinarska komora dozvoljava veterinarskoj organizaciji obavljanje veterinarskih djelatnosti, za koje, prema ovom zakonu, koncesija nije potrebna.

3. Za obavljanje djelatnosti javne veterinarske službe, veterinarska organizacija mora, pored odluke iz stava 1., dobiti i koncesiju od nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta.

4. Nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta vodi registar verifikovanih veterinarskih organizacija i obavezno ga dostavlja Kancelariji radi vođenja jedinstvene evidencije za Bosnu i Hercegovinu.

5. Oblik i sadržaj registra iz stava 4. propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 64

Brisanje veterinarske organizacije iz registra

1. Veterinarska organizacija izbrisaće se iz registra:

a) na osnovu pismenog zahjeva;

b) ako više ne ispunjava propisane uslove, a nedostatke ne ukloni u određenom roku;

c) ako obavlja veterinarsku djelatnost u suprotnosti sa propisima.

2. O brisanju iz registra veterinarska komora donosi odluku.

3. Detaljnije uslove za brisanje iz registra propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

E) Druge organizacije sa koncesijom

Član 65

Druge organizacije sa koncesijom

1. Koncesije se, prema ovom zakonu, mogu dodijeliti i drugim organizacijama, koje ispunjavaju propisane uslove.

2. Detaljnije uslove iz stava 1. propisuju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta.

VII – KONCESIJE

Član 66

Koncesije

1. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta dodjeljuju koncesije za obavljanje javne veterinarske službe nosiocima na osnovu javnih konkursa, koji se objavljaju u “Službenom glasniku BiH” i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta.

2. Javni konkurs iz stava 1. posebno sadrži:

a) definisanje predmeta koncesije;

b) uputstvo o početku i trajanju koncesije;

c) uslove, koje mora ispunjavati koncesionar;

d) obavezne sastavne dijelove prijave;

e) mjerila za izbor;

f) indikaciju roka za izdavanje odluke o izboru za izdavanje koncesije;

g) druge moguće tehničke i stručne uslove;

h) lice za kontakte i davanje informacija u vezi sa sadržajem javnog konkursa;

i) datum, mjesto i vrijeme otvaranja zahtjeva;

j) način obavještavanja kandidata o izboru koncesionara.

3. Postupak otvaranja i ocjenjivanja zahtjeva izvodi komisija, koju imenuje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta. Tokom otvaranja zahtjeva mogu biti prisutni ovlašćeni predstavnici prijavljenih lica.

4. Zakašnjeli zahtjevi se odbacuju. Nepotpune zahtjeve podnosioci mogu dopuniti u roku od osam dana od upozorenja, a u suprotnom, zahtjevi se odbacuju.

5. Rezultat javnog konkursa objavljuje se u “Službenom glasniku BiH” i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta.

6. Javni konkurs iz stava 1. nije potreban i koncesija se dodjeljuje na osnovu zahtjeva, i to:

a) NVI-ima;

b) verifikovanim veterinarskim organizacijama za izvođenje djelatnosti preventivne vakcinacije određenih kućnih životinja protiv bjesnila, u vlastitoj ambulanti;

c) u slučajevima iz člana 55.;

d) u slučaju dodjeljivanja koncesije za obavljanje veterinarske djelatnosti iz člana 51.

7. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta odlučuju o izboru koncesionara odlukom u kojoj moraju biti, osim izabrane organizacije, navedeni i veterinari, koji će dodijeljenu veterinarsku djelatnost obavljati.

8. O izboru koncesionara za obavljanje osjemenjivanja odlučuju nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta.

9. Međusobni odnosi između nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta, i koncesionara, uključujući i NVI, detaljnije se uređuju ugovorima.

10. Protiv odluke o izboru koncesionara nije dozvoljena žalba, a može se voditi upravni spor.

Član 67

Ugovor

1. Na osnovu odluke o izboru, nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta sklapa sa nosiocem koncesije ugovor u pismenoj formi, u kojem određuju:

a) djelatnosti javne veterinarske službe, koju obavlja nosilac koncesije;

b) veterinare, koji će obavljati pojedinačne djelatnosti iz ugovora;

c) područje, na kojem nosilac koncesije mora obavljati djelatnost javne veterinarske službe, ako se radi o djelatnosti iz člana 10. stav 3. i čl. 16. i 17.;

d) način i uslove za obavljanje djelatnosti određenih ugovorom;

e) prava, obaveze i odgovornosti nosilaca koncesije i veterinara;

f) radno i poslovno vrijeme, odnosno način obezbjeđivanja permanentne zdravstvene zaštite životinja;

g) početak i vrijeme trajanja koncesije;

h) izvor finansiranja obavljanjem javne službe;

i) kontrola nad obavljanjem javne službe;

j) prestanak koncesije nosiocu koncesije, odnosno veterinaru;

k) rok za otkazivanje koncesije.

2. Nosioci koncesija i veterinari, koji dobiju dozvolu za obavljanje javne veterinarske službe, za rad su odgovorni nadležnom organu entiteta i Brčko Distrikta.

Član 68

Prestanak koncesije

1. Koncesija prestaje:

a) istekom roka na koji je ugovor o koncesiji zaključen;

b) raskidom ugovora o koncesiji, i

c) u drugim slučajevima u skladu sa odredbama ovog zakona.

2. Detaljnije uslove za prestanak koncesije propisuje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta.

Član 69

Odgovornost za izvođenje koncesije

Nosilac koncesije je, u skladu sa opštim propisima o obligacionim odnosima, odgovoran za štetu, koju u obavljanju ili u vezi sa obavljanjem koncesije, uzrokuje kod njega zaposleni radnik, korisnicima ili drugim licima.

VIII – STRUČNO USAVRŠAVANjE U VETERINARSTVU

Član 70

Stručno usavršavanje

1. Veterinari i veterinarski asistenti imaju pravo i dužnost da se stručno usavršavaju.

2. Službeni veterinari moraju periodično da se obrazuju i obave propisane provjere znanja prema programu, koji pripremaju nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta.

3. Ostali veterinari moraju periodično da se obrazuju i obave propisane provjere znanja prema programu, koji priprema veterinarska komora.

4. Program osposobljavanja i način izvođenja osposobljavanja na području veterinarskih djelatnosti u praksi pripremaju NVI u saglasnosti sa nadležnim organima entiteta, Brčko Distrikta i veterinarskom komorom.

IX – SAVJETODAVNO TIJELO

Član 71

Državni veterinarski savjet

1. Državni veterinarski savjet je savjetodavno tijelo ministra. Članove imenuje ministar, a od predstavnika Kancelarije, nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta, NVI, veterinarskih fakulteta, veterinarsko- stočarskih centara, veterinarskih komora i drugih priznatih stručnjaka iz oblasti veterinarske medicine.

2. Zadaci Državnog veterinarskog savjeta su:

a) priprema stručnih osnova i programskih usmjerenja;

b praćenje sistemskih, razvojnih i kadrovskih pitanja u veterinarstvu i predlaganje prioritetnih zadataka;

c) sarađivanje na pripremi programa zdravstvene zaštite životinja;

d) sarađivanje na pripremi kadrovskih i radnih normativa;

e) predlaganje razvojnih programa u veterinarstvu;

f) sarađivanje na pripremi osnova za propise u oblasti veterinarstva.

3. Detaljne uslove i mjerila za osnivanje Državnog veterinarskog savjeta propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 72

Savjet korisnika

1. Radi zastupanja interesa imaoca životinja, osniva se Savjet korisnika.

2. Zadaci Savjeta korisnika su posebno:

a) saradnja sa veterinarskom komorom pri formiranju cijena veterinarskih usluga;

b) davanje mišljenja na pripremi osnova za propise u oblasti veterinarstva;

c) davanje mišljenja i prijedloga za razvojni program u oblasti veterine.

3. Detaljnije uslove i mjerila za osnivanje Savjeta korisnika propisuje Ministarstvo u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona.

X – REGISTRI, EVIDENCIJE, BAZE PODATAKA I INFORMATIVNI SISTEM

Član 73

Registri, evidencije, baze podataka i informativni sistem

1. Sva lica koja sprovode veterinarsku djelatnost moraju da vode propisane evidencije, registre i baze podataka, koji su povezani u informativni sistem.

2. Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta obezbjeđuju povezivanje informativnog sistema iz stava 1. sa međunarodnim informativnim sistemima na području veterinarstva.

3. Detaljnije uslove vođenja registara, evidencija i baza podataka propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

Član 74

Prikupljanje podataka

1. Radi ispunjavanja svrhe veterinarske prakse, Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta mogu, radi vođenja i održavanja baze podataka, prikupiti i upotrebljavati podatke, koje, u okviru propisanih baza podataka, vode državni organi, javni zavodi i agencije, koncesionari, kao i drugi ovlašćeni organi i odnose se na:

a) zemljišni katastar;

b) poljoprivredna imanja;

c) baze podataka o lijekovima i hemikalijama;

d) pojave i širenje zoonoza kod ljudi;

e) osnovne podatke iz centralnog registra stanovništva, potrebne za održavanje svojih baza podataka i stanja iz centralnog registra stanovništva;

f) centralni registar životinja.

2. Rukovaoci baza podataka, prosljeđuju Kancelariji, nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta podatke besplatno, a mogu zaračunati neposredne materijalne troškove za potrebne dodatne izvode.

3. Baze podataka, koje prema ovom zakonu uspostavlja i vodi Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta finansiraju se iz budžeta Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, Vlade Republike Srpske, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Brčko Distrikta u visini njihovog učešća u cijelom poslu.

XI – NADLEŽNOSTI DRŽAVNIH ORGANA

A) Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Brčko Distrikta (u daljem tekstu: vlade)

Član 75

Nadležnosti vlade

Vlade, prema ovom zakonu, imaju sljedeća prava i obaveze:

a) određuju mrežu javne veterinarske službe;

b) daju saglasnost na statut veterinarske komore u dijelu koji se odnosi na javna ovlašćenja.

Član 76

Posebna ovlašćenja vlade

1. U slučaju prirodnih i drugih nesreća, koje uzrokuju oboljenje većeg broja životinja ili pojave epizootije i u vanrednim prilikama ili ratu, vlade mogu odrediti za šire područje sljedeće mjere:

a) mobilizaciju veterinara i veterinarskih asistenata, kao i drugih članova opštine radi izvođenja propisanih mjera;

b) oduzimanje opreme, lijekova i prevoznih sredstava u skladu sa posebnim propisima i trenutnom upotrebom zemljišta, kao i zgrada za izvođenje propisanih mjera zdravstvene zaštite životinja;

c) posebne zadatke NVI, veterinarskim i drugim organizacijama radi izvođenja propisanih mjera.

2. U slučaju većih epizootija vlade mogu odrediti da i policija i jedinice civilne zaštite moraju da pomognu u sprečavanju širenja i suzbijanju zaraznih bolesti, a mogu da zahtijevaju i pomoć vojske.

B) Ministarstvo i ministarstva entiteta

Član 77

Nadležnosti

1. Ministarstvo u saradnji sa ministarstvom entiteta, odnosno Brčko Distriktom izdaju podzakonske propise predviđene u odredbama ovog zakona.

2. Ministarstvo izdaje, u saglasnosti sa ministrom nadležnim za zdravstvo, propis iz stava 2. člana 44. ovog zakona.

3. Ministarstvo, ministarstvo entiteta, odnosno Brčko Distrikt može da prenese svoja ovlašćenja na rukovodioca NVI kojem je nadređen.

Član 78

Posebna ovlašćenja Ministarstva

U vanrednom ili ratnom stanju, u slučajevima prirodnih ili drugih nesreća, koje uzrokuju oboljenje većeg broja životinja, ili sa pojavama epizootije, Ministarstvo može da naloži veterinarima, veterinarskim asistentima, NVI, veterinarskim i drugim organizacijama posebne stručne i druge zadatke.

Član 79

Vanredne mjere

1. U slučaju epizootija, Ministarstvo može da naredi zaštitnu vakcinaciju životinja.

2. Ako unutar mreže javne veterinarske službe u Bosni i Hercegovini nije moguće obezbijediti obavljanje određene djelatnosti javne veterinarske službe, Ministarstvo u saradnji sa ministarstvom entiteta organizuje obavljanje ove djelatnosti u odgovarajućim drugim institucijama u Bosni i Hercegovini ili u drugim državama.

Član 80

Mjere na granici

Radi sprečavanja unošenja i širenja određenih životinjskih zaraznih bolesti sa Liste A i drugih naročito opasnih zaraznih bolesti iz drugih država i njihovog suzbijanja u Bosni i Hercegovini, Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Kancelarije, može da ograniči ili zabrani licima prelaz preko državne granice u oba smjera, ako se na graničnom području u Bosni i Hercegovini ili u odgovarajućem pograničnom području u susjednoj državi određena bolest pojavi, odnosno raširi.

Član 81

Stručni uslovi

1. Inspekcijsku kontrolu može da obavlja samo službeni veterinar, koji je obavio propisano jednogodišnje stručno osposobljavanje, kao i stručni ispit za inspektora.

2. Direktor ili šef regionalne (kantonalne ili opštinske) kancelarije, nadležnog organa entiteta i Brčko Distrikta može biti službeni veterinar sa položenim stručnim ispitom za inspektora, odnosno službeni veterinar koji ima najmanje tri godine radnog iskustva u veterinarstvu.

3. Pomoćnik ministra za veterinarstvo u entitetu može biti službeni veterinar, koji ima najmanje tri godine radnog iskustva u veterinarstvu.

4. Direktor Kancelarije je službeni veterinar, koji ima najmanje tri godine radnog iskustva u veterinarstvu.

Član 82

Upravni zadaci

Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta obavljaju sljedeće upravne zadatke:

1) izdavanje obaveznih uputstava cjelokupnom veterinarskom sektoru i veterinarskim organizacijama u skladu sa odredbama ovog zakona;

2) ispunjavanje, odnosno potvrđivanje ostalih veterinarskih certifikata, odnosno potvrda (član 51. tačka 4.);

3) obezbjeđivanje korektnog i autentičnog rada AIMCS u momentu kada se AIMCS bude proširio na ostala zootehnička polja, a koja propiše Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta; u skladu sa svojim kompetencijama;

4) obezbjeđivanje izvođenja kontrole imuniteta kod životinja, propisuje Kancelarija a provode nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta;

5) formiranje, razvoj i učvršćivanje epidemioloških jedinica i informativnog sistema u veterinarskom sektoru BiH, koji propisuje Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije;

6) praćenje kretanja životinjskih zaraznih bolesti u državi i u inostranstvu i obavještavanje svih zainteresovanih u Bosni i Hercegovini i inostranstvu – Kancelarija u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta;

7) informisanje svih zainteresovanih strana BiH o kretanju zaraznih bolesti životinja i mjera koje su preduzeli nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta na osnovu informacija dobijenih od Kancelarije;

8) sarađivanje sa organima Evropske unije i drugim međunarodnim organizacijama – Kancelarija;

9) sarađivanje na oblikovanju programa studijskog obrazovanja i stručnog usavršavanja, na bazi programa sačinjenog u saradnji Kancelarije, nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta;

10) međusobno sarađivanje i obavještavanje administrativnih veterinarskih oblasti drugih država – Kancelarija;

11) usvajanje programa usklađivanja rada i određivanje mjera za izvođenje programa kontrole i sprečavanja širenja životinjskih zaraznih bolesti i epidemija;

12) praćenje i proučavanje epizootioloških prilika i preduzimanje mjera, u skladu sa obavezama usvojenim u okviru Međunarodne kancelarije za zarazne bolesti (OIE) i stalnog Veterinarskog komiteta EU, kao i u skladu sa programom zdravstvene zaštite životinja u Bosni i Hercegovini zajedno sa veterinarskim organizacijama i NVI;

13) vođenje propisanih evidencija, registara i baza podataka, izdavanje mjesečnih izvještaja o kretanju životinjskih zaraznih bolesti u državi na propisan način, izvještavanje međunarodne organizacije za zarazne bolesti (OIE) i obavještavanje svih zainteresovanih u državi i inostranstvu o stanju zaraznih bolesti i usvojenim mjerama;

14) registrovanje i vođenje registra prevoznika životinja;

15) obezbjeđivanje povezivanja evidencija, baza podataka i registara prema ovom zakonu u jedinstveni informativni sistem;

16) obezbjeđivanje povezivanja informativnog sistema u međunarodne informativne sisteme na području veterinarstva – Kancelarija;

17) sa pojavom epizootije i u drugim vanrednim prilikama, mogućnost nametanja veterinarskim radnicima i veterinarskim organizacijama posebnih stručnih i drugih zadataka;

18) imenovanje komisije za ponovni veterinarski pregled;

19) briga za izvođenje propisa o veterinarstvu i obezbjeđivanje obrazovanja na tom području;

20) upravna kontrola sprovođenja ovog zakona i drugih propisa o veterinarstvu;

21) upravljanje sredstvima za zdravstvenu zaštitu životinja;

22) izdavanje dozvola za obavljanje određenih veterinarskih djelatnosti;

23) izvođenje javnih konkursa za dodjeljivanje koncesija, izdavanje odluka o dodjeli koncesija i o ispunjavanju propisanih uslova veterinarske komore za izvođenje javnih ovlašćenja, kao i sklapanje ugovora sa koncesionarima, kao i veterinarskom komorom;

24) izdavanje dozvola za plasiranje lijekova na tržište za upotrebu u veterinarskoj medicini na području Bosne i Hercegovine;

25) mogućnost zabrane upotrebe određenih štetnih materija i lijekova;

26 određivanje obima gradiva za stručne ispite i provjeru znanja, imenovanje ispitne komisije, obavještavanje o datumu, koji je određen za ispit, i vođenje knjige ispita;

27) publikovanje obrazaca, certifikata, drugih potvrda o zdravstvenoj ispravnosti, štampe, i izdavanje obavještenja, izvještaja i drugog;

28) obezbjeđivanje godišnje analize rezultata praćenja štetnih materija u prehrambenim proizvodima, izrade procjene rizika u pogledu tih ostataka u prehrambenim proizvodima i priprema godišnjeg izvještaja;

29) sistematsko praćenje zdravstvenog stanja i sposobnosti za oplođivanje rasnih životinja, zdravstvene ispravnosti životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona;

30) priprema propisa sa svog radnog područja;

31) međusobno sarađivanje i obavještavanje ministarstva za zdravstvo, Kancelarije, nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta u slučaju pojava zoonoza, alimentarnih infekcija i intoksikacija.

C) Inspekcijska kontrola

Član 83

Područje kontrole

1. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta obavljaju neposrednu inspekcijsku kontrolu nad sprovođenjem ovog zakona, drugih propisa i međunarodnih ugovora, koji se odnose na:

a) veterinarstvo u Bosni i Hercegovini (entitetima i Brčko Distriktu);

b) zaštitu od zaraznih bolesti životinja;

c) obezbjeđivanje zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, u pogledu obaveze veterinarske službe u sprečavanju i suzbijanju zoonoza;

d) trgovinu lijekovima koji se upotrebljavaju u veterinarskoj medicini;

e) zdravstvenu ispravnost i zdravstvenu kontrolu prehrambenih proizvoda;

f) higijenu proizvodnje i trgovinu mlijekom;

g) veterinarske mjere u stočarstvu u pogledu obezbjeđivanja nesmetane reprodukcije životinja, u pogledu mjera za sprečavanje i suzbijanje neplodnosti, u pogledu zdravlja životinja i zdravstvene ispravnosti za razmnožavanje, trgovine i skladištenja životinjskog sjemena, jajnih ćelija, embriona, ikre, inkubiranih jaja i pčelinjih matica, u pogledu dobijanja i pripreme životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona, kao i osjemenjivanja i zdravstvene ispravnosti životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona;

h) mjere za zaštitu životinja od štetnih dejstava jonizujućeg zračenja;

i) zaštitu životinja od mučenja;

j) zdravstvenu ispravnost stočne hrane i vode za napajanje.

2. Predmete inspekcijske kontrole u pogledu sprovođenja propisa, navedenih u stavu 1., obavljaju neposredno službeni veterinari nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta za inspekcijsku kontrolu, koji imaju položen stručni ispit za inspektore (u daljem tekstu: veterinarski inspektor).

3. Kancelarija će preko svog odjeljenja za inspekcijske poslove ostvarivati inspekcijsku kontrolu u međunarodnoj trgovini i uvid u sprovođenje mjera iz ovog člana.

4. Prije polaganja stručnog ispita iz stava 2. službeni veterinar mora da obavi stručno osposobljavanje, koje organizuje nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta.

5. Detaljniji sadržaj i trajanje stručnog usavršavanja iz stava 4. propisuje Kancelarija u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.

Član 84

Saradnja

1. Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta sarađuju međusobno, u skladu sa odredbama ovog zakona. Kada se radi o hitnim mjerama u cilju zaštite zdravlja i života ljudi i životinja, Kancelarija donosi samostalno hitne mjere.

2. Nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta moraju da usaglašavaju svoje akte sa ovim zakonom i aktima Kancelarije.

3. Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta u svom radu sarađuju sa drugim inspekcijama, drugim organizacijama, kao i istraživačkim organizacijama i stručnjacima.

Član 85

Veterinarski inspektor

1. Veterinarski inspektor identifikuje se službenom legitimacijom, koju izdaje Kancelarija, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta po teritorijalnoj nadležnosti.

2. Obaveznik, prema ovom zakonu, mora veterinarskom inspektoru da omogući nesmetano obavljanje kontrole.

3. Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije, u saradanji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta propisuje izgled i upotrebu službene legitimacije iz stava 1.

Član 86

Nadležnosti veterinarskog inspektora

Prilikom inspekcijske kontrole, veterinarski inspektor ima sljedeća prava i dužnosti:

1) da pregleda životinje, kao i da određuje mjere za sprečavanje pojava, za otkrivanje, suzbijanje, kao i iskorjenjivanje zarazne bolesti;

2) da nadgleda i pregleda proizvode, sirovine i prehrambene proizvode, životinjsko sjeme, jajne ćelije i embrione, stočnu hranu, vodu za napajanje životinja i otpatke u proizvodnji, skladištenju i trgovini, radi obezbjeđivanja zdravstvene ispravnosti;

3) da naredi otklanjanje nepravilnosti i zabranu trgovine životinjama koje nisu propisano označene;

4) da zabrani proizvodnju, trgovinu i upotrebu stočne hrane i vode za napajanje životinja, ako sadrže patogene mikroorganizme ili materije štetne po zdravlje životinja ili ljudi;

5) da zabrani trgovinu kožama životinja, koje su bile zaklane bez veterinarskog pregleda ili vode porijeklo od uginulih životinja za koje nema veterinarske potvrde o nezaraženosti područja, kao i ako nisu uskladištene odvojeno od ispitanih koža;

6) da zabrani utovar i premještanje životinja, proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda, stočne hrane i otpadaka, ako ne ispunjavaju propisane uslove;

7) da zabrani upotrebu vozila za prevoz životinja, proizvoda, sirovina, prehrambenih proizvoda, stočne hrane, vode za napajanje životinja i otpadaka, ako ne ispunjavaju propisane uslove;

8) da zabrani upotrebu štala i drugih objekata za uzgoj životinja, stanica i pristaništa za utovaranje, premještanje i istovaranje životinja, ako ne ispunjavaju propisane uslove;

9) da zabrani klanje životinja, sakupljanje i obradu sirovina, kao i proizvodnju prehrambenih proizvoda, ako nisu ispunjeni propisani uslovi;

10) da zabrani trgovinu i upotrebu sirovina, kao i prehrambenih proizvoda, koji nisu zdravstveno ispravni;

11) da zabrani trgovinu i upotrebu lijekova za upotrebu u veterinarskoj medicini;

12) da kontroliše efikasnost i štetnost lijekova;

13) da zabrani izdavanje veterinarskih certifikata, ako se pojavi zarazna bolest ili sumnja na zarazne bolesti, ili ako je životinja iz štale sa nejasnim epizootiološkim prilikama;

14) da naredi oduzimanje i uništenje sirovina, prehrambenih proizvoda, stočne hrane i lijekova, koji nisu ispravni;

15) da naredi način osposobljavanja uslovno upotrebljivih sirovina, prehrambenih proizvoda i stočne hrane ili preradu u druge namjene;

16) da naredi otklanjanje nepravilnosti u proizvodnji i trgovini životinjama, prehrambenim proizvodima, sirovinama, stočnom hranom i lijekovima;

17) da zabrani upotrebu poslovnih prostora, opreme i priprema za proizvodnju i trgovinu, u industrijske, zanatske i druge namjene, ako nisu uređeni u skladu sa propisima;

18) da uzme uzorke prehrambenih proizvoda i sirovina, aditiva i otpadaka, stočne hrane, vode, sredstava za zaštitu životinja, životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona, radi provjere, da li odgovaraju propisima o zdravstvenoj ispravnosti;

19) da naredi uništenje prehrambenih proizvoda u trgovini, ako nisu označeni i nemaju veterinarske potvrde;

20) da zapečati sredstva za rad, radne prostorije, opremu i predmete, koji su pod njegovom kontrolom;

21) da naredi mjere iz člana 15. ovog zakona, kao i da kontroliše njihovo izvođenje;

22) da odredi granice zaraženog i ugroženog područja i da izvještava o pojavama zaraznih bolesti i o radu veterinarskih organizacija u vezi sa pojavom zarazne bolesti;

23) da kontroliše trgovinu i upotrebu lijekova, sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, prema ovom zakonu;

24) da pregleda evidencije, koje su dužni voditi uvoznici;

25) da naredi potrebne veterinarske mjere za zaštitu stočne hrane i vode za napajanje životinja;

26) da naredi uklanjanje nepravilnosti u vezi sa dobijanjem, skladištenjem i trgovinom životinjskim sjemenom, jajnim ćelijama i embrionima;

27) da naredi uklanjanje nepravilnosti pri izboru, transportu i preradi otpadaka;

28) da zabrani trgovinu zdravstveno neodgovarajućim životinjskim sjemenom, jajnim ćelijama i embrionima;

29) da uništi zdravstveno neispravno sjeme, jajne ćelije i embrione;

30) da kontroliše izdavanje veterinarskih certifikata, skupljanje i upotrebu sredstava;

31) da pregleda poslovne knjige, evidencije o rezultatima ispitivanja i druge dokumente fizičkih i pravnih lica, koji se odnose na izvođenje propisa o veterinarstvu i propisa o plasiranju lijekova na tržište;

32) da sakuplja podatke i obavještenja od odgovornih lica, svjedoka, stručnjaka i drugih lica, ako je to potrebno;

33) da oduzima životinje, prehrambene proizvode, sirovine, stočnu hranu, lijekove, životinjsko sjeme, jajne ćelije i embrione, kao i otpatke i druge predmete, u vezi sa kažnjivim činom ili prekršajem;

34) da naredi mjere za uklanjanje nepravilnosti u veterinarskim organizacijama, NVI, veterinarskoj komori i drugim organizacijama sa koncesijom, prema ovom zakonu;

35) da naredi mjere za odstranjivanje životinjskih trupova, otpadaka od klanja i drugih otpadaka životinjskog porijekla;

36) da izriče novčane (mandatne) kazne u slučajevima propisanim ovim zakonom, da pokreće postupak zbog prekršaja, odnosno da prijavi kažnjivo djelo;

37) da naredi mjere za zaštitu životinja od mučenja.

Član 87

Nadležnosti veterinarskog inspektora na graničnom prelazu

Na graničnom prelazu nadležni veterinarski inspektor ima sljedeća prava i dužnosti:

1) nakon prethodnog veterinarskog pregleda pošiljke i prateće dokumentacije, da odobri uvoz i tranzit životinja, sirovina, prehrambenih proizvoda, proizvoda, lijekova i medicinskih pomagala, stočne hrane i otpadaka, odlukom, kojom, za svaki slučaj posebno, ustanovljava da na osnovu propisanih uslova nema veterinarskih smetnji za njihov uvoz i tranzit;

2) da obavlja veterinarsku kontrolu pošiljaka iz ovog zakona, koje su namijenjene za izvoz, ako se na graničnom prelazu premještaju, odnosno skladište u registrovanim skladištima, prema propisanim uslovima, kao i da izdaje veterinarske certifikate za te pošiljke;

3) da uzima uzorke prehrambenih proizvoda, sirovina, otpadaka, kao i stočne hrane i da ih šalje na pregled u ovlašćene laboratorije, odnosno da obavi potrebna ispitivanja u laboratorijama na graničnom prelazu;

4) da pregleda poslovne knjige i dokumente lica i organizacija, koji se bave špediterstvom;

5) da potvrdi i kontroliše veterinarski red na graničnim prelazima, skladištima, carinskim skladištima i slobodnim carinskim zonama;

6) da izriče mandatne kazne, prijavljuje kažnjivu djelatnost, odnosno da pokreće prekršajni postupak;

7) da vodi evidenciju izvoznih, uvoznih i tranzitnih pošiljaka prilikom prelaza preko državne granice;

8) da obavlja kontrolu nad dezinfekcijom vozila, skladišta i opreme na graničnim prelazima, carinskim skladištima i slobodnim carinskim zonama;

9) da prati pojave i kretanja zaraznih bolesti životinja u susjednoj državi i o tome obavještava Kancelariju, nadležne organe entiteta i Brčko Distrikta.

Član 88

Mjere veterinarskog inspektora na granici

1. Pri obavljanju inspekcijske kontrole, veterinarski inspektor na granici ima pravo i dužnost da naredi sljedeće mjere:

a) zabranu izvoza, uvoza i tranzita pošiljke iz ovog zakona:

1) ako pošiljka ili prevozno sredstvo ne odgovara propisanim uslovima;

2) ako vodi porijeklo sa zaraženog područja;

3) ako je zaražena;

4) ako nema propisani veterinarski certifikat ili druga potrebna dokumenta, koja moraju da prate pošiljku;

5) ako ustanovi da pošiljka ugrožava zdravlje ljudi i životinja;

6) ako prehrambeni proizvodi, koji su namijenjeni za ishranu ljudi, sadrže štetne materije iznad dozvoljene granice;

7) ako prehrambeni proizvodi nisu zdravstveno ispravni za ishranu ljudi;

8) ako ne ispunjava propisane zahtjeve za zaštitu životinja od mučenja;

b) privremenu zabranu uvoza, izvoza i tranzita pošiljaka, ako je potrebno otkloniti nedostatke na pošiljci ili dokumentu, koji je prati ili, ako sumnja da je zaražena;

c) skladištenje pošiljke u registrovanom skladištu, ako je potrebno utvrditi njenu zdravstvenu ispravnost;

d) oduzimanje licima, koja pređu preko državne granice Bosne i Hercegovine, životinje, prehrambene proizvode, kao i sirovine i bezopasno ih uništiti, ako je takva mjera izrečena odlukom nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta;

e) za zaštitu životinja u skladu sa propisima i međunarodnim ugovorima;

f) za dezinfekciju vozila, objekata i opreme, koji se upotrebljavaju u tretiranju pošiljaka;

g) zabranu upotrebe objekata na graničnom prelazu, ako ne ispunjavaju propisane uslove;

h) zabranu upotrebe stočne hrane i otpadaka, ako ne ispunjavaju propisane uslove;

i) zabranu upotrebe vozila za prevoz pošiljaka, ako ne ispunjavaju propisane uslove;

j) uklanjanje utvrđenih nepravilnosti u vezi sa pošiljkama na graničnom prelazu;

k) privremeno oduzimanje pošiljke u vezi sa prekršajem ili kažnjivim činom.

2. Veterinarski inspektor na granici ima obavezu da u toku rada nosi propisanu uniformu sa jasnim obilježjem i da ima propisanu legitimaciju izdatu od nadležnog organa.

3. Detaljnije propise iz stava 2. donosi Savjet ministara, na prijedlog Kancelarije.

XII – UPRAVNI POSTUPAK

Član 89

Upravni akti

1. Protiv odluke službenog veterinara, veterinarskog inspektora i veterinarske komore dozvoljena je žalba nadležnom drugostepenom organu, u roku od osam dana od dana dostavljanja odluke.

2. Žalba ne odgađa izvršavanje naređenih mjera. Izuzetno, organ koji je nadležan za odlučivanje o žalbi, može dozvoliti da se izvršenje određenih mjera odgodi, ako se utvrdi da bi izvođenjem određene mjere nastala nepopravljiva šteta, koju drugačije nije moguće otkloniti, a tim odgađanjem zdravlje ljudi i životinja nije ugroženo.

3. Ako se radi o hitnim mjerama u javnom interesu, da bi se otklonila neposredna opasnost po zdravlje ljudi i životinja, koje nije moguće odgađati, veterinarski inspektor ima pravo da, bez prisustva pravnog lica ili pojedinca čije je poslovanje, odnosno čije su prostorije, objekti i oprema predmet inspekcijske kontrole, odnosno njegovog odgovornog lica, obavi pregled i donese naredbu po hitnom postupku.

4. U izuzetno hitnim slučajevima, da bi se obezbijedili od opasnosti ili da bi se odvratila opasnost po zdravlje ljudi i životinja, veterinarski inspektor može da donese i usmenu naredbu, a najkasnije u roku od tri dana pismenu naredbu.

XIII – ZADACI POLICIJE, CARINSKE SLUŽBE I CIVILNE ZAŠTITE

Član 90

Policijska kontrola

1. Ako policija u obavljanju svojih zadataka ustanovi da imaoci životinja nemaju veterinarski certifikat za životinje, iz člana 16., koje vode, jašu ili šalju željeznicom, brodom, avionom ili putnim prevoznim sredstvima, o tome bez odgađanja obavještavaju nadležnog službenog veterinara i nude potrebnu pomoć, u skladu sa propisima.

2. Ako policija u obavljanju svojih zadataka ustanovi da životinje nemaju veterinarski certifikat ili veterinarsku uputu ili da životinje dolaze sa zaraženog područja, takve životinje mora zadržati do dolaska službenog veterinara, ali najviše do dva sata. Policija će ponuditi odgovarajuću pomoć, u skladu sa propisima.

3. Ako policija u obavljanju svojih zadataka ustanovi da se ne izvode mjere u pogledu očuvanja okoline, iz ovog zakona, mora o tome da obavijesti najbližeg veterinarskog inspektora.

Član 91

Pomoć policije i civilne zaštite

1. Na zahtjev veterinarskog inspektora, policija pomaže u ograničavanju trgovine životinjama, zabrani kretanja životinja ili lica na zaraženom području, kao i u izvođenju drugih mjera, propisanih ovim zakonom.

2. U slučaju većih epizootija, prema odluci nadležne vlade, policija i civilna zaštita moraju pomoći u sprečavanju širenja i u suzbijanju zaraznih bolesti.

3. Ako veterinarska organizacija ili službeni veterinar u obavljanju svojih zadataka i u izvođenju mjera naiđe na fizički otpor ili na ometanje u obavljanju svojih zadataka ili ako takav otpor i ometanje sa razlogom očekuje, može da zahtijeva pomoć policije.

Član 92

Sprečavanje nedozvoljenog prelaska

1. Policija i organi carinske službe, u skladu sa svojim nadležnostima, sprečavaju nedozvoljen prelaz, odnosno prevoz pošiljaka, van određenih graničnih prelaza.

2. Pošiljke, koje su uvezene na područje Bosne i Hercegovine van određenog graničnog prelaza, organi iz stava 1. zadržavaju i o tome obavještavaju veterinarskog inspektora ili upućuju na nadležni granični prelaz, ako je prevoznik radi neznanja ili iz drugog opravdanog razloga došao na pogrešan granični prelaz.

3. Sa pošiljkama iz stava 2. postupa se prema međunarodnom ugovoru, ako je u njemu određen način postupanja sa njima, odnosno prema uputstvu Kancelarije, nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta.

XIV – KAZNENE MJERE

Član 93

Prekršaji pravnih lica i samostalnih preduzetnika

1. Novčanom kaznom u iznosu od od 4.350 KM do 87.000 KM kažnjava se za prekršaj pravno lice:

1) ako ne obavijesti veterinarske organizacije, odnosno službenog veterinara (član 4. stav 5.);

2) ako ne vodi propisane evidencije (član 4. stav 6.);

3) ako nema osnovno znanje iz člana 7. stav 1.;

4) ako postupa u suprotnosti sa članom 10.;

5) ako postupa u suprotnosti sa članom 11.;

6) ako postupa u suprotnosti sa članom 12. st. 1. i 2.;

7) ako veterinar postupa u suprotnosti sa članom 13. stav 1.;

8) ako veterinar pravnog lica ili organizacija, koja obavlja dijagnostička ispitivanja, postupa u suprotnosti sa članom 13. stav 2.;

9) ako organizacija, koja obavlja javni prevoz, odnosno obezbjeđuje dostavu, postupa u suprotnosti sa članom 13. stav 3.;

10) ako ne uzima u obzir mjere određene u članu 15.;

11) ako proizvodi u trgovini nisu propisano označeni ili ako ih u trgovini ne prati propisani veterinarski certifikat (član 17. st. 1. i 2.);

12) ako klaonica ne obezbijedi klanje iz član 18. stav 4.;

13) ako prehrambeni proizvodi u trgovini nisu na propisan način označeni, odnosno certifikovani (član 19. stav 1.);

14) ako postupa u suprotnosti sa članom 20.;

15) ako postupa u suprotnosti sa ograničenjem ili zabranom trgovine iz člana 21.;

16) ako imalac ili prevoznik ne obezbijedi propisane uslove, odnosno ne postupa u skladu sa članom 23. st. 1., 2., 4. i 7.

17) ako postupa u suprotnosti sa članom 23. stav 3.;

18) ako veterinarsko-higijenska služba ili organizacija ne postupa u skladu sa članom 23. stav 6.;

19) ako postupa u suprotnosti sa članom 24.;

20) ako ne obavi propisane veterinarske preglede, u skladu sa članom 25.;

21) ako postupa u suprotnosti sa članom 27.;

22) ako postupa u suprotnosti sa članom 28.;

23) ako postupa u suprotnosti sa članom 32. st. 2. i 3.;

24) ako postupa u suprotnosti sa članom 33. stav 1.;

25) ako ne izvede, odnosno ne uzme u obzir neku od naređenih mjera iz člana 33. st. 2. i 3.;

26) ako postupa u suprotnosti sa članom 34. st. 1. i 3.;

27) ako plasira na tržište ili trguje zdravstveno neispravnom stočnom hranom (član 34. stav 2.);

28) ako postupa u suprotnosti sa članom 37. stav 2.;

29) ako postupa u suprotnosti sa članom 38. st. 1. i 2.

30) ako ne ispunjava propisane uslove, odnosno nema koncesiju za obavljanje osjemenjivanje (član 39. stav 1.);

31) ako postupa u suprotnosti sa članom 40.;

32) ako postupa u suprotnosti sa članom 41.;

33) ako postupa u suprotnosti sa članom 42.;

34) ako postupa u suprotnosti sa članom 43. stav 1.;

35) ako ne prijavi uginuće na propisan način (član 43. stav 2.);

36) ako postupa u suprotnosti sa članom 43. st. 3., 4., 5., 6. i 7;

37) ako postupa u suprotnosti sa članom 44.;

38) ako postupa u suprotnosti sa članom 53. stav 3.;

39) ako postupa u suprotnosti sa članom 56. st. 1., 5. i 6.;

40) ako NVI postupa u suprotnosti sa članom 57., stav 4.;

41) ako NVI ne obezbijedi implementaciju zadataka iz člana 57., stav 2.;

42) ako veterinarska komora ne obavlja zadatke javnog ovlašćenja (član 58. stav 4.);

43) ako veterinarska komora ne postupa u skladu sa članom 58. stav 5.;

44) ako veterinarska komora ne izda odluku iz člana 63. st. 1. i 2. u roku, koji određuju propisi o opštem upravnom postupku;

45) ako veterinarska organizacija obavlja veterinarsku djelatnost u suprotnosti sa čl. 62. i 63.;

46) ako ne vodi propisane evidencije, registre i baze podataka (član 73. stav 1.);

47) ako ne izvodi propisane mjere veterinarskog inspektora (čl. 86. i 88.).

2. Novčanom kaznom od 1.740 KM do 43.000 KM, za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kazniće se odgovorno lice pravnog lica.

3. Novčanom kaznom od 430 KM do 4.350 KM za prekršaj kazniće se fizičko lice, ako radi nelegalno i neovlašćeno, odnosno bez dozvole za rad, kao i ako učini prekršaj iz stava 1. u vezi sa samostalnim obavljanjem djelatnosti.

4. Postupak za utvrđivanje prekršaja i izricanja novčanih kazni propisanih ovim zakonom pokreće nadležni veterinarski inspektor kod nadležnog suda prema teritorijalnoj pripadnosti.

Član 94

Mandatne kazne pravnim licima

1. Novčanom kaznom od 2.600 KM, koja se naplaćuje odmah na licu mjesta, za prekršaj kazniće se pravno lice:

a) ako nije omogućilo izvođenje zadataka predviđenih članom 4. stav 4.;

b) ako se ponaša u suprotnosti sa članom 8. st. 4. i 5.;

c) ako se ponaša u suprotnosti sa članom 9.;

d) ako vlasnik ne obezbijedi propisano obilježavanje životinja (član 16. stav 1.);

e) ako vlasnik životinje ne obezbijedi propisani veterinarski certifikat (član 16. stav 2.);

f) ako ne omogući obavljanje zadataka iz člana 4. stav 4.;

g) ako nema propisane saglasnosti iz člana 22.;

h) ako stočna hrana nema propisanu veterinarsku potvrdu ili dokumenta ( član 35. stav 2.);

i) ako ne omogući neometano obavljanje inspekcijske kontrole (član 85. stav 2.).

2. Novčanom kaznom od 870 KM, koja se naplaćuje odmah na licu mjesta, za prekršaj iz stava 1. kazniće se i odgovorno lice pravnog lica.

3. Novčanom kaznom od 1.740 KM, koja se naplaćuje odmah na licu mjesta, za prekršaj iz stava 1. kazniće se fizičko lice koje učini prekršaj u vezi sa samostalnim obavljanjem djelatnosti.

4. Mandatne kazne utvrđene ovim zakonom izriču i naplaćuju nadležni veterinarski inspektori zavisno od vrste učinjenog prekršaja.

Član 95

Prekršaji fizičkog lica

Novčanom kaznom od 430 KM do 870 KM kazniće se fizičko lice koje učini prekršaj iz člana 93. stav 1. ovog zakona, osim člana 93. stav 1. alineja 3.

Član 96

Mandatne kazne fizičkim licima

Novčanom kaznom od 260 KM, koja se naplaćuje odmah na licu mjesta, kazniće se fizičko lice, koje učini prekršaj iz člana 94. stav 1.

Član 97

Zaštitne mjere

1. Za prekršaj iz člana 93. stav 1. alineje 14. i 15. izriče se pored kazne i zaštitna mjera oduzimanja predmeta kojima je bio prekršaj učinjen.

2. Za prekršaj iz člana 93. stav 1. alineja 21. izriče se pored kazne i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti.

3. Zaštitne mjere utvrđene ovim članom izriču nadležni sudovi.

XV – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 98

Rok za donošenje podzakonskih propisa i propisi koji ostaju na snazi

1. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona nadležni organi donijeće podzakonske propise u skladu sa ovim zakonom.

2. Do stupanja na snagu ovog zakona i podzakonskih propisa iz prethodnog stava 1., primjenjivaće se važeći podzakonski propisi doneseni na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 11/95, 10/97 i 52/01) i Zakona o veterinarstvu (“Službeni list Federacije BiH”, broj 46/00) i drugi propisi, koji se primjenjuju na osnovu važećih propisa, ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 99

Harmonizacija postojećih zakona i podzakonskih akata

U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, entiteti su dužni da usklade sa odredbama ovog zakona Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 11/95, 10/97 i 52/01) i Zakon o veterinarstvu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 46/00)

Član 100

Prelazni period

1. U roku koji ne može biti duži od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, NVI će, u okviru svojih nadležnosti, obavljati djelatnost u skladu sa ovim zakonom.

2. U roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog zakona, moraju se osnovati ili prilagoditi veterinarske komore entiteta u skladu sa ovim zakonom. Zaposleni se raspoređuju na radna mjesta u veterinarskoj komori, u skladu sa ispunjavanjem propisanih uslova.

3. Ako se veterinarske komore ne osnuju ili transformišu u roku iz stava 2., potreban postupak za osnivanje veterinarske komore, prema ovom zakonu, sprovešće entitetska veterinarska služba.

4. Do izdavanja veterinarskih licenci iz člana 58. ovog zakona, doktori veterinarske medicine, odnosno diplomirani veterinari mogu sa položenim stručnim ispitom da obavljaju veterinarske djelatnosti i upravne zadatke, u skladu sa dosadašnjim ovlašćenjima.

5. Koncesijski ugovori, sklopljeni do stupanja na snagu ovog zakona, ostaju na snazi i usklađuju se sa odredbama ovog zakona, najkasnije u roku od jedne godine nakon stupanja na snagu ovog zakona.

6. Doktori veterinarske medicine, odnosno diplomirani veterinari imaju pravo dobiti veterinarsku licencu prema ovom zakonu, u roku od devet mjeseci nakon stupanja na snagu ovog zakona.

7. Doktori veterinarske medicine, koji su položili stručni ispit prema propisima važećim do stupanja na snagu ovog zakona, nisu obavezni da polažu stručni ispit.

Član 101

Promjena organizovanosti i transfer opreme i ljudi

U aktu o osnivanju NVI, prema članu 57., uređuju se i odnosi između nacionalno veterinarskog instituta, Kancelarije i nadležnih organa entiteta i Brčko Distrikta.

Član 102

Prestanak primjene važećih zakona

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju (“Službeni list RBiH”, br. 2/92 i 13/94) i Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja (“Službeni list SRBiH”, broj 14/78) .

Član 103

Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Prilog 1.

Lista A – List A Diseases

Oznaka

Naziv bolesti

Naziv bolesti – engleski

A010

Slinavka i šap

Foot and mouth disease

A020*

Vezikularni stomatitis

Vesicular stomatitis

A030*

Vezikularna bolest svinja

Swine vesicular disease

A040*

Goveđa kuga

Rinderpest

A050*

Kuga malih preživara

Peste des petits ruminants

A060*

Zarazna pleuropneumonija

Contagious bovine pleuropneumonia

A070*

Bolest kvrgave kože

Lumpy skin disease

A080*

Groznica riftske doline

Rift Valley fever

A090*

Bolest plavog jezika

Bluetongue

A100*

Ovčije boginje i kozje boginje

Sheep pox and goat pox

A110*

Konjska kuga

African horse sickness

A120*

Afrička svinjska kuga

African swine fever

A130*

Klasična svinnska kuga

Classical swine fever

A150*

Kuga živine

Highly pathogenic avian influenza

A160*

Njukastl bolest

Newcastle disease

Lista B – List B Diseases

Zarazne bolesti raznih vrsta životinja – Multiple species diseases

B051*

Bedrenica (antraks)

Anthrax

B052

Bolest Aujeszkog

Aujeszky's disease

B053

Ehinokokoza (hidatidoza)

Echinococcosis/hydatidosis

B055

Vodenasto srce

Heartwater

B056

Leptospiroza

Leptospirosis

B057

Q-groznica

Q Fever

B058*

Bjesnilo

Rabies

B059

Paratuberkuloza

Paratuberculosis

B060

Skrivorm novi

New World screwworm (Cochliomyia hominivorax)

B061

Skrivorm stari

Old World screwworm (Chrysomya bezziana)

Zarazne bolesti goveda – Cattle diseases

B101

Anaplazmoza

Bovine anaplasmosis

B102

Babezioza

Bovine babesiosis

B103*

Bruceloza goveda

Bovine brucellosis

B104

Goveđa genitalna kampilobakterioza

Bovine genital campylobacteriosis

B105*

Goveđa tuberkuloza

Bovine tuberculosis

B106

Cisticerkoza

Bovine cysticercosis

B107

Dermatofiloza

Dermatophilosis

B108*

Enzootska goveđa leukoza

Enzootic bovine leucosis

B109

Hemoragijska septikemija goveda

Haemorrhagic septicaemia

B110

Zarazni goveđi rinotraheitis / zarazni pustularni vulvovaginitis

Infectious bovine rhinotracheitis / infectious pustular vulvovaginitis

B111

Tajlerioza

Theileriosis

B112

Trihomonijaza

Trichomonosis

B113

Tripanozoza

Trypanosomosis (tsetse-borne)

B114

Maligna kataralna groznica

Malignant catarrhal fever

B115*

Goveđa spongiformna encefalopatia

Bovine spongiform encephalopathy

Zarazne bolesti ovaca i koza – Sheep and goat diseases

B151*

Brucella ovis infekcija

Ovine epididymitis (Brucella ovis)

B152*

Bruceloza ovaca i koza – melitokokoza

Caprine and ovine brucellosis (excluding B. ovis)

B153

Artritis i encefalitis koza

Caprine arthritis/encephalitis

B154

Zarazna agalakcija

Contagious agalactia

B155

Zarazna pleuropneumonija koza

Contagious caprine pleuropneumonia

B156

Enzootski pobačaj ovaca

Enzootic abortion of ewes (ovine chlamydiosis)

B157

Plućna adenomatoza ovaca

Ovine pulmonary adenomatosis

B158

Najrobi bolest ovaca

Nairobi sheep disease

B159

Salmoneloza

Salmonellosis (S. abortusovis)

B160

Skrepi

Scrapie

B161

Maedi-visna

Maedi-visna

Zarazne bolesti kopitara – Equine diseases

B201

Kontagiozni metritis konja

Contagious equine metritis

B202

Durina

Dourine

B203

Epizootski limfangitis (afrička sakagija)

Epizootic lymphangitis

B204

Konjski encefalomijelitis

Equine encephalomyelitis(Eastern and Western)

B205*

Infektivna anemija kopitara

Equine infectious anaemia

B206

Influenca konja (virus tip A)

Equine influenza

B207

Piroplazmoza konja

Equine piroplasmosis

B208

Virusni rinopneumonitis konja

Equine rhinopneumonitis

B209

Sakagija

Glanders

B210

Boginje konja

Horse pox

B211

Zarazni arteritis konja

Equine viral arteritis

B212

Japanski encefalitis

Japanese encephalitis

B213

Šuga konja

Horse mange

B215

Sura

Surra (Trypanosoma evansi)

B216

Venecuelski encefalitis konja

Venezuelan equine encephalomyelitis

Zarazne bolesti svinja – Swine diseases

B251

Atrofični rinitis svinja

Atrophic rhinitis of swine

B252

Cisticekoza svinja

Porcine cysticercosis

B253*

Bruceloza svinja

Porcine brucellosis

B254

Transmisivni gastroenteritis svinja

Transmissible gastroenteritis

B255*

Trihineloza

Trichinellosis

B256

Zarazna uzetost svinja

Enterovirus encephalomyelitis

B257

Reproduktivni i respiratorni sindrom u svinja

Porcine reproductive and respiratory syndrome

Zarazne bolesti živine – Avian diseases

B301

Zarazni bronhitis kokoši

Avian infectious bronchitis

B302

Zarazni laringotraheitis živine

Avian infectious laryngotracheitis

B303

Tuberkuloza živine

Avian tuberculosis

B304

Virusni hepatitis pataka

Duck virus hepatitis

B305

Virusni enteritis pataka (pačja kuga)

Duck virus enteritis

B306

Kolera živine

Fowl cholera

B307

Boginje živine

Fowl pox

B308

Kokošji tifus i pulorozis

Fowl typhoid

B309

Zarazna bolest burze (gumborska bolest)

Infectious bursal disease (Gumboro disease)

B310

Marekova bolest

Marek's disease

B311

Mikoplazmoza

Avian mycoplasmosis (M. gallisepticum)

B312

Psitakoza

Avian chlamydiosis

B313

Salmoneloza živine

Pullorum disease

Zarazne bolesti kunića i zečeva – Lagomorph diseases

B351

Miksomatoza

Myxomatosis

B352

Tularemija

Tularemia

B353

Virusna hemoragijska bolest kunića

Rabbit haemorrhagic disease

Bolesti riba – Fish diseases

B401

Virusna hemoragijska septikemija pastrmki

Viral haemorrhagic septicaemia

B404

Proljetna viremija šarana

Spring viraemia of carp

B405

Zarazna hematopoetska nekroza

Infectious haematopoietic necrosis

B413

Epizootska hematopetska nekroza

Epizootic haematopoietic necrosis

B415

Bolest uzrokovana virusom masou

Oncorhynchus masou virus disease

Bolesti školjki i rakova – Mollusc diseases and Crustacean diseases

B431

Bonamioza

Bonamiosis

B432

Haplosporidioza

Haplosporidiosis (H. nelsoni or H. costale)

B433

Perkinsoza

Perkinsosis

B434

Marteilioza

Marteiliosis

B436

Mikrocitoza

Mikrocytosis (Mikrocytos mackini)

B445

Taura sindrom

Taura syndrome

B446

Bolest – vajt spot

White spot disease

B447

Bolest žute glave

Yellowhead disease

Zarazne bolesti pčela – Bee diseases

B451

Akarioza pčela

Acariosis of bees

B452

Pčelinja kuga (američka trulež pčelinjeg legla)

American foulbrood

B453

Evropska trulež pčelinjeg legla

European foulbrood

B454

Nozemoza

Nosemosis of bees

B455

Varooza

Varroosis

Ostale bolesti liste B – Other List B diseases

B501

Lajšmanioza

Leishmaniosis

Ostale bolesti (Lista C) – Other diseases (List C )

C611

Listerioza

Listeriosis

C612

Toksoplazmoza

Toxoplasmosis

C613

Melioidoza

Melioidosis

C614

Blekleg

Blackleg

C615

Botulizam

Botulism

C616

Ostale klostridijalne infekcije

Other clostridial infections

C617

Ostale pastereloze

Other pasteurelloses

C618

Aktinomikoza

Actinomycosis

C619

Crijevna infekcija salmonelama

Intestinal Salmonella Infections

C620

Kokcidioza

Coccidiosis

C621

Distomatoza

Distomatosis (liver fluke)

C622

Filarioza

Filariosis

C652

Goveđa virusna dijareja

Mucosal disease/Bovine virus diarrhoea

C653

Vibrionik dizenterija

Vibrionic dysentery

C654

Warble infestacija

Warble infestation

C701

Kontagiozni pustularni dermatitis

Contagious pustular dermatitis

C702

Fut-rot

Foot-rot

C703

Kontagiozna oftalmija

Contagious ophthalmia

C704

Enterotoksemija

Enterotoxaemia

C705

Limfadenitis

Caseous lymphadenitis

C706

Šuga ovaca

Sheep mange

C751

Egzantema koitale konja

Equine coital exanthema

C752

Ulcerativni limfangitis

Ulcerative lymphangitis

C753

Strangles

Strangles

C754

Salmoneloza konja

Salmonellosis (S.abortus equi)

C801

Erizipelas svinja

Swine erysipelas

C851

Infektivna korica

Infectious coryza

C853

Encefalomielitis živine

Avian encephalomyelitis

C854

Spirohetoza živine

Avian spirochaetosis

C855

Salmoneloza živine

Avian salmonellosis (excluding fowl typhoid and pullorum disease)

C856

Leukoza živine

Avian leucosis

Zakon o radijacionoj i nuklearnoj bezbjednosti u BiH

0

ZAKON O RADIJACIONOJ I NUKLEARNOJ BEZBJEDNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 88/2007 i 87/2013 – dr. zakon)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1*

(Predmet)

(1) Zakon o radijacionoj i nuklearnoj bezbjednosti u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) reguliše sistem kontrole nad izvorima jonizujućeg zračenja, zaštitu ljudi, sadašnje i budućih generacija, kao i okoline od ekspozicije ili potencijalne ekspozicije jonizujućem zračenju.

(2) Ovaj zakon primjenjuje se na sve situacije koje sadrže ekspoziciju ili mogućnost ekspozicije jonizujućem zračenju, izuzev onih koje su isključene iz kontrole.

(3) (prestalo da važi)

Član 2

(Cilj)

Cilj ovog zakona je obezbijediti zaštitu od jonizujućeg zračenja – radijacionu i nuklearnu bezbjednost građana Bosne i Hercegovine na sljedeći način:

a) Uspostaviti i implementirati sistem koji omogućava razvoj i korišćenje izvora jonizujućeg zračenja u skladu sa zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i bezbjednosti.

b) Uspostaviti i održavati regulatorni program za izvore jonizujućeg zračenja i time obezbijedi kompatibilnost sa međunarodnim standardima o bezbjednosti izvora zračenja i za zaštitu od jonizujućeg zračenja.

c) Osnovati državno regulatorno tijelo za radijacionu i nuklearnu bezbjednost sa odgovarajućim nizom funkcija i odgovornosti, te potrebnim resursima za uspostavljanje regulatorne kontrole.

Član 3*

(Definicije)

Termini i izrazi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) Vanredni događaj (akcident) – podrazumijeva događaj koji ima ili može da ima za posljedicu ozračenje, odnosno radioaktivnu kontaminaciju radne sredine, lica koja rade sa izvorima jonizujućeg zračenja, stanovništva ili materijalnih dobara, iznad granica utvrđenih propisima.

b) Podnosilac zahtjeva – pravno lice koje podnosi zahtjev regulatornom tijelu za dobijanje autorizacije za preduzimanje specifikovanih aktivnosti.

c) Autorizacija – dozvola koju je izdalo regulatorno tijelo pravnom licu koje je podnijelo zahtjev za obavljanje djelatnosti ili neke druge radnje. Autorizacija može imati oblik registracije ili licence.

d) Isključenje – isključenje pojedine kategorije ekspozicije iz okvira regulatorne kontrole na bazi nepodlijeganja regulatornoj kontroli.

e) Jonizujuće zračenje – za svrhe zaštite od zračenja, zračenje sposobno da proizvede jonske parove u biološkim materijalima.

f) Pravno lice – svaka organizacija, korporacija, društvo, firma, asocijacija, javna ili privatna institucija ili druga lica registrovana u skladu sa zakonom države, koja ili koji imaju odgovornost i dozvolu da preduzimaju svaku radnju po ovom zakonu.

g) Notifikacija – dokument koji pravno lice dostavlja regulatornom tijelu da ga obavijesti o svojoj namjeri da vrši neku djelatnost opisanu u ovom zakonu ili propisima.

h) Djelatnost – svaka aktivnost ljudi koja uključuje dodatne izvore ili puteve ekspozicije ili proširuje izlaganje na širi broj ljudi ili mijenja mrežu puteva ekspozicije od postojećih izvora, tako da se izlaganje ili vjerovatnoća ekspozicije ljudi zračenju povećava, kao i broj izloženih ljudi.

i) Zaštita od zračenja – zaštita ljudi od uticaja ekspozicije jonizujućem zračenju i sredstva za ostvarivanje ove zaštite.

j) Ekspozicija – proces izlaganja jonizujućem zračenju.

k) Potencijalna ekspozicija – ekspozicija za koju se ne očekuje da će se sigurno desiti, ali koja može biti rezultat nekog akcidenta sa izvorom zračenja, nekog događaja ili niza događaja za koje postoji vjerovatnoća da će se desiti, a koja uključuje kvarove opreme ili greške tokom rada.

l) Izuzeće – kada regulatorno tijelo odredi da izvor ili djelatnost ne treba da bude subjekat nekih ili svih aspekata regulatorne kontrole na bazi toga da je ekspozicija (uključujući potencijalnu ekspoziciju) od izvora ili djelatnosti premala da opravda primjenu ovih aspekata.

m) Inspekcija – ispitivanje, opservacija, mjerenje ili test preduzeti da se procijeni struktura sistema, komponente i materijali kao i operativne aktivnosti, tehnički proces, organizacioni proces, procedure i personalna kompetentnost.

n) Upravljanje radioaktivnim otpadom – sve administrativne i operativne aktivnosti koje uključuju rukovanje, predtretman, tretman, kondicioniranje, transport, skladištenje i konačno odlaganje radioaktivnog otpada.

o) Radijaciona bezbjednost – skup mjera s ciljem minimiziranja vjerovatnoće akcidenata sa izvorima zračenja i, u slučaju da se akcidenti dese, saniranje njihovih posljedica.

p) Regulatorno tijelo – organizuje ga vlada države (autoritet) za regulatornu namjenu radi zaštite od zračenja, te radijacione i nuklearne bezbjednosti.

r) Registracija – dozvola koju izdaje državna regulatorna agencija radi radijacione i nuklearne bezbjednosti za djelatnosti niskog ili srednjeg rizika za koju pravno lice odgovorno za djelatnost priprema i podnosi procjenu bezbjednosti. Obavljanje djelatnosti je pod odgovarajućim uslovima i ograničenjima. Zahtjevi za procjenu bezbjednosti su manje strogi od onih za licencu.

s) Licenca – dozvola koju izdaje državna regulatorna agencija za radijacionu i nuklearnu bezbjednost pravnom licu za obavljanje djelatnosti višeg ili visokog rizika, na osnovu procjene bezbjednosti i uz specifične zahtjeve i uslove koje mora da zadovolji vlasnik licence.

t) Operater – pravno lice koje podnosi zahtjev za autorizaciju za obavljanje djelatnosti (podnosilac zahtjeva, registrant i vlasnik licence).

u) Procjena bezbjednosti – pregled svih aspekata dizajna i rada izvora koji su relevantni za zaštitu od zračenja ljudi i za radijacionu bezbjednost, uključujući analizu zahtjeva za bezbjednost i zaštitu uspostavljenih u dizajnu i radu izvora i analizi rizika pridruženih normalnim uslovima i akcidentnim situacijama.

v) Bezbjednost radioaktivnih i nuklearnih materijala – mjere za sprečavanje nedozvoljenog pristupa izvoru, gubitka, krađe ili nedozvoljenog transfera radioaktivnog i nuklearnog materijala.

z) Medicinska ekspozicija – ekspozicija kojoj su podvrgnuti pacijenti u okviru njihove medicinske ili stomatološke dijagnostike (dijagnostička ekspozicija) ili terapije (terapijska ekspozicija); ili lica, osim profesionalno izloženih lica, koja dobrovoljno pomažu pacijentima, kao i dobrovoljci u programu biomedicinskog istraživanja koje uključuje njihova ekspozicija.

aa) Profesionalna ekspozicija – sve ekspozicije radnika u toku rada, izuzev ekspozicija koje su isključene iz međunarodnih standarda, te ekspozicija od izvora i djelatnosti koje su izuzete iz standarda.

bb) Ekspozicija stanovništva – ekspozicije pojedinaca iz kritične grupe stanovništva, izuzimajući svaku profesionalnu ili medicinsku ekspoziciju i normalno lokalno prirodno zračenje, ali uključujući ekspozicije od autorizovanih izvora i djelatnosti i iz interventnih situacija.

cc) Intervencija – svaka situacija koja ima za cilj smanjivanje ili sprečavanje vjerovatnoće ekspozicije izvora zračenja koji nije dio kontrolisane djelatnosti ili koji je van kontrole kao posljedica nekog akcidenta.

dd) Radioaktivni otpad – materijal koji, u bilo kojem fizičkom obliku, preostane od djelatnosti ili intervencija i za koji nije predviđena više nikakva upotreba, a koji sadrži ili je kontaminiran radioaktivnim supstancama i ima aktivnost ili koncentraciju aktivnosti višu od nivoa za oslobađanje od regulatornih zahtjeva i (ii) izlaganje koje nije isključeno od propisa.

ee) Regulatorna kontrola – bilo koji oblik kontrole ili propisa koji regulatorno tijelo primjenjuje na objekte ili aktivnosti iz razloga vezanih za zaštitu od zračenja, za bezbjednost izvora zračenja ili radioaktivnih izvora.

ff) Izvor zračenja – sve što može izazvati ekspoziciju zračenju, što obuhvata radioaktivni materijal i opremu koja generiše zračenje.

gg) Oprema koja generiše zračenje – uređaji koji tokom rada mogu proizvoditi ili emitovati zračenje.

hh) Nuklearna bezbjednost – skup mjera kojim se ublažavaju posljedice nuklearnog udesa u zemljama regije koje mogu imati uticaja na Bosnu i Hercegovinu.

ii) Nuklearni udes – događaj ili niz događaja koji su nastali pri radu nuklearnog objekta koji je prouzrokovao neku od posljedica koje se definišu kao vanredan događaj.

jj) (prestalo da važi)

kk) Nuklearni materijali: uranijum i torijum sa prirodnim izotopskim sastavom, uranijum sa smanjenim (osiromašeni uranijum) ili povećanim sadržajem izotopa 235, uranijum izotopskog sastava 233, plutonijum 239 i njegovi teži izotopi, industrijski proizvodi ili proizvodi od tih materijala, kao i drugi materijali koje utvrdi državno regulatorno tijelo nadležno za radijacionu i nuklearnu bezbjednost.

ll) Radioaktivni materijali: materijali (čvrsti, tečni ili gasoviti) koji emituju zračenje spontano, što uključuje akceleratorom proizvedene materijale, nusprodukt materijal, prirodni materijal, izvorni i specijalni nuklearni materijal.

mm) Izvorni materijaluključuje:

1) uranijum koji sadrži mješavinu izotopa koja se pojavljuje u prirodi,

2) uranijum osiromašen u izotopu 235,

3) torijum,

4) bilo koji od navedenih materijala u obliku metala, legure, hemijskog spoja ili koncentrata,

5) bilo koji drugi materijal koji sadrži jedan ili više navedenih elemenata u koncentraciji koju određuje državno regulatorno tijelo.

II – REGULATORNO TIJELO

Član 4

(Osnivanje Državne regulatorne agencije)

(1) S ciljem obavljanja upravnih i stručnih poslova u oblasti jonizujućeg zračenja osniva se Državna regulatorna agencija za radijacionu i nuklearnu bezbjednost (u daljnjem tekstu: Agencija).

(2) Agencija samostalno, u skladu sa zakonom i drugim propisima, vrši regulatornu kontrolu bezbjednosti izvora zračenja, bezbjednosti radioaktivnog otpada i bezbjednosti transporta.

(3) Agencija utvrđuje skup mjera kojima se ublažavaju posljedice nuklearnog udesa u zemljama regiona koje mogu imati uticaja na Bosnu i Hercegovinu. Skup mjera podrazumijeva planove evakuacije i smještaja stanovništva, dekontaminacije i druge mjere intervencije.

Član 5

(Status Agencije)

(1) Agencija je samostalna upravna organizacija.

(2) Agencija primjenjuje svoja ovlašćenja pod neposrednim nadzorom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

(3) Agencija je nezavisna od drugih vladinih i nevladinih agencija i pravnih lica uključenih u promovisanje radijacionih tehnologija.

(4) Sjedište Agencije je u Sarajevu.

(5) U sastavu Agencije osnivaju se regionalne kancelarije u entitetu Republika Srpska, sa sjedištem u Banjoj Luci, i u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Mostaru.

Član 6

(Finansiranje Agencije)

(1) Agencija se finansira iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te iz nezavisnih izvora.

(2) Finansiranje se vrši direktno Agenciji i ne zavisi od visine naplaćene takse za autorizacije, inspekciju ili od prekršajnih kazni.

(3) Direktor Agencije predložiće godišnji budžet na osnovu potreba za realizaciju regulatornog programa.

Član 7

(Direktor Agencije)

(1) Agencijom upravlja direktor kojeg imenuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(2) Direktor Agencije ima dva zamjenika.

(3) Prava i dužnosti direktora i njegovih zamjenika utvrđena su zakonom i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Agencije.

Član 8

(Funkcije i nadležnosti Agencije)

Agencija ima ovlašćenja da:

a) definiše politiku u oblasti radijacione i nuklearne bezbjednosti, principe bezbjednosti i odgovarajuće kriterijume kao bazu za svoje regulatorne akcije;

b) priprema i donosi propise i uputstva na kojima se zasnivaju njene regulatorne akcije;

c) definiše ekspozicije zračenju koje se isključuju iz okvira propisa na osnovu toga što ne podliježu regulatornoj kontroli;

d) ustanovljava i implementira postupke za notifikaciju, autorizaciju, inspekciju i prisilno sprovođenje regulatornih zahtjeva;

e) zahtijeva da svaki operater sprovodi procjenu bezbjednosti;

f) ulazi u svako doba u prostor ili objekat radi obavljanja državne inspekcije bezbjednosti izvora zračenja;

g) izdaje, dopunjava, suspenduje ili oduzima i postavlja uslove autorizacije za uvoz, izvoz, proizvodnju, nabavku, prijem, posjedovanje, skladištenje, korišćenje, provoz, transport, održavanje, reciklažu i konačno odlaganje, kao i svaku drugu aktivnost u vezi sa izvorima jonizujućeg zračenja;

h) izdaje, dopunjava, suspenduje ili oduzima odobrenje tehničkim servisima za zaštitu od zračenja;

i) utvrđuje isključenja i izuzeća u vezi sa posjedovanjem i korišćenjem izvora zračenja i o tome izdaje odgovarajući dokument;

j) preduzima odgovarajuće mjere u slučaju radiološkog vanrednog događaja i nuklearnog udesa;

k) uspostavlja i održava Državni registar izvora jonizujućeg zračenja i lica izloženih jonizujućem zračenju, kao i izdatih dozvola;

l) sarađuje sa drugim tijelima uprave i drugim institucijama u odnosu na sadržaj rada Agencije;

m) ustanovljava odgovarajuće metode širenja javnih informacija o pitanjima jonizujućeg zračenja;

n) utvrđuje predlog iznosa taksi za izdavanje autorizacije, odnosno odobrenja, te se stara o naplati takse;

o) sarađuje sa drugim državama, Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama;

p) državni je partner Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju;

r) zastupa Bosnu i Hercegovinu na međunarodnom nivou o pitanjima iz oblasti radijacione i nuklearne bezbjednosti;

s) preduzima potrebne mjere za bezbjednost radioaktivnih i nuklearnih materijala, u saradnji sa relevantnim državnim agencijama, i da traži od drugih nadležnih organa da vrše praćenje unutar države i na potrebnim kontrolnim mjestima, s ciljem otkrivanja izvora koji nisu pod regulatornom kontrolom;

t) da bude spremna da pomaže u hitnim situacijama i reaguje u skladu sa državnim akcionim planom u hitnim situacijama;

u) utvrđuje zvanične aranžmane sa drugim relevantnim agencijama uključenim u regulatorni proces;

v) daje mišljenja i preporuke za pristupanje međunarodnim konvencijama, kao i preporuke za usvajanje drugih međunarodnih dokumenata u oblasti radijacione i nuklearne bezbjednosti;

z) sprovodi obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela prema međunarodnim konvencijama i bilateralnim sporazumima, a odnose se na radijacionu i nuklearnu bezbjednost i primjenu mjera zaštite u svrhu neširenja nuklearnog oružja.

Član 9

(Nadzor i izvještavanje)

(1) Agencija je odgovorna Savjetu ministara Bosne i Hercegovine za zakonito, potpuno, djelotvorno i profesionalno izvršenje funkcija i nadležnosti iz člana 8. ovog zakona.

(2) Izvještaj o stanju radijacione i nuklearne bezbjednosti Agencija najmanje jedanput godišnje dostavlja Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Član 10

(Saradnja sa drugim tijelima i organizacijama)

(1) Na zahtjev Agencije, izvršna, upravna i druga tijela entiteta i kantona, te Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine obavezna su da dostave podatke, izvještaje i drugu dokumentaciju iz domena rada i odgovornosti Agencije.

(2) Entitetska ministarstva zdravlja mogu zahtijevati od Agencije ili posredstvom kancelarija u entitetima dostavljanje podataka iz njenog djelokruga.

Član 11

Agencija može da osnuje ad hok nezavisna tijela i komitete za rješavanje stručnih pitanja iz svoje nadležnosti.

Član 12

(Angažovanje konsultanata)

(1) Agencija može da koristi pojedine stručne konsultante koji ispunjavaju zahtjeve iz određenih oblasti s ciljem obezbjeđivanja sprovođenja ovog zakona.

(2) Posebnim aktom koji donosi direktor Agencije definiše se zahtjev iz stava (1) ovog člana (tehnički ili akademski), nezavisnost konsultanata, sukob interesa i dr.

III – USLOVI ZA OBAVLjANjE DJELATNOSTI

Član 13

(Sadržaj sistema autorizacije)

(1) Nijedna djelatnost neće biti uvedena, sprovođena, prekinuta ili zaustavljena, i nijedan izvor neće biti projektovan, proizveden, izgrađen ili sastavljen, nabavljen, uvezen ili izvezen, distribuiran, prodat, pozajmljen ili iznajmljen, posjedovan, smješten, pušten u rad, korišćen ili operativan, održavan ili popravljan, prenesen ili povučen iz upotrebe, rastavljen, uskladišten ili konačno odložen, osim u skladu sa relevantnim propisima o bezbjednosti izvora zračenja i/ili drugim zahtjevima koje utvrdi Agencija.

(2) Obaveza iz stava (1) ovog člana postoji sve dok se ekspozicija zračenju od takve djelatnosti ili izvora ne isključi iz sadržaja relevantnog propisa ili ukoliko Agencija takvu djelatnost ili izvor ne izuzme iz regulatorne kontrole, uključujući i zahtjeve za notifikaciju i autorizaciju.

Član 14

(Zahtjev za odobrenje)

(1) Zabranjeno je posjedovanje izvora zračenja i obavljanje djelatnosti sa izvorom zračenja bez odobrenja nadležnog državnog tijela.

(2) Svako pravno lice koje namjerava da obavlja djelatnosti ili da posjeduje izvor zračenja je obavezno da podnese Agenciji u sjedištu ili preko kancelarija u entitetima zahtjev za odobrenje koje mora da ima oblik registracije ili licence.

(3) Odobrenje iz stava (1) ovog člana izdaje se na određeni period, od jedne do pet godina, zavisno od vrste izvora jonizujućeg zračenja i zahtjeva za njegovo korišćenje.

(4) Agencija daje prethodnu saglasnost za nabavljanje izvora zračenja.

Član 15

(Primarna odgovornost)

(1) Primarnu odgovornost za bezbjednost izvora zračenja snose vlasnik licence i registrant. U skladu s tim, vlasnik licence i registrant odgovorni su za poštovanje zakonskih i svih podzakonskih akata kojima se reguliše radijaciona i nuklearna bezbjednost.

(2) Vlasnik licence je odgovoran za bezbjedno upravljanje radioaktivnim otpadom nastalim od obavljanja djelatnosti korišćenjem radioaktivnih izvora.

(3) Vlasnik licence i registrant, na zahtjev Agencije, ili na sopstvenu inicijativu, dostavljaju informacije vezane za aktivnosti sa izvorom jonizujućeg zračenja.

Član 16

(Propisi o radijacionoj i nuklearnoj bezbjednosti)

(1) Propise o bezbjednosti izvora zračenja, uključujući zahtjeve o profesionalnoj, medicinskoj ekspoziciji i ekspoziciji stanovništva, kao i zahtjeve za hitne situacije koje se odnose na sprovođenje ovog zakona, donosi direktor Agencije.

(2) Propise o bezbjednosti nuklearnih materijala, prometu, evidenciji i kontroli kao i bezbjednosti nuklearnih materijala, donosi direktor Agencije.

(3) Propise o nuklearnoj bezbjednosti donosi direktor Agencije.

Član 17

(Propisi o upravljanju radioaktivnim otpadom)

Propise o upravljanju radioaktivnim otpadom donosi direktor Agencije u skladu sa međunarodnim standardima.

Član 18

(Propisi o bezbjednom transportu radioaktivnih materijala)

Transport radioaktivnih materijala obavlja se u skladu sa zakonom i propisima o transportu radioaktivnih materijala koje izdaje Agencija.

IV – VANREDNI DOGAĐAJI, NUKLEARNI UDESI I NUKLEARNA ŠTETA

Član 19

(Hitne situacije)

(1) Na predlog Agencije, Savjet ministara Bosne i Hercegovine donijeće državni akcioni plan o hitnim slučajevima zaštite stanovništva od jonizujućeg zračenja u slučaju vanrednog događaja, nuklearnog udesa ili nastanka nuklearne štete.

(2) Državni akcioni plan iz stava (1) ovog člana revidiraće se i ažurirati prema potrebi, u odnosu na izvršenje plana iz oblasti zaštite od jonizujućeg zračenja, u skladu sa međunarodnim konvencijama.

(3) Agencija je dužna da, u skladu sa međunarodnim konvencijama, uključujući i Bečku konvenciju o građanskoj odgovornosti za nuklearne štete, sačini državni plan za nuklearnu bezbjednost u slučaju akcidenta na nuklearnim postrojenjima drugih zemalja, a koji mogu da utiču na stanje nuklearne bezbjednosti u Bosni i Hercegovini.

(4) Državni akcioni plan iz stava (1) ovog člana usvaja Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na predlog Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

V – REGULATORNA INSPEKCIJA

Član 20

(Inspekcija)

(1) Sve oblasti regulatorne odgovornosti iz ovog zakona su u nadležnosti agencije u čijem je sastavu inspekcija za radijacionu i nuklearnu bezbjednost, koja poslove iz svoje nadležnosti obavlja posredstvom Agencije u sjedištu i kancelarija u entitetima.

(2) Agencija mora uspostaviti planirani i sistematski program inspekcije.

(3) Sadržaj inspekcije koja se izvodi u regulatornom procesu zavisi od potencijalne veličine ili prirode opasnosti vezane za djelatnost koja se kontroliše.

(4) Inspekcija koju sprovodi Agencija, najavljena ili nenajavljena, mora da bude kontinuirana aktivnost.

Član 21

(Inspektori za radijacionu i nuklearnu bezbjednost)

Kontrolu radijacione i nuklearne bezbjednosti vrše državni inspektori za radijacionu i nuklearnu bezbjednost.

Inspektori za radijacionu i nuklearnu bezbjednost su lica sa posebnim ovlašćenjima. Uslovi za izbor inspektora i sadržaj ovlašćenja utvrđuju se podzakonskim aktom.

U slučaju neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, inspektor može da naloži privremene mjere. Žalba na rješenje o privremenim mjerama ne odlaže njihovo izvršenje.

VI – ODREDBE O KAZNAMA

Član 22

(Prekršaji i kazne)

Za prekršaj iz člana 10. ovog zakona – nedostavljanje podataka na zahtjev Agencije – pravno lice kazniće se novčanom kaznom u iznosu do 10.000 KM.

Član 23

(1) Za prekršaj iz člana 14. ovog zakona pravno lice kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 30.000 KM ako:

a) počne da obavlja djelatnost sa izvorom zračenja bez odobrenja Agencije;

b) nastavi da obavlja djelatnosti nakon isteka perioda na koji je izdato odobrenje za korišćenje izvora jonizujućeg zračenja;

c) ako djelatnost koja se obavlja nije u skladu sa uslovima iz datog odobrenja.

(2) Za prekršaj naveden u stavu (1) ovog člana, osim novčane kazne, može se izreći mjera zabrane pravnom licu da obavlja djelatnost za period od jedne do tri godine.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana odgovorno lice pravnog lica kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 6.000 KM. U slučaju nastanka štete zbog nezakonitog rada, odgovornom licu može se izreći i mjera zabrane obavljanja djelatnosti sa izvorima jonizujućeg zračenja za period od jedne do tri godine.

Član 24

Propisom donesenim na osnovu zakona, a koji se odnosi na radijacionu i nuklearnu bezbjednost, upravljanje radioaktivnim otpadom, bezbjedan transport radioaktivnog otpada, te drugim podzakonskim aktima, utvrđuje se i odgovornost za prekršaj za nepridržavanje uslova utvrđenih tim propisom.

Član 25

Ovlašćeno lice Agencije dužno je da podnese krivičnu prijavu protiv odgovornog lica koje je nezakonitim postupcima izazvalo ili je moglo izazvati opasnost od akcidenta.

VII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 26

(Donošenje propisa)

U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, Agencija će donijeti propise o radijacionoj i nuklearnoj bezbjednosti, upravljanju radioaktivnim otpadom i o bezbjednom transportu radioaktivnog materijala.

Član 27

(Usaglašavanje zakonskih propisa)

(1) Sva odobrenja data za korišćenje izvora zračenja smatraju se privremenim na period od godinu dana, do kada se mora pribaviti odobrenje od Agencije u skladu sa ovim zakonom.

(2) U periodu od šest mjeseci, Savjet ministara Bosne i Hercegovine i vlade entiteta posebnim sporazumom riješiće pitanje opreme, inventara, sredstava za rad, arhive i dokumentacije, službenih prostorija i zaposlenih u regulatornim organima entiteta i inspektoratima.

(3) Propisi entiteta iz oblasti radijacione bezbjednosti prestaju da važe u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 28

(Imenovanje direktora Agencije)

(1) Agencija počinje da radi danom imenovanja direktora Agencije.

(2) U roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Savjet ministara Bosne i Hercegovine imenovaće vršioca dužnosti direktora Agencije.

(3) Direktor Agencije donijeće interne propise u vezi sa organizacijom i funkcionisanjem Agencije u roku od tri mjeseca od dana njegovog imenovanja, uz saglasnost Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

Član 29

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon o zastiti potrosaca u BiH

0

ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 25/2006 i 88/2015)

I – OPŠTE ODREDBE

Član 1

(1) Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje odnose između potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulisani ovim Zakonom primjenjivaće se odredbe Zakona o hrani (“Službeni glasnik BiH”, broj 50/04), Zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda (“Službeni glasnik BiH”, broj 45/04) te odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. U slučaju nedoumice ili sukoba odredaba, primjenjivaće se odredba koja pruža veći stepen zaštite potrošačima.

(3) Potrošač je svako fizičko lice koje kupuje, stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje lične potrebe i za potrebe svog domaćinstva.

(4) Proizvođač je svako fizičko ili pravno lice koje posluje u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vrstu ili oblik vlasništva, javno ili privatno, koji u cjelini ili djelimično proizvodi proizvod ili pruža uslugu.

Prema definiciji, proizvođač je:

a) svako lice koje uvozi proizvod ili uslugu u Bosnu i Hercegovinu;

b) svako lice koje stavljajući svoje ime, robni žig, logotip, etiketu ili drugu karakterističnu oznaku na proizvod predstavlja sebe kao proizvođača.

(5) Trgovac je svako lice koje direktno ili kao posrednik među drugim licima prodaje proizvode ili pruža usluge potrošaču.

(6) Proizvođač koji direktno dostavlja robu ili usluge potrošačima takođe se smatra trgovcem.

(7) Proizvod je svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti namijenjena potrošačima ili je vjerovatno da će je koristiti potrošači, isporučena, bez obzira da li će biti plaćen ili ne, u toku komercijalne djelatnosti, i bez obzira da li je nova, korišćena ili prepravljena.

(8) Proizvodi obuhvataju gotove proizvode kao i sirovine i sastavne dijelove. Oni obuhvataju sve vrste proizvoda, uključujući i poljoprivredne proizvode.

(9) Robom se smatraju i proizvodi i nepokretna imovina.

(10) Usluga je svaka djelatnost čija je namjena da bude ponuđena potrošačima.

Član 2

Potrošač se ne može odreći niti biti uskraćen za prava koja su mu data ovim Zakonom.

Član 3

Osnovna prava potrošača su:

a) pravo pristupa osnovnoj robi i uslugama;

b) pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača,

c) pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja;

d) pravo na informisanost;

e) pravo na izbor;

f) pravo da bude saslušan i zastupan;

g) pravo na naknadu štete i kompenzaciju;

h) pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini.

Član 4

Nadležni organi za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imaju glavnu odgovornost za promovisanje i implementaciju prava potrošača.

Član 5

Zahtjevi iz oblasti zaštite potrošača uzimaće se u obzir prilikom definisanja i implementacije ostalih politika i aktivnosti nadležnih organa u Bosni i Hercegovini.

Član 6

Trgovci i druga pravna i fizička lica koji, u skladu sa ovim Zakonom, potrošačima isporučuju proizvode ili pružaju usluge obavezni su da posluju na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini i da u pisanim dokumentima koriste puni naziv firme i sjedišta, ili skraćeni naziv firme, ako je takav naziv upisan u sudski ili zanatski registar i sjedište.

II – OBAVEZA OBAVLjANjA TRGOVINSKE DJELATNOSTI NA POŠTEN NAČIN

Član 7

(1) Trgovac je obavezan da prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji nije u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima.

(2) Trgovac je obavezan da prodaje proizvode, odnosno pruža usluge svim potrošačima pod istim uslovima. Ako pojedinim grupama odobrava posebne uslove (porodilje, mladenci, invalidi, penzioneri i dr.), oni treba da su jasno istaknuti na prodajnom mjestu.

(3) Trgovac je obavezan da isporuči potrošaču plaćeni proizvod ili uslugu.

(4) Trgovcu je zabranjena diskriminacija bilo kojeg potrošača, naročito odbijanjem prodaje proizvoda koji je izložen ili na drugi način pripremljen za prodaju, ili odbijanjem pružanja usluga koje se mogu obaviti, ili uslovljavanjem prodaje proizvoda, ili pružanjem usluga prodajom drugih proizvoda, ili pružanjem drugih usluga.

Član 8

(1) Trgovac je dužan da rasprodaju proizvoda objavi na način uobičajen u mjestu prodaje.

(2) Proizvod koji je na rasprodaji mora biti jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja.

(3) Ako je procenat sniženja cijena objavljen u rasponu, najveći procenat sniženja treba da se odnosi najmanje na jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji.

Član 9

Proizvod koji je na rasprodaji jer mu uskoro ističe rok upotrebe treba dodatno da ima vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe.

Član 10

(1) Trgovac koji putem na rasprodaji prodaje proizvod sa nedostatkom ili greškom, dužan je da takav proizvod fizički odvoji od redovne prodaje ispravnog proizvoda i da vidljivo istakne da se radi o prodaji proizvoda sa nedostatkom ili greškom, te svaki pojedinačni proizvod posebno da označi.

(2) Trgovac je dužan da upozna kupca o tome u čemu se sastoji nedostatak ili greška na proizvodu.

(3) Trgovac koji prodaje proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe dužan je da takve proizvode fizički odvoji od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakne da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.

III – PRODAJA PROIZVODA I PRUŽANjE USLUGA

Član 11

(1) Trgovac je obavezan da vidljivo istakne prodajnu cijenu proizvoda i usluga u službenoj valuti Bosne i Hercegovine.

