Advokatska komora Srbije organizuje jednodnevnu obustavu rada
Upravni odbor Advokatske komore Srbije (AKS) doneo je odluku o jednodnevnoj obustavi rada advokata u petak, 24. septembra, u znak protesta protiv pravnog stava Vrhovnog kasacionog suda u vezi sa troškovima za obradu kredita i naplatu premije osiguranja kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita (NKOSK).
“Obustavom rada advokati Srbije izražavaju najoštrije protivljenje objavljenim pravnim stavovima Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, kojima se na direktan način narušava pravna sigurnost građana Srbije i menja dosadašnja sudska praksa sudova“, navodi se u saopštenju AKS.
Advokatska komora Srbije upozorava da doneti pravni stavovi predstavljaju poslednji u nizu pokušaja da se u pravni sistem Republike Srbije uvedu rešenja koja pogoduju bankarskom sektoru, a na štetu građana.
Kako se navodi u saopštenju, na dan obustave rada advokati Srbije neće postupati u postupcima pred sudovima i drugim organima bez izuzetaka.
„U toku obustave rada advokati mogu da sačinjavaju pisane podneske koji su vezani za rok i u situaciji kada bi stranka izgubila pravo na podnošenje pravnog sredstva ili bi joj bila naneta nenadoknadiva šteta“, navodi se u saopštenju.
AKS navodi i da putem medija treba obavestiti građane o obustavi rada i posledicama, uz, kako kažu, „informaciju da jedinog krivca za obustavu mogu naći u Vrhovnom kasacionom sudu (VKS)“.
Vrhovni kasacioni sud je prošle nedelje usvojio dopunu svog stava iz maja 2018. godine, prema kojem su se sudovi do sada upravljali kada je reč o tužbama građana protiv banaka zbog naplate troškova obrade kredita. Prema toj dopuni, banke imaju pravo da naplaćuju naknade na ime troškova obrade kredita, bez obaveze da navode strukturu i visinu pojedinačnih troškova od kojih se te naknade sastoje. Isto važi i za naplatu premije osiguranja stambenih kredita kod NKOSK.
„Obustavom rada advokati Srbije izražavaju najoštrije protivljenje objavljenim pravnim stavovima Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, kojima se na direktan način narušava pravna sigurnost građana Republike Srbije i menja dosadašnja sudska praksa naših sudova. Advokatska komora Srbije upozorava da doneti pravni stavovi predstavljaju poslednji u nizu pokušaja da se u pravni sistem Republike Srbije uvedu rešenja koja pogoduju bankarskom sektoru, a na štetu građana“, navodi AKS.
Nakon što je advokatura, u dva navrata, kako navodi AKS, „uspela da odbrani prava građana prilikom pokušaja donošenja nacrta izmena i dopuna Zakona o parničnom postupku, a naročito da se preko zakonodavne vlasti autentičnim tumačenjima utiče na konkretne sudske postupke koje građani vode protiv banaka“, sada se pribegava ostvarenju istog cilja preko najviše sudske instance.
Advokatska komora Srbije ističe da je doneti pravni stav da je pravno valjana odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da plati banci premiju osiguranja kod NKOSK u direktnoj suprotnosti sa dosadašnjom nespornom praksom svih sudova u Srbiji, uključujući i Vrhovni kasacioni sud. Primena ovakvog stava, kako navodi AKS, dovela bi do gubitka sporova na štetu građana, a u korist banaka, smatraju u AKS.
„Advokatska komora Srbije ukazuje da dopuna stava Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda o dozvoljenosti ugovaranja troškova kredita, a bez obaveze banke da posebno dokazuje strukturu troškova dovodi do povlašćenog položaja banaka u odnosu na ostale privredne subjekte, a na štetu građana. Advokatska komora Srbije smatra da se ovakvim postupanjem najviša sudska instanca u Republici Srbiji stavila na stranu ekonomskih interesa poslovno-bankarskih centara moći i izražava svoju sumnju u nezavisno postupanje Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju“, zaključuje se u saopštenju Advokatske komore Srbije.
Potvrđena optužnica protiv sudije Osnovnog suda u Banjoj Luci zbog korupcije
Izvor: Detektor.ba
Okružni sud u Banjoj Luci potvrdio je optužnicu koja sudiju banjalučkog Osnovnog suda Nebojšu Pejovića tereti za krivična djela “povreda zakona od strane sudije i trgovina uticajem”, potvrđeno je iz Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske.
Pejovića optužnica tereti da je u decembru 2019. godine spriječio četiri ponuđača da učestvuju u javnom nadmetanju prilikom prodaje nekretnina koje su bile predmet izvršnog postupka, kako bi drugome ponuđaču pribavio korist.
Prema navodima optužnice, Pejović je, postupajući kao sudija u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, na ročištu održanom radi prodaje nekretnina koje su bile predmet izvršenja, od kojih su četiri stana, poslovni prostor, te vikend-kuća sa dvorištem, kako bi u javnom nadmetanju pribavio korist ponuđaču, advokatu S.V., spriječio ostala četiri ponuđača da učestvuju, uz obrazloženje da nisu uplatili obezbjeđenje za sve nekretnine koje se prodaju, iako su uplatili maksimalni iznos obezbjeđenja od 10.000 KM za učešće u javnom nadmetanju.
“Nakon otvaranja javnog nadmetanja, osumnjičeni sudija je ponudio na prodaju zajedno sve navedene nekretnine za 283.400 KM odnosno za jednu polovinu njihove procijenjene vrijednosti u izvršnom postupku, ne dozvoljavajući tom prilikom pojedinačnu prodaju nekretnina i uključivanje u nadmetanje ostalih ponuđača”, stoji u optužnici.
Pejoviću je na teret stavljeno i da je od oštećenog S.H. zatražio i primio 1.000 eura kako bi iskoristio svoj uticaj i garantovao zaštitu i povoljan ishod postupka za privredno društvo u vlasništvu oštećenog u sudskim postupcima koji mogu proizaći nakon što je Okružni privredni sud u Banjoj Luci donio zaključak koji ne ide u prilog ovom privrednom društvu a koji se odnosi na zahtjev za upis u sudski registar.
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Pejovića su uhapsili 21. aprila 2020. godine.
