Home Blog Page 3

Uhapšen sudija u Banja Luci radi primanja 1.000 EUR mita

0
Uhapšen sudija u Banja Luci radi primanja 1.000 EUR mita

Uhapšen sudija u Banja Luci radi primanja 1.000 EUR mita

U Banjoj Luci je uhapšen sudija Osnovnog suda Nebojša Pejović zbog primanja 1.000 eura, što je prema nezvaničnim informacijama bilo namijenjeno za posredovanje u jednom predmetu.

Kako saznaje Klix.ba, sudija Pejović je novac primio u ugostiteljskom objektu “Slatina” nakon čega su ga uhapsili pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA).

On je navodno preuzeo novac koji je trebao predati drugom sudiji koji radi na predmetu u kojem se spore dva pravna subjekta u vezi s imenom firme.

Pripadnici SIPA-e su hapšenje izvršili po nalogu Republičkog javnog tužilaštva, a pretres stana uhapšenog radi se po nalogu Osnovnog suda u Banjoj Luci.

Nebojša Pejović je ranije bio predsjednik Odjeljenja za radne sporove u banjalučkom sudu.

Pejoviću na teret stavlja da je od vlasnika jednog privrednog društva tražio i 21. aprila primio novčani iznos od 1.000 eura.

– Osumnjičeni je za taj iznos nudio pomoć i povoljan ishod postupka za privredno društvo oštećenog S. H. koji je podnio zahtjev za upis društva u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci – rekla je Tojagić.

Nezvanično saznajemo da S. H. zbog određenih problema sa nazivom preduzeća nije uspjevao da registruje firmu, pa mu je Pejović obećao da će mu to “srediti” za iznos od 1.000 evra. Dogovorili su sastanak na kojem je oštećeni Pejoviću predao novac. Sudija je uhapšen prilikom predaje novca koju su pratili inspektori SIPA.

Advokatica zaratila s pauk-službom: ‘Tu parkiram jer mogu po Bogu i po zakonu”

0
Advokatica zaratila s pauk-službom: ‘Tu parkiram jer mogu po Bogu i po zakonu”

Advokatica zaratila s pauk-službom: ‘Tu parkiram jer mogu po Bogu i po zakonu”

Piše Ivica Nevešćanin – Slobodna Dalmacija
Slučaj ”krivog” parkiranja odvjetnice Ivane Raspović iz Zadra
Galerija
Slučaj ”krivog” parkiranja odvjetnice Ivane Raspović iz ZadraZadarski.hr

– Znate li igru “križić-kružić”? E, tako vam se ja igram s pauk-službom i policijom već mjesecima. Gdje god se ja parkiram, oni me prate i iscrtaju prekriženo slovo P. Na sve moguće načine pokušavaju me spriječiti da se parkiram bez naplate. Ja na to imam pravo, a oni me zbog toga nemaju pravo kažnjavati jer nisam prekršila nijedan zakon – kaže Ivana Raspović, odvjetnica iz Zadra, čija je poruka zadarskoj policiji, ispisana na cedulji i ostavljena ispod vjetrobranskog stakla skupocjenog Range Rovera, postala viralan hit na društvenim mrežama.

“Poštovani djelatnici MUP Zadar, slobodno ostavite svaki dan jednu kaznu, odnosno obavijest o počinjenom prekršaju jer ovo je pravi prekršaj (najveći u parkiranju na Poluotoku i šire). Opaska: Nemojte zaboraviti staviti prometni znak. Uglavnom, znam da će ostavljanje ovih kazni naša država duplo platiti od ove kazne. Što ostavite, zaradit ću za drugog, boljeg Range Rovera. Sa štovanjem, odvjetnica Raspović”.

– Poruka je ozbiljna, ali šalila sam se za novi auto. Ja ih mogu tužiti za naknadu štete jer me maltretiraju bez osnove, ali nikad ne bih dobila toliko da kupim novi auto – smije se dok razgovaramo ispred crnog ljepotana na Liburnskoj obali, parkiranog na spornome mjestu, odmah ispod gradskih bedema, nekoliko metara od ulaza na tržnicu i ribarnicu.

‘Nema nikakve oznake’

– Prvo sam počela parkirati preko ceste, u međuprostoru, jer su kod ribarnice smanjili parking. Čim sam se maknula, na tom su mjestu iscrtali žuti križ zabrane parkiranja. Odem na drugo mjesto, oni za mnom, i opet ga označe. Tako smo se, križić-kružić, igrali mjesecima. Očito sam nekome na zubu – kaže odvjetnica Raspović.

– Kad ne želim platiti parking, stanem u međuprostor, između označenog parkirnog mjesta i mjesta gdje je parkiranje zabranjeno. Naravno, ne mogu me kazniti jer nisam u prekršaju, nisam na parkirnom mjestu. Kad se parkiram, ne mičem se, a ako se maknem, stavim drugi auto i ne želim pustiti mjesto. To je njima problem!

image

Zadarski.hr

Prije mjesec dana “pauk” joj je, kaže, digao auto i onda ga vratio na isto mjesto. Zašto?