(2) Prodajna cijena proizvoda i usluga je konačna cijena u koju su uključeni svi porezi, doprinosi i takse i jednaka je prodajnoj cijeni iz knjige popisa.

(3) Osim prodajne cijene proizvoda, treba biti vidljivo istaknuta cijena za jedinicu mjere istog proizvoda, te naziv i tip proizvoda.

(4) Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno isticati ako je jednaka prodajnoj cijeni proizvoda.

(5) U rasutom stanju su oni proizvodi ponuđeni na prodaju koji nisu prethodno zamotani i koji su izmjereni u prisustvu potrošača. Kod proizvoda u rasutom stanju ističe se samo cijena za jedinicu mjere.

(6) Prodajna cijena i cijena za jedinicu mjere treba da budu jasno, vidljivo, čitko i jednoznačno napisani na proizvodu, odnosno omotu, te na prodajnom mjestu proizvoda i usluge, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu, osim prodajne cijene iz stava (2) ovog člana, ne smiju se isticati druge cijene, osim u slučaju rasprodaje.

(7) Trgovac je dužan da za prodati proizvod, odnosno pruženu uslugu, izda račun potrošaču, u skladu sa zakonom i posebnim propisima.

(8) Osim Zakonom propisanih sadržaja, račun može sadržavati i druge sadržaje korisne za potrošače.

(9) Trgovac je dužan da omogući potrošaču provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge.

(10) Trgovac je dužan da se pridržava prodajne cijene proizvoda i usluga.

Član 12

Nezavisno od opštih odredaba o ugovornim odnosima, novčana obaveza potrošača koju plaća putem pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet smatraće se da je izmirena na dan kada je takva ustanova primila od potrošača nalog za plaćanje.

Član 13

(1) Ako trgovac uz prodaju proizvoda nudi dostavu proizvoda u kuću ili stan potrošača ili neko drugo mjesto, obavezan je da potrošaču dostavi proizvod u ispravnom stanju, u ugovorenom kvalitetu i količini i u dogovorenom roku, te da mu tom prilikom uruči sve prateće dokumente.

(2) Dostavom proizvoda iz stava (1) ovog člana ne smatra se ostavljanje proizvoda ispred vrata kuće ili stana potrošača.

Član 14

(1) Trgovac je dužan da sačuva sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji na način utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda ili preporuci proizvođača, a naročito proizvoda koji ima ograničen rok upotrebe.

(2) Na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe, rok treba da bude jasno, vidljivo i čitko označen.

(3) Trgovac ne smije da prodaje proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu.

Član 15

(1) Trgovac je dužan da potrošača, na njegov zahtjev, upozna sa svojstima ponuđenog proizvoda.

(2) Na izabranom uzorku proizvoda trgovac je dužan da prikaže rad proizvoda i dokaže njegovu ispravnost. Ako to nije moguće, obaveza trgovca je da potrošaču da detaljnja uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje.

(3) Trgovac koji ne može ispuniti obavezu iz stava (1) ovog člana dužan je da povuče proizvod iz prodaje.

Član 16

Prilikom prodaje proizvoda, trgovac treba potrošaču da obezbijedi dokumente iz čl. 26. i 27. ovog Zakona, propisane oznake, podatke i deklaraciju, te spisak sopstvenih i ovlašćenih servisa.

Član 17

(1) Trgovac treba da prodaje proizvod s originalnim omotom ili ambalažom, a na zahtjev potrošača, dužan je da proizvod posebno zamota.

(2) U slučaju ponude posebnog papira za zamotavanje i upotrebe dodatnih ukrasa, cijena tih dekoracija treba da bude jasno i vidljivo istaknuta.

(3) Omot (kesice, poseban papir i dr.) koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca smatra se propagandnim sredstvom koje trgovac ne smije posebno da zaračuna kupcu.

(4) Omot treba da bude neškodljiv za zdravlje, prilagođen obliku i masi proizvoda i ne smije stvarati zabunu kod potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda.

Član 18

(1) U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

a) zamijeni proizvod sa nedostatkom drugim identičnim novim ispravnim proizvodom;

b) vrati plaćeni iznos i nadoknadi stvarne razumne troškove povratka proizvoda sa nedostatkom;

c) ukloni nedostatak na proizvodu o svom trošku.

(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev iz stava (1) ovog člana da dostavi trgovcu u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda.

(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, zahtjev treba u pisanoj formi da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana preuzimanja proizvoda. Ovaj rok ne odnosi se na proizvode sa garancijom (garantnim listom).

(4) Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopama poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana kupovine do dana isplate.

Član 19

(1) Ako je usluga obavljena nepravilno ili djelimično, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

a) uslugu ponovo obavi, odnosno dovrši; ili

b) umanji ugovorenu cijenu usluge zbog slabijeg kvaliteta.

(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba da dostavi trgovcu zahtjev iz stava (1) u pisanoj formi u roku od osam dana od dana pružene usluge.

(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, zahtjev u pisanoj formi treba da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana pružene usluge. Ovaj rok ne odnosi se na usluge za koje je obavezan garantni list.

(4) Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava (1) tačka b) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana pružene usluge do dana isplate.

Član 20

(1) Ako u slučajevima iz čl. 18. i 19. ovog Zakona trgovac ne osporava nedostatak, dužan je da bez odgađanja zadovolji zahtjev potrošača.

(2) Ako trgovac osporava nedostatak, dužan je da potrošaču odgovori u pisanoj formi u roku od osam dana od prijema zahtjeva.

(3) Ako trgovac osporava nedostatak, a potrošač ne odustaje od svog zahtjeva, stručno mišljenje o opravdanosti zahtjeva daje ovlašćeni sudski vještak ili nadležni institut u Bosni i Hercegovini.

(4) Ako se vještačenjem dokaže nedostatak na proizvodu ili usluzi, troškove vještačenja namiruje trgovac.

Član 21

(1) Ako se proizvod koji je potrošač dao trgovcu ili ovlašćenom servisu na popravku, održavanje ili doradu izgubi ili uništi, trgovac je dužan da potrošaču po njegovom izboru:

a) u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva potrošača isporuči novi proizvod s istim svojstvima i za istu namjenu ili

b) bez odgađanja namiri učinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda.

(2) Ako trgovac ili ovlašćeni servis ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravku, održavanje ili doradu, dužan je da o vlastitom trošku popravi oštećenje, odnosno otkloni kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost i upotrebljivost proizvoda. Ako to nije moguće, potrošaču pripada pravo iz stava (1) ovog člana.

IV – DEKLARISANjE PROIZVODA

Član 22

Proizvodi namijenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju u skladu sa zakonom, tehničkim i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

Član 23

(1) Deklarisanje proizvoda je navođenje na proizvodu ili omotu podataka kojima se identifikuju proizvodi, svojstva proizvoda, te podaci o proizvođaču i pravnom ili fizičkom licu koje proizvod stavlja u prodaju.

(2) Deklaracijom se smatraju svi podaci, oznake, proizvođački ili trgovački žigovi, slike (ilustracije) i znakovi na proizvodu i njegovom omotu.

(3) Deklarisanjem se smatra i pisani dodatak, pločica, karika, kopča i drugo što se nalazi na proizvodu i/ili omotu, te prati proizvod ili se na njega odnosi.

(4) Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba da sadržava najmanje sljedeće podatke:

a) naziv proizvoda, naziv pod kojim se proizvod prodaje;

b) tip proizvoda ili model proizvoda;

c) naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla.

(5) Kod prethodno zamotanog proizvoda, deklaracija treba da sadržava i neto masu, minimalni rok trajanja te, ako postoje, modifikovana svojstva proizvoda i organizama, sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno.

(6) Naziv pod kojim se proizvod prodaje je oznaka ili opis proizvoda i njegove upotrebe, ako je potrebno, koje je dovoljno da tačno omogući kupcu da prepozna traženi proizvod i razlikuje ga od drugih sličnih proizvoda s kojima bi ga bilo moguće zamijeniti.

(7) Sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda propisuje nadležni organ.

(8) Puna adresa iz stava (4) tačkac) ovog člana obavezno sadrži: mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog faha.

(9) Smatraće se da proizvod, njegovi sastojci ili dodaci kao i organizmi imaju modifikovana svojstva u smislu stava (5) ovog člana ako:

a) stručno mišljenje zasnovano na odgovarajućoj analizi može pokazati da su utvrđena svojstva različita u poređenju sa uobičajenim za taj proizvod, sastavom ili dodatkom kao i organizmi uzevši u obzir prihvaćene granice prirodnih različitosti za ta svojstva;

b) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja može ili za koju se procjenjuje da bi mogla uticati na zdravlje;

c) postoji prisustvo materije u proizvodu, sastavu ili dodatku kao i organizmu, koja nije prisutna u istom takvom već postojećem, a koja izaziva opravdanu sumnju da proizvod nije podesan za upotrebu;

d) postoji prisustvo genetski modifikovanog organizma ili njegovih metabolita.

(10) Na proizvodima se ne smiju uklanjati ili mijenjati oznake ili drugi podaci navedeni u deklaraciji.

V – ODGOVORNOST ZA PROIZVOD

Član 24

Proizvođač će biti odgovoran za štetu uzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

VI – GARANCIJA ZA PROIZVOD ILI USLUGU

Član 25

Prodavač je odgovoran za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prenosa rizika na potrošača, bez obzira da li je on svjestan ove činjenice u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

Član 26

(1) Za tehnički složene proizvode proizvođač, odnosno dobavljač, dužan je da utvrdi i u tehničkom uputstvu navede rok obezbijeđenog servisiranja i da snabdije tržište rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrebljavati prema predviđenoj namjeni (u daljnjem tekstu: rezervni dijelovi).

(2) Rok iz stava (1) ovog člana ne smije biti kraći od tri godine za aparate za domaćinstvo, odnosno pet godina za druge tehnički složene proizvode, ako propisom donesenim na osnovu ovog Zakona nije drugačije određeno.

(3) Nakon prestanka proizvodnje proizvoda, proizvođač ili dobavljač dužan je da obezbijedi nabavku rezervnih dijelova radi održavanja proizvoda, u roku koji za tehnički složene proizvode ne može biti kraći od deset godina.

(4) Ako proizvođač, odnosno dobavljač nema sopstveni servis u Bosni i Hercegovini, dužan je da za tehnički složene proizvode obezbijedi i spisak pravnih i fizičkih lica (servisa) koje je ovlastio za pružanje usluga u Bosni i Hercegovini.

Član 27

(1) Proizvođač, odnosno dobavljač, dužan je da ovlašćene servise i tržište redovno snabdijeva potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova.

(2) Ovlašćen je servis koji ima punovažnu punomoć proizvođača da može servisirati proizvode i ima potpisan ugovor za nabavku rezervnih dijelova.

VII – OGLAŠAVANjE PROIZVODA I USLUGA

Član 28

(1) Oglašavanje je bilo kakva komunikacija u vezi sa trgovinom, poslovanjem, zanatom ili profesijom kako bi se promovisala nabavka robe i usluga, uključujući sve oblike nepokretne imovine.

(2) Oglašavanjem se smatra i ponuda robe ili usluge u bilo kojem obliku, a naročito u obliku letaka, plakata, postera.

Član 29

(1) Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, ne smije vrijeđati ljudsko dostojanstvo, niti kršiti osnovna ljudska, privredna, društvena i kulturna prava.

(2) Oglasi ne smiju sadržavati bilo kakvu izjavu ili vidljivi prikaz koji bi neposredno ili posredno izostavljanjem, nedorečenošću ili pretjerivanjem potrošače dovodili u zabludu, a naročito u vezi sa:

a) svojstvima proizvoda ili usluga kao što su: priroda, sastav, postupak i datum proizvodnje, mogućnost upotrebe djelotvornosti i efekata, količine, kvaliteta trgovačkog ili geografskog porijekla ili uticaja na okolinu;

b) vrijednošću proizvoda ili usluge i ukupne cijene koju treba stvarno platiti;

c) isporukom, zamjenom, povratom ili održavanjem;

d) uslovima garancije;

e) autorskim i srodnim pravima, pravima industrijskog vlasništva kao što su: patenti, žigovi, industrijski oblici, crteži i modeli, oznake geografskog porijekla i planovi rasporeda integrisanih sklopova (topografija), te trgovačkim imenima;

f) potvrde skladnosti (homogenizacije) i službenog priznavanja, dodjele medalja, nagrada i dostignuća napredaka ostvarenih u dobrotvorne ciljeve.

(3) Oglašavanje ne smije nedolično upotrijebiti rezultate istraživanja ili navode izdvojene iz tehničkih i naučnih djela. Statistički podaci ne smiju da budu prikazivani radi pretjerivanja ispravnosti tvrdnji u oglasnim porukama. Ne smiju se upotrijebiti naučni pojmovi da bi se neistinito pripisale naučne vrijednosti oglasnim porukama.

(4) Oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti neprimjereno, prevarno, dvosmisleno i treba poštovati dobre poslovne običaje. Oglasne poruke treba da budu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, ako su namijenjene potrošačima u Bosni i Hercegovini. Izuzetno, slogani ili drugi dijelovi oglasne poruke mogu biti na drugom jeziku ili drugom pismu.

(5) Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje imaju uvredljive dijelove ili koje bi mogle biti uvredljive za potrošače, čitaoce, gledaoce ili slušaoce.

(6) Neprimjerenim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke koje nisu etičke, te djeluju nedostojno, odnosno prevarantski, ili sadrže elemente koji prouzrokuju ili bi mogli prouzrokovati tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece, ili sadrže elemente koji iskorišćavaju ili zloupotrebljavaju, ili bi mogli zloupotrijebiti njihovu lakovjernost ili neiskustvo.

(7) Prevarnim oglašavanjem proizvoda i usluga smatraju se oglasne poruke i djelovanje kojim se potrošač vara ili može prevariti, te time uticati na njegovo privredno ponašanje, ili šteti ili može štetiti drugim učesnicima u tržišnom takmičenju, uključujući prikazivanje manjim slovima, brojkama, slikama i znakovima (piktogramima) bitnih sastojaka ponude, naročito cijene.

(8) Prevarno oglašavanje proizvoda i usluga iskorišćava ili može iskoristiti neiskustvo, neznanje ili odvući pažnju potrošača od bitnih sastojaka ponude, radi ostvarivanja dobiti, te ono oglašavanje koje sadrži nejasnoće, dvosmislenosti, neistinitosti, pretjerivanja, uveličavanja, umanjivanja ili druge slične komponente koje potrošača varaju ili bi ga mogle prevariti.

(9) U oglasu obavezno treba da budu navedeni ime oglašivača i njegova adresa.

Član 30

(1) Uporedno oglašavanje označava svako oglašavanje koje eksplicitno ili implicitno identifikuje konkurenta ili robu ili usluge koje je konkurent ponudio.

(2) Uporedno oglašavanje će biti dozvoljeno pod uslovom da:

a) upoređuje robu i usluge koje zadovoljavaju iste potrebe ili su namijenjene u istu svrhu;

b) upoređuje jedan ili više materijala, relevantne, potvrđene i reprezentativne karakteristike robe i usluga;

c) ne stvara pometnju na tržištu između promotora i konkurenta;

d) ne diskredituje ili degradira zaštitne znake, zaštitna imena, ili druge prepoznatljive oznake, robu ili usluge konkurenta;

e) ne zloupotrebljava reputaciju zaštitnog znaka, zaštitnog imena, drugih prepoznatljivih oznaka konkurenata ili naznačenog porijekla proizvoda konkurenta;

f) ne predstavlja robu ili usluge kao imitacije ili replike robe i usluga koje nose zaštitni znak ili zaštitna imena.

Član 31

(1) Oglašivač i njegova agencija za oglašavanje biće odgovorni za prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje.

(2) Postupke koji imaju za cilj prevarno oglašavanje, nezakonito uporedno oglašavanje ili nekorektno oglašavanje nadležni organi moraju zabraniti. Takođe mogu narediti zabranu prevarnog oglašavanja, nezakonitog uporednog oglašavanja, ili nekorektnog oglašavanja koji još nisu objavljeni čak i bez dokaza o stvarnom gubitku ili šteti ili o namjeri ili o nemaru oglašivača.

(3) Nadležni organi mogu zatražiti od oglašivača da dostavi dokaz o stvarnim tvrdnjama u oglasu. Stvarne tvrdnje mogu smatrati netačnim ako zahtijevani dokaz nije dostavljen ili se smatra nedovoljnim.

(4) Nadležni organi mogu narediti objavljivanje:

a) odluke u cjelini ili jednog dijela;

b) korektivne izjave.

Član 32

Na zahtjev nadležnog organa ili organizacije za zaštitu potrošača, nadležni organ za informisanje daje stručno mišljenje o tome da li je neka oglasna poruka nezakonita ili prevarantska.

VIII – EKONOMSKE USLUGE OD OPŠTEG INTERESA

Član 33

(1) Ekonomske usluge su usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu, tj. isporuku energije (struja, gas, za grijanje) i vode, telekomunikacione usluge, poštanske usluge i javni prevoz.

(2) Pružanje ekonomskih usluga od opšteg interesa potrošaču je u režimu ugovornog odnosa.

Član 34

(1) Svaki potrošač koji zaključuje novi ugovor ili mu se, na njegov zahtjev, pružaju ekonomske usluge od opšteg interesa, mora dobiti, bez naplate, obrazac ugovora koji će sadržavati uslove ugovora.

(2) Obaveza plaćanja usluga mora se odnositi samo na stvarnog korisnika i/ili na stranu koja je potpisala ugovor.

Član 35

(1) Prodaja energije (električna energija, za grijanje, gas i sl.) i vode potrošačima treba da bude obračunata na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača.

(2) Ako se prodaja (isporuka energije) ne obračunava na osnovu mjerenja potrošnje na brojilu potrošača, na zahtjev potrošača, isporučilac usluga za isporuku energije navedene u stavu (1) ovog člana dužan je da omogući potrošaču ugradnju potrošačkog mjerila na svoj trošak, na osnovu projekta o tehničkoj izvodljivosti. Projekat o tehničkoj izvodljivosti izrađuje i ovjerava ovlašćeno stručno pravno ili fizičko lice, u skladu sa zakonom.

(3) Organi nadležni za energetiku i ovlašćena lica za vodoprivredu, sporazumno s ovlašćenim licem iz nadležnog instituta u Bosni i Hercegovini, propisaće način mjerenja stvarno isporučene energije, odnosno vode.

Član 36

(1) Račun za pružene telekomunikacione usluge potrošaču treba da sadržava sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pružanih usluga (pozivani broj s kojim je ostvarena veza, vrijeme trajanja poziva, broj impulsa i iznos) u obračunskom periodu.

(2) Račun za pružanje usluge isporuke energije iz člana 35. ovog Zakona, telekomunikacione, komunalne i druge usluge (RTV i sl.), potrošaču se mora dostaviti posebno za svaku uslugu.

(3) Troškovi izdavanja računa za korisnike ekonomskih usluga od opšteg interesa su besplatni.

Član 37

Ako trgovac ili pružalac usluga zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge sa djelimičnim ili ukupnim predujmom i isporuči proizvod ili pruži uslugu nakon prijema avansa, dužan je da potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge obračuna i isplati kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca.

Član 38

Kriterijumi koji obezbjeđuju efikasno pružanje ekonomskih usluga od opšteg interesa u korist potrošača biće definisani zakonom, obezbjeđujući:

a) kvalitet i kontinuitet usluge;

b) osnovnu univerzalnu uslugu;

c) jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača;

d) adekvatno informisanje potrošača o korisniku;

e) efikasna sredstva kompenzacije i načine za rješavanje potrošačkih sporova;

f) adekvatnost usluge u smislu tehnološke evolucije i strukturalnih i organizacionih promjena;

g) transparentnost finansiranja i tarifa;

h) efikasno konsultovanje i predstavljanje potrošača u donošenju odluka.

IX – UGOVORI ZAKLjUČENI IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA

Član 39

(1) Ugovori zaključeni izvan poslovnih prostorija su ugovori na osnovu kojih trgovac prodaje robu ili usluge potrošaču i koji se zaključuju:

a) u toku poslovnog putovanja trgovca, izvan njegovih poslovnih prostorija;

b) u toku posjete trgovca kući potrošača ili njegovom radnom mjestu kada se ta posjeta ne dešava na zahtjev potrošača;

c) kao rezultat neočekivanog pristupa trgovca potrošaču u sredstvima javnog prevoza ili na bilo kojem drugom javnom mjestu.

(2) Trgovac koji sklapa ugovor na način iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana mora se potrošaču legitimisati identifikacionom karticom.

Član 40

(1) U slučaju ugovora zaključenih izvan poslovnih prostorija, trgovac je obavezan da da potrošačima pisano obavještenje o njihovom pravu da raskinu ugovor u roku iz člana 41. ovog Zakona zajedno sa imenom i adresom lica kojem se raskid upućuje.

(2) Obavještenje mora sadržavati ime, odnosno firmu trgovca, njegovu adresu, datum slanja obavještenja, podatke potrebne radi identifikovanja ugovora, posebno naznaku ugovornih strana, te predmet ugovora i njegovu cijenu, kao i rok za raskid ugovora iz člana 41. ovog Zakona.

(3) U slučaju spora trgovac je dužan da dokaže da je potrošač na vrijeme predao obavještenje iz ovog člana.

Član 41

(1) Potrošač ima pravo da ne prihvati posljedice ugovora na način da pošalje pisano obavještenje trgovcu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.

(2) Potrošač nije obavezan da navede bilo koji razlog za raskid ugovora niti da plati bilo kakve troškove ili naknadu u vezi s tim. Potrošač je jedino obavezan da plati troškove vraćanja proizvoda.

(3) Dostavljanje obavještenja iz stava (1) ovog člana imaće za posljedicu oslobađanje potrošača od bilo koje obaveze iz zaključenog ugovora izuzev obaveze vraćanja proizvoda koji mu je isporučen.

(4) Teret dokazivanja biće obaveza trgovca od momenta nastupanja roka za raskid ugovora.

(5) Kada potrošač iskoristi svoje pravo da raskine ugovor, trgovac je dužan da izvrši povrat novca uplaćenog za proizvod bez odlaganja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavještenje o raskidu ugovora.

X – PRODAJA NA OSNOVU UGOVORA NA DALjINU

Član 42

(1) Ugovor o prodaji na daljinu je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organizovanu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu, a zaključuje se između trgovca i potrošača. Do konačnog zaključenja ugovora koristi se jedno ili više sredstava za komunikaciju na daljinu.

(2) Sredstva za komunikaciju na daljinu u smislu ovog Zakona su sva sredstva koja bez stvarnog fizičkog prisustva trgovca i potrošača mogu biti korišćena za zaključivanje ugovora dviju strana (štampani materijal, pisma, štampana reklamna poruka sa naruxbenicom, katalog, telefon, videofon-telefon sa zaslonom, telefaks, radio, televizija, kablovska televizija, elektronska pošta i dr.).

Član 43

Odredbe o zaštiti potrošača u ugovorima o prodaji na daljinu ne odnose se na ugovore zaključene putem prodajnih automata ili na automatizovanim prodajnim mjestima, ugovore koji se odnose na nekretnine, osim ugovora o najmu, i ugovore zaključene na licitacijama.

Član 44

(1) Prije zaključenja ugovora na daljinu trgovac je dužan da putem sredstva za komunikaciju na daljinu obavijesti potrošača o:

a) imenu, matičnom broju i punoj adresi trgovca i dobavljača, poreskom broju, brojevima telefona i faksa te e-mail adresi ako postoji;

b) imenu proizvoda ili usluge, imenu pod kojim se proizvod prodaje;

c) glavnim osobinama i upotrebnim vrijednostima proizvoda, odnosno usluge;

d) cijeni i svim dodatim troškovima za potrošača, uključujući sve poreze;

e) bilo kojim ostalim troškovima uključujući i troškove isporuke;

f) načinu plaćanja, te načinu i predviđenom roku isporuke proizvoda ili pružanja usluge;

g) uslovima za ispunjenje i raskid ugovora;

h) podatke o garancijama i uslugama poslije prodaje (servisiranje i prodaja rezervnih dijelova za vrijeme i poslije garantnog roka i dr.);

i) pravu i roku za odustajanje od ugovora, osim u slučajevima iz člana 48. ovog Zakona;

j) periodu (opciji) za koji vrijedi ponuda ili cijena;

k) najkraćem roku trajanja ugovora, ako se radi o neprekinutoj ili redovnoj ponavljajućoj zaštiti;

l) sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana treba da bude jednoznačno, jasno, lako razumljivo, prilagođeno sredstvu za komunikaciju na daljinu, uz poštovanje dobre vjere u trgovini, dobrih poslovnih običaja i principa koja uređuju zaštitu maloljetnika i drugih lica koja nisu ovlašćena za davanje pristanka na kupovinu.

(3) Prilikom prodaje na daljinu putem sredstava za komunikaciju na daljinu, na početku svake komunikacije trgovac treba da saopšti svoj identitet i jasnu trgovačku namjeru.

Član 45

(1) Za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač treba da dobije obavještenje u pisanoj ili drugoj trajnoj formi sa svim podacima iz člana 44. ovog Zakona.

(2) Neposredno nakon otpreme proizvoda, trgovac je dužan da na prikladan način obavijesti potrošača o vremenu i načinu otpreme.

Član 46

Obavještenje iz čl. 44. i 45. ovog Zakona treba da sadržava obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopštiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pisanoj formi.

Član 47

(1) Potrošač ima pravo da bez troškova i bez obrazloženja odustane od ugovora na daljinu u roku od 15 dana. U slučaju odustajanja, potrošač nadoknađuje samo trošak vraćanja proizvoda.

(2) Rok za odustajanje počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod.

(3) Kod usluga rok za odustajanje počinje teći od dana zaključenja ugovora.

(4) Ako trgovac potrošaču nije dostavio obavještenje iz člana 44. ovog Zakona, rok za vraćanje traje tri mjeseca, i to:

a) kada se radi o proizvodu – od dana kada ga je potrošač primio;

b) kada se radi o usluzi – od dana zaključenja ugovora.

(5) Ako trgovac potrošaču dostavi obavještenje iz člana 44. ovog Zakona u roku od tri mjeseca, rok za vraćanje od 15 dana iz stava (1) ovog člana počinje teći od dana prijema pisanog obavještenja.

(6) Kada potrošač odustane od ugovora o prodaji na daljinu, trgovac je dužan da mu bez odgađanja vrati plaćeni iznos novca, a u svakom slučaju u roku od 15 dana od dana kada je primio pisano obavještenje od potrošača.

(7) Ako trgovac ne vrati plaćeni iznos, dužan je da, osim cijene, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, plati i dodatih 10 % iznosa za svakih 30 dana kašnjenja.

Član 48

(1) Ako se strane nisu drugačije dogovorile, potrošač ne može odustati od prava na raskid ugovora iz člana 47. ovog Zakona u vezi sa ugovorima:

a) o pružanju usluga – ako je uz njihov pristanak počeo da radi prije nego što je istekao rok od 15 dana za odustajanje iz člana 47. ovog Zakona;

b) o uslugama igara na sreću;

c) o prodaji robe ili usluga – ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom tržištu na koje potrošač ne može uticati;

d) o prodaji robe – kada je potrošač dao ličnu pisanu naruxbu ili specifikaciju za proizvod;

e) o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne može vratiti;

f) kod isporuke audio i video-snimaka ili računarskog uputstva koje je potrošač upotrijebio;

g) kod isporuke štampe, periodike i časopisa.

(2) Ako trgovac ugovorom o prodaji na daljinu obezbjeđuje potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, ne može, u slučaju odustajanja od ugovora, zahtijevati zatezne kamate ili druge troškove raskida ugovora o kreditu kada potrošač koristi svoje pravo na raskid iz člana 47. ovog Zakona.

(3) Ako je došlo do prevare u upotrebi platne kartice u vezi sa ugovorom na daljinu, potrošač ima pravo na povrat cjelokupnih sredstava u novcu ili na platnu karticu.

Član 49

(1) Trgovac treba da isporuči proizvod ili da pruži uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu je potrošač poslao naruxbu.

(2) Kada trgovac ne izvrši svoju obavezu isporuke naručene robe ili usluge zbog toga što je nema ili mu nije na raspolaganju, potrošač mora da bude informisan o tome i mora mu se izvršiti povrat bilo koje sume novca koju je uplatio što prije je to moguće, a u bilo kojem slučaju u roku od 15 dana od dana kad je primio informaciju o nemogućnosti isporuke.

Član 50

(1) Zabranjuje se isporuka potrošaču proizvoda ili usluga koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje.

(2) Potrošač koji primi proizvod ili uslugu koje nije naručio ima pravo da ih zadrži bez obaveze da plati ili obavijesti trgovca o tome. Njegova ćutnja se ne može smatrati pristankom na ugovor.

Član 51

Bez prethodnog pristanka potrošača, trgovac ne smije prema potrošaču da upotrijebi pojedinačna sredstva za komunikaciju na daljinu (telefon, telefaks, elektronsku poštu i dr.).

XI – POTROŠAČKI KREDIT

Član 52

Ugovori o kreditu su ugovori kojima kreditor dodjeljuje ili obećava da će dodijeliti potrošaču kredit u formi odgođenog plaćanja, zajam ili sličnu finansijsku pogodnost.

Član 52a

Ugovori o kreditu iz člana 52. ovog zakona ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u evrima.

Član 53

Odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se na ugovore o kreditu čija je namjena kupovina, iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina.

Član 54

(1) Potrošač mora prije zaključenja ugovora o kreditu biti upoznat u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama.

(2) Informacija iz stava (1) ovog člana treba da sadržava:

a) generalno za sve ugovore o kreditu:

1) neto iznos kredita;

2) ukupne troškove kredita;

3) uslove za raniju otplatu kredita;

4) uslove za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni sa plaćanjem;

5) godišnju kamatu za kredit obračunatu na godišnjem nivou;

6) uslove za promjene godišnje kamatne stope;

7) troškove osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi sa kreditom;

8) zalog koji se mora dati;

b) za ugovore o kreditiranju kupovine robe ili usluga koji predviđaju otplatu na rate:

1) ukupna kupovna cijena;

2) iznos rate;

3) iznos i broj rata, plan otplate uključujući kamatnu stopu i druge troškove;

4) realnu godišnju kamatnu stopu;

5) troškove osiguranja vezane za ugovor o kreditu;

6) odredba o pridržaju prava vlasništva ili o bilo kojem zalogu koji je dat.

Član 55

(1) Ukupni troškovi kredita su svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan da plati za odobreni kredit.

(2) Ukupni troškovi kredita koje snosi potrošač ne uključuju:

a) troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu;

b) troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale izdatke u vezi s ugovorenim kreditom;

c) troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita, uključujući kamate i ostale troškove;

d) troškove članarina u određenim udruženjima ili grupama koji proizlaze iz posebnih ugovora, a utiču na uslove potrošačkog kredita;

e) druge troškove, kao što su troškovi koje potrošač treba da plati pri kupovini određenog proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.

Član 56

(1) Realna godišnja kamata na kredit je godišnja stopa troškova kredita kojom su za potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem procentu za odobreni kredit, a kojim se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu.

(2) Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom punovažnosti ugovora za ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača.

Član 57

(1) Ugovori o potrošačkom kreditu zaključuju se u pisanoj formi.

(2) Ugovor koji potpisuje potrošač mora sadržavati sve informacije propisane u članu 54. ovog Zakona.

(3) Kreditor je dužan da uruči potrošaču jedan primjerak potpisanog ugovora.

Član 58

(1) Odredbe člana 57. stav (2) ovog Zakona neće se primjenjivati na ugovore o potrošačkom kreditu kod kojih kreditor priznaje pravo potrošaču da prekorači dozvoljeni iznos na svom tekućem računu pod uslovom da, osim kamate obračunate na taj kredit, neće obračunati druge troškove za period kraći od tri mjeseca.

(2) Kreditor prije zaključenja ugovora mora u pisanoj formi obavijestiti potrošača o:

a) dopuštenoj gornjoj granici prekoračenja na tekućem računu potrošača;

b) godišnjoj kamatnoj stopi;

c) uslovima za promjenu kamatne stope;

d) načinima raskida ugovora.

(3) Kreditor je dužan da u pisanoj formi obavijesti potrošača o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene, ili izuzetno u vrijeme saznanja promjene, ako je taj rok kraći od osam dana, kao i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača.

(4) Ako kreditor prećutno dozvoljava prekoračenje tekućeg računa potrošača, dužan je da u pisanoj formi obavijesti potrošača o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa, promjeni kamatnih stopa prilikom prekoračenja na tekućem računu dužem od tri mjeseca i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog prekoračenja, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja na njegovom tekućem računu.

Član 59

(1) Kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka iz člana 57. stav (2) ovog Zakona, potrošač ima pravo da zatraži raskid ugovora.

(2) Ako potrošač ostaje pri ugovoru, njegove obaveze su da plati neto iznos kredita i kamate po zakonskoj kamatnoj stopi.

Član 60

Potrošač ima pravo da raskine ugovor pod uslovom da u pisanoj formi obavijesti kreditora u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.

Član 61

Kada s namjerom da kupi robu ili dobije uslugu potrošač zaključi ugovor o kreditu sa trećim licem a ne sa snabdjevačem, a kreditor i snabdjevač su u neposrednom trgovačkom odnosu, potrošač ima pravo na iste pravne lijekove prema kreditoru kao i prema snabdjevaču robe ili usluga, u slučaju da roba ili usluga nije isporučena ili je djelimično isporučena ili ne odgovara odredbama ugovora o prodaji.

Član 62

(1) Bilo koji sporazum koji potrošaču daje pravo da se odrekne istih pravnih lijekova prema kreditoru ili da izvrši poravnanje svog potraživanja sa potraživanjem kreditora prema njemu je ništavan.

(2) Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu je zabranjena.

Član 63

(1) Kreditor može raskinuti ugovor zbog neizvršenja obaveze potrošača pod uslovom da:

a) potrošač kasni sa uplatom najmanje dvije uzastopne rate kredita u cjelini ili djelimično ali ne manje od jedne osmine ukupnog iznosa kredita ili ukupnog iznosa svih rata;

b) je kreditor obavezno obavijestio potrošača u pisanoj formi da će, u slučaju kašnjenja potrošača sa otplatom, zatražiti plaćanje cijelog preostalog iznosa i ostavio potrošaču rok od 15 dana da to učini s tim da potrošač nije postupio po tom obavještenju. Potrošaču mora biti data mogućnost da se spor riješi na prijateljski način.

(2) U slučaju raskida ugovora na osnovu stava (1) ovog člana, preostali iznos duga se smanjuje za kamatu i ostale troškove koji se obračunavaju za period nakon obavještenja o raskidu.

Član 64

(1) Kreditor može raskinuti ugovor zbog potrošačevog kašnjenja otplate kada se radi o ugovoru o isporuci robe ili usluga sa plaćanjem na rate jedino na osnovu razloga propisanih u članu 63 stav (1) ovog Zakona.

(2) Kada kreditor dođe u posjed robe, obračun između ugovornih strana mora biti sačinjen na način da ne dođe do neopravdanog bogaćenja kreditora ponovnim posjedovanjem robe. Prilikom procjene obeštećenja za korišćenje robe koja se vraća, mora se voditi računa o smanjenju njene vrijednosti nastalom njenom upotrebom.

(3) Potrošač je obavezan da vrati proizvod u neizmijenjenom stanju i količini ili da plati naknadu zbog smanjene vrijednosti proizvoda nastale korišćenjem proizvoda do datuma raskida ugovora.

Član 65

(1) Potrošač ima pravo da izvrši svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka.

(2) U tom slučaju ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.

Član 66

U slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produžiti rok za plaćanje zakasnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac zbog toga ne trpi štetu.

Član 67

(1) Ugovor o kreditnom posredovanju je ugovor u kojem kreditni posrednik preuzima obavezu da posreduje u korist potrošača prilikom odobravanja kredita za određenu proviziju ili da potrošaču pruži informacije o povoljnom kreditiranju.

(2) Ugovor o kreditnom posredovanju mora biti sačinjen u pisanoj formi i jedan primjerak ugovora mora se dati potrošaču.

(3) Tekst ugovora mora sadržavati jasno određenu naknadu za kreditnog posrednika. Ova naknada mora uključivati sve troškove u vezi sa posredovanjem.

(4) Neispunjenje navedenih uslova čini posredovanje ništavim.

(5) Potrošač ima obavezu da plati naknadu posredniku jedino ako i kada dobije traženi kredit kao rezultat posredovanja.

XII – OSIGURANjE

Član 68

Ugovori o osiguranju koji se zaključuju ili se nude potrošačima moraju biti u skladu sa propisima koji regulišu obligacione odnose u Bosni i Hercegovini kao i sa posebnim propisima o osiguranju.

Član 69

Potrošač ima pravo da, bez navođenja posebnih razloga bilo koje vrste, raskine ugovor, s tim da o tome obavijesti osiguravaoca u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora.

XIII – ELEKTRONSKI INSTRUMENTI PLAĆANjA

Član 70

(1) Elektronskim instrumentima plaćanja (u daljnjem tekstu: EIP) smatraju se instrumenti plaćanja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogućavaju pristup finansijskim sredstvima na njihovom računu kod neke finansijske institucije, radi obavljanja prenosa novčane vrijednosti (transakcije) prilikom čega se redovno traži identifikacioni broj i/ili sličan dokaz identiteta.

(2) Instrumenti plaćanja na daljinu mogu biti kartice za plaćanje kao što su: kreditne i debitne kartice, prodajne kartice (kartice trgovačkih društava), pomoću kojih se omogućava odgoda terećenja računa, kao i primjena telekomunikacionog i kućnog bankarstva.

(3) Elektronski novac (e-novac) je instrument koji obuhvata karticu za pamćenje (memorisanje) novčanih vrijednosti ili memoriju računara u koji se novčane vrijednosne jedinice pohranjuju elektronski, omogućavajući njegovom vlasniku ili korisniku prenos novčane vrijednosti.

(4) Neke vrste e-novca mogu se ponovo napuniti jedinicama novčane vrijednosti. E-novac ne smatra se instrumentom plaćanja na daljinu.

(5) Odredbe o EIP-u odnose se na:

a) doznačavanje novca posredstvom EIP-a, osim plaćanja naručenih ili ostvarenih posredstvom finansijskih institucija;

b) ulaganje i povlačenje gotovine pomoću EIP-a iz uređaja kao što su bankomati, u zgradama ili van zgrada izdavaoca EIP-a ili drugih pravnih lica, koji na osnovu ugovora smiju prihvatiti EIP.

(6) Odredbe o EIP-u ne odnose se na plaćanja čekom i na garantne funkcije EIP-a kod određenih kartica EIP-a u vezi sa plaćanjem čekom.

Član 71

(1) Izdavalac EIP-a je lice koje drugom licu, u okviru svog poslovanja, stavlja na raspolaganje EIP na osnovu međusobno zaključenog ugovora u pisanoj formi.

(2) Vlasnik EIP-a je lice koje je na osnovu ugovora sa izdavaocem zaključenog u pisanoj formi vlasnik EIP-a.

(3) Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaključenog s vlasnikom u pisanoj formi raspolaže EIP-om. Korisnik može biti i sam vlasnik EIP-a.

Član 72

(1) Izdavalac EIP-a, prilikom zaključenja ugovora, a u svakom slučaju prije isporuke EIP-a, u pisanoj, a po mogućnosti i u elektronskoj formi, zainteresovanoj stranci (mogućem korisniku) treba da saopšti sljedeće podatke:

a) opis EIP-a, a po potrebi i tehničke zahtjeve koji se odnose na primjenu odgovarajuće komunikacione opreme vlasnika i korisnika EIP-a, vrstu i način upotrebe EIP-a uključujući, ako postoji, gornju finansijsku granicu plaćanja;

b) pregled odgovarajućih obaveza i odgovornosti vlasnika i/ili korisnika i izdavaoca EIP-a, a naročito opis mjera koje izdavalac EIP-a treba da preduzme da bi učinio bezbjednim EIP i sredstva koja omogućavaju njegovu upotrebu (npr., unošenje i upotreba šifre u EIP u formi ličnog matičnog broja ili neke druge šifre);

c) uobičajeno vrijeme u kojem se debituje ili kreditira račun vlasnika ili korisnika EIP-a, uključujući i datum pretvaranja, odnosno ako vlasnik ili korisnik EIP-a nema račun kod izdavaoca EIP-a, uobičajeno vrijeme u kojem će primati račune;

d) sve troškove koji terete vlasnika, a posebno visinu početnih i godišnjih taksi, provizije i troškove koje vlasnik ili korisnik EIP-a plaća izdavaocu EIP-a za obavljene poslove, a po potrebi i kamate i način njihovog obračuna;

e) vrijeme u kojem vlasnik ili korisnik EIP-a može staviti prigovor na određeni prenos novčane vrijednosti, kao i uputstvo o postupku za pomoć i odštetu koji su vlasniku ili korisniku na raspolaganju, stavljanje prigovora, kao i pristup tom postupku;

f) pravo koje se primjenjuje na ugovor.

(2) Ako se EIP može upotrijebiti za poslove sa inostranstvom (van zemlje izdavaoca EIP-a, odnosno priključenja), izdavalac EIP-a će vlasniku ili korisniku EIP-a saopštiti:

a) iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva plaćanja, a po potrebi i devizni kurs;

b) referentni kurs za obračun posla, uključujući i datum deviznog kursa.

Član 73

(1) Nakon obavljenog prenosa novčane vrijednosti, izdavalac EIP-a treba korisniku EIP-a da uputi u pisanoj, a po mogućnosti i u elektronskoj formi, obavještenje koje, najmanje, sadrži:

a) podatke pomoću kojih korisnik EIP-a može identifikovati prenos novčane vrijednosti i podatke o prihvatiocu prenosa;

b) iznos prenosa koji će u obračunskoj vrijednosti teretiti vlasnika;

c) valuti u kojoj će iznos prenosa teretiti korisnika EIP-a;

d) iznos takse i troškova za obavljeni prenos.

(2) Izdavalac EIP-a dužan je da vlasniku i korisniku EIP-a omogući provjeru najmanje pet posljednjih prenosa novčanih vrijednosti obavljenih na taj način, kao i preostali iznos novčanih sredstava na tom računu.

Član 74

(1) Vlasnik i korisnik EIP-a treba da upotrijebe EIP u skladu s uslovima koji važe za izdavanje i upotrebu EIP-a. Vlasnik i korisnik EIP-a treba da preduzmu sve mjere da učine bezbjednim EIP i njegovu upotrebu, a posebno sredstva (lični identifikacioni broj ili drugu šifru) koja omogućavaju njegovu upotrebu.

(2) Korisnik EIP-a treba, prema svom saznanju, izdavaocu EIP-a ili ustanovi koju on naznači, bez odgađanja da saopšti:

a) gubitak ili krađu EIP-a ili sredstva koje omogućava njegovu upotrebu;

b) proknjiženje neodobrenog prenosa novčane vrijednosti na njegovom računu;

c) svaku grešku i svaku nepravilnost vođenja računa kod izdavaoca EIP-a.

(3) Korisnik EIP-a ne smije da zabilježi u prepoznatljivom obliku svoj lični identifikacioni broj ili drugu šifru, a naročito ne na EIP-u, niti na bilo kojem predmetu koji sa EIP-om nosi sa sobom.

(4) Korisnik EIP-a ne smije da poništi naruxbu koju je ispostavio posredstvom svoga EIP-a, osim ako iznos nije bio utvrđen kada je naruxba ispostavljena.

Član 75

(1) Do trenutka prijave gubitka ili krađe, korisnik EIP-a sam nadoknađuje nastale troškove najviše do 300 KM, osim ako je gubitak nastao krajnjom nepažnjom korisnika EIP-a, prevarom ili kršenjem odredaba iz član 74. stav (2) ovog Zakona.

(2) Od vremena kada korisnik EIP-a obavijesti izdavaoca EIP-a o gubitku ili krađi EIP-a (ili lice koje izdavalac odredi), on nije više odgovoran za posljedice tog gubitka ili krađe, osim u slučaju krajnje nepažnje, prevare ili kršenja odredaba ovog Zakona od korisnika EIP-a.

(3) Korisnik nije odgovoran ako je EIP upotrijebljen bez njegovog prisustva ili bez njegove identifikacione kartice. Primjena povjerljive šifre ili drugog identifikacionog sredstva nije dovoljna za njegovu odgovornost.

Član 76

(1) Izdavalac EIP-a može mijenjati uslove ugovora, ako su te promjene blagovremeno saopštene vlasniku ili korisniku EIP-a lično, tako da vlasnik može zbog promjene uslova odustati od ugovora u roku od mjesec dana od prijema takvog obavještenja.

(2) Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na promjenu kamatne stope koja važi od dana objavljivanja ako izdavalac EIP-a o tome bez odgađanja lično obavijesti vlasnika ili korisnika EIP-a, što ne utiče na pravo vlasnika EIP-a da odustane od ugovora.

(3) Izdavalac EIP-a:

a) ne smije da otkrije lični identifikacioni broj vlasnika EIP-a ili bilo koju šifru vlasnika EIP-a, osim vlasniku;

b) ne smije da pošalje nezatraženi EIP, osim ako se radi o zamjenskom EIP-u za EIP koji vlasnik ili korisnik EIP-a već posjeduje;

c) treba dovoljno dugo da čuva interne zapise radi omogućavanja provjere i ispravke grešaka u prenosima novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona;

d) dužan je da vlasniku i korisniku EIP-a obezbijedi prikladno sredstvo radi dostavljanja potrebnih saopštenja. Kada korisnik EIP-a obavještenje predaje putem telefona, izdavalac EIP-a je dužan da korisniku EIP-a potvrdi prijem obavještenja u pisanoj formi.

(4) U slučaju spora sa vlasnikom EIP-a oko prenosa novčanih vrijednosti iz člana 70. ovog Zakona, izdavalac EIP-a, uz zadržavanje prava dokaza druge strane, treda da dokaže da:

a) je prenos uredno zabilježen i proknjižen;

b) na prenos nije uticao tehnički kvar ili sličan nedostatak.

Član 77

(1) Izdavalac EIP-a je odgovoran za:

a) neobavljen ili pogrešno obavljen prenos novčane vrijednosti vlasnika ili korisnika EIP-a i kada je prenos obavljen preko uređaja/terminala koji nije pod direktnim i isključivim nadzorom izdavaoca EIP-a, pod uslovom da prenos nije obavljen preko uređaja čiju upotrebu izdavalac EIP-a nije odobrio;

b) prenose koje vlasnik ili korisnik EIP-a nije odobrio i za svaku grešku ili neispravnost vođenja računa vlasnika ili korisnika EIP-a;

c) iznos neobavljenog ili djelimično obavljenog prenosa novčanih vrijednosti s obračunatim kamatama;

d) iznos koji je potreban da bi račun vlasnika ili korisnika EIP-a bio vraćen u stanje u kojem se nalazio prije proknjiženog iznosa koji nije odobren;

e) finansijske posljedice, a posebno one koje se odnose na obim i naknadu štete prema odredbama zaključenog ugovora između izdavaoca EIP-a i vlasnika EIP-a.

(2) Izdavalac EIP-a odgovara vlasniku EIP-a za gubitak upisane vrijednosti ili za manjkavo obavljanje prenosa novčanih vrijednosti zbog funkcionalne greške uređaja ili EIP-a, sve dok gubitak ili manjkavost ne budu ponovo ispravljeni pod uslovom da funkcionalnu grešku nije prouzrokovao korisnik namjerno ili u suprotnosti sa odredbom člana 73. stav (1) tačka a) ovog Zakona.

(3) Funkcionalne greške uređaja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio.

Član 78

(1) Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a.

(2) Izdavalac EIP-a dužan je da nakon prijema obavještenja o gubitku ili krađi EIP-a, čak i kada je vlasnik ili korisnik EIP-a grubo nemaran ili se prevarantski ponaša, preduzme sve mjere radi sprečavanja dalje upotrebe EIP-a.

XIV – TURISTIČKI PAKET-ARANŽMANI

Član 79

(1) Turistički paket-aranžmani su oni ugovori o putovanju koji obavezuju organizatora putovanja da pruži potrošaču najmanje dvije usluge i to prevoz i smještaj kao i druge turističke usluge koje nisu sporedne usluge prevoza i/ili smještaja, a čine značajan dio ukupne cijene, s tim da je potrošač dužan da plati organizatoru putovanja jedinstvenu cijenu.

(2) Ugovor iz stava (1) ovog člana isključivo se odnosi na putovanja koja traju duže od 24 časa ili uključuju barem jedno noćenje.

(3) Izjava organizatora putovanja da je on jedini posrednik prilikom sklapanja ugovora sa licima koja treba da pruže usluge putovanja (davaoci usluga) neće se smatrati validnom ako je potrošač, s obzirom na ostale okolnosti koje prate ugovor, mogao imati utisak da je organizator putovanja lično odgovoran za izvršenje ugovorenih usluga.

Član 80

(1) Ako organizator putovanja nudi program putovanja, program mora sadržavati razumljive, tačne i jasne informacije o cijeni putovanja, kapari, roku za plaćanje preostalog iznosa kao i sljedeće precizne podatke ako su bitni za ugovor:

a) odredište;

b) vrstu prevoznog sredstva, njegove oznake i razred;

c) smještaj (vrsta, položaj, kategorija ili udobnost i druge glavne oznake, uključujući eventualnu registraciju i turističku kategorizaciju);

d) ishrana;

e) opis plana putovanja (itinerer);

f) ukupan broj dana i noćenja u aranžmanu;

g) uslovi koji se odnose na viziranje pasoša za građane Bosne i Hercegovine kao i informacije o medicinskim i policijskim formalnostima važnim za aranžman;

h) minimalan broj učesnika putovanja ako je to uslov, kao i informacije o konačnom roku prije odlaska kada potrošač mora biti pismeno informisan da minimalni broj učesnika nije dostignut te da se putovanje ne može realizovati;

i) ostali podaci važni za potrošača (klima, vrste valuta i dr.).

(2) Podaci objavljeni u programu su obavezujući za organizatora putovanja. Međutim, prije zaključenja ugovora, organizator može da izvrši izmjene pod uslovom da je to pravo sebi zadržao u programu. Organizator putovanja i potrošač mogu se dogovoriti o uslovima aranžmana koji su drugačiji od onih navedenih u programu.

(3) Stav (1) ovog člana primjenjuje se bez mogućih izmjena ako se informacije o aranžmanu nalaze na nosaču slike ili zvuka koje nudi organizator putovanja.

Član 81

(1) Prije zaključenja ugovora, organizator putovanja mora da informiše potrošača o sljedećem:

a) zahtjevu za viziranje pasoša a posebno o vremenu za dobijanje vize. Ova obaveza se odnosi na formalnosti koje se tiču građana Bosne i Hercegovine;

b) medicinskoj i policijskoj formalnosti,

ako ti uslovi nisu već navedeni u programu putovanja koje se organizuje i učinjeni dostupnim potrošaču, s tim da u međuvremenu nije bilo izmjena programa.

(2) Potrošaču treba da budu saopštene sve ugovorne odredbe prije zaključenja ugovora i treba da mu se uruči primjerak ugovora. Ugovor obavezno sadrži sve odredbe iz programa, prospekta ili kataloga iz člana 80. stav (1) ovog Zakona, koji je lično uručen potrošaču.

Član 82

(1) U momentu zaključenja ugovora ili neposredno nakon toga, organizator putovanja mora izdati potrošaču potvrdu o putovanju.

(2) Potvrda o putovanju, osim cijene, uslova plaćanja iz člana 80. stav (1) ovog Zakona te ostalih podataka o putovanju iz člana 80. stav(1) tač. b), c), d), f) i h), mora sadržavati i sljedeće podatke:

a) konačno odredište ili, ako putovanje ima više odredišta, navesti ih zasebno sa vremenom boravka i datumima;

b) datum i planirano vrijeme odlaska i povratka;

c) posjete, ekskurzije i druge usluge uključene u cijenu aranžmana;

d) obavještenje o zadržanom pravu na izmjenu cijena i faktora koji utiču na njihovo formiranje kao i o činjenicama koje ne uključuje cijena putovanja;

e) ugovorene posebne zahtjeve potrošača;

f) ime i adresu organizatora putovanja;

g) ime i adresu i broj telefona lokalnog predstavnika organizatora putovanja kojem se potrošač može obratiti za pomoć po potrebi; a u slučaju da nema takvog predstavnika, broj telefona za hitne pozive;

h) informacije o mogućoj uplati osiguranja za pokriće troškova u slučaju potrošačevog otkazivanja aranžmana, povrede, bolesti, smrtnog slučaja, povratka u zemlju uključujući ime i adresu osiguravaoca;

i) sve uslove i zahtjeve koji se tiču ugovora.

Član 83

(1) Ugovorom utvrđena cijena ne smije se mijenjati osim ako je to u ugovoru izričito dozvoljeno, i ako ugovor sadrži podatke za izračunavanje nove cijene. Pritom do naknadne promjene obračuna smije doći samo u slučaju:

a) promjene troškova prevoza više od 5% radi promjene cijene pogonskog goriva;

b) promjene takse za određene usluge kao što su: pristajanje u morskim, slatkovodnim lukama i aerodromima, peljarenje i putničke takse na aerodromima;

c) uticaja promjene deviznog kursa, ako ta promjena utiče na povećanje cijene aranžmana više od 5 %.

(2) Organizator putovanja mora informisati potrošača o povećanju cijene čim sazna za okolnosti koje su dovele do povećanja.

(3) Ako organizator putovanja traži povećanje cijene, potrošač ima pravo da odustane od ugovora pod uslovom da to odmah saopšti organizatoru putovanja.

(4) Ugovorena cijena ne smije povećati se ni u kojem slučaju u periodu od 20 radnih dana prije ugovorenog datuma polaska.

Član 84

(1) Prije nego putovanje počne, potrošač može prenijeti svoj aranžman na drugog potrošača koji ispunjava sve uslove za putovanje, s tim da o tome blagovremeno obavijesti organizatora putovanja.

(2) Drugi potrošač koji preuzima aranžman i njegov prethodnik zajednički su solidarno odgovorni organizatoru putovanja za plaćanje cijene i troškova prenošenja ugovornih obaveza.

Član 85

(1) Potrošač može odustati od ugovora u bilo koje vrijeme prije polaska na putovanje.

(2) Ako potrošač odustane od ugovora, organizator putovanja gubi pravo na naplatu ugovorene cijene. Međutim, on ima pravo na adekvatnu naknadu štete. Iznos naknade određuje se tako što se od cijene aranžmana oduzmu troškovi koje nije uzrokovao organizator putovanja i iznos koji organizator putovanja može naplatiti različito obračunavajući usluge unutar aranžmana.

(3) Uzimajući u obzir uobičajeno ušteđene troškove i uobičajen mogući profit od različitog obračuna usluga, ugovor za svaku vrstu aranžmana može definisati poseban procenat cijene aranžmana kao osnovu za naknadu štete.

Član 86

(1) Ako organizator putovanja otkaže aranžman prije polaska ili napravi značajnu izmjenu aranžmana, mora o tome bez odlaganja obavijestiti potrošača u pisanoj formi kako bi potrošač donio odluku u vezi s otkazom ili izmjenom cijene.

(2) U tim slučajevima potrošač ima pravo da:

a) prihvati otkaz aranžmana;

b) prihvati izmijenjene ugovorne odredbe i novu cijenu s tim da ako je drugi ponuđeni aranžman lošijeg kvaliteta ili sa nižom cijenom, organizator putovanja mora refundirati potrošaču razliku u cijeni, a ako je drugi ponuđeni aranžman skuplji, organizator putovanja ne smije tražiti razliku u cijeni od potrošača;

c) zatraži otkaz ugovora bez obaveze plaćanja naknade štete;

d) mu se ponudi aranžman iste ili veće vrijednosti ako organizator putovanja može da ponudi takav aranžman, s tim da u slučaju više cijene potrošač nije obavezan da doplati razliku u cijeni.

(3) Potrošač mora bez odgađanja obavijestiti organizatora putovanja o svojoj odluci.

(4) U slučaju otkaza ugovora prije polaska, potrošaču se mora refundirati kapara koju je uplatio i to u roku od 30 dana od dana prijema pisanog obavještenja. Ne može se tražiti od potrošača da plati naknadu štete u slučaju otkaza ugovora prije polaska i potrošač ima i pravo da mu se isplati kamata na njegovu uplaćenu kaparu po stopi koju obračunava komercijalna banka na tromjesečne depozite za period od dana uplate kapare do dana otkazivanja ugovora.

(5) Ako do izmjena u aranžmanu dođe u toku izvršenja ugovora, potrošač, ako odluči da odustane od ugovora, snosi samo realne troškove izvršenih usluga do momenta odustajanja.

(6) Bez obzira na vrstu odluke koju donese, potrošač ima pravo da traži naknadu štete.

(7) O svakom propustu u vezi sa izvršenjem ugovora koji primijeti na licu mjesta, potrošač mora obavijestiti pružaoca odgovarajućih usluga i organizatora i/ili trgovca na malo, u pisanoj formi ili na bilo koji drugi odgovarajući način, što je prije moguće.

Član 87

(1) Potrošač nema pravo da primi naknadu za neizvršenje ugovora od organizatora putovanja iz sljedećih razloga:

a) ako je ugovor otkazan zbog nedovoljnog broja učesnika pod uslovom da je potrošač bio unaprijed informisan o toj klauzuli ugovora;

b) ako je ugovor otkazan zbog više sile kao posljedice nepredvidivog i izuzetnog događaja čije su posljedice takve prirode da se nisu mogle izbjeći i pored dužne pažnje.

(2) Prebukiranje kapaciteta ne smatra se višom silom u smislu stava (1) tačke b) ovog člana.

Član 88

(1) Organizator putovanja mora preduzeti sve neophodne mjere u slučaju otkazivanja ugovora a posebno u vezi sa povratkom potrošača ako je povratna karta bila ugovorena.

(2) Organizator putovanja snosi sve ostale troškove u vezi sa slučajem iz stava (1) ovog člana.

Član 89

(1) Organizator putovanja i posrednik su zajednički solidarno odgovorni potrošaču za izvršenje ugovorenih usluga kao i za štetu nastalu usljed neizvršenja ugovora čak i u slučaju kada je ugovor zaključio posrednik u njegovo ime a za račun organizatora putovanja.

(2) Lica koja pružaju usluge tokom putovanja na zahtjev organizatora putovanja i posrednika ili lica koje naruči te usluge odgovorni su potrošaču za izvršenje tih usluga kao i za štetu nastalu zbog neizvršenja ili nepotpunog izvršenja, a potrošač ima pravo da uputi odštetni zahtjev bilo kojem od navedenih lica.

Član 90

(1) Organizator putovanja dužan je da za svaki aranžman obezbijedi garanciju kod banke ili osiguravajućeg društva, radi naknade potrošaču:

a) plaćanja cijene aranžmana, ako zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora izostanu usluge aranžmana;

b) troškova koji nastanu zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora, za povratak potrošača u mjesto polaska.

(2) Garancija iz stava (1) ovog člana daje se u obliku polise osiguranja, gotovinskog pologa, bankovne garancije i sl.

XV – VREMENSKI ZAKUP TURISTIČKOG OBJEKTA

Član 91

(1) Ugovor o neposrednom i posrednom sticanju prava na upotrebu turističkog objekta (nekretnine) na osnovu zakupa na određeno vrijeme (u daljnjem tekstu: ugovor o zakupu), mora biti sačinjen u pisanoj formi i zaključuje se na period koji ne može biti kraći od tri godine.

(2) Ugovor o zakupu mora sadržavati sljedeće odredbe:

a) naziv i sjedište, s punom adresom firme koja prodaje vremenski zakup turističkog objekta;

b) naziv (ime i prezime) i sjedište, s punom adresom pravnog ili fizičkog lica koje je vlasnik ili ima pravo raspolaganja turističkim objektom;

c) ime, prezime i adresu potrošača;

d) tačan opis prava koja potrošač ostvaruje ugovorom o zakupu;

e) naziv i tačan opis turističkog objekta i njegove popunjenosti, ako se pravo odnosi na određenu nekretninu, državu, pokrajinu, grad ili mjesto i naselje u kojem se nalazi turistički objekat, položaj, kategoriju, komunalnu opremljenost i druge podatke važne za njegovu upotrebu;

f) period u kojem se mogu ostvariti prava iz ugovora o zakupu i vrijeme kada ugovor stupa na snagu;

g) ako turistički objekat nije dovršen u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu, tačne podatke o stanju gradnje i rok do kojeg se predviđa da će on biti u upotrebi, broj spisa građevinske dozvole, naziv i punu adresu organa koji je izdao građevinsku dozvolu;

h) podatke o zajedničkim komunalnim uslugama kojima će raspolagati turistički objekat (priključci za gas, električnu i toplotnu energiju, vodu, telekomunikacije, kablovsku televiziju i dr.);

i) garanciju za uredno dovršenje turističkog objekta i obeštećenje, ako objekat ne bude uopšte dovršen ili ne bude dovršen u ugovorenom roku, te način ostvarenja garancije;

j) tačnu cijenu upotrebe vremenskog zakupa turističkog objekta;

k) poreze, prireze i druge takse koje je potrošač dužan da plati, a koji nisu obuhvaćeni cijenom iz tačke j) ovog člana;

l) troškove koje je potrošač, osim cijene, dužan da plaća u vezi s upotrebom turističkog objekta i principa obračuna tih troškova (boravišna taksa, održavanje i upravljanje turističkim objektom, upotreba zajedničkih prostorija i prostora, aparata i uređaja, odlaganje (odvoz) smeća, gas, električna i toplotna energija, voda i dr.);

m) podatke o zajedničkim prostorijama, prostorima i uređajima (bazen, sauna, praonica i sušionica veša, terasa, vrt, podrum, drvarnica i dr.) i uslovima za pristup potrošača tim prostorijama, prostorima i uređajima;

n) pravila za održavanje, popravke, upravljanje i poslovno vođenje turističkog objekta;

o) prava potrošača prema odredbama ovog Zakona;

p) odredbu da se potrošač ne može teretiti za bilo kakve naknade osim ugovorenih;

r) mogućnost zamjene ili dalje prodaje iz ugovora o zakupu;

s) uslove za otkazivanje ugovora o zakupu;

t) način rješavanja sporova;

u) odredbu o sudskoj nadležnosti i primjeni određenog materijalnog prava u slučaju spora;

v) mjesto i datum zaključenja ugovora o zakupu.

(3) Puna adresa iz stava (2) tač. a), b) i g) ovog člana obavezno sadrži mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefona i telefaksa, te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog faha.

(4) Trgovac je dužan da sva obavještenja iz ovog člana saopšti svakom potrošaču koji traži podatke o turističkom objektu.

Član 92

(1) Potrošač ima pravo da bez navođenja razloga raskine ugovor o zakupu bez plaćanja bilo kakve kazne ili nekih drugih troškova, putem pisanog obavještenja trgovcu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora o zakupu.

(2) Za vrijeme roka za raskid iz stava (1) ovog člana trgovac ne smije tražiti od potrošača bilo kakva plaćanja.

(3) Ako ugovor o zakupu ne sadrži sve odredbe propisane u članu 91. ovog Zakona, period za raskid ugovora produžava se na tri mjeseca od dana njegovog zaključenja. Ako potrošač dobije te podatke u roku od tri mjeseca, rok od 15 dana iz stava (1) ovog člana počinje se računati od dana prijema obavještenja.

XVI – NEPRAVEDNE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA

Član 93

(1) Ugovorne odredbe obavezuju potrošača samo ako je prije zaključenja ugovora bio upoznat sa njegovim sadržajem, odnosno ako su mu ugovorni uslovi bili poznati u vrijeme zaključenja ugovora.

(2) Ugovorne odredbe treba da budu razumljive i u vezi s drugim odredbama u istom ili drugom ugovoru između istih strana uzimajući u obzir prirodu proizvoda ili usluge i svih drugih učesnika u vezi sa zaključenjem ugovora.

(3) U slučaju nedoumice u vezi sa značenjem pojedinih odredaba u ugovoru, važiće značenje koje je povoljnije za potrošača.

(4) Smatra se da je potrošač bio upoznat sa ugovornim odredbama ako ga je trgovac upozorio i ako su mu one bile dostupne.

Član 94

(1) Trgovac ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepravedne ili koje bi prouzrokovale štetu potrošaču.

(2) Ugovorne odredbe iz stava (1) ovog člana ništavne su.

Član 95

Ugovorne odredbe koje potrošač nije lično ugovarao smatraće se nepravednim ako:

a) stvaraju značajnu nejednakost između prava i obaveza ugovornih strana na štetu potrošača;

b) bi ispunjenje ugovornih obaveza značajno odstupilo od opravdanog očekivanja potrošača;

c) su u suprotnosti s principom poštenja, savjesti i dobrim poslovnim običajima.

Član 96

U opštim uslovima formularnih ugovora naročito nije punovažna odredba:

a) kojom sebi ugovorna strana zadržava pravo na neprimjereno duge ili nedovoljno određene rokove za prihvatanje ili odbijanje neke ponude ili obavljanje neke radnje;

b) kojom sebi ugovorna strana, odstupajući od pravnih propisa, zadržava pravo na neprimjereno dug ili nedovoljno određen dodatni rok za činjenje na koje je obavezna;

c) kojom ugovorna strana predviđa da sebe bez stvarno opravdanog i u ugovoru navedenog razloga oslobodi od obaveze izvršenja;

d) kojom ugovorna strana predviđa da obećano činjenje može izmijeniti ili od njega odstupiti isključivo uzimajući u obzir svoj interes;

e) na osnovu koje izjava ugovornog partnera ugovorne strane, prilikom preduzimanja ili propuštanja određene radnje, važi kao da je od njega data ili kao da nije data, osim ako:

1) je ugovornom partneru odobren primjereni rok za davanje izričite izjave i

2) se ugovorna strana obavezuje da ugovornog partnera na početku roka uputi na predviđeni značaj njegovog ponašanja;

f) kojom se predviđa da izjava ugovorne strane od posebnog značaja važi kao da ju je druga ugovorna strana primila;

g) da ugovorna strana, za slučaj da jedna ugovorna strana odustane od ugovora ili otkaže ugovor:

1) može zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za korišćenje ili upotrebu neke stvari ili nekog prava ili za izvršene obaveze; ili

2) može zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za izdatke;

h) kojom ugovorna strana predviđa da se oslobodi obaveze na ispunjenje ugovora u slučaju nemogućnosti raspolaganja činjenjem, ako se ne obavezuje da:

1) bez odgađanja informiše ugovornog partnera o nemogućnosti raspolaganja i

2) nadoknadi protivuslugu ugovornog partnera bez odgađanja;

i) koja predviđa povećanje novčane naknade za robu ili obaveze koje su trebalo da budu isporučene ili ispunjene u roku od četiri mjeseca nakon zaključenja ugovora;

j) kojom se isključuje ili ograničava pravo odbijanja činjenja ili pravo zadržavanja, koje ugovornom partneru ugovorne strane pripada po pravilima o istovremenom ispunjenju obaveza;

k) kojom se ugovornom partneru ugovorne strane oduzima ovlašćenje da izvrši prebijanje sa vremenski neograničenim ili pravosnažno utvrđenim potraživanjem;

l) kojom se ugovorna strana oslobađa zakonske obaveze da drugu ugovornu stranu opomene ili da rok za ispunjenje obaveze;

m) kojom ugovorna strana ugovara paušalni iznos naknade štete ili naknade umanjene vrijednosti, ako:

1) paušalni iznos prelazi štetu koja se u propisanim slučajevima i prema uobičajenom toku stvari može očekivati ili prelazi umanjenje vrijednosti koje uobičajeno nastaje; ili

2) drugoj ugovornoj strani bude onemogućen dokaz o tome da šteta ili umanjenje vrijednosti uopšte nije ni nastalo ili da je znatno manje od paušala;

n) kojom se ugovornoj strani za slučaj neprimanja ili zakasnjelog primanja obaveze ili za slučaj da druga ugovorna strana raskine ugovor, obeća plaćanje ugovorne kazne;

o) kojom se u slučaju skrivljene povrede ugovorne obaveze ugovorne strane isključuje ili ograničava pravo druge ugovorne strane da raskine ugovor ili da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ugovora;

p) koja isključuje pravo druge ugovorne strane da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja cijelog ugovora ili da raskine cjelokupni ugovor, ako djelimično ispunjenje ugovora za nju ne predstavlja nikakav interes, u slučaju da je ugovorna strana djelimično odgovorna za povredu ugovorne obaveze;

r) kojom se kod ugovora o isporukama novoproizvedenih stvari i obaveza:

1. odgovornost ugovorne strane za nedostatke u cjelini ili djelimično isključuje, odnosno ograničava prethodnim upućivanjem da se prava prema trećim licima (proizvođačima dijelova) ostvare sudskim putem, ili se ograničava na priznavanje zahtjeva protiv trećih lica;

2. zahtjevi protiv ugovorne strane ograničavaju samo na naknadno ispunjenje – otklanjanje nedostataka, ako ugovorom nije izričito drugačije predviđeno;

3. isključuje ili ograničava obaveza ugovorne strane da snosi potrebne troškove naknadnog ispunjenja – otklanjanja nedostataka;

4. ugovorna strana uslovljava naknadno ispunjenje – otklanjanje nedostataka prethodnom isplatom cjelokupne ugovorene cijene ili njenog većeg dijela, neproporcinalno nedostacima;

5. ugovorna strana odredi rok za prigovore zbog skrivenih nedostataka na stvari koji je kraći od roka određenog tačkom f) ovog stava;

6. skrati rok za stavljanje prigovora zbog nedostataka stvari na rok kraći od dvije godine ili za pravo na raskid ugovora odnosno smanjenja obaveze;

s) kojom se kod nekog ugovornog odnosa, čiji je predmet redovna isporuka robe ili redovno obavljanje usluga ili proizvodnih obaveza od ugovorne strane:

1. odredi da ugovor vezuje drugu stranu duže od dvije godine;

2. ugovorni odnos koji drugu stranu vezuje prećutno produžava za više od godinu dana;

3. na teret druge ugovorne strane odredi otkazni rok duži od tri mjeseca prije isteka ranije dogovorenog ili prećutno produženog trajanja ugovora;

t) po kojoj neka treća strana umjesto ugovorne strane može preuzeti prava i obaveze iz kupoprodajnih ugovora ili ugovora o djelu, osim ako je u toj odredbi:

1. treća strana navedena po imenu; ili

2. drugoj ugovornoj strani priznato pravo da raskine ugovor;

u) kojom ugovorna strana zastupniku druge ugovorne strane:

1. nametne vlastitu odgovornost ili obavezu preuzimanja posljedica, bez posebne izričite izjave koja je na to usmjerena; ili

2. u slučaju zastupanja bez punomoći nametne odgovornost koja prelazi odgovornost propisanu ovim Zakonom za takav slučaj;

v) kojom ugovorna strana mijenja obavezu dokazivanja na štetu druge ugovorne strane, a naročito na taj način što:

1. nametne odgovornost za okolnosti za koje prema zakonu odgovara ugovorna strana;

2. nameće pretpostavku da je druga ugovorna strana potvrdila postojanje određenih činjenica i bez njene izričite izjave;

z) kojom su izjave koje treba dati ugovornoj strani ili nekoj trećoj strani vezane za strožu formu od pisane ili od zakonom propisane za posebne slučajeve.

Član 97

(1) Za ugovore zaključene u Bosni i Hercegovini između domaćeg potrošača i stranog pravnog ili fizičkog lica obavezno, se kao pravna zaštita potrošača, ugovara nadležnost Suda Bosne i Hercegovine.

(2) Odredba koja je u suprotnosti sa stavom (1) ovog člana ništavna je.

(3) Ugovor između domaćeg potrošača i stranog pravnog ili fizičkog lica, i svaki ugovor o prodaji na daljinu, bez obzira na sjedište trgovca, smatraće se ugovorom zaključenim u Bosni i Hercegovini.

XVII – NOSIOCI ZAŠTITE POTROŠAČA

Član 98

Subjekti odgovorni za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini su:

a) Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo);

b) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovine;

c) Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine;

d) Konkurencijski savjet Bosne i Hercegovine;

e) nadležni entitetski i organi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;

f) kancelarije za konkurenciju i zaštitu potrošača u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: KKZP entiteta);

g) udruženja potrošača;

h) obrazovne institucije i mediji;

i) inspekcijski i drugi organi, u skladu sa zakonom.

Član 99

(1) Ministarstvo u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove u oblasti zaštite potrošača, a naročito:

a) koordinira izradu državnog godišnjeg programa za zaštitu potrošača;

b) koordinira rad i aktivnosti na zaštiti potrošača sa nadležnim entitetskim i organima i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Konkurencijskim savjetom Bosne i Hercegovine, Savjetom za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine i KKZP entiteta;

c) prati stanje u oblasti zaštite potrošača i, u okviru svoje nadležnosti, predlaže nadležnim organima izmjene propisa u vezi sa zaštitom potrošača;

d) sarađuje i razmjenjuje infomacije i podatke sa svim subjektima odgovornim za zaštitu potrošača;

e) vodi evidenciju dodijeljenih javnih poslova Savezu udruženja potrošača Bosne i Hercegovine.

Član 100

(1) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini je nezavisna institucija uspostavljena sa ciljem da promoviše dobru i efikasnu implementaciju politike zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini.

(2) Ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imenuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva.

(3) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini imenuje se na mandat od pet godina sa mogućnošću još jednog ponovnog imenovanja.

(4) Svaki građanin Bosne i Hercegovine u godinama kada uživa puna građanska i politička prava a koji je pokazao iskustvo na polju zaštite potrošača i ima visoke moralne vrijednosti može biti izabran za ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini.

(5) Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini ima status pravnog lica sa sjedištem u Mostaru.

(6) Na Statut i pravila rada Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini saglasnost daje Savjet ministara Bosne i Hercegovine.

(7) Sredstva za rad Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini obezbjeđuju se iz buxeta institucija Bosne i Hercegovine.

Član 101

Obaveze Ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini su da:

a) pruža informacije o pravima i obavezama potrošača i daje podršku udruženjima potrošača u njihovim aktivnostima;

b) prati ili predlaže aktivnosti u vezi sa odnosom kompanija – potrošač, kako je regulisano ovim Zakonom, propisima koji regulišu obligacione odnose ili nekim drugim zakonom;

c) istražuje pojave na tržištu usmjerene prema potrošaču po službenoj dužnosti ili tragom žalbi i koordinira svoje aktivnosti sa entitetskim tržišnim inspekcijama;

d) donosi odluke i preduzima druge mjere u slučajevima pritužbi potrošača ili kršenja dobrih poslovnih običaja;

e) izdaje smjernice ili preporuke o posebnim standardnim uslovima ili aktivnostima koje se primjenjuju u posebnim sektorima poslovanja ili koje primjenjuju specifični ekonomski operatori;

f) preporučuje upotrebu određenih uslova ugovora u ugovorima koji se koriste u posebnim sektorima poslovanja;

g) pregovara sa predstavnicima određenih trgovinskih udruženja o modelima ugovora koji se primjenjuju u specifičnim sektorima poslovanja;

h) predlaže i inicira rješavanje potrošačkih sporova primjenom mehanizama za alternativno rješavanje sporova;

i) kontaktira sa Institucijom ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini o zajedničkim problemima, posebno o uslugama od opšteg interesa ili javnim uslugama;

j) predlaže Savjetu za zaštitu potrošača i Savjetu ministara Bosne i Hercegovine potrebna unapređenja Zakona o zaštiti potrošača, te doprinosi usmjeravanju i efikasnosti politike u oblasti zaštite potrošača;

k) istražuje uticaj drugih inicijativa vlasti na zaštitu potrošača.

Član 102

Na odluke Ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini mogu se uložiti žalbe u mjeri u kojoj ovaj Zakon ili bilo koji drugi relevantni propisi izričito dozvoljavaju takvu žalbu.

Član 103

Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini je ovlašćen da:

a) izdaje instrukcije za prestanak sprovođenja aktivnosti koje su u suprotnosti sa potrošačkim zakonodavstvom i da iznosi te instrukcije pred sud;

b) pokreće postupak pred nadležnim sudom;

c) pokreće postupak pred nadležnim sudom u slučajevima za naknadu štete nanesene kolektivnom interesu potrošača, u skladu sa odredbama ovog Zakona.

Član 104

U obavljanju svojih dužnosti, ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini davaće prioritet onim problemima čije rješavanje je od najvećeg značaja za potrošače i ovlašćen je da ne preduzima mjere po pitanjima pritužbi potrošača koje su manje važnosti.

Član 105

(1) Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini svake godine podnosi izvještaj o svom radu Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.

(2) Svi izvještaji koje bude podnosio Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini, uključujući i godišnje izvještaje, objavljuju se u “Službenom glasniku BiH”.

Član 106

(1) Savjet ministara Bosne i Hercegovine imenuje članove Savjeta za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine u kojem su predstavnici:

a) Ministarstva, predsjedavajući;

b) Konkurencijskog savjeta BiH, član;

c) Kancelarije za veterinarstvo BiH, član;

d) Uprave za fitosanitarnu zaštitu BiH, član;

e) Agencije za statistiku BiH, član;

f) Instituta za standarde BiH, član;

g) Instituta za metrologiju BiH, član;

h) Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, član;

i) Ministarstva trgovine Federacije Bosne i Hercegovine, član;

j) Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, član;

k) nadležnog organa Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, član;

l) dva predstavnika Saveza udruženja potrošača Bosne i Hercegovine, članovi;

m) po jednog predstavnika organizacije potrošača entiteta, članovi.

(2) Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine će se sastajati najmanje četiri puta godišnje.

Član 107

Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine u okviru svojih nadležnosti obavlja poslove, a naročito:

a) predlaže na usvajanje Savjetu ministara Bosne i Hercegovine državni godišnji program za zaštitu potrošača i prati njegovo izvršenje;

b) utvrđuje osnove politike zaštite potrošača;

c) usmjerava obim djelatnosti koje se finansiraju, odnosno sufinansiraju iz buxeta Bosne i Hercegovine.

Član 108

Državni godišnji program za zaštitu potrošača naročito sadrži:

a) principe i ciljeve politike za zaštitu potrošača;

b) zadatke koji imaju prednost prilikom ostvarivanja politike za zaštitu potrošača, a koji će se obavljati prenošenjem javnih poslova udruženjima za zaštitu potrošača;

c) okvirni obim finansijskih sredstava za ostvarivanje zadataka;

d) okvirni obim finansijskih sredstava za podsticanje razvoja i djelovanja udruženja za zaštitu potrošača.

Član 109

Savjet za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine obavlja poslove zaštite potrošača u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima koji regulišu ovu materiju.

Član 110

(1) Entitetski KKZP, u saradnji sa udruženjima potrošača, pripremaju godišnje programe za zaštitu potrošača koji moraju biti usklađeni sa državnim godišnjim programom za zaštitu potrošača. Entitetski godišnji programi za zaštitu potrošača finansiraju se iz buxeta Bosne i Hercegovine, kojima se određuju njihovi ciljevi i zadaci, određuju udruženja potrošača kojima su, u skladu sa zakonom, dodijeljeni javni poslovi.

(2) Entitetski KKZP, osim poslova iz stava (1) ovog člana, obavljaju i:

a) sve poslove prenosa javnih poslova udruženjima potrošača i prati njihov rad usko sarađujući;

b) ustanovljava registar udruženja potrošača kojima su preneseni javni poslovi;

c) prati izvršavanje godišnjeg programa za zaštitu potrošača;

d) izvještava javno mnjenje o povredama prava i interesa potrošača, sarađuje i razmjenjuje sve potrebne informacije sa subjektima nosiocima zaštite potrošača iz člana 98. ovog Zakona.

Član 111

(1) Djelatnost zaštite potrošača obavljaju udruženja potrošača, koja upisom u registar udruženja u skladu sa zakonom stiču svojstvo pravnog lica.

(2) Udruženja potrošača su neprofitne i nevladine organizacije i ne mogu se baviti privrednom djelatnošću.

(3) Udruženja potrošača djeluju na nivou Bosne i Hercegovine, entiteta, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kantona, grada ili opštine.

(4) Udruženja potrošača iz stava (1) mogu osnovati Savez udruženja potrošača Bosne i Hercegovine, radi uzajamne pomoći i ostvarivanja interesa zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini i međunarodnim organizacijama potrošača.

(5) U Savez udruženja potrošača Bosne i Hercegovine mogu se učlaniti entitetska i udruženja potrošača Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine pod istim uslovima.

Član 112

(1) Udruženja potrošača osnivaju potrošači radi predstavljanja i zaštite svojih prava i moraju djelovati nezavisno od trgovaca, uvoznika, dobavljača i davalaca usluga.

(2) U okviru svojih nadležnosti, udruženje potrošača:

a) stara se o zaštiti pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača;

b) daje savjete i pruža druge vrste pomoći za ostvarivanje prava potrošača;

c) informiše potrošače o cijenama, kvalitetu, kontroli i bezbjednosti proizvoda i usluga koji se nalaze ili će se naći na tržištu;

d) po potrebi organizuje, u saradnji sa Ministarstvom, KKZP entiteta, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ili nadležnim organima inspekcije, uporedna ispitivanja kvaliteta, uticaja na zdravlje, cijenu prehrambenih proizvoda, zaštite životne sredine i o rezultatima informišu javnost;

e) nadležnim organima dostavljaju informacije za utvrđivanje odgovornosti trgovca ili davaoca usluga koji prodaju proizvode ili pružaju usluge koji ne odgovaraju propisanim uslovima u pogledu bezbjednosti i kvaliteta;

f) sarađuje sa svim nadležnim organima, inspekcijama, udruženjima potrošača i drugim subjektima u Bosni i Hercegovini kojima je u skladu sa zakonom propisana obaveza zaštite potrošača.

Član 113

Udruženja potrošača donose godišnje planove rada, i u zavisnosti od područja na kojem djeluju, odnosno za koje su registrovana, konkurišu za dobijanje javnih poslova za oblast zaštite potrošača. Ako dobiju javne poslove, sredstva za finansiranje ili sufinansiranje dodjeljuju im se iz buxeta Bosne i Hercegovine.

Član 114

(1) Javni poslovi u oblasti zaštite potrošača udruženjima potrošača dodjeljuju se odlukom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, entitetskih i Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prenosioci), na osnovu javnog konkursa.

(2) Javni konkurs iz stava (1) ovog člana sadrži naročito:

a) predmet dodjele;

b) uslove za obavljanje javnih poslova;

c) period za koji se dodjeljuju javni poslovi;

d) rok do kojeg se ponude podnose;

e) rok do kojeg će podnosilac ponude biti obaviješten o izboru.

Član 115

(1) Odnosi između prenosioca i primaoca javnih poslova uređuju se ugovorom o prenosu javnih poslova.

(2) Ugovorom iz stava (1) ovog člana utvrđuje se naročito:

a) obim i dinamika obavljanja javnih poslova;

b) početak obavljanja javnih poslova;

c) uslovi, način i rok za otkazivanje prenesenih javnih poslova;

d) sredstva koja prenosilac obezbjeđuje za obavljanje javnih poslova.

(3) Ugovor o prenosu javnih poslova zaključuje se u pisanoj formi.

Član 116

Obrazovanje potrošača obavlja se putem:

a) posebnih kurseva, seminara i savjetovanja;

b) sredstava javnog informisanja (TV, radio, štampa);

c) specijalnih publikacija za obrazovanje potrošača.

XVIII – NADZOR NAD TRŽIŠTEM I UPRAVNE MJERE

Član 117

Nadzor nad sprovođenjem ovog Zakona obavljaju nadležni organi utvrđeni članom 98. stav (1) tačke a) do e) i tačka i) ovog Zakona u skladu s ovlašćenjima utvrđenim posebnim zakonima i drugim propisima.

Član 118

Ako trgovac neopravdano odbije zahtjev potrošača, inspektor će na zahtjev potrošača donijeti rješenje kojim se trgovcu naređuje da udovolji opravdanom zahtjevu potrošača.

Član 119

(1) Inspektor će donijeti rješenje kojim naređuje obustavljanje prodaje proizvoda do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, ako ustanovi da:

a) prodajna cijena proizvoda, odnosno usluge, nije vidljivo istaknuta ili nije istaknuta u službenoj valuti Bosne i Hercegovine;

b) trgovac prilikom prodaje proizvoda potrošaču nije obezbijedio propisane isprave, oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlašćenih servisa;

c) trgovac rasprodaju proizvoda nije objavio na način uobičajen u mjestu prodaje;

d) proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja;

e) najveći procenat sniženja cijena proizvoda na rasprodaji ne iznosi najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji;

f) proizvod koji je na rasprodaji, jer mu uskoro ističe rok upotrebe, nema vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe;

g) trgovac koji putem rasprodaje prodaje proizvod sa nedostatkom ili greškom nije takav proizvod fizički odvojio od redovne prodaje ispravnog proizvoda i vidljivo istaknuo da se radi o prodaji proizvoda sa nedostatkom ili greškom te svaki pojedinačni proizvod posebno označio;

h) trgovac koji prodaje proizvode kojim uskoro ističe rok upotrebe nije takve proizvode fizički odvojio od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo istakao da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok upotrebe.

(2) Inspektor će donijeti rješenje kojim zabranjuje prodaju proizvoda ako ustanovi da:

a) propisani rok upotrebe nije jasno, vidljivo i čitko naznačen na omotu proizvoda;

b) je trgovac pustio u prodaju proizvod koji zbog njegovih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili kvalitetu, odnosno da na njegovom omotu nema oznake za koje je namjene upotrebljiv;

c) trgovac proizvod ne prodaje s odgovarajućim omotom;

(3) Žalba na rješenje iz st.(1) i (2) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja.

XIX – PRAVNA ZAŠTITA POTROŠAČA

Član 120

Nadležni sud će svojim aktom narediti prestanak bilo kakvog čina ili prakse koji su u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji štete zajedničkim interesima potrošača.

Član 121

Institucije i udruženja iz člana 98. ovog Zakona, izuzev onih pod tačkom h), ovlašćene su da pokrenu postupak pred nadležnim sudom za donošenje akta iz člana 120. ovog Zakona.