Uz optužnicu je Republičko javno tužilaštvo predložilo da se Pejoviću izrekne mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.
Pranje novca definiše se kao postupak kojim kriminalci pokušavaju da sakriju ilegalno porijeklo dobiti, ograđuju se od izvornog krivičnog djela i ubacuju novac u privredu kako bi se činilo da dolazi iz legitimnog izvora čime postaje upotrebljiv. Time se veza između kriminala i novca prekida.
Metode i tehnike pranja novca koje koriste kriminalci u BiH svakodnevno se mijenjaju i prilagođavaju, potvrdili su za portal Capital iz policijskih agencija, tužilaštava, poreskih institucija, bankarskog sektora.
Tužioci, inspektori, advokati, bankari i vještaci saglasni su u jednom, a to je da je posljednjih godina u BiH, pored standardnih tehnika za pranje veće ili manje količine novca, razvijeno i nekoliko novih metoda.
Građevinarstvo i nekretnine
Ulaganje u izgradnju nekretnina već dugo godina je način apsorbovanja ilegalnih prihoda, a to je omogućeno zbog loše regulative i kontrole građevinskog sektora koji je istovremeno značajan i u udjelu u ekonomiji jedne zemlje. Kriminalci vještački podstiču cijene da operu novac, što je jedan od razloga zašto cijene nekretnina ne padaju. Opštine izdaju dozvole za izgradnju, ali nemaju sredstava da nadgledaju šta se dešava. Kompanije koje podnose zahtjev za građevinsku dozvolu nisu obavezne po zakonu da pokažu dokaz o kapitalu koji planiraju investirati. Prodaja nekretnine po znatno višoj cijeni od realne je takođe jedan od načina pranja. Zidare, zanatlije i fizičke radnike plaćaju na ruke, prljavim novcem, a zatim prodaju stanove i time stiču dokaz o legalnom porijeklu novca. Takođe, prodaja stanova u izgradnji omogućava kompanijama da prikazuju da se cjelokupna investicija vrši na osnovu plaćanja kupaca. S druge strane, zemljišne knjige i evidencije su nepotpune i loše arhivirane, a nadležne poreske i istražne institucije nepovezane, pa mogu da prođu godine do utvrđivanja stvarnog vlasništva nad nekretninama. Samo nekoliko najpoznatijih banjalučkih graditelja prošle godine je prikazalo dobit od oko 50 miliona maraka.
Agenti, advokati, računovođe
Advokati, računovođe, notari i agenti za promet nekretninama takođe su dio sistema pranja novca. Bez njih nije moguće praviti fiktivne kupoprodajne ugovore, niti voditi dvojne knjige za kompanije. Svi ugovori o kupovini ili prodaji nekretnina ovjereni su kod javnih bilježnika/notara, ali niko ne kontroliše vrijednosti određene imovine. U izvještajima MONEYVAL-a identifikovani su slučajevi tajnog dogovora u svrhu pranja novca, uključujući izvođače, agente za promet nekretninama, notare, advokate i bankare. Niko ne kontroliše novac koji se slijeva na račune advokata. Oni sa klijentima sklapaju ugovore za fiktivne usluge koje naplaćuju u gotovini i polažu na svoj račun u banci, a potom ga uz proviziju vraćaju u vidu pozajmice ili prikazuju kao svoje ulaganje u firmu klijenta.
Pranje novca manjih količina često počinje u uslužnim djelatnostima koje su na kraju poreskog lanca, jer oni račune naplaćuju u gotovini. Klubovi, restorani, hoteli, kafići, rentakar i taksi službe posebno su popularno sredstvo za pranje novca, jer je skoro nemoguće tačno izmjeriti broj gostiju ili putnika na mjesečnom nivou. Oni prikazuju znatno veći prihod od realnog.
Kladionice
Pranje novca putem kladionica jedna je od najnovijih tehnika koju su počeli primjenjivati kriminalci u BiH sa razvojem informacionih tehnologija. Kako to rade? Fizičko lice uplati gotovinu na račun otvoren kod kladionica koje im ne traže porijeklo novca. Napravi se nekoliko malih opklada da se prikaže promet, a zatim unovči ostatak ili kao dobitak prebaci na legalni račun u banci. Otvaranje desetaka računa drži transakcije ispod praga i iznosa za koje se pokreću provjere. Većina banaka u posljednje vrijeme upravo zbog ovog načina pranja novca zabranjuje uplate sa kartica kladionica. Međutim, to se može zaobići koristeći servise za plaćanje poput „skrilla“, „paypala“ i mnogo drugih načina, pri čemu nelegalna sredstva završe u legalnim tokovima.
Kockanje
Kriminalci u BiH se koriste i načinom koji je još davne 1931. godine prepoznala američka mafija kao siguran kanal za pranje novca i u pustinji Nevade izgradila cijeli grad za kockanje. Veliki promet gotovine olakšavaju miješanjem prljavog novca s čistim. Najčešća solo-metoda je da se nelegalnim novcem kupe žetoni, a zatim se igra neko vrijeme, po mogućnosti u igrama s velikim kvotama. Klađenjem na svaki mogući ishod kockar će imati jedan ili više dobitnika. Kad unovče žetone, dobiće potvrdu da su ostvarili dobitak na kocki. Organizovano, u saradnji sa vlasnicima ili zaposlenima, nije potrebno ni da se kockaju, već dobitke drugih igrača kladionica prikaže kao da su njihovi.
Banke
Smišljen je novi način pranja manjih količina novca kroz banke kako bi se izbjegla obaveza dokazivanja porijekla novca preko limita. Na primjer, fizičko lice položi 10.000 KM na račun u banci. Poslije nekog vremena podigne taj novac uz potvrdu da je isplaćen sa računa. To isto uradi u još nekoliko banaka i svaki put dobije istu potvrdu. Sa svim potvrdama ode u svoju banku i na račun legalno položi 100.000 KM.