– Jednog dana auto sam zatekla okruženog trakama gradske tvrtke “Obala i lučice”, koja naplaćuje parking, kao na mjestu policijskog očevida. Shvatila sam da su iz “Obale i lučica” preko noći ostavili automobil na “mojem” mjestu kako ujutro ja ne bih mogla tu parkirati. Sutradan navečer ja se parkiram iza njega, dođem rano ujutro i premjestim auto ispred njega, na svoje mjesto. Kad su došli i vidjeli situaciju, pozvali su “pauka”, digli su moj auto, iscrtali na mjestu žuti križ i ponovno ga vratili na isto mjesto. Ništa mi nisu naplatili – kaže i pokazuje nam ispod automobila.

– Pogledajte, nema nikakve oznake. Ja ne parkiram na mjestu za invalide niti na mjestu za naplatu. Ja sam negdje između, u neutralnoj, ali nenaplatnoj zoni – kaže mlada odvjetnica, koja se ne ustručava reći da koristi rupe u ionako šupljem sustavu parkiranja u Zadru.

– Ovo je bio normalni parking dok nisam tu počela parkirati. Od tada izmišljaju sve moguće načine da me otjeraju, ali ja im ne dam gušta. Tu se parkiram jer mogu i po Bogu i po zakonu, a oni zbog svojeg nereda ne znaju što će sa mnom – govori.

Kad su od nje odustali iz “Obale i lučica”, počela ju je “proganjati” prometna policija. U šest dana dobila je tri kazne od 500 kuna za nepropisno parkiranje. U četvrtak, prije našeg susreta, htjeli su joj staviti i treću kaznu, ali su odustali…

– Kazne sam dobila 26., 30. i 31. travnja. Nakon toga, 4. travnja, ja sam im napisala poruku i stavila je ispod vjetrobranskog stakla. Oni znaju da sam u pravu i na njihove se kazne nemam namjeru žaliti, ali ne pada mi na pamet da ih plaćam. Jer i oni i ja znamo tko je u pravu. Četiri mjeseca se ovdje parkiram i sad su se sjetili da me kazne – kaže ljutito.

Pisala je i dopis policiji, ako je ovo protuzakonito parkiranje, neka joj dostave projekt parkirnih mjesta u Zadru na koji oni daju suglasnost. Do danas ništa nije dobila.

image

Zadarski.hr

– Zašto? Zato što takvih projekta nema! Pa vidite ovaj parking uza samu obalu, gdje se naplaćuje dnevna karta. To se sve radi u sivoj zoni jer “Obala i lučice” nemaju potrebne koncesije i dozvole da tu naplaćuju parkiranje – tvrdi odvjetnica Raspović.

Građane love kao muhe

Na mjestu gdje parkira, kaže, donedavno nije bilo oznaka za invalide, nego su stajale četiri smrdljive kante. Sada su te kante pomaknuli dva metra udesno, a na njihovu su mjestu iscrtali parking za invalide.

– Tu na ploči piše da su četiri mjesta za invalide. Vidite li ih vi? Ovo je kaos, bezbroj nepravilnosti, lov u mutnome, u kojem se građani hvataju kao muhe u paukovoj mreži. Ja na to ne pristajem. Ja sam pronašla šupljinu u njihovoj šupljoj priči i to sam iskoristila – kaže, a mi nigdje ne možemo pronaći četiri parkirna mjesta za invalide, najviše dva.

Dok razgovaramo pokraj njezina automobila, prilaze nam dvojica djelatnika “Obale i lučica” koji naplaćuju parkiranje. Prema njihovu mišljenju, odvjetnica Raspović je u pravu!

– Oznake su malo čudne. Stavili su oznaku zabrane parkiranja pokraj mjesta za invalide. Ako ne može ona, onda se tu ne bi smio nitko parkirati. Bila je došla i policija, ali više joj ne ostavljaju kazne. Pitao sam ih zbog čega pišu kazne, rekli su da automobil mora biti najmanje pet metara udaljen od znaka zabrane parkiranja. Po tom kriteriju nijedan od ovih automobila uokolo ne bi se smio parkirati, ni na mjesta za invalide, ni na mjesta za naplatu. Očito ovdje nešto ne štima – kažu.

image

Zadarski.hr

– Sve oznake, pa i ovo prekriženo žuto P, moraju biti potkrijepljene nekom dokumentacijom. A nje nema. Kad me sud pozove, podnijet ću prigovor, ali ovo što radim nije prekršaj. Za mene je sve to gubitak vremena, jer kad predmet dođe na sud, sve će pasti u vodu zbog njihovih nepravilnosti.

Odvjetnica Raspović tako je pronašla slijepo mjesto na zadarskom parkiralištu zbog kojeg svi šize, ali nitko joj, smatra, zakonski ništa ne može. Parkiranje, kaže, ne izbjegava platiti zbog škrtosti, nego iz dišpeta, protesta, zbog toga što je parking u Zadru kaotično organiziran, a kazne se naplaćuju bez razloga, nerijetko s vrlo sumnjivom zakonskom podlogom. Onda je stavila natpis, netko ga je prenio na društvene mreže i postala je “tema dana”.