Član 122

(1) Postupak iz čl. 120. i 121. ovog Zakona sprovodi se po odredbama hitnog postupka.

(2) Sud ima ovlašćenja da naloži objavljivanje presude u cjelini ili djelimično u medijima ili da zatraži korektivnu izjavu od tužene strane.

(3) Sud može odlučiti o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan kašnjenja u izvršenju sudske odluke.

(4) U slučaju kršenja odredaba koje se odnose na prezentovanje ugovora ili na postavljanje nekorektnih uslova u potrošačkim ugovorima, postupak pred nadležnim sudom može biti pokrenut zajednički ili pojedinačno protiv trgovaca iz istog ekonomskog sektora ili njihovih asocijacija koji koriste ili preporučuju istu praksu ili postavljanje sličnih nekorektnih uslova.

Član 123

U istom postupku, institucija ili udruženje ima ovlašćenja da zahtijeva kompenzaciju za štetu nanesenu kolektivnim interesima potrošača.

Član 124

(1) Procedure alternativnog rješavanja sporova biće uspostavljene od ovlašćenih tijela za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini čija će zadaća biti rješavanje potrošačkih tužbi.

(2) Takve procedure će biti uspostavljene i primjenjivaće se u skladu sa kriterijumima koje postavi Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini.

XX – KAZNENE ODREDBE

Član 125

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 3.500 KM kazniće se za prekršaj trgovac ako:

a) prodajnu cijenu proizvoda i usluge ne istakne vidljivo i u službenoj valuti Bosne i Hercegovine (član 11. stav (1) ovog Zakona);

b) cijenu za jedinicu mjere, naziv i tip proizvoda ne istakne vidljivo (član 11. stav (3) ovog Zakona);

c) prodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere ne označi jasno, vidljivo, čitko i jednoobrazno na proizvodu, odnosno omotu, na prodajnom mjestu proizvoda i usluga, kao i na proizvodu u izlogu (član 11. stav (6) ovog Zakona);

d) za prodajni proizvod, odnosno pruženu uslugu ne izda račun potrošaču (član 11. stav (7) i član 38. st. (1) i (2) ovog Zakona);

e) se ne pridržava prodajne cijene proizvoda ili usluga (član 11. stav (10) ovog Zakona);

f) potrošača na njegov zahtjev ne upozna sa svojstvima ponuđenog proizvoda (član 15. stav (1) ovog Zakona);

g) na izabranom uzorku proizvoda ne prikaže rad proizvoda i dokaže njegovu ispravnost (član 15. stav (2) ovog Zakona);

h) ne povuče iz prodaje proizvod na čijem izabranom uzorku ne može ili ne zna da prikaže njegovu upotrebu ili da d� potrebna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 15. stav (3) ovog Zakona);

i) cijenu posebnog papira za zamotavanje i upotrebu dodatnih ukrasa ne istakne jasno i vidljivo (član 17. stav (2) ovog Zakona);

j) proizvod na rasprodaji nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja (član 8. stav (2) ovog Zakona);

k) isporučilac usluga ne omogući potrošaču ugradnju potrošačog mjerila (član 35. stav (2) ovog Zakona);

l) za vrijeme ugovaranja, a najkasnije prije isporuke, potrošač ne dobije pisano obavještenje sa svim podacima (član 44 stav (1) ovog Zakona);

m) neposredno nakon otpreme proizvoda potrošača ne obavijesti o vremenu i načinu otpreme (član 45 stav (2) ovog Zakona);

n) potrošača prije zaključenja ugovora o kreditu ne upozna u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama i ukupnim troškovima kredita ili ako oni nisu prikazani pojedinačno za svaku stavku ugovora o kreditu (član 54. ovog Zakona);

o) u pisanoj formi ne obavijesti potrošača prije ili za vrijeme zaključenja ugovora o odredbama iz člana 58. stav (2) ovog Zakona;

p) na razuman način prilikom zaključenja ugovora i prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogućnosti i u elektronskoj formi ne obavijesti zainteresovanu stranu o uslovima upotrebe EIP-a u skladu sa odredbama iz člana 72. ovog Zakona;

r) nakon obavljenog prenosa novčane vrijednosti u pisanoj formi ne obavijesti vlasnika o podacima iz člana 73. stav (1) ovog Zakona;

s) vlasniku ili korisniku EIP-a blagovremeno lično ne saopšti promjenu uslova u ugovoru (član 76. stav (1) ovog Zakona);

t) ne brine da korisnik EIP-a može u svako doba dana i noći prijaviti gubitak ili krađu EIP-a (član 78. stav (1) ovog Zakona).

(2) Ako je trgovac pravno lice, za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 150 KM inspektor će kazniti na licu mjesta odgovorno lice u pravnom licu, odnosno fizičko lice – trgovca za prekršaj iz stava (1) ovog člana.

Član 126

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM kazniće se za prekršaj trgovac, ako:

a) ne posluje na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini i ako u pisanim dokumentima ne koristi puni naziv firme i sjedišta ili skraćeni naziv firme i sjedišta, ako je skraćeni naziv upisan u sudski ili zanatski registar (član 6. ovog Zakona);

b) prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji je u suprotnosti sa dobrim poslovnim običajima (član 7. stav (1) ovog Zakona);

c) potrošaču ne omogući provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kvalitet i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge (član 11. stav (9) ovog Zakona);

d) potrošaču proizvod ne dostavi u ispravnom stanju, u ugovorenoj količini i kvalitetu u dogovorenom roku, i tom prilikom ne uruči sve prateće dokumente (član 13. stav (1) ovog Zakona);

e) ne sačuva sva svojstva proizvoda koji je namijenjen prodaji, a naročito proizvoda koji ima ograničeni rok upotrebe (član 14. stav (1) ovog Zakona);

f) na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe taj rok ne označi jasno, vidljivo i čitko (član 14. stav (2) ovog Zakona);

g) potrošaču ne da detaljna uputstva i objašnjenja o proizvodu koji prodaje (član 15. stav (2) ovog Zakona);

h) proizvod prodaje bez odgovarajućeg omota ili ambalaže ili na zahtjev potrošača posebno ne omota proizvod (član 17. stav (1) ovog Zakona);

i) omot koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca posebno zaračuna kupcu (član 17. stav (3) ovog Zakona);

j) omot nije prilagođen obliku i masi proizvoda ili ako obmanjuje potrošača u pogledu mase i veličine proizvoda (član 17 stav (4) ovog Zakona);

k) u propisanom roku ne udovolji zahtjevu potrošača iz člana 20 stav (2) ovog Zakona;

l) proizvod nema deklaraciju, i ako ona ne sadrži propisane podatke (član 23. stav (4) ovog Zakona);

m) rasprodaju proizvoda ne objavi na način uobičajen u mjestu prodaje (član 8. stav (1) ovog Zakona);

n) se najveći procenat sniženja cijena ne odnosi na najmanje jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji (član 8. stav (3) ovog Zakona);

o) proizvod na rasprodaji kojem uskoro ističe rok upotrebe nema dodatno vidljivo istaknut krajnji rok upotrebe (član 9. ovog Zakona);

p) prodaju energije i vode potrošaču ne obračuna na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača (član 35. stav (1) ovog Zakona) ili pruženu uslugu ne obračuna u skladu sa članom 35. stav (3) ovog Zakona;

r) nema identifikacionu karticu (član 44. stav (3) ovog Zakona);

s) ugovor o prodaji na daljinu nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži obavezne elemente (član 44. stav (1) ovog Zakona);

t) prije zaključenja ugovora na daljinu putem sredstava za komuniciranje na daljinu ne obavijesti potrošača o svim odredbama iz člana 44. stav (1) ovog Zakona ili ako to obavještenje nije u skladu s odredbama člana 44. stav (2) ovog Zakona;

u) pisano obavještenje iz člana 4. ovog Zakona ne sadrži obavezu trgovca da podatke o potrošaču neće saopštiti trećoj strani, niti strani koja kao pravno ili fizičko lice djeluje unutar iste grupe preduzeća (koncern) kojoj pripada trgovac, osim ako to potrošač odobri trgovcu u pisanoj formi (član 46. ovog Zakona);

v) potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca (član 47. stav (6) ovog Zakona);

z) ugovorom o prodaji na daljinu obezbijedi potrošaču kredit sam ili putem trećeg lica, a u slučaju odustajanja potrošača od ugovora zahtijeva zatezne kamate ili druge troškove zbog raskida ugovora o kreditu (član 48. stav(2) ovog Zakona);

aa) isporuči potrošaču robu ili uslugu koje nije naručio, ako takva isporuka zahtijeva plaćanje (član 48. stav (1) ovog Zakona);

bb) bez prethodnog pristanka potrošača prema potrošaču upotrebljava pojedinačna sredstva za komunikaciju na daljinu (član 51. ovog Zakona);

cc) ugovor o kreditu ne sadrži sve odredbe iz člana 54. ovog Zakona;

dd) potrošača ne obavijesti u pisanoj formi o svakoj promjeni godišnje kamatne stope i troškova osam dana prije nastanka promjene i prilikom terećenja tekućeg računa potrošača (član 58. stav (3) ovog Zakona);

ee) ne obavijesti potrošača u pisanoj formi o iznosu godišnjih kamata i kamatnih stopa i troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog dozvoljenog prekoračenja tekućeg računa, kao i o svim obavezama koje nastanu za potrošača zbog prekoračenja njegovog tekućeg računa (član 58. stav (4) ovog Zakona);

ff) prekrši neku od odredaba iz člana 76. stav (3) ovog Zakona;

gg) ne postupi u skladu sa odredbama člana 81. stav (1) ovog Zakona;

hh) potrošača ne upozna sa svim ugovornim odredbama prije zaključenja ugovora, tako što će mu uručiti primjerak ugovora (član 81. stav (2) ovog Zakona);

ii) blagovremeno prije početka putovanja ne saopšti potrošaču u pisanom formi podatke propisane odredbama člana 82. ovog Zakona;

jj) organizator koji je prinuđen da prije polaska izvrši značajnu promjenu neke bitne ugovorne odredbe – naročito promjenu cijene – bez odgađanja to ne saopšti potrošaču u pisanoj formi, da bi mu pružio mogućnost donošenja odgovarajuće odluke (član 86. stav (1) ovog Zakona);

kk) od potrošača traži uplatu cjenovne razlike ako je drugi ponuđeni paket- aranžman vredniji od aranžmana iz ugovora (član 86. stav (2) tačka b) ovog Zakona);

ll) osim obeštećenja za razliku između predviđene i ostvarene cijene usluge ne obračuna i isplati pripadajuće kamate (član 86. stav (4) ovog Zakona);

mm) ugovor o vremenskom zakupu turističkog objekta nije sastavljen u pisanoj formi i ako ne sadrži sve elemente iz člana 91. st. (1),(2) i (3) ovog Zakona;

nn) u vrijeme roka za odustajanje od ugovora o vremenskom zakupu turističkog objekta potražuje plaćanja od potrošača (član 92. stav (2) ovog Zakona).

(2) Ako je trgovac pravno lice, za prekršaje iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.

Član 127

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000 KM do 8.000 KM kazniće se za prekršaj trgovac ako:

a) ne prodaje proizvod, odnosno ne pruža usluge svim potrošačima pod istim uslovima (član 7. stav (2) ovog Zakona);

b) u prodajnu cijenu ne uključi sve poreze, doprinose i takse i ako prodajna cijena nije jednaka prodajnoj cijeni iz knjige popisa (član 11. stav (2) ovog Zakona);

c) prodaje proizvod koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi ili propisanom kvalitetu (član 14. stav (3) ovog Zakona);

d) prilikom prodaje proizvoda potrošaču ne osigura propisane dokumente, oznake, podatke i deklaraciju, te popis vlastitih i ovlašćenih servisa (član 16. ovog Zakona);

e) je omot škodljiv za zdravlje (član 17. stav (4) ovog Zakona);

f) u slučaju nedostatka na proizvodu, na zahtjev i po izboru potrošača, ne postupi u skladu sa odredbama člana 18. ovog Zakona;

g) kod usluge koju je obavio nepravilno ili djelimično ne postupi u skladu sa odredbama člana 19. stav (1) ovog Zakona;

h) izgubi ili uništi proizvod koji je potrošač dao na popravku, održavanje ili doradu a po izboru potrošača ne isporuči u roku od osam dana od zahtjeva potrošača novi proizvod sa istim osobinama i za istu namjenu ili mu bez odgađanja ne namiri pričinjenu štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda (član 21. stav (1) ovog Zakona);

i) ošteti ili pokvari proizvod koji je primio na popravku, održavanje ili doradu, te o sopstvenom trošku ne popravi oštećenje odnosno ne ukloni kvar u roku od tri dana, ako se na taj način ne smanjuje vrijednost upotrebljivosti proizvoda (član 21. stav (2) ovog Zakona);

j) račun za pružene telekomunikacione usluge potrošaču ne sadrži sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti obračuna pruženih usluga ili račun za prodaju energije, vode, telekomunikacionih, komunalnih i drugih usluga ne dostavi pojedinačno za svaku uslugu (član 36. ovog Zakona);

k) zahtijeva ili izričito uslovljava kupovinu proizvoda ili pružanje usluge sa djelimičnim ili ukupnim avansom i isporuči proizvod ili pruži uslugu i nakon prijema avansa, te potrošaču nakon isporuke proizvoda ili pružene usluge ne obračuna i ne isplati kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, ako je rok isporuke duži od jednog mjeseca (član 37. ovog Zakona);

l) potrošaču osim cijene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama ne plati i dodatnih 10 % iznosa kupovne cijene za svakih 30 dana kašnjenja (član 47. stav (7) ovog Zakona);

m) ne isporuči proizvod ili ne pruži uslugu u roku od 15 dana od dana kada mu je potrošač poslao naruxbu i, u protivnom, ako potrošaču bez odgađanja ne vrati plaćeni iznos novca ako je platio avans (član 49. ovog Zakona);

n) zaključi sa potrošačem ugovor o kreditu koji sadrži odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u evrima (član 52a. ovog zakona);

o) onemogući potrošača da svoje obaveze iz ugovora o potrošačkom kreditu ispuni prijevremeno ili mu ne odobrava proporcionalno smanjenje ukupnih troškova kredita (član 65. ovog Zakona);

p) mijenja ugovorom utvrđenu cijenu kada u ugovoru to nije izričito dopušteno i kada ugovor ne sadrži podatke za izračunavanje nove cijene (član 83. stav (1) ovog Zakona);

r) povećava ugovorenu cijenu u periodu od 20 dana prije ugovorenog dana polaska (član 83. stav (4) ovog Zakona);

s) otkaže ugovor prije polaska i ne obešteti potrošača (član 86. stav (4) ovog Zakona);

t) ne izvrši ugovorne odredbe i ne obešteti potrošača (član 87. stav (1) ovog Zakona);

u) potrošač nije u mogućnosti da plati troškove povratka, a organizator ne obezbijedi njegov povratak (član 88. stav (1) ovog Zakona);

v) ne obezbijedi za svaki aranžman garanciju kod banke ili osiguravajućeg društva (član 90. stav (1) ovog Zakona);

z) oglašavanje proizvoda i usluga nije u skladu sa odredbama člana 29. i člana 94. stav (1) ovog Zakona;

(2) Ako je trgovac pravno lice za prekršaje iz stava (1) ovog člana, kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 2.000 KM.

Član 128

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 5.500 KM kazniće se za prekršaj dobavljač ako:

a) proizvod stavi u prodaju sa deklaracijom koja ne sadrži podatke propisane u članu 23. stav (4) i podzakonskim aktima iz člana 23. stav (7) ovog Zakona;

b) za tehnički složene proizvode ne utvrdi i u tehničkom uputstvu ne navede rok obezbijeđenog servisiranja i snabdijevanja tržišta rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti prema njegovoj namjeni (član 26. stav (1) ovog Zakona);

c) svoje servise, odnosno ovlašćene servise, servisere i tržište redovno ne snabdijeva potrebnom vrstom i količinom rezervnih dijelova, pribora i drugih proizvoda bez kojih se tehnički složen proizvod ne može upotrijebiti prema predviđenoj namjeni (član 27. stav (1) ovog Zakona).

(2) Ako je dobavljač pravno lice za prekršaje iz stava (1) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.000 KM.

XXI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 129

(1) KKZP entiteta utemeljeni na osnovu člana 9. Zakona o konkurenciji (“Službeni glasnik BiH”, broj 30/01) nastavljaju da obavljaju poslove iz svoje nadležnosti kako je propisano članovima 15, 16. i 17. tog zakona do 31. decembra 2005. godine.

(2) Od 1. januara 2006. godine poslove iz nadležnosti KKZP iz oblasti zaštite potrošača obavljaće nadležni entitetski i organi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 130

(1) Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 17/02 i 44/04).

(2) Nadležni organi donijeće propise za sprovođenje ovog Zakona kao i za sprovođenje relevantnih preporuka Evropske komisije u oblasti zaštite potrošača, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(3) Entiteti i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine dužni su da usklade sve propise i druge akte najduže u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 131

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Radno vrijeme:

Ponedjeljak – petak

7:30 – 15:30

Kontaktirajte nas:

BANJA LUKA+387 51 962 988
+387 51 962 989
+387 51 962 155

BIJELJINA+387 64 4600-912
+387 64 4600-915

SARAJEVO+387 33 873 770
+387 33 873 771
+387 33 873 772

Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima Republike Srpske

0

ZAKON O BEZBJEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 63/2011)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se upravljanje bezbjednošću saobraćaja, osnivanje, rad i nadležnosti Savjeta za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske i Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske, izrada strateških dokumenata, finansiranje i praćenje bezbjednosti saobraćaja, saobraćajna signalizacija i oprema puta, procedure nezavisne revizije projekata izgradnje javnih puteva i nezavisne provjere postojećih javnih puteva u pogledu bezbjednosti i sticanje licenci, identifikacija i sanacija opasnih mjesta na putevima, dubinska analiza saobraćajnih nezgoda, saobraćajna pravila, posebne mjere bezbjednosti, obaveze u slučaju saobraćajne nezgode, organizovanje sportskih i drugih priredbi na putevima, rad stanica za tehničke preglede vozila, nadzor i kaznene odredbe.

Član 2

(1) Republički organi uprave i institucije nadležne i odgovorne za stanje bezbjednosti saobraćaja su Ministarstvo saobraćaja i veza (u daljem tekstu: Ministarstvo), Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP), Ministarstvo prosvjete i kulture, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, Agencija za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija), Republička uprava za inspekcijske poslove, Automoto savez Republike Srpske, javna preduzeća kojima je povjereno upravljanje putnom mrežom, te organi jedinica lokalne samouprave.

(2) Jedinice lokalne samouprave na svom području nadležne su za organizovanje i regulisanje saobraćaja, kao i kontrolu stanja i održavanja puteva kojima upravljaju, objekata, saobraćajne signalizacije i opreme puta na način da se osigura bezbjedno i nesmetano odvijanje saobraćaja, da otklanjaju sve nedostatke usljed kojih na nekim mjestima dolazi do saobraćajnih nezgoda i druge poslove propisane zakonom.

(3) Jedinice lokalne samouprave dužne su da u skladu sa odredbama zakona donesu propise o bezbjednosti saobraćaja na putevima na području jedinice lokalne samouprave.

(4) Prije donošenja propisa iz stava 3. ovog člana jedinica lokalne samouprave dužna je da pribavi mišljenje Agencije.

Član 3

Savjet za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske (u daljem tekstu: Savjet) i Agencija imaju za cilj unapređenje svih aspekata bezbjednosti saobraćaja, kroz praćenje i razmjenu evidencija i podataka o stanju u saobraćaju, a u saradnji sa svim institucijama uključenim u praćenje bezbjednosti i upravljanje saobraćajem.

Član 4

(1) Učesnik u saobraćaj u je dužan da se na putu ponaša na način kojim neće ometati, povrijediti ili ugroziti druge učesnike, kao i da preduzme sve potrebne mjere radi izbjegavanja opasnih situacija nastalih nepropisnim ponašanjem drugih učesnika u saobraćaju.

(2) Učesnicima u saobraćaju zabranjeno je da ometaju saobraćaj, oštećuju put, objekte i opremu puta.

(3) U slučaju oštećenja puta i putnih objekata, te oštećenja i otuđenja saobraćajne signalizacije i opreme puta, MUP je obavezan da obavijesti organ nadležan za upravljanje, održavanje i zaštitu puta i preduzme mjere iz svoje nadležnosti na otkrivanju počinilaca tih djela.

Član 5

Putevi namijenjeni za saobraćaj grade se tako da omogućuju bezbjedan i nesmetan saobraćaj i da ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom i drugim propisima, a privredna društva, javne službe i drugi organi kojima je povjereno održavanje javnih puteva obavezni su da ih održavaju tako da na njima u svim uslovima može da se odvija bezbjedan i nesmetan saobraćaj, te da trajno kontrolišu stanje i održavanje javnih puteva, objekata, saobraćajne signalizacije i opreme puta, radi bezbjednog i nesmetanog odvijanja saobraćaja.

Član 6

(1) Republički organi uprave, nadležni organi jedinica lokalne samouprave ili ovlašćene institucije mogu da ograniče ili zabrane saobraćaj na putevima pod uslovima propisanim zakonom, a u svrhu sprečavanja ili otklanjanja opasnosti za učesnike u saobraćaju sprečavanja ili otklanjanja oštećenja puta ili izvođenja radova na putu.

(2) Ograničenje, odnosno zabrana saobraćaja mora biti saopštena učesnicima u saobraćaju odgovarajućim saobraćajnim znacima, posredstvom sredstava javnog informisanja ili na drugi pogodan način.

Član 7

Obrazovne ustanove, organizacije, privredna društva i druga pravna ili fizička lica koja osposobljavaju kandidate za vozače motornih vozila dužni su da izvode obuku na način koji će obezbijediti da kandidati nauče i usvoje pravila saobraćaja na putevima i etiku u saobraćaju ovladaju tehnikom upravljanja motornim vozilom i steknu ostalo znanje i vještine potrebne za bezbjedno učestvovanje u saobraćaju na putevima.

Član 8

Pravna ili fizička lica i drugi organi koji posjeduju vlastita motorna vozila dužni su obezbijediti da vozač njihovog motornog vozila ispunjava propisane zdravstvene i druge uslove za bezbjedno upravljanje motornim vozilom i njihovu tehničku ispravnost, te da vozilo posjeduje propisane uređaje i opremu.

Član 9

(1) Pravna ili fizička lica u slučaju da proizvode, održavaju popravljaju ili prepravljaju vozila i puštaju u saobraćaj vozila, uređaje, rezervne dijelove i opremu za vozila dužna su da vozila, uređaje, dijelove i opremu proizvode, puštaju u saobraćaj, održavaju odnosno popravljaju prema uslovima propisanim za bezbjedno učestvovanje vozila u saobraćaju na putevima.

(2) Pojedinačno proizvedena, prepravljana ili u većem obimu popravljana vozila prije puštanja u saobraćaj moraju biti sertifikovana u ovlašćenoj organizaciji koja obavlja sertifikovanje vozila.

II – UPRAVLjANjE BEZBJEDNOŠĆU SAOBRAĆAJA

1. Savjet za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske

Član 10

(1) U cilju podsticanja preventivnih i drugih aktivnosti u oblasti bezbjednosti saobraćaja, ostvarivanja koordinacije i saradnje uključenih subjekata osniva se Savjet kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).

(2) Za obavljanje aktivnosti iz stava 1. ovog člana jedinice lokalne samouprave dužne su formirati svoja savjetodavna tijela za bezbjednost saobraćaja.

Član 11

(1) Zadaci Savjeta su:

a) razmatranje pitanja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja,

b) predlaganje mjera za unapređenje bezbjednosti saobraćaja,

v) davanje mišljenja na strateške dokumente,

g) iniciranje donošenja i učestvovanje u izradi zakonskih i drugih akata,

d) davanje mišljenja na programe, planove rada i izvještaje Agencije i

đ) ostvarivanje i podsticanje koordinacije i saradnje između republičkih organa uprave i drugih tijela u bezbjednosti saobraćaja.

(2) Savjetodavna tijela za bezbjednost saobraćaja jedinica lokalne samouprave zadatke iz stava 1. ovog člana obavljaju na svom području.

Član 12

(1) Članove Savjeta imenuje Vlada iz reda stručnjaka iz oblasti drumskog saobraćaja, nadležnih ministarstava i drugih republičkih organa, uprava i institucija vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti polova.

(2) Tehničkoadministrativne poslove Savjeta obavlja Agencija.

(3) Rad Savjeta se finansira iz sredstava namijenjenih za rad Agencije.

(4) Broj članova, način imenovanja predsjednika, djelokrug i način rada Savjeta uređuju se pravilnikom koji donosi ministar saobraćaja i veza (u daljem tekstu: ministar).

2. Agencija za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske

Član 13

(1) Agencija kao republička upravna organizacija sa svojstvom pravnog lica koje je u sastavu Ministarstva saobraćaja i veza, sa sjedištem u Banjoj Luci, upravlja sistemom bezbjednosti saobraćaja.

(2) Agencijom rukovodi direktor, čiji mandat traje četiri godine.

(3) Agencija podnosi Vladi godišnji izvještaj o radu.

Član 14

Zadaci Agencije su:

a) organizovanje i kontinuirano usavršavanje sistema bezbjednosti saobraćaja u Republici Srpskoj.

b) podsticanje, podrška i koordinacija rada svih subjekata u sistemu bezbjednosti saobraćaja, a posebno organa uprave Republike Srpske, javnih preduzeća, organa jedinica lokalne samouprave, stručnih i naučnoistraživačkih organizacija i institucija, nevladinih organizacija i drugih zainteresovanih subjekata,

v) promocija bezbjednosti saobraćaja, razvoj i unapređenje teoretskih i praktičnih znanja i ponašanja povezanih sa bezbjednošću saobraćaja,

g) priprema nacrta strateških dokumenata,

d) ocjena i praćenje sprovođenja usvojenih strateških dokumenata,

đ) pregled i korekcija predloženih strategija, programa i akcionih planova subjekata u sistemu bezbjednosti saobraćaja,

e) priprema nacrta podzakonskih akata, standarda i smjernica koji se tiču bezbjednosti saobraćaja,

ž) finansiranje aktivnosti vezanih za bezbjednost saobraćaja,

z) korišćenje i uvezivanje baza podataka od značaja za bezbjednost saobraćaja u Republici Srpskoj,

i) podrška naučnoistraživačkim institucijama u oblasti bezbjednosti saobraćaja,

j) planiranje, sprovođenje, kontrola i ocjenjivanje medijskih aktivnosti – kampanja u bezbjednosti saobraćaja,

k) licenciranje fizičkih i pravnih lica u smislu čl. 29. i 30. ovog zakona (KZA i K31),

l) izvještavanje Savjeta, odnosno Vlade o stanju bezbjednosti saobraćaja, identifikovanim problemima u sistemu bezbjednosti saobraćaja, te sprovedenim i planiranim mjerama za unapređenje i poboljšanje stanja bezbjednosti saobraćaja i

lj) učešće i organizacija međunarodnih konferencija i skupova u okviru djelokruga rada Agencije.

Član 15

(1) Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta uređuje se organizacija i djelokrug rada Agencije.

(2) Pravilnik iz stava 1. ovog člana donosi direktor Agencije uz saglasnost Vlade.

3. Strateški dokumenti u oblasti bezbjednosti saobraćaja u Republici Srpskoj

Član 16

(1) Strategija bezbjednosti drumskog saobraćaja Republike Srpske (u daljem tekstu: Strategija) i Program bezbjednosti drumskog saobraćaja Republike Srpske (u daljem tekstu: Program) predstavljaju dokumente od strateškog značaja za Republiku Srpsku.

(2) Strategiju donosi Narodna skupština Republike Srpske (u daljem tekstu: Narodna skupština) na prijedlog Vlade.

(3) Vlada donosi Program na prijedlog Agencije.

(4) Skupštine jedinica lokalne samouprave donose strategiju i program bezbjednosti drumskog saobraćaja za područje jedinice lokalne samouprave u skladu sa Strategijom i Programom.

Član 17

(1) Strategija sadrži najznačajnija obilježja postojećeg stanja bezbjednosti saobraćaja, predviđanje stanja sistema i stanja bezbjednosti saobraćaja, kao i načine njihovog ostvarivanja, opšte i dugoročne ciljeve, te ključne oblasti rada.

(2) Strategije iz člana 16. st. 2. i 4. izrađuju se za period od 10 godina.

Član 18

(1) Program obavezno sadrži detaljnu analizu postojećeg stanja bezbjednosti saobraćaja, srednjoročne i kratkoročne ciljeve, zadatke i mjere, odgovorne subjekte za sprovođenje zadataka i mjera, rokove za sprovođenje zadataka i mjera, kao i potrebna finansijska sredstva za realizaciju zadataka i mjera.

(2) Program iz člana 16. st. 3. i 4. izrađuje se za period od pet godina.

Član 19

(1) Vlada podnosi Narodnoj skupštini izvještaj o stanju bezbjednosti saobraćaja najmanje jednom godišnje i on je javan.

(2) Organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove bezbjednosti drumskog saobraćaja podnosi skupštini jedinice lokalne samouprave, najmanje jednom godišnje, izvještaj o stanju bezbjednosti saobraćaja na njenom području a na osnovu prethodno dobijenog izvještaja o bezbjednosti saobrćaja na teritoriji jedinice lokalne samouprave sačinjenog od strane organizacione jedinice MUP-a Republike Srpske koja se nalazi na teritoriji jedinice lokalne samouprave.

4. Praćenje stanja bezbjednosti saobraćaja u Republici Srpskoj

Član 20

(1) U cilju neprekidnog praćenja stanja bezbjednosti saobraćaja Agencija koristi podatke iz postojećih sistema evidentiranja i praćenja najznačajnijih obilježja bezbjednosti saobraćaja na kojim se zasniva sistem upravljanja bezbjednošću saobraćaja.

(2) Nadležni republički organi uprave i drugi subjekti obavezni su da vode i u kontinuitetu obezbijede Agenciji nesmetan pristup podacima značajnim za bezbjednost saobraćaja.

(3) Podaci iz stava 2. ovog člana koj i se prikupljaj u, evidentiraju, obrađuju i dostavljaju Agenciji moraju biti razvrstani prema polu.

(4) Agencija je dužna da obezbijedi tehničke i sve druge uslove potrebne za kontinuiran pristup, prenos i analizu podataka iz stava 2. ovog člana.

(5) Agencija je dužna da obezbijedi pristup nadležnim organima jedinice lokalne samouprave podacima iz stava 2. ovog člana za područje lokalne samouprave.

(6) Pravilnik o uslovima i načinu prikupljanja, evidentiranja i praćenja podataka propisuje ministar.

Član 21

Agencija je dužna da na osnovu dostavljenih podataka:

a) sačini i dostavi Savjetu i Vladi periodične izvještaje o stanju bezbjednosti saobraćaja u Republici Srpskoj,

b) organizuje i vrši periodične analize sistema i stanja bezbjednosti saobraćaja,

v) predlaže mjere unapređenja sistema bezbjednosti saobraćaja i prikupljanja podataka i

g) vrši publikovanje podataka od značaja za stanje bezbjednosti saobraćaja u Republici Srpskoj.

Član 22

(1) Agencija koristi podatke iz sljedećih baza:

a) baza podataka registrovanih vozila,

b) baza podataka stanica za tehnički pregled vozila,

v) baza podataka intenziteta i strukture saobraćaja,

g) baza podataka puteva,

d) baza podataka vozača,

đ) baza podataka autoškola,

e) baza podataka izrečenih sankcija u saobraćaju,

ž) baza podataka saobraćajnih nezgoda,

z) baza podataka povreda nastalih u saobraćajnim nezgodama i

i) baza podataka o obaveznim osiguranjima motornih vozila.

(2) Ako se ukaže potreba, Agencij a je dužna da, pored navedenih baza podataka, uspostavi i druge baze u kojima će se evidentirati i pratiti obilježja bezbjednosti saobraćaja koja nisu navedena u stavu 1. ovog člana.

(3) Podaci iz stava 1. t. d), e), ž) i z) ovog člana razvrstavaju se prema polu.

5. Finansiranje bezbjednosti saobraćaja u Republici Srpskoj

Član 23

(1) Republika Srpska i jedinice lokalne samouprave, u okviru svojih prava i dužnosti, obezbjeđuju sredstva za finansiranje unapređenja bezbjednosti saobraćaja.

(2) Izvori sredstava za finansiranje zadataka Agencije iz člana 14. ovog zakona su iz:

a) budžeta Republike Srpske,

b) donacija, sponzorstava, kreditnih sredstava i

v) ostalih izvora.

Član 24

(1) Sredstva iz člana 23. ovog zakona koriste se za:

a) sprovođenje projekata i aktivnosti definisanih strateškim dokumentima iz člana 16. stav 1. ovog zakona,

b) naučnoistraživački rad u oblasti bezbjednosti saobraćaja i

v) rad Agencije i lokalnih tijela za bezbjednost saobraćaja.

(2) Agencija može sufinansirati program bezbjednosti saobraćaja jedinica lokalne samouprave u skladu sa kriterijumima koje donosi Agencija.

III – PUTEVI

1. Saobraćajna signalizacija i oprema puta

Član 25

(1) Putevi, kao infrastruktura na kojoj se odvija saobraćaj, moraju se projektovati, izgrađivati, opremati i održavati tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima bezbjednosti saobraćaja, a u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima donesenim od strane nadležnih organa.

(2) Javna preduzeća i drugi subjekti kojima je povjereno održavanje javnih puteva odgovorni su za obezbjeđenje uslova za nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraćaja.

Član 26

(1) Saobraćajna signalizacija i oprema puta čine sastavni dio puta.

(2) Saobraćajnu signalizaciju čine:

a) vertikalna saobraćajna signalizacija,

b) horizontalna saobraćajna signalizacija,

v) svjetlosna saobraćajna signalizacija i

g) promjenljiva saobraćajna signalizacija.

(3) Opremu puta čini:

a) oprema za označavanje ivica kolovoza,

b) oprema za označavanje vrha saobraćajnog ostrva,

v) oprema, znakovi i oznake za označavanje radova, prepreka i oštećenja kolovoza,

g) svjetlosni znakovi za označavanje radova, prepreka i oštećenja kolovoza,

d) oprema za vođenje i usmjeravanje saobraćaj a u zoni radova na putu, prepreka i oštećenja kolovoza,

đ) branici i polubranici,

e) saobraćajna ogledala,

ž) zaštitne ograde,

z) ograde protiv zasljepljivanja,

i) ublaživači udara i

j) ostala oprema kao što su brojači saobraćaja, kamere, fiksni mjerači brzine, stanice za praćenje meteorološkoatmosferskih uslova i drugo.

Član 27

(1) Saobraćajna signalizacija i oprema puta se postavlja na osnovu Glavnog projekta saobraćajne signalizacije i opreme puta, ako se radi o saobraćajnoj signalizaciji i opremi puta stalnog karaktera.

(2) Saobraćajna signalizacija i oprema puta se postavlja na osnovu Elaborata saobraćajne signalizacije i opreme puta, ako se radi o saobraćajnoj signalizaciji i opremi puta namijenjenoj označavanju radova na putu.

(3) Izradu Glavnog projekta saobraćajne signalizacije i opreme puta i Elaborata saobraćajne signalizacije i opreme puta može vršiti isključivo lice koje posjeduje licencu za izradu tehničke dokumentacije za saobraćajnu signalizaciju i opremu puta.

(4) Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana saobraćajna signalizacija i oprema puta se može postaviti na osnovu rješenja organa nadležnog za upravljanje puta i takva saobraćajna signalizacija i oprema puta ima privremeni karakter i postavlja se prilikom označavanja prepreka na putu i oštećenja puta.

2. Revizija projekata na javnim putevima i provjera stanja javnih puteva sa aspekta bezbjednosti saobraćaja (RSA i RSI)

Član 28

U cilju poboljšanja uslova za bezbjedno odvijanje saobraćaja uspostavlja se sistem obavezne nezavisne revizije projekata sa aspekta bezbjednosti saobraćaja (u daljem tekstu: KbA) i sistem obavezne nezavisne provjere postoje ćih javnih puteva sa aspekta bezbjednosti saobraćaja (u daljem tekstu: RSI).

Član 29

(1) U fazi projektovanja, izgradnje i rekonstrukcije putne infrastrukture obavezno se vrši revizija projekata od strane nezavisne revizije sa aspekta bezbjednosti saobraćaja.

(2) Reviziju iz stava 1. ovog člana vrši nezavisno, licencirano pravno ili fizičko lice.

Član 30

(1) Postojeći javni putevi podliježu obaveznoj provjeri sa aspekta bezbjednosti saobraćaja u cilju identifikacije nedostataka koji bi mogli negativno uticati na bezbjedno odvijanje saobraćaja i prevencije saobraćajnih nezgoda.

(2) Provjeri iz stava 1. ovog člana obavezno podliježu magistralni i regionalni putevi, a u slučaju potrebe i ostali javni putevi i ulice u naselju.

(3) Provjeru iz stava. 1. ovog člana vrši nezavisno, licencirano pravno ili fizičko lice.

(4) Javno preduzeće kojem je povjereno upravljanje magistralnim i regionalnim putevima dužno je, u skladu s pokazateljima stanja bezbjednosti saobraćaja i drugih parametara, izraditi jednom godišnje vremenskodinamički plan i prioritetnu listu provjere javnih puteva kojima upravlja i dostaviti Agenciji na saglasnost.

Član 31

(1) Pravno ili fizičko lice koje vrši reviziju, odnosno provjeru iz čl. 29. i 30. ovog zakona ne može biti uključeno u proces projektovanja koja su predmet revizije, odnosno upravljanja putevima koji su predmet provjere.

(2) Licu iz stava 1. ovog člana licence izdaje Agencija.

(3) Pravilnik o uslovima i načinu revizije i provjere, kao i postupku licenciranja donosi ministar.

3. Identifikacija i sanacija opasnih mjesta na putnoj mreži i dubinska analiza saobraćajnih nezgoda

Član 32

(1) Subjekat nadležan za upravljanje putevima dužan je da prati stanje bezbjednosti saobraćaja na putu, te vrši stručne analize opasnih mjesta na putu i preduzima mjere za otklanjanje opasnih mjesta u skladu sa izvršenom stručnom analizom i pojedinačnim projektom.

(2) Pravilnik o definisanju i identifikaciji opasnog mjesta, načinu i kriterijumima za utvrđivanje prioriteta i otklanjanje opasnog mjesta donosi ministar.

Član 33

(1) U slučaju saobraćajne nezgode sa poginulim licima Agencija formira nezavisni stručni tim, koji u roku od pet dana od dana kada se saobraćajna nezgoda dogodila izlazi na lice mjesta kako bi sagledao okolnosti i moguće uzroke nastanka saobraćajne nezgode, te predložiti eventualne mjere.

(2) Stručni tim iz stava 1. ovog člana dužan je da sačini izvještaj o saobraćajnoj nezgodi koja za posljedicu ima poginulo lice u roku od 15 dana od dana formiranja struč nog ti ma.

(3) Izvještaj iz stava 2. ovog člana može se koristiti isključivo u svrhu unapređenja stanja u bezbjednosti saobraćaja.

(4) Agencija posebnim aktom propisuje sastav i način rada stručnog tima iz stava 1. ovog člana.

IV – SAOBRAĆAJNA PRAVILA

1. Ponašanje učesnika u saobraćaju

Član 34

Učesnici u saobraćaju su dužni da postupaju u skladu sa važećim propisima po sljedećem prioritetu:

a) naredbe i znakovi ovlašćenog lica,

b) svjetlosna saobraćajna signalizacija,

v) vozila pod pratnjom,

g) vozila sa prvenstvom prolaza,

d) vertikalna i horizontalna saobraćajna signalizaci ja,

đ) šinska vozila i

e) pravilo desne strane.

Član 35

Vozaču za vrijeme vožnje nije dozvoljeno da u vozilu uključi audiouređaj tako glasno da ne može da čuje zvučne signale ostalih učesnika u saobraćaju, niti mu je dozvoljeno da upotrebljava slušalice za slušanje audiouređaja na oba uva.

Član 36

U motornom vozilu, osim bicikla s motorom (moped), lakog motocikla, lakog tricikla i četvorocikla, motocikla, tricikla i četvorocikla, obavezno se nalazi prsluk sa retroreflektivnim karakteristikama, koji je vozač dužan nositi na sebi kada na putu obavlja neke radnje uz vozilo (mijenja točak, obavlja manje popravke na vozilu, nalijeva gorivo i slično).

Član 37

U vozilu je zabranjena upotreba uređaja i sredstava za ometanje uređaja kojim se mjeri brzina kretanja vozila.

2. Uključivanje vozila u saobraćaj

Član 38

Ako se vozilo uključuje u saobraćaj na put, na mjestu na koj em je preglednost smanjena vozač je dužan da uz pomoć drugog lica izvrši bezbjedno uključivanje u saobraćaj ili da na neki drugi način osigura bezbjedno uključenje na put.

Član 39

(1) Prije uključivanja u saobraćaj sa zemljanog puta, odnosno površine na kojoj se ne obavlja saobraćaj, vozač je dužan da skine blato, snijeg i druge materije sa točkova, vjetrobranskih stakala i ostalih dijelova vozila.

(2) Vozač je dužan da, bez odlaganja, ukloni blato, snijeg i druge materije sa kolovoza koje je nanijelo vozilo kojim upravlja.

(3) Lice koje obavlja radove zbog kojih vozila na kolovoz iznose materiju koja može ugroziti bezbjednost saobraćaja obavezno je da prije izlaska očisti točkove i druge dijelove tih vozila.

3. Kretanje vozila po saobraćajnim površinama, nasilnička vožnja, saobraćaj u raskrsnici sa kružnim tokom

Član 40

Ako za vožnju bicikla ne postoji posebno izgrađena staza, tada se za vožnju može koristiti kolovoz u širini od najviše jednog metra od desne ivice kolovoza.

Član 41

Nasilnička vožnja je ponašanje vozača motornog vozila koje je u gruboj suprotnosti sa saobraćajnim pravilima, odnosno prilikom koga vozač ne pokazuje obzir prema bezbjednosti ostalih učesnika u saobraćaju, a naročito kada:

a) se vozilom u naselju kreće brzinom koj a je veća od dozvoljene za više od 50 km/h,

b) se vozilom van naselja kreće brzinom koja je veća od dozvoljene za više od 80 km/h,

v) upravlja motociklom, lakim motociklom, biciklom s motorom (moped) na jednom točku,

g) vozilom prođe kroz raskrsnicu kada mu je to svjetlosnim signalom zabranjeno i

d) vozilom pretiče kolonu vozila i pri tom se kreće brzinom koja je za 30 km/h veća od dozvoljene.

Član 42

(1) U raskrsnici sa kružnim tokom saobraćaj se reguliše saobraćajnom signalizacijom ili pravilom desne strane.

(2) Prije nego napusti raskrsnicu sa kružnim tokom vozač se vozilom mora prestrojiti tako da može bezbjedno napustiti raskrsnicu.

(3) Prilikom regulisanja saobraćaja u raskrsnici sa kružnim tokom potrebno je saobraćaj regulisati tako da vozila u kružnom toku imaju prvenstvo prolaza.

4. Parkiranje vozila i posebne mjere kod zaustavljanja i parkiranja vozila

Član 43

Zabranjeno je zaustavljanje ili parkiranje vozila na:

a) obilježenom pješačkom prelazu i na udaljenosti manjoj od pet metara od prelaza, kao i na prelazu biciklističke staze preko kolovoza,

b) prelazu puta preko željezničke ili tramvajske pruge u nivou,

v) željezničkim ili tramvajskim prugama ili u neposrednoj blizini tih pruga ako se time sprečava ili ometa saobraćaj vozila koja se kreću po šinama,

g) raskrsnici i na udaljenosti manjoj od pet metara od najbliže ivice poprečnog kolovoza,

d) mostovima, u tunelima, u podvožnjacima i na nadvožnjacima, kao i na dijelovima puta ispod mostova i nadvožnjaka i na udaljenosti manjoj od 15 š od tih objekata,

đ) dijelu puta u blizini vrha prevoja i u krivini gdje je preglednost puta nedovoljna i gdje se obilaženje vozila ne bi moglo izvršiti bez opasnosti,

e) dijelu puta na kojem bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenog ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne linije na kolovozu ili do suprotne ivice kolovoza ili do neke prepreke na putu bila manja od tri metra,

ž) mjestu na kome bi vozilo zaklanjalo postavljeni saobraćajni znak ili uređaj za davanje svjetlosnih saobraćajnih znakova,

z) biciklističkoj stazi, odnosno traci,

i) dijelu kolovoza koji je kao stajalište za vozila javnog saobraćaja obilježen saobraćajnim znakom i oznakama na kolo vo zu,

j) svim uređenim zelenim površinama, parkovima i slič no i

k) mjestu koje je označeno kao parkingprostor za lica sa invaliditetom ako vozilo nije propisno obilježeno.

Član 44

Osim u slučajevima iz člana 43. ovog zakona, zabranjeno je parkiranje vozilo na:

a) dijelu puta ispred prelaza puta preko željezničke ili tramvajske pruge u istom nivou, i to na udaljenosti manjoj od 15 š od tih prelaza,

b) udaljenosti manjoj od 15 š ispred i iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog saobraćaja,

v) prolazima i ulazima škola, ustanova, preduzeća, stambenih zgrada i drugih objekata i iznad priključka na vodovodnu mrežu i ulaza u kanalizacionu ili drugu mrežu komunalne infrastrukture,

g) mjestu na kome bi parkirano vozilo onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak već parkiranog vozila,

d) trotoaru, ako to nije izričito regulisano saobraćajnim znakom, a ako je parkiranje dozvoljeno, mora se ostaviti najmanje 1,6 š širine na površini za kretanje pješaka, s tim da ta površina ne može biti uz ivicu kolovoza i

đ) na kolovozu s dvije saobraćajne trake gdje se saobraćaj odvija u oba smjera.

Član 45

Vozač vozila je dužan da uključi sve pokazivače pravca na vozilu ako:

a) upozorava druge učesnike na opasnost u saobraćaju,

b) je posljednji u koloni vozila, koja se zaustavila na putu izvan naselja, osim ako je kolona zaustavljena zbog postupanja po saobraćajnom znaku i

v) kada obavlja radnje iz člana 36. ovog zakona.

Član 46

(1) U slučaj u da vozač ima potrebu da motorno vozilo zaustavi na putu van naseljenog mjesta, dužan je da ga zaustavi van kolovoza, a ako za to ne postoji mogućnost, vozilo zaustavlja tako da što većim dijelom bude van kolovoza.

(2) Kao zaustavljeno ili parkirano vozilo na kolovozu smatra se i vozilo koje se jednim dijelom nalazi na kolovozu, a drugim na trotoaru ili okolnom zemljištu.

(3) U slučaju zaustavljanja ili parkiranja vozila iz st. 1. i 2. ovog člana, zabranjeno je od prvog sumraka do potpunog svanuća upotrebljavati kratka ili duga svjetla na zaustavljenom ili parkiranom vozilu.

Član 47

(1) Vozač koji napušta motorno vozilo na putu dužan je da preduzme sljedeće mjere radi sprečavanja nekontrolisanog kretanja vozila:

a) da stavi ručicu mjenjača u odgovarajući stepen preno sa i po potre bi ko ri sti par kir nu koč ni cu,

b) ako je vozilo ostavljeno na putu sa uzdužnim nagibom, da okrene prednje točkove prema ivičnjaku trotoara, odnosno ivici kolovoza ako se vozilo ostavlja na nizbrdici, ili da okrene prednje točkove prema sredini kolovoza ako se vozilo ostavlja na uzbrdici i

v) da stavi klinaste podmetače pod odgovarajuće točkove vozila ako je na putu sa uzdužnim nagibom ostavljeno vozilo koje po propisima mora imati takve podmetače.

(2) Ostavljanje motornog vozila na putu iz stava 1. ovog člana smatra se kada vozač parkira ili napusti vozilo tako da nad njim nije u stanju da ostvari neposredan nadzor, kao i kad vozač zaustavi ili parkira vozilo na putu radi otklanjanja kvara.

Član 48

(1) Zabranjeno je parkirati na kolovozu vozila u dvostrukom redu, osim bicikla, bicikla sa motorom (moped), lakog motocikla, motocikla bez bočne prikolice.

(2) Prikolice za kampovanje bez vučnog vozila parkiraju se samo na za to određenom mjestu.

(3) Vozilima čija je najveća dozvoljena masa veća od 7.500 kd nije dozvoljeno parkiranje u naseljima, osim na mjestima koja su označena kao parkiralište za teretna vozila.

5. Nadzor nad motornim vozilom, zona vremenski ograničenog parkiranja, kretanje pješaka

Član 49

(1) Vlasnik motornog vozila je dužan da vrši nadzor nad svojim vozilom.

(2) Zabranjeno je davanje na poslugu vozila licu koje nema pravo za upravljanje tom vrstom, odnosno kategorijom vozila ili licu kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom.

(3) Vozač, prije nego što napusti vozilo, obavezan je preduzeti sve potrebne mjere iz člana 47. ovog zakona kojima se sprečava da vozilo samo krene sa mjesta na kojem je zaustavljeno, odnosno parkirano da ne ometa druge učesnike u saobraćaju i da obezbijedi vozilo od neovlašćene upotrebe.

(4) Vlasnik, odnosno korisnik je dužan da neovlašćenu upotrebu vozila prijavi policiji odmah po saznanju za to.

Član 50

(1) Na putu ili dijelu puta može se vremenski ograničiti parkiranje.

(2) Zona vremenski ograničenog parkiranja se označava saobraćajnom signalizacijom.

Član 51

(1) Prilikom izgradnje i rekonstrukcije obavezno je projektovanje trotoara najmanje širine od 1,80 m, a u izuzetnim slučajevima širina može biti 1,2 m.

(2) Prilaz na trotoar mora biti prilagođen za pristup licima sa invaliditetom i dječijih prevoznih sredstava.

Član 52

(1) Po kolovozu je zabranjeno kretanje pješaka ako je pod dejstvom alkohola ili opojnih sredstava.

(2) Smatraće se da je pješak pod dejstvom alkohola ako se analizom krvi ili krvi i urina ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi više od 0,8 d/kd ili ako je prisustvo alkohola u organizmu utvrđeno odgovarajućim sredstvima ili aparatima za mjerenje alkoholiziranosti, što odgovara količinama većim od 0,8 d/kd, ili kod kojeg se, bez obzira na količinu alkohola u krvi, stručnim pregledom utvrdi da pokazuje znake promijenjenog ponašanja izazvanog dejstvom alkohola.

6. Vođenje, gonjenje ili jahanje životinja

Član 53

(1) Vlasnik, odnosno lice koje vodi životinju (psa, mačku i drugo) po putu dužan je da je vodi i obezbjeđuje na način da životinja ne ugrozi bezbjednost saobraćaja.

(2) U toku vožnje zabranjeno je voditi životinje iz vozila, odnosno sa vozila.

(3) Ako se životinja prevozi u motornom vozilu, prevoz se mora vršiti na način da se ne ometaju vozač i ostali učesnici u saobraćaju.

Član 54

Za zaprežno vozilo koje se kreće na putu može biti privezana jedna životinja, i to sa desne strane zadnjeg dijela vozila.

Član 55

(1) Zabranjeno je ostavljanje životinja na putu bez nadzora, kao i hranjenje, zadržavanje ili prikupljanje životinja na javnim putevima.

(2) Jahač, gonič, odnosno vodič dužan je da vodi životinju koj a se kreće po putu što bliže desnoj ivici puta, tako da lijeva polovina kolovoza bude slobodna za saobraćaj.

(3) Gonič ili vodič životinja mora biti sposoban da goni ili vodi životinje.

Član 56

Zabranjeno je vođenje, gonjenje i jahanje životinja na magistralnim putevima, kao i vođenje, gonjenje i jahanje životinja noću na javnim putevima.

Član 57

Gonič je dužan da životinje goni u krdu, a ako je životinja mnogo, da ih razdijeli u pojedinačne grupe i između njih ostavi dovoljno prostora svim učesnicima u saobraćaju za bezbjedno preticanje krda.

Član 58

(1) Na javnim putevima zabranjeno je jahanje životinja licima mlađim od 16 godina.

(2) Lice koje jaše životinju mora biti fizički spremno za jahanje i mora kontrolisati životinju na kojoj jaše.

Član 59

(1) Jahač se može kretati samo površinom namijenjenom za jahanje životinja.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, kolovoz regionalnih i lokalnih puteva može se upotrebljavati za jahanje ako je to određeno saobraćajnim režimom na tom putu.

(3) Ako za jahanje životinje ne postoji posebno izgrađena staza, tada se za jahanje može koristiti kolovoz u širini od najviše jedan metar od desne ivice kolovoza.

(4) Za jahanje na kolovozu shodno se primjenjuju odredbe zakona koji se odnose na kretanje bicikla.

Član 60

(1) Gonjenje, vođenje i odmor životinja zabranjen je po površinama namijenjenim kretanju pješaka, odnosno biciklista.

(2) Životinje koje su pored puta moraju biti pod stalnim nadzorom goniča i obezbijeđene tako da ne mogu izaći na put.

Član 61

(1) U slučaju da put nema izgrađen prelaz, gonjenje ili vođenje životinja dozvoljeno je na preglednom dijelu puta.

(2) Prelaženje životinja u stadu ili krdu preko javnog puta moraju obezbjeđivati najmanje dva goniča, koji se nalaze s obje strane prelaza.

Član 62

Gonič, odnosno vodič životinje, jahač ili drugo lice koje vodi životinju dužan je da ukloni sve materije koje je životinja nanijela na put.

7. Saobraćaj traktora, radnih mašina i motokultivatora

Član 63

(1) U saobraćaju na javnom putu traktor može vući najviše dva priključna vozila, koja su namijenjena za traktorsku vuču, registrovana kao priključna vozila koja vuče traktor, i to samo ako prevoze poljoprivredne proizvode ili se obavljaju poljoprivredni radovi.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, u saobraćaju na magistralnim i regionalnim putevima traktor može vući najviše jedno priključno vozilo.

(3) Priključno vozilo mora biti priključeno uz traktor tako da je odstojanje između traktora i priključnog vozila uvijek jednako i tako da omogućava njihovo bezbjedno učestvovanje u saobraćaju.

Član 64

(1) U saobraćaju na javnom putu na priključnom vozilu koje vuče traktor dozvoljen je prevoz najviše pet lica koja utovaraju, odnosno istovaraju teret, odnosno obavljaju poljoprivredne radove.

(2) Licima iz stava 1. ovog člana zabranjeno je da se nalaze na rudi za vrijeme kretanja vozila, stajanje na vozilu, sjedenje na stranicama vozila ili na nestabilnom teretu.

Član 65

(1) U saobraćaju na javnom putu radnom mašinom i motokultivatorom može se vući samo priključak namijenjen za priključivanje na to vozilo.

(2) Radna mašina i motokultivator u saobraćaju na putu moraju imati na prednjoj strani uključena oborena svjetla za osvjetljavanje puta, a na zadnjoj strani poziciona svjetla i katadiopter.

(3) Radna mašina i motokultivator moraju imati propisana stopsvjetla koja su povezana sa uređajem za zaustavljanje.

(4) Svjetla za osvjetljavanje puta, poziciona svjetla, katadiopteri i stopsvjetla iz st. 2. i 3. ovog člana moraju odgovarati propisima za motorna vozila i priključna vozila i moraju biti postavljeni u skladu s tim propisima.

Član 66

(1) Za vrijeme vožnje na motokultivatoru može se nalaziti samo vozač.

(2) U saobraćaju na javnom putu u priključnom vozilu koje vuče motokultivator dozvoljen je prevoz najviše tri lica koja utovaraju, odnosno istovaraju teret, odnosno obavljaju poljoprivredne radove.

8. Turistički voz, saobraćaj zaprežnih vozila i posebnih prevoznih sredstava, saobraćaj na autoputu, putu rezervisanom za saobraćaj motornih vozila i brzom putu

Član 67

(1) U parkovima, hotelskoturističkim i sličnim naseljima, na putu na kome je zabranjen ili se ne vrši saobraćaj ili se saobraćaj vrši u turističke svrhe motorno vozilo može vući najviše pet priključnih vozila namijenjenih prevozu lica u sjedećem položaju uz ispunjavanje propisanih bezbjednosnotehničkih uslova (turistički voz).

(2) Zabranjen je prevoz lica turističkim vozom na magistralnim i regionalnim putevima.

(3) Dozvoljen je prevoz lica turističkim vozom po trasi kojuje, posebnom odlukom, odredio nadležni organ jedinice lokalne samouprave.

(4) Turističkim vozom može upravljati lice koje ima vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilom D1 i E.

(5) Prije prve registracije tehnička ispravnost turističkog voza obavezno se utvrđuje od strane ovlašćene organizacije u skladu sa zakonom.

(6) Vučno vozilo i priključna vozila turističkog voza moraju biti tehnički ispravna.

Član 68

(1) Noću je zabranjen saobraćaj zaprežnih vozila na svim javnim putevima.

(2) Vozač zaprežnog vozila koj e se kreće po putu obavezan je držati vozilo što bliže desnoj ivici kolovoza.

(3) Vozaču zaprežnog vozila nije dozvoljeno ostaviti zaprežno vozilo na putu bez nadzora.

Član 69

(1) Vozač i pratilac zaprežnog vozila mogu biti lica koja nisu mlađa od 16 godina života i koja su sposobna da kontrolišu upregnute životinje.

(2) U slučaj u da je to potrebno radi bezbjednog transporta tereta, vozač zaprežnog vozila dužan je obezbijediti prisustvo pratioca iza zaprežnog vozila.

(3) Zaprežno vozilo i teret na vozilu moraju ispunjavati uslove utvrđene propisom o dimenzijama vozila.

(4) Zaprežno vozilo mora biti opremljeno ispravnim uređajima za kočenje.

Član 70

(1) Vozaču zaprežnog vozila nije dozvoljeno da upregne životinju koja je iscrpljena, bolesna ili povrijeđena tako da očigledno nije u stanju da vuče vozilo.

(2) Zaprežnom vozilu nije dozvoljeno dodavati priključna vozila.

Član 71

(1) Po kret ne stoli ce, dječi ja pre vo zna sred stva i druga pomagala i sprave koje omogućavaju kretanje brže od kretanja pješaka, kao što su dječije vozilo, rolšue, roleri, skije i sanke, ne smatraju se vozilom u smislu ovog zakona.

(2) Za saobraćaj prevoznih sredstava iz stava 1. ovog člana primjenjuju se pravila saobraćaja za pješake propisana zakonom.

(3) Zabranjeno je kretanje motornim sankama po javnom putu i površinama namijenjenim za kretanje pješaka.

(4) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave posebnim propisom definiše površine za kretanje sredstava iz st. 1. i 3. ovog člana.

Član 72

(1) Zabranjen je pristup ili kretanje pješaka po kolovozu autoputa, puta rezervisanog za saobraćaj motornih vozila i brzog puta.

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne primjenjuje se na:

a) ovlašćeno lice koje vrši službene dužnosti,

b) radnika koji radi na označenom gradilištu na autoputu, putu rezervisanom za saobraćaj motornih vozila i brzom putu,

v) lice koje pruža hitnu medicinsku ili prvu pomoć i

g) radnika organizacije koja upravlja autoputem, putem rezervisanom za saobraćaj motornih vozila i brzim putem.

(3) Lica iz stava 2. ovog člana obavezna su nositi prsluk sa retroreflektivnim karakteristikama, a mjesto na kojem rade mora biti propisno obilježeno.

9. Prevoz lica i tereta vozilima

Član 73

(1) U autobusu koj im se vrši javni prevoz lica ili prevoz lica za vlastite potrebe u gradskom i prigradskom saobraćaju može se prevoziti onoliko lica koliko ima registrovanih mjesta za sjedenje i stajanje.

(2) Javni prevoz lica autobusima može se vršiti samo na putevima čija je širina kolovoza najmanje pet metara i ako na putu ne postoj e opasni nagibi i usponi, oštre i nepregledne krivine i drugi nepovoljni elementi, koji bi dovodili u pitanje bezbjednost prevoza ili neometano obavljanje prevoza.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, prevoz se može vršiti na osnovu rješenja nadležnog organa jedinice lokalne samouprave kojim se odobrava saobraćaj na putevima čija širina kolovoza nije manja od 2,5 metra.

(4) Ako se naseljena mjesta, između koj ih se vrši prigradski saobraćaj, nalaze u dvije susjedne jedinice lokalne samouprave, rješenje iz stava 3. ovog člana donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi veća dionica puta na kom se saobraćaj vrši, uz saglasnost nadležnog organa jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi manja dionica puta.

(5) Rješenje iz stava 3. ovog člana donosi se na zahtjev prevoznika, uz prethodno pribavljenu saglasnost nadležnog organa za unutrašnje poslove na tom područj u, a na koje se može izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana njegovog prijema.

Član 74

(1) Motornim i priključnim vozilom dozvoljeno je prevoziti onoliko lica koliko je registrovano mjesta za sjedenje, odnosno stajanje.

(2) Ako je u autobusu, trolejbusu ili tramvaj u, pored mjesta za sjedenje, proizvođač predvidio i mjesta za stajanje, u to vozilo moraju biti ugrađeni držači.

(3) Zabranjeno je vozaču autobusa, trolejbusa ili tramvaja u kojem putnici za vrijeme vožnje stoje naglo kočiti, ubrzavati, odnosno mijenjati pravac kretanja vozila, osim radi izbjegavanja neposredne opasnosti.

(4) Obavještenje o broju sjedišta i mjesta za stajanje mora biti istaknuto na vidnom mjestu u vozilu.

(5) Priključno vozilo u kome se prevoze putnici može biti pridodato samo autobusima, trolejbusima, i tramvajima u gradskom i prigradskom saobraćaju.

Član 75

Na putu autobusi se mogu zaustavljati radi ulaska i izlaska putnika samo na autobuskim stajalištima u skladu sa propisima iz oblasti prevoza u drumskom saobraćaju.

Član 76

(1) Zabranjeno je prevoziti lice u zatvorenom prostoru vozila koje se ne može otvoriti s unutrašnje strane.

(2) Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, dozvoljeno je u policijskom, vojnom ili vozilu pravosudnih organa prevoziti lice lišeno slobode.

Član 77

(1) Za vrijeme kretanja vozila zabranjeno je uskakati u vozilo, iskakati iz vozila, otvarati vrata, naginjati se van vozila, kačiti se za vozilo i voziti na spoljnim dijelovima vozila ili na traktorskim priključcima.

(2) Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, na spoljnim dijelovima motornog i priključnog vozila mogu se voziti lica koja obavljaju poslove svog radnog mjesta u vezi sa namjenom vozila, na vozilima vatrogasne službe, elektrodistribucije i komunalne djelatnosti, ako je na tim vozilima ugrađena platforma za stajanje i držači.

Član 78

(1) Vrata vozila javnog prevoza nije dozvoljeno otvarati, odnosno držati otvorenim tokom kretanja vozila.

(2) Zabranjeno je započeti kretanje autobusa, trolejbusa ili tramvaja dok putnici bezbjedno ne uđu, odnosno izađu iz autobusa, trolejbusa ili tramvaja i dok vrata autobusa, trolejbusa ili tramvaja ne budu zatvorena.

Član 79

(1) U teretnom vozilu, osim vozilu vojske ili policije, u prostoru za smještaj tereta, dozvoljeno je prevoziti najviše pet lica koja utovaraju, odnosno istovaraju teret ili obavljaju druge radove.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u prostoru za smještaj tereta dozvoljeno je da se prevoze i više od pet lica radi evakuacije ili pružanja hitne medicinske pomoći pri spasavanju lica i imovine.

(3) Licima iz stava 1. ovog člana zabranjeno je stajati u vozilu, sjediti na stranicama karoserije, nestabilnom teretu ili na teretu koji prevazilazi dimenzije tovarnog sanduka.

(4) Lica mlađa od 16 godina života mogu se prevoziti na vozilima iz stava 1. ovog člana samo uz pratnju punoljetnog lica.

Član 80

(1) U saobraćaju na putu zabranjeno je prevoziti lice:

a) u tovarnom prostoru teretnog vozila koje nema stranice na karoseriji,

b) u tovarnom prostoru teretnog vozila kojim se prevo ze ži voti nje,

v) u tovarnom prostoru teretnog vozila sa automatskim istovarivačem,

g) priključnim vozilom za prevoz tereta koje vuče teretno vozilo,

d) kamp-prikolicom koju vuče motorno vozilo,

đ) priključnim vozilom koje vuče traktor, kada traktor vuče više od jednog priključnog vozila,

e) na traktoru, osim na sjedištima ugrađenim pored sjedišta vozača,

ž) vozilom kojim se prevoze opasne materije, osim lica sa posebnom dozvolom,

z) u prikolici koju vuče bicikl, motocikl i slično i

i) na teretu u tovarnom prostoru teretnog vozila.

Član 81

(1) Autobus kojim se organizovano prevoze djeca mora imati posebnu oznaku, koju čini tabla sa natpisom “Prevoz djece”.

(2) U toku organizovanog prevoza djece u autobusu se obavezno nalazi odraslo lice, koje vodi brigu o djeci za vrijeme vožnje.

10. Probna vožnja, prevoz opasnih materija

Član 82

(1) Organizator probne vožnje kojom se testiraju novi tipovi vozila i slično obavezan je prethodno pribaviti rješenje kojim se utvrđuje ispunjenost uslova za probnu vožnje.

(2) Zahtjev za donošenje rješenja o ispunjenosti uslova za probnu vožnju sadrži: vrstu i tip vozila; svrhu probe; ime i prezime vozača i broj njegove vozačke dozvole; podatke o licima koja će se za vrijeme vožnje nalaziti u vozilu; naziv puta i relaciju na kojoj se probna vožnja vrši; vrijeme izvođenja probne vožnje; naznaku odredaba iz zakona od koj ih će se odstupati za vrij eme probne vožnje i posebne mjere bezbjednosti koje je organizator probne vožnje dužan da preduzme o svom trošku; podatke o osiguravaču broju polise osiguranja od autoodgovornosti i minimalnim trajanjem osiguranja koje bi bilo jednako trajanju vremena probne vožnje.

(3) Rješenje iz stava 1. ovog člana sadrži mjere bezbjednosti, odnosno mjere osiguranja koje organizator mora preduzeti o svom trošku, mjere koje mora preduzeti prilikom ispitivanja novoproizvedenih motornih vozila, kao i imena lica koja se moraju nalaziti u vozilu za vrijeme probne vožnje.

(4) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi MUP uz prethodnu saglasnost nadležnog organa koji upravlja putem i nadležnog organa za bezbjednost saobraćaja.

(5) Ako, tokom probne vožnje, dođe do oštećenja puta ili putnih objekata uzrokovanih probnom vožnjom, organizator probne vožnje dužan je otkloniti oštećenja puta ili putnih objekata o svom trošku.

(6) Motorno vozilo kojim se vrši probna vožnja, pored registarskih, odnosno probnih tablica, mora biti na prednjem i zadnjem dijelu posebno obilježeno natpisom “PROBNA VOŽNjA”.

(7) Troškove donošenja rješenja iz stava 1. ovog člana snosi organizator probne vožnje.

Član 83

Prevoz opasnih materija vrši se u skladu sa posebnim zakonom, evropskim sporazumom o međunarodnom prevozu opasnih materija u drumskom saobraćaju (ABK) i drugim propisima kojim je uređena ova vrsta prevoza.

V – POSEBNE MJERE BEZBJEDNOSTI

1. Učešće djece u saobraćaju i školske saobraćajne patrole

Član 84

(1) Učesnici u saobraćaju su dužni da obrate naročitu pažnju na djecu u saobraćaju.

(2) Osnovna škola je obavezna da organizuje i sprovodi dodatne mjere bezbjednosti na mjestu i u vrijeme na kome se očekuje veći broj djece koja samostalno učestvuju u saobraćaju.

(3) Dijete do šest godina starosti može da učestvuje u saobraćaj u kao pješak na kolovozu samo ako ima kao neposrednog pratioca lice starije od 16 godina.

Član 85

Noću, kao i prilikom smanjene vidljivosti tokom kretanja po kolovozu neosvijetljenog ili slabo osvijetljenog puta, dijete mora imati na vidnom mjestu obilježje sa retroreflektivnim karakteristikama.

Član 86

(1) Radi ostvarivanja povoljnijih uslova za bezbjedno odvijanje saobraćaja, Automoto savez Republike Srpske, u saradnji sa MUPom, Ministarstvom prosvjete i kulture, školom i nadležnim organom jedinice lokalne samouprave, organizuje školske saobraćajne patrole.

(2) Školska saobraćajna patrola iz stava 1. ovog člana može obavljati aktivnosti samo u prisustvu saobraćajne policije koja je odgovorna za njen rad.

(3) Članovi školskih saobraćajnih patrola iz stava 1. ovog člana moraju biti stručno osposobljeni za regulisanje saobraćaja i jednoobrazno obilježeni, a naredbe koje izdaju učesnicima u saobraćaju moraju biti u skladu sa pravilima saobraćaja i propisima o znacima koje daju ovlašćena lica u skladu sa zakonom.

(4) Troškove opremanja i rada saobraćajnih patrola iz stava 1. ovog člana snose Automoto savez Republike Srpske i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

(5) Pravilnik o aktivnostima, načinu obuke, obilježavanja i druga pitanja vezana za rad školske saobraćajne patrole donosi ministar prosvjete i kulture, u saradnji sa ministrom unutrašnjih poslova.

2. Posebne zone saobraćaja

Član 87

(1) Pješačka zona je dio puta ili dio naselja po kome je dozvoljeno samo odvijanje pješačkog saobraćaja.

(2) U pješačkoj zoni, u određenom vremenskom periodu i sa dozvolom nadležnog organa, dozvoljeno je kretanje vozila za snabdijevanje i drugih vozila brzinom ne većom od brzine kretanja pješaka.

(3) Pješačka zona mora biti obilježena saobraćajnom signalizacijom.

Član 88

(1) Zona smirenog saobraćaja je dio puta ili dio naselja u kome kolovoz koriste pješaci i vozila.

(2) Vozač je dužan da se u zoni smirenog saobraćaj a kreće brzinom kojom neće ometati kretanje pješaka, odnosno brzinom do 10 km/h.

(3) Zona smirenog saobraćaja mora biti obilježena saobraćajnom signalizacijom.

Član 89

(1) Zona “30” je dio puta, ulice ili dio naselja u kojoj je brzina kretanja vozila ograničena do 30 km/h.

(2) Zona “30” mora biti obilježena saobraćajnom signalizacijom.

Član 90

(1) Zona škole je dio puta ili ulice koj a se nalazi u neposrednoj blizini osnovne škole i kao takva obilježena je odgovarajućom saobraćajnom signalizacijom.

(2) Brzina kretanja vozila u zoni škole iz stava 1. ovog člana u naselju je ograničena do 30 km/h, a van naselja do 50 km/h u vremenu od sedam do 21 čas, izuzev ako saobraćajnim znakom vremensko trajanje ograničenja brzine kretanja nije drugačije određeno.

(3) Subjekat kojem je povjereno upravljanje putem u čijoj neposrednoj blizini se nalazi škola primijeniće posebna tehnička sredstva za zaštitu djece.

VI – OBAVEZE U SLUČAJU SAOBRAĆAJNE NEZGODE

Član 91

(1) Ovlašćeno lice koje vrši uviđaj saobraćajne nezgode u kojoj je prouzrokovana samo materijalna šteta podvrgnuće neposredne učesnike u saobraćajnoj nezgodi kontroli pomoću sredstava i aparata na licu mjesta ili će ih uputiti na stručni pregled u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu radi utvrđivanja postojanja alkohola ili drugih opojnih sredstava u organizmu.

(2) Učesnici saobraćajne nezgode u kojoj je jedno ili više lica povrijeđeno ili poginulo, u slučaju da odbiju pregled u zdravstvenoj ustanovi radi utvrđivanja postojanja alkohola ili drugih opojnih sredstava u organizmu iz stava 1. ovog člana, prisilno će se odvesti u skladu sa odredbama koje regulišu krivični postupak.

(3) Zabranjeno je konzumiranje alkohola, lijekova i drugih opojnih sredstava licima koja su učestvovala u saobraćajnoj nezgodi do okončanja postupka uviđaja.

Član 92

U slučaju saobraćajne nezgode koja za posljedicu ima samo materijalnu štetu, kad na mjestu nezgode nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je prouzrokovao saobraćajnu nezgodu.

Član 93

(1) Ako jedan od učesnika saobraćajne nezgode u kojoj je pričinjena manja materijalna šteta zahtijeva da policija izvrši uviđaj na licu mjesta, svi učesnici su dužni da sačekaju policiju.

(2) U slučaj u iz stava 1. ovog člana policij a je dužna da izađe na mjesto saobraćajne nezgode, obezbijedi lice mjesta i izvrši uviđaj.

Član 94

Ako je u saobraćajnoj nezgodi jedno ili više lica povrijeđeno ili poginulo, nadležna policijska stanica dužna je o saobraćajnoj nezgodi obavijestiti njihove porodice, a ako se radi o stranom državljaninu ili o licu koje stalno ili privremeno živi u inostranstvu, obavještenje će se dostaviti putem MUP-a.

VII – SPORTSKE I DRUGE PRIREDBE ILI AKTIVNOSTI NA PUTEVIMA

Član 95

Sportske i druge priredbe ili druge aktivnosti (brdske autotrke, motociklističke trke, autoreli, biciklističke trke, atletski maratoni i slično) na putevima u Republici Srpskoj mogu se održavati uz prethodno pribavljeno rješenje MUP-a.

Član 96

(1) Rješenje kojim se odobrava održavanje sportskih i drugih priredbi i aktivnosti na magistralnim putevima i putevima koji prolaze kroz područje dva i više centara javne bezbjednosti donosi Uprava policije.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana na regionalnim i lokalnim putevima na kojima se odvija saobraćaj vozila na području dvije i više opština donosi nadležni centar javne bezbjednosti.

(3 Rješenje iz stava 1. ovog člana na regionalnim putevima, lokalnim putevima i ulicama u gradu na kojima se odvija saobraćaj vozila na području jedne jedinice lokalne samouprave donosi nadležna stanica javne bezbjednosti ili policijska stanica.

(4) Rješenje iz člana 95. donosi se uz prethodnu saglasnost nadležnog organa za saobraćaj na čijem se području zabranjuje saobraćaj.

Član 97

(1) Zahtjev za donošenje rješenja iz člana 95. ovog zakona podnosi organizator sportske i druge priredbe ili aktivnosti (u daljem tekstu: organizator) najkasnije 15 dana prije dana zakazanog za njeno održavanje.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži sljedeće podatke: naziv i sjedište organizatora, program i pravila takmičenja ili aktivnosti, relacija na kojoj će se održavati sportska priredba ili aktivnost, datum i vrijeme održavanja, mjere za obezbjeđenje učesnika u saobraćaju, učesnika aktivnosti i gledalaca i saglasnost nadležnog sportskog ili drugog saveza.

(3) Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosilac je dužan priložiti sljedeću dokumentaciju: rješenje o svojoj registraciji kod nadležnog organa, saglasnost nadležnog sportskog ili drugog saveza, plan sanitetskog i protivpožarnog obezbjeđenja i redarske službe i ime rukovodioca takmičenja ili aktivnosti.

Član 98

(1) Donosilac rješenja iz člana 96. ovog zakona odbiće zahtjev za održavanje sportske i druge priredbe ili aktivnosti ako nisu ispunjeni uslovi propisani zakonom i ostali uslovi iz propisa kojima se reguliše oblast sporta, a koji se odnose na organizaciju sportskih priredbi.

(2) Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana izj avljuje se MUPu Republike Srpske.

Član 99

Organizatoru je zabranjeno da počne sa održavanjem sportske i druge priredbe ili aktivnosti na putu ako nije preduzeo sve mjere bezbjednosti naložene rješenjem iz člana 96. ovog zakona.

Član 100

Lica koja obezbjeđuju sportsku i drugu priredbu ili aktivnost na putu ili dijelu puta moraju nositi odjeću koja je uočljiva na većem odstojanju a noću dodatno obilježena materijalima ili predmetima koji odbijaju svjetlost.

Član 101

Odredbe propisa kojima se uređuje javno okupljanje građana i sprečavanje nasilja na sportskim priredbama shodno se primjenjuj u i za sportske i druge priredbe na putu ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.

Član 102

(1) Ako se utvrdi da organizator nije preduzeo mjere obezbjeđenja određene u rješenju iz člana 96. ovog zakona, organ koji je donio rješenje može ukinuti rješenje i zabraniti sportsku i drugu priredbu ili aktivnost.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba ministru unutrašnjih poslova, odnosno MUPu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(3) Radnik policije određen da se stara o bezbjednosti saobraćaja na sportskoj i drugoj priredbi ili aktivnosti može narediti da se ona prekine ako organizator ne preduzme mjere određene rješenjem iz člana 96. ovog zakona ili to zahtijevaju drugi razlozi bezbjednosti.

(4) O naredbi iz stava 3. ovog člana izradiće se pismeno rješenje u roku od sedam dana od dana njenog usmenog objavljivanja.

(5) Protiv rješenja kojim se određuje prekid održavanja sportske i druge priredbe ili aktivnosti koja je u toku može se izjaviti žalba ministru unutrašnjih poslova, odnosno MUPu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Član 103

Troškove angažovanja pripadnika policije na obezbjeđenju sportske i druge priredbe i aktivnosti snosi organizator.

Član 104

(1) Osposobljavanje kandidata za vozača obavljaju autoškole po ovlašćenju organa nadležnog za obrazovanje, nakon što se utvrdi da ispunjavaju uslove predviđene zakonom.

(2) Osposobljavanje kandidata za vozača motornih vozila mogu da obavljaju i obrazovne ustanove redovnim školovanjem učenika za zanimanje vozač motornih vozila.

(3) Učenici koji u redovnom školskom procesu u skladu sa nastavnim planom i programom imaju predmet koj i obuhvata i program ispita iz propisa o bezbjednosti saobraćaja na putevima, na osnovu potvrde o osposobljenosti koju izdaje školska ustanova, mogu polagati ispit iz poznavanja propisa o bezbjednosti saobraćaja na putevima, u sklopu vozačkog ispita.

VIII – VOZILA

1. Opšte odredbe

Član 105

(1) Vozila u saobraćaju na putevima u Republici Srpskoj moraju da ispunjavaju uslove u pogledu dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja, zaštite čovjekove okoline, kao i da imaju ispravne propisane uređaje i opremu regulisane zakonom, međunarodnim i drugim propisima.

(2) Vozila koja ne ispunjavaju propisane uslove iz stava 1. ovog člana mogu da učestvuju u saobraćaju na putu ako ispunjavaju posebne uslove koji omogućavaju bezbjedan i nesmetan saobraćaj, utvrđene u rješenju kojim se odobrava saobraćaj na putu vozilima koji ne ispunjavaju propisane uslove, koje donosi MUP.

Član 106

Motorna i priključna vozila registrovana u inostranstvu mogu da učestvuju u saobraćaju na teritoriji Republike Srpske ako imaju ispravne uređaje i opremu propisanu važećom međunarodnom konvencijom o saobraćaju na putevima, a u pogledu dimenzija, najveće dozvoljene mase i osovinskog opterećenja, ako ispunjavaju uslove propisane za motorna i priključna vozila registrovana u Bosni i Hercegovini.

Član 107

(1) Konstrukcione i bezbjednosne karakteristike motornih i priključnih vozila koja se prvi put registruju na teritoriji Republike Srpske, kao i njihovi dijelovi, uređaji i oprema, moraju biti u skladu sa evropskim standardima i propisima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

(2) Postupak utvrđivanja i provjeravanja usklađenosti konstrukcionih i bezbjednosnih karakteristika iz stava 1. ovog člana, odnosno homologacija motornih vozila sprovodi se kod novokonstruisanih i nehomologovanih vozila sprovođenjem odgovarajućih ispitivanja u ovlašćenim organizacijama u skladu sa propisima i standardima u Bosni i Hercegovini, kao i evropskim propisima i standardima.

Član 108

(1) Motorna i priključna vozila koja se pojedinačno proizvode, prepravljaju ili popravljaju u većem obimu ili su im oštećeni sklopovi i uređaji bitni za bezbjedno učestvovanje u saobraćaju na putevima Republike Srpske, prije puštanja u saobraćaj moraju biti podvrgnuta ocjenjivanju usklađenosti konstrukcionih i bezbjednosnih karakteristika s odgovarajućim važećim propisima u Bosni i Hercegovini i međunarodnim propisima, a na osnovu pozitivnih rezultata izdaje se uvjerenje (sertifikat).

(2) Ocjenjivanje usklađenosti vozila iz stava 1. ovog člana u Republici Srpskoj obavljaju ovlašćene i akreditovane organizacije za sertifikovanje vozila.

2. Registrovanje motornih i priključnih vozila

Član 109

(1) Motorna i priključna vozila koja učestvuju u saobraćaju na putevima Republike Srpske moraju da budu registrovana, o čemu se vodi evidencija, u skladu s odgovarajućim propisima koji uređuju ovu oblast.

(2) Stav 1. ovog člana ne primjenjuj e se na motorna i priključna vozila koja su prepravljena ili popravljena i kojima se obavlja probna vožnja radi ispitivanja i prikazivanja njihovih karakteristika ili koja se kreću od mjesta proizvodnje do skladišta, kao i motorna i priključna vozila koja se kreću od mjesta u kojem su preuzeta neregistrovana do mjesta u kojem će da budu registrovana, pod uslovom da su označena probnim tablicama.

(3) Za vozila iz stava 2. ovog člana izdaje se potvrda o korišćenju probnih tablica.

Član 110

Motorna i priključna vozila mogu se registrovati ako se na tehničkom pregledu utvrdi da su ispravna, da su osigurana i za koja su plaćene sve takse po osnovu javnih prihoda.

Član 111

Registraciju motornih i priključnih vozila te izdavanje registarskih tablica obavlja MUP.

Član 112

(1) Turistički voz se može registrovati na period kraći od godinu dana.

(2) Pravilnik o registraciji oldtajmera i turističkog voza donosi ministar unutrašnjih poslova.

(3) Tehnički pregled oldtajmera i turističkog voza sprovodi se po posebnoj proceduri, nakon vizuelnog pregleda i poligonskih ispitivanja vozila.

Član 113

(1) Vozila na kojima se u saobraćajnoj nezgodi oštete vitalni sklopovi i uređaji za kočenje i upravljanje ili se naruši geometrija vozila isključuju se iz saobraćaja dok se ne izvrši popravka vozila.

(2) Isključivanje vozila iz saobraćaja iz stava 1. ovog člana vrši ovlašćeno lice koje je izvršilo uviđaj saobraćajne nezgode.

(3) Prije puštanja u saobraćaj za takvo vozilo se vrši tehnički pregled koji se obavlja za registraciju vozila.

3. Stanice tehničkog pregleda motornih i priključnih vozila

Član 114

(1) Stanica tehničkog pregleda motornih i priključnih vozila (u daljem tekstu: stanica) pruža usluge tehničkog pregleda vozila kojima se utvrđuje tehnička ispravnost i ispunjavanje tehničkoeksploatacionih uslova motornih i priključnih vozila.

(2) Rješenje koj im se odobrava rad stanice iz stava 1. ovog člana donosi ministar.

(3) Za dobijanje rješenja iz stava 2. ovog člana stanica je obavezna ispunjavati uslove propisane zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

(4) Rješenje iz stava 2. ovog člana ukida se u slučaj u prestanka ispunjavanja uslova iz stava 3. ovog člana.

Član 115

(1) Ministarstvo dio poslova iz svoje nadležnosti koji se odnose na rad stanica može da prenese na odgovarajuću stručnu instituciju.

(2) Izbor stručne institucij e iz stava 1. ovog člana vrši se u skladu sa propisima koji uređuju oblast javnih nabavki i zakonom.

(3) Stručna institucija iz stava 1. ovog člana obavlja sljedeće poslove:

a) prati propise iz oblasti kontrole ispravnosti vozila koje donose susjedne zemlje, Evropska unija i druge međunarodne organizacije,

b) kontinuirane edukacije i licenciranja kontrolora i šefova stanica,

v) kontrolu nad ispravnošću uređaja i opreme na stanicama,

g) uspostavlja i održava uvezivanje stanica i drugih zainteresovanih subjekata u Republici Srpskoj u jedinstven informacioni sistem za poslove tehničkog pregleda vozila,

d) vrši obradu podataka i izradu analiza iz oblasti tehničkog pregleda vozila,

đ) ostvaruje saradnju sa stručnim, naučnim organizacijama, institutima, privrednim društvima i drugim pravnim licima iz oblasti tehničkog pregleda vozila,

e) daje pisana uputstva i informacije, te izrađuje stručne publikacije iz oblasti tehničkog pregleda vozila,

ž) na zahtjev Ministarstva dostavlja planove, izvještaje, podatke i dokumenta od značaja za vršenje upravnog nad zo ra i

z) druge administrativne i stručne poslove.

Član 116

Stručna institucija gubi ovlašćenje za obavljanje poslova iz člana 115. stav 3. ovog zakona ako:

a) ne obavlja ili ne obavlja blagovremeno poslove iz člana 115. stav 3. i druge ugovorene poslove,

b) ne dostavlja izvještaje, podatke ili drugu dokumentaciju i

v) njen izvještaj o radu ne bude pozitivno ocijenjen od Ministarstva.

IX – NADZOR I KAZNENE ODREDBE

Član 117

(1) Ministarstva iz člana 2. stav 1. ovog zakona u okviru svoje nadležnosti predlažu i preduzimaju mjere za ostvarivanje prava i obaveza privrednih društava i drugih pravnih lica, te fizičkih lica u oblasti bezbjednosti saobraćaja na putevima, sarađuju sa drugim republičkim organima i jedinicama lokalne samouprave, međunarodnim organizacija i drugim organima susjednih država, stručnim organizacijama u oblasti saobraćaja na putevima, udruženjima građana i građanima.