Priliv sredstava iz inostranstva, bez dokaza, na račun fizičkog lica je u bankama ograničen na 10.000 eura mjesečno. Međutim, gleda se kalendarski mjesec. Ako krajem mjeseca nekome legnu sredstva, već početkom mjeseca mogu opet da mu se uplate sredstva bez suvišnih pitanja bankarskih službenika. Manji iznosi ilegalnog novca često se jednostavno uplate u banku i na kreditne kartice, odakle se kasnije troše bez daljeg nadzora. Banke su takođe važan posrednik i u većim transakcijama ka inostranim računima. U BiH ne postoji porez na novčane transakcije sa off-shore finansijskih centara i uobičajeno je da se off-shore firme pojavljuju kao osnivači lokalnih kompanija. Jedan od način je da fizička lica daju vlasnicima kompanija sa velikim prometom novac u kešu koje one koriste da plaćaju radnike „na ruke“ i druge troškove. Kompanija preko računa sklopi ugovor i da legalnu pozajmicu kriminalcima u visini dobijenog keša koji je umanjen za proviziju. Ta pozajmica nikada ne bude vraćena, a firma je poslije nekog vremena otpiše kao zastarjelo potraživanje. Drugi način je da fizičko lice proda firmi imovinu desetostruko manje vrijednosti od ispostavljenog računa.
Sistem „hawala“ i brzi transfer novca
Sistem „hawala“ odnosi se na mnoge vrste neformalnog prenosa novca koji ne uključuju fizički prenos gotovine. Obično ga koriste brokeri za slanje i primanje novca, s tim da pošiljalac plaća malu proviziju, a primalac lozinku za oslobađanje sredstava. Na balkanskim prostorima sistem „hawala“ najčešće se spominje za pranje novca među nižim i srednje organizovanim kriminalnim grupama koje se bave trgovinom drogom i krijumčarenjem migranata. Na primjer, migranti zatečeni na Balkanu pominjali su da troškove putovanja plaćaju unaprijed u Turskoj i Grčkoj polaganjem novca kod operatora „hawale“ koji novac pušta tek nakon njihovog sigurnog dolaska.
Sistem „hawala“ ima prednost zbog brzog transfera novca, mogućnosti prikrivanja prihoda stečenog kriminalom i nemogućnosti kontrola, sankcija i obračuna poreza. Osim toga, može se povezati i s drugim domaćim bankarskim uslugama uključujući brzi prenos novca putem popularnih sistema za transfer.
Osiguranje
Osiguravajuće kuće u BiH godinama klijentima nude nelegalne popuste koji se ogledaju u različitim kuponima ili davanju keša na ruke koji je najčešće nelegalnog porijekla. Time povećavaju broj klijenata i na kraju imaju veću dobit koju isplaćuju kroz dividendu, čime su legalizovali veće količine prljavog novca.
– Tržište osiguranja RS je vrijedno oko 160 miliona maraka na godišnjem nivou. Sada nelegalni popusti iznose 30 posto, što znači da se nelegalno ubaci 48 miliona maraka u gotovini svake godine, rekao je izvor Capitala.
Neformalna ekonomija
Rad na crno jedan je od najčešćih načina da se nelegalni novac potroši i ubaci u legalne tokove. Firme često posluju potpuno mimo zakonskih propisa, neregistrovane su i obrću novac ili su registrovane, ali ne prikazuju stvarne prihode i zapošljavaju radnike na crno te prikazuju enormnu dobit. BiH je takođe postala raj za strane firme koje izbjegavaju porez u svojoj zemlji, prebacuju sredstva u BiH gdje ih oročavaju ili kasnije na ime fiktivnih poslova vraćaju u matičnu zemlju. U BiH su registrovani oni koji otvaraju lažne firme u zemlji i inostranstvu kako bi međusobno prebacivali novac i povećali izgled legalnosti. Uz to, kompanije često posuđuju novac iz inostranstva, čije se porijeklo ne može utvrditi, a zatim te zajmove koriste za ulaganje u kupovinu nekretnina, privatizaciju državne imovine ili otvaranje drugih firmi.
Cijeli tekst o pranju novca možete pročitati na portalu capital. ba
Najmanje 14 sudija i tužilaca su, bez obzira što su pravili propuste u radu, napredovali na bolje radno mjesto ili su obnovili mandat na rukovodećoj poziciji.
Piše:Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
–
Dragan Uletilović, sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci, zbog neopravdanog kašnjenja prilikom donošenja sudskih odluka u junu prošle godine disciplinski je kažnjen smanjenjem dvije plaće za oko 500 KM. Tri mjeseca poslije unaprijeđen je za sudiju Okružnog suda u Banjoj Luci i dobio je veću plaću.
Uz Uletilovića je još najmanje 13 sudija i tužilaca napredovalo ili su obnovili mandat uprkos propustima koje su radili na prethodnoj poziciji: netačnog prikazivanja radnih rezultata, dovođenja predmeta do zastare, neprimjerenog ponašanja ili odavanja povjerljivih informacija iz predmeta. Za njih desetero propusti u radu su bili utvrđeni disciplinskim postupkom prije, a kod ostalih četvero nakon imenovanja.
Imenovanje je provelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTVBiH) i u odlukama je navedeno da su se u tom postupku cijenili odnos prema radu, radni rezultati i ponašanje. Međutim, istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da su uglavnom zbog toga disciplinski kažnjavani.
Nema jasno utvrđenih pravila treba li se prilikom imenovanja uzeti u obzir i disciplinski prekršaj pa se svaki slučaj posebno razmatra. Željka Radović, članica VSTV-a, kaže da to nije principijelno i da se ta praksa treba ujednačiti.
„Nemojte, molim vas, selektivno – kako kome padne na pamet – pa u jednom slučaju ćemo tražiti i inzistirati, a pet imenovanja će proći i niko neće ni pomenuti to pitanje.“
Kazna 500 KM, povišica 600 KM
Okružno javno tužilaštvo Banje Luke je u maju 2016. godine podiglo optužnicu protiv državnog službenika koji je zadovoljavao spolne strasti pred drugima i dostavilo je Osnovnom sudu u Banjoj Luci na potvrđivanje. Predmet je zadužio sudija Dragan Uletilović kojem je trebalo skoro dvije godine da donese rješenje kojim je odbacio optužnicu.
Iz Tužilaštva su smatrali da je Uletilovićeva odluka nezakonita pa su protiv njega inicirali disciplinski postupak. Tokom postupka je utvrđeno da je ovaj sudija u još najmanje dva predmeta neopravdano kasnio sa donošenjem rješenja.