Zna se izboriti

O odvjetnici Ivani Raspović Slobodna Dalmacija pisala je prije nekoliko godina, kad se požalila da joj je prodavatelj isporučio neispravan automobil Range Rover, koji je platila 420 tisuća kuna. Bijeli Range Rover imao je niz grešaka koje nisu uspjeli otkloniti, pa je na korištenje dobila zamjenski.
Na kraju joj je autokuća vratila novac, a ona je kupila novi Range Rover, koji sada parkira na Poluotoku.

Pitanje bez odgovora: Gdje je dokumentacija?

– Sve oznake, pa i ovo prekriženo žuto P, moraju biti potkrijepljene nekom dokumentacijom. A nje nema. Kad me sud pozove, podnijet ću prigovor, ali ovo što radim nije prekršaj. Za mene je sve to gubitak vremena, jer kad predmet dođe na sud, sve će pasti u vodu zbog njihovih nepravilnosti – kazala nam je odvjetnica

Počelo suđenje u aferi “Potkivanje”

0
Počelo suđenje u aferi “Potkivanje”

Počelo suđenje u aferi “Potkivanje”

Čitanjem optužnice i izlaganjem uvodnih riječi Državnog tužilaštva počelo je suđenje Marku Pandži i Nerminu Aleševiću, akterima afere “Potkivanje”, optuženim za primanje, odnosno davanje dara i drugih oblika koristi.

Tužilaštvo je pročitalo optužnicu koja tereti Pandžu da je u svojstvu istražitelja Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) počinio primanje dara, a Aleševića za davanje dara i drugih oblika koristi.

Prema optužnici, Pandža je radi nelegalnog ostvarivanja sopstvene koristi 2018. godine zahtijevao novac za sebe da bi kao posrednik uticao na Milana Tegeltiju, nekadašnjeg predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), da iskoristi svoju funkciju i vrši pritisak na nekadašnju glavnu tužiteljicu sarajevskog Kantonalnog tužilaštva Dalidu Burzić da utiče na postupajućeg tužioca da izvrši radnju koju bi inače morala izvršiti i da uzme u rad predmet za koji je bio zainteresovan optuženi Alešević.

Pandža je, kako se navodi u optužnici, zaprimio novac za sebe i to nakon što mu se Alešević ranije požalio da ima problema u pravosudnim institucijama u Unsko-sanskom kantonu i sarajevskom Kantonalnom tužilaštvu.

“Stvorio je uvjerenje kod Nermina Aleševića da je u mogućnosti da preko svojih kolegijalnih i prijateljskih veza sa Vladimirom Jurišićem, koji je inače kum Milana Tegeltije, može ostvariti kontakt sa Tegeltijom, koji mu može pomoći, odnosno da može uticati na postupajućeg tužioca da uzme predmet u rad, odnosno da može uticati na ubrzanje postupka, te obećao Aleševiću da će organizovati sastanak sa Tegeltijom”, stoji u optužnici.

Aleševića optužnica tereti da je, svjestan da nezakonito postupa, nudio i dao novac Pandži u iznosu od 2.000 KM da kao posrednik izvrši uticaj na Tegeltiju radi rješavanja njegovog predmeta.

U optužnici se navodi da su se optuženi 23. novembra 2018. godine u jednom banjalučkom ugostiteljskom objektu sastali sa Tegeltijom i Jurišićem, kojom prilikom je Alešević ispričao svoj problem u pravosudnim institucijama Unsko-sanskog kantona i sarajevskom Kantonalnom tužilaštvu, nakon čega je Tegeltija obećao da će provjeriti sa Burzić šta je s tim predmetom.

Prije sastanka, kako je pročitano iz optužnice, Pandža je upozorio Aleševića da ne spominje novac na sastanku, da bi nakon sastanka od Aleševića tražio novac za sebe i Tegeltiju, kako bi mu pomogao u rješavanju predmeta, nakon čega je Alešević Pandži dao 2.000 KM, koje je on zadržao za sebe.

U uvodnoj riječi tužiteljica Merisa Nurkić je navela kako će Tužilaštvo tokom glavnog pretresa dokazati da su optuženi počinili navode iz optužnice.

Ona je rekla da će kao svjedoci, između ostalih, biti saslušani Tegeltija, Jurišić i Burzić, kao i neki službenici SIPA-e, kao i da će biti uložena materijalna dokumentacija. S obzirom da je snimak samog sastanka objavljen na internetu, kako je kazala Nurkić, na glavnom pretresu Tužilaštvo će predočiti ovaj snimak i saslušati vještaka.

“Marko Pandža je službena osoba u institucijama BiH i njegov položaj mu je omogućio da uradi to što je uradio”, navela je Nurkić.

Odbrana Pandže je kazala da smatra kako je optužnica zasnovana na pretpostavkama.

“Mislim da sa strane Tužilaštva mnoge stvari nisu fer i nisu rečene onako kako su stvarno bile”, rekao je optuženi Pandža.

Aleševićeva Odbrana je kazala da neće iznositi uvodnu riječ u ovoj fazi postupka, te ukazala kako je i ranije stavljala prigovore na tačku optužnice koja nije potvrđena, te istakla da će staviti prigovore na sve dokaze koji se odnose na ovu tačku.