(2) Ministarstva iz stava 1. ovog člana u okviru svoje nadležnosti sprovode i vrše nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega.

Član 118

(1) Ako Ministarstvo u toku nadzora putem jedinstvenog informacionog sistema ustanovi da stanica obavlja tehnički pregled vozila suprotno odredbama zakona i propisa donesenih na osnovu zakona, stručna institucija, na zahtjev Ministarstva, preventivno stanici onemogućava pristup informacionom sistemu na period ne duži od sedam dana.

(2) Pravilnik o načinu rada i pristupa stanice informacionom sistemu, kao i načinu onemogućavanja pristupa informacionom sistemu donosi ministar.

Član 119

Republička uprava za inspekcijske poslove posredstvom saobraćajne inspekcije provjerava:

a) način i ispunjenost uslova za upravljanjem saobraćaja na putevima,

b) primjenu tehničkih propisa, tehničkih normativa i standarda i normi kvaliteta i upotrebe materijala za postavljanje saobraćajne signalizacije i opremu puta,

v) tehničku dokumentaciju njenu usklađenost sa propisima i postavljanje saobraćajne signalizacije u skladu sa tehničkom dokumentacijom i

g) poštovanje propisa u vezi sa vršenjem tehničkih pregleda vozila.

Član 120

(1) Neposredni nadzor nad odvijanjem saobraćaja na putevima, interventno regulisanje saobraćaja, kontrolu lica i vozila u saobraćaju u pogledu poštovanja zakona i propisa donesenih na osnovu zakona vrši uniformisani pripadnik saobraćajne policije, odnosno ovlašćeno lice.

(2) Pravilnik o načinu obavljanja poslova i zadataka i preduzimanja mjera iz stava 3. ovog člana donosi ministar unutrašnjih poslova.

Član 121

(1) Vozač vozila prilikom kontrole ovlašćenog lica iz člana 120. stav 1. u toku noći dužan je u kabini vozila upaliti svjetlo neposredno prije postupanja po znaku da se zaustavi.

(2) Zabranjeno je vozaču vozila, kao i licima koja se nalaze u vozilu, za vrijeme kontrole ovlašćenog lica da izlaze iz vozila dok ih ovlašćeno lice ne pozove da izađu.

Član 122

(1) Novčanom kaznom od 1.500 KM do 4.500 KM kazniće se za prekršaj privredno društvo i drugo pravno lice ako:

a) ne obezbijede uslove za nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraćaja (član 25. stav 2),

b) postavi saobraćajnu signalizaciju i opremu puta suprotno odredbama člana 27. ovog zakona,

v) ne izvrši reviziju projekata od strane nezavisne revizije sa aspekta bezbjednosti saobraćaja (član 29),

g) ne izvrši provjeru magistralnih, regionalnih i drugih javnih puteva od strane nezavisnog i licenciranog lica za provjeru sa aspekta bezbjednosti saobraćaja, ne izradi vremenskodinamički plan i prioritetnu listu provjere javnih puteva ili je ne dostavi Agenciji u propisanom roku (član 30),

d) ne prati stanje bezbjednosti i ne vrši stručne analize (član 32. stav 1),

đ) ne utvrdi tehničku ispravnost turističkog voza (član 67. st. 5. i 6),

e) vrši prevoz lica suprotno članu 73. st. 1. i 2. ovog zakona,

ž) vrši organizovani prevoz djece suprotno članu 81. st. 1. i 2. ovog zakona,

z) organizuje probnu vožnju suprotno članu 82. st. 1. i 3. ovog zakona,

i) vrši prevoz opasnih materija suprotno članu 83. ovog zakona,

j) ne organizuje i sprovodi dodatne mjere bezbjednosti (član 84. stav 2) i

k) ne obilježi pješačku zonu (član 87. stav 3).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 700 KM do 2.100 KM i fizičko lice koje samostalno obavlja djelatnost.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 250 KM do 750 KM odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom pravnom licu.

(4) Novčanom kaznom od 1.500 KM do 4.500 KM kazniće se za prekršaj Agencija, a novčanom kaznom od 250 KM do 750 KM odgovorno lice u Agenciji ako postupi suprotno odredbama člana 33. st. 1. i 2. ovog zakona.

Član 123

(1) Novčanom kaznom od 800 KM do 2.400 KM kazniće se za prekršaj organizator sportske i druge priredbe ili aktivnosti ako:

a) organizuje sportsku i drugu priredbu ili aktivnost suprotno članu 95. ovog zakona,

b) organizuje sportsku i drugu priredbu ili aktivnost suprotno uslovima iz rješenja iz člana 96. ovog zakona,

v) počne sa održavanjem sportske i druge aktivnosti, a nije preduzeo sve mjere bezbjednosti iz rješenja (član 99) i

g) ne primjenjuje odredbe propisa kojima se uređuje javno okupljanje građana i sprečavanje nasilja (član 101).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 150 KM do 450 KM odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom pravnom licu.

Član 124

(1) Novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM kazniće se za prekršaj:

a) učesnik u saobraćaju ako postupi suprotno odredbama člana 34. ovog zakona,

b) vozač ako upotrebljava uređaj i sredstva za ometanje uređaja kojim se mjeri brzina kretanja vozila u kontroli saobraćaja (član 37),

v) vozač ako postupi suprotno odredbama člana 38. ovog zakona,

g) ako se vozač motornog vozila ponaša tako da se njegovo ponašanje karakteriše kao nasilnička vožnja (član 41),

d) vozač ako ne poštuje saobraćajnu signalizaciju i pravila kretanja u kružnom toku (član 42),

đ) ako vozač postupi suprotno odredbama člana 47. ovog zakona,

e) ako vlasnik motornog vozila postupi suprotno odredbama člana 49. stav 2. ovog zakona,

ž) pješak ako se kreće po kolovozu u alkoholisanom stanju (član 52),

z) vlasnik, odnosno lice koje vodi životinju ako postupi suprotno odredbama člana 53. ovog zakona,

i) vlasnik, gonič, odnosno vodič ili jahač ako ostavi životinju na putu bez nadzora, hrani, prikuplja životinje, ne vodi životinju bliže desnoj ivici kolovoza ili ni je spo so ban da go ni ili vodi ži voti nju (član 55),

j) vlasnik, gonič, odnosno vodič ili jahač ako vodi, goni ili jaše životinju na magistralnom putu ili noću na javnom putu (član 56),

k) vlasnik, gonič, odnosno vodič životinja ako goni ili vodi životinje preko puta na dijelu koji nije pregledan (član 61),

l) vozač ako traktorom vuče više od dva priključna vozila ili na magistralnom i regionalnom putu traktor vuče više od jednog priključnog vozila (član 63. st. 1. i 2) ilije priključno vozilo priključeno natraktor suprotno odredbama člana 63. stav 3. ovog zakona,

lj) vozač turističkog voza ako vuče više od pet priključnih vozila ili se kreće po putu na kom to nije dozvoljeno (član 67. st. 1. i 2),

m) vozač turističkog voza ako ne ispunjava uslove iz člana 67. stav 4. ovog zakona,

n) vozač zaprežnog vozila ako se zaprežno vozilo kreće noću po javnom putu ili ako ostavi zaprežno vozilo bez nadzora (član 68. st. 1. i 3),

nj) vozač zaprežnog vozila ako ono ne ispunjava uslove utvrđene propisima o dimenzijama vozila i nije opremljeno ispravnim uređajima za kočenje (član 69. st. 3. i 4),

o) vozač autobusa ako u autobusu prevozi više lica nego što je propisano odredbama člana 73. stav 1. ovog zakona,

p) vozač ako je pridodao priključno vozilo suprotno članu 74. stav 5. ovog zakona,

r) vozač ako autobus zaustavlja suprotno članu 75. ovog zakona,

s) vozač ako prevozi lica u zatvorenom prostoru suprotno članu 76. stav 1. ovog zakona,

t) učesnik u saobraćaju ako ne obrati naročitu pažnju na djecu u saobraćaju (član 84. stav 1),

ć) odgovorno lice za dijete ako postupi suprotno članu 84. stav 3. ovog zakona,

u) vozač ako se vozilom kreće u pješačkoj zoni (član 87. stav 1),

f) učesnik saobraćajne nezgode u kojoj je pričinjena manja materijalna šteta ako ne sačeka policiju (član 93. stav 1) i

h) lice ako ne nosi odjeću koja je uočljiva na većem odstojanju a noću obilježena materijalima ili predmetima koji odbijaju svjetlost (član 100).

(2) Za prekršaj iz stava 1. t. a), b), v), d), đ), o), p), r), s), u) i f) ovog člana vozaču se određuje jedan kazneni bod.

(3) Za prekršaj iz stava 1. tačka g) ovog člana vozaču se određuju dva kaznena boda i zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog do šest mjese ci.

(4) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kojim je izazvana saobraćajna nezgoda učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 300 KM do 1.000 KM, a vozaču će se izreći i zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog do šest mjeseci i određuje se dvostruki kazne ni bod za uči nje ni pre kr šaj.

Član 125

(1) Novčanom kaznom od 50 KM kazniće se za prekršaj:

a) vozač, odnosno lice ako ne ukloni blato, snij eg i druge materije sa točkova, vjetrobranskih stakala i ostalih dijelova vozila, kao i sa kolovoza (član 39),

b) vozač zaprežnog vozila ako priveže više životinja ili ne priveže životinju s desne strane zadnjeg dijela vozila (član 54),

v) gonič životinja ako životinje ne vodi u krdu ili ih ne razdijeli u pojedinačne grupe (član 57),

g) lice koj e jaše životinju ako je mlađe od 16 godina ili nije fizički za to spremno (član 58),

d) jahač ako se kreće suprotno članu 59. ovog zakona,

đ) gonič životinja ili drugo lice ako goni ili vodi životinje po površinama namijenjenim za kretanje pješaka i biciklista ili ako životinje pored puta nisu pod stalnim nadzorom (član 60),

e) gonič, odnosno vodič životinje, jahač ili drugo lice ako ne ukloni sve materije koje je životinja nanijela na put (član 62),

ž) vozač traktora ako na priključnom vozilu koje vuče traktor prevozi više od pet lica ili ako lice koje se prevozi stoji ili sjedi na stranicama priključnog vozila (član 64),

z) vozač radne mašine ili motokultivatora ako radna mašina ili motokultivator ne ispunjava uslove iz člana 65. ovog zakona,

i) vozač radne mašine ili motokultivatora ili drugo lice ako vrši prevoz suprotno članu 66. ovog zakona,

j) vozač zaprežnog vozila ako se zaprežno vozilo ne kreće bliže desnoj ivici kolovoza (član 68. stav 2),

k) lice koj e upravlja zaprežnim vozilom ako je mlađe od 16 godina ili ako nije obezbijedilo pratioca (član 69. st. 1. i 2),

l) vozač zaprežnog vozila ako upregne iscrpljenu, bolesnu ili povrijeđenu životinju ili ako zaprežnom vozilu doda priključno vozilo (član 70),

lj) lice koj e upravlja motornim sankama ako se kreće po javnom putu ili površini namijenjenoj za kretanje pješaka (član 71. stav 3),

m) pješak ako pristupi ili se kreće po kolovozu autoputa, puta rezervisanog za saobraćaj motornih vozila i lice koje postupi suprotno članu 72. st. 1. i 3. ovog zakona,

n) vozač ako motornim i priključnim vozilom prevozi lica suprotno članu 74. stav 1. ovog zakona i ako vrši radnje koje su zabranjene članom 74. stav 3. ovog zakona,

nj) lice ako za vrijeme kretanja vozila uskače ili iskače iz vozila, otvara vrata, naginje se van vozila, kači se za vozilo, vozi se na spoljnim dijelovima vozila ili na traktorskim priključcima (član 77. stav 1),

o) vozač ako vrata na vozilu javnog prevoza otvara, odnosno drži otvorena tokom kretanja ili započne kretanje suprotno članu 78. ovog zakona,

p) vozač ako vozilom prevozi lica suprotno članu 80. ovog zakona,

r) lice ako na vidnom mjestu nema obilježja propisana članom 85. ovog zakona,

s) vozač ako se vozilom kreće u zoni smirenog saobraćaja tako da ometa kretanje pješaka, odnosno brzinom većom od 10 km/h (član 88. stav 2) i

t) lice ako postupi suprotno članu 91. stav 3. ovog zako na.

(2) Za prekršaj iz stava 1. t. a), n), o), p) i s) ovog člana vozaču se određuje jedan kazneni bod.

(3) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kojim je izazvana saobraćajna nezgoda učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 400 KM do 1.200 KM, a vozaču će se izreći i zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog do tri mjeseca i odrediće se dvostruki kazneni bod propisan stavom 2. ovog člana za učinjeni prekr šaj.

Član 126

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 40 KM kazniće se za prekršaj:

a) vozač ako za vrijeme vožnje postupi suprotno članu 35. ovog zakona,

b) vozač ako u motornom vozilu nema prsluk sa reflektivnim karakteristikama ili ga ne nosi u skladu sa članom 36. ovog zakona,

v) vozač bicikla ako za vožnju ne koristi kolovoz u širini od najviše jednog metra od desne ivice kolovoza (član 40),

g) vozač ako postupi suprotno čl. 43. i 44. ovog zakona,

d) vozač vozila ako ne uključi sve pokazivače pravca na vozilu u skladu sa članom 45. ovog zakona,

đ) vozač ako zaustavi motorno vozilo suprotno članu 46. ovog zakona,

e) vozač ako parkira vozilo suprotno članu 48. ovog zako na,

ž) vlasnik vozila, odnosno vozač ako ne nadzire svoje vozilo, ne preduzme sve propisane radnje prije napuštanja vozila, ne prijavi policiji neovlašćenu upotrebu vozila (član 49. st. 1, 3. i 4),

z) vozač vozila ako prevozi lica koja stoje u vozilu sjede na stranicama karoserije ili na nestabilnom teretu ili teretu koji prevazilazi dimenzije tovarnog sanduka ili prevozi lica mlađa od 16 godina bez pratioca (član 79. st. 3. i 4) i

i) ako vozač postupi suprotno članu 120. st. 1. i 2. ovog zakona i ako lice koje se nalazi u vozilu postupi suprotno članu 120. stav 2. ovog zakona.

(2) Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kojim je izazvana saobraćajna nezgoda učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM.

Član 127

Ako maloljetno lice učini radnju koja je ovim zakonom utvrđena kao prekršaj, kazniće se roditelj, usvojilac, odnosno staratelj maloljetnog lica novčanom kaznom propisanom za učinjeni prekršaj ako je taj prekršaj učinjen kao posljedica propusta dužnog staranja o maloljetnom licu.

X – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 128

(1) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar će donijeti:

a) pravilnik o broju članova, načinu imenovanja predsjednika, djelokrugu i načinu rada Savjeta za bezbjednost saobraćaja (član 12. stav 4),

b) pravilnik o uslovima i načinu prikupljanja, evidentiranja i praćenja podataka o obilježjima značajnim za bezbjednost saobraćaja (član 20. stav 6),

v) pravilnik o reviziji i provjeri, uslovima i načinu licenciranja (član 31. stav 3),

g) pravilnik o identifikaciji i kriterijumima za utvrđivanje prioriteta otklanjanja opasnih mjesta i načinu otklanjanja opasnih mjesta (član 32. stav 2) i

d) pravilnik o načinu rada i pristupa stanice tehničkog pregleda vozila informacionom sistemu (član 118. stav 2).

(2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar nadležan za obrazovanje će donijeti propis iz člana 86. stav 5. ovog zakona.

(3) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar nadležan za unutrašnje poslove će donij eti propis iz člana 112. stav 2. i člana 120. stav 2. ovog zakona.

(4) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona skupštine jedinica lokalne samouprave će donijeti strategiju i program iz člana 16. stav 4. ovog zakona.

Član 129

Do početka rada Agencije poslove iz njene nadležnosti obavljaće Ministarstvo.

Član 130

(1) U bezbjednosti saobraćaja na putevima Republike Srpske primjenjuju se odredbe zakona i propisa donesenih na osnovu zakona.

(2) Kazneni bodovi izrečeni u skladu sa ovim zakonom evidentiraju se na način kako je to propisano zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 131

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”, osim člana 29. stav 1. i člana 30. st. 1. i 4. ovog zakona, koji stupaju na snagu 1. jula 2012. godine.

Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske

0

ZAKON O SOCIJALNOJ ZAŠTITI REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 37/2012, 90/2016, 94/2019 i 42/2020 – dr. uredba)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se sistem socijalne zaštite, nosioci, korisnici i prava korisnika socijalne zaštite, postupak i uslovi za ostvarivanje prava, djelatnost ustanova socijalne zaštite, samostalno obavljanje poslova u oblasti socijalne zaštite, finansiranje, nadzor i druga pitanja značajna za funkcionisanje i ostvarivanje socijalne zaštite građana.

Član 2

(1) Socijalna zaštita je djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republika), kojom se pruža pomoć licima kada se nađu u stanju socijalne potrebe i preduzimaju potrebne mjere radi sprečavanja nastajanja i otklanjanja posljedica takvog stanja.

(2) Stanje socijalne potrebe je stanje u kojem je licu neophodna pomoć radi savladavanja socijalnih i drugih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a ukoliko se te potrebe ne mogu zadovoljiti u drugim sistemima socijalne sigurnosti.

(3) Djelatnost socijalne zaštite obuhvata mjere i aktivnosti za stvaranje uslova za ostvarivanje zaštitne funkcije porodice, uslova za samostalan život i rad lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe ili za njihovo aktiviranje u skladu sa sposobnostima, obezbjeđivanje sredstava za život materijalno neobezbijeđenim i za rad nesposobnim licima i drugim građanima koji su u stanju socijalne potrebe, kao i obezbjeđivanje drugih oblika socijalne zaštite.

Član 3

(1) Prava iz ovog zakona pripadaju licima koja ispunjavaju propisane uslove bez obzira na razlike u rasi, boji kože, polu, jeziku, političkom, nacionalnom i vjerskom opredjeljenju, socijalnom i ekonomskom porijeklu, mjestu rođenja, invalidnosti ili bilo kojem drugom statusu.

(2) Ustanove i drugi pružaoci usluga socijalne zaštite obezbjeđuju ravnopravnost u pristupu i korišćenju prava sadržanih u ovom zakonu i u svom djelovanju sprečavaju svaki vid diskriminacije, direktne ili indirektne, po bilo kom osnovu.

(3) Fizička i pravna lica koja primjenjuju ovaj zakon dužna su da poštuju dostojanstvo, ličnost korisnika i da brinu o njegovom interesu.

Član 4

(1) Svako je dužan da se brine o zadovoljavanju svojih životnih potreba i potreba lica koja je po zakonu ili po drugom pravnom osnovu dužan da izdržava.

(2) Svako je svojim radom, prihodima i imovinom dužan da doprinosi sprečavanju, otklanjanju ili ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova svoje porodice, posebno djece i drugih članova porodice koji ne mogu sami o sebi da se brinu.

Član 5

Pravna i fizička lica koja pružaju usluge pružiće podršku korisniku za aktiviranje vlastitih potencijala za samostalno zadovoljavanje potreba, produktivan život u zajednici, predupređivanje zavisnosti od socijalne zaštite i smanjenje rizika socijalne isključenosti.

Član 6

(1) Korisnici prava iz ovog zakona svoje potrebe prioritetno zadovoljavaju u sredini u kojoj žive.

(2) Društvena zajednica dužna je da u skladu sa stavom 1. ovog člana radi na obezbjeđivanju uslova i razvijanju usluga prema potrebama korisnika.

Član 7

U ostvarivanju prava iz ovog zakona korisnik je ravnopravan učesnik u procesu izbora odluka i mjera koje se preduzimaju u njegovo ime, a u njegovom su interesu.

Član 8

(1) Radi vršenja poslova, obezbjeđivanja i ostvarivanja prava iz socijalne zaštite utvrđenih ovim zakonom, osnivaju se ustanove socijalne zaštite.

(2) Poslove iz djelatnosti socijalne zaštite, osim ustanova socijalne zaštite, mogu obavljati udruženja građana i druga lica u skladu sa zakonom.

Član 9

Korisnici socijalne zaštite su pojedinci, članovi porodice i porodica u cjelini, koji ostvaruju prava i usluge u skladu sa ovim zakonom.

Član 10

Prava u skladu sa ovim zakonom realizuju se novčanim davanjima, socijalnim uslugama i drugim mjerama koje se pružaju pojedincu, članovima porodice ili porodici u cjelini i koje imaju za cilj zadovoljavanje socijalnih potreba, te sprečavanje nastanka socijalnih problema.

Član 11

(1) Pored prava utvrđenih ovim zakonom, jedinica lokalne samouprave svojom odlukom, u skladu sa potrebama stanovništva, može da utvrdi i druga prava i usluge, uslove i kriterijume za njihovo ostvarivanje.

(2) Proširena prava i usluge iz stava 1. ovog člana mogu biti: personalna asistencija za lica sa invaliditetom, stanovanje uz podršku, zaštićeno stanovanje, pomoć u zbrinjavanju punoljetnih lica nakon napuštanja ustanova ili hraniteljskih porodica, jednokratne pomoći u naturi, usluge javne kuhinje, pomoć za školovanje djece iz socijalno ugroženih porodica, pomoć u vaspitanju i obrazovanju djece sa smetnjama u razvoju, subvencionisanje komunalnih troškova siromašnim porodicama, pomoć u stambenom zbrinjavanju siromašnih porodica, troškovi sahrane korisnika prava iz ovog zakona, usluge SOS telefona, kao i druga prava i usluge prema potrebama jedinica lokalne samouprave.

Član 12

(1) Prava iz ovog zakona su lična i ne mogu se prenositi.

(2) Novčana primanja iz ovog zakona ne mogu biti predmet obezbjeđenja ili prinudnog izvršenja.

(3) Prava po ovom zakonu ostvaruju se nakon što su iscrpljene raspoložive mogućnosti u drugim sistemima socijalne sigurnosti.

Član 13

(1) Prava iz ovog zakona koja se realizuju kroz novčana davanja korisniku ostvaruju se posredstvom centara za socijalni rad (u daljem tekstu: Centar).

(2) Prava koja se realizuju pružanjem usluga korisniku mogu se ostvarivati i u partnerstvu javnog, nevladinog i privatnog sektora.

Član 14

(1) Nosioci socijalne zaštite u skladu sa ovim zakonom su Republika i jedinica lokalne samouprave.

(2) Republika uređuje sistem socijalne zaštite, donosi politike i razvojne strategije, utvrđuje prava, kriterijume i korisnike socijalne zaštite, obezbjeđuje dio sredstava za realizaciju prava propisanih ovim zakonom, prati stanje i ostvarivanje prava, osniva i usmjerava rad ustanova socijalne zaštite i brine se da se u okviru ekonomske i socijalne politike ostvaruje optimalan razvoj socijalne zaštite.

(3) Jedinica lokalne samouprave donosi godišnji i srednjoročni program socijalne zaštite na osnovu analize socijalnog stanja stanovnika na svom području, donosi odluku o proširenim pravima i druga akta kojima propisuje uslove za ostvarivanje prava i mjera utvrđenih odlukom i programima, obezbjeđuje sredstva za realizaciju prava utvrđenih ovim zakonom i svojim odlukama, obezbjeđuje sredstva za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite, osniva i brine se o radu ustanova socijalne zaštite, vrši koordinaciju aktivnosti socijalne zaštite na području jedinice lokalne samouprave, formira radno tijelo za socijalnu zaštitu i obavlja i druge poslove u ostvarivanju ciljeva socijalne zaštite.

Član 15

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

II – KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 16

(1) Korisnici prava i usluga prema ovom zakonu su pojedinci, članovi porodice ili porodica u cjelini koji imaju prebivalište u Republici, koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, a ne mogu je zadovoljiti svojim radom, prihodima od imovine i korišćenjem drugih izvora.

(2) Strani državljani i članovi njihovih porodica, lica pod međunarodnom pravnom zaštitom koja imaju dozvolu za boravak u Republici, mogu ostvariti prava u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorom.

(3) Lice koje nije obuhvaćeno st. 1. i 2. ovog člana, a nađe se na teritoriji Republike, može privremeno ostvariti prava iz socijalne zaštite pod uslovima propisanim ovim zakonom, ako to zahtijevaju posebno teške životne okolnosti u kojima se to lice našlo.

Član 17

Korisnik socijalne zaštite je lice koje se nalazi u stanju socijalne potrebe, i to:

a) dijete:

1) bez roditeljskog staranja,

2) sa smetnjama u razvoju,

3) čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama,

4) žrtva nasilja,

5) žrtva trgovine djecom,

6) sa društveno neprihvatljivim ponašanjem,

7) izloženo socijalno rizičnim ponašanjima,

8) kome je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita;

b) punoljetno lice:

1) materijalno neobezbijeđeno i za rad nesposobno lice,

2) sa invaliditetom,

3) starije, bez porodičnog staranja,

4) sa društveno negativnim ponašanjem,

5) žrtva zloupotrebe psihoaktivnih supstanci,

6) žrtva nasilja u porodici,

7) žrtva trgovine ljudima i

8) kome je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita.

Član 18

Korisnici socijalne zaštite, u smislu člana 17. ovog zakona, su:

a) dijete:

1) koje nema roditelje, koje je napušteno od roditelja, čiji roditelji nisu u mogućnosti da mu pruže potpuno staranje zato što su ograničeni u vršenju roditeljskog prava ili su lišeni tog prava,

2) sa oštećenjem vida, sluha, sa oštećenjem u govorno-glasovnoj komunikaciji, sa tjelesnim oštećenjem i/ili hroničnim oboljenjem, sa intelektualnim oštećenjem, sa psihičkim poremećajem i/ili oboljenjem, višestrukim oštećenjima, ili sa drugim oštećenjem ili oboljenjem, koji dovode do poteškoća u psihomotornom i senzomotornom razvoju, a koja značajno otežavaju funkcionisanje u aktivnostima svakodnevnog života,

3) čiji roditelji zbog bolesti ili smrti jednog roditelja, nesređenih porodičnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da mu obezbijede uslove za pravilno vaspitanje, fizički i psihički razvoj,

4) kome se nanosi fizička, psihička i seksualna patnja ili emocionalna bol, kao i prijetnja takvim djelima ili zanemarivanje, nebriga i nezadovoljavanje osnovnih životnih potreba, što ga ozbiljno sputava da uživa u svojim pravima i slobodama,

5) koje je vrbovano, prevezeno, skriveno, nasilno transportovano ili prihvaćeno prijetnjom i upotrebom sile, obmanjivanjem, otmicom ili drugim oblicima prinude ili prevare, zloupotrebom položaja ili primanja novca, a koje je navedeno na pristanak vlastitog eksploatisanja,

6) koje je pod rizikom, čini prekršajna i krivična djela, koje se bavi skitnjom, prosjačenjem ili sličnim ponašanjem narušava opšteprihvaćena društvena pravila ponašanja i važeće zakonske norme,

7) koje zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci, negativnih socijalnih uticaja i emocionalnih poremećaja narušava i ugrožava svoje zdravlje i život,

8) koje se nađe u stanju socijalne potrebe zbog siromaštva, pretrpljene elementarne nepogode, ratnog stradanja, izbjeglištva, migracije, repatrijacije, smrti jednog ili više članova porodice, dugotrajnog liječenja, otpusta iz ustanove ili drugih nepredvidivih okolnosti;

b) punoljetno lice:

1) koje nema neophodnih sredstava za izdržavanje, nesposobno je za rad i ne može obezbijediti sredstva za život po nekom drugom osnovu,

2) lice sa invaliditetom, a to su lica sa dugoročnim fizičkim, psihičkim, intelektualnim ili senzornim umanjenim sposobnostima, koja u interakciji sa različitim barijerama mogu ometati njihovo puno i efektivno učestvovanje u društvu na osnovu jednakosti sa drugima,

3) koje ima više od 65 godina, a koje zbog trajnih promjena u psihosocijalnom i zdravstvenom stanju ne može zadovoljavati svoje osnovne životne potrebe,

4) koje se odaje besposličarenju, skitnji, prosjačenju ili drugom društveno negativnom ponašanju,

5) koje je došlo u stanje socijalne potrebe zbog upotrebe droga ili alkohola, koje duže vrijeme upotrebljava ove supstance zbog čega ima probleme u socijalnim i porodičnim odnosima, zdravlju i materijalnoj egzistenciji,

6) kome se u porodičnom okruženju nanosi fizička, psihička, ekonomska i seksualna patnja ili emocionalna bol, kao i prijetnja takvim djelima, a koje se zbog tih okolnosti nađe u stanju socijalne potrebe,

7) koje je vrbovano, prevezeno, skriveno, nasilno transportovano ili prihvaćeno prijetnjom i upotrebom sile, obmanjivanjem, otmicom ili drugim oblicima prinude ili prevare, zloupotrebom položaja ili primanja novca, a koje je navedeno na pristanak vlastitog eksploatisanja i

8) koje se nađe u stanju socijalne potrebe zbog siromaštva, dugotrajne nezaposlenosti, pretrpljene elementarne nepogode, ratnog stradanja, izbjeglištva, migracije, repatrijacije, smrti jednog ili više članova porodice, dugotrajnog liječenja, izdržavanja kazne, otpusta iz ustanove ili drugih nepredvidivih okolnosti.

Član 19

(1) Porodica, u smislu ovog zakona, jeste životna zajednica roditelja, djece i drugih srodnika.

(2) Porodicu čine bračni i vanbračni supružnici, djeca bračna, vanbračna, usvojena i pastorčad, kao i djeca data pod starateljstvo i uzeta na izdržavanje i drugi srodnici u međusobnoj obavezi izdržavanja.

(3) Domaćinstvo, u smislu ovog zakona, jeste ekonomska životna zajednica u kojoj njeni članovi zajednički privređuju i učestvuju u trošenju zajedničkih prihoda.

(4) Dijete, u smislu ovog zakona, jeste lice do navršenih 18 godina.

III – PRAVA U SOCIJALNOJ ZAŠTITI

Član 20

Prava u socijalnoj zaštiti po ovom zakonu su:

a) novčana pomoć,

b) dodatak za pomoć i njegu drugog lica,

v) lična invalidnina,

g) podrška u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju,

d) smještaj u ustanovu,

đ) zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu,

e) pomoć i njega u kući,

ž) dnevno zbrinjavanje,

z) jednokratna novčana pomoć i

i) savjetovanje.

1. Novčana pomoć

Član 21

(1) Pojedinac ili član porodice dužan je da obezbjeđuje zadovoljavanje osnovnih životnih potreba vlastitim radom, pravima iz rada ili osiguranja, prihodima od imovine ili drugih izvora, pomoći srodnika koji su u skladu sa zakonom i ugovorom dužni da ih izdržavaju, naknadama i primanjima po drugim osnovima.

(2) Novčana pomoć služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

(3) Korisnik novčane pomoći u skladu sa ovim zakonom može biti pojedinac ili porodica u cjelini.

(4) Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno.

Član 22

(1) Pravo na novčanu pomoć iz ovog zakona može ostvariti pojedinac nesposoban za rad, koji nema vlastitih prihoda ili čiji su ukupni prihodi za izdržavanje ispod nivoa novčane pomoći utvrđene ovim zakonom, koji nema višak stambenog prostora, koji nema drugu imovinu iz čije se vrijednosti mogu osigurati sredstva za izdržavanje, koji nema obveznike izdržavanja u skladu sa Porodičnim zakonom ili ako ti obveznici izdržavanja zbog invalidnosti i druge objektivne spriječenosti nisu u mogućnosti i sposobni da ga izdržavaju i izvršavaju obavezu izdržavanja.

(2) Pravo na novčanu pomoć iz ovog zakona može ostvariti porodica u cjelini čiji članovi nisu sposobni za rad, koji nemaju vlastitih prihoda ili čiji su ukupni prihodi za izdržavanje ispod nivoa novčane pomoći utvrđene ovim zakonom, koji nemaju višak stambenog prostora, koji nemaju drugu imovinu iz čije se vrijednosti mogu osigurati sredstva za izdržavanje, koji nemaju obveznike izdržavanja u skladu sa Porodičnim zakonom ili ako ti obveznici izdržavanja zbog invalidnosti ili drugih objektivnih spriječenosti nisu u mogućnosti i sposobni da ih izdržavaju i izvršavaju obavezu izdržavanja.

(3) Pod viškom stambenog prostora podrazumijeva se prostor koji se bez ugrožavanja potreba korisnika može prodati ili izdati u zakup.

(4) Prilikom utvrđivanja mogućnosti prodaje ili izdavanja u zakup viška stambenog prostora uzima se u obzir lokacija, površina, godina gradnje, funkcionalnost i druge okolnosti koje mogu imati uticaj.

(5) Veličina stambenog prostora koja odgovara potrebama pojedinca ili porodice iz st. 1. i 2. ovog člana, pored kuhinje, kupatila i hodnika je jedna soba po članu porodice, odnosno dvije sobe za lice koje ostvaruje pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica.

(6) Lice koji živi u zajedničkom domaćinstvu sa licima koja nemaju zakonsku obavezu međusobnog izdržavanja ostvaruje novčanu pomoć kao pojedinac iz stava 1. ovoga člana.

Član 23

Osnovica za utvrđivanje visine novčane pomoći u tekućoj godini je prosječna plata nakon oporezivanja u Republici ostvarena u prethodnoj godini.

Član 24

(1) Visina novčane pomoći utvrđuje se zavisno od broja članova porodice, u procentu od osnovice iz člana 23. ovog zakona i iznosi:

a) za pojedinca 15% od osnovice,

b) za porodicu sa dva člana 20% od osnovice,

v) za porodicu sa tri člana 24% od osnovice,

g) za porodicu sa četiri člana 27% od osnovice i

d) za porodicu sa pet i više članova 30% od osnovice.

(2) Kada korisnik ostvaruje vlastiti prihod, visina novčane pomoći utvrđuje se kao razlika između iznosa novčane pomoći utvrđene u skladu sa stavom 1. ovog člana i iznosa prosječnog mjesečnog prihoda pojedinca ili porodice ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva.

Član 25

(1) Nesposobnost za rad utvrđuje se na osnovu nalaza i mišljenja stručne komisije za utvrđivanje sposobnosti lica u postupku ostvarivanja prava iz socijalne zaštite i utvrđivanju funkcionalnog stanja korisnika.

(2) Jedinice lokalne samouprave imenuju prvostepenu stručnu komisiju iz stava 1. ovog člana i utvrđuju naknadu za njen rad, koja ne može biti manja od 0,8%, niti veća od 3% od prosječne plate nakon oporezivanja ostvarene u Republici u prethodnoj godini, za člana komisije, po korisniku.

(3) Ministar zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: ministar) imenuje drugostepenu stručnu komisiju iz stava 1. ovog člana i utvrđuje naknadu za njen rad, koja ne može biti manja od 0,8%, niti veća od 3% od prosječne plate nakon oporezivanja ostvarene u Republici u prethodnoj godini, za člana komisije, po korisniku.

(4) Ministar donosi pravilnik o utvrđivanju sposobnosti lica u postupku ostvarivanja prava iz socijalne zaštite i utvrđivanju funkcionalnog stanja korisnika.

(5) Pravilnikom iz stava 4. ovog člana propisuju se sastav prvostepene i drugostepene stručne komisije, uslovi za njeno formiranje, način rada i uslovi za ocjenjivanje sposobnosti lica iz člana 22. st. 1. i 2. i čl. 32. i 35a. ovog zakona.

Član 26

Izuzetno, pravo na novčanu pomoć ostvaruje pojedinac iz člana 22. stav 1. ovog zakona koji ne može obezbijediti sredstva za sopstveno izdržavanje, i to:

a) koji traži izdržavanje od lica koje je dužno da ga izdržava dok ne ostvari pravo na izdržavanje u skladu sa zakonom, o čemu podnosi dokaz da je kod nadležnog suda pokrenuo postupak radi utvrđivanja obaveze izdržavanja od srodnika,

b) koji nema zaključen ugovor o doživotnom izdržavanju ili je pokrenuo postupak za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju i

v) koji ne može osigurati izdržavanje po drugom osnovu.

Član 27

(1) Pravo na novčanu pomoć može ostvariti pojedinac, članovi porodice ili porodica u cjelini koji ne ispunjavaju uslove propisane u članu 22. ovog zakona zbog posjedovanja imovine, pod uslovom da su nesposobni za rad i da svoju imovinu ili dio imovine prenesu bez naknade, sa pravom svojine jedinici lokalne samouprave.

(2) Lica kojima je imovina smetnja za ostvarivanje prava na novčanu pomoć mogu dati saglasnost za uknjižbu prava hipoteke do namirenja valorizovanih troškova datih po osnovu prava na novčanu pomoć.

(3) Međusobna prava i obaveze iz st. 1. i 2. ovog člana regulisaće se ugovorom zaključenim između Centra i lica koje prenosi svoju imovinu na jedinicu lokalne samouprave.

(4) Sredstva ostvarena raspolaganjem imovinom iz stava 1. ovog člana vode se na posebnom računu jedinice lokalne samouprave sa koga se podmiruju troškovi novčane pomoći korisnika.

(5) Raspolaganje imovinom iz stava 1. ovog člana vrši se u skladu sa odredbama zakona kojim se reguliše raspolaganje stvarnim pravima na nepokretnostima.

(6) Troškovi postupka podmiruju se iz sredstava ostvarenih raspolaganjem imovinom korisnika iz stava 1. ovog člana.

Član 28

Pojedinac ili članovi porodice koji su ostvarili sredstva prodajom imovine ili su darovali svoju imovinu i time doveli sebe ili svoju porodicu u stanje socijalne potrebe nemaju pravo na novčanu pomoć za period za koji iznos pomoći odgovara visini osnovice za plaćanje poreza na promet nepokretnosti.

Član 29

Korisnik novčane pomoći koji ne može ostvariti zdravstveno osiguranje po drugom osnovu ostvaruje zdravstveno osiguranje iz budžetskih sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

Član 30

(brisano)

Član 31

Pravo na novčanu pomoć prestaje korisniku koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora duže od 30 dana, korisniku čije je zbrinjavanje, u skladu sa ovim zakonom, izvršeno na teret budžetskih sredstava socijalne zaštite i u drugim slučajevima kada je korisniku u potpunosti obezbijeđeno stanovanje, ishrana, odjeća i obuća.

2. Dodatak za pomoć i njegu drugog lica

Član 32

(1) Pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica ima lice starije od tri godine kojem je zbog tjelesnih, mentalnih, čulnih poremećaja, izraženih promjena u zdravstvenom stanju neophodna stalna pomoć i njega drugog lica, pod uslovom da ovo pravo ne može ostvariti po drugom osnovu i ne koristi pravo na smještaj u ustanovi socijalne zaštite ili su smješteni u drugu ustanovu na teret budžetskih sredstava.

(2) Pravo iz stava 1. ovoga člana može se ostvariti kao trajno ili privremeno pravo.

(3) Pravo iz stava 1. ovog člana mogu ostvariti lica koja su potpuno ili djelimično zavisna od pomoći i njege drugog lica u zadovoljavanju osnovnih životnih i fizioloških potreba.

Član 33

(1) Dodatak za pomoć i njegu drugog lica priznaje se na osnovu nalaza i mišljenja stručnih komisija:

a) za djecu do 18 godina – komisija za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju,

b) za punoljetna lica – komisija za utvrđivanje sposobnosti lica u postupku ostvarivanja prava iz socijalne zaštite.

(2) Nalaz i mišljenje za korisnike iz stava 1. tačka a) ovog člana donosi stručna komisija iz člana 58. stav 1. ovog zakona.

(3) Nalaz i mišljenje za korisnike iz stava 1. tačka b) ovog člana donosi stručna komisija iz člana 25. ovog zakona.

Član 34

Visina dodatka za pomoć i njegu drugog lica obračunava se u procentu od prosječne plate nakon oporezivanja ostvarene u Republici u prethodnoj godini i iznosi:

a) 20% od osnovice za lice koje cjelodnevno i u potpunosti zavisi od drugog lica u zadovoljavanju osnovnih životnih i fizioloških potreba i koje nije u mogućnosti da uz upotrebu bilo kojih pomagala samo zadovolji te potrebe i

b) 10% od osnovice za lice kojem je neophodna djelimična pomoć drugog lica u zadovoljavanju osnovnih životnih i fizioloških potreba.

Član 35

Korisnik dodatka za pomoć i njegu drugog lica koji ne može ostvariti zdravstveno osiguranje po drugom osnovu ostvaruje zdravstveno osiguranje iz budžetskih sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica.

2a. Lična invalidnina

Član 35a

(1) Pravo na ličnu invalidninu ostvaruju lica:

a) koja su zavisna od pomoći i njege drugog lica prilikom zadovoljavanja osnovnih životnih potreba i kojima je oštećenje, odnosno oboljenje nastalo u razvojnom periodu, a imaju utvrđenu visinu tjelesnog oštećenja od 70% do 100%,

b) sa oštećenjem sluha, kojima je oštećenje, odnosno oboljenje nastalo u razvojnom periodu, a imaju utvrđenu visinu tjelesnog oštećenja od najmanje 70%,

v) sa oštećenjem urogenitalnog sistema, koja se nalaze u terminalnoj fazi zatajenja oba bubrega i koja imaju potrebu za hroničnom hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, a imaju utvrđenu visinu tjelesnog oštećenja od 100%,

g) oboljela od rijetke bolesti, kojima je oštećenje, odnosno oboljenje nastalo u razvojnom periodu, a imaju utvrđenu visinu tjelesnog oštećenja od najmanje 70%.

(2) Ličnu invalidninu ne mogu ostvariti lica koja ostvaruju primanja po osnovu invaliditeta stečenog u ratu, kao i lica koja ostvaruju pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite i pravo na zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu ili koja su smještena u drugu ustanovu na teret budžetskih sredstava.

Član 35b

(1) Visina lične invalidnine stečene ostvarivanjem prava na ličnu invalidninu obračunava se u procentu od prosječne plate nakon oporezivanja ostvarene u Republici u prethodnoj godini i iznosi:

a) 15% od osnovice za lice kome je utvrđeno tjelesno oštećenje u visini od 100%,

b) 13% od osnovice za lice kome je utvrđeno tjelesno oštećenje u visini od 90%,

v) 11% od osnovice za lice kome je utvrđeno tjelesno oštećenje u visini od 80%,

g) 9% od osnovice za lice kome je utvrđeno tjelesno oštećenje u visini od 70%.

Član 35v https://www.anwalt-bih.de

(1) Oštećenje, odnosno oboljenje nastalo u razvojnom periodu predstavlja oštećenje vida, sluha, govorno-glasovne komunikacije, tjelesno oštećenje i/ili hronično oboljenje, intelektualno oštećenje, psihički poremećaj i/ili oboljenje ili drugo oštećenje ili oboljenje koje dovodi do poteškoća u psihomotornom i senzomotornom razvoju i funkcionisanju u aktivnostima svakodnevnog života, a koje je nastupilo u periodu do navršenih 18 godina.

(2) Visinu tjelesnog oštećenja za djecu do navršenih 18 godina utvrđuje stručna komisija iz člana 58. ovog zakona.

(3) Ministar donosi pravilnik o postupku utvrđivanja visine tjelesnog oštećenja.

(4) Pravilnikom iz stava 3. ovog člana propisuje se postupak utvrđivanja visine tjelesnog oštećenja kod djece do navršenih 18 godina.

(5) Tjelesno oštećenje za punoljetna lica utvrđuje se u skladu sa propisima kojima se uređuje medicinsko vještačenje u penzijskom i invalidskom osiguranju.

(6) Izuzetno od stava 2. ovog člana, visina tjelesnog oštećenja za djecu do navršenih 18 godina za vrijeme vanredne situacije ili vanrednog stanja može se utvrditi u skladu sa propisima kojima se uređuje medicinsko vještačenje u penzijskom i invalidskom osiguranju.

3. Podrška u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju

Član 36

Pravo na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju imaju djeca i omladina sa fizičkim, mentalnim, čulnim ili kombinovanim smetnjama u razvoju kod kojih je izvršena procjena potreba i usmjeravanje djece i omladine, a koja su poslije završene osnovne škole, a najkasnije do navršene 30. godine života, uključena u proces obrazovanja, a to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu.

Član 37

(1) Pravo na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju ostvaruje se u vidu naknada za: troškove smještaja i troškove gradskog, odnosno međugradskog prevoza u visini iznosa cijene mjesečne karte.

(2) Djeci i omladini upućenoj na obrazovanje van mjesta prebivališta, osim troškova iz stava 1. ovoga člana, priznaju se troškovi prevoza do mjesta prebivališta jednom mjesečno u visini stvarnih troškova najniže cijene karte javnog saobraćaja.

4. Smještaj u ustanovu

Član 38

(1) Smještaj u ustanovu podrazumijeva zbrinjavanje u ustanovu socijalne zaštite i u drugu ustanovu koja se nalazi van sistema socijalne zaštite, a primjerena je i ispunjava uslove za zbrinjavanje korisnika socijalne zaštite.

(2) Smještaj u ustanovu socijalne zaštite ostvaruje se izborom i upućivanjem korisnika u odgovarajuću ustanovu u kojoj se obezbjeđuje stanovanje, ishrana, odijevanje, njega, pomoć, briga, vaspitanje i obrazovanje, osposobljavanje za privređivanje, radne, kulturno-zabavne, rekreativno-rehabilitacione aktivnosti, zdravstvena zaštita i druge usluge.

(3) Smještaj u ustanovu vrši se na osnovu rješenja nadležnog Centra i ugovora o smještaju.

(4) Rješenje se donosi na osnovu sprovedenog postupka, ukupne procjene uslova života i stanja korisnika i njegovog okruženja, sagledavanja mogućnosti drugih oblika zbrinjavanja i mišljenja da je zbrinjavanje u ustanovu najcjelishodniji oblik zaštite.

(5) Ugovor o smještaju zaključuju ustanova za smještaj i nadležni Centar.

(6) Ugovor o smještaju u ustanovu prestaje sporazumom ugovornih strana, otkazom ugovora, raskidom ugovora i smrću korisnika.

(7) Ustanova socijalne zaštite i nadležni Centar dužni su da redovno razmjenjuju informacije o stanju i potrebama korisnika.

(8) Smještaj u ustanovu socijalne zaštite ili drugu ustanovu na teret budžetskih sredstava neće se priznati licu kome usluge zbrinjavanja mogu pružati članovi njegove porodice koji su obavezni u skladu sa zakonom da ga izdržavaju i koje ima višak stambenog prostora i drugu imovinu iz člana 22. ovog zakona.

(9) Pojedinac koji je ostvario sredstva prodajom imovine ili je darovao svoju imovinu i time doveo sebe u stanje socijalne potrebe nema pravo na smještaj u ustanovu iz budžetskih sredstava za period za koji iznos troškova smještaja odgovara tržišnoj vrijednosti imovine.

(10) Izuzetno, smještaj u ustanovu socijalne zaštite ili drugu ustanovu na teret budžetskih sredstava može se priznati i licu koje ima imovinu, a koja predstavlja smetnju za ostvarivanje ovog prava, pod uslovom da vlasnik svoju imovinu ili dio imovine prenese bez naknade, sa pravom svojine jedinici lokalne samouprave.

(11) Lice kojem je imovina smetnja za ostvarivanje prava na smještaj u ustanovu može dati saglasnost za uknjižbu prava hipoteke do namirenja valorizovanih troškova datih po osnovu prava na zbrinjavanje u ustanovu.

Član 38a

(1) Centar može smjestiti lice u ustanovu koja se nalazi van teritorije Republike, ako u Republici ne postoji ustanova koja pruža potrebnu uslugu, ako su u ustanovama u Republici popunjeni smještajni kapaciteti, ili ako je to u najboljem interesu lica koje se smješta.

(2) Centar prije smještanja lica iz stava 1. ovog člana pribavlja saglasnost Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Član 39

(1) Centar koji upućuje korisnika u ustanovu za smještaj prilikom zbrinjavanja osiguraće osnovnu odjeću, obuću i troškove transporta do ustanove.

(2) Sredstva za ove troškove biće obezbijeđena iz sredstava korisnika, obveznika izdržavanja ili iz budžetskih sredstava predviđenih za socijalnu zaštitu.

(3) Centar obezbjeđuje novčana sredstva za lične potrebe u vidu džeparca licu koje je bez prihoda.

(4) Sredstva za lične potrebe iz stava 3. ovoga člana obezbjeđuju se na mjesečnom nivou u iznosu od 5% od cijene smještaja.

Član 40

(1) Pravo na smještaj u ustanovu ima:

a) dijete bez roditeljskog staranja, do povratka u vlastitu porodicu ili zbrinjavanja u porodicu usvojioca ili hraniteljsku porodicu, do završetka redovnog školovanja, najduže do 26. godine života, a ne duže od šest mjeseci nakon završetka redovnog školovanja,

b) dijete sa poteškoćama u razvoju koje nema uslova da ostane u svojoj porodici i kada je to svrsishodnije radi čuvanja i vaspitanja, školovanja, osposobljavanja ili psihosocijalne rehabilitacije, dok traje potreba za ovim oblikom zaštite,

v) dijete čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, do povratka u vlastitu porodicu,

g) dijete sa društveno neprihvatljivim ponašanjem, dok traju razlozi za ovim vidom socijalne zaštite,

d) dijete žrtva nasilja, dok traju razlozi za ovim vidom socijalne zaštite,

đ) dijete žrtva trgovine ljudima, dok traju razlozi za ovim vidom socijalne zaštite,

e) punoljetno lice sa invaliditetom i teško hronično oboljelo lice koje nije u mogućnosti da samostalno živi u porodici zbog nepovoljnih zdravstvenih, socijalnih, stambenih ili porodičnih prilika i lica sa poremećajima u ponašanju,

ž) starije lice koje zbog nepovoljnih socijalnih, zdravstvenih, stambenih i porodičnih prilika nije u mogućnosti da živi u porodici, odnosno u domaćinstvu,

z) punoljetno lice žrtva nasilja u porodici, dok traju razlozi za ovim vidom socijalne zaštite,

i) punoljetno lice žrtva trgovine ljudima, dok traju razlozi za ovim vidom socijalne zaštite,

j) trudnica i roditelj djeteta do godinu dana života djeteta ako je drugi roditelj djeteta umro, nestao, poginuo, izvršio nasilje u porodici, kome je usljed materijalne neobezbijeđenosti, neriješenog stambenog pitanja, narušenih porodičnih odnosa i sličnih situacija potreban privremeni smještaj i

k) lice koje se nađe u skitnji ili prosjačenju ili mu je zbog drugih opravdanih razloga potreban privremeni smještaj.

(2) Dijete iz stava 1. t. a), b), v), g), d) i đ) ovog člana do tri godine života privremeno može biti zbrinuto u ustanovu socijalne zaštite uz stručno mišljenje Ministarstva.

Član 41

Korisnik koji je ostvario pravo na smještaj u ustanovu, koji ne može ostvariti zdravstveno osiguranje po drugom osnovu, ostvaruje zdravstveno osiguranje iz budžetskih sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava na smještaj u ustanovu.

5. Zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu

Član 42

(1) Zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu je oblik zbrinjavanja korisnika u porodicu koja mu obezbjeđuje zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, koja brine o ličnosti korisnika i pomaže mu u ostvarivanju njegovih prava i izvršavanju obaveza.

(2) Pravo na zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu ima lice koje, u skladu sa ovim zakonom, ima pravo na smještaj u ustanovu.

(3) Hraniteljska porodica je porodica sa jednim ili više punoljetnih lica koja se bavi uslugama zbrinjavanja djece ili punoljetnih lica, za koju je izvršena procjena i osposobljavanje za hraniteljstvo, koja ispunjava propisane uslove i ostvaruje naknadu za svoje pružene usluge.

(4) Prilikom izbora porodice u koju se korisnik zbrinjava, Centar koji vrši zbrinjavanje rukovodiće se naročito ličnim svojstvima korisnika i članova porodice u koju se vrši zbrinjavanje, stambenim i drugim mogućnostima porodice i potrebama korisnika.

(5) U hraniteljsku porodicu može se zbrinuti najviše troje djece, odnosno dvoje djece sa invaliditetom, s tim da ukupan broj djece koja žive u porodici hranitelja, računajući i djecu hranitelja, ne može biti veći od petoro djece.

(6) Izuzetno od stava 5. ovog člana, kada je to u interesu djece, kada je riječ o porodici srodnika, kada se zbrinjavaju braća i sestre, u hraniteljsku porodicu može biti zbrinuto više djece.

(7) U hraniteljsku porodicu mogu se zbrinuti najviše tri punoljetna lica.

(8) Izuzetno, zbrinjavanje se može vršiti i u porodicu koja nema status hraniteljske porodice, kada nadležni Centar procijeni da je to neophodno.

(9) Porodica iz stava 8. ovog člana dužna je da u roku od godinu dana od dana zbrinjavanja korisnika stekne status hraniteljske porodice.

Član 43

Korisnik se ne može zbrinuti u porodicu u kojoj:

a) je neko od članova porodice lišen roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti,

b) su narušeni porodični odnosi,

v) neko od članova porodice ima društveno neprihvatljivo ponašanje i

g) bi zbog bolesti člana porodice bilo ugroženo zdravlje korisnika i ostvarivanje svrhe zbrinjavanja.

Član 44

(1) Međusobni odnosi Centra koji upućuje korisnika i hraniteljske porodice u kojoj se zbrinjava uređuju se ugovorom, na osnovu rješenja o zbrinjavanju, koje donosi nadležni Centar.

(2) Hranitelj ima pravo na naknadu za rad i naknadu za troškove izdržavanja korisnika.

(3) Centar koji upućuje korisnika u hraniteljsku porodicu prilikom zbrinjavanja obezbijediće mu osnovnu odjeću, obuću i troškove prevoza do te porodice.

(4) Sredstva iz st. 2. i 3. ovog člana obezbjeđuju se iz sredstava korisnika, obveznika izdržavanja ili iz budžetskih sredstava predviđenih za socijalnu zaštitu.

(5) Ugovor o hraniteljstvu prestaje: sporazumom ugovornih strana, otkazom ugovora, raskidom ugovora, smrću korisnika i smrću člana porodice koji je zaključio ugovor o hraniteljstvu.

(6) Uslovi zbrinjavanja korisnika u porodicu koja nema status hraniteljske porodice regulisaće se rješenjem o smještaju i ugovorom između porodice i nadležnog Centra.

(7) Porodica koja nema status hraniteljske porodice ima pravo na naknadu za troškove izdržavanja korisnika.

Član 45

Korisnik koji je ostvario pravo iz člana 42. ovog zakona, koji ne može ostvariti zdravstveno osiguranje po drugom osnovu, ostvaruje zdravstveno osiguranje iz budžetskih sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava na zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu.

Član 46

(1) Hraniteljstvo se obezbjeđuje u vlastitom prostoru hranitelja, korisnika ili drugim objektima koji su posebno izgrađeni ili prilagođeni za tu namjenu.

(2) Ministar donosi pravilnik o hraniteljstvu.

(3) Pravilnikom iz stava 2. ovog člana propisuju se bliži uslovi i postupak dobijanja statusa hraniteljske porodice, vrste i oblik zbrinjavanja u hraniteljskoj porodici, način sprovođenja nadzora nad radom hranitelja, način za obračun naknada za rad hranitelja, izdržavanje i prestanak hraniteljstva.

6. Pomoć i njega u kući

Član 47

(1) Pravo na pomoć i njegu u kući obezbjeđuje se starijem iznemoglom licu, teško oboljelom licu i drugom licu koje nije u stanju da se brine o sebi.

(2) Pomoć i njega u kući licima iz stava 1. ovog člana obezbjeđuje se iz budžetskih sredstava ako:

a) lice nema mogućnosti da pomoć i njegu u kući obezbijedi vlastitim sredstvima i sredstvima srodnika koji ima obavezu izdržavanja u skladu sa zakonom,

b) lice nije zaključilo ugovor o doživotnom izdržavanju,

v) lice nije ugovorom o darovanju otuđilo imovinu i

g) ukupni prihodi korisnika po svim osnovima ne prelaze iznos od 50% osnovice iz člana 23. ovog zakona.

Član 48

Pomoć i njega u kući obuhvata obavljanje kućnih poslova, održavanje lične higijene, nabavku hrane i organizovanje ishrane i zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba.

Član 49

Pomoć i njegu u kući može pružati ustanova socijalne zaštite, udruženje građana, vjerska zajednica i drugo pravno lice koja ispunjava uslove za realizaciju ovog prava.

Član 50

(1) Ministar donosi pravilnik o ostvarivanju prava na pomoć i njegu u kući.

(2) Pravilnikom iz stava 1. ovog člana propisuju se vrste usluga, bliži uslovi u vezi sa ostvarivanjem prava iz člana 47. ovog zakona, kao i učešće korisnika i njegovog srodnika obaveznog na izdržavanje u troškovima pomoći i njege u kući.

7. Dnevno zbrinjavanje

Član 51

(1) Pravo na dnevno zbrinjavanje obuhvata različite vrste organizovanih dnevnih usluga i boravaka izvan vlastite porodice kroz koje se obezbjeđuju ishrana, njega, čuvanje, briga o zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, psihosocijalna rehabilitacija, radna okupacija i druge usluge.

(2) Dnevno zbrinjavanje može se obavljati u drugoj porodici, ustanovi socijalne zaštite, zasebnim centrima ili dnevnim boravcima koje organizuju i pružaju javne ustanove, udruženja građana, vjerske zajednice i druga pravna lica.

Član 52

Pravo na dnevno zbrinjavanje ima dijete i punoljetno lice koje ima pravo na smještaj u ustanovu ili zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu i drugo lice koje zbog svojih psihosocijalnih teškoća i drugih nepovoljnih životnih okolnosti ima potrebu za ovim oblikom zaštite, a na osnovu rješenja Centra.

Član 53

(1) Ministar donosi pravilnik o ostvarivanju prava na dnevno zbrinjavanje.

(2) Pravilnikom iz stava 1. ovog člana propisuje se način vršenja usluga dnevnog zbrinjavanja, nadzora, učešće u troškovima dnevnog zbrinjavanja korisnika i njegovih srodnika obaveznih za izdržavanje.

8. Jednokratna novčana pomoć

Član 54

(1) Pravo na jednokratnu novčanu pomoć obezbjeđuje se pojedincu, članovima porodice ili porodici u cjelini koji se trenutno nađu u stanju socijalne potrebe zbog okolnosti iz člana 18. tačka a) podtačka 8) i tačka b) podtačka 8) ovog zakona.

(2) Iznos jednokratne pomoći iz stava 1. ovog člana u toku kalendarske godine ne može biti veći od tromjesečnog iznosa novčane pomoći za korisnike iz člana 24. ovog zakona, a prema broju članova porodice.

(3) Izuzetno, direktor Centra, zbog posebnih okolnosti, može odobriti jednokratnu novčanu pomoć u većem iznosu od iznosa utvrđenog u stavu 2. ovog člana, s tim da ne smije biti veći od trostrukog iznosa iz stava 2. ovog člana.

9. Savjetovanje

Član 55

(1) Savjetovanje je sistemska i programirana stručna pomoć koju realizuju stručni radnici primjenom metoda socijalnog rada i drugih društveno-humanističkih nauka, a čija je svrha pomoć pojedincu, članovima porodice ili porodici u cjelini u razvijanju, dopunjavanju, očuvanju i poboljšanju vlastitih socijalnih mogućnosti, a u slučaju bolesti, starosti, invalidnosti, nezaposlenosti, smrti bliskih lica, problema u vaspitanju djece i u odnosima roditelja i djece, problema rizičnih ponašanja djece i omladine, problema bračnih i vanbračnih odnosa, zaključenju braka, nasilja u porodici, uključivanja u svakodnevni život nakon dužeg boravka u institucijama, ostvarivanja pojedinih socijalnih prava, te u drugim nepovoljnim socijalnim okolnostima i kriznim situacijama.

(2) Savjetovanje se sprovodi na osnovu procjene ukupnih potreba korisnika, individualnog plana i sporazuma između pružaoca usluge i korisnika.

(3) Savjetovanje može sprovoditi Centar, ustanova socijalne zaštite, nevladina organizacija i stručni radnik koji samostalno obavlja poslove socijalne zaštite kao profesionalne djelatnosti, pod uslovima da imaju obezbijeđen poseban prostor i stručne kvalifikacije.

(4) Ministar donosi uputstvo za sprovođenje savjetovanja.

(5) Uputstvom iz stava 4. ovog člana propisuje se način ostvarivanja savjetovanja.

IV – USLOVI ZA OSTVARIVANjE PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 56

Prava iz socijalne zaštite može ostvariti lice pod uslovima da:

a) ima prebivalište na području jedinice lokalne samouprave u kojoj traži ostvarivanje prava, osim za lica koja su se našla u posebnim okolnostima iz člana 18. tačka a) podtačka 8) i tačka b) podtačka 8) ovog zakona i strani državljani koji legalno borave u Republici,

b) predviđeno pravo ne ostvaruju u drugim sistemima socijalne sigurnosti i

v) se zbog materijalnog, socijalnog ili psihosocijalnog stanja nađe u stanju socijalne potrebe.

Član 57

Lice nesposobno za rad u smislu ovog zakona je:

a) dijete do navršenih 18 godina, odnosno do završetka redovnog obrazovanja, a najduže do 26 godina,

b) lice starije od 65 godina,

v) lice sa trajnim oštećenjima kod koga je stručna komisija iz člana 25. ovog zakona utvrdila nesposobnost za rad,

g) žena za vrijeme trudnoće, porođaja i poslije porođaja u trajanju predviđenom prema propisima iz radnih odnosa i

d) otac, staralac, usvojilac, koji se brine o jednom ili više djece do godinu dana života.

Član 58

(1) Procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju vrši stručna komisija za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

(2) Jedinice lokalne samouprave imenuju prvostepenu stručnu komisiju iz stava 1. ovog člana i utvrđuju naknadu za njen rad, koja ne može biti manja od 0,8%, niti veća od 3% od prosječne plate nakon oporezivanja ostvarene u Republici u prethodnoj godini, za člana komisije, po korisniku.

(3) Ministar imenuje drugostepenu stručnu komisiju iz stava 1. ovog člana i utvrđuje naknadu za njen rad, koja ne može biti manja od 0,8%, niti veća od 3% od prosječne plate nakon oporezivanja ostvarene u Republici u prethodnoj godini, za člana komisije, po korisniku.

(4) Ministar donosi pravilnik o procjeni potreba i usmjeravanju djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

(5) Pravilnikom iz stava 4. ovog člana propisuje se sastav prvostepene i drugostepene stručne komisije iz stava 1. ovog člana, uslovi za njeno formiranje, način rada i uslovi za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

Član 59

(1) Za pojedinca, odnosno člana porodice koji je nesposoban za rad i ima srodnika sa kojim ne živi u porodici, a koji je u skladu sa zakonom dužan da učestvuje u njegovom izdržavanju, prilikom utvrđivanja prava iz ovog zakona, prethodno će se utvrditi mogućnost, sposobnost i obaveza srodnika da mu pruži izdržavanje ukoliko ta obaveza nije utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom.

(2) Mogućnost izdržavanja utvrđuje se prema prihodima srodnika obaveznog da obezbjeđuje izdržavanje, pri čemu se uzimaju u obzir njegove porodične prilike i sposobnosti koje mogu da budu od uticaja za utvrđivanje te mogućnosti.

(3) Obaveza izdržavanja između srodnika određuje se u skladu sa Porodičnim zakonom.

(4) Centar rješenjem utvrđuje iznos koji srodnik, po osnovu učešća u izdržavanju, ima obavezu da obezbijedi licu nesposobnom za rad u slučajevima gdje to nije utvrđeno sudskom odlukom.

Član 60

(1) Za ostvarivanje prava po osnovu ovog zakona uzimaju se primanja i prihodi pojedinca i svih članova porodice, kao i ukupni prihodi porodice, i to:

a) mjesečna lična primanja bez poreza i doprinosa obračunata kao prosječno primanje ostvareno u zadnja tri mjeseca koji prethode mjesecu u kome je podnesen zahtjev, odnosno u visini prosječnih ličnih primanja ostvarenih u jednom mjesecu ili prosjek ostvaren u dva mjeseca ako nema prihoda za sva tri mjeseca,

b) prihodi od poljoprivredne djelatnosti u visini katastarskog prihoda u prethodnoj godini,

v) prihodi od izdavanja u zakup nepokretne ili pokretne imovine,

g) prihodi od drugih imovinskih prava, ako se na te prihode plaćaju porezi,

d) prihodi od izdržavanja po osnovu srodstva i drugih pravnih osnova i

đ) prihodi lica koja obavljaju djelatnost, gdje se kao prihod uzima dohodak od samostalne djelatnosti u prethodnoj godini u skladu sa zakonom koji uređuje oblast poreza na dohodak.

(2) Kao prihod u smislu stava 1. t. b) i v) ovog člana uzima se iznos koji služi kao osnovica za obračunavanje poreza i doprinosa u tekućoj godini.

(3) Prihodi koji se iskazuju kao godišnji prihod uzimaju se u visini prosječnog mjesečnog iznosa.

(4) Kao prihodi smatraju se ulozi dati na štednju, kamate, gotov novac, hartije od vrijednosti i vrijednost otuđene imovine, osim u slučajevima kada se imovina otuđuje radi obezbjeđivanja troškova liječenja i socijalnog zbrinjavanja pojedinaca, odnosno članova porodice.

(5) U slučaju otuđenja nepokretne ili pokretne imovine kao prihod uzima se tržišna vrijednost otuđene imovine u trenutku rješavanja o pravu iz ovog zakona.

(6) Prihodi ostvareni po osnovu prava na ličnu invalidninu i prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica iz ovog zakona, dodatka na djecu, materinskog dodatka, pronatalitetne naknade za trećerođeno i četvrtorođeno dijete i pomoći za opremu novorođenčeta ne smatraju se prihodima u smislu ovog zakona.

Član 61

(1) Za utvrđivanje obaveza po ovom zakonu uzimaju se primanja i prihodi pojedinca i članova porodice obaveznih za izdržavanje u skladu sa Porodičnim zakonom, i to:

a) mjesečna lična primanja bez poreza i doprinosa obračunata kao prosječno primanje ostvareno u zadnja tri mjeseca koji prethode mjesecu u kome je podnesen zahtjev, odnosno u visini prosječnih ličnih primanja ostvarenih u jednom mjesecu ili prosjek ostvaren u dva mjeseca ako nema prihoda za sva tri mjeseca,

b) prihodi od poljoprivredne djelatnosti u visini katastarskog prihoda u prethodnoj godini,

v) prihodi od izdavanja u zakup nepokretne ili pokretne imovine,

g) prihodi od drugih imovinskih prava, ako se na te prihode plaćaju porezi i

d) prihodi lica koja obavljaju djelatnost, gdje se kao prihod uzima dohodak od samostalne djelatnosti u prethodnoj godini u skladu sa zakonom koji uređuje oblast poreza na dohodak.

(2) Kao prihod u smislu stava 1. t. b) i v) ovog člana uzima se iznos koji služi kao osnovica za obračunavanje poreza i doprinosa u tekućoj godini.

(3) Prihodi koji se iskazuju kao godišnji prihod uzimaju se u visini prosječnog mjesečnog iznosa.

(4) Kao prihodi smatraju se ulozi dati na štednju, kamate, gotov novac, hartije od vrijednosti i vrijednost otuđene imovine, osim u slučajevima kada se imovina otuđuje radi obezbjeđivanja troškova liječenja i socijalnog zbrinjavanja pojedinaca, odnosno članova porodice.

(5) U slučaju otuđenja nepokretne ili pokretne imovine kao prihod uzima se tržišna vrijednost otuđene imovine u momentu rješavanja o pravu iz ovog zakona.

(6) Prihodi ostvareni po osnovu prava na ličnu invalidninu i prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica iz ovog zakona, dodatka na djecu, materinskog dodatka, pronatalitetne naknade za trećerođeno i četvrtorođeno dijete i pomoći za opremu novorođenčeta ne smatraju se prihodima u smislu ovog zakona.

Član 62

(1) Troškove, odnosno dio troškova smještaja i zbrinjavanja u ustanovi i hraniteljskoj porodici snosi korisnik, roditelj, odnosno srodnik koji je dužan da izdržava korisnika, nadležni organ ili druga organizacija i lica koja su preuzela plaćanje troškova.

(2) Korisnik učestvuje u troškovima smještaja i zbrinjavanja svim svojim prihodima i primanjima, umanjenim za iznos sredstava za lične potrebe.

(3) Ministar donosi pravilnik o učešću u troškovima izdržavanja, smještaja u ustanovu i zbrinjavanja u hraniteljsku porodicu.

(4) Pravilnikom iz stava 3. ovog člana propisuju se uslovi i mjerila za utvrđivanje iznosa učešća u troškovima izdržavanja iz člana 59. ovog zakona i učešća u troškovima smještaja u ustanovu i zbrinjavanja u hraniteljsku porodicu iz st. 1. i 2. ovog člana.

Član 63

(1) Centar ima pravo na nadoknadu sredstava isplaćenih na ime ostvarenih prava iz ovog zakona od korisnika socijalne zaštite u slučaju da otuđi nepokretnu imovinu, kao i od lica koja su po zakonu dužna da učestvuju u izdržavanju korisnika, izuzev prilikom ostvarivanja prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica i prava na ličnu invalidninu.

(2) U slučaju smrti korisnika socijalne zaštite, Centar ima pravo da iz njegove ostavinske mase naplati revalorizovani iznos isplaćen na ime ostvarenih prava iz stava 1. ovog člana.

(3) Centar je na osnovu rješenja o priznavanju prava na novčanu pomoć, smještaja u ustanovu ili zbrinjavanja u

hraniteljsku porodicu punoljetnih lica dužan da pokrene postupak zabilježbe potraživanja na nepokretnostima ili dijelu nepokretnosti u vlasništvu korisnika socijalne zaštite.

(4) Troškovi pokretanja i vođenja postupka iz ovog člana finansiraju se iz budžetskih sredstava jedinica lokalne samouprave namijenjenih za prava iz socijalne zaštite.

V – POSTUPAK ZA OSTVARIVANjE PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 64

(1) Po zahtjevu za ostvarivanje prava iz ovog zakona u prvom stepenu odlučuje nadležni Centar na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno dozvolu za boravak stranaca.

(2) U slučaju da se mjesna nadležnost ne može odrediti prema odredbama stava 1. ovog člana, ona se određuje prema mjestu gdje je nastao povod za vođenje postupka.

Član 65

(1) Postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona vodi se po odredbama zakona koji propisuje upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona mora biti vođen tako da obezbijedi povjerljivost podataka, poštovanje ličnog integriteta i dostojanstva korisnika.

(3) U postupku ostvarivanja prava u socijalnoj zaštiti primjenjuju se metode socijalnog, pedagoškog, defektološkog, psihološkog i drugog stručnog rada.

Član 66

U postupku u kome se odlučuje o pravima djeteta iz ovog zakona nadležni organ je dužan da omogući djetetu da izrazi svoje mišljenje u skladu sa uzrastom i njegovim sposobnostima.

Član 67

(1) Postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona pokreće se na zahtjev lica, odnosno njegovog zakonskog zastupnika, staraoca ili po službenoj dužnosti.

(2) Nadležni Centar dužan je da pokrene postupak po službenoj dužnosti za ostvarivanje prava iz ovog zakona, povodom inicijative građana ili ovlašćenih organa i drugih pravnih i fizičkih lica, ako utvrdi ili sazna da je s obzirom na postojeće činjenično stanje potrebno pokrenuti postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona.

Član 68

(1) Licu koje se nađe na području jedinice lokalne samouprave u kojoj nema prebivalište, a u stanju je trenutne i izuzetno teške životne situacije koja zahtijeva neodložno obezbjeđenje nekog od prava iz ovog zakona, gradski, odnosno opštinski nadležni Centar dužan je da pruži odgovarajući oblik zaštite.

(2) Centar, na čiji je teret pružena pomoć iz stava 1. ovog člana ima pravo na naknadu troškova od Centra koji je mjesno nadležan za korisnika.

Član 69

(1) Mjesna nadležnost Centra za dijete određuje se prema prebivalištu roditelja ili staraoca.

(2) Za dijete čiji roditelji ne žive zajedno mjesna nadležnost se određuje prema prebivalištu roditelja kome je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje, odnosno prema prebivalištu roditelja kod koga se dijete nalazi.

(3) Ako nijedan od roditelja djeteta nije poznat ili ako nije poznato njegovo prebivalište, postupak vodi Centar na čijem području se dijete zateklo.

Član 70

(1) Mjesna nadležnost se ne mijenja zbrinjavanjem lica u ustanovu ili hraniteljsku porodicu.

(2) Ako se izmijene okolnosti na osnovu kojih je po ovom zakonu bila određena mjesna nadležnost, postupak nastavlja nadležni Centar.

(3) Ako po okončanju postupka korisnik kome je priznato pravo promijeni prebivalište, Centar je dužan da u roku od 15 dana spise predmeta o priznatom pravu dostavi nadležnom Centru novog mjesta prebivališta korisnika, koji ima obavezu da u roku od 30 dana od dana dobijanja spisa donese novo rješenje o pravu korisnika.

(4) Do okončanja postupka iz stava 3. ovog člana Centar koji je priznao pravo prije nastupanja promjene obezbijediće izvršenje tog prava.

(5) O sukobu mjesne nadležnosti između centara rješava Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove uprave.

Član 71

Kada se kao korisnik prava iz ovog zakona pojavljuje porodica, za nosioca prava se određuje punoljetni član porodice domaćinstva za kojeg se utvrdi da će na najbolji način raspolagati ostvarenim pravima.

Član 72

O žalbi protiv rješenja prvostepenog organa rješava ministar.

Član 73

(1) Prava na novčanu pomoć, ličnu invalidninu i dodatak za pomoć i njegu drugog lica pripadaju korisniku od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

(2) Pravo na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, smještaj u ustanovu, zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, pomoć i njegu u kući, dnevno zbrinjavanje i jednokratnu novčanu pomoć pripada korisniku od dana priznavanja prava.

(3) Žalba na rješenje o priznatom pravu ne odgađa njegovo izvršenje.

(4) Pravo iz socijalne zaštite traje dok postoje uslovi propisani za sticanje i korišćenje tog prava.

(5) Prava iz stava 1. ovog člana prestaju prvog dana narednog mjeseca od nastanka okolnosti za prestanak prava, a prava iz stava 2. ovog člana prestaju danom nastanka okolnosti za prestanak prava.

Član 74

(1) Korisnik prava iz ovog zakona, odnosno njegov zakonski zastupnik ili staralac dužan je da nadležnom Centru prijavi svaku promjenu koja je od uticaja na priznato pravo i utvrđenu obavezu, u roku od 15 dana od dana nastale promjene.

(2) Sve promjene koje su od uticaja na korišćenje prava i utvrđenih obaveza po ovom zakonu uzimaju se u obzir od prvog dana narednog mjeseca po njihovom nastupanju.

Član 75

(1) Prilikom rješavanja o zahtjevu korisnika za priznavanje prava iz ovog zakona Centar je dužan da odluči o zahtjevu i da sagleda ukupno stanje socijalne ugroženosti i potrebe pojedinca i porodice, te utvrdi i druga prava sa kojima se na najcjelishodniji način potrebe mogu zadovoljiti.

(2) Centar je dužan da tokom postupka za ostvarivanje prava iz sistema socijalne zaštite izradi individualni plan mjera i aktivnosti u tretmanu i utvrdi svrhu koja se njime želi postići, te preduzme potrebne aktivnosti da se lice sa teškoćama osposobi za brigu o sebi i članovima porodice.

(3) Pri donošenju plana, Centar sarađuje sa licem koje se obratilo za pomoć i članovima njegove porodice.

Član 76

(1) Centar koji rješava o pravima iz socijalne zaštite preispituje uslove za korišćenje prava na koje utiče imovinsko stanje i visina prihoda do oktobra tekuće godine.

(2) Za ostala prava provjera uslova se vrši jednom godišnje, a prema planu Centra.

(3) U postupku preispitivanja uslova za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite novo rješenje se donosi ukoliko je došlo do promjena koje imaju uticaj na dalje korišćenje prava.

Član 77

(1) Ministarstvo može izvršiti reviziju rješenja o priznatim pravima iz ovog zakona.

(2) U vršenju revizije Ministarstvo stavlja na prvostepeno rješenje zabilježbu da je revizija izvršena i da je rješenje u skladu sa zakonom ili ukida, odnosno poništava i vraća prvostepeno rješenje na ponovno odlučivanje, ako rješenje nije u skladu sa zakonom.

(3) Postupak revizije ne odgađa izvršenje rješenja.

Član 78

(1) O korisnicima prava iz ovog zakona i pruženim uslugama Ministarstvo vodi jedinstvenu evidenciju.

(2) Jedinstvena evidencija korisnika prava iz stava 1. ovog člana vodi se u skladu sa zakonom kojim se propisuje jedinstveno uređivanje prava na gotovinsku naknadu.

(3) Ustanove socijalne zaštite vode evidenciju o ostvarenim pravima i uslugama i korisnicima prema polnoj, starosnoj, etničkoj, vjerskoj, socijalnoj pripadnosti i prema drugim kriterijumima za koje se utvrdi da su neophodni.

(4) Evidenciju o korisnicima, njihovim pravima i pruženim uslugama obezbjeđuju i čuvaju kao službenu tajnu lica kojima je dostupna zbog prirode njihovog posla.

(5) Podaci iz evidencije ne smiju se davati drugim licima ili u javnost na način koji bi omogućio otkrivanje identiteta korisnika.

(6) Ministar donosi pravilnik o vođenju evidencija u socijalnoj zaštiti.

(7) Pravilnikom iz stava 6. ovog člana propisuju se sadržaj i način vođenja evidencija korisnika prava i usluga, kao i obrazac evidencije.

Član 79

(1) Stručni radnici i radnici na ostalim poslovima socijalne zaštite dužni su da podatke o materijalnoj i socijalnoj ugroženosti pojedinca ili porodice, kao i o uzrocima, okolnostima i posljedicama tog stanja čuvaju kao službenu tajnu.

(2) Stručnog radnika ili radnika na ostalim poslovima socijalne zaštite može razriješiti dužnosti čuvanja službene tajne nadležni organ ustanove, sud, korisnik ili njegov zakonski zastupnik, i to u slučaju opravdanog interesa za korisnika ili zaštite šireg društvenog interesa.

VI – USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 80

(1) Ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu utvrđenih ovim zakonom vrše ustanove socijalne zaštite.

(2) Ustanovu socijalne zaštite može osnovati Vlada, jedinica lokalne samouprave, pravno i fizičko lice u skladu sa zakonom koji uređuje sistem javnih službi.

Član 81

Ustanove socijalne zaštite koje se osnivaju u skladu sa ovim zakonom su:

a) zavod za socijalnu zaštitu,

b) centar za socijalni rad,

v) ustanova socijalne zaštite za smještaj,

g) ustanova socijalne zaštite za dnevno zbrinjavanje i usluge,

d) centar za pomoć i njegu u kući,

đ) gerontološki centar,

e) centar za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom,

ž) centar za vaspitanje djece i omladine,

z) centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju,

i) prihvatilište i

j) savjetovalište.

Član 82

(1) Za osnivanje ustanove socijalne zaštite i obavljanje djelatnosti iz socijalne zaštite potrebno je ispuniti uslove u pogledu prostora, opreme i potrebnog broja stručnih i drugih radnika.

(2) Ministar donosi pravilnik o ispunjenosti uslova iz stava 1. ovog člana.

(3) Ministar rješenjem utvrđuje ispunjenost uslova za osnivanje ustanove socijalne zaštite i obavljanje djelatnosti iz socijalne zaštite.

(4) Ministar rješenjem utvrđuje visinu troškova u postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za osnivanje ustanova socijalne zaštite i obavljanje djelatnosti iz socijalne zaštite.

(5) Rješenje ministra iz stava 3. ovoga člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

(6) Troškove postupka utvrđivanja uslova koje snosi podnosilac zahtjeva čine prihod budžeta Republike.

(7) Na osnovu odluke o osnivanju i rješenja iz stava 3. ovog člana, ustanova socijalne zaštite upisuje se u sudski registar, čime stiče svojstvo pravnog lica i uslove za početak rada.

Član 83

(1) Na osnovu rješenja o ispunjenosti uslova za osnivanje i rješenja o upisu u registar kod nadležnog suda, ustanova socijalne zaštite upisuje se i u Registar ustanova socijalne zaštite, koje vodi Ministarstvo.

(2) Ministar donosi pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Registra ustanova socijalne zaštite.

Član 84

(1) Ustanova socijalne zaštite za smještaj korisnika obavezna je da primi korisnika ako raspolaže slobodnim mjestom i ako korisnik ispunjava uslove propisane za prijem u ustanovu, utvrđene ovim zakonom i drugim propisima.

(2) Prijem korisnika u ustanovu socijalne zaštite za smještaj vrši se na osnovu rješenja Centra ili na osnovu ugovora zaključenog sa korisnikom koji sam snosi troškove smještaja.

(3) Ustanova socijalne zaštite za smještaj ne može otpustiti korisnika prije nego što preduzme sve mjere utvrđene ugovorom o smještaju korisnika.

(4) Prije nego što otpusti korisnika, ustanova za smještaj korisnika dužna je da razmotri, zajedno sa drugom stranom potpisnicom ugovora o smještaju, mogućnosti primjene drugih oblika socijalne zaštite korisnika.

Član 85

Ustanove socijalne zaštite u obavljanju svoje djelatnosti sarađuju sa korisnikom, porodicom, građanima, ustanovama u oblasti zdravstva, vaspitanja, obrazovanja, osposobljavanja i rehabilitacije, udruženjima građana, humanitarnim organizacijama, privrednim društvima, vjerskim organizacijama, fondacijama i drugim organizacijama i ustanovama.

Član 86

(1) U postupku osnivanja, upravljanja, rukovođenja, nadzora i ukidanja ustanova socijalne zaštite primjenjuju se odredbe ovog zakona i zakona koji uređuje sistem javnih službi.

(2) Organi upravljanja u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač Vlada i jedinica lokalne samouprave su direktor i upravni odbor.

(3) Organ upravljanja u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač pravno i fizičko lice je direktor.

(4) Ustanove socijalne zaštite mogu vršiti promjenu svoje djelatnosti samo uz saglasnost osnivača.

Član 87

(1) Ustanovom socijalne zaštite rukovodi direktor kojeg imenuje i razrješava osnivač.

(2) Direktor ustanove socijalne zaštite imenuje se na period od četiri godine iz reda stručnih radnika iz člana 91. ovog zakona, sa radnim iskustvom u struci od najmanje pet godina i položenim stručnim ispitom za rad u organima uprave.

(3) U ustanovama socijalne zaštite za direktora mogu biti imenovana, pored stručnih radnika, i lica koja imaju visoku stručnu spremu ekonomskih usmjerenja pod uslovima iz stava 2. ovog člana.

(4) Direktora Centra za socijalni rad imenuje osnivač uz prethodnu saglasnost Ministarstva.

Član 88

(1) Upravni odbor ustanove imenuje i razrješava osnivač.

(2) Sastav i broj članova upravnog odbora ustanove propisuje se aktom o osnivanju u skladu sa zakonom.

Član 89

(1) Ustanova socijalne zaštite podnosi izvještaj o svom radu osnivaču i Ministarstvu.

(2) Izvještaj iz stava 1. ovog člana ustanova socijalne zaštite podnosi jednom godišnje.

Član 90

Poslove socijalne zaštite u ustanovama socijalne zaštite obavljaju stručni radnici i radnici na ostalim poslovima socijalne zaštite.

Član 91

(1) Stručni radnici prema ovom zakonu su lica koja su stekla obrazovanje prvog ciklusa u trajanju od najmanje tri, a najviše četiri godine i vrednuju se sa najmanje 180, odnosno 240 ECTS bodova, odnosno da imaju stručnu spremu stečenu prema zakonu koji reguliše visoko obrazovanje, odgovarajućeg usmjerenja.

(2) Stručni radnici u Centru su radnici sljedećih zanimanja: diplomirani socijalni radnik, diplomirani pravnik, diplomirani psiholog, diplomirani sociolog, menadžer socijalne politike i socijalne zaštite, diplomirani pedagog, diplomirani specijalni pedagog i diplomirani defektolog (diplomirani specijalni edukator i rehabilitator).

(3) Stručni radnici zaposleni u ustanovama za smještaj korisnika, pored zanimanja iz stava 2. ovog člana, su i zaposleni koji su završili odgovarajuća pedagoška i zdravstvena usmjerenja.

Član 92

Radnici na ostalim poslovima socijalne zaštite prema ovom zakonu su lica koja imaju zakonom priznato obrazovanje, a koji su angažovani na poslovima neposredne ili posredne podrške korisnicima, njegovanja, neposredne pomoći, zbrinjavanja i vaspitanja korisnika u ustanovama iz člana 81. ovog zakona.

Član 93

(1) Stručni radnici zaposleni u ustanovama socijalne zaštite polažu stručni ispit za rad u oblasti socijalne zaštite.

(2) Stručni ispit polaže se pred komisijom koju imenuje ministar.

(3) Rješenjem ministra o imenovanju članova komisije iz stava 2. ovog člana utvrđuje se i naknada za rad komisije.

(4) Troškove za polaganje stručnog ispita koje snosi podnosilac zahtjeva čine prihod budžeta Republike.

(5) Ministar rješenjem utvrđuje visinu troškova iz stava 4. ovog člana za polaganje stručnog ispita.

(6) Ministar donosi pravilnik o polaganju stručnog ispita u oblasti socijalne zaštite u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(7) Pravilnikom iz stava 6. ovog člana propisuju se uslovi i način obavljanja pripravničkog staža, postupak i program polaganja stručnog ispita za stručne radnike za rad u oblasti socijalne zaštite.

Član 94

Pojedini poslovi u socijalnoj zaštiti mogu se obavljati dobrovoljno, odnosno volonterskim radom pod nadzorom stručnih radnika.

Član 95

Stručni radnici i radnici na ostalim poslovima socijalne zaštite imaju pravo i obavezu da se stručno usavršavaju radi unapređivanja obavljanja poslova.