Sudija je priznao grešku, braneći se da je imao puno posla. Kažnjen je umanjenjem plaće za deset posto za juli i august 2020. godine – oko 500 KM. Novac je ubrzo nadoknadio. Već u septembru je unaprijeđen u Okružni sud Banje Luke gdje mu je plaća veća za oko 600 KM.
Na sjednici VSTV-a prilikom njegovog izbora šef Odjela za imenovanja Jasmin Čalija je rekao da se na konkursu za sudiju Okružnog suda Banje Luke traži krivičar i da je prema nacionalnoj strukturi poželjno imenovati Srbina, a prijedlog je bio Dragan Uletilović. Prijedlog je stavljen na glasanje i odluka o imenovanju je dobila potrebnu podršku. U obrazloženju odluke je navedeno da su se gledali kriteriji kao što je marljiv rad.
Sudija Uletilović nije želio razgovarati s novinarima CIN-a, a član VSTV-a Selim Karamehić kaže da su članovi komisije imali podatke o disciplinskom postupku.
„Mi smo procijenili da jeste prekršaj, ali da nije tolikog obima, tolike težine da ne može biti imenovan dalje”, rekao je Karamehić. Od Suda su dobili informaciju da je riječ o kvalitetnom sudiji koji ima dobre rezultate u radu, bez obzira na disciplinski postupak.
Slična situacija se ponovila i na sjednici VSTV-a u januaru 2021. godine kada je za zamjenika glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu izabran tužilac Sead Kreštalica. Najmanje dva člana VSTV-a su tada pitala da li su ispoštovani zahtjevi u pogledu nacionalnog balansa u instituciji, a njegovu disciplinsku kaznu niko nije ni spomenuo. Prilikom unapređenja je rečeno da se, uz ostalo, pratilo njegovo profesionalno ponašanje, ponašanje izvan posla i profesionalna nepristrasnost.
„Nije normativno do kraja razrađen sistem i očito da će se u tom dijelu morati podrobnije odrediti“, komentarisao je član VSTV-a Selim Karamehić konkursnu proceduru i disciplinske sankcije za koje kaže da se razmatraju od slučaja do slučaja (Foto: CIN)
Kreštalica je disciplinski sankcionisan 2012. godine jer je nakon izrečene presude Sarajliji Mirzi Hatiću za nasilničko ponašanje razgovarao sa njegovim roditeljima o sudskom postupku koji je vođen protiv Hatića. Kreštalica je razgovarao u jednom kafiću sa Hatićevim ocem Nijazom, a potom telefonom Mirzinoj majci Dragani rekao: „Ono smo završili sve, ostalo je još ovo samo“. Nijaz je onda svoj telefon uzeo od tužioca i supruzi rekao da je to bio njegov prijatelj Kreštalica Sejo. „On je baš ono naj, naj (…) svi ga se boje. Dva djela mu je skin’o jučer“, navedeno je u disciplinskoj odluci protiv tužioca Kreštalice.
U disciplinskom postupku Kreštalica je rekao da je ovaj susret bio spontan, da ga nije on inicirao i da nije razgovarao o predmetu već o donesenoj presudi koja je javno objavljena. Kreštalica je dobio umanjenje plaće za 20 posto godinu dana, a bio je i pod suspenzijom dok je trajao disciplinski postupak. Zbog toga je u junu 2012. izgubio poziciju tužitelja u Federalnom tužilaštvu iako je odluka o imenovanju donesena skoro godinu ranije na sjednici VSTV-a.
Kreštalica kaže za CIN da se od tada do imenovanja na poziciju zamjenika glavnog kantonalnog tužitelja bezuspješno javljao na desetak konkursa, a samo su ga jednom pitali za disciplinsku kaznu. On smatra da bi trebalo odrediti period nakon izricanja disciplinske kazne tokom kojeg bi one utjecale na napredovanje u službi, zaključujući da za to vrijeme onda ne bi ni konkurisao na druge pozicije.
„Poistovjetit ću sa fudbalerom – kada dobije crveni ili žuti karton pa ne igra. Ako Džeko dobije crveni karton, pa ne igra, treba li ga isključiti iz fudbala? Jednom kažnjen, ne znači da je nepopravljiv“, kaže Kreštalica.
Sead Kreštalica je na poziciju zamjenika glavnog tužioca KS došao nakon suspenzije tokom koje mu je bila smanjena i plata godinu dana. Kažnjen je zbog ponašanja koje šteti ugledu tužioca i tužilaštva (Foto: Klix)
Član VSTV-a Selim Karamehić kaže da se disciplinski postupak cijeni od slučaja do slučaja: „Onda će se cijeniti okolnosti kada je to djelo urađeno, koja je vrsta djela i tome slično”.
Dvije sestre jedan sud
Sutkinja Osnovnog suda u Prijedoru Drena Marin je bez razloga bila zabrinuta da će joj naštetiti anonimna disciplinska prijava kao kandidatkinji za sudiju Okružnog suda u Prijedoru. Unaprijeđena je u maju 2017. godine, a disciplinski postupak je proveden godinu dana poslije.
Postupak je vođen jer je Marin kao sutkinja Osnovnog suda za advokata po službenoj dužnosti u najmanje osam predmeta postavljala svoju sestru Sandu Zubanović koja je tako zaradila nešto više od 4.000 KM.
Marin je u toku disciplinskog postupka rekla da su joj anonimna prijava i tužba teško pale u vrijeme konkursne procedure. Rekla je da je na intervju za posao sudije Okružnog suda u Prijedoru stigla „kao da joj je neko stavio nož pod grlo i samo je mislila kad će je komisija pitati za tu anonimnu prijavu“. Međutim, o tome je tokom intervjua niko nije pitao, potvrdila je novinarima CIN-a.
Za imenovanje na prvu pravosudnu funkciju kandidati polažu pismeni test, odnosno prolaze kvalifikaciono testiranje sa pitanjima iz oblasti pravosuđa. Ukoliko kandidati već obavljaju pravosudnu funkciju, idu na usmeni intervju pred komisiju koju čine članovi VSTV-a. Nakon toga Podvijeće za imenovanje VSTV-a pravi listu uspješnih kandidata i konačnu odluku o izboru donosi VSTV.