Sud BiH je odbio tačku optužnice kojom se Aleševiću na teret stavlja neovlašteno prisluškivanje ili tonsko snimanje i neovlašteno fotografisanje, o čemu je pisala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Suđenje će se nastaviti 21. aprila, kada će za svjedoke biti pozvani Tegeltija i Jurišić.

Izvor: Detektor

Svjetska banka – Privredni sporovi u BiH traju po tri godine

0
Svjetska banka – Privredni sporovi u BiH traju po tri godine

Svjetska banka – Privredni sporovi u BiH traju po tri godine

Privredni sporovi u prvostepenim postupcima često traju i preko 500, dok žalbeni postupci znaju biti pred sudovima i više od 900 dana što pokazuje svu manjkavost i neefikasnost pravosudnog sistema u BiH.

U istraživanju koje je provela Svjetska banka u više od 1.700 malih, srednjih i mikropreduzeća u BiH, navodi se da najnovije statistike pokazuju slabost pravosudnog sistema, te da predmeti male vrijednosti, kada je u pitanju prvostepeni postupak u privrednom sporu traju i po 700 dana, dok žalbeni postupak ponekad traje i skoro tri godine.

Svjetska banka ocjenjuje da nemogućnost preduzeća da ostvaruju svaoj prava na sudu, stvara pravnu nesigurnost i dovodi do stagnacije privatnih investicija ometajući ekonomski rast.

“Prepoznajući ove izazove, vlasti u BiH obavezale su se na produbljivanje pravosudnih reformi na svim nivoima radi podsticanja poslovnog okruženja, konkurentnosti, privlačenja privatnih investicija i stvaranja radnih mjesta. Svjetska banka pozdravlja ovu inicijativu – jer se usko usklađuje sa strateškim stubovima za angažman Svjetske banke u BiH, posebno ubrzanim rastom privatnog sektora, poboljšanim pružanjem javnih usluga i unapređenim preduzetništvom”, navodi se u dokumentu.

Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, Saša Trivić rekao jza portal CAPITAL da je predugo trajanje privrednih sporova ozbiljan problem.

“Evidentno je da privredni sporovi traju sigurno preko dvije godine. Iz ličnog iskustva imam spor koji traje više dvije-tri godine. Zbog toga pravosuđe gubi smisao, jer kako da uđeš sa nekim u spor za koji ti treba tri godine da ga dobiješ, pa preduzeće za to vrijeme nestane”, istakao je Trivić.

Dodao je da se bez ozbiljnih promjena ne možemo smatrati da uopšte imamo pravosuđe koje je na usluzi privredi.

“Ostalo je sve na tome ko će koga prevariti. Ozbiljne privrede nemaju nikakvu zaštitu od strane pravosuđa, a da ne govorimo presudama koje veoma često nemaju nikakve logike”, zaključio je Trivić.

Izvor: Capital.ba

Državno tužilaštvo pola godine bez rezultata istrage o otkrivanju identiteta zaštićenog svjedoka

0
Državno tužilaštvo pola godine bez rezultata istrage o otkrivanju identiteta zaštićenog svjedoka

Državno tužilaštvo pola godine bez rezultata istrage o otkrivanju identiteta zaštićenog svjedoka

Izvor: Detektor.ba

Državni tužioci duže od šest mjeseci vode istragu o otkrivanju identiteta zaštićenog svjedoka na suđenju za genocid u Srebrenici ali Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odbija saopštiti rezultate svog rada.


Ulaz u zgradu Tužilaštva BiH. Foto: BIRN BiH

Sporim procesuiranjem otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka šalje se izuzetno negativna poruka svim budućim svjedocima i žrtvama u osjetljivim predmetima – da nemaju nikakvu zaštitu države i Državnog tužilaštva – smatra Goran Šimić, dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta Vitez.

„Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka je krivično djelo koje se moralo završavati po hitnom postupku. Samo otkrivanje imena svjedoka obeshrabruje sve druge svjedoke da se odazovu Sudu i svojim svjedočenjem doprinesu da se dođe do konačne istine”, kaže on i dodaje kako se Zakonom o krivičnom postupku predvidjelo zaštititi svjedoke.

“Zakonom se ključnim svjedocima nastoji obezbijediti mir i siguran život, a ne da mu se crta meta na čelo“, dodaje Šimić.

Iz Tužilaštva BiH dvije sedmice nisu odgovorili na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da li je u ovoj istrazi donesena tužilačka odluka.

Istraga je pokrenuta u septembru 2020. godine nakon što je u nekoliko medija otkriven identitet zaštićenog svjedoka. Svjedočeći na suđenju za genocid počinjen u Srebrenici, zaštićeni svjedok M-16 je u junu 2017. godine izjavio kako mu je tokom 1996. godine Radovan Višković nudio novac za prekopavanje masovne grobnice u Milićima, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Svjedok čiji je identitet otkriven svjedočio je u predmetu gdje se za genocid u Srebrenici sudi Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću. Oni su optuženi za prisilno premještanje, transport i zarobljavanje bošnjačkog stanovništva, a nekima je na teret stavljeno i pogubljenje muškaraca.

Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Zvornik, Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu, Vasić komandant Štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik zvorničkog CJB-a, Zoljić komandant Posebnih jedinica policije (PJP), a Pantić komandir Prve čete PJP-a.