Član 96

(1) Ustanove socijalne zaštite dužne su da obezbijede uslove za uvođenje supervizije stručnim radnicima i radnicima na ostalim poslovima socijalne zaštite kojom se obezbjeđuje organizovana i stalna stručna podrška radi kvalitetnijeg i profesionalnijeg obavljanja poslova i pružanja usluga korisnicima.

(2) Poslove supervizije obavljaju obrazovani supervizori koji su zvanje supervizora stekli u verifikovanim procesima obrazovanja od strane nadležnih obrazovnih institucija.

(3) Ministar donosi uputstvo o superviziji u ustanovama socijalne zaštite.

(4) Uputstvom iz stava 3. ovog člana propisuju se uslovi i način obavljanja supervizije u ustanovama socijalne zaštite.

Član 97

Na postupak zaključivanja ugovora o radu sa stručnim i ostalim radnicima, radno vrijeme, odmor i odsustva, plate i naknade po osnovu rada, zaštita prava iz radnog odnosa, rješavanje sporova između radnika i ustanove, učešće radnika i sindikata u zaštiti prava radnika, prestanak ugovora o radu i druga prava i obaveze koje nastaju po osnovu radnog odnosa primjenjuje se zakon koji reguliše oblast radnih odnosa, zakon koji reguliše obračun plate i drugih primanja zaposlenih u javnim službama i kolektivni ugovori.

Član 98

(1) Ukoliko se u ustanovi socijalne zaštite organizuje štrajk, mora se obezbijediti, zavisno od djelatnosti, nesmetano i kontinuirano obavljanje sljedećih poslova:

a) redovna isplata novčanih primanja korisnicima,

b) smještaj, ishrana i zdravstvena zaštita korisnika smještenih u ustanove socijalne zaštite i

v) pomoć i njega u kući.

(2) Za obavljanje poslova i zadataka iz stava 1. ovoga člana, koji moraju da se sprovode za vrijeme trajanja štrajka, kao i način i uslove za obavljanje tih poslova i zadataka primjenjivaće se odredbe zakona koji reguliše oblast štrajka.

1. Zavod za socijalnu zaštitu

Član 99

(1) Vlada osniva Zavod za socijalnu zaštitu, kao razvojnu ustanovu, radi praćenja, unapređivanja, planiranja, podsticanja razvoja i obavljanja istraživačkih i stručnih poslova u oblasti socijalne zaštite.

(2) Zavod za socijalnu zaštitu:

a) prati i proučava socijalne pojave i probleme, izrađuje analize i izvještaje o stanju u oblasti socijalne zaštite i predlaže mjere za unapređivanje socijalne zaštite,

b) razvija standarde, kriterijume i normative za obavljanje stručnih poslova u oblasti socijalne zaštite,

v) obavlja stručne poslove koji se odnose na razvoj, praćenje i osiguranje kvaliteta rada zaposlenih u socijalnoj zaštiti,

g) ministarstvu nadležnom za socijalnu zaštitu predlaže plan usavršavanja kadrova sa planom prioritetnih programa obuke u socijalnoj zaštiti,

d) unapređuje baze podataka od značaja za sistem socijalne zaštite,

đ) organizuje usavršavanje stručnih radnika,

e) prati primjenu standarda usluga socijalnog rada i socijalne zaštite,

ž) izrađuje za republičke organe ili ustanove stručne elaborate i na njihov zahtjev daje stručno mišljenje o pojedinim pitanjima iz oblasti socijalne zaštite i socijalne politike,

z) sprovodi istraživanja u oblasti socijalne zaštite,

i) objavljuje rezultate svoga rada, podatke i publikacije iz okvira svoje djelatnosti,

j) sačinjava i publikuje monografije, časopise i zbornike radova, stručne priručnike, vodiče, informatore, studije i primjere dobre prakse,

k) inicira, učestvuje i organizuje naučne i stručne skupove i sarađuje sa domaćim i međunarodnim organizacijama i

l) obavlja i druge poslove određene drugim propisima i statutom.

(3) Sredstva za rad Zavoda za socijalnu zaštitu obezbjeđuju se iz sredstava budžeta Republike i drugih izvora po osnovu obavljanja djelatnosti.

2. Centar za socijalni rad

Član 100

(1) Centar je ustanova socijalne zaštite koju osniva jedinica lokalne samouprave.

(2) Jedinice lokalne samouprave mogu osnovati zajednički Centar u skladu sa zakonom koji reguliše oblast lokalne samouprave.

(3) Kada jedinice lokalne samouprave osnivaju zajednički Centar, osnivačkim aktom utvrđuje se koja jedinica imenuje organe i uređuje druga pitanja u vezi sa radom zajedničkog Centra, u skladu sa zakonom.

Član 101

(1) U sprovođenju djelatnosti socijalne zaštite i socijalnog rada Centar vrši javna ovlašćenja:

a) pruža prvu stručnu pomoć građanima,

b) rješava u prvom stepenu o ostvarivanju prava utvrđenih ovim zakonom i odlukama o proširenim pravima u jedinicama lokalne samouprave,

v) rješava u prvom stepenu o ostvarivanju prava iz oblasti dječje zaštite,

g) rješava u prvom stepenu o ostvarivanju prava iz oblasti porodično-pravne zaštite i starateljstva,

d) radi na sprovođenju mjera prema maloljetnim licima u krivičnom postupku,

đ) pruža socijalne usluge u postupku rješavanja o pravima iz oblasti socijalne zaštite,

e) vrši nadzor nad hraniteljskim porodicama,

ž) vodi evidenciju i dokumentaciju o pravima, pruženim uslugama i preduzetim mjerama u okviru svoje djelatnosti i izdaje uvjerenja na osnovu evidencije i

z) vrši isplatu novčanih prava utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima i opštim aktima.

(2) Osim poslova iz stava 1. ovog člana, Centar obavlja i stručne poslove u sprovođenju socijalne zaštite i socijalnog rada, porodične i dječje zaštite, i to:

a) otkriva i prati socijalne potrebe građana i probleme u oblasti socijalne zaštite,

b) predlaže i preduzima mjere u rješavanju socijalnih potreba građana i prati njihovo izvršenje,

v) predlaže mjere za unapređivanje socijalne zaštite i planiranje razvoja sistema socijalne zaštite u lokalnim zajednicama, organizuje i sprovodi odgovarajuće oblike socijalne i dječje zaštite i neposredno pruža socijalne usluge,

g) prati stanje u oblasti dječje i porodično-pravne zaštite, pokreće inicijative i predlaže mjere za unapređivanje sistema dječje i porodične zaštite,

d) razvija i unapređuje preventivne aktivnosti koje doprinose sprečavanju i suzbijanju socijalnih problema,

đ) pruža dijagnostičke usluge, sprovodi odgovarajući tretman, savjetodavne, terapijske usluge i stručnu pomoć korisnicima,

e) podstiče, organizuje i koordinira profesionalni i dobrovoljni rad u oblasti socijalne zaštite,

ž) radi na razvoju raznovrsnih modela zbrinjavanja korisnika u zajednici i socijalnih usluga u skladu sa potrebama korisnika, razvija socijalni rad u zajednici,

z) pruža usluge pomoći i njege u kući, dnevnog zbrinjavanja i prihvatilišta,

i) podstiče i razvija samopomoć, dobrovoljni rad, međuljudsku solidarnost, dobrotvorne i humanitarne djelatnosti,

j) obavlja poslove savjetovališta za probleme braka i porodice, vaspitanja djece, usvojenja, odnosa roditelja i djece,

k) obavlja analitičko-istraživačke poslove u lokalnim zajednicama i

l) obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i odlukama jedinica lokalne samouprave.

Član 102

(1) Centar svoju djelatnost obavlja primjenjujući savremena stručna i naučna znanja, važeće zakonske i druge propise, koristeći metode socijalnog i drugog stručnog rada.

(2) Stručni rad Centra zasniva se na primjeni metoda timskog rada.

Član 103

U obavljanju djelatnosti iz člana 101. ovog zakona Centar sarađuje sa drugim javnim organizacijama i ustanovama, organima uprave, udruženjima građana, vjerskim zajednicama, humanitarnim organizacijama, te drugim domaćim i stranim fizičkim i pravnim licima koji učestvuju u obavljanju djelatnosti socijalne zaštite.

Član 104

(1) Statutom Centra definiše se djelatnost, organi upravljanja, njihove nadležnosti i načini odlučivanja, organizacija, stručna radna tijela, te druga pitanja važna za njegovu organizaciju i rad.

(2) Statut Centra donosi upravni odbor, na koji saglasnost daje osnivač.

Član 105

(1) Centar osniva stručno vijeće.

(2) Stručno vijeće čine svi stručni radnici Centra.

(3) Stručno vijeće raspravlja i daje mišljenje i prijedloge o stručnim pitanjima koja se odnose na djelatnost u sklopu nadležnosti utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima, kao i aktima same službe, organizaciju Centra, najsloženijim stručnim pitanjima koja su u vezi sa sprovođenjem zakona i drugih aktivnosti u pojedinim slučajevima i situacijama, potrebi dodatnog usavršavanja i drugim pitanjima uređenim statutom Centra.

Član 106

(1) Pripravnost zaposlenih u Centru je poseban oblik rada van radnog vremena kod kojeg zaposleni mora biti stalno dostupan da bi izvršio neodložnu intervenciju.

(2) Plan pripravnosti rada donosi direktor Centra. (3) Prava zaposlenih za vrijeme pripravnosti ostvaruju se u skladu sa Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

3. Ustanove socijalne zaštite za smještaj

Član 107

Ustanove socijalne zaštite za smještaj korisnika su:

a) dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja,

b) dom za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju,

v) dom za lica sa invaliditetom i

g) dom za starija lica.

Član 108

(1) Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja obezbjeđuje zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

(2) U okviru zbrinjavanja djece i omladine iz stava 1. ovog člana obezbjeđuju se stanovanje, ishrana, odijevanje, vaspitanje, pomoć u obrazovanju i osposobljavanju za rad, njega, briga o zdravlju i drugim potrebama djece i omladine.

(3) Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja može u okviru svoje djelatnosti formirati posebno odjeljenje za privremeno zbrinjavanje djece sa društveno neprihvatljivim ponašanjem, dok traju razlozi za ovim vidom socijalne zaštite.

(4) Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja može u okviru svoje djelatnosti formirati prihvatilište za trudnice i majke sa djecom do godinu dana života djeteta kojima je usljed materijalne neobezbijeđenosti, neriješenog stambenog pitanja, narušenih porodičnih odnosa i drugih okolnosti potrebno privremeno zbrinjavanje.

(5) Rad odjeljenja iz stava 3. i prihvatilišta iz stava 4. ovoga člana organizuje se u odvojenom prostoru ustanove.

(6) Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja može obavljati i djelatnost prihvatilišta za djecu, te pružati usluge savjetovališta i dnevnog zbrinjavanja djece i omladine, ukoliko ispunjava zakonom propisane uslove.

(7) Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja sa nadležnim centrom pruža podršku korisnicima Doma u procesu osamostaljivanja i organizuje nadzor i savjetovanje, u trajanju do tri godine od završetka redovnog školovanja.

Član 109

(1) Dom za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju obezbjeđuje djeci i omladini koja imaju smetnje u fizičkom, mentalnom ili čulnom razvoju smještaj, ishranu, odijevanje, zdravstvenu zaštitu, vaspitanje i obrazovanje, rekreativne, kulturno-zabavne aktivnosti, radno-okupacionu terapiju, a u skladu sa njihovim sposobnostima, vrstom i stepenom invalidnosti, pomoć u obrazovanju i osposobljavanju.

(2) Aktom o osnivanju doma za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju definiše se vrsta invaliditeta djece i omladine koja će se zbrinjavati u ustanovi.

(3) Ustanova iz stava 1. ovog člana može organizovati dnevni boravak za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju.

Član 110

(1) Dom za lica sa invaliditetom obezbjeđuje licima: potpuno zbrinjavanje, što podrazumijeva stanovanje, ishranu, odijevanje, njegu, zdravstvenu zaštitu, kulturno-zabavne aktivnosti i oblačenje u skladu sa njihovim potrebama i psihofizičkim sposobnostima, odgovarajuće oblike obrazovanja, osposobljavanja i radne aktivnosti, radnoterapijsko angažovanje pod posebnim uslovima u skladu sa njihovom osposobljenošću za rad.

(2) Dom za lica sa invaliditetom radi na ublažavanju ili otklanjanju posljedica u njihovom razvoju u skladu sa njihovim psihičkim, fizičkim i čulnim sposobnostima.

(3) Ustanova iz stava 1. ovog člana može organizovati dnevni boravak lica sa smetnjama u razvoju.

(4) Ukoliko ustanova istovremeno zbrinjava djecu i punoljetna lica, neophodno je formirati izdvojeno odjeljenje za djecu, koje je prostorno i fizički odvojeno od ostalog dijela ustanove.

(5) Aktom o osnivanju doma za lica sa invaliditetom definiše se vrsta invaliditeta lica koja će se zbrinjavati u ustanovi.

Član 111

(1) Dom za starija lica svojim korisnicima obezbjeđuje stanovanje, ishranu, njegu, odijevanje, zdravstvenu zaštitu, kulturno-zabavne, rekreativne, okupacione i druge aktivnosti, usluge socijalnog rada i druge usluge zavisno od potreba, sposobnosti i interesovanja korisnika.

(2) Dom za starija lica može, u skladu sa ovim zakonom, obavljati poslove pružanja pomoći i njege u kući i dnevnog zbrinjavanja za starija lica na osnovu ugovora koji zaključi sa pravnim i fizičkim licima.

(3) Dom za starija lica može, u skladu sa ovim zakonom, obavljati i poslove savjetovališta i pripreme korisnika i građana za proces starenja.

(4) Dom za starija lica može imati socijalno-gerijatrijsko odjeljenje gdje se pružaju usluge starijim licima koja zbog svoga psihofizičkog i zdravstvenog stanja imaju potrebu za intenzivnom brigom i njegom.

(5) Dom za starija lica može formirati prihvatilište za starija lica koja su u stanju akutne socijalne potrebe za privremenim zbrinjavanjem.

4. Ustanove socijalne zaštite za dnevno zbrinjavanje i usluge

Član 112

(1) Ustanove socijalne zaštite za dnevno zbrinjavanje i usluge osnivaju se u skladu sa ovim zakonom radi ostvarivanja prava na zbrinjavanje i usluge izvan vlastite porodice koje se realizuju u toku dana.

(2) Ustanove socijalne zaštite za dnevno zbrinjavanje i usluge koje se osnivaju u skladu sa ovim zakonom su:

a) centar za dnevno zbrinjavanje djece i omladine,

b) centar za dnevno zbrinjavanje odraslih lica i

v) centar za specijalističke socijalne usluge.

Član 113

(1) Centar za dnevno zbrinjavanje djece i omladine zbrinjava djecu i omladinu sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju, djecu sa poremećajima u ponašanju, djecu sa društveno neprihvatljivim ponašanjem i djecu sa drugim problemima u razvoju i obezbjeđuje dnevni boravak, ishranu, zdravstveni nadzor, vaspitno-obrazovni rad, osposobljavanje za rad, radne aktivnosti i kulturno-zabavne i rekreativne aktivnosti, prema njihovim sposobnostima, sklonostima i ispoljenom interesu.

(2) Ustanova iz stava 1. ovog člana može zbog radnog osposobljavanja korisnika uključiti u proizvodni rad prema njegovim sposobnostima, pod posebnim uslovima i stalnim nadzorom.

(3) Aktom o osnivanju centra za dnevno zbrinjavanje djece i omladine definiše se vrsta usluga koje će se pružati.

Član 114

(1) Centar za dnevno zbrinjavanje odraslih lica obezbjeđuje na najadekvatniji način zadovoljavanje osnovnih životnih potreba odraslim licima sa invaliditetom i starijim licima kroz dnevno zbrinjavanje.

(2) U ustanovi iz stava 1. ovog člana korisnicima se obezbjeđuju: dnevni boravak, ishrana, zdravstveni nadzor, radna i okupaciona terapija, kulturno-zabavne i rekreativne aktivnosti i druge aktivnosti prema njihovim sposobnostima i sklonostima.

(3) Ustanova iz stava 1. ovog člana može se osnovati kao samostalna ili u okviru drugih ustanova socijalne zaštite koje pružaju usluge odraslim i starijim licima.

(4) Aktom o osnivanju centra za dnevno zbrinjavanje odraslih lica definiše se vrsta usluga koje će se pružati.

Član 115

(1) Centar za specijalističke socijalne usluge obezbjeđuje pružanje različitih stručnih socijalnih usluga pojedincima i grupama, kao što su: procjena stanja i dijagnostika, savjetodavni rad, individualni i grupni tretmani, podrška hraniteljskim porodicama, socijalna habilitacija i rehabilitacija, resocijalizacija, zaštićeno stanovanje, stanovanje uz podršku, usluge SOS telefona, personalna asistencija za lica sa invaliditetom i druge usluge koje su ustanovljene planovima razvoja jedinica lokalne samouprave i odlukama o proširenim pravima.

(2) Aktom o osnivanju ustanove iz stava 1. ovog člana definiše se vrsta i obim specijalističkih socijalnih usluga koje će se pružati u ustanovi.

5. Centar za pomoć i njegu u kući

Član 116

(1) Centar za pomoć i njegu u kući obezbjeđuje starijim i iznemoglim licima, licima sa invaliditetom i drugim odraslim licima obavljanje neophodnih kućnih poslova i njegu u njihovom domaćinstvu.

(2) Centar za pomoć i njegu u kući obezbjeđuje djeci sa smetnjama u razvoju i djeci sa težim hroničnim oboljenjima njegu u njihovom domaćinstvu.

(3) Centar za pomoć i njegu u kući mogu osnovati ustanove socijalne zaštite, udruženja građana, vjerske organizacije ili fizička lica u skladu sa zakonom.

6. Gerontološki centar

Član 117

(1) Gerontološki centar je ustanova razvojnog karaktera koja pruža interdisciplinarne usluge starijim licima.

(2) Osim djelatnosti utvrđene u članu 111. ovog zakona, gerontološki centar se bavi praćenjem, proučavanjem, vrednovanjem i izvještavanjem o socijalnim i zdravstvenim potrebama, a u skladu sa tim i razvojem i obezbjeđivanjem usluga koje su direktno usmjerene na unapređivanje kvaliteta institucionalnog i vaninstitucionalnog zbrinjavanja starijih lica, koordinacijom djelatnosti aktera u sistemu socijalne zaštite starijih lica, saradnjom sa drugim sektorima i osposobljavanjem i obrazovanjem onih koji sprovode zaštitu starijih lica.

(3) Gerontološki centar sprovodi programe primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starost.

(4) Gerontološki centar može pružati i usluge stanovanja uz podršku.

7. Centar za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom

Član 118

(1) Centar za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom je ustanova koja licima sa invaliditetom pruža usluge socijalne habilitacije, rehabilitacije i osposobljavanja za samostalan život u neposrednoj okolini gdje žive.

(2) Centar za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom obezbjeđuje korisnicima usluge, kao što su: obuka za korišćenje ortopedskih pomagala, obuka za korišćenje Brajevog pisma i gestovnog jezika, polaganje raznih kurseva primjerenih svojim sposobnostima, primjena radno-okupacione terapije, kulturne i sportske aktivnosti, informisanje i drugi sadržaji koji su direktno usmjereni prema unapređivanju socijalnog statusa i socijalnog uključivanja.

(3) Centar za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom u svome radu neposredno sarađuje sa drugim institucijama, ustanovama i sa udruženjima građana koja okupljaju lica sa invaliditetom.

(4) Aktom o osnivanju ustanove iz stava 1. ovog člana definiše se ciljna populacija lica sa invaliditetom kojima će se obezbjeđivati usluge u ustanovi.

8. Centar za vaspitanje djece i omladine

Član 119

(1) Centar za vaspitanje djece i omladine obezbjeđuje zbrinjavanje, vaspitanje i obrazovanje, profesionalno osposobljavanje i zdravstvenu zaštitu djece i omladine sa poremećajima u ponašanju i preduzima odgovarajuće preventivne mjere.

(2) U centru za vaspitanje djece i omladine izvršava se vaspitna mjera upućivanje u vaspitnu ustanovu.

(3) Centar iz stava 1. ovoga člana može organizovati i dnevno zbrinjavanje i prihvatilište za djecu koja se usljed raznih okolnosti nađu van mjesta prebivališta.

9. Centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju

Član 120

(1) Centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju je ustanova koja se bavi razvojem i obezbjeđivanjem usluga koje su direktno usmjerene na unapređivanje kvaliteta zbrinjavanja djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

(2) U Centru za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju sprovode se programi habilitacije i rehabilitacije, socijalne podrške, vaspitanja i obrazovanja, radno-okupacioni programi u skladu sa sposobnostima i stepenom invalidnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

(3) Centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju pruža interdisciplinarne usluge u saradnji sa drugim sektorima koji sprovode osposobljavanje i obrazovanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

(4) Aktom o osnivanju Centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju definiše se vrsta invaliditeta djece i omladine kojima će se pružati usluge.

(5) Centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju može organizovati smještaj korisnika, usluge stanovanja uz podršku i dnevnog zbrinjavanja.

10. Prihvatilište

Član 121

(1) Prihvatilište je ustanova u kojoj se na kraći period zbrinjavaju napuštena djeca, djeca sa poremećajima u ponašanju, odrasla lica društveno neprihvatljivog ponašanja, trudnice i majke sa djecom do godinu dana života djeteta, kojima je usljed materijalne neobezbijeđenosti, neriješenog stambenog pitanja, narušenih porodičnih odnosa i sličnih situacija potrebno privremeno zbrinjavanje, žrtve nasilja u porodici, kao i druga lica koja imaju potrebu za hitnom socijalnom zaštitom.

(2) U prihvatilištu se sprovodi dijagnostičko-opservacioni tretman, kao i pružanje neophodnih mjera zaštite.

(3) U prihvatilištu se primjenjuju zdravstveno-higijenske, vaspitno-obrazovne i psihosocijalne mjere i zadovoljavanje egzistencijalnih i drugih potreba korisnika.

(4) Boravak u prihvatilištu može da traje do tri mjeseca i tokom tog vremena je potrebno utvrditi odgovarajući oblik zbrinjavanja.

(5) Prihvatilište iz stava 1. ovog člana može se organizovati i u okviru odgovarajućih ustanova socijalne zaštite koje zbrinjavaju korisnike, pod uslovom da je prostor za njegovo funkcionisanje fizički odvojen od ostalog dijela ustanove.

(6) Aktom o osnivanju prihvatilišta definiše se specifična grupa korisnika, usluge i metode koje će se primjenjivati u prihvatilištu.

11. Savjetovalište

Član 122

(1) Savjetovalište je ustanova u kojoj se profesionalnim stručnim metodama pruža pomoć pojedincima i porodicama u rješavanju svakodnevnih životnih problema i teškoća, a radi jasnijeg uvida u same probleme i pronalaženja kvalitetnih osnova za njihovo samostalno rješavanje.

(2) Savjetovalište se može organizovati i u okviru ustanova socijalne zaštite, djelatnosti udruženja građana, kao i u vidu obavljanja samostalne djelatnosti.

VII – SAMOSTALNO OBAVLjANjE POSLOVA SOCIJALNE ZAŠTITE KAO PROFESIONALNE DJELATNOSTI

Član 123

Samostalno obavljanje poslova socijalne zaštite kao profesionalne djelatnosti obuhvata poslove savjetovališta i specijalističkih socijalnih usluga.

Član 124

(1) Poslove iz člana 123. ovog zakona može obavljati lice koje se prema ovom zakonu smatra stručnim radnikom ako:

a) ima odgovarajuću stručnu spremu,

b) ima poslovnu sposobnost,

v) ima zdravstvenu sposobnost za obavljanje djelatnosti,

g) nije u radnom odnosu i

d) raspolaže odgovarajućim prostorom i opremom.

(2) Poslove iz člana 123. ovog zakona ne može obavljati lice protiv koga se vodi krivični postupak ili koje je pravosnažno osuđeno za krivično djelo.

Član 125

(1) Zahtjev za obavljanje poslova socijalne zaštite iz člana 123. ovog zakona podnosi se Ministarstvu.

(2) Rješenje o odobrenju za rad donosi ministar, nakon što utvrdi da su ispunjeni uslovi za rad propisani ovim zakonom, podzakonskim aktima i drugim propisima.

(3) U slučaju proširenja djelokruga rada primjenjuje se postupak iz st. 1. i 2. ovog člana.

(4) Ministarstvo vodi evidenciju lica koja samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost u socijalnoj zaštiti kojima je odobrilo rad.

(5) Ministar donosi pravilnik o samostalnom obavljanju poslova socijalne zaštite.

(6) Pravilnikom iz stava 5. ovog člana propisuju se uslovi za obavljanje djelatnosti iz člana 123. u pogledu prostora, opreme, stručnih radnika i sadržaj i način vođenja evidencije.

(7) Ministar rješenjem utvrđuje visinu troškova u postupku utvrđivanja ispunjenosti uslova za samostalno obavljanje poslova socijalne zaštite kao profesionalne djelatnosti.

Član 126

Lice koje samostalno obavlja djelatnost iz člana 123. ovog zakona dužno je da u roku od 30 dana od početka svog rada obavijesti Centar na čijem području obavlja djelatnost o načinu i djelokrugu svog rada.

Član 127

Lice koje samostalno obavlja djelatnost u socijalnoj zaštiti dužno je da:

a) u obavljanju poslova iz socijalne zaštite primjenjuje metode stručnog rada,

b) poštuje ličnost korisnika, njegovo dostojanstvo i nepovredivost ličnog i porodičnog života i čuva profesionalnu tajnu,

v) pruži usluge korisniku prema rješenju Centra, a u skladu sa ugovorom vodi evidenciju o pruženim uslugama,

g) daje podatke o svom radu na zahtjev Ministarstva i d) sarađuje sa javnim i drugim službama koje se bave socijalnom zaštitom.

Član 128

Odobrenje za samostalno obavljanje poslova iz člana 125. stav 2. ovog zakona kao profesionalne djelatnosti prestaje:

a) odjavom,

b) po sili zakona i

v) rješenjem ministra.

Član 129

Odobrenje za samostalno obavljanje socijalne zaštite po sili zakona prestaje ako lice koje ima odobrenje za rad:

a) umre,

b) izgubi potpuno ili djelimično poslovnu sposobnost,

v) zasnuje radni odnos,

g) bude pravosnažnom sudskom presudom osuđeno za krivično djelo koje je predstavljalo prepreku za dobijanje odobrenja za rad, kao i krivično djelo učinjeno u toj djelatnosti i u vezi sa tom djelatnošću i

d) izgubi opštu ili posebnu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova.

Član 130

(1) Ministar donosi rješenje o prestanku odobrenja za samostalno obavljanje socijalne zaštite kao profesionalne djelatnosti ako se nedostaci u obavljanju poslova utvrđeni inspekcijskim ili stručnim nadzorom ne otklone u određenom roku.

(2) Rješenje o prestanku odobrenja za obavljanje poslova socijalne zaštite ministar može donijeti i u slučaju ako lice:

a) kojem je izdato rješenje za obavljanje poslova ne obavlja poslove lično ili ako koristi rad drugih lica suprotno odobrenju i

b) koje i nakon upozorenja organa koji obavlja inspekcijski nadzor ne postupi po uputstvima.

Član 131

(1) Lice koje samostalno obavlja socijalnu zaštitu kao profesionalnu djelatnost može privremeno prestati da radi zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga.

(2) Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da o privremenom prestanku rada obavijesti Ministarstvo i Centar na čijem se području obavlja ta djelatnost.

VIII – FINANSIRANjE SOCIJALNE ZAŠTITE

Član 132

(1) Socijalna zaštita utvrđena ovim zakonom finansira se iz javnih prihoda koji se obezbjeđuju u budžetu Republike i jedinica lokalne samouprave.

(2) Pojedine socijalne usluge u mješovitom sistemu socijalne zaštite mogu se finansirati donatorskim sredstvima, sredstvima pravnih i fizičkih lica i prilozima građana.

(3) Korisnici učestvuju sa vlastitim sredstvima u finansiranju pojedinih prava saglasno uslovima i kriterijumima propisanih ovim zakonom.

Član 133

(1) U budžetu Republike obezbjeđuju se sredstva za:

a) sufinansiranje prava na novčanu pomoć u visini od 50% iznosa iz čl. 23. i 24. ovog zakona,

b) sufinansiranje prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica u visini od 50% iznosa iz člana 34. ovog zakona,

v) finansiranje prava na ličnu invalidninu,

g) finansiranje prava na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju,

d) sufinansiranje troškova smještaja korisnika, smještenih od centara za socijalni rad, u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač Vlada,

đ) finansiranje izgradnje, adaptacije, sanacije, opremanja i dijela troškova grijanja i održavanja ustanova socijalne zaštite čiji je osnivač Vlada,

e) finansiranje djelatnosti Zavoda za socijalnu zaštitu,

ž) finansiranje održavanja republičkog informacionog sistema socijalne zaštite,

z) finansiranje razvojnih programa kojima se unapređuje sistem i djelatnost socijalne zaštite i

i) finansiranje aktivnosti interventne pomoći Republike u slučajevima izuzetnog ugrožavanja životnih uslova i životnog standarda velikog broja građana prouzrokovano ekonomskim, socijalnim i humanitarnim razlozima.

(2) Za korisnike prava na novčanu pomoć i prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica budžet Republike obezbjeđuje sredstva za zdravstveno osiguranje u visini od 50% od potrebnog iznosa za zdravstveno osiguranje.

Član 134

(1) U budžetu jedinice lokalne samouprave obezbjeđuju se sredstva za sufinansiranje prava na novčanu pomoć u visini od 50% iznosa iz člana 24. ovog zakona i prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica u visini od 50% iznosa iz člana 34. ovog zakona.

(2) Za korisnike prava na novčanu pomoć i prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje sredstva za zdravstveno osiguranje u visini od 50% od potrebnog iznosa za zdravstveno osiguranje.

(3) U budžetu jedinice lokalne samouprave obezbjeđuju se sredstva za finansiranje prava na smještaj u ustanovama, prava na zbrinjavanje u hraniteljskim porodicama, prava na dnevno zbrinjavanje, prava na njegu i pomoć u kući, prava na jednokratnu novčanu pomoć, proširena prava u socijalnoj zaštiti, finansiranje troškova zbrinjavanja korisnika u drugu porodicu, rad centara za socijalni rad i drugih ustanova socijalne zaštite čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave i sredstva za podsticajne i razvojne programe kojima je cilj unapređivanje socijalne zaštite stanovništva.

Član 135

(1) Isplatu novčanih sredstava korisnicima prava po ovom zakonu vrši jedinica lokalne samouprave posredstvom centara, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.

(2) Ministar donosi uputstvo o načinu isplate sredstava jedinicama lokalne samouprave.

(3) Uputstvom iz stava 2. ovog člana propisuje se način isplate sredstava koja se prema članu 133. ovog zakona obezbjeđuju u budžetu Republike.

Član 136

(1) Ustanove socijalne zaštite stiču sredstva za rad izvršenjem programa socijalne, zdravstvene i vaspitnoobrazovne djelatnosti, radnog osposobljavanja, prema obimu i kvalitetu usluga i utvrđenim pojedinačnim cijenama i programom u cjelini.

(2) Ustanove socijalne zaštite mogu sticati sredstva i iz drugih izvora.

Član 137

(1) Ministar donosi pravilnik o utvrđivanju cijene usluga smještaja korisnika.

(2) Pravilnikom iz stava 1. ovog člana propisuju se uslovi i način utvrđivanja cijena usluga smještaja u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač Vlada.

(3) Ministar rješenjem utvrđuje zaštićene cijene usluga smještaja na godišnjem nivou u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač Vlada.

(4) Ministar rješenjem utvrđuje visinu sufinansiranja dijela troškova smještaja iz člana 133. stav 1. tačka d) ovog zakona, na godišnjem nivou.

(5) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave propisuje uslove i mjerila za utvrđivanje cijene usluga i utvrđuje cijene usluga u socijalnim ustanovama čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave.

IX – NADZOR

Član 138

U oblasti socijalne zaštite vrši se unutrašnji, inspekcijski i stručni nadzor.

Član 139

(1) Unutrašnji nadzor može biti redovni i vanredni i obavlja se po službenoj dužnosti ili na zahtjev korisnika prava, odnosno na zahtjev osnivača ustanove socijalne zaštite.

(2) Unutrašnji nadzor vrši se u skladu sa ovim zakonom, zakonom koji propisuje rad upravnih organa i zakonom o upravnoj inspekciji.

Član 140

(1) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši inspekcija nadležna za socijalnu zaštitu.

(2) Nadzor nad uslovima u pogledu sanitarno-higijenskog stanja u objektima u kojima se obavlja djelatnost socijalne zaštite obavlja nadležna inspekcija.

Član 141

(1) Inspektor u socijalnoj zaštiti dužan je da utvrdi da li je rad ustanove socijalne zaštite, pravnog i fizičkog lica koje obavlja djelatnost socijalne zaštite usklađen sa ovim zakonom i podzakonskim aktima koji regulišu ovu oblast.

(2) Osim prava i dužnosti propisanih zakonom koji reguliše oblast rada inspekcija, inspektor za socijalnu zaštitu ovlašćen je i dužan da:

a) zabrani obavljanje djelatnosti socijalne zaštite bez rješenja o ispunjavanju uslova u pogledu kadra, prostora i opreme i naredi da se objekat u kojem se obavlja djelatnost u predviđenom roku oslobodi od opreme, stvari i korisnika usluga,

b) zabrani obavljanje djelatnosti koja nije navedena u rješenju Ministarstva,

v) zabrani rad ustanove socijalne zaštite koja nije registrovana u sudu, a koja je prema ovom zakonu obavezna da se registruje,

g) zabrani rad ustanove koja u predviđenom roku ne otkloni nedostatke naložene rješenjem inspektora,

d) zabrani otpuštanje korisnika prije nego što se preduzmu sve mjere utvrđene ugovorom o zbrinjavanju korisnika,

đ) zabrani promjenu djelatnosti ustanove bez saglasnosti osnivača,

e) zabrani prijem drugih kategorija korisnika, odnosno pružanje usluga suprotno rješenju Ministarstva,

ž) zabrani druge radnje suprotne ovom zakonu i propisima donesenim na osnovu ovog zakona,

z) naredi usklađivanje djelatnosti sa ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog zakona i rješenjem Ministarstva,

i) naredi zaštitu podataka o korisnicima i čuvanje profesionalne tajne,

j) naredi da se obezbijedi minimum procesa rada za vrijeme štrajka u ustanovi i naredi privremeni prestanak rada,

k) naredi da se u određenom roku otklone nedostaci i nepravilnosti utvrđeni inspekcijskim pregledom i

l) naredi sprovođenje drugih mjera i radnji propisanih ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Član 142

(1) Ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu vrši nadzor nad sprovođenjem stručnog rada ustanova socijalne zaštite, bez obzira u čijem vlasništvu je ustanova osnovana.

(2) Stručni nadzor obuhvata pregled stanja u pogledu organizacije rada, rada stručnih radnika, radnika na ostalim poslovima socijalne zaštite, saradnika, korišćenja stručnih metoda rada, poštivanja propisanih procedura, kvaliteta i obima obavljenih usluga.

(3) Ustanova socijalne zaštite dužna je da omogući sprovođenje nadzora.

(4) Stručni nadzor obavlja komisija koju imenuje ministar.

(5) Po obavljenom stručnom nadzoru, komisija sastavlja zapisnik o izvršenom nadzoru, utvrđenom stanju i određuje rokove za otklanjanje nedostataka.

(6) Komisija dostavlja zapisnik ministru.

(7) Ministar, na prijedlog komisije iz stava 5. ovog člana, rješenjem nalaže otklanjanje nedostataka koji su utvrđeni zapisnikom komisije i preduzima druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima.

(8) Ministar donosi pravilnik o vršenju stručnog nadzora.

(9) Pravilnikom iz stava 8. ovog člana propisuju se bliži uslovi i način vršenja stručnog nadzora.

X – NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Član 143

Korisnik isplaćenog novčanog prava iz ovog zakona dužan je da nadoknadi običnu štetu u skladu sa zakonom koji reguliše oblast obligacionih odnosa, ako je na osnovu neistinitih i netačnih podataka ostvario primanja na koja nije imao pravo, a za koje je znao ili je trebalo da zna da su neistiniti, odnosno netačni.

Član 144

(1) Pravo na vraćanje novčanih iznosa isplaćenih po osnovu korišćenja prava iz ovog zakona od korisnika prava, kao i lica koja su po zakonu dužna da učestvuju u izdržavanju korisnika, ima nadležni organ Republike, jedinice lokalne samouprave i ustanova socijalne zaštite na čiji teret je vršena isplata prava.

(2) U slučaju otuđenja imovine korisnika prava po ovom zakonu, pravo na vraćanje isplaćenih iznosa novčanih i drugih davanja ima organ iz stava 1. ovog člana koji je obezbjeđivao sredstva za korišćenje prava.

(3) Pravo na vraćanje isplaćenih iznosa iz ostavinske mase korisnika u slučaju smrti korisnika po ovom zakonu ima nadležni organ iz stava 1. ovog člana koji je obezbjeđivao sredstva za korišćenje prava.

XI – KAZNENE ODREDBE

Član 145

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 20.000 KM kazniće se za prekršaj ustanova socijalne zaštite ako:

a) ne obezbijedi ravnopravnost u pristupu i korišćenju prava sadržanih u ovom zakonu (član 3. stav 2),

b) ne izvršava obaveze prema korisniku (član 38. stav 7),

v) ne vodi ili neuredno vodi propisanu evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, kao i o stručnom radu (član 78),

g) počne da radi i obavlja djelatnost, a ne ispunjava propisane uslove (član 82),

d) ne izvrši smještaj korisnika kojeg uputi Centar ili opštinski organ nadležan za poslove socijalne zaštite, a ima slobodne kapacitete (član 84. stav 1),

đ) otpusti korisnika suprotno zaključenom ugovoru sa nadležnim Centrom ili opštinskim organom nadležnim za poslove socijalne zaštite (član 84. st. 4. i 5) i

e) u određenom roku ne preduzme mjere za otklanjanje nedostataka utvrđenih unutrašnjim, inspekcijskim i stručnim nadzorom (čl. 139, 140. i 142).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice ustanove socijalne zaštite novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. tačka g) ovog člana kazniće se fizičko lice novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM.

XII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 146

(1) Ustanove socijalne zaštite će uskladiti svoju organizaciju i opšte akte sa odredbama ovog zakona najkasnije do 31. decembra 2016. godine.

(2) Jedinice lokalne samouprave u kojima nije osnovan Centar osnovaće Centar ili odjeljenje zajedničkog Centra najkasnije do 31. decembra 2020. godine.

(3) Za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite ustanove socijalne zaštite i druga pravna lica koja obavljaju djelatnost socijalne zaštite pribaviće rješenje ministra iz člana 82. stav 3. ovog zakona najkasnije do 31. decembra 2016. godine.

(4) Do osnivanja Centra, poslove iz ovog zakona će obavljati nadležne službe za socijalnu zaštitu jedinica lokalne samouprave.

(5) Centar će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona izvršiti preispitivanje priznatih prava sa odredbama ovog zakona.

(6) Zahtjevi podneseni prije stupanja na snagu ovog zakona okončaće se u skladu sa zakonom koji je važio u trenutku podnošenja zahtjeva.

Član 147

(1) Socijalni radnici, pravnici i defektolozi koji obavljaju poslove socijalne zaštite u ustanovama koji su po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona ispunjavali uslove u pogledu stepena stručne spreme mogu i dalje obavljati poslove stručnog radnika u ustanovama socijalne zaštite.

(2) Zaposleni iz stava 1. ovog člana dužni su da u roku od osam godina od stupanja na snagu ovog zakona ispune potrebne uslove u pogledu nivoa obrazovanja.

Član 147a

(1) Stručni radnici koji imaju do 20 godina radnog iskustva u oblasti socijalne, porodične i dječje zaštite, a nisu položili stručni ispit do dana stupanja na snagu ovog zakona obavezni su, a u skladu sa odredbama člana 93. Zakona, da polažu stručni ispit uz priloženu potvrdu o radnom iskustvu u struci.

(2) Stručni radnici iz stava 1. ovog člana dužni su da polože stručni ispit u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Stručni ispit nisu dužni da polažu stručni radnici zaposleni u ustanovama socijalne zaštite koji imaju najmanje 20 godina radnog iskustva u struci u oblasti socijalne, porodične i dječje zaštite.

(4) Stručnim radnicima koji su položili stručni ispit za rad u organima republičke uprave do stupanja na snagu ovog zakona priznaje se taj ispit kao stručni ispit u oblasti socijalne zaštite.

Član 148

(1) Korisnik kojem je priznato pravo na novčanu pomoć ostvariće ovo pravo od prvog dana narednog mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona u visini od najmanje 50% od predviđenog iznosa iz člana 24. ovog zakona.

(2) Ukupan iznos novčane pomoći iz člana 24. ovog zakona isplaćivaće se korisniku prava na novčanu pomoć od 1. januara 2013. godine.

(3) Korisnik kojem je priznato pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica ostvariće ovo pravo od prvog dana narednog mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona u skladu sa članom 34. tačka b) ovog zakona.

(4) Korisnik prava iz stava 3. ovog člana može podnijeti zahtjev nadležnom centru za ostvarivanje ovog prava u skladu sa članom 34. tačka a) ovog zakona.

(5) Isplata prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica korisniku koji je ostvario ovo pravo u skladu sa članom 34. tačka a) ovog zakona vršiće se počev od 1. januara 2013. godine.

(6) Centar je dužan da sprovede postupak preispitivanja i usklađivanja iznosa prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica za sve korisnike u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(7) Korisnik kome je priznato pravo na novačnu pomoć i pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica nakon stupanja na snagu ovog zakona ostvarivaće navedena prava u skladu sa ovim članom.

Član 148a

(1) Za korisnike prava na ličnu invalidninu koji su pravo ostvarili na osnovu Odluke o odobrenju plasmana sredstava za unapređenje položaja lica sa invaliditetom naknadom za ličnu invalidninu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 6/19 i 9/19) Centar će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak odlučivanja o pravu na ličnu invalidninu u skladu sa odredbama ovog zakona, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu zakona.

(2) Korisnicima prava iz stava 1. ovog člana za koje se utvrdi da ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom Centar će priznati pravo od 1. januara 2020. godine.

Član 148b

Pravo na ličnu invalidninu koje se ostvaruje na osnovu visine tjelesnog oštećenja utvrđenog u skladu sa članom 35v. stav 6. ovog zakona priznaje se privremenim rješenjem do okončanja postupka i utvrđivanja tjelesnog oštećenja u skladu sa članom 35v. stav 2. ovog zakona.

Član 149

(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

a) pravilnik o utvrđivanju sposobnosti lica u postupku ostvarivanja prava iz socijalne zaštite i utvrđivanju funkcionalnog stanja korisnika (član 25. stav 4),

b) pravilnik o hraniteljstvu (član 46. stav 2),

v) pravilnik o ostvarivanju prava na pomoć i njegu u kući (član 50. stav 1),

g) pravilnik o ostvarivanju prava na dnevno zbrinjavanje (član 53. stav 1),

d) pravilnik o procjeni potreba i usmjeravanju djece i omladine sa smetnjama u razvoju (član 58. stav 4),

đ) pravilnik o učešću u troškovima smještaja u ustanovu i zbrinjavanja u hraniteljsku porodicu (član 62. stav 3),

e) pravilnik o vođenju evidencija u socijalnoj zaštiti (član 78. stav 6),

ž) pravilnik o uslovima za osnivanje ustanova socijalne zaštite i obavljanje djelatnosti socijalne zaštite (član 82. stav 2),

z) pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Registra socijalnih ustanova (član 83. stav 2),

i) pravilnik o obavljanju pripravničkog staža u oblasti socijalne zaštite (član 93. stav 6),

j) pravilnik o samostalnom obavljanju poslova socijalne zaštite (član 125. stav 5),

k) pravilnik o utvrđivanju cijene usluga smještaja korisnika (član 137. stav 1),

l) pravilnik o vršenju stručnog nadzora (član 142. stav 8).

(2) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

a) uputstvo za sprovođenje savjetovanja (član 55. stav 4),

b) uputstvo o superviziji u ustanovama socijalne zaštite (član 96. stav 3) i

v) uputstvo o načinu isplate sredstava jedinicama lokalne samouprave (član 135. stav 2).

(3) Nadležni organ jedinica lokalne samouprave će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona propisati mjerila za utvrđivanje cijene usluga i utvrditi cijene usluga u ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač grad, odnosno opština (član 137. stav 5).

Član 149a

Ministar će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik o postupku utvrđivanja visine tjelesnog oštećenja (član 35v. stav 3).

Član 150

Do donošenja podzakonskih akata iz člana 149. ovog zakona primjenjivaće se podzakonski akti koji su doneseni na osnovu Zakona o socijalnoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 5/93, 15/96, 110/03 i 33/08), ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 151

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o socijalnoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 5/93, 15/96, 110/03 i 33/08).

Član 152

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o socijalnoj zaštiti

(“Sl. glasnik RS”, br. 94/2019)

Član 22

Ovaj zakon objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a stupa na snagu 1. januara 2020. godine.

Samostalni član Uredbe sa zakonskom snagom o dopunama
Zakona o socijalnoj zaštiti

(“Sl. glasnik RS”, br. 42/2020)

Član 3

Ova uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a podnijeće se na potvrdu Narodnoj skupštini Republike Srpske čim ona bude u mogućnosti da se sastane.

Zakon o republičkoj upravi Republike Srpske

0

ZAKON O REPUBLIČKOJ UPRAVI REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 115/2018)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom osnivaju se ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije (u daljem tekstu: organi uprave), uređuju načela njihovog djelovanja, poslovi uprave, unutrašnja organizacija organa uprave, uređenje organa uprave, unutrašnji nadzor, sukob nadležnosti, rješavanje o žalbi, izuzeće, odnos organa uprave sa drugim organima i organizacijama, prenošenje i povjeravanje poslova uprave, javnost rada i odnosi sa građanima, sredstva za rad organa uprave, državni službenici i namještenici, kancelarijsko poslovanje i druga pitanja od značaja za osnivanje, organizaciju i rad republičke uprave.

Član 2

(1) Republička uprava (u daljem tekstu: uprava) je dio izvršne vlasti Republike Srpske koja vrši poslove uprave u okviru prava i dužnosti Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika).

(2) Poslove uprave obavljaju ministarstva i drugi republički organi uprave.

Član 3

(1) Organi uprave formiraju se zakonom.

(2) Djelokrug organa uprave određuje se zakonom.

Član 4

(1) Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) vrši nadzor nad radom organa uprave.

(2) Narodna skupština Republike Srpske (u daljem tekstu: Narodna skupština) nadzire rad organa uprave preko nadzora nad radom Vlade i članova Vlade.

Član 5

(1) Kontrola rada organa uprave ostvaruje se vršenjem upravnog i drugog nadzora, sudskom kontrolom i drugim oblicima kontrole, u skladu sa zakonom.

(2) Sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih upravnih akata organa uprave obezbjeđuje se u upravnom sporu.

Član 6

Pojedini poslovi uprave zakonom se mogu povjeriti jedinicama lokalne samouprave, javnim preduzećima, javnim ustanovama i drugim organizacijama (u daljem tekstu: nosioci javnih ovlašćenja).

Član 7

(1) Rad organa uprave je javan.

(2) Fizičkim i pravnim licima dostupni su podaci, dokumenta, izvještaji i informacije organa uprave, osim u slučajevima određenim zakonom.

(3) Organi uprave dužni su da javnosti omoguće uvid u svoj rad u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama.

Član 8

Djelatnost organa uprave zasniva se na načelima: zakonitosti, samostalnosti, odgovornosti, stručnosti, nepristrasnosti, političke neutralnosti, efikasnosti, djelotvornosti, blagovremenosti u odlučivanju, poštovanju stranke i javnosti rada.

Član 9

(1) Zabranjeno je političko organizovanje i djelovanje političkih organizacija u organima uprave.

(2) Zabranjeno je državnim službenicima i namještenicima da u obavljanju svojih poslova izražavaju i zastupaju svoja politička uvjerenja.

Član 10

(1) Za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom organi uprave prouzrokuju fizičkim i pravnim licima odgovara Republika.

(2) Nosioci javnih ovlašćenja odgovaraju za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuju fizičkim ili pravnim licima u vršenju povjerenih poslova uprave.

Član 11

Sredstva za rad organa uprave obezbjeđuju se u budžetu Republike.

GLAVA II

ORGANI UPRAVE

Član 12

(1) Poslove uprave obavljaju ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije.

(2) Ministarstva se osnivaju za jednu ili više povezanih upravnih oblasti, zavisno od vrste, značaja i obima tih poslova i potrebe obezbjeđenja strategije razvoja Republike.

(3) Za obavljanje određenih poslova uprave iz djelokruga ministarstava, a koji zbog svoje prirode, cjelovitosti i načina obavljanja zahtijevaju određenu samostalnost i posebno organizovanje, formiraju se organi uprave u sastavu ministarstava (sekretarijati, zavodi, direkcije, fondovi, agencije i centri).

(4) Za stručne i sa njima povezane upravne poslove, čija priroda zahtijeva veću samostalnost od one koju ima organ uprave u sastavu ministarstva, formiraju se upravne organizacije.

(5) Uprave su organi koji neposredno izvršavaju zakone i druge propise i odlučuju o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica.

(6) Sekretarijati su organi uprave koji vrše pretežno stručne poslove, uz mogućnost vršenja određenih upravnih i drugih poslova.

(7) Zavodi su organi uprave koji vrše stručne i sa njima povezane upravne poslove, uz primjenu naučnih metoda i saznanja.

(8) Direkcije su organi uprave koji vrše pretežno stručne i sa njima povezane upravne poslove.

(9) Agencije su organi uprave koji vrše stručne i sa njima povezane upravne poslove, a koji se vrše uz primjenu tržišnih principa, odnosno prižanje usluga i obezbjeđuju unapređivanje i razvoj.

(10) Centri su organi uprave koji obavljaju pretežno stručne poslove.

Član 13

(1) Uprave i upravne organizacije mogu, u skladu sa zakonom, imati svojstvo pravnog lica.

(2) Izuzetno, organi uprave, uz saglasnost Vlade, mogu, u okviru svog djelokruga, pružati usluge fizičkim i pravnim licima, uz odgovarajuću naknadu.

Član 14

(1) Za obavljanje zakonom utvrđenih poslova iz djelokruga organa uprave mogu se izvan sjedišta formirati područne jedinice organa uprave.

(2) Formiranje, nadležnost i status područne jedinice utvrđuje se aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

Član 15

Ministarstva su:

1) Ministarstvo uprave i lokalne samouprave,

2) Ministarstvo pravde,

3) Ministarstvo finansija,

4) Ministarstvo prosvjete i kulture,

5) Ministarstvo unutrašnjih poslova,

6) Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite,

7) Ministarstvo porodice, omladine i sporta,

8) Ministarstvo energetike i rudarstva,

9) Ministarstvo trgovine i turizma,

10) Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite,

11) Ministarstvo saobraćaja i veza,

12) Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo,

13) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,

14) Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju,

15) Ministarstvo privrede i preduzetništva,

16) Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju.

Član 16

(1) Ministarstvo uprave i lokalne samouprave obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: sistem i organizaciju državne uprave, sistem javnih službi, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva, davanje mišljenja o usklađenosti akta o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta organa uprave sa zakonom i drugim propisima, studijsko-analitičke i analitičko-kadrovske poslove, plate zaposlenih u organima republičke uprave, poslove državljanstva, lični status građana, upravni nadzor, poslove inspekcijskog nadzora u oblasti uprave, poslove upravnog rješavanja u drugom stepenu, sačinjavanje podnesaka u sudskim i drugim postupcima, poslove koordinacije reforme javne uprave, poslove centralne pisarnice i korespondencije za potrebe republičkih organa uprave, političko-teritorijalnu organizaciju Republike, organizaciju i usavršavanje političko-teritorijalnog i izbornog sistema Republike, skupštinski sistem, političke organizacije, udruženja građana, fondacije, studijsko-analitičke i statističko-evidencione poslove, koji se odnose na lokalnu samoupravu, izradu izvještaja o izvršenju politike jedinica lokalne samouprave za prethodnu godinu, obustavljanje od izvršenja odluka organa jedinica lokalne samouprave, administrativni nadzor nad radom organa jedinica lokalne samouprave i zakonitošću akata, administrativno-stručne poslove, uključujući i informacionodokumentacione poslove, kojima se obezbjeđuje planiranje, praćenje i izvršavanje programa Ministarstva, poslove koji se odnose na evropsku integracionu strategiju i politiku u oblasti uprave i lokalne samouprave, usklađivanje propisa sa zakonodavstvom EU u oblasti uprave i lokalne samouprave i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Ministarstvo uprave i lokalne samouprave vrši i upravne i druge stručne poslove republičke uprave koji nisu ovim zakonom dati u nadležnost drugih republičkih organa uprave i po svojoj prirodi ne mogu se svrstati u djelokrug poslova tih organa.

Član 17

Ministarstvo pravde obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: ostvarivanje nadležnosti Republike u oblasti pravosudnih organa i notarijata, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva, upravni nadzor nad radom pravosudne uprave i notarijata, izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, inspekcijske poslove, koji se odnose na izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, unutrašnju organizaciju rada kazneno-popravnih i vaspitno-popravnih ustanova, kontrolu rada službi očuvanja bezbjednosti, kontrolu ostvarivanja, poštovanja i unapređivanja ljudskih prava lica lišenih slobode, stručnu pripremu prijedloga za pomilovanje i amnestiju, prijedloge ustanove za uslovne otpuste osuđenih lica i prekide po molbama osuđenih, premještaj osuđenih lica u odgovarajuće ustanove, polaganje pravosudnih ispita, obradu zahtjeva domaćih i inostranih sudova u vezi sa pružanjem međunarodne pravne pomoći, stručna mišljenja u vezi sa međunarodnim ugovorima koji se odnose na pružanje pravne pomoći u građanskoj oblasti, mišljenja na nacrte međunarodnih ugovora i zakona kojima se uređuju pitanja sa elementom inostranosti, stručna mišljenja o zakonskim projektima na zahtjev drugih ministarstava i drugih ovlašćenih organa, poslove koji se odnose na organizaciju i rad pravobranilaštava, advokature i drugih službi pravne pomoći, upravljanje projektima u oblasti zemljišnoknjižne administracije i registracije zemljišta i uspostavljanje i održavanje informacionog sistema zemljišnih podataka, izvještaje i informacije na osnovu izvršenog nadzora u pogledu sudskog poslovnika, komunikaciju sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, edukaciju sudija i tužilaca, kreiranje kadrovske politike i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 18

Ministarstvo finansija obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: sistem finansiranja opštih društvenih potreba, sistem poreza, taksa, doprinosa i drugih dažbina, igre na sreću, razvojne fondove, sistem finansijskog poslovanja, odnosno sistem plaćanja i platni promet, obračunski sistem, devizni sistem, bankarski sistem, sistem osiguranja imovine i lica, hartije od vrijednosti i tržište kapitala, sticanje i raspoređivanje ukupnog prihoda i dobiti, izradu i izvršenje republičkog budžeta i godišnjeg obračuna budžeta, kompenzacije, premije, regrese, naknade, investicije iz sredstava Republike, praćenje stanja i ostvarivanje mjera u oblasti deviznog sistema, kreditnog i bankarskog sistema, tržišta hartija od vrijednosti i osiguranja imovine i lica, analizu i konsolidaciju planova budžeta jedinica lokalne samouprave i vanbudžetskih fondova, računovodstvo, reviziju i finansijsko izvještavanje, poslove i aktivnosti iz oblasti interne revizije, uspostavljanje i održavanje baze podataka, republički trezor, upravljanje novčanim tokovima, dnevno praćenje novčanih sredstava, obaveze i potraživanja, planiranje obezbjeđenja nedostajućih sredstava, koncentraciju finansijskih sredstava radi obezbjeđenja finansijskog tržišta, poboljšanje likvidnosti finansijskog sistema kojim se vrši finansiranje na nivou Republike, upravljanje javnim dugom, vođenje evidencije, planiranje, ugovaranje i praćenje spoljnog duga i donacija, vođenje evidencije, planiranje i praćenje unutrašnjeg duga, izrada zakonskih i podzakonskih propisa kojima se uređuje oblast javnih investicija, državne pomoći i javno-privatnog partnerstva, izrađivanje strateških razvojnih programa, studijsko-analitičke i druge poslove koji se odnose na pripremu, odabir, praćenje i ocjenu javnih ulaganja, prikupljanje, sistematizovanje i ažuriranje podataka o novim i tekućim projektima, njihovo selektovanje i analiza, sačinjavanje i predlaganje prioriteta investiranja u javnom sektoru, identifikovanje mogućih izvora finansiranja, obavljanje poslova u vezi sa uspostavljanjem i vođenjem mehanizma za upravljanje sredstvima u vezi sa tehničkom pomoći i fondove Evropske unije, obezbjeđivanje monitoringa i realizacije mjera neophodnih za uspostavljanje evropskih standarda u finansijskom sektoru u skladu sa ekonomskim kriterijumima koji se tiču procesa stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji, planiranje i praćenje realizacije međunarodne pomoći, sistematizovanje podataka o realizovanim i ugovorenim međunarodnim kreditima i donacijama, planiranje i praćenje međunarodne pomoći, kontrolu ostvarivanja prihoda republičkog budžeta, nadzor nad namjenskim korišćenjem republičkih sredstava, davanje mišljenja na ugovore koji se odnose na promet nepokretnosti, zaključuje ugovore kao ugovorna strana sa pravnim i fizičkim licima u skladu sa propisima o prometu nepokretnosti i propisima o notarima, uknjižbu stvarnih i vlasničkih prava na imovini koja je vlasništvo Republike u zemljišnim knjigama i katastarskim operatima, sistem planiranja i plana razvoja Republike i programe razvoja u skladu sa tim planom, izradu dugoročnih i kratkoročnih prognoza o uslovima i mogućnostima privrednog i društvenog razvoja, strategiju i politiku razvoja privrednih i društvenih djelatnosti, demografski razvoj, strategiju i politiku regionalnog razvoja i sistem podsticanja bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih područja, makroekonomske bilanse, mjere i instrumente razvoja, ekonomske i socijalne politike, praćenje realizacije mjera ekonomske politike, praćenje i ostvarivanje plana razvoja Republike i dejstvo mjera tekuće ekonomske politike, izradu ekonomskih i finansijskih analiza o problemima razvoja i poslovanja pojedinih privrednih i društvenih djelatnosti i preduzeća, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva, te obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 19 https://www.anwalt-bih.de

Ministarstvo prosvjete i kulture obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: sistem predškolskog vaspitanja i obrazovanja, osnovnog obrazovanja i vaspitanja, srednjoškolskog obrazovanja i obrazovanja u saobraćaju; ispunjenost uslova za osnivanje i prestanak rada predškolskih ustanova, ustanova obrazovanja i kulture; donošenje osnova programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja, nastavnih planova i programa za osnovno i srednje obrazovanje; strateško planiranje osnovnog i srednjeg obrazovanja, utvrđivanje standarda i normativa, te drugih uslova za obavljanje vaspitno-obrazovnog rada; odobravanje udžbenika za osnovno i srednje obrazovanje, utvrđivanje obrazaca godišnjeg plana rada škola, odobravanje stručnog napredovanja i usavršavanja nastavnika, stručnih saradnika i vaspitača; nadzor nad zakonitošću rada obrazovnih ustanova osnovnog i srednjeg obrazovanja, osiguravanje finansijskih i materijalnih uslova za rad obrazovnih ustanova osnovnog i srednjeg obrazovanja, obezbjeđivanje obrazovanja učenika sa posebnim obrazovnim potrebama i obezbjeđivanje cjeloživotnog učenja; kreiranje upisne politike u skladu sa potrebama tržišta rada i u skladu sa strateškim pravcima razvoja osnovnog i srednjeg obrazovanja; učenički standard; koordinaciju međunarodne razmjene učenika; nostrifikaciju i ekvivalenciju inostranih školskih svjedočanstava, obrazovanje učenika, pripremu programa obrazovne saradnje sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, te međunarodnim sporazumima u oblasti osnovnog i srednjeg obrazovanja; izdavanje ovlašćenja za rad auto-školama; obavljanje bibliotečke, književne i izdavačke djelatnosti; brigu o nepokretnim i pokretnim kulturnim dobrima; prirodu i ekologiju, nacionalne parkove, proglašavanje zaštićenih zona, brigu o muzejima, galerijama, spomen-područjima; filmsku umjetnost, muzičku, likovnu i primijenjenu umjetnost, arhitekturu, dizajn, udruženja građana koja se bave kulturnim djelatnostima; predlaganje budžeta za kulturu na nivou Republike, praćenje, pripremu, analiziranje utroška finansijskih sredstava i predlaganje realokacije i izmjene na osnovu toga; utvrđivanje vizije, misije, kulturne politike i strategije kulture, organizaciju i koordinaciju aktivnosti na izvršavanju programskih aktivnosti iz oblasti kulture; obezbjeđivanje razvoja i uvođenje savremenih sistema, metoda i tehnika u oblasti kulture, saradnje sa ustanovama iz oblasti kulture, davanje stručnih uputstava budžetskim korisnicima iz oblasti kulture, saradnje sa drugim organima, organizacijama i pojedincima iz oblasti kulture, međunarodnu saradnju u oblasti kulture; izrađivanje zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva; obavljanje informativno-dokumentacijske i izdavačke djelatnosti i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 20

Ministarstvo unutrašnjih poslova obavlja stručne poslove, koji se odnose na: zaštitu od ugrožavanja Ustavom utvrđenog poretka i ugrožavanja bezbjednosti Republike, zaštitu života i lične bezbjednosti građana, zaštitu svih oblika svojine, sprečavanje i otkrivanje krivičnih djela i prekršaja, pronalaženje, lišavanje slobode i predaja izvršilaca krivičnih djela i prekršaja nadležnim organima, održavanje javnog reda i mira, obezbjeđenje održavanja javnih skupova, zaštita ličnosti i objekata koji se posebno obezbjeđuju; kriminalističko-tehnička vještačenja, bezbjednost i kontrola saobraćaja na putevima, promet, prevoz i inspekcijski nadzor u vezi sa prometom i prevozom eksplozivnih materija, prevoz opasnih materija, zaštita od požara, vođenje statističkih i operativnih evidencija potrebnih za obavljanje poslova Ministarstva u skladu sa važećim zakonima i propisima; pružanje pomoći radi otklanjanja posljedica kojima se ugrožava bezbjednost lica i imovine u većem obimu i saradnja sa drugim policijskim organima u Bosni i Hercegovini; upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na određivanje i evidentiranje jedinstvenog matičnog broja, prebivališta i boravišta građana, lične karte, putne isprave, registracija motornih i priključnih vozila, vozačke dozvole, kontrola nabavljanja, držanja i nošenja oružja i municije; školovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje kadrova za potrebe organa za unutrašnje poslove; utvrđivanje i organizovanje funkcionalnih sistema veze Ministarstva, poslove primjene informacionih tehnologija, planiranja i razvoja baza podataka i aplikacija; materijalno-finansijske i imovinske poslove za potrebe Ministarstva, kadrovske poslove, poslove nadzora nad zakonitošću rada i primjene propisa iz oblasti upravno-unutrašnjih poslova; poslove koji se odnose na rad agencija za obezbjeđenje ličnosti i objekata; poslove strategije i planiranja i evropskih integracija; postupanje po predstavkama građana; saradnja sa drugim organima uprave i institucijama Republike i Bosne i Hercegovine; izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 21

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite obavlja upravne i druge stručne poslove u vezi sa promocijom, unapređivanjem, kontrolom i zaštitom zdravlja stanovništva, javnog zdravstva, zdravstvenom zaštitom, zdravstvenim sistemom, farmacijom, socijalnom, porodičnom i dječjom zaštitom, kroz: praćenje savremenih dostignuća u razvoju javnog zdravstva u svijetu s ciljem razvoja javnog zdravstva u Republici; planiranje i pripremanje strateških planskih dokumenata u oblasti javnog zdravstva; harmonizaciju i ispunjavanje uslova u procesu Evropskih integracija u oblasti javnog zdravstva; saradnju sa vladinim, nevladinim, filantropskim institucijama i organizacijama, privatnim fondacijama i zajednicom u oblasti javnog zdravstva; podsticanje i održavanje međunarodne saradnje; organizaciju raznih vrsta sastanaka u oblasti javnog zdravstva i međunarodne saradnje; funkcije Instituta za javno zdravstvo (praćenje, procjena i analiza zdravstvenog stanja stanovništva; praćenje i proučavanje zdravstvenih problema i rizika po zdravlje; aktivnosti na promociji zdravlja i prevenciji bolesti, informisanje stanovništva o značaju očuvanja i unapređivanja zdravlja; obavljanje bakterioloških, parazitoloških, virusoloških, seroloških, hemijskih i toksikoloških pregleda i ispitivanja u vezi sa proizvodnjom i prometom životnih namirnica, vode, vazduha, predmeta opšte upotrebe; planiranje, kontrola i evaluacija poslova dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije; vođenje evidencija, zdravstvene statistike i obavljanje istraživanja u oblasti javnog zdravstva; analizu i praćenje zdravstvenog stanja i zdravstvenih potreba stanovništva; utvrđivanje potrebnih mjera u elementarnim i drugim većim nepogodama i nesrećama; obavljanje poslova iz oblasti zaštite zdravlja stanovništva i okoline od zračenja); pripremu i sprovođenje zdravstvenih politika i zdravstvenih strategija; procjenu rezultata primjene zdravstvenih politika i zdravstvenih strategija, planova i programa; obavljanje normativnih poslova i upravnih postupaka iz nadležnosti Ministarstva; utvrđivanje ispunjenosti uslova u pogledu kadra, prostora i opreme za početak rada zdravstvenih ustanova; vođenje Registra zdravstvenih ustanova; sprovođenje procedure izbora organa zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika; davanje mišljenja na statute zdravstvenih ustanova; davanje saglasnosti na pravilnike o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ustanova; razmatranje i usvajanje godišnjeg plana rada zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika; razmatranje i usvajanje godišnjeg izvještaja o poslovanju zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika; unapređivanje sistema kvaliteta zdravstvene zaštite; organizaciju zdravstvenog sistema; nadzor nad radom zdravstvenih ustanova; planiranje i primjenu zdravstvenih tehnologija u zdravstvenim ustanovama; stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika; vrste i trajanje specijalizacija i supspecijalizacija, programe specijalizacija i supspecijalizacija; dodjelu zvanja primarijusa; nostrifikacija diplome o završenoj specijalizaciji i supspecijalizaciji zdravstvenog radnika i nostrifikacija diplome o završenoj specijalizaciji zdravstvenog saradnika; primjenu i nadzor nad odobrenim programima i projektima i prezentaciju rezultata njihovog sprovođenja na domaćim i međunarodnim konferencijama; saradnju sa institucijama i drugim organizacijama u zdravstvenom sistemu, strukovnim udruženjima zdravstvenih radnika, međunarodnim zdravstvenim organizacijama i nevladinim organizacijama iz oblasti zdravstva; organizovanje polaganja stručnih ispita za zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike; obavljanje studijsko-analitičkih poslova u vezi sa primjenom novih koncepata i modela organizacije zdravstvene zaštite koji su sprovedeni u zemljama Evropske unije; pripremu detaljne projektne dokumentacije u skladu sa najboljim praksama Evropske unije i Svjetske banke i UN organizacija, uključujući i planove nabavki i finansijske aranžmane na osnovu najboljih iskustava u svijetu; pripremu strategija realizacije i realizacionih planova za odobrene programe i projekte; pripremu krajnjih korisnika (zdravstvene ustanove) za realizaciju programa i projekata; realizaciju programa i projekata; nadgledanje i ocjenu rezultata realizovanih programa i projekata na osnovu definisanih indikatora praćenja; prezentaciju rezultata realizacije programa i projekata na domaćim i međunarodnim konferencijama; predlaganje novih programa i projekta za unapređivanje zdravstvenog sistema Republike; planiranje i finansiranje zdravstvene zaštite; analizu, planiranje i praćenje finansiranja zdravstvene zaštite; praćenje i analizu finansijskog poslovanja zdravstvenih ustanova; pripremu i izradu zdravstvenog računa Republike; praćenje stanja u oblasti zdravstvenog osiguranja; sprovođenje javnih nabavki u Ministarstvu; planiranje i programiranje kapitalnih ulaganja i investicija u sektoru zdravstva; praćenje proizvodnje i prometa lijekova, hemikalija, biocida i medicinskih sredstava; planiranje, koordinaciju i preduzimanje mjera radi obezbjeđenja kvalitetnih, sigurnih i efikasnih lijekova i korišćenja lijekova i medicinskih sredstava u sistemu zdravstvene zaštite; ostvarivanje prava iz socijalne, porodične i dječje zaštite; planiranje i funkcionisanje sistema socijalne, porodične i dječje zaštite; planiranje i ostvarivanje pojedinih prava iz socijalne zaštite; programe sanacije, adaptacije i opremanja ustanova socijalne zaštite; razvojne programe usmjerene na unapređivanje sistema socijalne, porodične i dječje zaštite; nadzor nad stručnim radom ustanova socijalne i dječje zaštite; planiranje i koordinaciju dodatnog stručnog usavršavanja radnika socijalne djelatnosti; uvođenje standarda stručnog rada i usluga koje se pružaju u ustanovama socijalne zaštite; učešće u izradi, pripremanju i sprovođenju strateških dokumenata i programa iz oblasti socijalne, porodične i dječje zaštite; podsticanje i unapređivanje porodično-pravnih i socijalno-zaštitnih oblika zbrinjavanja djece, omladine i punoljetnih lica bez porodičnog staranja; praćenje i podsticanje razvoja programa socijalne, porodične i dječje zaštite; socijalne rehabilitacije i osposobljavanja lica sa invaliditetom; praćenje stanja socijalne ugroženosti i socijalnih potreba stanovništva; podsticanje i koordinaciju socijalno-humanitarnih aktivnosti; saradnju sa nevladinim i drugim domaćim i međunarodnim organizacijama čija je djelatnost u vezi sa oblašću socijalne, porodične i dječje zaštite; usklađivanje i predlaganje zakona i podzakonskih propisa u skladu sa pravnom tekovinom Evropske unije, te obavljanje drugih poslova u skladu sa zakonom.

Član 22

Ministarstvo porodice, omladine i sporta obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: analiziranje demografskih kretanja, praćenje i predlaganje mjera pronatalitetne politike, promovisanje porodičnih vrijednosti i odgovornog roditeljstva, razvijanje i podržavanje projekata i programa udruženja usmjerenih na dobrobit djece i porodice, vođenje Registra sigurnih kuća, prikupljanje, obrađivanje i evidentiranje podataka o nasilju u porodici, te nasilju, zlostavljanju ili zanemarivanju djece, predlaganje programa i učešće u edukaciji stručnjaka koji rade sa djecom, mladima i porodicama radi podizanja kvaliteta porodičnog života i demografskog razvoja Republike, sprovođenje aktivnosti na unapređivanju mjera za podsticaj rađanja djece i planiranja porodice, promovisanje međugeneracijske saradnje, promovisanje i praćenje primjene konvencija koje se odnose na zaštitu i prava djece i porodice, aktivnosti na zaštiti od nasilja u porodici, međunarodnu saradnju u oblasti podizanja kvaliteta porodičnog života, demografskog razvoja i prava djeteta, pružanje stručne i administrativno-tehničke pomoći radu Savjeta za djecu Republike, Savjeta za demografsku politiku Republike i Savjeta za suzbijanje nasilja u porodici i porodičnoj zajednici; sistemsko praćenje stanja, problema, potreba i stavova mladih u Republici, brigu o sprovođenju i unapređivanju omladinske politike, poboljšanje socijalnog statusa mladih, podršku razvoju omladinskog organizovanja, vođenje registra omladinskih organizacija, realizaciju omladinskih projekata, obezbjeđivanje uslova za aktivno učešće mladih u društvu, razvoj neformalnog obrazovanja mladih i omladinskog rada, obezbjeđivanje adekvatne ponude i standardizovanog pristupa u organizovanju slobodnog vremena mladih, osnivanje i razvoj omladinskih centara, podsticanje i ostvarivanje međunarodne omladinske saradnje, razvoj mobilnosti mladih, informisanje mladih, pružanje stručne i administrativno-tehničke pomoći u radu Savjeta za mlade, unapređivanje i razvoj volontiranja i podršku razvoju volonterske infrastrukture; stvaranje uslova za razvoj sporta na nivou Republike i njegovo pravno regulisanje, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva, izradu dugoročnih i kratkoročnih planova, strategije i programa razvoja sporta Republike i obezbjeđenje sredstava za njihovu realizaciju, praćenje realizacije strateških i programskih zadataka, utvrđivanje kriterijuma za raspodjelu sredstava i praćenje namjenskog utroška tih sredstava, ostvarivanje međunarodne saradnje samostalno ili preko zajedničkih organa BiH, stvaranje uslova za unapređivanje stručnog rada, utvrđivanje stanja sportskih objekata i potreba za novim, stvaranje pretpostavki za korišćenje sportskih objekata i terena, registraciju sportskih organizacija i drugih organizacija u oblasti sporta, prikupljanje i obradu statističkih podataka i vođenje ukupne informatike u sportu, koordinaciju rada granskih sportskih saveza Republike i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 23

Ministarstvo energetike i rudarstva vrši upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: crnu metalurgiju, proizvodnju i preradu obojenih metala, preradu nemetala, proizvodnju baznih hemijskih proizvoda, preradu hemijskih proizvoda, vođenje elektroenergetske politike, planiranje i vođenje elektroenergetske strategije, elektroenergetsko bilansiranje i dugoročno planiranje, praćenje sigurnosti i kvaliteta snabdijevanja električnom energijom, razvoj unutrašnjeg tržišta električne energije, eksploataciju resursa u svrhu proizvodnje električne energije, razvoj i izgradnju elektroenergetskih objekata, dodjelu koncesija za istraživanje, gradnju i eksploataciju energetskih objekata, promociju i vođenje energetske efikasnosti, donošenje planova i mjera za unapređivanje energetske efikasnosti i njihovo sprovođenje, promociju obnovljivih izvora energije, kao i novih tehnologija obnovljivih izvora energije, učešće u aktivnostima u područjima energetike i korišćenja prirodnih resursa na međunarodnom planu, proizvodnju i preradu nafte i naftnih derivata, prirodni gas, proizvodnju i promovisanje upotrebe bio-goriva, bezbjedan cjevovodni transport gasovitih i tečnih ugljikovodonika, preduzimanje mjera radi obezbjeđenja sigurnosti snabdijevanja naftom i gasom, izradu srednjoročne i dugoročne strategije za energente (naftu, gas i bio-gorivo), analizu stanja i poslovanja preduzeća iz oblasti energetike, predlaganje mjera za podsticanje razvoja sektora nafte, gasa i bio-goriva, dodjelu koncesija za izgradnju novih objekata za transport nafte i gasa, istraživanje i eksploataciju tečnih i gasovitih ugljikovodonika (sirova nafta i gas) i drugih prirodnih gasova, geološka istraživanja i eksploataciju prirodnih i tehnogenih mineralnih sirovina: metaličnih, nemetaličnih – obuhvatajući i resurse za proizvodnju građevinskih materijala, radioaktivnih mineralnih sirovina, sve vrste soli i sonih voda, podzemne vode (pitke, industrijske, mineralne, termalne, termomineralne) i geotermalne resurse, verifikaciju rezervi mineralnih sirovina i vođenje njihovog katastra, vođenje katastra istražnih i eksploatacionih odobrenja, dodjelu koncesija za istraživanje i eksploataciju mineralnih resursa, vođenje katastra dodijeljenih koncesija u oblasti energetike, rudarstva i geologije, nadzor nad radom javnih preduzeća i ostalih privrednih društava iz oblasti energetike i rudarstva, podsticanja razvoja i konkurentnosti resornih oblasti mjerama ekonomske i razvojne politike; sprovođenje stimulativnih mjera i neposrednih kontakata sa zainteresovanim ulagačima; podsticanje ulaganja sredstava zainteresovanih lica u domaće privredne subjekte u oblastima energetike i rudarstva; stvaranje povoljnijih uslova za strane investicije u resornim oblastima; saradnja sa domaćim i međunarodnim organizacijama, udruženjima i institucijama u oblasti energetike i rudarstva; praćenje uticaja mjera ekonomske politike na kretanje proizvodnje u resornim oblastima, kako u cjelini, tako i po pojedinim granama i značajnim privrednim subjektima, učešće u izradi i donošenje propisa iz resornih nadležnosti i njihovo usklađivanje sa zakonodavstvom EU (acquis communautaire), učešće u izgradnji i razvoju sistema ocjenjivanja usaglašenosti i ostalih oblasti infrastrukture kvaliteta (metrologija, standardizacija, akreditacija i sl.) u Republici i BiH, učešće u procesima evropskih integracija i projektima u vezi sa njima u oblastima energetike i rudarstva, geologije i infrastrukture kvaliteta, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 24

Ministarstvo trgovine i turizma obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: promet robe i usluga u zemlji i inostranstvu; izdavanje dozvole domaćim pravnim licima za iznošenje sredstava izvan BiH u svrhu obavljanja privrednih djelatnosti u inostranstvu; turizam i ugostiteljstvo; zanatstvo; djelatnost lobiranja; funkcionisanje jedinstvenog tržišta; uticaj privrednog sistema i ekonomske politike na tržištu robe i usluga; odnos ponude i potražnje; strategiju i politiku razvoja trgovine i turizma; opštu turističku informativno-propagandnu djelatnost; snabdjevenost tržišta; interventne nabavke; cijene robe i usluga; planiranje razvoja, zaštitu i održivo korišćenje turističkih prostora; istraživanje turističkog tržišta; zaštitu potrošača; preduzeća i druga pravna lica u oblasti prometa, turizma i ugostiteljstva; samostalne radnje i druge oblike samostalnog privređivanja u svim privrednim i drugim djelatnostima, osim samostalnog privređivanja u djelatnostima u kojima je zakonom utvrđen djelokrug drugog republičkog organa uprave; vođenje prvostepenog upravnog postupka; poslove upravnog nadzora; finansijsku pomoć za pravna lica koja su u nadležnosti Ministarstva, pružanje informacija putem medija i drugih vidova informisanja o radu; učešće u izradi i donošenje propisa iz resorne nadležnosti i njihovo usklađivanje sa zakonodavstvom EU (acquis communautaire); učešće u procesima evropskih integracija i projektima u vezi sa njima u oblasti trgovine, turizma i ugostiteljstva; formiranje i ustanovljavanje baze podataka i odgovarajućih registara po oblastima iz nadležnosti Ministarstva, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 25

Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite obavlja upravne i druge stručne polove, koji se odnose na: radne odnose radnika i njihova prava iz rada u svim oblicima rada, izuzev radnika koji imaju status državnih službenika, zarada i ostalih primanja po osnovu rada, zapošljavanje, profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida, zaštitu na radu, međunarodne konvencije iz oblasti rada, kolektivni ugovor, privremeno zapošljavanje radnika u inostranstvu u koordinaciji sa nadležnim organima BiH, ostvarivanje prava radnika privremeno zaposlenih u inostranstvu, njihov povratak i zapošljavanje, penzijsko i invalidsko osiguranje za sve oblike rada, saradnja sa drugim organima i organizacijama radi razvoja i unapređivanja evropskih integracionih procesa, zaštitu boraca, vojnih invalida i članova porodica poginulih boraca i umrlih vojnih invalida oslobodilačkih ratova, zaštitu civilnih invalida rata i članova porodica civilnih žrtava rata, upravne i druge poslove u vezi sa vojnim evidencijama učesnika Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, uređivanje i održavanje spomenika i spomen-obilježja i vojničkih grobova, obilježavanje važnih istorijskih događaja oslobodilačkih ratova, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 26

Ministarstvo saobraćaja i veza vrši upravne i stručne poslove, koji se odnose na: drumski saobraćaj, bezbjednost drumskog saobraćaja, tehničku ispravnost motornih vozila i izdavanje odobrenja za rad stanica za tehničke preglede motornih vozila, javne puteve (auto-puteve, magistralne puteve i regionalne puteve), raspodjelu međunarodnih bilateralnih dozvola za prevoz robe u međunarodnom drumskom saobraćaju, izdavanje licenci za vozače i vozila u međunarodnom drumskom saobraćaju; željeznički saobraćaj, bezbjednost željezničkog saobraćaja, željezničku infrastrukturu, industrijske željeznice, gradske željeznice i žičare, verifikaciju preduzeća za proizvodnju željezničke opreme, odobravanje prototipnih uređaja i uvrštavanje u saobraćaj novih željezničkih vozila; vazdušni saobraćaj, aerodrome, avio-preduzeća, udruženja i asocijacije u oblasti vazdušnog saobraćaja; riječni i jezerski saobraćaj, bezbjednost riječnog i jezerskog saobraćaja, uređenje plovnih puteva, plovne objekte i njihovu registraciju, vodnu infrastrukturu (luke, pristaništa, tovarišta i drugo), izdavanje uvjerenja o osposobljenosti za upravljanje čamcem, saobraćajne saglasnosti i odobrenja za uplovljavanje brodova; kombinovani saobraćaj i pretovarne usluge; sistem veza; radio-veze; poštanski, telegrafski i telefonski saobraćaj; telekomunikacije, telekomunikacionu infrastrukturu radiodifuznog sistema; praćenje i usmjeravanje razvoja svih vidova saobraćaja i telekomunikacija; koordinaciju reforme saobraćaja prema pravilima Evropske unije; predlaganje zakona i donošenje podzakonskih akta iz oblasti saobraćaja; koordinaciju pri izradi dugoročnih i srednjoročnih planskih dokumenata razvoja saobraćaja Republike; izradu strateških infrastrukturnih projekata i investicionih programa iz oblasti saobraćaja i drugih infrastrukturnih radova koji su od značaja za održivi razvoj Republike, a koji se u potpunosti ili djelimično finansiraju sredstvima budžeta; pružanje informacija putem medija i drugih vidova informisanja o svom radu, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 27

Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo vrši upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: naučnotehnološki razvoj, unapređivanje visokog obrazovanja i razvoj informacionog društva u Republici, kao i izradu i praćenje strategija iz navedenih oblasti; unapređivanje i podsticanje razvoja fundamentalnih razvojnih primijenjenih istraživanja; podsticanje inovatorstva i ekonomskog razvoja kroz upotrebu novih tehnologija; visoko obrazovanje i studentski standard; nostrifikaciju i ekvivalenciju inostranih visokoškolskih diploma; usklađenost obrazovne politike sa globalnim tehnološkim trendovima; uspostavljanje i razvoj sistema elektronske uprave; strateško i operativno sprovođenje koncepta informacione bezbjednosti u Republici i inspekcijski nadzor u ovoj oblasti; poslove u vezi sa digitalnim identitetima pravnih i fizičkih lica iz Republike Srpske, elektronsko predstavljanje i potpisivanje; utvrđivanje tehnoloških i informatičkih standarda; akademsku i istraživačku mrežu Republike Srpske; stručnu verifikaciju i davanje prethodne saglasnosti na nabavke informatičke i druge tehnološke opreme za potrebe Vlade, ministarstava, republičkih uprava i republičkih upravnih organizacija; koordinaciju tehnoloških i informatičkih projekata u javnom sektoru; promociju upotrebe novih tehnologija; izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva; učešće u realizaciji projekata finansiranih od međunarodnih finansijskih organizacija; pružanje informacija putem medija i drugih vidova informisanja o svom radu i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 28