Iako se Marin u disciplinskom postupku pravdala time da ne postoji sukob interesa jer se sa sestrom nije sretala u sudnici, disciplinska komisija nije imala razumijevanje za njeno obrazloženje pa ju je kaznila umanjenjem plaće za 20 posto na tri mjeseca – oko 1.900 KM. Sutkinja Marin je kaznu platila odjednom i nije čekala da joj se odbija od plaće. Rekla je novinarima da je disciplinski postupak utjecao na nju, ali ne i na njenu karijeru.
“Zato što sam, zaista, imala sve najbolje ocjene u svom radu, prebacivala normu, izuzetno obavljala svoju sudijsku dužnost – tako u tom smislu nisu uticale. I dan-danas savjesno i odgovorno obavljam te poslove.“
Međutim, po okončanju jednog, u decembru 2018. godine otvoren je i drugi disciplinski postupak u kojem je utvrđeno da je Marin imala još jedan propust na prethodnoj poziciji. Ovaj put u zastaru je pao predmet obmane pri dobijanju kredita na kojem nije radila. U ovom slučaju je kažnjena javnom opomenom.
„Svako ko radi, može i pogriješiti, zar ne?“, komentarisala je sutkinja Marin, uz obrazloženje da sudije znaju biti zadužene sa hiljade predmeta te da je zbog toga normalno da se dešavaju propusti u radu.
Arhiviranje nezavršenih predmeta
Sa velikim brojem predmeta se na svoj način borila i Jasminka Knežević, stručna saradnica Općinskog suda u Orašju. Ona je na ovoj poziciji radila pet godina do decembra 2015. kada je imenovana za tužiteljicu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu zbog, pored ostalog, i radnih rezultata.
Jasminka Knežević, tužiteljica Kantonalnog tužilaštva KS, dvaput je disciplinski kažnjavana jer je prikazivala predmete završenima iako nisu bili. U oba postupka je priznala krivicu i pokajala se (Foto: CIN)
Međutim, nakon imenovanja, tokom dva disciplinska postupka – 2017. i 2018. godine − otkriveno je da je Knežević stotine premeta iskazivala završenim iako to nije bio slučaj.
Ona je kao stručna saradnica 782 predmeta u izvršnom postupku iskazala završenim iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti. U disciplinskom postupku se pokajala i priznala odgovornost, uz obećanje da se propust više neće ponoviti. Ali se ponovilo.
U drugom slučaju je kao tužiteljica iskazala 30 predmeta završenim. Trećinu tih predmeta je zatvorila bez i jedne tužilačke radnje, a u ostalim je to radila naknadno. I ovaj put je obećala isto.
„Dozvolite da izrazim iskreno i duboko kajanje i obećam da se ovo nikada više neće ponoviti“, rekla je disciplinskoj komisiji.
Za prestup u Općinskom sudu u Orašju smanjene su joj tri plaće za 20 posto – oko 720 KM, a u Kantonalnom tužilaštvu šest plaća joj je prepolovljeno – oko 7.200 KM.
„Puno me je koštalo“, rekla je tužiteljica Knežević za CIN.
Ona kaže da joj je zbog kazni korigovana norma za period kada je radila u Općinskom sudu u Orašju, ali da je i bez toga imala odlične ocjene jer jako puno radi. Knežević smatra da bi se disciplinski postupci trebali uzimati u obzir prilikom imenovanja, „ali ne sigurno trajno, jer, gledajte, i najteža krivična djela zastarijevaju. Ubistvo zastarijeva, a da vam disciplinski prijestup ostaje zauvijek – to nije uredu“.
Nema početka suđenja Aliji Delimustafiću, nema disciplinskog prekršaja, a troškovi i dalje rastu
Izvor BIRN –1. Juna 2021.09:38
Od novembra prošle godine do maja ove troškovi postupka protiv Alije Delimustafića te još 30-ak osoba i sedam firmi zbog organizovanog kriminala, koruptivnih i drugih djela porasli su za skoro 17.000 konvertibilnih maraka a da im suđenje još uvijek nije počelo. Ured disciplinskog tužioca je donio odluku o zatvaranju predmeta, zaključivši da nema disciplinskog prekršaja zbog nepokretanja postupka, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Alija Delimustafić tokom hapšenja. Foto: N1
Iz Kantonalnog suda u Sarajevu je za BIRN BiH odgovoreno da ukupni troškovi odbrane po službenoj dužnosti od 19. septembra 2018. do 1. maja 2021. iznose 472.242,68 konvertibilnih maraka (KM), što je za skoro 17.000 više u odnosu na novembar 2020. godine.
“Navedeni troškovi odnose se na sve radnje preduzete u svim fazama krivičnog postupka, odnosno fazi istrage, fazi prethodnog saslušanja i fazi glavog pretresa. Također ističemo da se navedeni iznos ne odnosi samo na pristup advokata pred sud ili na glavni pretres, nego i druge radnje preduzete od strane advokata shodno advokatskoj tarifi”, pojašnjeno je iz Kantonalnog suda.
BIRN BiH je ranije, početkom novembra prošle godine, objavio analizu o troškovima suđenja Aliji Delimustafiću i ostalima koje nije počelo ni četvrtu godinu od optužnice koja je potvrđena u oktobru 2017. godine.
Tada je advokatima po službenoj dužnosti isplaćeno ukupno 455.394 KM od pokretanja krivičnog postupka .
Uz Delimustafića optuženi su: Izet Musić, Zoran Lončar, Emir Karača, Elvira Kreho, Džemal Karić, Lejla Cerić, Suada Hadžić, vještak Abid Hodžić, Edina Mutevelić, Murisa Makarević, Kemo Kapura, Samir Muslić, Nihad Druškić i Dalibor Macanović.
Pored ovih 38 osoba, optužene su firme “Cenex Group”, “Consultants”, “Cenex Inženjering” i “Minas Co” iz Sarajeva, kao i “Ex Line Group”, “Centralexport” , “Cenex” i “Exline” iz Istočnog Sarajeva.