Umjesto brzog završetka istrage, Tužilaštvo na ovaj način nikome ne šalje poruku da može biti siguran u sličnim situacijama, smatra Šimić.

Dužina istrage obeshrabruje buduće svjedoke

sudnica Suda BiH
Sudnica Suda BiH. Izvor: BIRN BiH

Portal “Glas Srpske” objavio je krajem septembra prošle godine da je Tužilaštvo BiH od njih zbog postojanja osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo “Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka” iz Krivičnog zakona BiH, tražilo da dostavi podatke o autoru teksta, uredniku DESK-a i glavnom i odgovornom uredniku portala.

Iz “Glasa Srpske” tada su naveli da njihov portal nijednim činom nije ugrozio zaštićenog svjedoka, navodeći da nisu otkrili njegov identitet.

Ovaj medij objavio je inicijale i mjesto odakle je zaštićeni svjedok. Nekoliko drugih medija, poput Radio televizije Republike Srpske, u prvim izvještajima su naveli navodno puno ime i prezime zaštićenog svjedoka.

U tekstu pod nazivom “Glas Srpske otkriva: Iskaz svjedoka koji optužuje Viškovića odbačen još prije 13 godina, jer nije istinit”, navodi se da svi stanovnici Milića i okolnih mjesta znaju o kojem se zaštićenom svjedoku radi, navodeći kako su objavili njegove inicijale.

Advokatica Lejla Čović, mišljenja je da se na ovaj način vrši zastrašivanje svjedoka bez ikakve reakcije nadležnih institucija, u ovom slučaju Tužilaštva BiH.

„Nažalost, to može trajati sve do same zastare predmeta, a takvih slučajeva je bilo u tužilaštvima širom BiH. Šalje se jedna potpuno negativna slika i poruka žrtvama iz proteklog rata. Tužilaštvo BiH je moralo hitno reagovati i ovaj predmet uzeti u prioritet rada. Na ovaj način žrtvama i preživjelim svjedocima se samo šalje slika da Tužilaštvo ništa ne radi“, kaže Čović.

Tužilaštvo BiH je u septembru 2020. godine objavilo kako radi na istrazi o otkrivanju identiteta u medijima ali i po prijavi protiv radnika Suda i Tužilaštva BiH.

Advokat Vlado Adamović ne misli da se u ovom predmetu istrage Tužilaštvo ponaša drugačije nego u ostalim predmetima. Ako se gleda prosjek istraga Državnog tužilaštva, ovo nije nikakva novost, smatra on.

„Dužina ove istrage ni po čemu ne odudara od drugih istraga u osjetljivim predmetima ratnih zločina. još kada se sada uzmu otežani uslovi rada u vrijeme pandemije, onda tek ispunjavaju prosjek. Problem leži u nečemu drugom. Sve istrage Tužilaštva BiH traju predugo“, kazao je Adamović za BIRN BiH.

Nekoliko dana nakon objave tekstova o iskazu zaštićenog svjedoka u „Glasu Srpske“, Milorad Kojić, direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, izjavio je kako će biti objavljena imena “svih svjedoka koji su svjedočili protiv osuđenih ratnih zločinaca iz reda srpskog naroda”.

Centar je, dodao je Kojić tada, na polovini posla da objavi spisak svjedoka koji su, kako je rekao, davali “lažne izjave”.

Iz Misije OSCE-a u BiH su ranije rekli kako je “otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka ozbiljno kršenje jednog od temeljnih načela funkcionalnog pravosudnog sistema”.

“Bez iskaza ključnih svjedoka pravda se ne može postići. U osjetljivim suđenjima poput postupaka za ratne zločine, neki se svjedoci smatraju posebno ranjivima i vlasti ih moraju zaštititi kako bi osigurale njihovu sigurnost i integritet svjedočenja”, naveli su iz OSCE-a.

Prema Krivičnom zakonu BiH kaznom od šest mjeseci do pet godina zatvora kaznit će se ko neovlašteno objavi, posreduje u objavljivanju, omogući objavljivanje ili učini dostupnim identitet zaštićenog svjedoka.

Disciplinske tužbe protiv Tadić i Debevca kao test za VSTV

0
Disciplinske tužbe protiv Tadić i Debevca kao test za VSTV

Disciplinske tužbe protiv Tadić i Debevca kao test za VSTV

Izvor: Detektor.ba |Autor: Emina Dizdarević

Disciplinske tužbe protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i predsjednika Suda Bosne i Hercegovine Ranka Debevca predstavljaju test za Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), ali i zabrinutost jer se protiv dva funkcionera pravosuđa na državnom nivou podižu tužbe, kažu sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Ranko Debevec. Foto: BIRN BiH

Iz Ureda disciplinskog tužioca (UDT) su potvrdili da nisu zatražili suspenziju predsjednika suda niti glavne tužiteljice.

U petak su iz Ureda saopćili da su protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i predsjednika Suda Bosne i Hercegovine Ranka Debevca podnijeli disciplinske tužbe.

Tužba protiv Tadić je podnesena zbog nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti, propuštanja da postupi u skladu sa odlukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) te ponašanja koje šteti ugledu tužilačke funkcije, saopćeno je iz UDT-a.