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: praćenje realizacije Strategije razvoja poljoprivrede i Strategije ruralnog razvoja Republike, definisanje, sprovođenje, praćenje i ocjenu mjera za podsticanje razvoja poljoprivrede i seoskih područja, usklađivanje domaće poljoprivredne politike i propisa sa propisima EU i sa drugim međunarodnim standardima, sprovođenje obaveza iz trgovinskih sporazuma, organizovanje finansijske, računovodstvene i izvještajne funkcije za plaćanje iz državnih i međunarodnih sredstava podrške, organizovanje i sprovođenje aktivnosti iz oblasti zemljišne politike, zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta, zaštite i unapređivanja zdravlja bilja od štetnih organizama, sprečavanja unošenja i širenja karantinski i ekonomski štetnih organizama, izdavanje rješenja i saglasnosti iz oblasti zaštite zdravlja bilja, registracije sredstava za zaštitu i ishranu bilja, izdavanje dozvola za uvoz, proizvodnju i promet sredstava za zaštitu zdravlja i zaštitu bilja, kontrolu proizvodnje bilja, sjemena i sadnog materijala, izdavanje dozvola za uvoz, proizvodnju i promet bilja, sjemena i sadnog materijala, davanje stručnih savjeta, prenošenje novih znanja i praktičnih vještina poljoprivrednim proizvođačima, uvođenje novih tehnologija i tehnika proizvodnje sa ciljem tehničko-tehnološkog unapređivanja poljoprivrednih gazdinstava, zaštitu životne sredine, osposobljavanje poljoprivrednih proizvođača za upravljanje poljoprivrednim gazdinstvom, učestvovanje u izradi poslovnih planova, razvojnih i investicionih programa za različite načine upravljanja (konvencionalna, organska, integralna proizvodnja), informisanje poljoprivrednika o mjerama usmjerenim za realizaciju poljoprivredne politike i politike ruralnog razvoja, prikupljanje podataka o pojavi štetnih organizama u biljnoj proizvodnji i davanje preporuka o načinu zaštite od biljnih štetočina, vođenje glavne matične evidencije domaćih životinja, evidencije proizvođača kvalitetno-priplodne stoke, novonastalih rasa i križanaca stoke i pčela, izdavanje uvjerenja o porijeklu i proizvodnim osobinama kvalitetno-priplodne stoke, izradi stručnih uputstava i metodologije rada na sprovođenju mjera selekcije stoke i primjeni mjera za unapređivanje stočarstva, učestvovanje u sprovođenju projekata i programa iz oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja finansiranih od vladinih, nevladinih i međunarodnih organizacija i iz drugih izvora, pružanje stručne pomoći u okviru mjera za razvoj seoskih područja i očuvanje tradicionalnih vrijednosti u tim područjima, učestvovanje u prikupljanju informacija za potrebe poljoprivrednog informacionog sistema, sistema poljoprivredno-knjigovodstvenih podataka i drugih podataka iz oblasti poljoprivrede, učestvovanje u organizovanju i izvođenju stručnih skupova, manifestacija i konferencija, sajmova, izložbi i slično, učestvovanje u postavljanju i izvođenju ogleda u oblasti poljoprivrede, pomoć u osnivanju i radu različitih oblika udruživanja poljoprivrednika i poljoprivrednih zadruga, pripremu materijala u pisanoj formi za potrebe poljoprivrednika, oglašavanje u medijima i posredstvom interneta, izradu zapisnika na terenu za ostvarivanje prava na novčane podsticaje, obavljanje i drugih poslova u okviru poljoprivredno-savjetodavne djelatnosti, očuvanje genetskih resursa, sredstava za ishranu bilja, poljoprivredno zadrugarstvo, funkcionisanje sistema protivgradne preventive, praćenje i ocjenu svih aktivnosti, prehrambenu industriju, industriju stočne hrane i pića, preradu duvana, zdravstvenu zaštitu životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, sjemena za vještačko osjemenjavanje i predmeta kojima se može prenijeti zarazna bolest, hranu za životinje i komponente za proizvodnju hrane za životinje, registraciju i rad veterinarskih organizacija, registraciju farmi životinja i pijaca, bezbjednost hrane, registraciju i rad objekata za proizvodnju namirnica životinjskog porijekla, registraciju i rad objekata za proizvodnju hrane za životinje, neškodljivo uklanjanje leševa i otpadaka životinjskog porijekla i objekata za njihovu preradu, proizvodnju i promet lijekova i bioloških sredstava za upotrebu u veterinarstvu, vođenje registara i baze podataka u veterinarstvu i izdavanje veterinarske dokumentacije, praćenje, usklađivanje i sprovođenje utvrđene politike i smjernica i obezbjeđivanje izvršavanja zakona i drugih propisa u oblasti veterinarske djelatnosti, edukaciju veterinara, unapređivanje mjera zdravstvene zaštite životinja, ostvarivanje saradnje sa nadležnim organima i organizacijama Federacije BiH i BiH, upravljanje i gazdovanje šumama i šumskim zemljištem, zaštitu šuma, vršenje opštih, regionalnih šumsko-razvojnih i lovnih planiranja, praćenje sprovođenja planskih dokumenata i vođenje njihovog registra, obezbjeđenje informacija o stanju na tržištu drvnih i ostalih šumskih proizvoda, utvrđivanje neophodnog minimuma šumskih drvnih sortimenata lokalnim preduzećima za mehaničku preradu drveta sa područja sa kojih ti sortimenti potiču, inventuru i praćenje, informacioni sistem i održavanje baze podataka, pripremu šumarske politike, propisa i standarda u oblasti šumarstva i lovstva, definisanje strategije razvoja i programa u šumarstvu i lovstvu, definisanje finansiranja šumarstva i lovstva i izradu prijedloga budžeta, praćenje utroška sredstava posebnih namjena za šume, davanje saglasnosti i mišljenja na planove gazdovanja šumama i lovištima, kontrolu izvršenih radova korisnika šuma i izradu godišnje analize aktivnosti koje je preduzeo korisnik šuma sa ocjenom rada korisnika šuma i prijedlogom mjera daljnjeg korišćenja šume i šumskog zemljišta u svojini Republike, uključujući i obavezu održavanja, uređivanje pravnih odnosa na šumama i šumskom zemljištu u svojini Republike, uređivanje odnosa i uslova proizvodnje, prometa i upotrebe šumskog sjemena i šumskih sadnica, šumarsku ekologiju, zaštitu šuma od elementarnih nepogoda i antropogenih uticaja, očuvanje šumskog genofonda, međusektorsku i međuresornu saradnju, stručnu koordinaciju poslova koji su u vezi sa privatnim šumama i mjere podrške vlasnicima šuma u privatnoj svojini, saradnju u primijenjenim istraživanjima, sprovođenju standarda i prenošenju znanja u šumarstvu, promociju interesnih grupa u procesu planiranja i održivog gazdovanja šumskim resursima svih oblika svojine, predstavljanje sektora šumarstva u odnosu na okruženje, sprovođenje integralnog upravljanja vodama u skladu sa zakonom, organizovanje upravljanja vodama, donošenje planova, programa i strategija, organizovanje praćenja i sprovođenje neophodnih mjera da bi se spriječila derogacija površinskih i podzemnih voda u skladu sa zakonom i direktivama, propisivanje uslova vodosnabdijevanja, prikupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, utvrđivanje postojanja javnog interesa za korišćenje javnog vodnog dobra, utvrđivanje pripadnosti vodnom dobru i odlučivanje o statusu pojedine vrste vodnog dobra, vođenje integralnog informacionog sistema Republike, utvrđivanje posebne mjere bezbjednosti, raspodjelu i koordinaciju korišćenja i namjenskih utrošaka vodnih naknada na području Republike, dodjeljivanje obavljanja određenih dužnosti organizaciji iz oblasti voda koje su propisane zakonom ili drugim propisom, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 29

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju vrši upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: integralno planiranje i uređenje prostora, primjenu Prostornog plana Republike, upravni nadzor, reviziju i davanje saglasnosti na prostorne planove jedinica lokalne samouprave i posebnih područja, na urbanističke i regulacione planove, reviziju prostorno-planske dokumentacije, razvojne programe i investiciono-tehničke dokumentacije od posebnog interesa za Republiku, stručno i finansijsko učešće u izradi prostorno-planske dokumentacije lokalnih zajednica, urbanističko planiranje, građenje, uspostavljanje jedinstvene centralne baze podataka o prostoru Republike, davanje ovlašćenja pravnim i fizičkim licima za obavljanje djelatnosti u djelokrugu Ministarstva, ispitivanje i stručno osposobljavanje, uređenje građevinskog zemljišta, proizvodnju građevinskog materijala, razvoj i usluge u oblasti građevinarstva, stambenu izgradnju i njeno finansiranje, stambeno zadrugarstvo, stambene odnose, sticanje svojine nad stambenim zgradama i stanovima u zajedničkoj svojini, održavanje i upravljanje stambenim zgradama i zajedničkim dijelovima stambenih zgrada, finansijska pomoć za pravna lica koja su u nadležnosti Ministarstva, druge poslove iz stambenokomunalne djelatnosti, integralnu zaštitu i unapređivanje životne sredine i prirode uopšte, istraživanje, planiranje i upravljanje kroz mjere zaštite životne sredine, zaštitu ozonskog omotača, praćenje klimatskih promjena, sveobuhvatnu zaštitu dobara od opšteg interesa, prirodne resurse, prirodno i kulturno nasljeđe, stručno i finansijsko učešće u restauraciji, rekonstrukciji i konzervaciji prirodnog i kulturno-istorijskog nasljeđa u Republici, učešće u izradi i realizaciji programskih akata na međunarodnom i domaćem nivou iz oblasti zaštite životne sredine, ostvarivanje i koordinaciju stručne saradnje i razmjene iskustva sa međunarodnim i domaćim organima i organizacijama i nevladinim organizacijama u oblasti zaštite životne sredine, učešće u realizaciji projekata finansiranih od međunarodnih finansijskih organizacija u oblasti zaštite životne sredine, stručno i finansijsko učešće u zaštiti i održavanju nacionalnih parkova Republike, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva, učešće u procesima evropskih integracija kroz projekte i programe finansiranja u oblasti prostornog planiranja, građevinarstva i ekologije i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 30

Ministarstvo privrede i preduzetništva obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: industriju građevinskih materijala, metaloprerađivačku djelatnost, mašinogradnju, proizvodnju saobraćajnih sredstava, brodogradnju, proizvodnju električnih mašina i aparata, namjensku proizvodnju, proizvodnju proizvoda od gume i plastike, industrijsku preradu drveta, proizvodnju finalnih proizvoda od drveta, proizvodnju i preradu papira, preradu kaučuka, grafičku djelatnost, proizvodnju tekstilnih prediva i tkanina, proizvodnju gotovih tekstilnih proizvoda, proizvodnju kože i krzna, proizvodnju kožne obuće i galanterije, sakupljanje i primarnu preradu industrijskih otpadaka, izradu i sprovođenje politika stimulativnim mjerama i neposrednim kontaktima sa zainteresovanim ulagačima; podsticanje ulaganja sredstava zainteresovanih lica u domaća privredna društva u oblasti industrije, praćenje uticaja mjera ekonomske politike na kretanje industrijske proizvodnje i po pojedinim granama i značajnim preduzećima, učešće u izradi i donošenje tehničkih propisa iz resornih nadležnosti i njihovo usklađivanje sa zakonodavstvom EU (acquis communautaire), strategija i zakona koji imaju za cilj podsticanje razvoja i promociju malih i srednjih preduzeća (u daljem tekstu: MSP) i preduzetništva, uređivanje načina obavljanja zanatsko-preduzetničke djelatnosti, izradu informativno-analitičkih dokumenata iz ove oblasti, izvještavanje o sprovođenju tih dokumenata, izvještavanje o postignutom napretku u ovoj oblasti (EU akt o MSP, evropske integracije i slično), podršku izgradnji i jačanju institucionalne infrastrukture za razvoj i promociju MSP i preduzetništva u Republici, pružanje administrativne podrške radu Savjeta za razvoj MSP i preduzetništva Republike, planiranje i sprovođenje procedura u vezi sa podsticajnim sredstvima za razvoj i promociju MSP i preduzetništva, podršku izgradnji preduzetničke i poslovne infrastrukture u Republici (poslovne zone, slobodne zone, inkubatori, tehnološki parkovi, inovacioni centri, klasteri i drugo), podršku očuvanju starih zanata u Republici, podršku razvoju ženskog i socijalnog preduzetništva, kandidovanje i učešće u realizaciji projekata koji se finansiraju iz sredstava Evropske unije i drugih izvora, saradnja sa relevantnim institucijama iz privrede i preduzetništva, formiranje baze podataka i registara iz oblasti MSP i preduzetništva, uspostavljanje preduzetničkog portala; poslove koji se odnose na pripremu strategije i pravnog okvira za privlačenje stranih ulaganja u Republiku; koordinaciju aktivnosti na privlačenju stranih ulaganja sa jedinicama lokalne samouprave; postinvesticionu podršku domaćim i stranim investitorima; promovisanje privrednih potencijala Republike u inostranstvu; promociju izvoza; praćenje i vođenje internet stranica namijenjenih stranim investitorima i promociji izvoza; vođenje baze podataka o stranim ulagačima u Republiku i registra podsticaja u privredi; normativno uređenje procesa procjene uticaja propisa; davanje mišljenja na nacrte, odnosno prijedloge propisa o sprovođenju metodologije procjene uticaja; jačanje kapaciteta obrađivača propisa u ovoj oblasti; sprovođenje procesa pune metodologije procjene uticaja propisa u saradnji sa nadležnim institucijama; praćenje i analiziranje investicionog okruženja i predlaganje mjera za njegovo poboljšanje s ciljem stvaranja povoljnog poslovnog ambijenta za domaće i strane investitore; predlaganje mjera za pojednostavljenje administrativnih procedura i postupaka u svrhu olakšanja i smanjenja troškova poslovanja u saradnji sa nadležnim institucijama i poslovnim sektorom; vođenje i ažuriranje evidencije o procedurama i formalnostima za poslovanje, kao i internet stranice Elektronska jedinstvena kontakt tačka; učestvovanje u pripremanju međunarodnih ugovora i sporazuma o saradnji iz oblasti ekonomskih odnosa, izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 31

Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: praćenje ispunjavanja i ispunjavanje obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (u daljem tekstu: SSP) i izvještavanje o tome; sprovođenje i koordinaciju aktivnosti u vezi sa ispunjavanjem obaveza u procesu pridruživanja i pristupanja EU u okviru Poglavlja 1, 3 i 22 pravne tekovine Evropske unije i Političkih kriterijuma; ostvarivanje koordinacije republičkih organa uprave u sprovođenju aktivnosti iz oblasti evropskih integracija u skladu sa republičkim propisima; koordinaciju djelovanja republičkih predstavnika u zajedničkim tijelima EU i BiH koja se uspostavljaju na osnovu SSP i analitičko praćenje njihovog rada; međuresornu pripremu republičkih institucija i koordinaciju učešća republičkih predstavnika u svim fazama pretpristupnog procesa i procesa pregovaranja sa EU; pripremu i reviziju strateških dokumenata i akcionih planova u vezi sa ispunjavanjem obaveza u procesu evropskih integracija; ostvarivanje i koordinaciju saradnje sa drugim tijelima u BiH, te institucijama, organima i tijelima EU, njenim državama članicama, državama kandidatima i potencijalnim kandidatima u procesu pridruživanja i pristupanja EU; koordinaciju usklađivanja republičkog zakonodavstva sa propisima Evropske unije i praksom i standardima Savjeta Evrope; učešće u izradi normativnih akata s ciljem njihovog usklađivanja sa propisima Evropske unije i praksom i standardima Savjeta Evrope; koordinaciju izrade i praćenje republičkih planova i programa usklađivanja republičkog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU i praksom i standardima Savjeta Evrope; stručnu podršku republičkim organima uprave i drugim republičkim institucijama i koordinaciju njihovog učešća u procesu usklađivanja zakonodavstva; saradnju sa radnim tijelima Narodne skupštine u oblasti usklađivanja republičkog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU i praksom i standardima Savjeta Evrope; prevođenje i koordinaciju prevođenja zbog potreba procesa evropskih integracija; organizaciju i operativnu koordinaciju aktivnosti republičkih organa uprave i drugih republičkih institucija s ciljem obezbjeđenja adekvatnog učešća Republike u programiranju sredstava Evropske unije i drugih donatora koji su na raspolaganju BiH; koordinaciju aktivnosti republičkih organa uprave i drugih republičkih institucija u sprovođenju projekata u okviru programa korišćenja sredstava Evropske unije i drugih donatora; saradnja sa institucijama BiH i EU u BiH s ciljem učešća Republike u pretpristupnim i pristupnim fondovima Evropske unije; predlaganje mjera za poboljšanje apsorpcionih kapaciteta BiH/Republike u okviru dostupnih programa podrške; podsticanje razvoja i unapređivanja prekogranične saradnje; planiranje i organizaciju obuka iz oblasti evropskih integracija; pripremu i sprovođenje Programa opšteg stručnog usavršavanja iz oblasti evropskih integracija; izradu i izdavanje publikacija iz oblasti evropskih integracija; praćenje rada mješovitih komiteta BiH za saradnju sa zemljama u inostranstvu i koordinacija učešća predstavnika Republike u njihovom radu; unapređivanje regionalne i institucionalne saradnje sa regijama Evrope i svijeta, kao i saradnje sa domaćim institucijama; iniciranje, pripremanje i predlaganje sporazuma i protokola za uspostavljanje i razvoj međuregionalne saradnje i praćenje njihove primjene; vođenje registra sporazuma, protokola i memoranduma o saradnji sa subjektima u inostranstvu; učestvovanje u izradi međunarodnih sporazuma o saradnji; koordinaciju predstavljanja Republike u inostranstvu; normativno uređivanje organizovanja i rada privrednih predstavništava Republike u inostranstvu; praćenje realizacije programa i planova rada privrednih predstavništava, te preduzimanje mjera i aktivnosti za njihov koordinisan i efikasniji rad; poslove u oblasti odnosa Republike sa dijasporom; koordinaciju aktivnosti republičkih organa uprave u oblasti saradnje sa dijasporom; koordinaciju aktivnosti u okviru članstva Republike u Skupštini evropskih regija; saradnju sa domaćim, regionalnim i međunarodnim organizacijama i institucijama; saradnju sa međunarodnim organizacijama radi koordinacije donatorske pomoći; vođenje registra donacija u javnom sektoru; koordinaciju aktivnosti u vezi sa izradom izvještaja i drugih dokumenata koji se odnose na ispunjavanje obaveza institucija Republike u vezi sa članstvom BiH u međunarodnim organizacijama; koordinaciju republičkih organa uprave koja se tiče izrade i praćenja sprovođenja mjera predviđenih okvirom razvojne pomoći UN-a, putem učešća u radu zajedničkih radnih tijela; saradnju sa specijalizovanim agencijama UN-a; davanje mišljenja na akte UN-a; davanje mišljenja o učešću i koordinacija učešća republičkih organa uprave u projektima UN-a u BiH; koordinaciju republičkih organa uprave u oblasti sprovođenja postprijemnih obaveza BiH proisteklih iz članstva u Savjetu Evrope i saradnja sa tijelima Savjeta Evrope; davanje mišljenja na akte Savjeta Evrope; izrada zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva i druge poslove u skladu sa zakonom.

Član 32

Republičke uprave su:

1) Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove,

2) Poreska uprava Republike Srpske,

3) Republička uprava za inspekcijske poslove,

4) Republička uprava civilne zaštite,

5) Republički devizni inspektorat,

6) Republička uprava za igre na sreću.

Član 33

(1) Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove obavlja upravne i stručne poslove, koji se odnose na: poslove premjera; osnivanje i obnovu katastra nepokretnosti, praćenje i obezbjeđivanje ažurnosti katastra nepokretnosti, katastra komunalnih uređaja, osim poslova koji su zakonom preneseni u nadležnost jedinica lokalne samouprave; učešće u finansiranju premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti, kao i kontrola i nadzor nad naknadama i izvršenim uslugama u skladu sa ovlašćenjima datim posebnim zakonima; katastarsko klasiranje i bonitiranje zemljišta, komasaciju zemljišta i premjeravanje zemljišta za posebne potrebe; daljinsku detekciju, topografsko-kartografske djelatnosti, kartografisanje teritorije Republike, izdavanje kartografskih i drugih publikacija i davanje saglasnosti na izdavanje kartografskih publikacija; vođenje tehničke arhive originala planova i karata, osnovnih geodetskih radova, izdavanje i oduzimanje geodetskih licenci, izdavanje i oduzimanje ovlašćenja za snimanje iz vazdušnog prostora teritorije Republike za potrebe premjera; Centralnog adresnog registra, registra prostornih jedinica, izrada metodologije i geodetskih podloga za popis stanovništva; Geoinformacionog sistema uprave (GIS) i infrastrukture geoprostornih podataka Republike; vođenje evidencije o geografskim nazivima; ovjeru geodetskih podloga u inženjersko-tehničkim oblastima; svojinsko-pravne i druge stvarnopravne odnose na nepokretnostima u svojini nosilaca javnog prava; imovinsko-pravne odnose na zemljištu i zgradama; eksproprijaciju, uzurpaciju, agrarne odnose; prestanak državne svojine, uspostavljanje ranijih svojinskopravnih odnosa na zemljištu u svojini nosilaca javnog prava – denacionalizacija; vođenje evidencija o nepokretnostima i pravima na nepokretnostima; imovinsko-pravne poslove u vezi sa nepokretnostima na kojima Republika i jedinice lokalne samouprave imaju pravo svojine; nadzorne, normativno-pravne i analitičke poslove; realizaciju međunarodnih projekata u oblasti geodetskih i imovinsko-pravnih poslova; pružanje usluga iz djelokruga Uprave u okviru međunarodne saradnje i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove je samostalna republička uprava.

Član 34

(1) Poreska uprava Republike Srpske obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: utvrđivanje obaveza obveznika na osnovu njihovih knjiga i evidencija kao i drugih dokaza, uključujući sve činjenice na osnovu indicija, zahtijevanje od obveznika i drugih lica da predoče dokumente i druge informacije neophodne za sprovođenje i izvršavanje poreskih zakona, istraživanje činjenica i prikupljanje dokaza o mogućim prekršajima i krivičnim djelima iz oblasti poreza, izdavanje prekršajnog naloga, podnošenje zahtjeva za vođenje prekršajnog postupka, podnošenje izvještaja nadležnom tužilaštvu, objavljivanje podataka o utvrđenom a nenaplaćenom porezu i imena obveznika putem medija, predlaganje sudovima preduzimanje radnji za sprovođenje i izvršenje poreskih zakona, vođenje evidencije o obveznicima, obavještavanje obveznika na njihov zahtjev o postojećim porezima, postupcima i uslovima plaćanja poreza, obavještavanje obveznika o njihovim pravima i obavezama povodom inspekcijskog nadzora, edukovanja u vezi sa poreskim zakonima, prosljeđivanje informacija, uključujući poreske tajne koje su otkrivene tokom prikupljanja podataka ili se za njih saznalo tokom prikupljanja drugih informacija organima nadležnim za sprovođenje zakona kada postoji sumnja da je počinjen prekršaj ili krivično djelo, inspekcijski nadzor, prinudnu naplatu, vođenje jedinstvenog sistema registracije, kontrole i naplate doprinosa i omogućavanje korišćenja podataka iz jedinstvenog sistema u skladu sa zakonom, utvrđivanje osnovice oporezivanja, visine poreza na nepokretnosti i vođenje fiskalnog registra nepokretnosti na način propisan zakonom, vođenje poslova uspostavljanja i nadzora nad radom fiskalnih sistema i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Poreska uprava je u sastavu Ministarstva finansija.

Član 35

(1) Republička uprava za inspekcijske poslove obavlja inspekcijske, upravne i druge stručne poslove inspekcijskog nadzora nad primjenom propisa, koji se odnose na: kvalitet i zdravstvenu ispravnost hrane i predmeta opšte upotrebe; promet robe i usluga; djelatnost lobiranja; fitosanitarnu oblast i oblast primarne biljne proizvodnje i zaštite poljoprivrednog zemljišta; podsticaje u poljoprivredi; slatkovodno ribarstvo; zdravstvenu zaštitu životinja, veterinarsku djelatnost; šumarstvo, lovstvo; vode, energetiku, rudarstvo, geologiju, naftu, gas, posude pod pritiskom; saobraćaj, veze; prostorno uređenje, urbanizam, građenje, ekologiju, geodetske poslove; rad, zapošljavanje, zaštitu na radu, zdravstvenu zaštitu stanovništva, lijekove i medicinska sredstva, radijacionu sigurnost, hemikalije, biocide, vodu za sanitarnorekreativne potrebe, ljekovite vode, sanitarno-tehničke i higijenske uslove; socijalnu, porodičnu i dječju zaštitu; predškolsko, osnovno, srednje, visoko obrazovanje; obrazovanje odraslih; učenički i studentski standard; kulturu i sport i djelatnosti iz oblasti kulture i sporta; zaštitu od požara, eksplozivne materije, zapaljive tečnosti i gasove i ostale opasne materije i iz drugih oblasti određenim propisima; davanje saglasnosti na postavljanje inspektora jedinica lokalne samouprave i vršenje neposrednog nadzora nad njihovim radom, te izradu zakonskih i podzakonskih akata iz nadležnosti ove uprave.

(2) Republička uprava za inspekcijske poslove je samostalna republička uprava.

Član 36

(1) Republička uprava civilne zaštite obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: praćenje, usklađivanje i sprovođenje utvrđene politike i smjernica i obezbjeđenje izvršavanja zakona i drugih propisa u oblasti zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama; izradu Programa zaštite i spasavanja u Republici; izradu Programa za smanjenje rizika od elementarne nepogode i druge nesreće u Republici; prati, usklađuje i sprovodi politiku i smjernice i obezbjeđuje izvršenje zakona i drugih propisa u oblasti civilne zaštite u sistemu zaštite i spasavanja; izrađuje metodologiju za izradu Procjene ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće; izrađuje metodologiju za izradu Plana zaštite i spasavanja od elementarne nepogode i druge nesreće; izrađuje Procjenu ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće na teritoriji Republike; izrađuje Plan zaštite i spasavanja od elementarne nepogode i druge nesreće na teritoriji Republike: izrađuje Program opremanja, zaštite i spasavanja; organizuje, priprema i obučava službu civilne zaštite u sistemu zaštite i spasavanja na nivou Republike; vrši koordinaciju djelovanja subjekata od značaja za zaštitu i spasavanje u slučaju elementarne nepogode i druge nesreće u Republici; vrši koordinaciju između subjekata koji učestvuju u zaštiti i spasavanju na teritoriji Republike sa subjektima za zaštitu i spasavanje Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, susjednih i drugih zemalja; pribavlja i obrađuje podatke o svim vrstama pojava i opasnosti koje mogu dovesti do elementarne nepogode i druge nesreće; organizuje i sprovodi poslove osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja; donosi i realizuje planove i programe obuke i osposobljavanje u oblasti zaštite i spasavanja od elementarne nepogode i druge nesreće; vrši izbor i učestvuje u naučnoistraživačkim projektima u oblasti zaštite i spasavanja; pruža stručnu pomoć u oblasti zaštite i spasavanja; donosi uputstva i instrukcije za rad nadležne organizacione jedinice civilne zaštite opštine, odnosno grada; vrši uklanjanje i uništavanje NUS i mina; posredstvom nadležnih organa ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti zaštite i spasavanja; učestvuje u akcijama zaštite i spasavanja u slučaju elementarne nepogode i druge nesreće; preduzima preventivne, operativne i postoperativne mjere u slučaju elementarne nepogode i druge nesreće; vodi evidenciju u oblasti zaštite i spasavanja; naređuje sprovođenje mjere pripravnosti; zaključuje ugovore o angažovanju na sprovođenju mjera i zadataka zaštite i spasavanja, vrši i druge poslove iz oblasti civilne zaštite u sistemu zaštite i spasavanja.

(2) Republička uprava civilne zaštite je samostalna republička uprava.

Član 37

(1) Republički devizni inspektorat obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: inspekcijsku kontrolu, odnosno nadzor deviznog i spoljnotrgovinskog poslovanja i kreditnih i drugih poslovnih odnosa sa inostranstvom, pokretanje prekršajnog postupka izdavanjem prekršajnog naloga i podnošenjem zahtjeva za pokretanje postupka pred nadležnim sudom, podnošenje izvještaja nadležnim tužilaštvima i drugim organima zbog otkrivenih krivičnih djela, donošenje rješenja u upravnom postupku, podnošenje informacija o problemima uočenim u inspekcijskoj kontroli i predlaganje otklanjanja utvrđenih nedostataka u primjeni propisa, saradnju sa drugim inspekcijskim i drugim nadležnim organima, pružanje stručne pomoći u deviznom i spoljnotrgovinskom poslovanju, iniciranje izrade i učešće u izradi propisa iz oblasti deviznog i spoljnotrgovinskog poslovanja i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republički devizni inspektorat je u sastavu Ministarstva finansija.

Član 38

(1) Republička uprava za igre na sreću vrši upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: izdavanje i oduzimanje odobrenja za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara, sprovodi postupak dodjele koncesija za priređivanje igara na sreću putem kazina u skladu sa zakonom, utvrđuje ispunjenost prostornih, tehničkih i informacionih uslova potrebnih za priređivanje igara na sreću, sprovodi postupak dodjele ovlašćenja za obavljanje tehničkog pregleda aparata za igre na sreću, izdavanje posebnih oznaka koje su priređivači dužni istaći na mjestima na kojima se priređuju igre na sreću, odobrava promet tombolskih kartica za priređivanje tombole zatvorenog tipa, pregled prostorija u kojima se priređuju igre na sreću, uvid u radnje koje su neposredno ili posredno povezane sa priređivanjem igara na sreću, poslovne knjige, izvještaje, evidencije, informacione sisteme i druga dokumenta ili podatke na osnovu kojih se može utvrditi poslovanje priređivača, obavlja inspekcijski nadzor priređivača, usklađuje i sprovodi utvrđenu politiku i osigurava izvršavanje zakona i drugih propisa u oblasti igara na sreću, priprema nacrte podzakonskih akata, donosi rješenja u postupku obavljanja inspekcijskog nadzora, vodi evidencije o poslovima iz svoje nadležnosti, i vrši druge poslove u skladu sa zakonom i drugim propisima Republike.

(2) Republička uprava za igre na sreću je u sastavu Ministarstva finansija.

Član 39

Republičke upravne organizacije su:

1) Republički sekretarijat za zakonodavstvo,

2) Agencija za državnu upravu,

3) Agencija za agrarna plaćanja,

4) Agencija za upravljanje oduzetom imovinom,

5) Agencija za bezbjednost saobraćaja,

6) Republički sekretarijat za vjere,

7) Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije,

8) Republički zavod za statistiku,

9) Republički pedagoški zavod,

10) Republički zavod za standardizaciju i metrologiju,

11) Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica,

12) Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme,

13) Republička direkcija za obnovu i izgradnju,

14) Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa,

15) Republički hidrometeorološki zavod,

16) Arhiv Republike Srpske,

17) Republički zavod za geološka istraživanja,

18) Centar za pružanje besplatne pravne pomoći,

19) Zavod za obrazovanje odraslih.

Član 40

(1) Republički sekretarijat za zakonodavstvo obavlja stručne poslove, koji se odnose na: izgrađivanje, praćenje i unapređivanje pravnog sistema Republike; informisanje Vlade o ostvarivanju ustavnosti i zakonitosti; obezbjeđivanje usaglašenosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom, pravnim sistemom i Pravilima za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske u postupku njihovog donošenja, davanjem stručnih mišljenja o nacrtima i prijedlozima zakona i drugih propisa koji se upućuju Vladi; obezbjeđivanje metodološkog jedinstva, normativno-tehničke i jezičke valjanosti, kao i redigovanje konačnog teksta nacrta, odnosno prijedloga zakona; davanje stručnih mišljenja Vladi o nacrtima i prijedlozima zakona i drugih propisa u kojima Vlada nije predlagač; saradnju sa ministarstvima i drugim republičkim organima i učestvovanje u pripremi odgovora na prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakona, drugog propisa i opšteg akta; vršenje nadzora nad usaglašenosti sa zakonima i brigu o objavljivanju pravilnika i drugih opštih akata republičkih organa uprave u “Službenom glasniku Republiku Srpske”; pripremanje zakona i drugih propisa iz nadležnosti Sekretarijata; brigu o očuvanju pravnog sistema Republike prilikom usklađivanja zakona i drugih propisa Republike sa zakonodavstvom Evropske unije; brigu o sprovođenju Smjernica za postupanje republičkih organa uprave o učešću javnosti i konsultacijama u izradi zakona i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republički sekretarijat za zakonodavstvo je samostalna republička upravna organizacija.

Član 41

(1) Agencija za državnu upravu obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: ustanovljavanje i sprovođenje jedinstvenih pravila i procedura za zapošljavanje, imenovanje, postavljanje, ocjenjivanje i napredovanje državnih službenika, obuku i usavršavanje zaposlenih u državnoj upravi, planiranje i realizovanje u saradnji sa organima uprave vlastitog organa i kadrovskih potreba tih organa, predlaganje strategije, donošenje programa obučavanja i opšteg stručnog usavršavanja državnih službenika za sve organe uprave, kao i primjena navedene strategije i programa samostalno ili u saradnji sa drugim organima i organizacijama, predlaganje Vladi načina polaganja stručnog ispita za rad u upravi, donošenje programa i organizovanje polaganja ispita za rad u republičkoj upravi, utvrđivanje najviših standarda, pravila i procedura rukovođenja u organima republičke uprave, pripremanje i vođenje Centralnog registra državnih službenika (kadrova), pružanje stručne pomoći organima republičke uprave u planiranju, zapošljavanju i odlučivanju o pravima i obavezama državnih službenika, podnošenje izvještaja i informacija na zahtjev republičke zakonodavne i izvršne vlasti, izdavačku djelatnost u vezi sa obukom i stručnim usavršavanjem državnih službenika i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Agencija za državnu upravu je samostalna upravna organizacija sa svojstvom pravnog lica.

Član 42

(1) Agencija za agrarna plaćanja obavlja stručne i druge poslove, koji se odnose na: uspostavljanje jedinstvenog sistema za sva agrarna plaćanja, uspostavljanje integrisanog sistema kontrole svih plaćanja, uspostavljanje sopstvenog računovodstvenog sistema, obezbjeđenje transparentnosti svih mjera podrške i isplata, usklađivanje procedura u vezi sa agrarnim plaćanjima sa procedurama i pravilima Evropske unije, što podrazumijeva trošenje domaćih sredstava, ali i sredstava od međunarodnih finansijskih institucija, uspostavljanje sistema uvezivanja sa registrima i drugim evidencijama koje se vode u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede: stvaranje tehničkog okvira za primjenu sistema jedinstvenog broja i sistema odlaganja podataka, saradnju sa drugim organima i organizacijama u vezi sa razmjenom procedura i podataka, evidentiranje i računsku obradu zahtjeva, isplatu zahtjeva korisnicima po osnovu ostvarenog prava na podsticajna sredstva, čuvanje i arhiviranje svih dokumenata, vođenje evidencije o dodijeljenim podsticajnim sredstvima, monitoring i dostavljanje izvještaja i analiza Ministarstvu, osposobljavanje kadrova da bi se osigurala jedinstvena primjena procedura i kvalitetno sprovođenje mjera, obavljanje i drugih poslova u skladu sa zakonom i drugim propisima.

(2) Agencija za agrarna plaćanja je u sastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Član 43

(1) Agencija za upravljanje oduzetom imovinom upravlja privremeno i trajno oduzetom imovinom koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela, oduzetim predmetima i sredstvima nastalim izvršenjem krivičnog djela, u skladu sa članom 82. Krivičnog zakonika, oduzetom imovinskom koristi, prihodima ili drugom koristi nastalom iz imovinske koristi pribavljenom krivičnim djelom, u skladu sa čl. 83. do 85. Krivičnog zakonika, imovinom datom na ime jemstva u krivičnom postupku i na ime jemstva u skladu sa zakonom, oduzetim predmetima i imovinskom koristi pribavljenim izvršenjem prekršaja, privremeno i trajno oduzetom imovinom po osnovu odluka Suda Bosne i Hercegovine, sudova Federacije Bosne i Hercegovine i sudova Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, imovinom čije je raspolaganje ograničeno u skladu sa odlukama Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija čiji je član Republika Srpska i Bosna i Hercegovina, privremeno i trajno oduzetom imovinom od inostranog organa, a po molbi tog organa za pružanje međunarodne pravne pomoći. Agencija vodi evidencije o imovini kojom upravlja i o sudskim postupcima u kojima je odlučivano o takvoj imovini, vrši obradu i praćenje podataka o oduzetoj imovini kojom upravlja u svrhu analiza u oblasti primjene zakona, učestvuje u pružanju međunarodne pravne pomoći, učestvuje u obuci državnih službenika u vezi sa upravljanjem oduzetom imovinom i obavlja druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Agencija za upravljanje oduzetom imovinom ima svojstvo pravnog lica.

(3) Agencija za upravljanje oduzetom imovinom je u sastavu Ministarstva pravde.

Član 44

(1) Agencija za bezbjednost saobraćaja obavlja stručne i druge poslove, koji se odnose na: organizovanje i stalno usavršavanje sistema bezbjednosti saobraćaja u Republici; podsticanje, podršku i koordinaciju rada svih subjekata u sistemu bezbjednosti saobraćaja, a posebno organa uprave Republike, javnih preduzeća, organa lokalne samouprave, stručnih i naučnoistraživačkih organizacija i institucija, nevladinih organizacija i drugih zainteresovanih subjekata; promociju bezbjednosti saobraćaja, razvoj i unapređivanje teoretskih i praktičnih znanja, stavova, stanovišta i ponašanja povezanih sa bezbjednošću saobraćaja; priprema nacrta strateških dokumenata; ocjenu i praćenje sprovođenja usvojenih strateških dokumenata; pregled i korekcija predloženih strategija, programa i akcionih planova subjekata u sistemu bezbjednosti saobraćaja; priprema podzakonskih akata, standarda i smjernica koji se tiču bezbjednosti saobraćaja; finansiranje aktivnosti u vezi sa bezbjednosti saobraćaja; upravljanje bazama podataka od značaja za bezbjednost saobraćaja u Republici; podršku naučnoistraživačkim institucijama u oblasti bezbjednosti saobraćaja; planiranje, sprovođenje, kontrolu i ocjenjivanje medijskih aktivnosti – kampanja u bezbjednosti saobraćaja; licenciranje fizičkih i pravnih lica za reviziju i provjeru puteva iz aspekta bezbjednosti saobraćaja; izvještavanje Vlade i Savjeta za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske o stanju bezbjednosti saobraćaja, identifikovanim problemima u sistemu bezbjednosti saobraćaja, te planiranim i sprovedenim mjerama za unapređivanje i poboljšanje stanja bezbjednosti saobraćaja; učešće i organizacija međunarodnih konferencija i skupova u okviru djelokruga rada Agencije.

(2) Agencija za bezbjednost saobraćaja je u sastavu Ministarstva saobraćaja i veza.

Član 45

(1) Republički sekretarijat za vjere obavlja stručne i druge poslove, koji se odnose na: ostvarivanje odnosa i saradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Rimokatoličkom crkvom, Islamskom vjerskom zajednicom, jevrejskim opštinama i drugim vjerskim zajednicama i njihov pravni položaj u društvu, saradnju sa crkvama i vjerskim zajednicama na obnovi i izgradnji vjerskih objekata, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, očuvanje kulturne i istorijske baštine, radno-pravne odnose i ostvarivanja prava sveštenih lica i vjerskih službenika iz oblasti penzijskog i invalidskog i zdravstvenog osiguranja i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republički sekretarijat za vjere je u sastavu Ministarstva prosvjete i kulture.

Član 46

(1) Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: sistem zaštite raseljenih lica, izbjeglica i povratnika; ostvarivanje prava izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u skladu sa Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolom o statusu izbjeglica od 1967. godine; obezbjeđenje pune pravne zaštite ovih lica u skladu sa Aneksom 6. i 7. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; statusna i imovinska prava izbjeglica, raseljenih lica i povratnika; obezbjeđivanje alternativnog smještaja za izbjeglice, raseljena lica i povratnike; prava izbjeglica u Republici; obezbjeđuje zdravstvenu zaštitu izbjeglicama, raseljenim licima i povratnicima u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, rekonstrukciju i izgradnju, upravljanje i održavanje objekata za smještaj raseljenog socijalno ugroženog stanovništva; obezbjeđuje smještaj za socijalno ugrožene kategorije stanovništva po modelu socijalnog stanovanja; predlaže mjere za uređenje modela socijalnog stanovanja; učešće u obnovi, rekonstrukciji i izgradnji stambenog prostora, infrastrukture, kulturnih, vjerskih i javnih objekata u svrhu povratka i resocijalizacije; projektovanje, nadzor u oblasti obnove, rekonstrukcije i izgradnje iz nadležnosti; programe resocijalizacije socijalno ugroženih kategorija izbjeglica, raseljenih lica i povratnika; prati sprovođenje mjera migracione politike; predlaže Vladi mjere radi postizanja pozitivnih efekata zakonitih migracija i suzbijanje nezakonitih migracija; reintegraciju državljana Bosne i Hercegovine koji se vraćaju u Republiku Srpsku po osnovu sporazuma o readmisiji; koordinaciju rada sa nadležnim organima i institucijama koje se bave poslovima raseljenih lica i izbjeglica i poslovima migracija; kontrolu ostvarivanja, poštovanja i unapređivanja ljudskih prava izbjeglica, raseljenih lica i povratnika; i pružanja stručne pomoći u ostvarivanju tih prava i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije je samostalna upravna organizacija sa svojstvom pravnog lica.

Član 47

(1) Republički zavod za statistiku proizvodi i vrši dostavljanje statističkih podataka Republike na stručan i transparentan način.

(2) Proizvodnja statističkih podataka posebno se odnosi na: pripremu, prikupljanje, čuvanje, obradu, analizu i distribuciju statističkih podataka na osnovu jedinstvene metodologije i jedinstvenih statističkih standarda; vođenje, održavanje i razvoj administrativnih i statističkih registara i izgradnju statističkog informaciono-komunikacionog sistema i vođenje baza podataka.

(3) Republički zavod za statistiku sarađuje sa proizvođačima zvanične statistike koji su obuhvaćeni Statističkim programom Republike i koordiniše aktivnosti na proizvodnji zvanične statistike u Republici.

(4) Republički zavod za statistiku obezbjeđuje statističke podatke za proizvodnju i dostavljanje statističkih podataka BiH.

(5) Republički zavod za statistiku učestvuje u izradi zakona i drugih propisa u dijelu u kome je predviđeno korišćenje statističkih podataka i obavlja i druge poslove u skladu za zakonom i drugim propisima.

(6) Republički zavod za statistiku je u sastavu Ministarstva finansija.

Član 48

(1) Republički pedagoški zavod obavlja stručne i savjetodavne poslove u praćenju, unapređivanju i razvoju vaspitanja i obrazovanja u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, razvoj predškolskih programa u predškolskim ustanovama, razvoj nastavnih planova i programa u osnovnim i srednjim školama, praćenje i vrednovanje kvaliteta u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama i domovima učenika, pedagoški, savjetodavni, instruktivni, korektivni i nadzorni rad u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama i domovima učenika, istraživački i analitički rad u funkciji unapređivanja vaspitno-obrazovne prakse, organizovanje smotri i takmičenja učenika i vaspitnoobrazovnih radnika, razvoj programa stručnog usavršavanja vaspitno-obrazovnih radnika i organizovanje sprovođenja edukacije, razvoj modela pedagoške dokumentacije za predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, razvoj programa vaspitno-obrazovnog rada u domovima učenika, utvrđivanje metodologije izrade godišnjih programa rada predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola i domova učenika, razvoj programa cjelodnevnog i produženog boravka u vaspitno-obrazovnim ustanovama, izdavanje stručne periodike za potrebe učenika i vaspitno-obrazovnih radnika i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republički pedagoški zavod je u sastavu Ministarstva prosvjete i kulture.

Član 49

(1) Republički zavod za standardizaciju i metrologiju vrši upravne i druge poslove, koji se odnose na: donošenje propisa u oblasti standardizacije; donošenje i distribuciju standarda Republike Srpske (SRS standardi); učestvovanje u izradi i donošenju standarda Bosne i Hercegovine (BAS standardi); formiranje standardoteke i baze podataka o standardima; donošenje propisa iz oblasti zakonske metrologije; vršenje ispitivanja tipa mjerila i verifikacije mjerila; osiguranje sljedivosti etalona i referentnih materijala; učestvovanje u održavanju i čuvanju etalona i referentnih materijala; donošenje propisa iz oblasti kontrole predmeta od dragocjenih metala u Republici; vršenje ispitivanja i verifikacije predmeta od dragocjenih metala; vođenje registra odobrenih znakova proizvođača i uvoznika predmeta od dragocjenih metala; donošenje propisa iz oblasti pretpakovanih proizvoda; metrološki nadzor nad mjerilima, predmetima od dragocjenih metala i pretpakovanim proizvodima; vođenje republičke kontakt tačke za standarde i propise; vođenje i održavanje registra tehničkih propisa Republike Srpske; dodjeljivanje jedinstvenog broja imenovanom tijelu za ocjenjivanje usaglašenosti proizvoda; vođenje objedinjene liste imenovanih tijela za ocjenjivanje usaglašenosti proizvoda Republike i obavljanje ostalih poslova iz oblasti standardizacije; metrologije, kontrole predmeta od dragocjenih metala, pretpakovanih proizvoda i ocjene usaglašenosti proizvoda propisane posebnim zakonima i propisima Republike i Bosne i Hercegovine.

(2) Republički zavod za standardizaciju i metrologiju je u sastavu Ministarstva privrede i preduzetništva.

Član 50

(1) Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica obavlja stručne i druge poslove, koji se odnose na: istraživanje, prikupljanje, dokumentovanje, obradu, klasifikaciju, prezentovanje i arhiviranje dokumentacione i druge građe o Odbrambenootadžbinskom ratu, drugim ratovima iz perioda 20. vijeka na prostoru bivše Jugoslavije, genocidu u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ratnim zločinima, zločinima počinjenim protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kao i drugim događajima na prostoru Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, njihovim uzrocima, posljedicama, te pojavama i mehanizmima koji dovode do njih ili ih suzbijaju i sprečavaju, istraživanje ključnih događaja i zločina iz istorijskog, vojnog, pravnog, sociološkog, političkog, ekonomskog i psihološkog aspekta, kao i drugih aspekata od značaja za objektivno sagledavanje ovih događaja, utvrđivanje, predlaganje i koordinisanje baznih aspekata politika pamćenja, memorijalizacije, kulture sjećanja i pamćenja, te stručno osposobljavanje zainteresovanih i ciljnih grupa i javnosti, analizu počinjenih zločina, utvrđivanje istine za pojedine događaje i ličnosti iz prošlosti i drugih relevantnih događaja, njihovu obradu, verifikaciju i vrednovanje, formiranje i razvoj baza podataka i službenih evidencija o događajima i njihovim posljedicama i o krivičnim predmetima ratnih zločina, izdavanje uvjerenja, odnosno drugih isprava (potvrda i dr.) o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju, pripremu statističkih i drugih podataka o rezultatima istraživanja, saradnju sa drugim sličnim institucijama i organima, organima pravosuđa i organizacijama i vladinim i nevladinim i drugim organizacijama i pojedincima u zemlji i inostranstvu, prezentovanje i publikovanje rezultata istraživanja i drugih aktivnosti, koordinaciju aktivnosti saradnje organa Republike sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, u skladu sa članom 2. tačka 8. Ustava BiH i Statutom Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, predlaganje Vladi akata u vezi sa istraživanjem zločina i saradnjom sa Mehanizmom za međunarodne krivične sudove u Hagu, pružanje pomoći timovima odbrane lica optuženih za počinjene ratne zločine, evidentiranje, vođenje i ažuriranje baze podataka o nestalim licima i njihovim porodicama, lociranje mjesta stradanja nestalih lica, masovnih, pojedinačnih i izmještenih grobnica na teritoriji BiH, Republike Hrvatske i Republike Srbije, dostavljanje podataka o potencijalnim grobnicama nadležnim tužilaštvima, vođenje evidencije o članovima porodica nestalih lica koji su/nisu dali krv za DNK analizu, praćenje ekshumacija grobnica nestalih lica prema pozivu nadležnih organa, uspostavljanje operativne saradnje sa svim institucijama, udruženjima i porodicama nestalih, informisanje nadležnog tužilaštva o eventualno nađenim grobnicama nestalih lica koja nisu evidentirana u bazi podataka, saradnju sa svim porodicama i udruženjima nestalih lica u Republici Srpskoj i van Republike Srpske, organizovanje i pozivanje porodica nestalih lica na identifikaciji, organizovanju počasnih ispraćaja i predaja porodicama identifikovanih tijela, izradu foto-dokumentacije mjesta na kojem se nalazi grobnica nestalih lica i učešće u forenzičkoj obradi pronađenih tijela, pronalaženje svjedoka i rad sa njima, korišćenje i održavanje objekata namijenjenih za obdukciju, smještaj i čuvanje identifikovanih i neidentifikovanih tijela nestalih lica, kao i vođenje evidencije o nestalim licima i druge poslove u skladu sa zakonom i drugim propisima.

(2) Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica je u sastavu Ministarstva pravde.

Član 51

(1) Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme obavlja stručne poslove i zadatke, koji se odnose na: učestvovanje u pripremi i izradi propisa u oblasti proizvodnje, remonta i prometa naoružanja i vojne opreme; ugovaranje i praćenje proizvodnje naoružanja i vojne opreme; zastupanje, posredovanje i druge radnje u prometu viškova naoružanja i vojne opreme; uvoz, izvoz i tranzit naoružanja i vojne opreme; organizovanje, ugovaranje i praćenje remonta naoružanja i vojne opreme; nabavku rezervnih dijelova, sklopova i potrošnog materijala za potrebe remonta naoružanja i vojne opreme; predstavljanje preduzeća za proizvodnju i remont naoružanja i vojne opreme u zemlji i inostranstvu, pružanje informacije putem medija i drugih informativnih sredstava o svom radu; zastupanje Republike u zemlji i inostranstvu iz domena svog poslovanja, o čemu podnosi izvještaj Vladi Republike; pripremanje stručnih mišljenja Ministarstvu trgovine i turizma za davanje saglasnosti pravnim i fizičkim licima za promet naoružanja i vojne opreme; te ostvarivanje saradnje sa Ministarstvom odbrane i oružanim snagama Bosne i Hercegovine o pitanjima iz djelokruga rada; kao i obavljanje i drugih poslova u skladu sa zakonima i drugim propisima.

(2) Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme ima svojstvo pravnog lica.

(3) Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme nalazi se u sastavu Ministarstva trgovine i turizma.

Član 52

(1) Republička direkcija za obnovu i izgradnju: vrši upravno-pravne poslove i pruža stručnu i tehničku pomoć ministarstvima, republičkim upravama i upravnim organizacijama prilikom sanacija, rekonstrukcija, obnove i izgradnje svih objekata koji se finansiraju ili sufinansiraju iz javnih prihoda Republike, kreditnih zaduženja i donacija; pruža pomoć u postupcima pribavljanja planske i tehničke dokumentacije, sprovođenja javnih nabavki, vrši stručni nadzor nad izgradnjom ovih objekata, kontrolu i ovjeru tehničke i obračunske dokumentacije tokom izgradnje; priprema i daje stručne analize, mišljenja i informacije o investicionoj izgradnji; vodi potrebne evidencije; vrši upravljanje i raspolaganje sa vojno-stambenim fondom, poslovnim prostorima, garažama i drugim nepokretnostima na kojima je pravo raspolaganja kao državnom svojinom imalo prijašnje Ministarstvo odbrane Republike Srpske i obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republička direkcija za obnovu i izgradnju je u sastavu Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.

Član 53

(1) Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: određivanje, evidenciju, istraživanje i vrednovanje nepokretnosti, pokretnih stvari i dijelova prirode koji uživaju prethodnu zaštitu, utvrđivanje svojstva kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeđa, proglašavanje dobra zaštićenim, vođenje centralnog registra zaštićenih dobara, izradu projekata za restauraciju, rekonstrukciju i konzervaciju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, davanje saglasnosti na stručne elaborate za rekonstrukciju i restauratorske radove na zaštićenim dobrima i njihovu adaptaciju i revitalizaciju, izradu stručnih elaborata o zaštiti i korišćenju dobara u postupku izrade prostornih i urbanističkih planova, izdavanje odobrenja za privremeno iznošenje zaštićenih dobara u inostranstvo, izdavanje odobrenja za arheološka i druga istraživanja, uslove za korišćenje zaštićenih dobara, stručni nadzor nad radom organizacija za zaštitu, izdavačku djelatnost, objavljivanje stručnih radova i publikacija, koordinaciju i sprovođenje projekata, stručno usavršavanje, saradnju sa organima i organizacijama iz oblasti zaštite i sa korisnicima ili vlasnicima kulturno-istorijskih i prirodnih dobara radi njihove zaštite i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa je u sastavu Ministarstva prosvjete i kulture.

Član 54

(1) Republički hidrometeorološki zavod vrši stručne poslove, koji se odnose na: uspostavljanje, održavanje i razvoj meteorološkog, hidrološkog i seizmološkog osmatračkog, telekomunikacionog i analitičko-prognostičkog sistema Republike; sistematska meteorološka, klimatološka, agrometeorološka, hidrološka i seizmološka mjerenja i osmatranja i sprovođenje monitoringa kvaliteta vazduha i voda, te praćenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (inventar emisija); uspostavljanje i održavanje banke osmotrenih i izmjerenih hidroloških, meteoroloških i seizmoloških podataka i podataka o kvalitetu vazduha i voda, te emisija gasova sa efektom staklene bašte (inventar emisija); trajno čuvanje i objavljivanje podataka; praćenje, istraživanje, analiziranje i prognoziranje stanja i promjena vremena, klime i voda, uključujući kvalitet vazduha i voda, emisije u vazduh, te izdavanje hidroloških, meteoroloških i seizmoloških analiza, meteoroloških i hidroloških prognoza i upozorenja o pojavi atmosferskih i hidroloških nepogoda i katastrofa, te regionalnog i prekograničnog atmosferskog prenosa zagađujućih materija u vazduhu i aerosedimentima; meteorološke poslove za različite vidove saobraćaja i druge djelatnosti; povezivanje Republike sa međunarodnim hidrometeorološkim i seizmološkim informacionim sistemima, Evropskom agencijom za zaštitu životne sredine i Evropskom mrežom za informacije i posmatranje; međunarodnu razmjenu podataka i izvršavanje drugih međunarodnih obaveza u oblasti meteorologije, hidrologije i seizmologije i druge poslove određene zakonom.

(2) Republički hidrometeorološki zavod je u sastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Član 55

(1) Arhiv Republike Srpske obavlja upravne i druge stručne poslove, koji se odnose na: čuvanje, zaštitu, obradu i korišćenje arhivske građe, preuzimanje javne i prikupljanje privatne arhivske građe, valorizaciju javne registraturske građe, davanje objašnjenja i stručnih uputstava u vezi sa obavezama imalaca i stvaralaca prema javnoj registraturskoj građi, stručni nadzor sprovođenja mjera zaštite, čuvanja, odabiranja, sređivanja i evidencije javne registraturske građe, stručno usavršavanje radnika koji rukuju arhivskom građom, javno objavljivanje i dopunjavanje spiska imalaca i stvaralaca arhivske građe, saradnja sa vlasnicima privatne arhivske građe radi njene zaštite, izradu inventara, vodiča i drugih informativnih sredstava za arhivske fondove i zbirke i njihovo objavljivanje, čuvanje arhivske građe, evidenciju o imaocima i stvaraocima javne i privatne arhivske građe i o javnoj i privatnoj arhivskoj građi, davanje na korišćenje arhivske građe, izdavanje uvjerenja i drugih isprava o činjenicama sadržanim u arhivskoj građi, naučnoistraživački rad na području arhivistike, istorije i drugih nauka u vezi sa arhivskom građom, objavljivanje arhivskih izvora, izdavanje publikacija i stručnih časopisa, izložbe, predavanja, edukaciju i druge oblike kulturne djelatnosti, saradnju sa drugim organima, organizacijama i pojedincima u oblasti arhivistike, matične poslove arhivske djelatnosti na teritoriji Republike, i to: vođenje registra arhiva u Republici, stručni nadzor nad radom arhiva, vođenje centralnog registra arhivskih fondova i zbirki, informaciono-dokumentacioni poslovi u vezi sa arhivskom građom, praćenje i proučavanje stanja u arhivskoj djelatnosti u Republici i predlaganje mjera za razvoj i unapređivanje te djelatnosti, organizacija i koordinacija međunarodne arhivske saradnje, sprovođenje mjera zaštite arhivske građe od izuzetnog i velikog značaja za Republiku u slučaju prirodnih ili drugih katastrofa i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Arhiv Republike Srpske je u sastavu Ministarstva prosvjete i kulture.

Član 56

(1) Republički zavod za geološka istraživanja obavlja stručne i druge poslove, koji se odnose na: geološka istraživanja – izradu geoloških karata različitih profila i namjena od interesa za Republiku; izradu naučnih studija iz oblasti geoloških istraživanja i ispitivanja od interesa za Republiku; uspostavljanje centralne arhive (fonda, biblioteke) za Republiku iz oblasti geoloških istraživanja, digitalizaciju fondovske građe u formi projekata, programa, izvještaja, elaborata, studija o istraživanju različitih mineralnih resursa na prostoru Republike, odnosno uspostavljanje geološkog informacionog sistema u Republici; izradu srednjoročnih i dugoročnih prognoza geoloških istraživanja; izradu normativnih akata u oblasti geoloških istraživanja; izradu projekata i studija ekonomske opravdanosti za davanje koncesija na geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih resursa po javnom pozivu i druge poslove u skladu sa zakonom i po nalogu Ministarstva.

(2) Republički zavod za geološka istraživanja je u sastavu Ministarstva energetike i rudarstva.

Član 57

(1) Centar za pružanje besplatne pravne pomoći obavlja stručne i druge poslove, koji se odnose na: pružanje besplatne pravne pomoći fizičkim licima koja stiču status korisnika besplatne pravne pomoći u postupcima koji se vode pred sudovima i drugim organima, uspostavljanje standarda za kvalitetno pružanje pravne pomoći, verifikaciju lista subjekata za pružanje pravne pomoći, odlučivanje o dodjeli besplatne pravne pomoći, planiranje i predlaganje budžeta za ostvarivanje besplatne pravne pomoći, pružanje pravnih savjeta i pomoć pri popunjavanju formulara, vođenje evidencije o pružanju besplatne pravne pomoći, davanje informacije, objavljivanje publikacija uređivanje veb-stranica, prikupljanje svih podataka potrebnih za odlučivanje o pravu na besplatnu pravnu pomoć korisniku, edukacija subjekata ovlašćenih za pružanje besplatne pravne pomoći.

(2) Centar za pružanje besplatne pravne pomoći je u sastavu Ministarstva pravde.

Član 58

(1) Zavod za obrazovanje odraslih vrši stručne i druge poslove, koji se odnose na: oblast obrazovanja odraslih, analitičke i razvojne poslove u djelatnosti obrazovanja odraslih, organizovanje i polaganje vozačkog i instruktorskog ispita i ispita za dodjelu licenci, izdaje dozvole za vozača-instruktora i licence, vrši kontrolu i nadzor nad sprovođenjem obuke i ispita za vozača, usklađivanje prijedloga zainteresovanih strana, priprema, prati i razvija programe obrazovanja odraslih, obavlja nadzor nad stručnim radom ustanova za obrazovanje odraslih, vodi bazu podataka i osigurava informacije za nadležno ministarstvo, vodi Centralni registar programa, polaznika i organizatora obrazovanja odraslih, utvrđuje kriterijume za uspostavu, sprovođenje programa obrazovanja odraslih i ocjenjuje ispunjenost uslova, odobrava posebne programe obrazovanja, vrši praćenje i vrednovanje programa, utvrđivanje kvaliteta programa, organizuje i sprovodi stručno usavršavanje nastavnika i predavača, obavlja informacijsko-dokumentacijsku i izdavačku djelatnost, daje stručna mišljenja i uputstva organizatorima obrazovanja odraslih i druge poslove u skladu sa zakonom.

(2) Zavod za obrazovanje odraslih je u sastavu Ministarstva prosvjete i kulture.

GLAVA III

POSLOVI UPRAVE

Član 59

Poslovi uprave su:

1) vođenje politike razvoja,

2) praćenje stanja,

3) normativna djelatnost,

4) izvršavanje zakona i drugih propisa,

5) vršenje upravnog nadzora,

6) odlučivanje u upravnom postupku o pravima i obavezama učesnika u postupku,

7) postupanje u prekršajnom postupku,

8) briga o javnim službama,

9) ostali stručni poslovi uprave.

Član 60

Vođenje politike razvoja obuhvata, utvrđivanje razvojnih strategija i podsticanje privrednog, socijalnog, kulturnog, sportskog, ekološkog i ukupnog društvenog razvoja.

Član 61

Organi uprave prate i utvrđuju stanje u oblastima iz svog djelokruga, proučavaju posljedice utvrđenog stanja i, zavisno od nadležnosti, sami preduzimaju mjere ili predlažu Vladi donošenje propisa i preduzimanje mjera za koje je Vlada ovlašćena.

Član 62

Normativna djelatnost obuhvata izradu teksta nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa i donošenje podzakonskih akata.

Član 63

(1) Organi uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva i druge opšte akte.

(2) Pravilnikom se razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade.

(3) Naredbom se naređuje ili zabranjuje neko ponašanje u jednoj situaciji koja ima opšti značaj.

(4) Uputstvom se određuje način na koji organi uprave i nosioci javnih ovlašćenja izvršavaju pojedine odredbe zakona ili drugog propisa.

(5) Pravilnici, naredbe i uputstva objavljuju se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 64

(1) Organi uprave mogu donositi propise iz člana 63. ovog zakona samo kada su za to izričito ovlašćeni zakonom ili propisom Vlade.

(2) Organi uprave ne mogu aktima iz člana 63. ovog zakona određivati svoje ili tuđe nadležnosti, niti fizičkim i pravnim licima ustanovljavati prava i obaveze koje nisu već ustanovljene zakonom ili propisom Vlade.

Član 65

Izvršavanje zakona i drugih propisa obuhvata vođenje upravnog postupka, donošenje i izvršenje rješenja i drugih pojedinačnih akata, preduzimanje upravnih mjera i upravnih radnji, praćenje njihovog izvršavanja, davanje obavještenja, izdavanje stručnih uputstava i instrukcija za rad i pružanje stručne pomoći.

Član 66

Vršenje upravnog nadzora obuhvata:

1) nadzor nad zakonitošću upravnih akata,

2) nadzor nad zakonitošću i cjelishodnošću rada organa uprave i organa jedinica lokalne samouprave, ustanova i drugih pravnih lica u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova republičke uprave,

3) inspekcijski nadzor.

Član 67

Nadzor nad zakonitošću upravnih akata obuhvata kontrolu zakonitosti upravnih akata kojima se na osnovu zakona rješava o pravima, obavezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih lica i preduzimanje zakonom propisanih mjera.

Član 68

(1) Nadzor nad zakonitošću i cjelishodnošću rada obuhvata:

1) kontrolu zakonitosti rada i postupanja,

2) kontrolu i ocjenu efikasnosti, ekonomičnosti i efektivnosti,

3) kontrolu cjelishodnosti organizacije obavljanja poslova i osposobljenosti državnih službenika i namještenika za obavljanje tih poslova,

4) odnose državnih službenika prema strankama.

(2) U vršenju nadzora iz stava 1. ovog člana se:

1) pokreće postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti opštih akata,

2) nalaže izvršavanje utvrđenih obaveza,

3) predlaže prestanak, odnosno zabrana rada ustanove ili drugog pravnog lica,

4) preduzimaju druge mjere utvrđene posebnim propisom.

Član 69

(1) Inspekcijski nadzor sprovodi se neposrednim uvidom kod organa uprave, organa jedinica lokalne samouprave, drugih organa, te fizičkih i pravnih lica u poštovanju zakona i drugih propisa, te preduzimanjem upravnih i drugih mjera i radnji da se utvrđeno stanje uskladi sa propisom.

(2) Inspekcijski nadzor uređuje se posebnim zakonom.

Član 70

Odlučivanje u upravnom postupku o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica obuhvata pokretanje i vođenje upravnog postupka, preduzimanje mjera i radnji u upravnom postupku, donošenje rješenja o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica i njihovo neposredno izvršavanje.

Član 71

Postupanje u prekršajnom postupku obuhvata podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i druge radnje u toku prekršajnog postupka.

Član 72

(1) Organi uprave brinu se da se rad javnih službi odvija prema zakonu i drugom propisu.

(2) U izvršavanju poslova iz stava 1. ovog člana, organi uprave vrše poslove i preduzimaju mjere za koje su ovlašćeni zakonom.

Član 73

Organi uprave prikupljaju i proučavaju podatke u oblastima iz svog djelokruga, sačinjavaju analize, izvještaje, informacije i druge materijale i obavljaju druge stručne poslove kojima doprinose razvoju oblasti iz svog djelokruga.

GLAVA IV

UNUTRAŠNjA ORGANIZACIJA ORGANA UPRAVE

Član 74

(1) Unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta organa uprave utvrđuje se zavisno od obima, vrste i složenosti poslova i na način kojim se obezbjeđuje njihovo efikasno, ekonomično i efektivno izvršenje.

(2) Unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta u organu uprave zasniva se na djelokrugu poslova organa utvrđenih zakonom, grupisanih u osnovnim i unutrašnjim organizacionim jedinicama prema istovjetnosti, srodnosti i međusobnoj povezanosti, tako da se obezbijedi djelotvoran rad organa i unutrašnji nadzor nad njegovim radom, kao i brzo i djelotvorno ostvarivanje prava i pravnih interesa stranaka i javnost u radu organa.

Član 75

(1) Kriterijume za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju poslova organa uprave (nazivi grupe poslova, sadržaj tih poslova i uslovi za njihovo obavljanje) i okvirni broj izvršilaca, određuje Vlada uredbom.

(2) Akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta donosi rukovodilac organa uprave, uz saglasnost Vlade.

GLAVA V

UREĐENjE ORGANA UPRAVE

Član 76

(1) Ministarstvom rukovodi ministar.

(2) Ministar predstavlja ministarstvo, donosi propise iz člana 63. stav 1. ovog zakona i rješenja u upravnim i drugim pojedinačnim stvarima, odlučuje o pravima i dužnostima zaposlenih u ministarstvu i odlučuje o drugim pitanjima iz djelokruga ministarstva.

(3) Ministar je odgovoran predsjedniku Vlade, Vladi i Narodnoj skupštini za rad ministarstva i stanje u oblastima iz djelokruga ministarstva.

Član 77

(1) U ministarstvu se može formirati kabinet ministra kao posebna organizaciona jedinica radi vršenja savjetodavnih, protokolarnih i administrativno-tehničkih poslova koji su značajni za rad ministra.

(2) Kabinetom ministra rukovodi šef kabineta, kojeg imenuje ministar, a čiji mandat prestaje prestankom mandata ministra, ostavkom ili razrješenjem.

(3) Ministar može imenovati najviše dva savjetnika. Mandat savjetnika traje koliko i mandat ministra, a prestaje prestankom mandata ministra, ostavkom ili razrješenjem.

(4) Savjetnik ministra priprema prijedloge akata, sačinjava mišljenja i vrši druge poslove po nalogu ministra.

(5) Prava i obaveze savjetnika ministra uređuju se ugovorom.

Član 78

(1) Ministarstvo ima pomoćnike ministra, koji za svoj rad odgovaraju ministru.

(2) Pomoćnik ministra rukovodi oblašću rada ministarstva za koju se formira resor.

(3) Pomoćnika ministra postavlja Vlada na pet godina, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje položaj državnih službenika.

Član 79

(1) Ministarstvo ima sekretara.

(2) Sekretar ministarstva pomaže ministru u upravljanju kadrovskim, finansijskim, informatičkim i drugim pitanjima i u usklađivanju rada unutrašnjih jedinica ministarstva i sarađuje sa drugim organima.

(3) Sekretara ministarstva postavlja Vlada na pet godina, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje položaj državnih službenika.

Član 80

(1) Organom uprave u sastavu ministarstva rukovodi direktor, koji za svoj rad odgovara ministru.

(2) Samostalnom upravom i upravnom organizacijom koja nije u sastavu ministarstva rukovodi direktor, koji za svoj rad odgovara Vladi.

(3) Direktor iz st. 1. i 2. ovog člana rješava u upravnim stvarima iz djelokruga organa i odlučuje o pravima i dužnostima zaposlenih u organu.

(4) Direktora iz st. 1. i 2. ovog člana postavlja Vlada na pet godina u skladu sa zakonom kojim se uređuje položaj državnih službenika.

Član 81

(1) Organ uprave iz člana 80. ovog zakona ima zamjenika direktora i može imati jednog ili više pomoćnika direktora.

(2) Zamjenik direktora zamjenjuje direktora i obavlja druge poslove koje mu odredi direktor, a za svoj rad odgovara direktoru.

(3) Pomoćnik direktora rukovodi poslovima u jednoj ili više međusobno povezanih oblasti rada organa i za svoj rad odgovara direktoru.

(4) Zamjenika i pomoćnika direktora postavlja Vlada na pet godina, a prema zakonu kojim se uređuje položaj državnih službenika.

Član 82

(1) Poslove iz svog djelokruga organ uprave u sastavu ministarstva vrši samostalno.

(2) Ministar usmjerava rad organa uprave u sastavu ministarstva i predstavlja ga pred Vladom i Narodnom skupštinom.

(3) Direktor republičkog organa uprave u sastavu ministarstva donosi propise iz njegovog djelokruga, uz saglasnost ministra.

(4) Ovlašćenja prema organima uprave u sastavu ministarstva, Vlada i Narodna skupština ostvaruju preko ministarstva u čijem sastavu je organ.

Član 83

(1) Poslove iz svog djelokruga, samostalna uprava obavlja samostalno.

(2) Direktor samostalne uprave donosi propise iz njenog djelokruga uz saglasnost Vlade.

(3) Samostalnu upravu predstavlja direktor.

(4) Ovlašćenja prema samostalnim upravama Vlada ostvaruje neposredno.

GLAVA VI

UNUTRAŠNjI NADZOR

Član 84

(1) Unutrašnji nadzor podrazumijeva nadzor koji organi uprave vrše nad drugim organima uprave i nosiocima javnih ovlašćenja u obavljanju povjerenih, odnosno prenesenih poslova republičke uprave.

(2) Unutrašnji nadzor sastoji se od:

1) nadzora nad radom,

2) inspekcijskog nadzora preko upravne inspekcije,

3) drugih oblika nadzora utvrđenih zakonom.

(3) Upravna inspekcija uređuje se posebnim zakonom.

Član 85

(1) Nadzor nad radom organa uprave sastoji se od nadzora nad zakonitošću rada i nadzora nad cjelishodnošću rada organa uprave, te nosilaca ovlašćenja u vršenju povjerenih, odnosno prenesenih poslova uprave.

(2) Nadzorom nad zakonitošću rada ispituje se sprovođenje zakona i drugih propisa, nadzor nad svrsishodnošću rada – djelotvornost i ekonomičnost rada, te svrsishodnost organizacije poslova.

Član 86

(1) Organ uprave ovlašćen je da u vršenju nadzora nad radom:

1) zahtijeva izvještaje i podatke o radu,

2) utvrdi stanje izvršavanja poslova, upozori na uočene nepravilnosti i odredi mjere i rok za njihovo otklanjanje,

3) izdaje instrukcije,

4) naloži preduzimanje poslova koje smatra kao potrebne,

5) pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti,

6) neposredno izvrši neki posao, ako ocijeni da se drugačije ne može izvršiti zakon ili drugi propis,

7) predloži Vladi da preduzme mjere za koje je ovlašćena.

(2) Izvještaj o radu sadrži prikaz izvršavanja zakona i drugih propisa, preduzete mjere i njihovo dejstvo, te druge potrebne podatke.

Član 87

(1) Instrukcijom se usmjerava organizacija poslova i način rada zaposlenih u organu uprave i nosiocu javnih ovlašćenja u vršenju povjerenih, odnosno prenesenih poslova republičke uprave.

(2) Instrukcijom se ne može određivati način postupanja i rješavanja u upravnoj stvari.

Član 88

(1) Nadzor nad radom organa uprave u sastavu ministarstva obavlja ministarstvo u čijem sastavu je organ.

(2) U vršenju nadzora iz stava 1. ovog člana, ministarstvo ima sva ovlašćenja u nadzoru nad radom koja su ovim zakonom propisana.

GLAVA VII

SUKOB NADLEŽNOSTI, RJEŠAVANjE O ŽALBI I IZUZEĆE

Član 89

(1) Sukob nadležnosti između organa uprave, između organa uprave i nosilaca javnih ovlašćenja i između nosilaca javnih ovlašćenja, rješava Vlada na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove uprave.

(2) Sukob nadležnosti između područnih jedinica organa uprave rješava rukovodilac organa uprave.

Član 90

(1) O žalbi na prvostepeno rješenje područne jedinice samostalnog organa uprave rješava rukovodilac organa.

(2) O žalbi na prvostepeno rješenje organa uprave u sastavu ministarstva rješava ministar.

(3) O žalbi na prvostepeno rješenje nosioca javnih ovlašćenja doneseno u povjerenim, odnosno prenesenim poslovima, rješava nadležni ministar, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 91

(1) O izuzeću službenog lica u organu uprave rješava rukovodilac organa uprave.

(2) O izuzeću rukovodioca organa uprave u sastavu ministarstva rješava ministar.

(3) O izuzeću ministra i rukovodioca samostalnog organa uprave rješava Vlada.

(4) O izuzeću službenog lica kod nosioca javnih ovlašćenja rješava rukovodilac nosioca javnih ovlašćenja.

GLAVA VIII

ODNOS ORGANA UPRAVE SA DRUGIM ORGANIMA I ORGANIZACIJAMA

Član 92

(1) Vlada usmjerava organe uprave u sprovođenju politike i izvršavanju zakona i drugih propisa, usklađuje njihov rad i određuje im rokove za donošenje propisa ako nisu određeni zakonom ili drugim propisom.

(2) Vlada je obavezna da na zahtjev organa uprave zauzme stav prema pitanju iz njegovog djelokruga.

(3) Vlada može naložiti organu uprave da prouči neko pitanje ili preduzme neki posao i da joj o tome podnese poseban izvještaj.

Član 93

(1) Vlada može organizovati posebno koordinaciono tijelo radi usmjeravanja i koordinacije poslova iz djelokruga više organa uprave.

(2) Vlada određuje zadatke koordinacionog tijela, rukovođenje koordinacionim tijelom i sva druga pitanja od značaja za rad koordinacionog tijela.

Član 94

(1) Vlada može da, do donošenja odluke Ustavnog suda Republike, obustavi izvršenje propisa, opšte i na njima zasnovane pojedinačne akte, za koje u vršenju nadzora nad radom ministarstva ocijeni da su protivustavni ili protivzakoniti i čijim bi izvršenjem, u materijalnom smislu, mogle nastupiti takve štetne posljedice koje se kasnije ne bi mogle otkloniti.

(2) Odluka Vlade o obustavi izvršenja iz stava 1. ovog člana obavezuje Vladu da u roku od osam dana od njenog stupanja na snagu pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike.

Član 95

(1) Organi uprave dužni su da sačine srednjoročni i godišnji plan rada.

(2) Organi uprave najmanje jednom godišnje ponose izvještaj o radu i stanju u upravnoj oblasti. Izvještaj obavezno sadrži prikaz izvršavanja zakona i drugih propisa, realizacije programa i zaključaka Vlade, mjera koje su preduzeli i njihovih rezultata.

(3) Organi uprave dužni su da, na zahtjev Vlade, podnesu i poseban izvještaj o pojedinim pitanjima iz djelokruga, mjerama koje su preduzeli i njihovim rezultatima.

(4) Vlada utvrđuje metodologiju izrade planova rada i izvještaja o radu i stanju u upravnoj oblasti.

Član 96

(1) Odnosi organa uprave sa Narodnom skupštinom i predsjednikom Republike zasnivaju sa na pravima i dužnostima određenim Ustavom, zakonom i drugim propisom.

(2) Organi uprave dužni su da Narodnoj skupštini i predsjedniku Republike, posredstvom Vlade, proslijede obavještenja, objašnjenja i podatke u vezi sa njihovom nadležnošću.

Član 97

(1) Organi uprave dužni su da sarađuju u svim zajedničkim pitanjima i da međusobno razmjenjuju podatke i obavještenja potrebna za rad.

(2) Organi uprave osnivaju zajednička tijela i projektne grupe radi izvršavanja poslova čija priroda zahtijeva učešće više organa uprave.

Član 98

(1) Poslom iz djelokruga dva ili više organa uprave upravlja onaj organ uprave u čijem je djelokrugu pretežni dio posla.

(2) Ako akt sporazumno donose dva ili više organa uprave, ili jedan organ uz saglasnost drugog, pa saglasnost izostane, o sporu odlučuje Vlada.

(3) Vlada odlučuje i o svim drugim pitanjima koja organi uprave sporazumno ne riješe.

Član 99

Odnosi organa uprave sa sudovima, tužilaštvima i drugim republičkim organima zasnivaju se na pravima i dužnostima određenim Ustavom, zakonom i drugim propisom.

Član 100

(1) Odnosi organa uprave sa organima jedinica lokalne samouprave u pitanjima iz njihovog izvornog djelokruga, zasnivaju se na pravima i dužnostima određenim Zakonom o lokalnoj samoupravi.

(2) Pri nadzoru nad radom organa jedinica lokalne samouprave u vršenju povjerenih poslova republičke uprave, organi uprave imaju opšta i posebna ovlašćenja koja prema ovom zakonu imaju u nadzoru nad radom nosioca javnih ovlašćenja.

Član 101

Organi uprave dužni su da obezbijede saradnju sa nevladinim organizacijama, koju se ostvaruje naročito:

1) konsultovanjem nevladinog sektora o zakonskim i drugim propisima i projektima kojima se uređuje način ostvarivanja sloboda i prava građana,

2) omogućavanjem učešća u radu radnih grupa za sagledavanje pitanja od zajedničkog interesa ili za normativno uređenje odgovarajućih pitanja,

3) organizovanjem zajedničkih javnih rasprava, okruglih stolova, seminara i drugih vidova zajedničkih aktivnosti i drugim odgovarajućim oblicima,

4) informisanjem o sadržaju programa rada i izvještaja o radu organa uprave.

GLAVA IX

PRENOŠENjE I POVJERAVANjE POSLOVA UPRAVE

Član 102

(1) Pojedini poslovi uprave radi njihovog efikasnijeg i ekonomičnijeg obavljanja prenose se zakonom na jedinice lokalne samouprave, javne ustanove i druga pravna lica (u daljem tekstu: organ).

(2) Aktu o povjeravanju poslova iz stava 1. ovog člana prethodi elaborat o opravdanosti, koji sadrži naročito:

1) opravdanost povjeravanja poslova,

2) precizno određenje poslova koji se povjeravaju,

3) subjekt kome se poslovi povjeravaju,

4) stavove i mišljenja organa jedinice lokalne samouprave ili drugog pravnog lica o mogućnostima i uslovima vršenja povjerenih poslova (naročito postojanje organizacionih, kadrovskih, tehničkih, finansijskih i materijalnih uslova),

5) način i uslove finansiranja vršenja povjerenih poslova.

Član 103

Organ uprave kontroliše da li organ u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova republičke uprave, postupa u skladu sa zakonom, upozorava organ kada utvrdi da organ ne postupa u skladu sa zakonom i predlaže mjere koje organ treba da preduzme.

Član 104

Organ uprave odlučuje po žalbi na pojedinačne akte koje u prvom stepenu donose organi u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova i vrši druga prava koja po zakonu ima drugostepeni organ u upravnom postupku.

Član 105

Organ uprave vrši kontrolu rada organa u obavljanju prenesenih, odnosno povjerenih poslova i ima pravo i dužnost da:

1) daje prethodnu saglasnost na sve propise koje donose u vezi sa obavljanjem prenesenih, odnosno povjerenih poslova,

2) daje saglasnost na organizaciju rada i uslove za obavljanje prenesenih, odnosno povjerenih poslova,

3) daje obavezna uputstva za obavljanje prenesenih, odnosno povjerenih poslova,

4) pruža stručnu pomoć u obavljanju prenesenih, odnosno povjerenih poslova,

5) vrši neposredni uvid u obavljanje prenesenih, odnosno povjerenih poslova,

6) upozori u pisanoj formi organ na neizvršenje prenesenih, odnosno povjerenih poslova i naloži da u određenom roku obezbijedi izvršenje poslova,

7) upozori u pisanoj formi organ na nepravilnosti, nezakonitosti ili neblagovremenost u izvršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova, i odredi rok za njihovo otklanjanje,

8) preduzima mjere odgovornosti.

Član 106

(1) Kada organ ne postupi po upozorenju organa uprave iz člana 105. ovog zakona, organ uprave može o trošku organa neposredno izvršiti pojedini zadatak iz prenesenih, odnosno povjerenih poslova.

(2) Organ uprave dužan je da postupi na način iz stava 1. ovog člana, kada propuštanjem vršenja posla mogu nastati štetne posljedice za život i zdravlje ljudi, životnu sredinu ili imovinu, te ostvarivanje prava i interesa građana.

Član 107

(1) Organ uprave može predložiti Vladi da počne postupak za oduzimanje prenesenih, odnosno povjerenih poslova, kada organ te poslove, i pored upozorenja ne obavlja ili ih ne obavlja pravilno, zakonito i ažurno.

(2) Prenesene, odnosno povjerene poslove iz stava 1. ovog člana vrši nadležni organ uprave.

Član 108

(1) Pri obavljanju povjerenih, odnosno prenesenih poslova uprave, nosioci javnih ovlašćenja imaju ista prava i dužnosti kao organi uprave.

(2) Vlada i organi uprave zadržavaju i poslije povjeravanja, odnosno prenošenja poslova uprave, odgovornost za njihovo izvršavanje.

Član 109

Sredstva za vršenje povjerenih, odnosno prenesenih poslova uprave obezbjeđuju se u budžetu Republike.

Član 110

(1) Kada je nosiocima javnih ovlašćenja povjereno donošenje propisa, oni po prirodi i nazivu moraju da odgovaraju propisima koje donose organi uprave.

(2) Nosilac javnih ovlašćenja dužan je da prije objavljivanja propisa iz stava 1. ovog člana pribavi mišljenje od nadležnog ministarstva.

(3) Nosilac javnih ovlašćenja dužan je da propise iz stava 1. ovog člana objavi u odgovarajućem službenom glasilu.

Član 111

(1) Poslovi uprave u vezi sa oblikovanjem politike Vlade ne mogu biti povjereni, odnosno preneseni.

(2) Poslovi inspekcijskog nadzora mogu biti povjereni jedino organima jedinica lokalne samouprave.

Član 112

(1) Organ uprave koji vrši nadzor nad radom nosioca javnih ovlašćenja u obavljanju povjerenih, odnosno prenesenih poslova republičke uprave određuje se zakonom.

(2) Organ iz stava 1. ovog člana u obavljanju nadzora nad radom nosioca javnih ovlašćenja, ima sva opšta ovlašćenja u nadzoru nad radom koja su ovim zakonom propisana.

GLAVA X

JAVNOST RADA I ODNOSI SA GRAĐANIMA

Član 113

(1) Organi uprave dužni su da obavještavaju javnost o vršenju poslova iz svog djelokruga i izvještavaju o svom radu putem sredstava javnog informisanja ili na drugi pogodan način.

(2) Davanje određenih izvještaja i podataka može se uskratiti samo u slučajevima propisanim zakonom.

Član 114

Organ uprave dužan je da u pripremi zakona kojima se uređuju prava, obaveze i pravni interesi fizičkih i pravnih lica, postupi na način da putem sredstava javnog informisanja i pozivanjem zainteresovanih subjekata, omogući zainteresovanim subjektima da iznesu primjedbe, prijedloge i sugestije.

Član 115

(1) Organi uprave mogu da vrše određene poslove u mjestu izvan svog sjedišta i sjedišta područnih jedinica, u upravnim danima.

(2) Poslove koji će se obavljati na način iz stava 1. ovog člana, mjesto i vrijeme njihovog vršenja, određuje rukovodilac organa uprave.

(3) Upravni dani oglašavaju se u mjestima u kojima se održavaju.

Član 116

Organi uprave dužni su da na primjeren način obavještavaju stranke o njihovim pravima, obavezama i načinu ostvarivanja prava i obaveza, svome djelokrugu, organu uprave koji nadzire njihov rad i načinu kontakta sa njima, te o drugim podacima bitnim za javnost rada i odnose sa strankama.

Član 117

(1) Organi uprave dužni su da omoguće svim fizičkim i pravnim licima podnošenje pritužbi na njihov rad i rad i odnos zaposlenih.

(2) Na podnesenu pritužbu organ uprave dužan je da odgovori u roku od 15 dana od dana prijema pritužbe, ako podnosilac pritužbe zahtijeva odgovor.

Član 118

(1) Organi uprave dužni su da ostvare primjeren odnos sa strankama i primaju stranke u toku radnog vremena.

(2) Dnevni i sedmični raspored radnog vremena i druga pitanja u vezi sa radnim vremenom u organima uprave, uređuje se aktom Vlade.

GLAVA XI

SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE

Član 119

(1) Sredstva za rad organa uprave obezbjeđuju se u budžetu Republike.

(2) Sredstva za rad organa uprave čine:

1) sredstva za isplatu plata državnih službenika i namještenika,

2) sredstva za materijalne troškove,

3) sredstva za posebne namjene,

4) sredstva za nabavku i održavanje opreme.

Član 120

Organ uprave može ostvarivati određene prihode svojom djelatnošću, u skladu sa zakonom.

Član 121

Pri utvrđivanju visine sredstava za rad organa uprave polazi se prvenstveno od potrebe obezbjeđivanja potpunog i efikasnog obavljanja tih poslova, njihove prirode, obima i od drugih uslova utvrđenih zakonom.

Član 122

(1) Sredstva za isplatu zarada u organima uprave obezbjeđuju se za:

1) plate državnih službenika i namještenika,

2) naknade neraspoređenim državnim službenicima i namještenicima,

3) naknade državnim službenicima i namještenicima za čijim radom je prestala potreba.

(2) Sredstva za plate i utvrđivanje visine plata zaposlenima u organima uprave obezbjeđuju se u skladu sa posebnim zakonom i kolektivnim ugovorom.

Član 123

Sredstva za materijalne troškove obezbjeđuju se za:

1) troškove nabavke potrošnog materijala i sitnog inventara, ogreva, osvjetljenja, zakupa i održavanja poslovnih prostorija,

2) poštansko-telefonske usluge,

3) troškove nabavke stručnih publikacija, stručne literature i štampanja materijala,

4) troškove osiguranja,

5) troškove održavanja sredstava i opreme,

6) putne i druge troškove koji ne predstavljaju lična primanja, a koja se organu uprave priznaju u materijalne troškove,

7) druge troškove potrebne za vršenje poslova organa uprave, koji prema namjeni spadaju u materijalne troškove.

Član 124

Sredstva za posebne namjene obezbjeđuju se za:

1) određene potrebe u vezi sa radom organa uprave (naknade svjedocima, vještacima, tumačima i ostali troškovi postupka i sl.),

2) otpremnine zaposlenih kojima prestaje rad zbog odlaska u penziju,

3) stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih,

4) modernizaciju organa uprave,

5) naknade po ugovoru za naučnoistraživački rad,

6) ostale namjene utvrđene posebnim zakonom.

Član 125

(1) Sredstva opreme čine inventar i druge potrebne stvari koje organu uprave služe za obavljanje njegovih poslova, a čiji je vijek trajanja pod normalnim uslovima korišćenja duži od godinu dana, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Sredstva opreme čine i novčana sredstva namijenjena za nabavku opreme.