Pored organizovanog kriminala, optuženima je na teret stavljena zloupotreba položaja ili ovlasti, povreda zakona od strane sudije, pranje novca, krivotvorenje isprave, prevara i pomoć počiniocu nakon izvršenog djela.
Stručnjaci su ranije za BIRN BiH navodili da je u Bosni i Hercegovini teško provesti postupak s većim brojem optuženih, kao u ovom predmetu, prije svega zbog nepostojanja tehničkih kapaciteta u sudovima odnosno sudnicama, ali i da stalnim odgodama dolazi do narušavanja prava na suđenje u razumnom roku.
Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (UDT VSTV BiH) je ranije po službenoj dužnosti registrovao predmet zbog činjenice da u Kantonalnom sudu u Sarajevu, više godina nakon što je optužnica potvrđena, nije počeo glavni pretres u krivičnom predmetu protiv Alije Delimustafića i ostalih.
Iz UDT-a nam je odgovoreno da je donesena odluka o zatvaranju predmeta.
“Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) u navedenom predmetu je donio odluku o zatvaranju predmeta, nakon što je istragom utvrđeno da nema dovoljno dokaza o izvršenom disciplinskom prekršaju”, rečeno je iz UDT-a.
Prošle godine je Ustavni sud BiH usvojio apelaciju Delimustafića te utvrdio da su mu povrijeđena prava na ličnu slobodu i sigurnost zbog pritvora i jer mu mjere zabrane nisu redovno kontrolisane.
Kako je navedeno u odluci Ustavnog suda, mjere zabrane i pritvor Delimustafiću su trajali gotovo tri godine i osam mjeseci a da mu suđenje još nije počelo, čime su mu prekršena prava na ličnu slobodu i sigurnost.
U odluci se navodi da je redovni sud propustio da “u zakonom propisanom roku donese novu odluku i ispita da li je primijenjena mjera još potrebna, uzimajući u obzir da okolnosti koje su bile uvjerljive na početku prilikom određivanja pritvora, pa i opravdane jedno vrijeme, kasnije vremenom slabe”.
Početak suđenja Delimustafiću i ostalima koji predviđa čitanje optužnice i iznošenje uvodnih riječi je do sada odgađan više od 20 puta, a posljednji put je početak postupka u ovom predmetu bio zakazan početkom februara 2020. godine, ali je ročište tada odgođeno na neodređeno vrijeme.
Nakon februara 2020. godine ročište nije više zakazivano.
Autor. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) – 25.05.2021
Tokom protekle decenije isplaćeno je skoro 440 hiljada KM za odlazak u penziju 15 bh. političara iz tri državne institucije. Većina njih je nakon toga nastavila raditi te uz penziju primati i plaću.
Bariša Čolak i Jakov Galić, delegat i poslanik u domovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), dobili su tokom pandemije korona virusa otpremnine za odlazak u penziju, ali su se odmah vratili među stalno zaposlene.
Iako je u ovo vrijeme krize i neizvjesnosti poslanik Damir Arnaut tri puta u Državnom parlamentu predlagao da se umanje primanja funkcionerima kako bi se uštedio javni novac, njegovi prijedlozi nisu prihvaćeni.
Tu ideju nisu podržali ni Čolak ni Galić, koji su u tom periodu iz budžeta dobili po 29 hiljada maraka otpremnine za odlazak u penziju.
Za 15 funkcionera Parlamenta, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH isplaćeno je 436.767 KM za otpremnine od početka 2010. do kraja marta 2021. godine. Većina njih je nakon toga ostala na funkcijama te uz penziju prima i plaću.
Uz Galića i Čolaka i: delegati Sredoje Nović i Dušanka Majkić, zastupnik Nebojša Radmanović te bivši državni parlamentarci Mirsad Mešić, Krstan Simić, Boško Tomić, Petar Kunić i Beriz Belkić su odlučili nastaviti sa radom nakon što su dobili otpremnine.
Tako im je omogućeno da do kraja marta 2021. godine, ne računajući otpremnine, iz budžeta državnih institucija zarade još 2,31 miliona KM.
Najviše novca je isplaćeno državnim parlamentarcima koji imaju moć da odlučuju o uštedama u državi – njih desetero je dobilo dvije trećine ukupnog iznosa (Foto: CIN)
„Nastaviti biti poslanik, okej, ali nespojiva je, ili bar treba biti, otpremnina i nastavak primanja plate, jer cilj otpremnine je da vam olakša tranziciju iz zaposlene osobe u penzionera. To je svrha otpremnine. To nije nagrada“, kaže poslanik Damir Arnaut za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Otpremnina, plaća i penzija
Izabrani i imenovani funkcioneri, kao i drugi uposlenici u državnim institucijama, imaju pravo na otpremninu na osnovu Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH i Odluke o načinu i postupku ostvarivanja prava na otpremninu prilikom odlaska u penziju u institucijama BiH.
Iznos u visini šest neto plaća isplaćuje im se po „sili zakona“ nakon navršenih 65 godina života i 20 godina radnog staža ili 40 godina staža.
U državnim institucijama je od početka 2010. do marta 2021. godine isplaćeno 17,5 miliona KM za odlazak u penziju 1.973 uposlenika. Među njima su najveće otpremnine dobili izabrani i imenovani zvaničnici, zahvaljujući prosječnim plaćama od blizu 4.800 KM.
Bivši direktor Javnog preduzeća „Šume Srpske“ Jakov Galić izabran je za poslanika u Predstavničkom domu PSBiH na općim izborima 2018. godine preko kompenzacijske liste. On smatra da su primanja državnih funkcionera „enormna“ i da nisu primjerena rezultatima njihovog rada.
Na imovinskoj kartici uoči izbora je napisao da ima nekretnine vrijedne 570.000 KM i porodičnu firmu koju je procijenio na šest miliona KM.
„Ja sam prvi put u ovom parlamentu i zaista sam bio vrlo iznenađen ogromnim primanjima“, rekao je Galić, napominjući da bi „sutra glasao da tih primanja uopšte nema“ i da u Parlament dođu stručnjaci koji mogu da doprinesu „smirivanju strasti i oporavku ekonomije“.