Kako je saopćeno iz Ureda, tužba protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debevca podnesena je zbog disciplinskih prekršaja “namjerno davanje lažne (…) informacije u vezi sa prijavama za radno mjesto”, kao i ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije.

Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini (TI BiH) za BIRN BiH kaže da je disciplinska tužba protiv Tadić trebala uslijediti mnogo ranije, jer su oni kao organizacija podnosili prijavu protiv nje zbog neprimjerenog ponašanja i rušenja ugleda institucije.

Ona smatra da Tadić već godinama koristi instituciju za lične obračune i da je dozvolila previše političkog uticaja na Tužilaštvo.

“Svakako je pozitivno da je tužba podnesena od strane UDT-a bez obzira na različite vrste pritisaka koje su trpili u prethodnom periodu. Upravo iz razloga što su tražili očitovanje od Tužilaštva i što su pripremali samu tužbu. S druge strane, navodi koji su stavljeni u tužbi protiv predsjednika Suda su ozbiljni i trebaju svakako biti razmatrani”, navodi Korajlić i dodaje da je bitno vidjeti sada da li će se same disciplinske komisije jednako i objektivno odnositi prema oba slučaja.

Ovo će biti veliki test za VSTV, odnosno za disciplinsku komisiju i u prvom i drugom stepenu, kaže ona i dodaje kako će biti zanimljivo vidjeti koje će se mjere na kraju izreći. Ona smatra da je dosadašnja disciplinska politika VSTV-a bila blaga. Korajlić je podsjetila da je ovo treći državni tužilac koji je predmet postupaka, disciplinskih i krivičnih.

“To je poražavajuće za ovakvu instituciju”, navodi ona.


Gordana Tadić. Foto: BIRN BiH

Advokat Asim Crnalić za BIRN BiH kaže da nije prijatna situacija ako je disciplinski tužilac podnio prijave protiv glavne tužiteljice i predsjednika suda, što za njega predstavlja znak za veliku uzbunu, ne samo zato što su tužbe podnesene, već da se došlo u situaciju da se podnose tužbe.

“Povodom saznanja da su podnesene tužbe kao pravnik sam zabrinut jer se protiv dva funkcionera pravosuđa na nivou Bosne i Hercegovine dižu disciplinske tužbe i na kraju će se pokazati jesu li osnovane ili nisu, ali sama činjenice da su podignute tužbe mene zabrinjava”, dodaje on.

On kaže da se podnesene disciplinske tužbe mogu ocjenjivati na dva načina – kao obračun disciplinskog tužioca sa visokim funkcionerima pravosuđa, a drugi način je da Ured disciplinskog tužioca korektno radi svoj posao pa ne preza ni od toga da podigne tužbe i protiv najviših pravosudnih funkcionera.

Pravni stručnjak Vehid Šehić smatra da treba podnijeti disciplinsku prijavu, pokrenuti disciplinski postupak i utvrditi stvarno činjenično stanje na osnovu čega treba donijeti i adekvatnu odluku, ukoliko je došlo do povrede od glavne tužiteljice i predsjednika kod njihovih profesionalnih obaveza kao nosilaca najvažnijih funkcija u pravosuđu.

“Već duže vrijeme se govori o određenim stvarima koje se stavljaju na teret predsjedniku suda i glavnoj tužiteljici pa je bilo i za očekivati da dođe do ovog postupka, koji je jako bitan da bi se stvarno činjenično utvrdilo šta su oni prekršili u vršenju svoje službe. I na osnovu toga donijeti adekvatnu odluku”, rekao je Šehić za BIRN BiH.

Predsjednik suda BiH Debevec je za BIRN BiH kazao da nema komentar za podnesenu tužbu, dok iz Tužilaštva BiH nisu odgovorili na upit.

Iz UDT-a su za BIRN BiH odgovorili da disciplinskom tužbom nisu tražene suspenzije za Tadić i Debevca, dodavši da ne isključuje mogućnost da Prvostepena disciplinska komisija, po službenoj dužnosti, privremeno udalji od vršenja dužnosti nosioca pravosudne funkcije primjenom Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.

Prema ovom Zakonu, Prvostepena disciplinska komisija Vijeća može privremeno udaljiti sudiju ili tužioca po službenoj dužnosti, na zahtjev Ureda disciplinskog tužioca ili na zahtjev predsjednika suda ili glavnog tužioca koji je nadređen tom sudiji ili tužiocu.

Zastarjela oprema obustavlja online prenose suđenja u sudu BiH

0
Zastarjela oprema obustavlja online prenose suđenja u sudu BiH

Zastarjela oprema obustavlja online prenose suđenja u sudu BiH

Sud Bosne i Hercegovine obustavlja online prenos suđenja u krivičnim predmetima zbog stare i dotrajale opreme, kao i preopterećenosti sistema, mjesec dana od uspostavljanja tog sistema, saopšteno je iz ove institucije.

Kako je saopšteno iz Državnog suda, ova usluga se, između ostalog, obustavlja zbog tehničkih razloga i softverske greške koja zahtijeva poseban angažman.