Član 126

Za zakonito korišćenje sredstava organa uprave odgovoran je rukovodilac organa uprave.

Član 127

Kontrolu zakonitosti korišćenja sredstava za rad organa uprave vrši Ministarstvo finansija, u skladu sa zakonom.

GLAVA XII

DRŽAVNI SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI

Član 128

(1) Poslove iz djelokruga organa uprave obavljaju državni službenici i namještenici.

(2) Poslove osnovne djelatnosti organa uprave obavljaju državni službenici, a poslove u neposrednoj vezi sa njima izvršavaju namještenici.

(3) Poslovi osnovne djelatnosti uprave su: normativno-pravni i upravni poslovi, praćenje stanja, razvojni i inspekcijski poslovi.

Član 129

Položaj državnog službenika i namještenika uređuje se posebnim zakonom.

GLAVA XIII

KANCELARIJSKO POSLOVANjE

Član 130

(1) Kancelarijsko poslovanje obuhvata evidentiranje, čuvanje, razvrstavanje i arhiviranje materijala koji je primljen u radu organa uprave ili koji nastane u radu organa uprave, te sva druga pitanja u vezi sa poslovanjem organa uprave.

(2) Kancelarijsko poslovanje propisuje Vlada uredbom.

Član 131

(1) Odredbe ovog zakona o kancelarijskom poslovanju primjenjuju se i na službe Narodne skupštine, Vijeća naroda, predsjednika Republike i Vlade.

(2) Odredbe ovog zakona o načelima djelovanja organa uprave, javnosti rada i odnosima sa građanima, uslovima za obavljanje poslova državnog službenika i o kancelarijskom poslovanju, primjenjuju se na sve nosioce javnih ovlašćenja.

GLAVA XIV

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 132

Do donošenja akata Vlade predviđenih ovim zakonom primjenjuju se akti Vlade doneseni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 133

(1) Vlada će donijeti uredbu iz člana 75. ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Vlada će utvrditi metodologiju iz člana 95. ovog zakona i donijeti uredbu iz člana 130. ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Organi uprave kod kojih je odredbama ovog zakona izvršena izmjena djelokruga poslova donijeće akte o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 134

Nosioci javnih ovlašćenja nastavljaju da vrše poslove uprave koji su im povjereni, odnosno preneseni, do stupanja na snagu ovog zakona.

Član 135

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da rade:

1) Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva, a poslove preuzimaju Ministarstvo privrede i preduzetništva i Ministarstvo energetike i rudarstva,

2) Ministarstvo nauke i tehnologije, a poslove preuzima Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo,

3) Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, a poslove preuzima Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije,

4) Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju, a poslove preuzima Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju i Ministarstvo privrede i preduzetništva.

Član 136

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o republičkoj upravi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16, 57/16 i 31/18).

Član 137

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj

0

ZAKON O REGISTRACIJI POSLOVNIH SUBJEKATA U REPUBLICI SRPSKOJ

(“Sl. glasnik RS”, br. 67/2013, 15/2016 i 84/2019)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se pravila vanparničnog postupka na osnovu kojih nadležni registarski sudovi postupaju i odlučuju o upisu u sudski registar poslovnih subjekata, kao i drugih subjekata koji se upisuju u sudski registar.

Član 2

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) Registar poslovnih subjekata (u daljem tekstu: Registar) je knjiga koja sadrži podatke i isprave o poslovnim subjektima koji se registruju u skladu sa odredbama ovog zakona, a formira se na teritoriji Republike Srpske i sastoji se od glavne knjige Registra poslovnih subjekata i zbirke isprava Registra poslovnih subjekata,

b) subjekt upisa je poslovni subjekt, odnosno pravno lice čiji je upis obavezan prema ovom zakonu, a to su privredna društva i druga pravna lica osnovana radi obavljanja privredne djelatnosti u cilju sticanja dobiti, javno preduzeće, javna ustanova, zadruga ili zadružni savez, kao i subjekti čiji je upis određen posebnim zakonima Republike Srpske,

v) registarski sud je sud nadležan za poslove registracije u skladu sa Zakonom o sudovima Republike Srpske,

g) nadležni registarski sud je sud nadležan za upis u Registar subjekta upisa koji se određuje prema sjedištu subjekta upisa,

d) jednošalterski sistem je sistem pružanja usluga koje vrši Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge (u daljem tekstu: Agencija), podnosiocima prijave na jednoj fizičkoj ili virtuelnoj lokaciji u postupku registracije kod nadležnog registarskog suda, u postupku dobijanja jedinstvenog identifikacionog broja kod nadležnog poreskog organa, te u postupku razvrstavanja subjekata upisa po djelatnostima kod Agencije, a ako je moguće i ostalih vrsta registracije kod Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine,

đ) glavna knjiga Registra poslovnih subjekata (u daljem tekstu: glavna knjiga Registra) je javni dio Registra koji sadrži aktuelne podatke i podatke o prethodnim upisima o subjektima upisa propisane ovim zakonom, a vodi se u elektronskom i pisanom obliku,

e) zbirka isprava Registra poslovnih subjekata (u daljem tekstu: zbirka isprava) je dio Registra koji sadrži isprave na osnovu kojih je izvršen upis podataka o subjektima upisa u glavnu knjigu Registra i druge dokaze dostavljene i sastavljene u postupku upisa u Registar, kao i odluke donesene u postupku upisa u Registar, a vodi se u elektronskom i pisanom obliku,

ž) registracija je svako unošenje podataka u glavnu knjigu Registra, a u svrhu osnivanja subjekta upisa, promjene podataka od značaja za pravni promet subjekata upisa u skladu sa ovim zakonom,

z) elektronska registracija je pružanje usluga na jednoj virtuelnoj lokaciji u postupku registracije kod nadležnog registarskog suda, nadležnog poreskog organa i Agencije, primjenom tehničkih metoda uz korišćenje kvalifikovanog elektronskog certifikata za identifikaciju podnosioca prijave i punovažno potpisivanje dokumenata u formi elektronskog dokumenta,

i) Jedinstveni informacioni sistem za registraciju poslovnih subjekata Republike Srpske (u daljem tekstu: JIS) je sistem za elektronsku komunikaciju i razmjenu podataka između učesnika u postupku registracije, kao i jedinstvena baza podataka subjekata upisa koji podliježu sudskoj i poreskoj registraciji, te razvrstavanju po djelatnostima,

j) prijava za registraciju je propisani obrazac u koji subjekt upisa prijave unosi odgovarajuće podatke radi registracije,

k) elektronska prijava za registraciju (u daljem tekstu: e-prijava) je elektronski obrazac kreiran i prikazan putem veb-tehnologije sa identičnim sadržajem propisanim za obrazac za prijavu u pisanom obliku,

l) matični broj subjekta upisa (u daljem tekstu: MBS) je evidencijski identifikacioni broj koji softver automatski generiše prilikom otvaranja novog dosijea subjekta upisa u osnivanju, a ovaj broj je jedinstven, nepromjenljiv i neponovljiv,

lj) jedinstveni identifikacioni broj (u daljem tekstu: JIB) je jedinstvena identifikaciona numerička oznaka poreskog obveznika, koji dodjeljuje Poreska uprava Republike Srpske,

m) matični broj (u daljem tekstu: MB) je jedinstvena identifikaciona numerička oznaka koja se koristi kao stalna oznaka subjekta upisa u Registru i kod povezivanja podataka o poslovnim subjektima sadržanih u drugim registrima i evidencijama, a dodjeljuje ga Agencija,

n) učesnik u postupku registracije je lice koje je pokrenulo postupak registracije, odnosno lice o čijim se pravima i pravnim interesima odlučuje u postupku, te nadležni organ,

nj) podnosilac prijave je učesnik u postupku registracije koji je pokrenuo postupak registracije, odnosno lice koje je potpisalo prijavu za registraciju, odnosno prijedlog, a odnosi se na osnivača koji podnosi prijavu, odnosno lice ovlašćeno osnivačkim aktom ili generalnom, odnosno specijalnom punomoći koje su izdate u skladu sa zakonom kojim je takvo lice ovlašćeno da podnese prijavu za upis u Registar,

o) podnosilac prijave u postupku elektronske registracije je podnosilac prijave koji je registrovan u JIS-u i koji ima metod autentikacije, odnosno metod utvrđivanja identiteta učesnika u postupku elektronske registracije i elektronskog potpisivanja, te ima kreiran korisnički nalog,

p) korisnički nalog je skup podataka koji identifikuju svakog pojedinačnog podnosioca prijave u postupku elektronske registracije, a koje podnosilac prijave unosi prilikom registracije na JIS, čime mu se omogućava razmjena informacija sa JIS-om, kao i otpremanje i prijem dokumenta u formi elektronskog dokumenta,

r) metod autentikacije, odnosno metod utvrđivanja identiteta učesnika u postupku elektronske registracije i elektronskog potpisivanja predstavlja kvalifikovani elektronski certifikat podnosioca prijave uz pomoć kojeg se vrši prijava na JIS i koji izdaje kvalifikovano certifikaciono tijelo sa sjedištem u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini ili kvalifikovano certifikaciono tijelo sa sjedištem u inostranstvu, u skladu sa uslovima koji su utvrđeni propisom kojim se uređuje elektronski potpis,

s) zainteresovano lice je fizičko ili pravno lice koje ima pravni interes da mu se omogući uvid u zbirku isprava određenog subjekta upisa, odnosno podatke iz službene evidencije Registra,

t) izvod iz Registra je javna isprava u pisanom obliku ili u formi elektronskog dokumenta, koja se izdaje na zahtjev lica ovlašćenog za zastupanje subjekta upisa, odnosno člana organa upravljanja subjekta upisa, odnosno nadležnog organa na propisan način, a koji sadrži aktuelne podatke (aktuelni izvod) iz glavne knjige Registra i podatkesvih prethodnih upisa (istorijski izvod),

ć) uvjerenje iz Registra predstavlja javnu ispravu u pisanom obliku ili u formi elektronskog dokumenta koja se izdaje na zahtjev zainteresovanog lica na propisan način, a u sebi sadrži javni podatak ili podatke iz zbirke isprava koji su prestali da važe,

u) potvrda iz Registra predstavlja javnu ispravu u pisanom obliku ili u formi elektronskog dokumenta, koja se izdaje na zahtjev zainteresovanog lica i na propisan način, a koja u sebi sadrži pojedinačni aktuelni podatak,

f) brisanje iz Registra je unos podataka kojima se označava prestanak subjekta upisa, odnosno prestanak važenja pojedinačnog podatka upisanog u glavnoj knjizi Registra koji se odnosi na pojedinačne subjekte upisa,

h) evidencija poslovnih jedinica drugog registarskog suda su podaci o poslovnim jedinicama čije je sjedište subjekta upisa na području drugog registarskog suda.

Član 3

Postupak registracije poslovnih subjekata zasniva se na sljedećim principima:

a) obaveznost – svi poslovni subjekti definisani ovim i drugim posebnim zakonima Republike Srpske obavezni su prije započinjanja poslovne djelatnosti registrovati se kod nadležnog registarskog suda,

b) zakonitost – postupak registracije utvrđen je ovim zakonom,

v) ekonomičnost – postupak registracije, uvida u Registar i izdavanje izvoda iz Registra, obavlja se bez odlaganja i uz što manje troškova,

g) formalnost – registarski obrasci imaju obaveznu pisanu ili elektronsku formu, čiji je sadržaj i izgled utvrđen pravilnikom iz člana 5. stav 3. ovog zakona,

d) prioritet – nadležni registarski sud je dužan postupati po pojedinačnim prijavama prema redoslijedu njihovog prijema,

đ) konstitutivnost – u trenutku upisa u Registar, činjenice koje se odnose na subjekat upisa postaju pravne, odnosno u momentu upisa u Registar se konstituišu određena prava i djelovanje registracije prema trećim licima,

e) javnost – podaci iz Glavne knjige registra su dostupni svim zainteresovanim licima, bez dokazivanja pravnog interesa, u skladu sa posebnim propisima koji regulišu zaštitu ličnih podataka, dok se uvid u zbirku isprava subjekta upisa može izvršiti ako za to postoji opravdan pravni interes.

Član 4

U skladu sa odredbama ovog zakona, u registar se obavezno upisuju svi oblici privrednih društava po odredbama Zakona o privrednim društvima, kao i drugi subjekti propisani posebnim zakonom.

Član 5

(1) U Registar se upisuje: osnivanje, povezivanje i brisanje subjekta upisa; osnivanje, odnosno brisanje dijela subjekta upisa; sve statusne promjene, uključujući promjene oblika organizovanja subjekta; podaci o povezanim društvima; podaci o subjektu upisa koji su od značaja za pravni promet i njihova izmjena; podaci u vezi sa prestankom, stečajnim, odnosno likvidacionim postupkom; podaci o pokretanju postupka brisanja subjekta registracije, kao i drugi podaci utvrđeni ovim ili drugim zakonima.

(2) Pored podataka iz stav 1. ovog člana, u Registar se upisuje zabrana obavljanja djelatnosti i upisa drugih činjenica na osnovu pravosnažne odluke nadležnog organa, izrečene privremene mjere, odnosno zabilježbe o odlukama donesenim u skladu sa drugim propisima.

(3) Korišćenje, tehničke karakteristike i održavanje elektronskog dijela registra propisuje se pravilnikom, koji donosi ministar pravde.

II – POSTUPAK REGISTRACIJE

1. Pokretanje postupka

Član 6

(1) Postupak registracije pokreće se podnošenjem prijave Agenciji ili njenim organizacionim jedinicama, nezavisno od sjedišta subjekta upisa.

(2) Prijava se podnosi na propisanom obrascu i uz prijavu se prilažu propisani dokumenti u originalu, ovjerenom prepisu ili ovjerenoj foto-kopiji.

(3) U postupku elektronske registracije e-prijava podnosi se na elektronskom obrascu prijave za registraciju, kroz JIS, unutar kreiranog korisničkog naloga na elektronskom portalu za registraciju poslovnih subjekata.

(4) Podnosilac prijave u postupku elektronske registracije elektronskim putem popunjava sve podatke u e-prijavi, koji su potrebni za registraciju poslovnog subjekta.

(5) Po završetku popunjavanja e-prijave, podnosilac prijave u postupku elektronske registracije potpisuje obrazac kvalifikovanim elektronskim potpisom, a ako je podnosilac prijave u postupku elektronske registracije pravno lice, pored potpisa lica ovlašćenog za zastupanje na obrazac se stavlja i kvalifikovani elektronski pečat pravnog lica.

(6) Uz e-prijavu iz stava 3. ovog člana, podnosilac prijave u postupku elektronske registracije prilaže dokumente u formi elektronskog dokumenta propisane ovim zakonom i dokaz o uplati takse za registraciju.

(7) Izuzetno od stava 6. ovog člana podnosilac prijave u postupku elektronske registracije nema obavezu dostavljanja dokumenata, kada za potrebe dokazivanja ispunjenosti uslova za registraciju, registarski organ može elektronskim putem koristiti podatke iz odgovarajućih registara drugih nadležnih organa, o čemu se podnosilac prijave obavještava putem JIS-a.

(8) Potpisivanjem prijave podnosilac prijave daje izjavu da odgovara za tačnost unijetih podataka u prijavi za registraciju.

(9) Ako je dokument podnesen na stranom jeziku, prilaže se i prevod tog dokumenta od ovlašćenog sudskog tumača.

(10) Strane javne isprave ne podliježu nadovjeri, pod uslovom reciprociteta.

Član 7

(1) Prijava se podnosi Agenciji neposredno, poštom ili elektronskim putem.

(2) Kada se prijava podnosi putem poštanske pošiljke, rokovi se računaju od dana kada je Agencija zaprimila prijavu sa dokumentacijom.

(3) Potpisivanje elektronske prijave i dokumenata, kao i ovjera elektronskih dokumenata, vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje elektronski potpis i elektronski dokument.

Član 7a

(1) Dokumenti u prilogu e-prijave dostavljaju se u formi elektronskog dokumenta u skladu sa propisima kojima se uređuje elektronski potpis i elektronski dokument.

(2) Vrijeme otpreme i vrijeme prijema e-prijave i elektronskih dokumenata u postupku elektronske registracije mjere se i bilježe u skladu sa vremenom sistemskog časovnika i vidno su naznačeni podnosiocu prijave unutar njegovog korisničkog naloga.

(3) Svi dokumenti, koje su u postupku elektronske registracije izdali nadležni organi, imaju svojstvo javne isprave i ne može im se osporiti pravna punovažnost zbog činjenice da su izdati u formi elektronskog dokumenta.

(4) Postupak elektronske registracije i pojedinačne radnje učesnika u postupku elektronske registracije propisuju se pravilnikom, koji donosi ministar pravde.

2. Postupanje Agencije po prijavi

Član 8

(1) Na zahtjev podnosioca prijave, Agencija izdaje potvrdu o zaprimljenoj prijavi.

(2) Potvrda o primljenoj e-prijavi dostavlja se putem elektronske pošte koja je registrovana kao elektronska adresa u e-prijavi.

Član 9

(1) Agencija prijavu u pisanom obliku sa dostavljenim dokumentima dostavlja odmah i bez odgađanja nadležnom registarskom sudu i nadležnom poreskom organu, pismenim i elektronskim putem na odlučivanje.

(2) Nadležni poreski organ isti dan, a najkasnije u roku od dva dana po prijemu prijave iz stava 1. ovog člana, dodjeljuje JIB ili uskraćuje dodjelu JIB-a subjektu upisa zbog neispunjavanja uslova za dodjelu JIB-a u skladu sa propisom kojim je uređen poreski postupak.

(3) U postupku elektronske registracije, komunikacija između podnosioca prijave i nadležnog registarskog suda i poreskog organa obavlja se u skladu sa propisom kojim se uređuje elektronsko poslovanje.

3. Postupanje nadležnog registarskog suda po prijavi

Član 10

Nadležni registarski sud je dužan, u roku od dva dana od dana prijema prijave, ispitati i utvrditi da li su ispunjeni uslovi za upis u sudski registar i u istom roku donijeti odluku o upisu u sudski registar, ako su uz prijavu dostavljene potrebne isprave za upis u sudski registar.

Član 11

(1) U postupku ispitivanja prijave sud ispituje da li su za upis ispunjeni formalni i materijalni uslovi.

(2) Pod ispunjenim formalnim uslovima podrazumijeva se:

a) da je prijava podnesena na propisanom obrascu i potpisana od strane podnosioca,

b) da su uz prijavu priložene sve propisane isprave u originalu, odnosno ovjerenoj foto-kopiji,

v) da su isprave donesene u propisanom postupku, odnosno da imaju propisani sadržaj,

g) da su ispunjeni drugi formalni uslovi propisani ovim zakonom i drugim propisima.

(3) Pod ispunjenim materijalnim uslovima podrazumijeva se:

a) da je zahtjev za upis određenih podataka u saglasnosti sa ovim zakonom ili drugim posebnim zakonima, kojim je utvrđena obaveza upisa tih podataka,

b) da je zahtjev u saglasnosti sa odredbama opštih akata kojima su uređeni podaci, odnosno promjene koje se upisuju u sudski registar.

Član 12

(1) Pod istim ili sličnim nazivom kao elementom poslovnog imena ne mogu biti upisana dva i više poslovnih subjekata, koji bi u pravnom prometu izazvali zabunu o poslovnom subjektu i njegovoj djelatnosti.

(2) Prije podnošenja prijave za upis u Registar, subjektu upisa koji ima namjeru da registruje poslovni subjekat omogućava se provjera da li naziv poslovnog imena nije već rezervisan i/ili registrovan u Registru, te ako nije rezervisan i/ili registrovan, onda mu se omogućava rezervacija tog poslovnog imena u skladu sa odredbama ovog zakona. https://www.anwalt-bih.de

(3) Ako u postupku registracije pokrenutom putem Agencije registarski sud utvrdi isti ili sličan naziv kao element poslovnog imena, sa već rezervisanim i/ili registrovanim poslovnim imenom, zaključkom nalaže podnosiocu prijave da u roku od tri dana od dana prijema zaključka izmijeni naziv predloženog poslovnog imena.

(4) Ako podnosilac prijave ne postupi u skladu sa zaključkom iz stava 3. ovog člana, registarski sud rješenjem odbacuje prijavu za upis u Registar.

(5) Ako se u postupku elektronske registracije, automatskom provjerom podataka utvrdi da podnosilac prijave predlaže isti naziv sa već rezervisanim i/ili registrovanim poslovnim imenom, JIS upozorava podnosioca prijave da predloži drugi naziv poslovnog imena.

(6) Ako se u postupku elektronske registracije, utvrdi sličan naziv koji se može odnositi i na dio poslovnog imena, sa već rezervisanim i/ili registrovanim poslovnim imenom, registarski sud zaključkom nalaže podnosiocu prijave da u roku od tri dana od dana prijema zaključka izmijeni naziv predloženog poslovnog imena.

(7) Ako podnosilac prijave ne postupi u skladu sa zaključkom iz stava 6. ovog člana, registarski sud rješenjem odbacuje prijavu za upis u Registar.

Član 12a

(1) Podnosilac prijave može podnijeti prijavu za rezervaciju poslovnog imena putem Agencije ili putem JIS- a u postupku elektronske registracije.

(2) Sadržaj i izgled prijave za rezervaciju poslovnog imena iz stava 1. ovog člana propisuje se pravilnikom iz člana 5. stav 3. ovog zakona.

(3) Uz prijavu za rezervaciju poslovnog imena, podnosilac prijave dostavlja dokaz o uplati takse za rezervaciju poslovnog imena.

(4) Visina takse iz stava 3. ovog člana uređuje se propisom kojim se utvrđuju sudske takse.

Član 12b

(1) Nakon podnošenja prijave za rezervaciju poslovnog imena, registarski sud utvrđuje da li predloženo poslovno ime za rezervaciju ispunjava uslove u skladu sa propisima kojima se reguliše poslovno ime.

(2) Ako registarski sud utvrdi da su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana, donosi rješenje i vrši rezervaciju poslovnog imena unosom u Registar u roku od dva dana od dana dostavljanja prijave, a rješenje se dostavlja podnosiocu prijave.

(3) Ako registarski sud utvrdi da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana za rezervaciju predloženog poslovnog imena, zaključkom nalaže podnosiocu prijave da u roku od tri dana od dana prijema zaključka promjeni predloženo poslovno ime.

(4) Ako podnosilac prijave ne postupi u skladu sa zaključkom registarskog suda iz stava 3. ovog člana, registarski sud rješenjem odbacuje prijavu za rezervaciju poslovnog imena, što se unosi u Registar i dostavlja podnosiocu prijave.

(5) Protiv rješenja iz stava 4. ovog člana dozvoljena je žalba nadležnom drugostepenom sudu.

Član 12v

(1) Rezervacija poslovnog imena važi 60 dana od momenta rezervacije poslovnog imena unosom u Registar.

(2) Ako podnosilac prijave na čije ime je rezervisano poslovno ime, u roku iz stava 1. ovog člana, ne podnese prijavu za osnivanje ili prijavu za promjenu rezervisanog poslovnog imena ili odustane od rezervisanog poslovnog imena, JIS automatski obavještava registarski sud, koji donosi rješenje o brisanju rezervisanog poslovnog imena iz Registra.

(3) Podnosilac prijave na čije ime je rezervisano poslovno ime podneskom putem Agencije ili elektronskim putem, obavještava registarski sud o odustanku od rezervacije poslovnog imena.

(4) Registarski sud dostavlja podnosiocu prijave rješenje iz stava 2. ovog člana, putem Agencije ili elektronskim putem.

(5) U slučaju propuštanja rokova za registraciju poslovnog subjekta pod rezervisanim poslovnim imenom, taksa za rezervaciju poslovnog imena se ne vraća.

Član 13

(1) Nadležni registarski sud provjerava da li su uz prijavu za registraciju podnesene potrebne registarske isprave, te da li su ona u skladu sa ovim zakonom ili posebnim propisima Republike Srpske kojima se uređuje osnivanje, organizacija i poslovanje pojedinačnih poslovnih subjekata.

(2) Ako su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana, nadležni registarski sud donosi rješenje kojim odobrava registraciju i upis u Registar.

(3) Ako nisu ispunjeni uslovi za registraciju, nadležni registarski sud odbija prijavu.

(4) Ako nadležni registarski sud posumnja u istinitost akta kojim se dokazuje činjenica koja je predmet upisa ili u zakonitost postupka po kome je akt donesen ili u zakonitost pravne radnje koja je predmet upisa, nadležni registarski sud održava ročište za raspravu na koju poziva podnosioca prijave i lica kojima bi mogle biti poznate sporne okolnosti i donosi odluku u skladu sa ovim zakonom ili drugim posebnim zakonima.

(5) Ako nadležni registarski sud posumnja u postojanje neke činjenice od koje zavisi da li je zahtjev za upis u Registar u saglasnosti sa ovim ili drugim zakonima, a sam nije ovlašćen da utvrđuje postojanje te činjenice, nalaže podnosiocu prijave da od nadležnog organa ili druge institucije pribavi odgovarajuću ispravu u određenom roku.

(6) Ukoliko je za utvrđivanje činjenice iz st. 4. i 5. ovog člana nadležan drugi sud, nadležni registarski sud će obavijestiti podnosioca prijave i nadležni organ, odnosno instituciju iz stava 5. ovog člana, da pred tim sudom pokrene postupak i o tome obavijesti nadležni registarski sud. Kad nadležni registarski sud primi obavještenje da je pokrenut postupak, prekida postupak za upis u Registar do pravosnažnog okončanja tog postupka.

(7) Nadležni registarski sud o radnjama opisanim u st. 1. do 5. ovog člana elektronskim putem obavještava Agenciju.

Član 14

(1) Nadležni registarski sud odluke donesene u postupku registracije dostavlja podnosiocu prijave putem Agencije ili elektronskim putem.

(2) Agencija je dužna, odmah i bez odlaganja, odluke iz stava 1. ovog člana dostaviti podnosiocu prijave.

(3) Ako se podnosilac prijave opredijeli da mu se odluka suda iz stava 1. ovog člana dostavlja na šalteru Agencije, Agencija upozorava podnosioca prijave da se interesuje za ishod postupka registracije.

(4) Ukoliko se podnosilac prijave protekom roka od deset dana od dana kada je Agencija preuzela odluku suda ne interesuje za ishod registracije, Agencija na svojoj internet stranici i oglasnoj tabli isti dan ističe obavijest kojom podnosioca obavještava da je po podnesenoj prijavi za registraciju donesena sudska odluka i poziva podnosioca da u roku od osam dana od dana objavljivanja obavijesti preuzme odluku u prostorijama Agencije.

(5) Ukoliko podnosilac prijave u roku iz stava 4. ovog člana ne preuzme odluku suda, Agencija izvršava dostavu tako što odluku suda zajedno sa pozivom za plaćanje sudske takse i troškova objave rješenja u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’ objavljuje na svojoj internet stranici i oglasnoj tabli isti dan, a dostavljanje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana od dana objave odluke suda na internet stranici i oglasnoj tabli.

(6) Ukoliko se podnosilac prijave opredijeli da mu se dostavljanje vrši putem pošte, Agencija je dužna da odluku suda, koristeći standardni obrazac povratnice sa izvještajem o uručenju pismena, propisanim od JP ‘Pošte Republike Srpske’ a. d. Banja Luka, putem pošte pošalje na adresu za prijem pismena navedenoj u prijavi za registraciju, zajedno sa pozivom za plaćanje sudske takse, odnosno troškova objave rješenja u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’.

(7) Ukoliko se dostavljanje ne može izvršiti na način propisan stavom 6. ovog člana, dostavljanje će se izvršiti na način propisan u stavu 5. ovog člana.

Član 15

(1) Sve odluke registarskih sudova donesene u postupku registracije objavljuju se na internet stranici Agencije.

(2) Podaci upisani u Registar objavljuju se sa donošenjem rješenja o registraciji.

Član 16

(1) Uočavanje očiglednih grešaka u pisanju, koje je moguće sa sigurnošću provjeriti i utvrditi na osnovu podnesenih registarskih isprava, ne odlaže dalji postupak registracije.

(2) U slučaju neusaglašenosti između podataka upisanih u Registru sa podacima u rješenju o registraciji, nadležni registarski sud će, po službenoj dužnosti ili na zahtjev subjekta upisa, dostaviti subjektu upisa ispravljeni prepis rješenja, sa naznakom da se tim rješenjem zamjenjuje prethodno rješenje.

(3) Ispravka se upisuje umjesto postojećeg podatka i sud izdaje novo rješenje kojim se zamjenjuje ispravljeno.

(4) U slučajevima navedenim u st. 2. i 3. subjekti upisa neće snositi dodatne troškove.

4. Postupak upisa u Registar dijelova subjekta upisa i promjene sjedišta subjekta upisa

Član 17

(1) U slučaju upisa dijela subjekta upisa kada je podnosilac prijave subjekt upisa koji je upisan u nadležnom registarskom sudu Republike Srpske, prijava za upis osnivanja ili izmjena već upisanog dijela subjekta upisa (poslovne jedinice, filijale i drugo), po pravilu, podnosi se putem Agencije.

(2) Ako se radi o dijelovima subjekta upisa za čiji upis je nadležan drugi registarski sud u Federaciji Bosne i Hercegovine ili Brčko Distriktu BiH, nadležni sud koji je izvršio upis osnivanja ili izmjena već upisanog dijela subjekta upisa dostavlja rješenje po izvršenom upisu direktno nadležnom registarskom sudu na čijem području se nalazi sjedište te poslovne jedinice, odnosno dijela subjekta upisa. Za upis dijelova subjekta upisa čije se sjedište nalazi na području drugog registarskog suda svi upisi se vode samo u registru nadležnog registarskog suda kod kojeg se vodi poslovni subjekat u čijem se sastavu nalaze dijelovi poslovne jedinice.

(3) Nadležni registarski sud na čijem području se nalazi sjedište poslovne jedinice vrši upis sprovođenja rješenja nadležnog registarskog suda iz stava 2. ovog člana.

Član 18

(1) U slučaju upisa promjene sjedišta subjekta upisa koja dovodi do promjene nadležnosti suda, a kada je podnosilac prijave pravno lice upisano u nadležnom registarskom sudu Republike Srpske, prijava za upis promjene sjedišta podnosi se Agenciji.

(2) Elektronski podaci i isprave koje se odnose na poslovni subjekat koji je promijenio sjedište dostavljaju se, bez odlaganja, po službenoj dužnosti registarskom sudu nadležnom prema izmijenjenom sjedištu subjekta upisa i Agenciji.

(3) Ako subjekat upisa promijeni sjedište na područje drugog registarskog suda, za odlučivanje o upisu promjene nadležan je registarski sud na čijem području se nalazi novo sjedište subjekta upisa. U slučaju statusne promjene subjekta upisa koja dovodi do promjene sjedišta, nakon izvršenog upisa statusne promjene, upis u registar novog subjekta izvršiće sud nadležan prema novom sjedištu.

(4) Ukoliko prijava za promjenu sjedišta subjekta upisa i statusnih promjena bude odbačena ili odbijena, registarski sud kojem je dostavljena glavna knjiga sa zbirkom isprava dužan je, po pravosnažnosti rješenja, vratiti je nadležnom registarskom sudu prema zadnjem rješenju o upisu u sudski registar.

(5) Ako se radi o upisu promjene sjedišta subjekta upisa, koji je upisan u nadležan registarski sud u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta BiH, nadležni sud koji je izvršio upis osnivanja podatke i isprave dostavlja po službenoj dužnosti direktno nadležnom registarskom sudu na čijem se području nalazi novo sjedište subjekta upisa.

(6) Rješenje o upisu promjene sjedišta iz stava 5. ovog člana upisuje se u Registar.

(7) Subjekti upisa za koje je posebnim zakonom utvrđeno davanje prethodne dozvole za osnivanje i poslovanje od nadležnog organa i nad čijim se poslovanjem u skladu sa zakonom sprovodi redovni nadzor od nadležnog organa Republike Srpske mogu mijenjati sjedište samo na teritoriji Republike Srpske.

Član 19

Na slučajeve sprovođenja rješenja nadležnog registarskog suda iz Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta BiH, navedene u članu 17. st. 2. i 3. ovog zakona, kao i u slučaju upisa promjene sjedišta iz člana 18. st. 5. i 6. ovog zakona, od strane nadležnog registarskog suda Republike Srpske, ne primjenjuje se rok propisan u članu 10. ovog zakona.

III – OBAVEZNI PODACI REGISTRA

1. Opšti podaci Registra poslovnih subjekata

Član 20

(1) Registar se vodi u elektronskom i pisanom obliku.

(2) Glavna knjiga Registra vodi se u elektronskom i pisanom obliku.

(3) Glavna knjiga i zbirka isprava vodi se za svakog pojedinačnog subjekta upisa.

(4) Podatke upisane u glavnu knjigu mijenja samo nadležni registarski sud, a pristup glavnoj knjizi imaju Agencija i nadležni poreski organ.

(5) Glavna knjiga Registra u elektronskom obliku dostupna je svim registarskim sudovima u Bosni i Hercegovini.

(6) Zbirka isprava vodi se u elektronskom i pisanom obliku.

(7) Registarski sudovi garantuju vjerodostojnost upisa koji sprovedu.

Član 21

(1) Nadležni registarski sud će zahtijevati isprave i dokumente na osnovu kojih se utvrđuje ispunjavanje formalnih i materijalnih uslova za upis u registar opštih i posebnih podataka.

(2) Nadležni registarski sud podatke o imenu i prezimenu, jedinstvenom matičnom broju, adresi prebivališta i boravišta, te broju identifikacionog dokumenta domaćih fizičkih lica koji se upisuju u Registar preuzima i provjerava iz evidencija jedinstvenog matičnog broja, prebivališta i boravišta, ličnih karata i pasoša putem Ministarstva unutrašnjih poslova, elektronskim putem.

(3) Nadležni registarski sud elektronskim putem po službenoj dužnosti putem Registra novčanih kazni, troškova prinudne naplate i prekršajne evidencije, vrši provjeru da li su plaćene sve novčane kazne, troškovi prinudne naplate i troškovi postupka, za učinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja u skladu sa propisom kojim se uređuju prekršaji i prekršajni postupak.

Član 22

Opšti podaci o poslovnim subjektima koji se unose u glavnu knjigu Registra su:

a) naziv, sjedište i MBS ukoliko je osnivač/član pravno lice, odnosno ime, prezime, prebivalište i podatak o broju lične karte, kao i druge isprave na osnovu kojih je utvrđen identitet, ukoliko je osnivač/član fizičko lice,

b) predmet upisa,

v) dan i sat prijema prijave za upis kod Agencije,

g) naziv i sjedište subjekta upisa,

d) skraćena oznaka naziva subjekta upisa, ukoliko ga isti ima,

đ) MBS, MB i JIB, te carinski broj, ukoliko ga ima,

ž) pravna forma subjekta upisa,

z) naziv, broj i datum akta o osnivanju subjekta upisa, odnosno akta o izmjeni podataka,

i) ime i prezime, prebivalište, odnosno boravište i položaj ovlašćenog predstavnika/zastupnika subjekta upisa, podaci o ličnoj karti i drugim ispravama na osnovu kojih je utvrđen identitet,

j) obim ovlašćenja ovlašćenog predstavnika/zastupnika subjekta upisa,

k) visina uplaćenog kapitala u novcu, odnosno vrijednost uloga u stvarima i pravima,

l) visina uplaćenog kapitala u novcu,

lj) procentualno učešće pojedinačnog osnivača u kapitalu subjekta upisa

m) djelatnost subjekta upisa sa šiframa odgovarajućeg nivoa djelatnosti predviđenim važećom klasifikacijom djelatnosti,

n) pravo obavljanja spoljnotrgovinskog poslovanja.

2. Posebni podaci Registra poslovnih subjekata

Član 23

Posebni podaci, odnosno podaci koji se unose u Registar u slučaju upisa dijelova subjekta upisa, upisa međusobno povezanih subjekta upisa, te upisa statusnih promjena, odnosno promjena opštih i posebnih podataka od značaja za pravni promet odnose se na:

a) upis dijela ili poslovne jedinice subjekta upisa,

b) upis veze supsidijarnog društva,

v) spajanje dva ili više subjekata upisa,

g) pripajanje jednog ili više subjekata upisa drugom subjektu upisa,

d) podjele subjekata upisa na dva ili više subjekata upisa,

đ) promjene oblika subjekata upisa i

e) prestanak subjekta upisa.

Član 24

(1) Podaci koji se unose u Registar prilikom registracije podružnice ili poslovne jedinice subjekta upisa su:

a) naziv i mjesto poslovanja poslovne jedinice ili podružnice,

b) skraćena oznaka poslovne jedinice ili podružnice ukoliko ga subjekat upisa ima,

v) djelatnost poslovne jedinice ili podružnice subjekta upisa,

g) naziv, broj i datum akta o osnivanju poslovne jedinice ili podružnice subjekta upisa,

d) ime i prezime, prebivalište, odnosno boravište, svojstvo, obim ovlašćenja, broj lične karte ili druge isprave na osnovu koje je utvrđen identitet lica ovlašćenog za zastupanje poslovne jedinice ili podružnice subjekta upisa.

(2) Poslovna jedinica ili podružnica subjekta upisa upisuje se u glavnu knjigu Registra kod nadležnog registarskog suda prema sjedištu subjekta upisa.

(3) Rješenje o upisu dijela ili organizacione jedinice dostavlja se registarskom sudu na čijem području se nalazi sjedište ili organizaciona jedinica.

(4) Na osnovu rješenja iz stava 3. ovog člana, nadležni sud donosi rješenje kojim se evidentira poslovna jedinica na području tog suda i dostavlja ga nadležnom registarskom sudu na čijem području se nalazi sjedište subjekta upisa i dijelu društva koje se osniva, odnosno kod kojeg se vrši upis promjene.

Član 25

(1) Podaci koji se unose u Registar prilikom registracije podružnice ili poslovne jedinice stranog pravnog lica su:

a) naziv i mjesto poslovanja poslovne jedinice,

b) MB, MBS i JIB ili pod JIB,

v) djelatnost,

g) lično ime zastupnika, svojstvo, obim ovlašćenja i broj isprave na osnovu koje je navedenom licu utvrđen identitet,

d) naziv, pravna forma i sjedište osnivača,

đ) naziv, pravna forma, sjedište osnivača i MBS,

e) lično ime zastupnika osnivača i

ž) podatak o registrovanom kapitalu osnivača, ako se prema pravu države u kojoj je registrovan osnivač takav podatak registruje.

(2) Rješenje o registraciji poslovne jedinice stranog pravnog lica Agencija dostavlja Ministarstvu privrede i preduzetništva Republike Srpske, Poreskoj upravi Republike Srpske, Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine i Službi za strance pri Ministarstvu bezbjednosti Bosne i Hercegovine, ukoliko se radi o zastupniku strancu.

Član 26

Prilikom registracije supsidijarnog ili povezanog društva u Registru, odnosno glavnoj knjizi, izvodima i rješenju o registraciji većinskog društva, nadležni registarski sud upisuje vezu upisom matičnog broja subjekta supsidijarnog društva uz podatke matičnog subjekta, odnosno upisom matičnog broja subjekta matičnog društva, uz podatke supsidijarnog ili povezanog društva.

Član 27

(1) Podaci koji se unose u glavnu knjigu Registra u slučaju spajanja dva ili više subjekata upisa su:

a) naziv i sjedište subjekata upisa koji se spajaju, kao i MBS tih subjekata,

b) broj i datum rješenja o registraciji kojim su registrovani subjekti upisa koji se spajaju,

v) naziv, broj i datum akta o spajanju subjekta upisa,

g) naziv i sjedište novog subjekta upisa nastalog spajanjem sa novim opštim podacima i

d) naziv, broj i datum akta o spajanju subjekta upisa.

(2) U rješenju o registraciji subjekta upisa koji prestaje postojati spajanjem u novi subjekt upisa upisuje se, pored činjenice prestanka postojanja brisanja, i činjenica spajanja, odnosno MBS novog subjekta upisa.

Član 28

(1) Podaci koji se unose u glavnu knjigu Registra u slučaju registracije pripajanja jednog ili više poslovnih subjekata drugom su:

a) naziv i sjedište subjekta upisa koji se pripaja drugom subjektu upisa,

b) broj i datum rješenja o registraciji kojim je registrovan subjekat upisa koji se pripaja i MBS tog subjekta,

v) naziv, broj i datum akta o pripajanju subjekta upisa,

g) naziv i sjedište subjekta upisa kojem se pripaja subjekt upisa sa novim opštim podacima i MBS tih subjekata.

(2) U rješenju o registraciji subjekta upisa koji prestaje da postoji pripajanjem drugom subjektu upisa upisuje se, pored činjenice prestanka postojanja brisanja, i činjenica pripajanja, odnosno broj rješenja o registraciji subjekta kojem je pripojen.

(3) U rješenju o registraciji postojećeg subjekta upisa upisuju se činjenica pripajanja i novi opšti podaci.

Član 29

(1) Podaci koji se unose u glavnu knjigu Registra u slučaju registracije podjele subjekta upisa ili odvajanja na dva ili više subjekata upisa su:

a) naziv i sjedište subjekta koji se dijeli na dva ili više novih subjekata upisa,

b) broj i datum rješenja o registraciji kojim je registrovan subjekt upisa koji se dijeli i MBS tog subjekta i

v) naziv, broj i datum akta o podjeli subjekta upisa.

(2) U rješenju o registraciji subjekta upisa koji se dijeli, pored činjenice dijeljenja, odnosno prestanka postojanja brisanja, upisuju se broj i datum rješenja o registraciji novih subjekata upisa nastalih dijeljenjem i MBS tih subjekata.

Član 30

Podaci koji se unose u glavnu knjigu Registra u slučaju upisa promjene oblika subjekta upisa su:

a) naziv o promjeni oblika subjekta upisa,

b) izmijenjeni MBS zbog promjene oblika organizovanja i

v) novi opšti podaci nastali zbog promjene oblika organizovanja.

Član 31

(1) Podaci koji se unose u glavnu knjigu Registra u slučaju prestanka subjekta upisa na jedan od načina utvrđenih važećim propisima Republike Srpske su:

a) datum prestanka subjekta upisa,

b) razlog prestanka subjekta upisa.

(2) Pokretanje postupka stečaja, odnosno likvidacije unosi se na osnovu odluke nadležnog suda.

(3) Nakon zaključenja postupka likvidacije, odnosno stečaja pravosnažno rješenje suda o zaključenju postupka dostavlja se nadležnom registarskom sudu.

(4) Na osnovu odluke suda iz stava 3. ovog člana, nadležni registarski sud, po službenoj dužnosti, briše subjekte upisa iz sudskog registra.

Član 31a

(1) Podaci koji se unose u glavnu knjigu Registra u slučaju registracije stečajne mase su:

a) stečajna masa nastala od stečajnog dužnika,

b) JIB i MB stečajne mase,

v) adresa za prijem pismena stečajne mase (upisuje se podatak o adresi prebivališta stečajnog upravnika),

g) podaci za stečajnog dužnika nad kojim je obustavljen, odnosno zaključen stečajni postupak,

d) pravni osnov upisa,

đ) vrijednost stečajne mase,

e) podaci o stečajnom upravniku,

ž) zabilježbe podataka od značaja za pravni promet,

z) podaci o brisanju stečajne mase iz Registra.

(2) U Registar se unose i sve promjene podataka sadržanih u Registru.

IV – ISPRAVE I DRUGI AKTI NEOPHODNI ZA UPIS U REGISTAR

Član 32

(1) U postupku osnivanja subjekta upisa, odnosno izmjene podataka od značaja za pravni promet koje se obavezno unose u Registar, radi utvrđivanja i promjene opštih i posebnih podataka podnose se sljedeće isprave:

a) lična karta za domaće fizičko lice, odnosno putna isprava za strano fizičko lice osnivača i lica ovlašćenog za zastupanje,

b) izvod iz odgovarajućeg registra kojim se utvrđuje identitet osnivača domaćeg ili stranog pravnog lica, a ukoliko je osnivač subjekta upisa strano pravno lice, čiji je osnivač pravno lice, dostavlja se i izvod iz odgovarajućeg registra za pravno lice osnivača ako njegov udio iznosi 20% ili više (stvarni vlasnik), te za sva pravna lica osnivače osnivača čiji udio iznosi 20% ili više, sve do izvoda iz odgovarajućeg registra u kojem je moguće identifikovati konačnog vlasnika – fizičko lice, koji je ovjerio nadležni organ te države, sa apostilom, te uvjerenje nadležnog organa o prebivalištu države iz koje dolazi domaće ili strano fizičko lice osnivača i dokaz o izmirenim obavezama po osnovu direktnih poreza za fizičko i pravno lice osnivača na teritoriji Republike Srpske,

v) odgovarajuće pismeno ovlašćenje kojim se utvrđuje svojstvo lica ovlašćenog za zastupanje, odnosno predstavljanje subjekta upisa i ovjeren potpis tog lica kod notara, uvjerenje nadležnog organa o prebivalištu države iz koje dolazi domaće ili strano fizičko lice ovlašćeno za zastupanje, odnosno predstavljanje subjekta upisa,

g) akt o osnivanju ili akt o izmjeni opštih podataka značajnih za pravni promet već osnovanog, odnosno registrovanog poslovnog subjekta upisa kojim se utvrđuje osnivanje, odnosno izmjena podataka ili drugi odgovarajući akt,

d) odluka o imenovanju lica za zastupanje u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom prometu, ako takvo lice nije imenovano aktom o osnivanju i izjavu o prihvatanju ove dužnosti, na kojima je potpis ovjeren kod notara,

đ) potvrda banke o izvršenoj uplati na privremeni račun ili račun poslovnog subjekta o deponovanom, odnosno uplaćenom novčanom ulogu kojim se utvrđuje visina uplaćenog kapitala u novcu osnivača, odnosno člana poslovnog subjekta, s tim da potvrda sadrži podatke o uplatiocu, svrsi uplate, visini uplate i podatke o nazivu poslovnog subjekta u čiju korist se uplata vrši,

e) izvod iz odgovarajućih javnih registara kojim se utvrđuje pravo svojine na ulogu u stvarima i pravima, te nalaz i mišljenje ovlašćenog sudskog vještaka ili revizora kojim se utvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima,

ž) odobrenje nadležnog organa kao uslov upisa u Registar.

(2) Odredbe stava 1. t. a), b), v) i g) ovog člana primjenjuju se kod upisa svih oblika poslovnih subjekata, kao i kod upisa promjene podataka koji se sa tim ispravama dokazuju, osim ako je njihova primjena izričito isključena ovim zakonom.

(3) Isprave iz stava 1. tačka b) ovog člana, koje se odnose na osnivača strano pravno lice, dostavljaju se i kod prijave svih promjena osnovnog kapitala društava sa ograničenom odgovornošću.

(4) Ako se iz objektivnih razloga krajnji stvarni vlasnik osnivača subjekta upisa ne može identifikovati u skladu sa stavom 1. tačka b) ovog člana, lice ovlašćeno za zastupanje osnivača stranog pravnog lica daje izjavu, u pisanom obliku, u kojoj navodi podatke o krajnjem stvarnom vlasniku.

Član 32a

(1) U postupku elektronske registracije poslovnih subjekata, radi utvrđivanja i promjene opštih i posebnih podataka, koji se unose obavezno u Registar podnose se isprave iz člana 32. ovog zakona u formi elektronskog dokumenta.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, registarski sud elektronskim putem provjerava ispunjenost uslova i to:

a) podataka koji se odnose na domaće fizičko lice iz člana 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona, preuzimanjem podataka iz registara jedinstvenog matičnog broja, prebivališta i boravišta, lične karte i pasoša putem Ministarstva unutrašnjih poslova,

b) podataka koji se odnose na domaći poslovni subjekat iz člana 32. stav 1. tačka b) ovog zakona putem Registra,

v) podataka koji se odnose na dokaz o izmirenim obavezama po osnovu direktnih poreza za fizičko i pravno lice osnivača na teritoriji Republike Srpske iz člana 32. stav 1. tačka b) ovog zakona putem nadležnog poreskog organa,

g) podataka da li su plaćene sve novčane kazne, troškovi prinudne naplate i troškovi postupka za učinjene prekršaje iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja putem Registra novčanih kazni, troškova prinudne naplate i prekršajne evidencije.

Član 33

(1) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja akcionarskog društva podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v),

b) akt o osnivanju ili drugi odgovarajući akt,

v) odobrenje nadležnog organa, odnosno Komisije za hartije od vrijednosti, a ako je posebnim zakonom predviđeno, isprave utvrđene članom 32. stav 1. tačka ž) ovog zakona,

g) potvrda banke o uplati osnivačkog kapitala u novcu, odnosno dokaz o novčanoj vrijednosti stvari i prava unesenih u društvo,

d) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako nije imenovano aktom o osnivanju, i

đ) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava direktora ili vršioca dužnosti o prihvatanju te dužnosti.

(2) U slučaju otvorenog osnivanja akcionarskog društva subjekt upisa podnosi i dokaz o objavljivanju javnog poziva za upis i uplatu akcija, odnosno prospekt sa odobrenjem prospekta od Komisije za hartije od vrijednosti.

(3) Uz prijavu za upis u Registar zatvorenog akcionarskog društva, pored isprava iz stava 1. ovog člana, prilaže se i dokaz o sredstvima obezbjeđenja za neuplaćeni iznos novčanog dijela osnivačkog uloga, odnosno za vrijednost neunesenog novčanog uloga.

(4) U Registar se upisuju osnivači akcionarskog društva.

Član 34

(1) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja banke podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju banke ili drugi odgovarajući akt,

v) rješenje Agencije za bankarstvo o izdavanju dozvole za rad i saglasnost na akt o osnivanju i statut, odnosno druge isprave predviđene posebnim propisima,

g) dokaz da su uplaćena novčana sredstva na privremeni račun kod banke,

d) akt o imenovanju direktora ili vršioca dužnosti direktora, uz izjavu o prihvatanju ove dužnosti,

đ) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje i

e) dokaz da su osnivači banke sredstva u nenovčanom obliku stavili na raspolaganje banci.

(2) Uz prijavu za upis u Registar poslova platnog prometa sa inostranstvom, kreditnih poslova sa inostranstvom i devizno-valutnih i mjenjačkih poslova banke, prilaže se ovlašćenje Agencije za bankarstvo, kao i odluka o imenovanju lica ovlašćenih za zastupanje i ovjeren potpis tih lica.

(3) Uz prijavu za upis u Registar poslova sa hartijama od vrijednosti banka prilaže rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o davanju dozvole za obavljanje poslova sa hartijama od vrijednosti.

(4) Na upis u Registar dijela banke shodno se primjenjuju odredbe člana 43. ovog zakona.

(5) Na upis štedionica, štedno-kreditnih organizacija, štedno-kreditnih zadruga shodno se primjenjuju odredbe stava 1. ovog člana.

(6) Uz prijavu za upis u registar osnivanja brokerskodilerskog društva podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju brokersko-dilerskog društva ili drugi odgovarajući akt,

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o izdavanju dozvole za obavljanje poslova sa hartijama od vrijednosti,

g) potvrda banke o uplati osnivačkog uloga u novcu,

d) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako nije imenovano aktom o osnivanju,

đ) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o davanju saglasnosti na imenovanje lica ovlašćenog za zastupanje i

e) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava lica ovlašćenog za zastupanje o prihvatanju te dužnosti.

(7) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja berze hartija od vrijednosti podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v),

b) akt o osnivanju berze ili drugi odgovarajući akt,

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o izdavanju dozvole za osnivanje i rad berze,

g) potvrda banke o uplati osnivačkog uloga u novcu,

d) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako nije imenovano aktom o osnivanju,

đ) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o davanju saglasnosti na imenovanje lica ovlašćenog za zastupanje i

e) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava lica ovlašćenog za zastupanje o prihvatanju te dužnosti.

(8) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja društva za upravljanje investicionim fondovima podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v),

b) akt o osnivanju,

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o izdavanju dozvole za osnivanje i rad društva za upravljanje,

g) potvrda banke o uplati osnivačkog uloga u novcu,

d) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako nije imenovano aktom o osnivanju,

đ) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o davanju saglasnosti na imenovanje lica ovlašćenog za zastupanje i

e) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava lica ovlašćenog za zastupanje o prihvatanju te dužnosti.

Član 35

(1) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja akcionarskog društva za osiguranje podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju društva za osiguranje ili drugi odgovarajući akt,

v) rješenje Agencije za osiguranje Republike Srpske o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti osiguranja,

g) potvrda banke o uplati osnivačkog uloga u novcu,

d) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako nije imenovano aktom o osnivanju,

đ) rješenje Agencije za osiguranje Republike Srpske o davanju saglasnosti za imenovanje lica ovlašćenog za zastupanje i

e) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava lica ovlašćenog za zastupanje o prihvatanju te dužnosti.

(2) Na upis u Registar dijela akcionarskog društva za osiguranje shodno se primjenjuju odredbe člana 43. ovog zakona.

(3) Uz prijavu za upis u registar osnivanja društva za uzajamno osiguranje primjenjuju se odredbe stava 1. ovog člana.

(4) Uz prijavu za upis u registar osnivanja društva za zastupanje u osiguranju podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju društva za zastupanje u osiguranju ili drugi odgovarajući akt,

v) rješenje Agencije za osiguranje Republike Srpske o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti zastupanja u osiguranju,

g) potvrda banke o uplati osnivačkog uloga u novcu i

d) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako nije imenovano aktom o osnivanju.

Član 36

(1) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja društva sa ograničenom odgovornošću podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene odredbom člana 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju,

v) potvrda banke o izvršenoj uplati kapitala u novcu, odnosno dokaz o novčanoj vrijednosti stvari i prava unesenih u društvo, čija je vrijednost procijenjena od strane ovlašćenog procjenitelja,

g) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ukoliko nije imenovano aktom o osnivanju,

d) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava direktora ili vršioca dužnosti direktora o prihvatanju dužnosti.

(2) Uz prijavu za upis u Registar osnivanja društva sa ograničenom odgovornošću, uz isprave navedene u stavu 1. ovog člana, podnosi se i dokaz o sredstvima obezbjeđenja za neuplaćeni iznos novčanog dijela osnivačkog uloga, odnosno za vrijednost neunesenog nenovčanog dijela.

Član 37

Uz prijavu za upis u Registar osnivanja ortačkog društva i komanditnog društva podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene članom 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju,

v) potvrda banke o uplati novčanog uloga na privremeni račun, odnosno dokaz o tome da su stvari i prava stavljene na raspolaganje društvu, ukoliko je predviđena uplata novca, odnosno unošenje stvari i prava u društvo, aktom o osnivanju, čija je vrijednost procijenjena od strane ovlašćenog procjenitelja i

g) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje, te izjava direktora ili vršioca dužnosti direktora o prihvatanju dužnosti.

Član 38

Na upis u Registar osnivanja javnog preduzeća shodno se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na upis akcionarskog i društva sa ograničenom odgovornošću, u zavisnosti od oblika organizovanja javnog preduzeća.

Član 39

Uz prijavu za upis u Registar osnivanja organizacija ili drugih pravnih lica kojima je po zakonu povjereno vršenje javnih ovlašćenja podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene članom 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju ili drugi odgovarajući akt,

g) akt nadležnog organa da organizacija ili drugo pravno lice, kojem je po zakonu povjereno vršenje javnih ovlašćenja i koje ispunjava propisane uslove za obavljanje poslova, ako je to predviđeno posebnim zakonom,

d) odluka o imenovanju direktora ili vršioca dužnosti direktora, ako nije imenovan aktom o osnivanju i ovjereni potpis, uz izjavu o prihvatanju ove dužnosti,

đ) akt nadležnog organa o davanju javnog ovlašćenja organizaciji ili drugom pravnom licu, kojem je po zakonu povjereno vršenje javnih ovlašćenja i

e) akt nadležnog organa da organizacija ili drugo pravno lice, kojem je po zakonu povjereno vršenje javnih ovlašćenja i ispunjava propisane uslove za obavljanje poslova, ako je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 40

Uz prijavu za upis u Registar osnivanja poslovnog udruženja prilaže se ugovor o osnivanju, dokaz o uplati osnovnog kapitala u novcu, dokaz o stavljanju stvari i prava na raspolaganje poslovnom udruženju u skladu sa ugovorom, odluka o imenovanju zastupnika poslovnog udruženja i ovjeren potpis zastupnika poslovnog udruženja.

Član 41

Uz prijavu za upis u Registar osnivanja ustanove podnose se sljedeće isprave:

a) isprave utvrđene članom 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona,

b) akt o osnivanju ili drugi odgovarajući akt,

g) dokaz o iznosu sredstava za osnivanje i početak rada ustanove, odnosno dokaz da su stvari i prava koja se unose u ustanovu predata na raspolaganje ustanovi, ako su osnivačkim aktom ova sredstva utvrđena kao osnovni kapital,

d) odluka o imenovanju direktora i vršioca dužnosti direktora, ako nije imenovan aktom o osnivanju i ovjeren potpis, te izjava direktora ili vršioca dužnosti direktora o prihvatanju dužnosti,

đ) akt nadležnog organa da ustanova ispunjava propisane uslove za obavljanje poslova ustanove i

e) druge akte i isprave propisane posebnim propisima u zavisnosti od vrste ustanove.

Član 42

(1) Uz prijavu za osnivanja zadruge podnose se sljedeće isprave:

a) akt o osnivanju,

b) zadružna pravila,

v) dokaz o izvršenoj uplati ili unošenju udjela, odnosno sredstava osnivača u skladu sa osnivačkim aktom,

g) odluka o imenovanju direktora,

d) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje i izjava direktora ili vršioca dužnosti direktora o prihvatanju dužnosti i

đ) isprave predviđene posebnim zakonima.

(2) Na upis u sudski registar zadružnog saveza shodno se primjenjuje stav 1. ovog člana.

Član 43

Uz prijavu za upis osnivanja poslovne jedinice domaćeg pravnog lica podnose se sljedeće isprave:

a) akt o osnivanju,

b) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje, ako to lice nije imenovano aktom o osnivanju,

v) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje uz izjavu o prihvatanju dužnosti i

g) isprave utvrđene članom 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona.

Član 44

Uz prijavu za upis osnivanja poslovne jedinice stranog pravnog lica podnose se sljedeće isprave:

a) akt o osnivanju,

b) odluka o imenovanju lica ovlašćenog za zastupanje poslovne jedinice stranog pravnog lica, ukoliko isti nije imenovan osnivačkim aktom,

v) ovjeren potpis lica ovlašćenog za zastupanje uz izjavu o prihvatanju dužnosti,

g) isprave utvrđene članom 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona i

d) odobrenje nadležnog organa ako je to propisano posebnim zakonom za obavljanje određenih djelatnosti.

Član 45

Uz prijavu za upis prokure u Registar podnose se sljedeće isprave:

a) odluka o davanju prokure i

b) ovjeren potpis prokuriste uz izjavu o prihvatanju dužnosti, lična karta ili putna isprava na osnovu koje je utvrđen identitet lica, uvjerenje o prebivalištu, te dokaz o odobrenom boravku na teritoriji Bosne i Hercegovine, ukoliko je prokurista strano fizičko lice.

Član 46

Kod upisa promjena podataka u Registar koji su od značaja za pravni promet kao što su promjena naziva, sjedišta i djelatnosti subjekta upisa, promjena osnivača, lica ovlašćenog za zastupanje i drugih promjena, dostavlja se akt o izmjenama i dopunama tih promjena.

Član 47

(1) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala kod otvorenog akcionarskog društva po osnovu novih uloga podnose se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o povećanju osnovnog kapitala,

b) potvrda banke o upisanim i uplaćenim akcijama ili drugi dokaz povećanja osnovnog kapitala i

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske.

(2) Uz prijavu uslovnog povećanja osnovnog kapitala otvorenog akcionarskog društva prilaže se odluka skupštine društva o uslovnom povećanju kapitala. Uz prijavu za upis ukupnog iznosa za koji su izdate akcije u prethodnoj poslovnoj godini, na osnovu odluke o uslovnom povećanju osnovnog kapitala, podnose se sljedeće isprave:

a) izjava direktora da su akcije izdate za namjene određene u toj odluci i

b) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske.

(3) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala otvorenog akcionarskog društva po osnovu ovlašćenog kapitala podnose se sljedeće isprave:

a) odluka uprave društva o povećanju kapitala,

b) izvod iz statuta, odnosno odluka skupštine kojom je uprava ovlašćena za donošenje takve odluke i

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske.

(4) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala otvorenog akcionarskog društva pretvaranjem rezervi i neraspoređene dobiti u osnovni kapital podnose se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o povećanju osnovnog kapitala,

b) izvještaj nezavisnog revizora o finansijskim izvještajima na osnovu kojih se vrši povećanje osnovnog kapitala i

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske.

(5) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala zatvorenog akcionarskog društva po osnovu novih uloga podnose se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o povećanju osnovnog kapitala i

b) potvrda banke o uplaćenim akcijama ili drugi dokaz povećanja kapitala, odnosno izvještaj ovlašćenog procjenitelja kojim se utvrđuje vrijednost uloga nenovčanih uloga zajedno sa ispravama kojima se dokazuje pravo svojine na nenovčanim ulozima.

(6) Uz prijavu za upis u Registar uslovnog povećanog kapitala zatvorenog akcionarskog društva prilažu se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o povećanju kapitala,

b) izvještaj banke o uplaćenim akcijama ili drugi dokaz o povećanju osnovnog kapitala i

v) izjava direktora da su akcije izdate za namjene određene u toj odluci.

(7) Uz prijavu u Registar povećanja osnovnog kapitala po osnovu ovlašćenog kapitala kod zatvorenog akcionarskog društva podnose se sljedeće isprave:

a) odluka uprave društva o povećanju kapitala i

b) izvod iz statuta, odnosno odluka skupštine kojom je uprava ovlašćena za donošenje takve odluke.

(8) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala zatvorenog akcionarskog društva pretvaranjem rezervi i neraspoređene dobiti u osnovni kapital podnose se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o povećanju osnovnog kapitala i

b) izvještaj nezavisnog revizora o finansijskim izvještajima na osnovu kojih se vrši povećanje osnovnog kapitala sa mišljenjem ovlašćenog revizora o iznosu rezervi i neraspoređene dobiti za koji se povećava osnovni kapital.

(9) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala zatvorenog akcionarskog društva pretvaranjem potraživanja u ulog podnose se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o povećanju osnovnog kapitala,

b) nalaz sudskog vještaka o iznosu potraživanja koja se pretvaraju u akcije,

v) isprave kojima se dokazuje potraživanje koje se pretvara u akcije.

Član 48

(1) Uz prijavu za upis u Registar smanjenja osnovnog kapitala akcionarskog društva podnose se sljedeće isprave:

a) odluka skupštine akcionara o smanjenju osnovnog kapitala uz dokaz o objavljivanju odluke o smanjenju osnovnog kapitala sa pozivom povjeriocima da prijave svoja potraživanja u skladu sa zakonom,

b) dokaz o pozivanju akcionara za podnošenje akcija radi spajanja ili promjene nominalne vrijednosti u skladu sa zakonom, odnosno dokaz o poništavanju akcija ili oglašavanju akcija nevažećim,

v) rješenje Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske i

g) izvještaj revizora o finansijskim izvještajima na osnovu kojih se vrši smanjenje osnovnog kapitala.

(2) Uz prijavu za upis pojednostavljenog smanjenja osnovnog kapitala nastalog sprovođenjem odluke shodno se primjenjuje odredba stava 1. ovog člana.

Član 49

(1) Uz prijavu za upis u Registar povećanja osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću po osnovu novih uloga, pretvaranjem rezervi i neraspoređene dobiti, te pretvaranjem potraživanja u ulog, shodno se primjenjuju odredbe člana 47. koje se odnose na povećanje osnovnog kapitala kod zatvorenog akcionarskog društva.

(2) Uz prijavu za upis smanjenja osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću prilaže se i odluka o smanjenju kapitala društva i dokaz da su povjerioci subjekta upisa obaviješteni o namjeravanom smanjenju kapitala.

Član 50

(brisano)

Član 51

(1) Uz prijavu za upis u registar pristupanja novog člana ortačkog društva prilaže se izmjena akta o osnivanju.

(2) Uz prijavu za upis prestanka članskog odnosa u ortačkom društvu prilaže se isprava kojom se dokazuje osnov prestanka članskog odnosa i izmjene akta o osnivanju.

(3) Uz prijavu za upis u registar pristupanja novog člana komanditnog društva i društva sa ograničenom odgovornošću prilaže se odluka organa upravljanja subjekta upisa, odnosno ugovor o prenosu udjela, kao i izmjene i dopune osnivačkog akta odnosno statuta.

(4) Uz prijavu za upis prestanka članskog odnosa u komanditnom društvu i društvu sa ograničenom odgovornošću prilaže se isprava kojom se dokazuje osnov prestanka članskog odnosa i izmjene i dopune osnivačkog akta odnosno statuta.

Član 52

(1) Uz prijavu za upis u registar promjene naziva subjekta upisa prilaže se odgovarajući akt o promjeni naziva.

(2) Uz prijavu za upis u registar promjene sjedišta subjekta upisa prilaže se odgovarajući akt o promjeni sjedišta subjekta upisa.

(3) Uz prijavu za upis promjene djelatnosti subjekta upisa prilaže se odgovarajući akt o promjeni djelatnosti i odobrenje nadležnog organa, ako je to propisano posebnim zakonom.

(4) Uz prijavu za upis u registar promjene odgovornosti subjekta upisa za obaveze drugih subjekata upisa u pravnom prometu prilaže se ugovor, odnosno njegove izmjene.

(5) Uz prijavu za upis promjene lica ovlašćenog za zastupanje subjekta upisa prilaže se odluka nadležnog organa subjekta upisa kojom je jedno lice razriješeno, odnosno kojom tom licu prestaje pravo zastupanja, a drugo lice imenovano odnosno ovlašćeno za zastupanje, kao i obim ovlašćenja tog lica, ovjeren potpis tog lica, te izjava direktora ili vršioca dužnosti direktora o prihvatanju dužnosti.

(6) Uz prijavu za upis u registar promjene osnivača ili povećanja, odnosno smanjenja broja osnivača ili promjene osnivačkog udjela prilaže se ugovor, odnosno odluka o promjeni osnivača odnosno udjela. Za novog člana društva potrebno je priložiti isprave utvrđene članom 32. stav 1. t. a), b) i v) ovog zakona i dokaz o izmirenim obavezama po osnovu poreza za novog člana društva.

(7) Uz prijavu promjene člana, odnosno prestanka svojstva člana prilaže se dokaz o izmirenim obavezama po osnovu poreza za društvo i lice kojem svojstvo člana prestaje.

V – ISPRAVE NEOPHODNE ZA UPIS STATUSNIH PROMJENA I PROMJENA OBLIKA POSLOVNIH SUBJEKATA

Član 53

(1) Uz prijavu za upis u registar spajanja uz pripajanje poslovnog subjekta podnose se sljedeće isprave:

a) ugovor o pripajanju,

b) nalaz ovlašćenog sudskog vještaka o vrijednosti imovine koja učestvuje u pripajanju, sa obrazloženjem, i izvještaj nezavisnog revizora o spajanju uz pripajanje,

v) saglasnost skupština poslovnih subjekata na ugovor o pripajanju i

g) dokaz o objavljivanju nacrta ugovora o spajanju uz pripajanje.

(2) U slučaju da u pripajanju učestvuje javno preduzeće, pored isprava navedenih u stavu 1. ovog člana, prilaže se i saglasnost nadležnog organa na ugovor o pripajanju.

(3) Ako se pripajanjem povećava osnovni kapital poslovnog subjekta kojem se drugi poslovni subjekt pripaja, podnosi se i dokaz o visini ukupnog osnovnog kapitala.

(4) Ako se 90% osnovnog kapitala zavisnog preduzeća nalazi u vlasništvu matičnog preduzeća kome se zavisno pripaja, nije potrebno prilagati odluku skupštine društva sticaoca, kao ni izvještaj upravnog odbora i izvještaj o nezavisnoj reviziji spajanja uz pripajanje pod uslovom da:

a) nacrt ugovora o spajanju uz pripajanje bude objavljen najkasnije 30 dana prije dana održavanja skupštine zavisnog društva, na kojoj se odlučuje o spajanju uz pripajanje, a ako je to društvo otvoreno akcionarsko društvo, objavljivanje se vrši i najmanje u jednim dnevnim novinama koje se prodaju na cijelom području Republike Srpske,

b) članovima društva sticaoca u njegovom sjedištu bude omogućen uvid u nacrt ugovora o spajanju uz pripajanje, finansijski izvještaji svih društava koji prestaju pripajanjem u posljednje tri godine i poseban računovodstveni izvještaj za tekuću godinu, ako je takav izvještaj obavezan za spajanje uz pripajanje, najmanje 30 dana prije dana održavanja skupštine akcionara društva prestalog pripajanjem na kojoj se odlučuje o spajanju uz pripajanje i

v) jedan ili više članova/akcionara društva sticaoca sa najmanje 5% udjela/akcija sa pravom glasa o spajanju uz pripajanje ne zahtijeva održavanje skupštine tog društva radi odlučivanja o spajanju uz pripajanje, u roku od 30 dana od dana održavanja skupštine društva koje prestaje pripajanjem, na kojoj je usvojen nacrt ugovora o spajanju uz pripajanje.

Član 54

(1) Na spajanje uz osnivanje poslovnog subjekta primjenjuju se odredbe ovog zakona o spajanju uz pripajanje poslovnog subjekta, ako drugim zakonom nije drugačije propisano.

(2) Na statusne promjene, podjelu i odvajanje poslovnog subjekta primjenjuju se odredbe ovog zakona o spajanju uz pripajanje poslovnog subjekta.

Član 55

Uz prijavu za upis novog poslovnog subjekta nastalog podjelom prilaže se odluka skupštine o podjeli poslovnog subjekta i diobni bilans odobren od skupštine.

Član 56

Uz prijavu za upis promjene oblika poslovnog subjekta prilaže se odluka skupštine, odnosno drugog organa poslovnog subjekta o promjeni oblika, a u slučaju promjene otvorenog akcionarskog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću, ortačko ili komanditno društvo, uz prijavu se prilaže i rješenje Komisije za hartije od vrijednosti, kao i u drugim slučajevima propisanim posebnim zakonima.

Član 57

Na prijave, odnosno sadržaj isprava uz prijavu za upis statusnih promjena i obaveznih podataka o subjektima upisa primjenjuju se odredbe ovog zakona koje uređuju upis u sudski registar osnivanja odgovarajućeg oblika poslovnog subjekta.

Član 58

(1) Ako nadležni sud donese odluku o sprovođenju postupka likvidacije, odnosno otvaranja postupka stečaja, dužan je dostaviti rješenje registarskom sudu.

(2) Registarski sud po službenoj dužnosti, a po prijemu rješenja iz stava 1. ovog člana, donosi rješenje o upisu oznake ‘u stečaju’, odnosno ‘u likvidaciji’, te upis promjene lica ovlašćenog za zastupanje u ličnosti stečajnog, odnosno likvidacionog upravnika i rješenje dostavlja stečajnom, odnosno likvidacionom upravniku, Agenciji elektronskim putem, koje objavljuje na oglasnoj tabli suda, dok se u glavnoj knjizi registra sačinjava zabilješka koja sadrži naziv organa koji je donio rješenje, broj i datum rješenja i status postupka.

(3) Kad nadležni organ donese odluku o zabrani obavljanja određene djelatnosti, odnosno poslova subjekta upisa, obavezan je po pravosnažnosti odluke proslijediti tu odluku elektronskim putem Agenciji.

(4) Agencija odluku iz stava 3. ovog člana elektronskim putem prosljeđuje nadležnom registarskom sudu radi upisa u Registar zabrane obavljanja djelatnosti.

(5) Nadležni registarski sud, po prijemu odluke iz stava 4. ovog člana, po službenoj dužnosti, upisuje zabranu obavljanja djelatnosti u Registar i elektronskim putem obavještava Agenciju, o čemu u glavnoj knjizi Registra sačinjava zabilješku koja sadrži naziv organa, broj i datum odluke i činjenicu zabrane konkretne djelatnosti.

(6) Zabilješke se upisuju u glavnu knjigu Registra, u dijelu predviđenom za napomene.

Član 58a

Uz prijavu za registraciju stečajne mase podnose se sljedeće isprave:

a) rješenje nadležnog suda o obustavi stečajnog postupka protiv stečajnog dužnika i nastavku postupka u odnosu na stečajnu masu,

b) rješenje nadležnog suda o zaključenju stečajnog postupka i imenovanju stečajnog upravnika kao lica ovlašćenog za zastupanje stečajne mase,

v) ovjeren potpis stečajnog upravnika,

g) lična karta stečajnog upravnika,

d) rješenje nadležnog suda o zaključenju stečajnog postupka, odnosno izjava stečajnog upravnika data pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću o okončanju svih poslova iz rješenja o zaključenju stečajnog postupka, uključujući i okončanje namirenja povjerilaca u skladu sa propisom kojim se uređuje stečajni postupak,

đ) druge isprave kao osnov promjene podataka u Registru, odnosno izvršene zabilježbe u Registru.

Član 59

Ako je posebnim zakonima utvrđeno davanje saglasnosti, odobrenja, uvjerenja, ovlašćenja, potvrde ili drugih odgovarajućih akata, kao uslov za upis kod registarskog suda, uz prijavu za upis u sudski registar, Agenciji se prilažu i ti akti.

Član 60

Upis u registar nije uslovljen postojanjem akta (rješenja, odobrenja ili potvrde) kojima se utvrđuju tehničke i druge karakteristike poslovnog prostora subjekta upisa, odnosno odobrenjem za njegovo korišćenje, osim ako je to utvrđeno posebnim zakonom.

VI – ODLUKE NADLEŽNOG REGISTARSKOG SUDA

Član 61

(1) U postupku upisa u Registar sud odlučuje rješenjem ili zaključkom.

(2) Rješenjem se odlučuje o zahtjevu za upis osnivanja i svih promjena podataka od značaja za pravni promet, a koje se upisuju u sudski registar.

(3) Zaključkom sud odlučuje o pitanjima koja se odnose na upravljanje postupkom.

(4) Nadležni registarski sud odbija prijavu za registraciju ukoliko ocijeni da nisu ispunjeni materijalni uslovi za upis u registar.

(5) O zahtjevu za upis u registar odlučuje sudija pojedinac, a u drugom stepenu odlučuje vijeće sastavljeno od trojice sudija.

(6) U postupku za upis u registar nije dozvoljeno vraćanje u pređašnje stanje.

(7) Protiv pravosnažnog rješenja o upisu u Registar nije dopuštena revizija, niti ponavljanje postupka.

(8) Na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom, a tiču se upisa u Registar, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

Član 62

(1) Rješenje po zahtjevu za upis u Registar nadležni registarski sud donosi, po pravilu, bez održavanja ročišta, u roku od dva dana od dana uredno zaprimljene prijave.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može zakazati ročište kad ocijeni da je to neophodno radi izjašnjenja ili utvrđivanja odlučujućih činjenica.

(3) Registarski sud može i izvan ročišta saslušati učesnika u postupku i drugog lica ako nalazi da je to potrebno radi unosa ispravnih podataka u Registar.

Član 63

(1) Rješenje o upisu u Registar i izvod izdaje se u materijalnom i elektronskom obliku na obrascu koji sadrži osnovne podatke o subjektu upisa.

(2) Rješenje u materijalnom obliku sadrži naziv i pečat nadležnog registarskog suda, ime i prezime sudije, datum donošenja rješenja i opšte i posebne podatke utvrđene ovim zakonom.

(3) Rješenje u elektronskom obliku sadrži elektronski potpis u skladu sa Zakonom o elektronskom dokumentu Republike Srpske i Zakonom o elektronskom potpisu Republike Srpske, kao i naziv nadležnog registarskog suda, ime i prezime sudije, datum donošenja rješenja i opšte i posebne podatke utvrđene ovim zakonom.

(4) Rješenje o upisu subjekta upisa u Registar sadrži MB koji dodjeljuje Agencija, MBS – broj koji softver automatski generiše prilikom otvaranja novog dosijea poslovnog subjekta kod suda, JIB dodijeljen od nadležnog poreskog organa Republike Srpske i carinski broj, odnosno poreski identifikacioni broj (PIB) za poslovne subjekte koji se registruju za obavljanje spoljnotrgovinskog poslovanja dodijeljen od Uprave za indirektno oporezivanje BiH, ako je pribavljen.

(5) Rješenje kojim se odbija zahtjev ili odbacuje prijava podnosioca prijave, ili ako se istim rješava o prijedlozima učesnika koji su međusobno suprotni obavezno sadrži uvod, izreku i obrazloženje i izdaje se u materijalnom i elektronskom obliku.

Član 63a

(1) Ako je nadležni registarski sud po podnesenoj e-prijavi izvršio upis subjekta upisa u Registar, podnosiocu prijave elektronskim putem dostavlja se:

a) rješenje u formi elektronskog dokumenta, koje je potpisano elektronskim potpisom sudije sa elektronskim pečatom registarskog suda,

b) druga zakonom propisana dokumentacija u formi elektronskog dokumenta koja je potrebna radi obavljanja poslovne djelatnosti registrovanog subjekta upisa.

(2) Radnjom iz stava 1. ovog člana okončava se postupak elektronske registracije subjekta upisa.

(3) Dokumenti iz stava 1. ovog člana izdaju se podnosiocu prijave na njegov zahtjev putem Agencije i u pisanom obliku, u skladu sa propisom kojim se uređuje elektronski dokument, bez zahtjeva za uplatu dodatne takse.

Član 63b

(1) Ako je registarski sud uočio određene nedostatke za registraciju subjekta upisa, registarski sud zaključkom nalaže da se otklone ti nedostaci u određenom roku i o tome podnosioca prijave obavještava elektronskim putem.

(2) Prethodno popunjena e-prijava će, u cilju otklanjanja nedostataka iz stava 1. ovog člana, biti otvorena za izmjene.

(3) Nakon otklanjanja navedenih nedostataka i izmjena prethodno unesenih podataka, podnosilac prijave u postupku elektronske registracije, u roku iz člana 64. ovog zakona, može ponovo elektronski potpisati i poslati e-prijavu.

Član 64

(1) Zaključak se izdaje u materijalnom i elektronskom obliku i sadrži podatke iz člana 30. st. 2. i 3. ovog zakona, kao i naziv subjekta upisa i predmet prijave, nalog subjektu upisa da u određenom roku, koji ne može biti kraći od tri niti duži od 15 dana, otkloni utvrđene nedostatke prijave, odnosno ispravi ili pribavi određene isprave od nadležnog organa, odnosno institucije, kao i pravne posljedice nepostupanja po zaključku.

(2) Sud vodi računa da se nepravilnosti iz stava 1. ovog člana otklone u razumnom roku.

(3) Ukoliko podnosilac prijave ne otkloni utvrđene nedostatke na koje ga je sud pozvao zaključkom iz stava 1. ovog člana, sud će prijavu odbaciti.

Član 65

(1) Podnosilac prijave može povući prijavu za upis u Registar do donošenja pravosnažnog rješenja.

(2) Kad podnosilac prijave povuče prijavu za upis u Registar, sud rješenjem obustavlja postupak.

VII – PRAVNA SREDSTVA

Član 66

(1) Protiv rješenja o upisu u Registar može se izjaviti žalba nadležnom drugostepenom sudu, u roku od osam dana od dana prijema prvostepene odluke, o čemu sud obavještava Agenciju.

(2) U postupku elektronske registracije, rok za žalbu se računa od trenutka prijema rješenja iz člana 63a. ovog zakona, u skladu sa propisom kojim se uređuje elektronski dokument.

(3) Nadležni registarski sud može izmijeniti svoje rješenje ako su uz žalbu priloženi dokumenti i isprave i time ispunjeni svi uslovi za upis u Registar.

(4) Pravo na žalbu ima subjekat upisa i lice koje za to ima pravni interes.

(5) Lice koje smatra da su mu rješenjem o upisu povrijeđena prava i na zakonu zasnovani interesi, a nije mu dostavljen prepis rješenja, žalbu može podnijeti u roku od 15 dana od dana objave rješenja o upisu na internet stranici ili oglasnoj tabli Agencije, a najkasnije u roku od 60 dana od dana objavljivanja upisa u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

(6) Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

Član 67

(1) Nadležni registarski sud povodom žalbe može zahtjev za upis riješiti drugačije u slučaju da utvrdi da je žalba osnovana, a nije neophodno provoditi dopunski postupak i ako se time ne vrijeđaju prava drugih lica utemeljena na pobijanom rješenju.

(2) Nadležni registarski sud odbacuje neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu.

(3) Ukoliko nadležni registarski sud ne postupi u skladu s odredbama st. 1. i 2. ovog člana, dužan je da, u roku od tri dana, žalbu sa spisom dostavi drugostepenom sudu na odlučivanje.

Član 68

Rješavajući po žalbi, drugostepeni sud:

a) odbacuje žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu i nedozvoljenu ako to nije učinio registarski sud,

b) odbija žalbu kao neosnovanu i potvrđuje rješenje registarskog suda,

v) uvažava žalbu i rješenje registarskog suda, ukida i, prema potrebi, predmet vraća na ponovni postupak ili

g) preinačava rješenje registarskog suda.

Član 69

(1) Kada drugostepeni sud preinači prvostepeno rješenje i prihvati zahtjev za upis u registar, u svom rješenju određuje sadržaj upisa u registar na osnovu kojeg će registarski sud obaviti upis u Registar.

(2) Kada drugostepeni sud preinači rješenje o upisu prvostepenog suda i odbije zahtjev za upis u registar, prvostepeni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev lica koje ima pravni interes donosi rješenje o brisanju i briše izvršeni upis ili predlaže likvidaciju subjekta upisa i taj zahtjev bilježi u Registru.

(3) Kada drugostepeni sud ukine rješenje prvostepenog suda, sud po službenoj dužnosti briše provedeni upis.

Član 70

(1) Drugostepeni sud preinačava rješenje registarskog suda:

a) ako je registarski sud pogrešno ocijenio isprave, a rješenje suda je zasnovano isključivo na tim ispravama,

b) ako je registarski sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je zasnovano rješenje i

v) ako je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a registarski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

(2) Drugostepeni sud u svom rješenju određuje sadržaj upisa u registar na osnovu kojeg registarski sud obavlja upis u Registar.

(3) Na osnovu rješenja kojim se određuje upis ili odbija zahtjev za upis u registar, registarski sud, po službenoj dužnosti, upisuje u registar, odnosno briše upis na način da donosi novo rješenje o upisu podataka za subjekt upisa, a podaci na rješenju donesenom na osnovu drugostepenog rješenja se smatraju upisanim danom donošenja drugostepenog rješenja.

Član 71

(1) Rješenje po žalbi donosi se u roku od 30 dana.

(2) Rok iz stava 1. ovog člana teče:

a) ako registarski sud sam rješava po žalbi od dana kada je stranka podnese ili

b) ako po žalbi rješava drugostepeni sud od dana kada zaprimi spis registarskog suda sa žalbom.

(3) Ako drugostepeni sud ukine rješenje registarskog suda, registarski sud donosi novo rješenje u roku propisanom članom 10. ovog zakona.

(4) Odluku donesenu po žalbi prvostepeni sud elektronskim putem prosljeđuje Agenciji radi upisa.

Član 72

(1) Registrovani poslovni subjekt putem Agencije prijavljuje nadležnom registarskom sudu sve izmjene podataka od značaja za pravni promet u roku od 30 dana od dana nastanka tih promjena. Smatra se da je izmjena nastala danom pravosnažnosti odluke o izmjeni.

(2) Pored postojećeg podatka koji se mijenja, svaka izmjena obaveznih podataka unosi se u Registar sa datumom izvršene izmjene.

(3) U slučaju prestanka subjekta upisa, u Registar se, pored postojećih podataka, unose i podaci da je subjekt upisa u postupku stečaja ili likvidacije.

VIII – BRISANjE UPISA U REGISTAR I LIKVIDACIJA

1. Brisanje neosnovanog konačnog upisa u Registar

Član 73

(1) Za brisanje iz Registra nadležan je sud koji je izvršio upis.

(2) Lice koje ima pravni interes može nadležnom registarskom sudu podnijeti zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa.

(3) Zahtjev iz stava 2. ovog člana podnosi se u roku od 15 dana od dana objave rješenja o upisu na internet stranici Agencije, a najkasnije u roku od 60 dana od dana objavljivanja upisa u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Član 74

(1) Nadležni registarski sud briše neosnovani upis na zahtjev lica koje ima pravni interes ili po službenoj dužnosti u slučaju da se u postupku utvrdi:

a) da je upis izvršen bez podnošenja propisane isprave,

b) da su nakon donošenja rješenja o upisu propisani drugi uslovi za registraciju poslovnog subjekta, a poslovni subjekt je propustio uskladiti iste u propisanom roku i

v) u drugim slučajevima u kojima je po zakonu upis bio nedopušten ili je naknadno postao nedopušten.

(2) Registarski sud i lice koje ima pravni interes mogu pokrenuti postupak za brisanje neosnovanog izvršenog upisa najkasnije u roku od jedne godine od dana donošenja rješenja kojim je izvršen neosnovani upis u sudski registar.

Član 75

(1) Nadležni registarski sud, po službenoj dužnosti ili po zahtjevu lica koje ima pravni interes, obavještava subjekat upisa i Agenciju o pokrenutom postupku brisanja, odnosno o podnesenom zahtjevu, uz poziv poslovnom subjektu da se u određenom roku izjasni o zahtjevu i/ili dostavi neophodne isprave.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, nadležni registarski sud zakazuje ročište radi utvrđivanja odlučujućih činjenica na koje poziva subjekt upisa čije se brisanje traži i podnosioca zahtjeva za brisanje subjekta upisa.

(3) Nakon utvrđenih činjenica, sud donosi rješenje o brisanju konačnog upisa, odnosno odbijanju zahtjeva za brisanje ili o obustavljanju postupka.

(4) Neosnovani upis briše se po pravosnažnosti rješenja i o brisanju donesenom u ovom postupku obavještava se Agencija.