Međutim, on je prošle godine dva puta glasao protiv Arnautovog prijedloga kojim bi bile smanjene naknade za otpremninu prilikom odlaska u penziju. Protiv je glasao, kako tvrdi, kao dio koalicije. „Takva su pravila, nažalost.“
Galić je četiri dana nakon dobijene otpremnine opet aktivirao status stalno zaposlenog zastupnika u Predstavničkom domu PSBiH i uz penziju nastavio primati redovnu plaću.
„Što se mene tiče, ja ne bih išao u penziju dok se ne završi ovaj mandat. Što se mene tiče, to je apsolutno ispravno jer ja sam gledao ove liste – i dalje se izdvaja i za penziono i za zdravstveno – to je, po meni, nonsens“, komentarisao je Galić.
On je od maja 2020. godine, kada je dobio 28.997 KM otpremnine, stekao pravo na penziju i nastavio raditi za mjesečna primanja od oko 5.500 KM.
I delegat u Domu naroda PSBiH Bariša Čolak je počeo radnu penziju. Početkom marta 2021. godine dobio je 29.112 KM otpremnine i nastavio raditi za mjesečna primanja od 5.565 KM, uz pravo na penziju.
Na komforan položaj parlamentaraca i nakon odlaska u penziju nije imao komentar.
Različita prava radnika
Izabrani i imenovani funkcioneri u institucijama BiH, zahvaljujući odlukama Ustavnog suda Republike Srpske (RS) iz 2013. i Ustavnog suda Federacije BiH iz 2019. godine, imaju pravo na isplatu penzija za vrijeme mandata, jednako kao i penzioneri zaposleni u drugim djelatnostima.
Ustavni sudovi su tada ocijenili da su dijelovi entitetskih zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim se obustavlja isplata penzije korisnicima koji zasnuju radni odnos neustavni. Obrazložili su da pravo na penziju spada u kategoriju stečenih prava i da se ne može ograničiti ili oduzeti, što je zaposlenim penzionerima omogućilo da istovremeno primaju i plaću i penziju.
Dušanka Majkić je kao zastupnica u Predstavničkom domu PSBiH u junu 2015. godine dobila 28 hiljada KM otpremnine i nastavila raditi do danas.
Otkako je penzionisana, primila je 386.649 KM na ime plaća i naknada iz budžeta, a u imovinskom obrascu Centralne izborne komisije je navela da joj je godišnja penzija za 2018. iznosila 13.200 KM.
“Zašto bi poslanik imao različit tretman u odnosu na sve druge? Je li to diskriminacija neka? Zašto bih ja bila kažnjena zato što sam u Parlamentu?”, rekla je Majkić za CIN, napominjući da otpremnina kao institucija treba da pripada svakome.
Između funkcionera u institucijama BiH i zaposlenih u entitetima svakako ima razlike, ali ne one o kojoj govori Majkić.
Advokatica Dina Duraković, čija je uža specijalnost privredno i radno pravo, objašnjava da u entitetima ne postoje opći kolektivni ugovori koji bi svima dali pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju. Na snazi su nepovoljniji propisi koji isplatu otpremnina tretiraju različito u Federaciji BiH i RS-u.
U Federaciji se otpremnine obavezno isplaćuju samo radnicima u institucijama čijim pravilnicima su otpremnine regulisane i u djelatnostima koje imaju granski kolektivni ugovor, ako je tako predviđeno kolektivnim ugovorom.
„Ako otpremnina nije regulisana kolektivnim ugovorom, kao naprimjer za djelatnost pružanja usluga, onda je sve regulisano pravilnikom o radu poslodavaca. Poslodavac mora poštovati minimum prava koji zakon daje, a onda on pravilnikom o radu, ako želi, može, ali i ne mora predvidjeti dodatna prava radnika“, kaže Duraković.
U RS-u je van snage Opći kolektivni ugovor, ali se primjenjuje Odluka o utvrđivanju uvećanja plaće, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku koju je donijela Vlada RS-a.
„Regulisana su prava na otpremninu prilikom odlaska u penziju za sve radnike. To je u iznosu od tri neto plate“, rekla je Duraković za CIN.
Sredoje Nović, bivši državni ministar civilnih poslova, dobio je u martu 2015. otpremninu od 28.748 KM. Nakon toga je angažovan kao delegat u Domu naroda PSBiH i na toj funkciji je do 31. marta ove godine zaradio još 412.466 KM budžetskog novca.
„Apsolutno!“, odgovorio je Nović na pitanje novinara CIN-a da li je od 2015. godine sve vrijeme primao uporedo plaću i penziju. Njegova mjesečna primanja iznose oko 5.600 KM, a u imovinskom obrascu Centralne izborne komisije BiH uoči Općih izbora 2018 napisao je da je te godine primio 23.640 KM penzije.
„ Vi niste dobili tu otpremninu zbog rada dok ste bili ministar ili poslanik, već ste je dobili za 40 godina staža“, kaže Nović.
Radno aktivni umirovljenici
Najveći iznos otpremnine u prethodnoj deceniji je dobio bivši član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. On je 2014. godine primio 34.130 KM otpremnine. Nakon toga je nastavio raditi – prvo kao delegat u Domu naroda a potom i kao zastupnik u Predstavničkom domu. Za to vrijeme je do kraja marta ove godine zaradio više od 430 hiljada KM.
„O svojoj otpremnini sam ispričao sve. Svi znaju sve. Nemam više šta da kažem“, rekao je Radmanović koji je u svojoj imovinskoj kartici prijavio i godišnju penziju od ukupno 13.500 KM za 2018. godinu.
Nešto manji iznos za odlazak u penziju je 2011. godine dobio bivši državni poslanik Petar Kunić – 30.169 KM. U tom periodu je bio predavač na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.
„Profesori Univerziteta (u Republici Srpskoj, op. a.) mogu do 68. godine raditi, poslije toga moraju u penziju. Jedino je specifičan slučaj kad su poslanici u Parlamentu, jer oni pripadaju takozvanom opštem pravnom režimu“, objasnio je Kunić.
On smatra da bi političarima koji ostvare pravo na otpremninu, odnosno penziju, trebalo biti omogućeno da nastave raditi do kraja mandata, ali da u tom slučaju ne bi trebali imati pravo na isplatu penzija.