“Sud Bosne i Hercegovine obustavlja pružanje audio-vizuelnog prenosa suđenja iz tehničkih razloga – stara i dotrajala oprema, preopterećenost sistema, softverske greške koje zahtijevaju obiman angažman prilikom svakog prenosa. Blagovremeno ćemo informisati o promjenama”, naveli su iz Suda BiH u saopštenju.

Prvi prenos online suđenja obavljen je 24. februara u predmetu “Respiratori”, u kome se sudi premijeru Federacije Fadilu Novaliću i ostalima, te je održano nekoliko ovakvih prenosa u ovom predmetu.

Optužnicom se osim Novalića terete Fahrudin Solak, suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite, pravno lice “F.H. Srebrena malina” Srebrenica i direktor ove firme Fikret Hodžić, te Jelka Milićević, zamjenica premijera Federacije i federalna ministarka finansija.

Novalić, Solak i Hodžić se terete za udruživanje radi činjenja krivičnih djela u vezi s djelima “zloupotreba položaja ili ovlaštenja, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, pranje novca, krivotvorenje ili uništenje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava, krivotvorenje službene isprave i povredu obveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvještaja i njihovo falsifikovanje ili uništavanje”, dok se Jelka Milićević tereti za nesavjestan rad u službi.

Prenos se vršio preko kanala YouTube, odnosno preko posebno kreiranog i zaštićenog naloga, a do sada se prenos suđenja vršio iz jedne sudnice.

Prema ranijem saopštenju, Sud je započeo s ovom praksom s namjerom poboljšanja platforme Suda za efikasnije informisanje javnosti o suđenjima u krivičnim predmetima, u cilju unapređenja saradnje sa zajednicom i jačanja transparentnosti rada, te imajući u vidu okolnosti izazvane globalnom pandemijom virusa korona.

Kako je ranije navedeno, korisnici naloga Suda su bili novinari kojima se odobri prijava za korištenje naloga, službena lica u institucijama i organizacijama s kojima Sud ima sporazum o saradnji, kao i službena lica koja vrše monitoring suđenja, te drugi uz obrazložen zahtjev, pri čemu su novinari koji prate suđenja pred Sudom imali prioritet u obradi prijava za korištenje naloga Suda.

Hrvatska – krivosuđe ili tek višak nestručnosti?

0
Hrvatska – krivosuđe ili tek višak nestručnosti?

Hrvatska – krivosuđe ili tek višak nestručnosti?

Izvor: DW.de

Hrvatski pravosudni sustav s razlogom trpi teške kritike javnosti i znanosti. No kako reformirati okoštale strukture?

Oko malo čega je hrvatska javnost složna kao na temu domaćeg pravosuđa. Gotovo konsenzualno, prema medijskim anketama te agencijskim studijama, a i velikom dijelu pravne znanosti, smatra se da tu granu vlasti izrazito odlikuju nedjelotvornost i koruptivnost. Kao najbolji pokazatelj obično se uzima činjenica da je prošla tri desetljeća kažnjeno jako malo krivaca za privredni kriminal. Jer to da je npr. hrvatsku privatizaciju u golemoj mjeri odlikovala kriminalna pozadina, ne dovodi u pitanje takoreći nitko. Ipak, teško se dosjetiti iole poznatijih imena koja su zbog toga poslana u zatvor.

Ova tema aktualizirana je u posljednje vrijeme raznim diskutabilnim momentima. Predsjednik RH Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, primjerice, prepiru se oko načina izbora čelne osobe Vrhovnog suda RH. Pritom prvi ističe da je pravosuđe kronično uzurpirano interesom HDZ-a, najveće hrvatske stranke. Pravomoćni osuđenik Zdravko Mamić, pak, ovih dana uzdrmava javnost optužbama konkretnih sudaca za korumpiranost. No pokušali smo se ovom prigodom, umjesto razmatranja pojedinačnih predmeta, vratiti na temelje problema i uz pomoć eksperata utvrditi o kojim je općim uzrocima riječ.

Stručna i etička stagnacija

Alan Uzelac | Professor für Rechtswissenschaft Alan Uzelac

U takvom kontekstu, a na pitanje kako načelno postići viši stupanj neovisnosti o strankama i kapitalu, prof. Alan Uzelac s Pravnog fakulteta u Zagrebu ističe da potpuna autonomija pravosuđa ne bi ni bila dobra. „Tri grane vlasti”, dodao je on, „trebaju se uzajamno uravnotežiti i spriječiti izolaciju bilo koje od njih.” Zatim se osvrnuo na vrijeme osamostaljenja RH prije tri desetljeća. Tad je i pravosuđu bio namijenjen odmak iz dotadašnje doktrine jedinstvenosti državnih vlasti, ali je umjesto emancipiranja i stabiliziranja poduzeto nešto drugo.

„U vrhu sudbene vlasti smijenjeni su oni kadrovi koji su mogli biti jezgra kvalitetnog neovisnog pravosuđa, a instalirani oni koji će biti poslušni. U ovom pak stoljeću imamo situaciju da je pravosuđe, ili bar njegov vrh, i dalje pod političkim utjecajima. Razlike u našoj regiji postoje, npr. u Hrvatskoj je vrh sudbene vlasti politički više orijentiran udesno, dok je u Sloveniji on u prosjeku skloniji lijevim opcijama”, mišljenja je prof. Uzelac. Ujedno napominje da je sudski kadar stagnirao i u stručnom, ne samo u etičkom pogledu, dok poželjnost sudačkog posla opada.