(5) Agencija o brisanju neosnovanog upisa u registar obavještava elektronskim putem organe utvrđene odredbom člana 85. ovog zakona.

Član 76

(1) Posebna kategorija podnosilaca zahtjeva obuhvata:

a) Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske,

b) Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine,

v) Poreska uprava Republike Srpske.

(2) Lice koje pripada posebnoj kategoriji podnosioca zahtjeva može pokrenuti postupak brisanja subjekta upisa iz registra iz sljedećih razloga:

a) ako su lažne isprave, odnosno lažne informacije korišćene za upis u Registar,

b) ako su lažne isprave, odnosno lažne informacije korišćene za produženje registracije,

v) ako se subjekat registracije koristi ili je korišćen za organizovani kriminal.

Član 77

(1) Postupak po zahtjevu za brisanje je hitan.

(2) U roku od osam dana od dana prijema zahtjeva za brisanje iz Registra, nadležni registarski sud, uz obavještenje subjektu upisa o podnesenom zahtjevu, zakazuje ročište za raspravu, na koje poziva subjekt upisa čije se brisanje traži i podnosioca zahtjeva, te po potrebi zainteresovane strane.

(3) Obavještenje iz stava 1. ovog člana upućuje se na raspoloživu adresu sjedišta subjekta upisa iz Registra za dostavljanje pismena i adresu pribavljenu i predloženu od strane podnosioca zahtjeva.

(4) Izostanak sa ročišta za raspravu, odnosno izostanak pismenog izjašnjenja na zahtjev za brisanje ne sprečava sud da donese rješenje o brisanju iz registra subjekta protiv koga je podnesen zahtjev.

(5) Ročište za raspravu po podnesenom zahtjevu za brisanje nadležni registarski sud zakazuje u roku propisanom u stavu 1. ovog člana, najkasnije 30 dana od dana prijema zahtjeva za brisanje.

Član 78

(1) U slučaju neuredne dostave zahtjeva i poziva na ročište za raspravu po zahtjevu za brisanje, sud zahtjev i poziv za ročište za raspravu objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske” i na oglasnoj tabli suda, dva dana od dana obavještenja o neurednoj dostavi.

(2) Uz objavljivanje poziva iz stava 1. ovog člana, sud poziva zainteresovane strane da se izjasne o predloženom brisanju.

(3) Zainteresovane strane su:

a) povjerioci subjekta upisa,

b) lica koja imaju pravni interes u subjektu upisa,

v) članovi subjekta upisa i

g) lica ovlašćena za zastupanje subjekta upisa.

(4) Pravosnažno rješenje o brisanju subjekta upisa se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske” i na oglasnoj tabli suda.

(5) O pokrenutom postupku za brisanje subjekta upisa se, po službenoj dužnosti, upisuje napomena u glavnu knjigu Registra, a konačno brisanje unosi se po pravosnažnosti rješenja o brisanju poslovnog subjekta iz Registra.

(6) U slučaju brisanja neosnovanog konačnog upisa, kojim je izvršen upis osnivanja poslovnog subjekta, Registar sadrži spisak brisanih subjekata upisa, a osnivač brisanog subjekta upisa ne može prijaviti za registraciju novi subjekt upisa sve dok postoje okolnosti koje su predstavljale razlog za brisanje, odnosno posljedice odluka nadležnog organa koje su prethodile brisanju subjekta upisa.

Član 79

Svi subjekti upisa, bez obzira na oblik organizovanja, koji ne usklade oblik organizovanja, kao i opšte akte u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima i drugim posebnim propisima u rokovima određenim zakonom, brisaće se iz Registra nakon provedenog postupka likvidacije.

2. Postupak likvidacije

Član 80

(1) Registarski sud pokreće postupak likvidacije rješenjem, koje donosi za sve poslovne subjekte iz člana 79. ovog zakona koji su upisani u Registar i o tome elektronskim putem obavještava Agenciju.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli suda, internet stranici i oglasnoj tabli Agencije, te se dostavlja:

a) likvidacionom dužniku,

b) vlasnicima kapitala poslovnog subjekta,

v) Poreskoj upravi Republike Srpske,

g) Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine,

d) javnim registrima u kojima se nalazi upisana imovina likvidacionog dužnika,

đ) drugim licima u skladu sa propisom kojim se uređuje likvidacioni postupak.

(3) Registarski sud u rješenju iz stava 1. ovog člana poziva likvidacione dužnike da, u roku od tri mjeseca od dana objave rješenja, obavijeste registarski sud o imovini likvidacionog dužnika, te da je navedu i poziva povjerioce likvidacionih dužnika da u istom roku prijave svoje potraživanje prema likvidacionom dužniku i navedu pravni osnov po kojem su ta potraživanja nastala.

Član 81

(1) Ako sud po isteku roka iz člana 80. stav 3. ovog zakona utvrdi da likvidacioni dužnik nema imovine ili da je ona neznatne vrijednosti, a nema prijavljenih potraživanja prema likvidacionom dužniku, donosi rješenje kojim se likvidacioni postupci zaključuju za sve likvidacione dužnike za koje je ta pretpostavka ispunjena i objavljuje ga na oglasnoj tabli suda, te obavještava elektronskim putem Agenciju, koja na svojoj internet stranici i oglasnoj tabli objavljuje ovo rješenje.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana se dostavlja:

a) vlasnicima kapitala poslovnog subjekta,

b) drugim licima u skladu sa propisom kojim se uređuje likvidacioni postupak.

Član 82

(1) Članovi subjekta upisa iz člana 79. ovog zakona mogu u roku od tri mjeseca od dana objave rješenja iz člana 80. ovog zakona zatražiti da im sud, srazmjerno njihovom učešću u vlasništvu, prenese ostatak likvidacione mase društva.

(2) Članovi subjekta upisa iz stava 1. ovog člana kojima se prenese ostatak likvidacione mase odgovaraju za obaveze subjekta upisa povjeriocima koji se pojave nakon proteka roka iz člana 80. stav 3. ovog zakona do visine ostatka likvidacione mase koji im je prenesen.

(3) Odgovornost prema povjeriocima iz stava 2. ovog člana prestaje protekom roka od jedne godine od dana objave rješenja iz člana 81. stav 1. ovog zakona.

(4) Nakon proteka roka iz stava 1. ovog člana, sud će brisati poslovne subjekte iz člana 79. ovog zakona iz Registra i o tome će elektronskim putem obavijestiti Agenciju.

(5) (brisano)

Član 83

(1) Ako registarski sud utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za zaključenje likvidacionog postupka iz člana 81. stav 1. ovog zakona, postupak likvidacije će se nastaviti u skladu sa odredbama Zakona o likvidacionom postupku.

(2) Prije donošenja prijedloga za pokretanje likvidacionog postupka, registarski sud će pozvati povjerioce koji su svoje potraživanje prijavili ili prijavljuju potraživanje da solidarno uplate predujam za pokriće troškova likvidacionog postupka u roku od 15 dana.

(3) Ukoliko povjerioci ne uplate predujam u propisanom roku, prijave potraživanja će se odbaciti, a postupak će se okončati u skladu sa odredbom člana 81. ovog zakona.

(4) Povjerilac koji je predujmio troškove postupka ima pravo na njihov povrat u postupku namirenja iz likvidacione mase. Troškovi se namiruju prije namirenja potraživanja prijavljenih u likvidacionom postupku.

Član 84

U postupku brisanja subjekta upisa iz člana 79. ovog zakona, po sili zakona, povjerioci ne snose troškove postupka, i nisu u obavezi uplate avansa.

Član 84a

(1) Poslovni subjekt u skraćenom dobrovoljnom likvidacionom postupku, u skladu sa propisom kojim se uređuje likvidacioni postupak, briše se iz Registra.

(2) Istovremeno uz brisanje poslovnog subjekta iz Registra, u Registar se unose:

a) lično ime, jedinstveni matični broj i adresa vlasnika kapitala – ako je fizičko lice, odnosno naziv, sjedište i MB vlasnika kapitala – ako je pravno lice,

b) neograničena solidarna odgovornost lica iz tačke a) ovog člana za obaveze brisanog poslovnog subjekta u roku od tri godine nakon brisanja poslovnog subjekta iz Registra.

IX – OBAVEZNA OBAVJEŠTENjA

Član 85

Agencija rješenje o upisu subjekta upisa u Registar dostavlja:

a) podnosiocu prijave,

b) administrativnoj službi opštine, odnosno grada prema sjedištu subjekta upisa,

v) Privrednoj komori Republike Srpske,

g) Ministarstvu privrede i preduzetništva Republike Srpske,

d) Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine i Službi za strance pri Ministarstvu bezbjednosti Bosne i Hercegovine za subjekte upisa sa elementima stranog ulaganja,

đ) Republičkom zavodu za statistiku,

e) Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, prema sjedištu subjekta upisa radi registracije,

ž) Upravi za indirektno oporezivanje, prema sjedištu subjekta upisa, ukoliko je subjekt upisa registrovan za spoljnotrgovinsko poslovanje,

z) nadležnim regulatornim organima, u skladu sa posebnim propisima koji utvrđuju uslove i izdaju dozvole odnosno odobrenja za obavljanje pojedinih djelatnosti, ako je subjekt upisa registrovan za takvu djelatnost i

i) Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.

Član 86

(1) Nadležni registarski sud koji vodi glavnu knjigu Registra, na zahtjev lica ovlašćenog za zastupanje subjekta upisa odnosno člana organa upravljanja poslovnog subjekta odnosno nadležnog državnog organa, dužan je izdati izvod iz Registra. Uvjerenje, odnosno potvrdu o činjenicama upisanim u Registar sud izdaje na pismeni zahtjev zainteresovanog lica.

(2) Izvod, kao i uvjerenja i potvrde iz registra predstavlja javnu ispravu.

(3) Uvid u isprave i druge akte iz zbirke isprava subjekta upisa može se izvršiti ako za to postoji opravdan pravni interes, uz odobrenje ovlašćenog lica i uz prisustvo ovlašćenog službenika suda.

(4) Zahtjevi za izdavanje javnih isprave iz ovog člana podnose se Agenciji koja ih elektronskim putem prosljeđuje nadležnom registarskom sudu, a ove isprave podnosioci zahtjeva preuzimaju u Agenciji uz dokaz uplate takse, ako je ona posebnim propisom predviđena.

(5) U postupku elektronske registracije zahtjev za izdavanje javnih isprava iz ovog člana podnosi se elektronskim putem uz dokaz o uplati takse.

(6) Javna isprava iz ovog člana izdaje se u formi elektronskog dokumenta i dostavlja se licima iz stava 1. ovog člana elektronskim putem, a po njihovom zahtjevu dostavljaju se javne isprave i u pisanom obliku putem Agencije, u skladu sa propisom kojim se uređuje elektronski dokument.

Član 87

(1) Nakon upisa u Registar osnivanja, statusnih i drugih promjena, kao i podataka od značaja za pravni promet subjekta upisa, sud odgovarajući upis objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a Agencija na svojoj internet stranici.

(2) Troškove objavljivanja upisa u registar u “Službenom glasniku Republike Srpske” snosi podnosilac prijave.

(3) Tekst oglasa za objavljivanje upisa osnivanja iz stava 1. ovog člana sadrži podatke koji se upisuju u Registar, osim podataka koji se Zakonom o zaštiti ličnih podataka smatraju ličnim podacima.

(4) Tekst oglasa za objavljivanje statusnih promjena i drugih promjena podataka od značaja za pravni promet sadrži podatke koji se upisuju u Registar, osim podataka koji se Zakonom o zaštiti ličnih podataka smatraju ličnim podacima.

X – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 88

(1) Uspostavljanje jedinstvene baze podataka poslovnih subjekata koji podliježu sudskoj registraciji vrši Agencija.

(2) Agencija će preuzeti podatke o postojećim subjektima upisa iz dosadašnjih registara nadležnih sudova.

(3) U slučaju da se prilikom preuzimanja, na osnovu podataka i isprava, utvrdi da neki subjekt upisa nije aktivan, Agencija će pozvati subjekt upisa na adresu iz dostupnih isprava, odnosno Registra da se u roku od 30 dana izjasni o statusu, odnosno da dostavi potrebne podatke, odnosno isprave.

(4) Ako subjekt upisa ne postupi po traženju iz stava 3. ovog člana, Agencija će informaciju o subjektu upisa zatražiti od nadležnog poreskog organa prema sjedištu subjekta upisa.

Član 89

(1) Agencija, u saradnji sa Vladom Republike Srpske, osigurava softverski program, tehničku ispravnost, održavanje i isporuku elektronskih podataka glavne knjige Registra i pravilno i trajno funkcionisanje JIS-a.

(2) U slučaju narušavanja informacione bezbjednosti, administrator JIS-a ili drugo ovlašćeno lice Agencije takav slučaj prijavljuje Ministarstvu za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, koje o preduzetim aktivnostima obavještava Agenciju.

(3) Svako neovlašćeno raspolaganje podacima iz JIS-a smatra se narušavanjem informacione bezbjednosti.

(4) Na sva pitanja koja se odnose na informacionu bezbjednost, a koja nisu regulisana ovim zakonom, primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje informaciona bezbjednost Republike Srpske.

(5) Ministar pravde će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik kojim se propisuje postupak elektronske registracije iz člana 7a. ovog zakona.

(6) Ministar pravde će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik kojim se propisuje korišćenje, tehničke karakteristike i održavanje elektronskog dijela registra iz člana 5. stav 3. ovog zakona.

Član 89a

(1) Postupak elektronske registracije omogućava se za društva sa ograničenom odgovornošću, čiji su osnivači domaća fizička ili pravna lica.

(2) Postupak elektronske registracije i rezervacije poslovnog imena počeće da se sprovodi kada se za to steknu tehnički uslovi.

(3) Odluku o ispunjenosti tehničkih uslova iz stava 2. ovog člana, koji se odnose na početak elektronske registracije donosi Vlada Republike Srpske.

Član 90

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 42/05, 118/09 i 102/12).

Član 91

Ovaj zakon objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske” i stupa na snagu 1. decembra 2013. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj

(“Sl. glasnik RS”, br. 15/2016)

Član 41

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske

0

ZAKON O RAČUNOVODSTVU I REVIZIJI REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 94/2015)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se oblast računovodstva i revizije koja obuhvata pitanja od značaja za organizaciju i funkcionisanje sistema knjigovodstva i računovodstva, pripremu i prezentaciju finansijskih izvještaja, organizaciju i rad Savjeta za računovodstvo i reviziju Republike Srpske, reviziju finansijskih izvještaja, sticanje zvanja, sertifikaciju i licenciranje, kao i druga pitanja od značaja za računovodstvo i reviziju.

Član 2

(1) Pojmovi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) računovodstvo je sistem čije funkcionisanje obezbjeđuje informacije o prinosnom, imovinskom i finansijskom položaju, tokovima gotovine, promjenama na vlastitom kapitalu i drugim finansijskim i nefinansijskim informacijama značajnim za eksterne i interne korisnike finansijskih izvještaja,

2) knjigovodstvo je sistem koji obuhvata prikupljanje, klasifikovanje, evidentiranje i sumiranje poslovnih transakcija, te čuvanje originalne poslovne dokumentacije koja pruža dokaze o tim transakcijama,

3) revizija finansijskih izvještaja je ispitivanje i izražavanje mišljenja o tome da li su oni pripremljeni i prezentovani na istinit i fer način, u skladu sa IAS, IFRS, IFRS for SMEs i drugim odgovarajućim propisima,

4) pravno lice je profitno ili neprofitno pravno lice sa sjedištem u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika) ili u inostranstvu,

5) preduzetnik je fizičko lice registrovano za obavljanje preduzetničke djelatnosti koje svoje poslovne knjige vodi u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak ili u skladu sa ovim zakonom,

6) računovodstveni i revizijski standardi su standardi, uputstva, objašnjenja, smjernice i načela definisani ovim zakonom, objavljeni od profesionalnog udruženja, u saradnji sa Ministarstvom finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo),

7) Savjet za računovodstvo i reviziju Republike Srpske je tijelo formirano u skladu sa ovim zakonom,

8) sertifikat je javna isprava koju izdaje profesionalno udruženje definisano ovim zakonom, a kojim se dokazuje da je lice steklo odgovarajuće stručno zvanje,

9) licenca je javna isprava koja predstavlja dozvolu za rad fizičkom ili pravnom licu koju, u skladu sa odredbama ovog zakona i Međunarodnih standarda edukacije za profesionalne računovođe, izdaje Ministarstvo, odnosno profesionalno udruženje,

10) profesionalno udruženje je nevladina, dobrovolj na profesionalna asocijacija računovođa i revizora u Republici,

11) ovlašćeni revizor je lice koje posjeduje licencu Ministarstva, koja se izdaje na osnovu sertifikata izdatog od profesionalnog udruženja,

12) sertifikovani računovođa je lice koje posjeduje sertifikat izdat od profesionalnog udruženja u skladu sa ovim zakonom,

13) sertifikovani računovodstveni tehničar je lice koje posjeduje sertifikat izdat od profesionalnog udruženja u skladu sa ovim zakonom,

14) Jedinstveni registar finansijskih izvještaja (u daljem tekstu: Registar) daje centralni izvor informacija o poslovanju i bonitetu pravnih lica u Republici, uspostavljen u skladu sa propisima kojima se uređuje Registar finansijskih izvještaja,

15) propisi iz oblasti računovodstva i revizije koji se u smislu ovog zakona primjenjuju u Republici podrazumijevaju: Međunarodne računovodstvene standarde (IAS), Međunarodne standarde finansijskog izvještavanja (IFRS), Međunarodni standard finansijskog izvještavanja za male i srednje entitete (IFRS for SMEs), Međunarodne standarde revizije (ISA), Međunarodne računovodstvene standarde za javni sektor (IPSAS), Međunarodne standarde vrednovanja (IVS), Međuna rodne standarde za profesionalnu praksu interne revizije, Konceptualni okvir za finansijsko izvještavanje, Kodeks etike za profesionalne računovođe (u daljem tekstu: Kodeks) i prateća uputstva, objašnjenja i smjernice koje donosi Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) i sva prateća uputstva, objašnjenja i smjernice koje donosi Međunarodna federacija računovođa (IFAC).

(2) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

Član 3

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sve oblike privrednih društava, uključujući društva za osiguranje, mikrokreditna društva, lizing društva, investicione fondove, društva za upravljanje investicionim fondovima, brokersko-dilerska društva, berze i banke, na druge finansijske organizacije, zadruge, druga profitna i neprofitna pravna lica sa sjedištem u Republici, kao i preduzetnike koji svoje poslovne knjige vode po sistemu dvojnog knjigovodstva, na obračunskom osnovu.

(2) Odredbe ovog zakona odnose se i na pravna lica i druge oblike organizovanja koje je pravno lice sa sjedištem u Republici osnovalo u inostranstvu, ako za njih propisima tih država nije utvrđena obaveza vođenja poslovnih knjiga i sačinjavanja finansijskih izvještaja.

(3) Odredbe ovog zakona odnose se na organizacione dijelove pravnih lica sa sjedištem izvan Republike, ako se posredstvom tih organizacionih jedinica ostvaruje prihod u Republici.

(4) Odredbe ovog zakona odnose se i na korisnike prihoda budžeta Republike, budžeta opština, gradova i fondova definisanih propisima kojima se uređuje budžetski sistem Republike.

(5) Ministar finansija (u daljem tekstu: ministar) donosi pravilnik kojim propisuje pitanja od značaja za uspostavljanje sistema dvojnog knjigovodstva kod preduzetnika.

(6) Ministar donosi uputstvo kojim se daju smjernice za primjenu Međunarodnog standarda finansijskog izvještavanja za male i srednje entitete.

Član 4

Pravna lica dužna su da vode poslovne knjige propisane ovim zakonom, da sačinjavaju i prezentuju svoje finansijske izvještaje, te da vrše reviziju finansijskih izvještaja u skladu sa ovim zakonom i drugim odgovarajućim propisima.

Član 5

(1) Pravna lica razvrstavaju se u zavisnosti od: prosječnog broja zaposlenih, ukupnog godišnjeg prihoda i prosječne vrijednosti poslovne imovine utvrđene na dan sačinjavanja finansijskih izvještaja u poslovnoj godini.

(2) Na osnovu kriterijuma iz stava 1. ovog člana pravna lica se razvrstavaju na mikro, mala, srednja i velika pravna lica.

(3) U mikro pravna lica razvrstavaju se ona pravna lica koja nemaju ulaganja u zavisna, pridružena pravna lica i pravna lica koja su predmet zajedničke kontrole, ne emituju i ne drže hartije od vrijednosti i koja na dan sačinjavanja finansijskih izvještaja ispunjavaju sljedeće kriterijume:

1) da je prosječan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi finansijski izvještaj do pet zaposlenih,

2) da je prosječna vrijednost poslovne imovine na kraju poslovne godine do 250.000 KM i

3) da je ukupan godišnji prihod do 500.000 KM.

(4) U mala pravna lica razvrstavaju se ona pravna lica koja na dan sačinjavanja finansijskih izvještaja prelaze najmanje jedan od tri kriterijuma iz stava 3. ovog člana, ali ne prelaze dva od sljedećih kriterijuma:

1) da je 50 prosječan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi finansijski izvještaj,

2) da je prosječna vrijednost poslovne imovine na kraju poslovne godine do 1.000.000 KM i

3) da je ukupan godišnji prihod do 2.000.000 KM.

(5) U srednja pravna lica razvrstavaju se ona pravna lica koja na dan sačinjavanja finansijskih izvještaja prelaze dva kriterijuma iz stava 4. ovog člana, ali ne prelaze dva od sljedećih kriterijuma:

1) da je 250 prosječan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi finansijski izvještaj,

2) da je prosječna vrijednost poslovne imovine na kraju poslovne godine do 4.000.000 KM i

3) da je ukupan godišnji prihod do 8.000.000 KM.

(6) U velika pravna lica razvrstavaju se pravna lica čije su vrijednosti veće od najvećih vrijednosti kod najmanje dva kriterijuma iz stava 5. ovog člana.

(7) Pravna lica koja ne ispunjavaju uslove za razvrstavanje prema kriterijumima iz st. 4, 5. i 6. razvrstavaju se u srednja pravna lica.

(8) Nezavisno od kriterijuma iz st. 3, 4, 5, 6. i 7. ovog člana, banke, mikrokreditna društva, štedno-kreditne zadruge, osiguravajuća društva, lizing društva, društva za upravljanje investicionim fondovima, društva za upravljanje obaveznim, odnosno dobrovoljnim penzionim fondovima, berze i druge finansijske organizacije smatraju se velikim pravnim licima.

(9) Uprava pravnog lica na dan sačinjavanja finansijskih izvještaja samostalno vrši razvrstavanje u skladu sa navedenim kriterijumima i tako dobijene podatke koristi za narednu poslovnu godinu.

(10) Novoosnovana pravna lica razvrstavaju se na osnovu podataka iz finansijskih izvještaja za poslovnu godinu u kojoj su osnovani srazmjerno broju mjeseci poslovanja.

(11) Prosječna vrijednost poslovne imovine izračunava se tako što se zbir neto knjigovodstvene vrijednosti poslovne imovine na početku i na kraju obračunskog perioda podijeli sa brojem dva, a prosječan broj zaposlenih tako što se ukupan zbir zaposlenih krajem svakog mjeseca, uključujući i zaposlene izvan teritorije Republike, podijeli sa brojem mjeseci u obračunskom periodu.

(12) Obavještenje o razvrstavanju pravnog lica u kategoriju mikro, malih, srednjih ili velikih pravnih lica, izvršeno u skladu sa odredbama ovog zakona, pravno lice je dužno da dostavi Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge (u daljem tekstu: APIF) uz godišnje finansijske izvještaje.

Član 6

(1) Subjekti od javnog interesa u smislu ovog zakona su:

1) pravna lica čijim se hartijama od vrijednosti trguje ili se vrši priprema za njihovo emitovanje na organizovanom tržištu hartija od vrijednosti,

2) banke, mikrokreditna društva, društva za osiguranje, lizing društva, berze, brokersko-dilerska društva i druge finansijske organizacije,

3) javna preduzeća, definisana u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje i upravljanje javnim preduzećima i

4) sva pravna lica od posebnog značaja za Republiku, nezavisno od njihove pravne forme i oblika organizovanja.

(2) Na prijedlog resorno nadležnog ministarstva, odluku o utvrđivanju statusa pravnog lica od posebnog značaja za Republiku donosi Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).

GLAVA II

ORGANIZACIJA SISTEMA KNjIGOVODSTVA I RAČUNOVODSTVA

Član 7

(1) Pravna lica donose opšte akte kojima se uređuju pitanja od značaja za uspostavljanje i funkcionisanje sistema knjigovodstva i računovodstva u tim pravnim licima.

(2) Pod opštim aktima iz stava 1. ovog člana podrazumijevaju se Pravilnik o računovodstvu i računovodstvenim politikama i sva druga akta kojima uprava pravnog lica, u skladu sa zakonskim i profesionalnim pravilima, uređuje pitanja od značaja za uspostavljanje i funkcionisanje sistema knjigovodstva i računovodstva.

(3) Pravno lice svojim opštim aktom, u skladu sa ovim zakonom:

1) uređuje organizaciju sistema knjigovodstva i računovodstva na način koji omogućava sveobuhvatno evidentiranje, kao i otkrivanje i sprečavanje pogrešno evidentira nih poslovnih događaja,

2) uređuje interne računovodstvene kontrolne postupke,

3) utvrđuje računovodstvene politike i računovodstvene procjene,

4) određuje lica koja su odgovorna za zakonitost i pravilnost nastanka poslovnih događaja, kao i sačinjavanje i kontrolu knjigovodstvenih isprava o tim događajima,

5) uređuje kretanje knjigovodstvenih isprava i utvrđuje rokove za njihovo dostavljanje na dalju obradu i knjiženje,

6) utvrđuje postupke pripreme, sačinjavanja i prezentacije finansijskih izvještaja,

7) propisuje postupke prikupljanja, obrade i prezentacije podataka u vezi sa pripremom i sačinjavanjem go dišnjih izvještaja o poslovanju, te finansijskih podataka za statističke, poreske i druge potrebe i

8) uređuje i druga pitanja od značaja za uspostavljanje efikasnog sistema knjigovodstva i računovodstva u pravnom licu.

(4) Pravno lice dužno je da organizuje prikupljanje i sačinjavanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga, sačinjavanje godišnjih finansijskih izvještaja u skladu sa ovim zakonom i odgovarajućim podzakonskim propisima, poštujući pri tome usvojene računovodstvene standarde, računovodstvena načela i principe urednog knjigovodstva.

(5) Pravno lice koje vrši obradu podataka na računaru dužno je da koristi računovodstveni softver koji omogućava funkcionisanje sistema internih računovodstvenih kontrola i onemogućava brisanje proknjiženih poslovnih događaja.

1. Knjigovodstvene isprave

Član 8

(1) Knjigovodstvena isprava je pisani dokument u materijalnom ili elektronskom obliku o nastalom poslovnom događaju kojim su obuhvaćeni svi podaci neophodni za knjiženje u poslovnim knjigama, potpisan od lica koja su ovlašćena za sačinjavanje i kontrolu knjigovodstvenih isprava.

(2) Knjigovodstvene isprave sačinjavaju se na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koje se sačinjavaju u knjigovodstvu pravnog lica.

(3) Foto-kopija knjigovodstvene isprave može biti osnov za knjiženje poslovnog događaja, samo pod uslovom da je na njoj navedeno mjesto čuvanja originalne isprave, sa potpisom odgovornog lica.

(4) Knjigovodstvena isprava primljena u elektronskom obliku smatra se vjerodostojnom pod uslovom da je potpisana na način utvrđen propisima o elektronskom potpisu Republike.

Član 9

(1) Knjigovodstvena isprava mora biti potpuna, istinita, računski tačna i uredna, sačinjena tako da omogućava potpun uvid u vjerodostojnost dokumenta.

(2) Kontrolu knjigovodstvenih isprava ne mogu da vrše lica koja su materijalno zadužena za imovinu na koju se isprave odnose.

(3) Lica odgovorna za sačinjavanje i kontrolu knjigovodstvenih isprava svojim potpisom u pisanom ili elektronskom obliku potvrđuju da je knjigovodstvena isprava potpuna, istinita, računski tačna i da odražava suštinu poslovnog događaja na koji se odnosi.

(4) Odgovorno lice u pravnom licu dužno je da ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave ovjeri svojim potpisom prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige. https://www.anwalt-bih.de

(5) Lica koja sačinjavaju i vrše prijem knjigovodstvenih isprava dužna su da potpisanu ispravu i drugu dokumentaciju u vezi sa nastalim poslovnim događajem knjigovodstvu dostave odmah nakon izrade, odnosno prijema, a najkasnije u roku od tri dana od dana kada je poslovna promjena nastala, odnosno dana kada je knjigovodstvena isprava primljena.

(6) Lica koja vode poslovne knjige dužna su da knjigovodstvene isprave u poslovnim knjigama proknjiže narednog dana, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema.

Član 10

(1) Knjigovodstvene isprave čuvaju se u izvornom materijalnom i elektronskom obliku, u obliku elektronskog zapisa ili na mikrofilmu.

(2) Platne liste i analitičke evidencije o platama, isprave kojima se dokazuju vlasništvo i vlasnički odnosi na nepokretnostima i hartijama od vrijednosti čuvaju se trajno.

(3) Knjigovodstvene isprave na osnovu kojih su podaci uneseni u poslovne knjige čuvaju se najmanje pet godina ili duže, ako su posebnim propisima određeni duži rokovi za čuvanje pojedinih vrsta isprava.

(4) Knjigovodstvene isprave čuvaju se u poslovnim prostorijama pravnog lica, odnosno organizacionog dijela pravnog lica ili lica kome je povjereno vođenje poslovnih knjiga.

(5) Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava počinje teći po isteku posljednjeg dana obračunskog perioda na koji se odnose poslovne knjige u koje su uneseni podaci iz tih isprava.

2. Poslovne knjige

Član 11

(1) Poslovne knjige predstavljaju jednoobrazne evidencije o stanju i promjenama na imovini, obavezama i vlastitom kapitalu, kao i ostvarenim prihodima i nastalim rashodima.

(2) Poslovne knjige čine: dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige.

(3) Dnevnik i glavna knjiga vode se po sistemu dvojnog knjigovodstva.

(4) Dnevnik je poslovna knjiga u koju se poslovni događaji nastali u toku obračunskog perioda unose hronološki, prema redoslijedu njihovog nastanka.

(5) Glavna knjiga je sistematska evidencija u kojoj se prikazuju stanje i promjene na imovini, obavezama, vlastitom kapitalu, prihodima i rashodima u toku obračunskog perioda i koja predstavlja osnov za izradu finansijskih izvještaja.

(6) Pomoćne knjige su analitičke evidencije koje se vode za nematerijalna sredstva, nepokretnosti, postrojenja i opremu, investicione nekretnine, finansijske plasmane, zalihe, potraživanja, gotovinu i gotovinske ekvivalente, obaveze, kapital i druge bilansne pozicije.

(7) Broj i sadržaj pomoćnih knjiga, način njihovog vođenja i povezivanja sa glavnom knjigom i slično pravno lice ili preduzetnik uređuju svojim opštim aktom u skladu sa ovim zakonom.

(8) Dnevnik blagajne je pomoćna knjiga u kojoj se prikazuju stanje i promjene na gotovini i ekvivalentima gotovine, koja se zaključuje na kraju svakog dana u kojem je bilo promjena u blagajni, a knjigovodstvu na knjiženje dostavlja se najkasnije narednog dana.

Član 12

(1) Poslovne knjige se otvaraju početkom poslovne, odnosno kalendarske godine ili nekog drugog utvrđenog obračunskog perioda u skladu sa ovim zakonom, na osnovu bilansa stanja i zaključnog lista u kojim je prikazano stanje sredstava i izvora sredstava na dan kada je okončan prethodni obračunski period.

(2) Novoosnovana pravna lica svoje poslovne knjige otvaraju na osnovu bilansa osnivanja, koji se sačinjava nakon popisa imovine i obaveza novoosnovanog pravnog lica, sa stanjem na dan osnivanja.

(3) Poslovna godina jednaka je kalendarskoj godini.

(4) U poslovne knjige podaci se unose isključivo na osnovu vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava.

(5) Poslovne knjige se vode na način da obezbijede kontrolu i ispravnost unesenih podataka, njihovo čuvanje, mogućnost korišćenja podataka, mogućnost dobijanja uvida u promet i stanja na računima glavne knjige, te mogućnost uvida u vremenski redoslijed izvršenog unosa poslovnih događaja.

(6) Poslovne knjige se zaključuju nakon svih potrebnih knjiženja, uključujući predzaključna i zaključna knjiženja, a najkasnije do roka za predaju godišnjih finansijskih izvještaja, na dan nastanka statusnih promjena, na dan obustavljanja poslovanja i u drugim slučajevima u skladu sa zakonom.

Član 13

(1) Pravno lice i preduzetnik opštim aktom, u skladu sa ovim zakonom, propisuju potreban stepen školske spreme, radno iskustvo i ostale uslove za lice koje vodi poslovne knjige i sačinjava finansijske izvještaje.

(2) U skladu sa ovim zakonom, vođenje poslovnih knjiga i sačinjavanje finansijskih izvještaja može biti povjereno drugom pravnom licu ili preduzetniku, registrovanim za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, koji zapošljavaju lica kojima se povjerava vođenje poslovnih knjiga i sačinjavanje finansijskih izvještaja i koji ispunjavaju i druge uslove utvrđene ovim zakonom i opštim aktom pravnog lica.

(3) Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana, lica koja sačinjavanju finansijske izvještaje obavezno su kvalifikovana lica.

(4) Pod pojmom kvalifikovana lica podrazumijevaju se lica koja posjeduju licencu sertifikovanog računovodstvenog tehničara ili sertifikovanog računovođe u skladu sa odredbama ovog zakona.

(5) Odredbe iz stava 2. ovog člana ne odnose se na banke, društva za osiguranje, davaoce finansijskog lizinga, mikrokreditna društva, kao i na druge finansijske organizacije kojima je propisima koji uređuju njihovo poslovanje zabranjeno povjeravanje vođenja poslovnih knjiga i sačinjavanje finansijskih izvještaja drugom licu.

Član 14

(1) Preduzetnici koji pružaju knjigovodstvene i računovodstvene usluge registruju se u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuje oblast zanatsko-preduzetničke djelatnosti.

(2) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da prije izdavanja rješenja kojim se preduzetniku odobrava obavljanje djelatnosti iz oblasti knjigovodstva i računovodstva provjeri ispunjenost uslova iz člana 13. ovog zakona.

(3) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da Ministarstvu blagovremeno dostavi primjerak izdatog rješenja iz stava 2. ovog člana.

(4) Na osnovu dostavljenih rješenja Ministarstvo uspostavlja i vodi Registar preduzetnika koji pružaju knjigovodstvene i računovodstvene usluge.

Član 15

(1) Privredno društvo za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga registruje se u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuju pitanja od značaja za osnivanje, poslovanje i prestanak poslovanja privrednih društava.

(2) Privredna društva za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga dužna su da se upišu u Registar privrednih društava za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, koji vodi Ministarstvo.

(3) Uz zahtjev za upis u Registar privrednih društava za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, privredno društvo dužno je da dostavi dokumentaciju kojom se potvrđuje ispunjenost uslova iz člana 13. ovog zakona.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se uređuje vođenje Registra privrednih društava za reviziju, Registra ovlašćenih revizora, te Registra pravnih lica i preduzetnika za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga.

3. Kontni okvir i popis imovine i obaveza

Član 16

(1) Poslovne promjene knjiže se na analitičkim računima koji po svojoj sadržini i bilansnoj pripadnosti odgovaraju računima iz propisanog kontnog okvira.

(2) Ministar donosi pravilnike kojima se propisuje kontni okvir i sadržina računa u kontnom okviru za sva pravna lica i preduzetnike.

(3) Detaljan kontni plan propisuje se opštim aktom pravnog lica, odnosno preduzetnika, koji je usklađen sa propisanim odgovarajućim kontnim okvirom.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, detaljan kontni plan za korisnike prihoda budžeta Republike, opština, gradova i fondova propisuje ministar pravilnikom.

Član 17

(1) Pravno lice ili preduzetnik dužni su da na početku poslovanja, kao i najmanje jednom godišnje, sa stanjem na dan kada se završava poslovna godina ili neki drugi obračunski period određen u skladu sa ovim zakonom, izvrše popis imovine i obaveza s ciljem da utvrde njihovo stvarno stanje, te da stanje u poslovnim knjigama usklade sa stvarnim stanjem utvrđenim popisom.

(2) Izuzetno od rokova iz stava 1. ovog člana, pravno lice i preduzetnik svojim opštim aktom mogu da predvide i druge rokove za popis.

(3) U zavisnosti od načina obrade podataka, usklađivanje prometa glavne knjige sa prometom prikazanim u dnevniku, kao i prometa i stanja pomoćnih knjiga sa prometom i stanjem u glavnoj knjizi, vrši se kontinuirano, a najkasnije neposredno prije popisa imovine i obaveza, odnosno prije sačinjavanja finansijskih izvještaja.

(4) Pored popisa u rokovima iz st. 1. i 2. ovog člana, pravno lice popis i usklađivanje knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem vrši i prilikom primopredaje dužnosti računopolagača, promjene cijena proizvoda i robe, statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka i postupka likvidacije, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju način i rokovi vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem imovine i obaveza.

Član 18

(1) Prije sačinjavanja godišnjih finansijskih izvještaja obavezno se vrši usaglašavanje međusobnih potraživanja i obaveza (konfirmacija salda), što se dokazuje odgovarajućom knjigovodstvenom ispravom.

(2) Pravno lice je obavezno da odgovori na zahtjev ovlašćenog revizora za potvrdu stanja obaveza i potraživanja, kao i stanja ostalih bilansnih pozicija koje su neophodne za obavljanje postupka revizije.

(3) Pravno lice je dužno da u napomenama uz finansijske izvještaje prezentuje sva neusaglašena salda potraživanja i obaveza, kao i razloge zašto usaglašavanje nije izvršeno.

4. Finansijski i konsolidovani finansijski izvještaji

Član 19

(1) Pravno lice ili preduzetnik koji vodi dvojno knjigovodstvo sačinjavaju i prezentuju javnosti finansijske izvještaje za poslovnu godinu završenu 31. decembra tekuće godine sa uporednim podacima za prethodnu godinu.

(2) Izuzetno, zavisno pravno lice čije matično pravno lice sa sjedištem u inostranstvu ima poslovnu godinu različitu od kalendarske godine, uz saglasnost ministra, može da sačinjava i prezentuje finansijske izvještaje za period koji je različit od perioda iz stava 1. ovog člana.

(3) Pravno lice kod koga nastanu statusne promjene, odnosno promjene pravne forme, kao i pravno lice nad kojim je otvoren stečajni ili likvidacioni postupak, pored finansijskih izvještaja iz stava 1. ovog člana sačinjava i prezentuje finansijske izvještaje sačinjene na dan statusne promjene, odnosno na dan promjene pravne forme, kao i na dan otvaranja i zaključenja stečajnog ili likvidacionog postupka.

(4) Poslovne promjene nastale između dana bilansa i dana upisa u Registar poslovnih subjekata obuhvataju se u poslovnim knjigama prethodnog pravnog lica ili novog pravnog lica, što se utvrđuje odlukom o statusnoj promjeni.

(5) Godišnje finansijske izvještaje čine:

1) Bilans stanja – Izvještaj o finansijskom položaju na kraju perioda,

2) Bilans uspjeha – Izvještaj o ukupnom rezultatu za period,

3) Bilans tokova gotovine – Izvještaj o tokovima go tovine,

4) Izvještaj o promjenama na kapitalu i

5) Napomene uz finansijske izvještaje.

(6) Izuzetno od odredbe iz stava 5. ovog člana, preduzetnici koji vode dvojno knjigovodstvo, zajednice etažnih vlasnika, sindikalne organizacije i druga udruženja građana godišnje finansijske izvještaje prezentuju kroz:

1) Bilans stanja – Izvještaj o finansijskom položaju na kraju perioda i

2) Bilans uspjeha – Izvještaj o ukupnom rezultatu za period.

(7) Obaveza prezentovanja finansijskih izvještaja iz stava 6. ovog člana odnosi se na pravna lica koja zadovoljavaju sljedeće kriterijume:

1) da je prosječan broj zaposlenih u godini za koju se podnosi finansijski izvještaj do pet zaposlenih,

2) prosječna vrijednost poslovne imovine na kraju po slovne godine do 250.000 KM i

3) ukupan godišnji prihod do 500.000 KM.

(8) Uz godišnji finansijski izvještaj korisnicima finansijskih izvještaja prezentuje se i poseban izvještaj sačinjen prema zahtjevu Republičkog zavoda za statistiku.

(9) Pravna lica čije je poslovanje uređeno posebnim propisima na osnovu kojih je organ, odnosno organizacija nadležna za obavljanje nadzora nad njihovim poslovanjem propisala obavezu sačinjavanja i prezentacije periodičnih finansijskih izvještaja dužna su da te izvještaje sačinjavaju i u skladu s tim propisima.

(10) Za finansijske izvještaje pravnog lica ili preduzetnika koji vodi dvojno knjigovodstvo odgovorno je lice ovlašćeno za zastupanje upisano u odgovarajući registar.

(11) Finansijske izvještaje pravnog lica ili preduzetnika, koji vodi dvojno knjigovodstvo, potpisuje lice ovlašćeno za zastupanje upisano u odgovarajući registar i kvalifikovano lice iz člana 13. ovog zakona.

Član 20

(1) Konsolidovani finansijski izvještaji su finansijski izvještaji grupe u kojima su imovina, obaveze, sopstveni kapital, prihodi, rashodi i tokovi gotovine matičnog pravnog lica i njegovih zavisnih pravnih lica prezentovani kao da su jedna ekonomska cjelina.

(2) Grupu čine matično pravno lice i njegova zavisna pravna lica nad kojima matično pravno lice ostvaruje kontrolu, u skladu sa IAS, odnosno IFRS.

(3) Matična pravna lica imaju obavezu da sačinjavaju, prezentuju, objavljuju i dostavljaju konsolidovane finansijske izvještaje u skladu sa odgovarajućim IAS, odnosno IFRS i odredbama ovog zakona.

(4) Obaveza iz stava 3. ovog člana nastaje u godini u kojoj matično pravno lice ostvari kontrolu nad zavisnim pravnim licem ili više zavisnih pravnih lica, a prestaje dostavljanjem konsolidovanog finansijskog izvještaja za godinu u kojoj matično pravno lice izgubi kontrolu nad svim zavisnim pravnim licima.

Član 21

(1) Ministar donosi pravilnike kojima se propisuju sadržina i forma finansijskih izvještaja koji se sačinjavaju i prezentuju u skladu sa ovim zakonom.

(2) Preduzetnici koji se, u skladu sa ovim zakonom, opredijele da vode dvojno knjigovodstvo svoje finansijske izvještaje pripremaju na odgovarajućim obrascima finansijskih izvještaja propisanim za pravna lica.

Član 22

(1) Poslovne knjige i finansijski izvještaji čuvaju se u originalu ili korišćenjem drugih adekvatnih sredstava arhiviranja.

(2) Poslovne knjige i finansijski izvještaji vode se, pripremaju i čuvaju u poslovnim prostorijama pravnog lica, organizacionog dijela pravnog lica, preduzetnika ili lica kome je povjereno vođenje poslovnih knjiga u Republici.

(3) Ako se poslovne knjige vode u elektronskom obliku, pravno lice, odnosno organizacioni dio pravnog lica ili preduzetnik dužni su da ovlašćenim kontrolnim organima obezbijede pristup centralnoj bazi podataka radi nesmetane kontrole poslovnih knjiga.

(4) Dnevnik i glavna knjiga čuvaju se najmanje deset godina.

(5) Pomoćne knjige čuvaju se najmanje pet godina.

(6) Finansijski izvještaji i izvještaji o izvršenoj reviziji čuvaju se trajno u originalnom obliku.

(7) Rokovi u kojima se čuvaju poslovne knjige i finansijski izvještaji počinju da teku nakon isteka posljednjeg dana poslovne godine na koju se odnose.

Član 23

Poslovne knjige, finansijski izvještaji i druge finansijske informacije prezentovane od lica na koja se odnose odredbe ovog zakona izražavaju se u novčanoj jedinici i na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Republici.

5. Godišnji izvještaj o poslovanju

Član 24

(1) Pravna lica su obavezna da pripremaju godišnje izvještaje o poslovanju koji daju objektivan prikaz poslovanja pravnog lica i njegov položaj, uključujući i opis glavnih rizika i neizvjesnosti sa kojima se suočava i mjera preduzetih na zaštiti životne sredine.

(2) Godišnji izvještaj o poslovanju obavezno sadrži:

1) sve značajne događaje nastale u periodu od završetka poslovne godine do datuma predaje finansijskog izvješta ja,

2) procjenu očekivanog budućeg razvoja pravnog lica,

3) najvažnije aktivnosti u vezi sa istraživanjem i ra zvojem,

4) informacije o otkupu vlastitih akcija i udjela,

5) informacije o poslovnim segmentima pravnog lica,

6) korišćene finansijske instrumente, ako je to značajno za procjenu finansijskog položaja i uspješnosti poslovanja pravnog lica,

7) ciljeve i politike pravnog lica u vezi sa upravljanjem finansijskim rizicima, zajedno sa politikama zaštite od rizika za svaku planiranu transakciju za koju je neophodna zaštita i

8) izloženost pravnog lica cjenovnom, kreditnom, tržišnom i valutnom riziku, riziku likvidnosti i drugim rizicima prisutnim u poslovanju pravnog lica.

(3) Godišnji izvještaj o poslovanju velikih pravnih lica i pravnih lica čije su hartije od vrijednosti uvrštene na organizovano tržište hartija od vrijednosti obavezno sadrži i prikaz primijenjenih pravila korporativnog upravljanja.

(4) Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana, mikro i mala pravna lica nisu dužna da pripremaju godišnji izvještaj o poslovanju.

(5) Godišnji izvještaj o poslovanju čuva se u originalnom obliku deset godina nakon isteka poslovne godine za koju je sačinjen.

(6) Godišnji izvještaj o poslovanju iz stava 2. ovog člana obavezno se dostavlja u Registar, koji se vodi kod APIF-a, najkasnije do kraja juna tekuće godine za prethodnu godinu.

Član 25

(1) Finansijski izvještaji iz čl. 19. i 20. ovog zakona obavezno se predaju u Registar.

(2) Godišnji finansijski izvještaji se u Registar predaju najkasnije do posljednjeg dana februara tekuće godine za prethodnu godinu.

(3) Pravna lica koja imaju poslovnu godinu različitu od kalendarske godine dužna su da, za statističke i druge potrebe, u Registar predaju Bilans stanja, Bilans uspjeha i poseban izvještaj sačinjen prema zahtjevu Republičkog zavoda za statistiku, za poslovnu godinu koja je jednaka kalendarskoj, u roku iz stava 2. ovog člana.

(4) Pravna lica koja u skladu sa ovim zakonom imaju obavezu da sačinjavaju i prezentuju konsolidovane finansijske izvještaje dužna su da te izvještaje predaju u Registar najkasnije do kraja aprila tekuće godine za prethodnu godinu.

(5) Pravna lica čiji finansijski izvještaji u skladu sa ovim zakonom podliježu obaveznoj reviziji dužna su da izvještaj o reviziji, zajedno sa finansijskim izvještajima koji su bili predmet revizije, dostave u Registar najkasnije do kraja juna tekuće godine za prethodnu godinu.

Član 26

(1) APIF je obavezan da podatke iz preuzetih finansijskih izvještaja iz čl. 19. i 20. ovog zakona obradi na način podesan za ocjenu imovinskog, prinosnog i finansijskog položaja pravnih lica i preduzetnika koji vode dvojno knjigovodstvo.

(2) Osnovni podaci iz preuzetih finansijskih izvještaja su dostupni javnosti bez naknade, na zvaničnoj internet stranici APIF-a, uz obezbijeđen prevod na engleski jezik.

(3) APIF je dužan da, u roku od 60 dana od isteka rokova za njihovo dostavljanje, obezbijedi obradu podataka iz preuzetih izvještaja iz čl. 24. i 25. ovog zakona i učini ih dostupnim svakom podnosiocu zahtjeva.

(4) Čuvanje i zaštita podataka iz preuzetih izvještaja, način prijema, kontrola i obrada izvještaja, korišćenje podataka, kao i druga pitanja od značaja za uspostavljanje i funkcionisanje Registra, uređuju se propisima o Registru.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje forma i sadržaj osnovnih podataka iz stava 2. ovog člana.

(6) APIF je obavezan da Poreskoj upravi Republike Srpske (u daljem tekstu: Poreska uprava) u roku definisanom u zakonu kojim se uređuje Registar finansijskih izvještaja dostavi podatke o licima koja nisu postupila u skladu sa članom 5. stav 12. i čl. 24. i 25. ovog zakona.

Član 27

(1) APIF je dužan da Ministarstvu obezbijedi stalni uvid u predate finansijske izvještaje, definisane u članu 25. ovog zakona, a najkasnije u roku od 30 dana od isteka rokova za njihovu predaju u Registar.

(2) APIF je dužan da u rokovima iz stava 1. ovog člana, na osnovu obrađenih podataka iz finansijskih izvještaja, na svojoj internet stranici obezbijedi mogućnost kreiranja zbirnih i pojedinačnih analiza i izvještaja o imovinskom, prinosnom i finansijskom položaju pravnih lica i preduzetnika.

(3) Podaci iz stava 2. ovog člana obezbjeđuju se za potrebe republičkih organa uprave i organa jedinice lokalne samouprave bez naknade.

GLAVA III

REVIZIJA FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA

1. Obveznici revizije finansijskih izvještaja i privredna društva za reviziju

Član 28

(1) Revizija finansijskih izvještaja obavlja se u skladu sa ovim zakonom i Međunarodnim standardima revizije.

(2) Obaveznoj reviziji podliježu finansijski izvještaji subjekata od javnog interesa, definisanih ovim zakonom i finansijski izvještaji velikih pravnih lica razvrstanih u skladu sa ovim zakonom.

(3) Matična pravna lica koja imaju obavezu da sačinjavaju i prezentuju konsolidovane finansijske izvještaje dužna su da izvrše reviziju tih izvještaja.

(4) Ukoliko nisu obuhvaćeni stavom 2. ovog člana, obaveznoj reviziji podliježu i finansijski izvještaji drugih pravnih lica, ukoliko je to propisano posebnim propisima kojim se uređuje njihovo poslovanje.

(5) Osim subjekata iz st. 2. i 3. ovog člana, sva ostala pravna lica mogu da odluče da se revizija njihovih finansijskih izvještaja vrši u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 29

(1) Privredna društva za reviziju registruju se u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuju pitanja od značaja za osnivanje, poslovanje i prestanak poslovanja privrednih društava.

(2) Sve oblike revizije u Republici obavljaju privredna društva i poslovne jedinice privrednog društva koji posjeduju licencu izdatu od Ministarstva.

(3) Licence privrednim društvima za reviziju koja su licencirana u skladu sa odredbama odgovarajućih zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH izdaju se u skladu sa uslovima uzajamnog priznavanja kvalifikacija na cijelom području BiH, definisanim propisima iz oblasti računovodstva i revizije na nivou BiH.

Član 30

(1) Većinsko pravo glasa i većinsko učešće u kapitalu u privrednom društvu za reviziju mogu imati isključivo ovlašćeni revizori ili drugo privredno društvo za reviziju u svojstvu osnivača.

(2) Privredno društvo za reviziju može osnovati i strano privredno društvo koje se bavi revizijom, u skladu sa ovim zakonom.

Član 31

(1) Reviziju finansijskih izvještaja obavljaju lica koja imaju profesionalno zvanje ovlašćeni revizor, koja posjeduju licencu za rad na poslovima revizije finansijskih izvještaja i koja su zaposlena u privrednom društvu ili angažovana od privrednog društva za reviziju.

(2) Privredno društvo za reviziju može da obavlja reviziju kod pravnih lica koja podliježu obaveznoj reviziji ako u radnom odnosu na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom ima zaposlenog najmanje jednog ovlašćenog revizora sa važećom licencom.

(3) Izuzetno od odredbe iz stava 2. ovog člana, privredno društvo za reviziju u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom obavezno je da ima:

1) najmanje dva ovlašćena revizora sa važećom licen com, ako obavlja reviziju više od deset subjekata od javnog interesa, odnosno pravnih lica čiji su ukupni prihodi, za svako pravno lice, utvrđeni u posljednjem finansijskom izvještaju u odnosu na datum ugovaranja usluga revizije, veći od 10.000.000 KM i

2) najmanje tri ovlašćena revizora sa važećom licen com, ako obavlja reviziju više od 20 subjekata od javnog interesa, odnosno pravnih lica čiji su ukupni prihodi, za svako pravno lice, utvrđeni u posljednjem finansijskom izvještaju u odnosu na datum ugovaranja usluga revizije, veći od 10.000.000 KM.

Član 32

(1) Ministarstvo ovlašćenim revizorima izdaje, obnavlja i oduzima dozvole za rad – licence za obavljanje poslova revizije finansijskih izvještaja.

(2) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi za izdavanje, obnavljanje i oduzimanje licenci ovlašćenim revizorima.

(3) Ministarstvo vodi Registar ovlašćenih revizora kojima je u skladu sa zakonom izdata dozvola za rad u zvanju ovlašćenog revizora.

(4) Registar ovlašćenih revizora obavezno sadrži ime i prezime ovlašćenog revizora, naziv subjekta koji je ovlašćenom revizoru izdao sertifikat, broj i datum izdavanja licence, rok važenja licence i druge podatke od značaja za pravilnu identifikaciju ovlašćenog revizora.

(5) Podaci koji se upisuju u Registar ovlašćenih revizora su javni.

Član 33

(1) Osnivač privrednog društva za reviziju podnosi Ministarstvu zahtjev za izdavanje dozvole za rad privrednom društvu za reviziju.

(2) Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, osnivač podnosi:

1) odluku o osnivanju ili drugi osnivački akt,

2) akt o osnivanju poslovne jedinice privrednog društva, ako je riječ o stranom društvu za reviziju,

3) pravilnik ili drugi interni akt kojim je uređena metodologija za obavljanje usluga revizije,

4) podatke o osnivačima privrednog društva i

5) podatke o licu ili licima koja će u privrednom društvu za reviziju zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom.

(3) Ako je osnivač privrednog društva za reviziju strano pravno lice, pravno lice iz Federacije BiH ili Brčko Distrikta BiH, uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad, pored isprava iz stava 2. ovog člana, podnosi i dokumentaciju kojom se dokazuje da je u matičnoj državi ili entitetu, odnosno Brčko Distriktu BiH registrovano za pružanje usluga revizije.

(4) Obaveza podnošenja zahtjeva za registraciju privrednih društava za reviziju, utvrđena u stavu 3. ovog člana, odnosi se na revizore ili privredna društva za reviziju koji, u skladu sa ovim zakonom, žele da osnuju privredno društvo za reviziju u Republici.

Član 34

(1) Rješenje po zahtjevu za izdavanje dozvole za rad donosi ministar u roku od 30 dana od dana podnošenja potpunog zahtjeva.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana konačno je u upravnom postupku, a protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Član 35

(1) Nakon dobijanja dozvole za rad osnivač je dužan da privredno društvo ili poslovnu jedinicu privrednog društva za reviziju registruje u Registar poslovnih subjekata.

(2) Uz prijavu za upis u Registar poslovnih subjekata osnivač privrednog društva podnosi rješenje iz člana 34. stav 1. ovog zakona.

(3) Nakon upisa u Registar poslovnih subjekata osnivač je dužan da privredno društvo ili poslovnu jedinicu privrednog društva u roku od 30 dana upiše u Registar privrednih društava za reviziju, koji vodi Ministarstvo.

(4) Uz zahtjev za upis u Registar privrednih društava za reviziju Ministarstvu se dostavljaju:

1) rješenje o registraciji poslovnog subjekta,

2) dokaz o zapošljavanju ovlašćenog revizora sa važećom licencom ili više njih na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom (foto-kopija ugovora o radu, radne knjižice i poreskog uvjerenja o prijavi uplate doprinosa) i

3) podatke o drugim revizorima angažovanim od privrednog društva za reviziju.

(5) Na osnovu podnesenog zahtjeva za upis privrednog društava za reviziju i kompletne dokumentacije, izdaje se rješenje o upisu u Registar privrednih društava za reviziju.

(6) U Registar privrednih društava za reviziju obavezno se, u roku od 30 dana, prijavljuju sve promjene u podacima koji se, u skladu sa ovim zakonom, vode u Registru privrednih društava za reviziju.

Član 36

(1) Ministarstvo vodi Registar privrednih društava za reviziju kojim su izdate dozvole za rad.

(2) Registar privrednih društava za reviziju obavezno sadrži poslovno ime i adresu privrednog društva za reviziju, oblik organizovanja, imena osnivača i njihovo učešće u kapitalu privrednog društva za reviziju, imena lica ovlašćenih za zastupanje privrednog društva i imena stalno zaposlenih ili na drugi način angažovanih ovlašćenih revizora sa licencama.

(3) Podaci koji se upisuju u Registar privrednih društava za reviziju su javni.

Član 37

(1) Privredno društvo za reviziju koje u toku obavljanja revizije prestane da ispunjava uslove iz člana 31. st. 2. i 3. u pogledu minimalnog broja zaposlenih ovlašćenih revizora na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom dužno je da prekine dalji rad i obavijesti o toj promjeni Ministarstvo i pravno lice kod koga obavlja reviziju, u roku od osam dana od dana nastale promjene.

(2) Ako nastupi okolnost iz stava 1. ovog člana, privredno društvo za reviziju ne može da zaključuje nove ugovore o reviziji sve dok ponovo ne ispuni uslove propisane ovim zakonom.

Član 38

(1) Ministar donosi rješenje o oduzimanju dozvole za rad privrednom društvu za reviziju:

1) ako obavlja reviziju na način koji nije u skladu sa odredbama ovog zakona,

2) ako mu je dozvola za obavljanje poslova revizije izdata na osnovu neistinitih podataka,

3) ako nije upisano u odgovarajući Registar poslovnih subjekata ili Registar privrednih društava za reviziju,

4) ako ne ispunjava uslov iz člana 31. st. 2. i 3. ovog zakona,

5) ako usluge revizije pruža povezanom pravnom licu ili kada je riječ o tom pravnom licu postoje neke druge smetnje definisane Kodeksom,

6) ako se ne osigura od odgovornosti za štetu koju može da prouzrokuje izražavanjem revizorskog mišljenja i

7) na zahtjev privrednog društva.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana konačno je u upravnom postupku, a protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

2. Proces revizije

Član 39

(1) Revizija finansijskih izvještaja obavlja se za svaku poslovnu godinu pojedinačno.

(2) Nadležni organ u pravnom licu odlučuje o izboru privrednog društva za reviziju u skladu sa zakonom.

(3) Revizija finansijskih izvještaja obavlja se na osnovu ugovora koji je zaključen između pravnog lica čiji se finansijski izvještaji revidiraju i privrednog društva za reviziju, najkasnije do 30. septembra poslovne godine za koju se pripremaju finansijski izvještaji koji su predmet revizije.

(4) Ugovor o reviziji finansijskih izvještaja, pored elemenata koji su uređeni propisima o obligacionim odnosima, obavezno sadrži i:

1) strukturu revizorskog tima, sa navođenjem stručnih kvalifikacija članova revizorskog tima,

2) podatke o planiranom broju sati za obavljanje revizije po članovima revizorskog tima i

3) obavezu sačinjavanja informacije o utrošenim satima po članovima revizorskog tima.

(5) Privredno društvo za reviziju ima pravo na naknadu za obavljenu reviziju, a iznos naknade se utvrđuje ugovorom o reviziji.

(6) Privredna društva za reviziju dužna su da Ministarstvu najkasnije do 31. decembra tekuće godine dostave foto-kopije ugovora o reviziji zaključenih u toku te godine.

Član 40

(1) Reviziju finansijskih izvještaja jednog pravnog lica isto privredno društvo za reviziju može da obavlja najduže sedam godina uzastopno.

(2) Izuzetno, reviziju kod istog pravnog lica privredno društvo za reviziju može da obavlja još tri godine nakon isteka roka iz stava 1. ovog člana ukoliko obezbijedi da reviziju obavlja drugi revizor.

(3) Rok iz stava 1. ovog člana počinje teći od datuma zaključivanja prvog ugovora o reviziji finansijskih izvještaja.

Član 41

(1) U izvještaju o izvršenoj reviziji finansijskih izvještaja izražava se mišljenje o tome da li su finansijski izvještaji pripremljeni i prezentovani na istinit i fer način, u skladu sa IAS, IFRS, IFRS for SMEs i drugim odgovarajućim propisima.

(2) Mišljenje ovlašćenog revizora obavezno se izražava u skladu sa Međunarodnim standardima revizije i može biti pozitivno, mišljenje sa rezervom, negativno ili u formi u kojoj se revizor uzdržava od davanja mišljenja.

Član 42

(1) Dokumentaciju na osnovu koje je obavljena revizija privredno društvo za reviziju čuva najmanje pet godina, računajući od poslovne godine na koju se revizija odnosi.

(2) Radna dokumentacija na osnovu koje se izrađuje revizorski izvještaj, ugovor o reviziji i izvještaj o izvršenoj reviziji sačinjava se na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Republici.

Član 43

Na poziv uprave pravnog lica ili na lični zahtjev ovlašćeni revizor ima pravo da prisustvuje sjednici organa upravljanja pravnog lica na kojoj se razmatra izvještaj o izvršenoj reviziji kod tog pravnog lica.

Član 44

(1) Privredno društvo za reviziju obavezno je da se osigura od rizika u pogledu odgovornosti za štetu koju može da prouzrokuje pogrešno izraženim revizorskim mišljenjem.

(2) Za štetu koju privredno društvo za reviziju može da prouzrokuje obavljanjem revizije minimalna suma pokrića rizika po štetnom događaju iznosi 50.000 KM.

(3) Za štetu koju privredno društvo za reviziju može da prouzrokuje obavljanjem revizije kod banaka, lizing društava, investicionih i penzionih fondova i osiguravajućih društava minimalna suma pokrića po štetnom događaju iznosi 500.000 KM.

(4) Privredna društva za reviziju, u pogledu odgovornosti za štetu koju mogu da prouzrokuju pogrešno izraženim revizorskim mišljenjem, dužna su da zaključe polise osiguranja posebno za svako pravno lice čiji se finansijski izvještaji revidiraju.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju minimalne sume pokrića rizika po pojedinačnim štetnim događajima.

(6) Privredna društva za reviziju dužna su da Ministarstvu dostave foto-kopiju polise osiguranja zaključenu u skladu sa odredbama ovog člana, u roku od 30 dana od dana njenog zaključivanja.

Član 45

(1) Društvo za reviziju koje obavlja reviziju subjekata od javnog interesa utvrđenih članom 6. ovog zakona dužno je da u roku od četiri mjeseca od isteka poslovne godine objavi godišnji izvještaj o transparentnosti na svojoj internet stranici ili internet stranici Ministarstva, sa obavezom da su ovako objavljeni izvještaji dostupni pet godina od dana objave.

(2) Godišnji izvještaj o transparentnosti obavezno sadrži najmanje sljedeće elemente:

1) opis organizacije i strukture vlasništva društva za reviziju,

2) opis mreže i njenog pravnog i strukturnog uređenja, ukoliko društvo za reviziju pripada mreži,

3) opis upravljačke strukture društva za reviziju,

4) opis sistema interne kontrole društva za reviziju, te izjavu uprave društva o djelotvornosti njegovog funkcionisanja,

5) naznaku kada je izvršena posljednja provjera kvaliteta rada,

6) pregled subjekata od javnog interesa za koje je društvo sprovelo reviziju u toku prethodne poslovne godine,

7) izjavu koja se odnosi na nezavisnost rada društva za reviziju, kojom se potvrđuje da je obavljena interna kontrola poštivanja zahtjeva o nezavisnosti,

8) izjavu o politici društva za reviziju koja je u vezi sa stalnim usavršavanjem ovlašćenih revizora,

9) finansijske informacije koje pokazuju značaj društva za reviziju, kao što su ukupan prihod podijeljen u naknade iz zakonom propisane revizije godišnjih i konsolidovanih finansijskih izvještaja i naknade zaračunate za ostale usluge koje nisu povezane sa revizijom i

10) podatke o osnovici za primanja ovlašćenih revizora koji potpisuju izvještaje o obavljenim revizijama subjekata od javnog interesa.

(3) Godišnji izvještaj o transparentnosti obavezno potpisuje lice ovlašćeno za zastupanje društva za reviziju.

Član 46

(1) Privredno društvo za reviziju i ovlašćeni revizor ne mogu obavljati reviziju finansijskih izvještaja pravnog lica:

1) u kome su vlasnici udjela ili akcija,

2) kome vode poslovne knjige ili vrše sačinjavanje finansijskih izvještaja za revidirani period ili

3) ako su na bilo koji način poslovno povezani sa pravnim licem tako da objektivno postoji sumnja u njihovu nezavisnost i nepristrasnost.

(2) Privredno društvo za reviziju i ovlašćeni revizor ne mogu obavljati reviziju finansisjkih izvještaja pravnog lica kojem pružaju:

1) usluge u vezi sa procjenom vrijednosti, ukoliko se ona odnosi na godinu za koju se obavlja revizija,

2) aktuarske usluge,

3) usluge koje se odnose na funkcionisanje sistema interne kontrole i interne revizije,

4) menadžerske usluge,

5) pravne i stručne usluge koje se odnose na proces revizije,

6) savjetodavne, brokersko-dilerske ili investicione usluge i

7) druge usluge čije pružanje bi dovelo do sukoba interesa.

GLAVA IV

NADZOR

1. Nadzor nad poslovima računovodstva

Član 47

(1) Poreska uprava, na način kako je to uređeno propisima koji se odnose na poreski postupak, vrši nadzor kod pravnih lica i preduzetnika koji poslovne knjige vode po sistemu dvojnog knjigovodstva, u dijelu računovodstvenih poslova, te sačinjavanja i prezentacije finansijskih izvještaja radi provjere obavljaju li se navedeni poslovi u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Nadzor iz stava 1. ovog člana vrše i druge institucije ukoliko su im posebnim propisima data ovlašćenja.

Član 48

(1) Poreska uprava je nadležna da obavlja nadzor nad sljedećim aktivnostima pravnih lica i preduzetnika koji poslovne knjige vode po sistemu dvojnog knjigovodstva:

1) tačnost razvrstavanja pravnih lica u skladu sa članom 5. ovog zakona,

2) organizacija sistema računovodstva i internih računovodstvenih kontrolnih postupaka,

3) potpunost, istinitost i tačnost knjigovodstvenih isprava,

4) vođenje i čuvanje poslovnih knjiga,

5) primjena kontnog okvira,

6) popis imovine i obaveza,

7) sačinjavanje i prezentovanje finansijskih izvještaja i konsolidovanih finansijskih izvještaja i njihova predaja u Registar,

8) obaveze u pogledu revizije finansijskih izvještaja i konsolidovanih finansijskih izvještaja i dostavljanja izvještaja o reviziji finansijskih izvještaja u Registar i

9) drugim aktivnostima u skladu sa ovim zakonom.

(2) Pri vođenju upravnog postupka po poslovima iz stava 1. ovog člana primjenjuju se propisi kojima se uređuje poreski postupak.

2. Nadzor nad radom pravnih lica i preduzetnika registrovanih za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga

Član 49

(1) Nadzor nad pravnim licima i preduzetnicima registrovanim za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, radi provjere ispunjenosti uslova propisanih ovim zakonom, vrši Ministarstvo.

(2) Pravna lica i preduzetnici registrovani za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga dužni su da licima ovlašćenim za nadzor na raspolaganje stave svu dokumentaciju neophodnu za sprovođenje nadzora.

Član 50

(1) Postupak nadzora nad radom privrednih društava za reviziju, propisan ovim zakonom, shodno se primjenjuje u nadzoru nad radom pravnih lica i preduzetnika registrovanih za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga.

(2) Ako preduzetnik registrovan za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga ne postupi u skladu sa nalogom i u roku utvrđenom u konačnom rješenju, Ministarstvo je dužno da o tome obavijesti nadležni organ lokalne samouprave koji je navedenim licima izdao dozvolu za obavljanje samostalne djelatnosti.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, nadležni organ lokalne samouprave će donijeti rješenje o prestanku obavljanja samostalne djelatnosti.

(4) Ako pravno lice registrovano za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga ne postupi u skladu sa nalogom i u roku utvrđenom u konačnom rješenju, Ministarstvo će protiv lica ovlašćenog za zastupanje tog privrednog društva nadležnom sudu podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

3. Nadzor nad radom privrednih društava za reviziju

Član 51

(1) Ministarstvo vrši nadzor nad radom privrednog društva za reviziju.

(2) Nadzor nad radom privrednog društva za reviziju Ministarstvo vrši najmanje jednom u šest godina, odnosno najmanje jednom u tri godine, ukoliko je riječ o društvima za reviziju koja sprovode reviziju subjekata od javnog interesa.

(3) Ovlašćeno lice Ministarstva u postupku vršenja nadzora ima pravo i obavezu da u poslovnim prostorijama privrednog društva za reviziju izvrši uvid u opšte i pojedinačne akte privrednog društva, kao i evidencije i drugu dokumentaciju s ciljem utvrđivanja činjenica koje su od posebnog značaja za kvalitetno vršenje nadzora, a posebno:

1) o osnivačima privrednog društva za reviziju,

2) o angažovanim licenciranim ovlašćenim revizorima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme sa punim i skraćenim radnim vremenom, kao i broju ukupno angažovanih revizora po drugim osnovima,

3) da li se Ministarstvu blagovremeno dostavljaju podaci o zaključenim ugovorima o reviziji,

4) da li su ugovoreni poslovi osigurani od odgovornosti za štetu,

5) da li se u vršenju revizije primjenjuju propisi iz oblasti revizije,

6) da li je privredno društvo za reviziju osiguralo internu kontrolu kvaliteta u izvršenju ugovorenih poslova revizije i

7) u druge podatke i evidencije od značaja za kvalitetno sprovođenje nadzora.

(4) O izvršenom nadzoru lice iz stava 3. ovog člana sačinjava zapisnik.

(5) Zapisnik iz stava 4. ovog člana dostavlja se privrednom društvu za reviziju kod kojeg je izvršen nadzor.

(6) Ministar donosi uputstvo kojim se uređuje nadzor nad radom poslovnih subjekata koji pružaju računovodstvene usluge i usluge revizije.

Član 52

(1) Ako se u postupku nadzora nad radom privrednog društva za reviziju utvrdi da su opštim ili pojedinačnim aktom ili preduzetom radnjom povrijeđene odredbe ovog zakona, lice kojem je povjereno da izvrši nadzor ima obavezu i ovlašćenje da rješenjem naloži otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti i odredi rok u kome se one moraju otkloniti.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ministru se može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) Ako privredno društvo za reviziju ne postupi u skladu sa nalogom i u roku utvrđenom u konačnom rješenju, ministar donosi rješenje o oduzimanju dozvole za rad privrednom društvu za reviziju.

(5) Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv njega se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

GLAVA V

SAVJET ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU REPUBLIKE SRPSKE

Član 53

(1) Ministar imenuje Savjet za računovodstvo i reviziju Republike Srpske (u daljem tekstu: Savjet).

(2) Nadležnost i obaveze Savjeta su da:

1) prati proces primjene računovodstvenih i revizijskih standarda iz člana 2. ovog zakona,

2) daje inicijative za odgovarajuća i blagovremena rješenja radi što efikasnije primjene računovodstvenih i revizijskih standarda u Republici,

3) daje mišljenja na nacrte i prijedloge zakona i drugih propisa iz oblasti računovodstva i revizije,

4) prati proces primjene propisa Evropske unije koji se odnose na oblast računovodstva i revizije i predlaže rješenja prihvatljiva za Republiku,

5) učestvuje u pripremi strategije, te u izradi smjernica i akcionog plana za poboljšanje kvaliteta finansijskog izvještavanja i unapređivanje računovodstvene i revizorske prakse u Republici,

6) sarađuje sa obrazovnim ustanovama, stranim i do maćim profesionalnim udruženjima, tijelima i organi zacijama,

7) daje prijedloge mišljenja na opšta akta profesionalnog udruženja,

8) razmatra godišnji izvještaj o radu i stanju u oblasti računovodstva i revizije koji priprema profesionalno udruženje,

9) daje mišljenje i prijedloge na godišnji plan kontinuirane edukacije koju sprovodi profesionalno udruženje i

10) obavlja i druge poslove iz svoje nadležnosti, u skladu sa ovim zakonom.

Član 54

(1) Za svoj rad Savjet odgovara ministru.

(2) Savjet je dužan da ministru najmanje jednom godišnje dostavi izvještaj o radu.

Član 55

(1) Savjet ima devet članova.

(2) Članove Savjeta imenuje ministar iz reda zaposlenih u Ministarstvu, predstavnika profesionalnih udruženja, Poreske uprave, regulatornih tijela iz oblasti finansijskog sistema, poslovne zajednice, univerzitetskih profesora i drugih lica koja svojim teoretskim i praktičnim iskustvom u predmetnoj oblasti mogu da doprinesu efikasnijem radu Savjeta, na period od pet godina, s tim da ista lica mogu biti ponovo imenovana na još jedan mandat.

(3) Stručne i administrativne poslove za potrebe Savjeta obavlja Ministarstvo.

(4) Prilikom imenovanja članova Savjeta vodiće se računa o ravnopravnoj polnoj zastupljenosti.

(5) Savjet donosi Poslovnik o radu, kojim se uređuje način rada, organizacija, odlučivanje, rokovi za dostavu mišljenja i druga pitanja od značaja za rad Savjeta.

GLAVA VI

ZVANjA, TESTIRANjE, SERTIFIKACIJA I LICENCIRANjE

Član 56

(1) Profesionalno udruženje definisano ovim zakonom, u skladu sa međunarodnim obrazovnim standardima, sprovodi jedinstven program za sticanje kvalifikacija i zvanja u računovodstvenoj i revizorskoj profesiji, kao i drugih srodnih zvanja u Republici.

(2) Profesionalno udruženje dužno je da donese i sprovodi propise kojima se uređuju uslovi, način i naknade za sticanje zvanja u računovodstvenoj i revizorskoj profesiji, kvalifikovanje i profesionalni razvoj računovođa i ovlašćenih revizora, kontinuirana edukacija, kontrola kvaliteta rada njegovih članova, te izdavanje sertifikata za sva zvanja u profesiji, kao i licenci za zvanja u oblasti računovodstva.

(3) Nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva, Vlada daje saglasnost na propise iz stava 2. ovog člana.

(4) Profesionalno udruženje ima obavezu da u saradnji sa Ministarstvom na kontinuiranom osnovu obezbijedi prevod propisa iz člana 2. stav 1. tačka 15) ovog zakona.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se uređuju pitanja od značaja za prevod propisa iz stava 4. ovog člana.

Član 57

(1) Profesionalno udruženje najmanje jednom godišnje, a najkasnije do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu, podnosi Vladi izvještaj o radu i stanju u oblasti računovodstva i revizije.

(2) Izvještaj iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži: izvršavanje poslova i datih ovlašćenja povjerenih ovom udruženju, broj i strukturu izdatih sertifikata, informaciju o sprovedenim edukacijama, informaciju o kontroli kvaliteta rada članova profesionalnog udruženja, finansijske izvještaje profesionalnog udruženja i druge informacije o stanju u oblasti računovodstvene i revizorske profesije.

Član 58

(1) U računovodstvenoj i revizorskoj profesiji u Republici utvrđuju se tri zvanja, i to:

1) sertifikovani računovodstveni tehničar,

2) sertifikovani računovođa i

3) ovlašćeni revizor.

(2) Pored zvanja u računovodstvenoj i revizijskoj profesiji, ovim zakonom utvrđuju se i druga srodna zvanja u srodnim profesijama u Republici, i to:

1) ovlašćeni interni revizor,

2) ovlašćeni procjenjivač i

3) ovlašćeni forenzički računovođa.

(3) Testiranje kandidata za zvanja iz stava 1. ovog člana, izdavanje sertifikata i licenci vrše se na sljedeći način:

1) testiranje kandidata za sva zvanja vrši se posred stvom profesionalnog udruženja,

2) izdavanje sertifikata za sva zvanja vrši profesionalno udruženje utvrđeno ovim zakonom,

3) licenciranje za sertifikovanog računovodstvenog tehničara i sertifikovanog računovođu vrši profesionalno udruženje utvrđeno ovim zakonom i

4) licenciranje ovlašćenih revizora vrši Ministarstvo, u skladu sa ovim zakonom.

(4) Ne postoji obaveza licenciranja za lica sa zvanjem sertifikovani računovodstveni tehničar i sertifikovani računovođa koja obavljaju računovodstvene poslove za interne potrebe privrednih društava i drugih pravnih lica u kojima su zaposleni, osim za kvalifikovana lica.

(5) Lica koja su licence dobila u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, u skladu sa propisima, odgovarajuće licence u Republici mogu dobiti od Ministarstva, odnosno profesionalnog udruženja u Republici.

Član 59

Zabranjena je upotreba zvanja i naziva iz člana 58. ovog zakona od lica koja nisu sertifikovana i licencirana, kao i nuđenje ili obavljanje nezavisnih računovodstvenih ili revizijskih usluga trećim licima od lica koja nisu licencirana u skladu sa ovim zakonom i registrovana za pružanje računovodstvenih i revizorskih usluga.

Član 60

(1) Lica koja posjeduju sertifikat izdat od profesionalnih subjekata izvan BiH, nakon što dostave dokaze da ispunjavaju IFAC uslove edukacije u zemlji u kojoj su stekla kvalifikaciju, kao i uslove u pogledu stručne spreme, radnog iskustva i poznavanja propisa i poreskog sistema u Republici i BiH, mogu podnijeti zahtjev za nostrifikaciju stečenih zvanja i kvalifikacija.

(2) Nostrifikaciju stečenih zvanja i kvalifikaciju za lica iz stava 1. ovog člana vrši profesionalno udruženje utvrđeno ovim zakonom, na način i uz uslove koje propiše zajedničko tijelo iz oblasti računovodstva i revizije na nivou BiH.

Član 61

U skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji BiH, svim licima kojima je sertifikat izdat u drugom entitetu ili Brčko Distriktu BiH, s tim da su entitet i Brčko Distrikt BiH usvojili zakon i podzakonske propise kojim se obezbjeđuje identično priznavanje sertifikata izdatih u Republici na prostoru drugog entiteta i Brčko Distrikta BiH, stečeno zvanje u profesiji se priznaje u Republici i od njega se neće zahtijevati nostrifikacija.

GLAVA VII

UPRAVNI NADZOR I PRAĆENjE, OTKRIVANjE I PRIJAVLjIVANjE KRIVIČNIH DJELA U VEZI SA PRANjEM NOVCA I FINANSIRANjEM TERORISTIČKIH DJELATNOSTI

Član 62

Upravni i stručni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo.

Član 63

(1) Lica koja vrše poslove računovodstva, revizije i nadzora u vezi sa odredbama ovog zakona obavezna su da stalno prate i otkrivaju pojave i radnje koje imaju obilježja krivičnih djela u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorističkih djelatnosti.

(2) U slučaju utvrđivanja činjenica i radnji koje ukazuju na krivična djela iz stava 1. ovog člana, obavezno se, pismeno, bez odgađanja obavještava organ nadležan za oblast sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih djelatnosti.

(3) Subjekti uključeni u poslove propisane ovim zakonom dužni su da pružaju stalnu podršku i saradnju svim organima krivičnog gonjenja u vezi sa njihovim zahtjevima prilikom otkrivanja, prijavljivanja i procesuiranja djela koja imaju obilježja pranja novca i finansiranja terorističkih djelatnosti.

GLAVA VIII

KAZNENE ODREDBE

Član 64

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

1) ne izvrši razvrstavanje u skladu sa ovim zakonom (član 5),

2) ne uredi organizaciju računovodstva na propisan način (član 7),

3) vrši obradu podataka na računaru, a ne obezbijedi da računovodstveni softver omogućava funkcionisanje sistema internih računovodstvenih kontrola (član 7. stav 5),

4) ne sačinjava, ne kontroliše i ne čuva knjigovodstvene isprave, odnosno ne vodi i ne čuva poslovne knjige i druge izvještaje saglasno odredbama ovog zakona (čl. 8, 9, 10, 11, 12. i 22),

5) opštim aktom ne odredi lice kome se povjerava vođenje poslovnih knjiga (član 13),

6) ne izvrši upis u Registar privrednih društava koja obavljaju knjigovodstvene i računovodstvene usluge (član 15),

7) ne izvrši popis imovine i obaveza u propisanom roku (član 17),

8) ne izvrši usaglašavanje potraživanja i obaveza, ne odgovori na zahtjev ovlašćenog revizora ili u napomenama ne objavi podatke o neusaglašenim potraživanjima i obavezama (član 18),

9) ne sačinjava i ne prezentuje finansijske izvještaje (čl. 19, 20, 21. i 23),

10) ne izvrši reviziju finansijskih izvještaja i konsolidovanih finansijskih izvještaja (član 28),

11) ne preda finansijske izvještaje, konsolidovane finansijske izvještaje, izvještaj o reviziji i izvještaj o poslovanju u Registar finansijskih izvještaja (čl. 24.i 25),

12) na području Republike pruža usluge revizije bez prethodno ispunjenih ili suprotno uslovima propisanim ovim zakonom (čl. 29, 33, 37, 44. i 46),

13) u propisanom roku ne prijavi promjene u podacima koji se vode u Registru privrednih društava za reviziju (član 35),

14) u propisanom roku ne zaključi ugovor o reviziji (član 39. stav 3),

15) u propisanom roku ne dostavi foto-kopije ugovora o reviziji zaključenih u toku prethodne godine (član 39. stav 6),

16) ne pruža usluge revizije na propisan način (član 40),

17) u propisanom roku ne objavi izvještaj o transparentnosti (član 45) i

18) ovlašćenom licu ne omogući nadzor ili ne otkloni nedostatke utvrđene tokom nadzora (čl. 49, 51. i 52).

(2) Za radnje iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom od 300 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu.

(3) Za radnje iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom od 500 KM do 2.500 KM kazniće se za prekršaj preduzetnik registrovan za samostalno pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga.

Član 65

Novčanom kaznom od 3.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj profesionalno udruženje za nepodnošenje izvještaja iz člana 57. ovog zakona.

Član 66

(1) Novčanom kaznom od 300 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice koje podatke dobijene iz Registra finansijskih izvještaja koristi na način koji je suprotan odredbama ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 300 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice koje koristi zvanja u profesiji propisana ovim zakonom ili nudi i obavlja nezavisne računovodstvene i revizijske usluge trećim licima, a nije registrovano za pružanje tih usluga, niti sertifikovano i licencirano u skladu sa odredbama ovog zakona.

GLAVA IX

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 67

(1) Privredna društva za reviziju koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona dobila dozvolu za rad od Ministarstva dužna su da, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, svoj status i poslovanje usklade sa odredbama ovog zakona.

(2) Zahtjev za izdavanje dozvole za rad privrednom društvu za reviziju koji je podnesen prije stupanja na snagu ovog zakona riješiće se u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 68

(1) Izuzetno od člana 39. stav 3. ovog zakona, ugovori o reviziji finansijskih izvještaja za 2015. godinu mogu se zaključivati do 31. decembra 2015. godine.

(2) Obaveza osiguranja u skladu sa članom 44. ovog zakona primjenjuje se od revizije finansijskih izvještaja za 2015. godinu.

Član 69

(1) Obaveza razvrstavanja pravnih lica u kategoriju mikro pravnih lica, u skladu sa kriterijumima iz člana 5. stav 3. ovog zakona, primjenjuje se u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Do dana primjene odredbe iz člana 5. stav 3. ovog zakona pravna lica koja ispunjavaju kriterijume za razvrstavanje u kategoriju mikro pravnih lica smatraju se malim pravnim licima.

Član 70

(1) Privredna društva koja su registrovana za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga dužna su da se upišu u Registar privrednih društava za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, koji vodi Ministarstvo, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da Ministarstvu dostavi kopije rješenja za sve preduzetnike koji se bave pružanjem knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga radi upisa u Registar preduzetnika za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, koji vodi Ministarstvo, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 71

U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona ministar će donijeti:

1) Pravilnik o uspostavljanju sistema dvojnog knjigo vodstva kod preduzetnika (član 3. stav 5),

2) Pravilnik o vođenju Registra privrednih društava za reviziju, Registra ovlašćenih revizora, Registra pravnih lica i preduzetnika za pružanje knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga (član 15. stav 4),

3) pravilnike kojima se propisuje kontni okvir i sadržina računa u kontnom okviru za sva pravna lica i preduzetnike (član 16. stav 2),

4) Pravilnik o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem imovine i obaveza (član 17. stav 5),

5) pravilnike o formi i sadržini finansijskih izvještaja (član 21. stav 1),

6) pravilnik kojim se propisuje forma i sadržaj javno dostupnih izvještaja (član 26. stav 5),

7) Pravilnik o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju licenci ovlašćenim revizorima (član 32. stav 2),

8) Pravilnik o minimalnim sumama za pokriće rizika od štetnih događaja prouzrokovanih izdavanjem pogrešnog revizorskog mišljenja (član 44. stav 5),

9) pravilnik kojim se uređuju pitanja od značaja za prevod propisa (član 56. stav 5),

10) Uputstvo o primjeni Međunarodnog standarda finansijskog izvještavanja za male i srednje entitete (član 3. stav 6) i

11) Uputstvo za vršenje nadzora nad radom poslovnih subjekata koji pružaju računovodstvene usluge i usluge revizije (član 51. stav 6).

Član 72

Do donošenja podzakonskih akata iz ovog zakona, primjenjivaće se podzakonski akti koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti sa njim.

Član 73

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 36/09 i 52/11).

Član 74

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.