PRIMJENA PROPISA IZ OBLASTI RADNIH ODNOSA ZA VRIJEME STANjA NESREĆEZakon o radučlan 118 |
Bez obzira na činjenicu što je Vlada FBiH proglasila stanje nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19), poslodavci u FBiH su dužni da primjenjuju sve relevantne odredbe Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika prilikom donošenja pravilnika o radu, budući da odredbe navedenih propisa nisu suspendovane za vrijeme trajanja stanja nesreće.
“Može li se donijeti Pravilnik o radu poslodavca u vrijeme novonastale situacije širenja virusa COVID- 19, te postoji li mogućnost da se istim smanji koeficijent složenosti poslova za određene grupe radnika, te na taj način i plaća?
Odredbom člana 118. stav 1. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US – dalje: Zakon) – odluka US, dalje: Zakon) je propisano da poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uslovi za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. U stavu 2. istog člana propisano je da se poslodavac o donošenju pravilnika o radu obavezno konsultuje sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika ukoliko su formirani.
Nadalje, odredbom člana 23. stav 1. Zakona o vijeću zaposlenika (“Sl. novine FBiH”, br. 38/2004 – dalje: ZVS) propisano je da se prije donošenja odluke značajne za prava i interese zaposlenika poslodavac obavezno konsultuje sa vijećem zaposlenika o namjeravanoj odluci, a naročito kada se, između ostalog, radi o donošenju pravilnika o radu. Shodno odredbi člana 24. ZVS, podaci o namjeravanoj odluci iz pomenutog člana 23. dostavljaju se vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odluke. Vijeće zaposlenika u roku od sedam dana od dana dostavljanja pomenutih podataka o namjeravanoj odluci dostavlja primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati konsultacija mogli uticati na donošenje namjeravane odluke. Shodno odredbi člana 25. ZVS, odluka poslodavca donesena suprotno odredbama ovog zakona o obavezi konsultovanja sa vijećem zaposlenika ništavna je.
Pored toga, odredbom člana 118. stav 4. Zakona propisano je da sindikat odnosno vijeće zaposlenika može od nadležnog suda zatražiti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe proglasi nevažećim.
Dakle, Zakonom je propisana obaveza donošenja pravilnika o radu za poslodavce koji zapošljavaju više od 30 radnika, sadržaj pravilnika, te postupak njegovog donošenja, odnosno obaveza konsultacija sa vijećem zaposlenika, odnosno sindikatom, koje se obavljaju na način propisan ZVS.
Imajući u vidu globalnu pandemiju koronavirusa (COVID-19) kao izuzetno ozbiljne epidemiološke situacije koja ugrožava život i zdravlje ljudi, ističemo da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 16. 03. 2020. godine proglasila stanje nesreće uzrokovano pojavom istog, te je s tim u vezi, a s ciljem sprječavanja širenja bolesti izazvane navedenim virusom, utvrdila određene preporuke poslodavcima. S tim u vezi, a imajući u vidu da proglašavanjem stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine nije došlo do suspenzije u primjeni važećih propisa, to su za poslodavce i dalje obavezujuće redovne procedure propisane Zakonom i ZVS.
U dijelu Vašeg upita kojim tražite mišljenje u vezi sa mogućnošću smanjivanja koeficijenta složenosti za određene grupe zaposlenika, a time i smanjivanja plaća u pravilniku o radu poslodavca, ističemo da se plaća radnika, u skladu sa odredbom člana 75. Zakona, uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Naime, pomenutom zakonskom odredbom je utvrđeno da se plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak ukoliko je isti ostvaren i uvećane plaće iz člana 76. Zakona, s tim da se u skladu sa odredbom člana 75. stav 3. Zakona elementi za određivanje osnovne plaće i dijela plaće po osnovu radnog učinka utvrđuju kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Napominjemo da Zakon predviđa jednakost plaća, na način da je odredbom člana 77. propisano da je poslodavac radnicima dužan isplatiti jednake plaće za rad jednake vrijednosti bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost, kao i drugi diskriminatorni osnov iz člana 8. stav 1. Zakona. Pod radom jednake vrijednosti, u smislu navedene odredbe, podrazumijeva se rad koji zahtjeva isti stepen stručne spreme, istu radnu sposobnost, odgovornost, fizički i intelektualni rad, vještine, uslove rada i rezultate rada.”
(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-30/11-1091/20 od 8.5.2020. godine)