„Trebalo bi zakonom zabraniti tu mogućnost“, rekao je Kunić koji je nakon mandata u Parlamentu 2016. i 2017. godine bio dekan Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, što mu je bilo omogućeno na osnovu Zakona o visokom obrazovanju RS-a.
Zajednička komisija za administrativne poslove je krajem jula 2014. godine donijela odluku o dodjeli otpremnine od 29.112 KM delegatu Doma naroda Hasanu Bećiroviću, tri mjeseca nakon njegove smrti.
Advokatica Dina Duraković objašnjava za CIN da nema ništa sporno u ovakvoj situaciji te da je samo pitanje procedure što je otpremnina isplaćena naknadno.
„Pravo na otpremninu je ostvareno kad je ovaj čovjek bio živ. (…) Njegova porodica bi mogla potraživati to i da mu nisu isplatili“, objašnjava Duraković.
Notarska komora: Ministarstvo pravde mora povući tarifu o naknadama i nagradama jer je nezakonita
Notarska komora Federacije BiH uputila je entitetskom ministru pravde Mati Joziću zahtjev za stavljanje van snage, odnosno povlačenje tarife o nagradama i naknadama notara, jer ovaj podzakonski akt, kako ističu, nije donesen u skladu sa Zakonom o notarima.
U pismu ministru iz Notarske komore ističu da Zakon o notarima FBiH jasno propisuje da tarifu o nagradama i naknadama notara utvrđuje Federalno ministarstvo pravde, na prijedlog Notarske komore. Podsjećaju ministra Jozića da su mu na njegov zahtjev još 6. oktobra prošle godine uputili svoj Prijedlog za izmjene tarife, koji je usvojila Skupština Notarske komore i u kojem je predloženo određeno smanjenje tarife.
“Prijedlog je dostavljen u dobroj vjeri, u želji za što kvalitetnijom i korektnijom suradnjom s Federalnim ministarstvom pravde i ostalim tijelima vlasti u Federaciji BiH. Našu dobru volju i želju za suradnjom ste zanemarili, kada ste, bez obavljanja bilo kakvih dodatnih razgovora i/ili konzultacija s Notarskom komorom, i mimo prijedloga Notarske komore, donijeli novu notarsku tarifu, koja ni u čemu ne odgovara dostavljenom prijedlogu Notarske komore”, navodi se u zahtjevu upućenom resornom ministru te naglašava da prema važećem zakonu, Federalno ministarstvo pravde uopće ne donosi tarifu, nego je utvrđuje po prijedlogu Notarske komore.
Pored naprijed naznačenih formalnih nedostataka, sadržina utvrđene notarske tarife je takva da, u slučaju njene primjene, navode iz Komore, doći će do drastičnih negativnih posljedica po notarijat u Federaciji BiH.
“Više od polovine notarskih ureda i prije ove tarife je poslovalo na granici rentabilnosti, a 20% predviđenih notarskih mjesta u Federaciji je upražnjeno i nije se moglo popuniti zbog ekonomske neodrživosti poslovanja notara. S novom notarskom tarifom bi došlo do masovnog zatvaranja notarskih ureda”, upozoravaju iz Notarske komore.
Ukoliko ministar Jozić ne uvaži ovaj zahtjev notari najavljuju nove poteze, uključujući i mogućnost pokretanja sudskih postupaka.
U Republici Srpskoj opet moguće otkupiti kaznu zatvora do 1 godine
Osuđene osobe iz ovog entiteta su ponovo dobile mogućnost da zatvorsku kaznu zamijene novčanom, nakon što je ta pogodnost izbrisana iz zakona sredinom 2017. godine.
Odlukom Narodne skupštine Republike Srpske (RS), osuđeni na zatvorsku kaznu do godinu dana opet imaju mogućnost tu kaznu otkupiti. Oni mogu podnijeti zahtjev sudovima koji su donijeli prvostepenu presudu te platiti 50 KM za svaki dan zatvora ako im sud to odobri.
Takva mogućnost postojala je u Republici Srpskoj i ranije, ali je ukinuta sredinom 2017. godine, usvajanjem novog krivičnog zakona RS-a.
U izradi izmjena Krivičnog zakona Republike Srpske, kojima je ova mogućnost vraćena prošlog mjeseca, sudjelovali su predstavnici advokatske komore, sudije i tužioci iz Republike Srpske koji su razloge za vraćanje ove pogodnosti pronašli u: punjenju budžeta, ubrzanju sudskih postupaka i harmonizaciji propisa.
“Član 46a.
(1) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti.
(2) Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3), opozvanu uslovnu osudu (čl. 64, 65. i 66), neizvršeni rad u javnom interesu (član 70. stav 7) i kaznu oduzimanje vozačke dozvole (član 51. stav 5).“
(3) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi jednu godinu dana, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 50. st. 2. i 3. ovog zakonika.”
Naime, ova pogodnost pružena je i osuđenicima iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine (BiH), ali sa značajnim razlikama. Za razliku od RS-a, gdje sudovi nakon razmatranja mogu i odbiti zahtjev za zamjenu, na državnom nivou u Federaciji BiH i Brčko distriktu sudovi su obavezni da otkup kazne odobre ako to osuđeni na zatvor do godinu dana zatraže.
Po nivoima se razlikuju i visine propisane novčane kazne. U RS-u je određen iznos od 50 KM za dan zatvora, u Federaciji BiH i Brčko distriktu 100 KM, dok na razini BiH uz 100 KM po danu zatvora sud može odrediti i manju kaznu, u zavisnosti od materijalne situacije osuđenika. Također, ovu pogodnost na državnom nivou ne mogu ostvariti osuđeni za terorizam, dok na drugim razinama vlasti nije ograničena vrstom djela.
Centar za istraživačko novinarstvo je od sredine 2019. godine skretao pažnju javnosti da ova odredba pogoduje: bogatijim osuđenicima, državnim službenicima koji zahvaljujući otkupu kazne zadržavaju radno mjesto na kojem su i počinili krivično djelo, osuđenim van BiH sa dvojnim državljanstvom te višestrukim povratnicima koji otkupljenu slobodu koriste za nova kršenja zakona.