„Bolji studenti više ne žele na sudove. Zatim se i pravosuđe”, nastavlja ovaj profesor s Katedre za građansko procesno pravo, „zbog većim dijelom zaslužene negativne reputacije, počelo ponašati obrambeno, zatvarati prema javnom dijalogu. Pretvorilo se u neku vrstu interesne skupine, makar u smislu njegove opće psihologije, koja sve dijeli na ‘naše’ i ‘njihove’.” A na pitanje o brzoj recepturi ozdravljenja, Alan Uzelac nastavlja u istom tonu, riječima da je pravosuđu nužan rad na otvaranju prema društvu u cjelini. To podrazumijeva i uključivanje „autsajdera” u sustav.

Suglasnost javnosti i znanosti

Za početak, neophodni su zahvati poput imenovanja za suce uglednih pravnika izvan sudačke struke, te kooperacija umjesto svođenja na dva nepomirljiva tabora. Pravosuđe treba pluralizirati i modernizirati, ali – prema mišljenju našeg sugovornika – u RH i oni koji iz pravne znanosti žele ući u pravosuđe, bivaju ponižavani i diskvalificirani: „Za promjenu je nužna politička volja koju, međutim, ne vidim ni kod jedne od jačih stranaka. Političkoj eliti odgovara da ima ovakvo pravosuđe kao dežurnu metu javne kritike, radi skretanja pažnje sa svojih aktivnosti.”

Kroatien | Zagreb | Justizgebäude Problemi postoje u predmetima političko-gospodarskog kriminala

Na istoj instituciji – najvećoj hrvatskoj u ovom znanstvenom području – za mišljenje smo upitali i doc. Zorana Burića koji nas je najprije upozorio da se mora ograničiti na kazneno pravosuđe, kao područje kojim se profesionalno bavi. Za razliku od građanskog pravosuđa s kojim ljudi češće dolaze osobno u kontakt, naime, dojam o kaznenom više stječu posredno. Znanstvenici svoj uvid stječu istraživanjem, ali doc. Burić ističe da su građani i pravni znanstvenici u Hrvatskoj suglasni u zaključku da domaće pravosuđe i može i treba funkcionirati bolje.

Podkapacitiranost institucija

„I to”, nastavio je on, „u svim segmentima rada. No pogrešan je općeniti zaključak da je hrvatsko kazneno pravosuđe neefikasno. Činjenica je da je Hrvatska izuzetno sigurna država, a kazneno je pravosuđe bitan društveni mehanizam koji značajno pridonosi takvom stanju. Način na koji se u kaznenom pravosuđu procesuiraju slučajevi klasičnog kriminala općenito možemo smatrati zadovoljavajućim. Problemi postoje u predmetima koji su pravno i stvarno složeniji, a to su predmeti političko-gospodarskog kriminala.” No koji bi se uzrok tog problema moglo izdvojiti kao glavni?

„Ako bih od stručnih trebao izdvojiti samo jedan, onda bi to bila potkapacitiranost institucija kaznenog pravosuđa da na odgovarajući način procesuiraju te predmete”, odgovorio nam je ovaj ekspert. Ipak, dok smo već čuli ponešto o zatvorenosti pravosuđa, nameće se pitanje kako izgleda dijalog i suradnja između prakse i znanosti. „Dosta loše. Odgovornost za to snose obje strane. Hrvatska je pravna znanost usredotočena na pravnu teoriju i normativni diskurs, a premalo na istraživanja koja su usmjerena na funkcioniranje prava u praksi. Razlozi za to su također višestruki”, kaže doc. Burić.

Prezir i nerazumijevanje

Zoran Buric | Professor für Rechtswissenschaft Zoran Burić

Razlozi su dijelom posljedica neprepoznavanja posebnosti pravnih znanosti u okviru znanstvenog sustava u RH. Potonji kao opća pravila znanosti nastoji nametnuti ona koja su prilagođenija prirodnim ili tehničkim znanostima. „A odgovornost za lošu suradnju pravne znanosti i pravne prakse snosi i pravna praksa, koja često pokazuje prezir i nerazumijevanje prema pravnoj znanosti”, drži Zoran Burić. I on smatra da je pitanje o mjeri neovisnosti pravosuđa složenije negoli se u pravilu misli, ali i da je ono u RH čak – previše neovisno.

„To je prilično svetogrdno kazati, no pravosuđe je toliko neovisno da i politika dobrih namjera ne bi bez pravosudne potpore iznutra mogla ništa učiniti da se situacija u pravosuđu popravi. Rješenje? Ili pravosuđe može samo krenuti u reforme, za što se dosad nije pokazalo dovoljno volje, ili politici treba dati mogućnost da ima učinkovite mehanizme utjecaja na to da se pravosuđe institucionalno, personalno i organizacijski ojača”, zaključuje doc. Burić. Uz napomenu o efektu dvosjeklog mača, jasno: da ti mehanizmi opet ne budu toliko snažni da dovedu u pitanje samu neovisnost pravosuđa.