Home Blog Page 72

Amnesty International BiH – gdje se ne krše prava u BiH ?

0

Amnesty International objavio je izvještaj o stanju ljudskih prava u BiH. Diskriminacija manjina, prijetnje novinarima, političke opstrukcije sudstva, neisplaćene odštete.

Diskriminacija manjina

Socijalna isključenost i diskriminacija manjina, posebno Roma, LGBT-populacije, ljudi sa posebnim potrebama ostaje široko rasprostranjena u BiH, ističe Amnesty International u svom izvještaju za 2017/2018. Doduše, zajedničkim naporima je ostvareno smanjenje broja Roma bez ličnih dokumenata, a povećan je broj romske djece upisane u osnovne škole. Ipak Romi se i dalje suočavaju sa problemima u pristupu obrazovanju, stambenim objektima, zdravstvenoj zaštiti i pri zapošljavanju. U julu je Vijeće ministara BiH usvojilo novi trogodišnji Akcioni plan za integraciju Roma, koji je posebno usmjeren na zapošljavanje i olakšavanje pristupa stambenim i zdravstvenim uslugama. No, provedba plana je otežana nakon što Vijeće ministara drugu godinu za redom ukida dio sredstava za njegovo finansiranje.

Policija je propustila da se istinski pozabavi i istraži slučajeve nasilja nad LGBTI populacijom. Nisu podignute optužnice protiv onih koji su osumnjičeni za napad na organizatore Merlinka Queer Film Festivala 2014. godine ili za incident u Sarajevu, u kojem je skupina mladića maltretirala i fizički prijetila posjetiteljima kafića i kina popularnog među pripadnicima LGBT zajednice. Amnesty International također napominje da se u maju planirano okupljanje za obilježavanje Međunarodnog dana protiv homofobije i transfobije nije moglo održati, jer Ministarstvo saobraćaja kantona Sarajevo nije dalo potrebne dozvole na vrijeme – iako je zahtjev podnesen u za to predviđenom roku.

 

sobe s invaliditetom, posebno žene i djeca, i dalje su izložene sistematskoj socijalnoj isključenosti, uključujući ograničeni pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju. Prema zakonima, osobe sa invaliditetom, koje nije bilo posljedica rata, tretirane su u BiH drugačije i primale su niže socijalne naknade od ratnih veterana i civilnih žrtava rata.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci iz 2009. godine još uvijek nije primijenjena. Građani koji ne pripadaju ni jednom od tri glavna konstitutivna naroda u zemlji i koji nisu Bošnjaci, Hrvati i Srbi već Jevreji, Romi ili su iz redova Ostalih i dalje ne mogu da se kandiduju za neku važnu političku funkciju.

Napadi na novinare i političke opstrukcije u procesuiranju ratnih zločina u BiH

Amnesty International dalje napominje da su nastavljene prijetnje, politički pritisci i napadi na novinare. U julu i avgustu je novinar Dragan Bursać, koji piše za Al Jazeeru, primio niz prijetnji smrću nakon objavljivanja teksta u kojem je osudio javna okupljanja u Banjaluci u znak podrške optuženom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Lokalna udruženja novinara do kraja godine dokumentirala su 40 slučajeva izravnog pritiska, verbalnih prijetnji i fizičkih napada na novinare.

U novembru je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao prvostepenu presudu protiv generala Ratka Mladića. ICTY ga je proglasio krivim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom sukoba 1992-1995 i osuđen je na životnu kaznu zatvora. U istom mjesecu Haški sud je potvrdio ranije kazne protiv šest bivših političkih i vojnih čelnika bosanskih Hrvata. To je konačna presuda koju je donio Tribunal prije nego što je trajno zatvoren u decembru, nakon 23 godine rada.

Domaće procesuiranje ratnih zločina ostalo je sporo. Nekoliko stotina predmeta bilo je na čekanju pred različitim sudovima krajem 2017. godine. Unatoč napretku, tužiteljstvo i dalje trpi zbog nedostatka kapaciteta i resursa, neučinkovitog upravljanja predmetima i trajne političke opstrukcije.

Postignut je određeni napredak u usklađivanju entitetskih zakona koji reguliraju prava civilnih žrtava rata, uključujući i žrtve ratnog seksualnog nasilja. Međutim, pomoć žrtvama silovanja i seksualnog nasilja u ratu ostala je fragmentirana i ovisna o mjestu prebivališta. Žrtve iz Republike Srpske (RS) isključene su iz sistema socijalnih naknada za civilne žrtve rata. Nacrt Zakona o zaštiti žrtava torture RS, čija je svrha priznavanje prava žrtava, vlada RS je usvojila u decembru. On međutim uključuje odredbe koje bi mogle potencijalno diskriminirati žrtve nesrpske nacionalnosti. Nije postignut napredak u usvajanju Zakona o zaštiti žrtava mučenja na državnoj razini do kraja godine. Zakonom bi se garantovala prava za žrtve rata na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Odšteta za žrtve silovanja

Kazneni sudovi su nastavili sa nedavnom praksom pružanja novčane naknade žrtvama silovanja, donoseći ukupno četiri konačne presude. Međutim, naknade nisu isplaćene žrtvama u predviđenom roku do kraja 2017. godine. Osuđeni počinitelji nisu imali sredstava da plate odštetu, a ne postoji nikakav alternativni mehanizam koji bi to na sebe preuzeo. Većina žrtava i dalje traži odštetu u krivičnim postupcima pred civilnim sudovima, pred kojima su morale otkriti svoj identitet i susresti se sa dodatnim troškovima.

Odluka Ustavnog suda iz 2016. godine o zastarijevanju zahtjeva za odštetu usmjerena prema počiniteljima, a ne državi – čak i u slučajevima ratnih zločina – rezultirala je rasprostranjenim odbacivanjem zahtjeva u 2017. godini, čime se dodatno ograničava mogućnost žrtava da potraže naknadu a pri tome još moraju i da plaćaju visoke sudske takse. Iako je više od 75% nestalih osoba iz rata ekshumirano i identificirano, još uvijek se 8.000 osoba vodi kao nestalo. Proces ekshumacija i dalje se nalazi pred velikim izazovima, uključujući smanjenje financiranja i ograničenu ekspertizu. Zakon o nestalim osobama ostao je neproveden, a fond za porodice nestalih još uvijek čeka na obećana sredstva.

* Izvještaj preuzet sa internet stranice Amnesty International

 

Predmet Zadruga – imena osumnjičenih

0

Predmet Zadruga – imena osumnjičenih

Objavljujemo imena svih osumnjičenih u predmetu Zadruga

Prema saznanjima Žurnala više od 500 firmi i još toliko odgovornih lica predmetom su istrage u predmetu „Zadruga“. Ovo je sigurno najobimniji predmet u poratnoj BiH, koji ilustrativno pokazuje jedan od načina pranja novca i utaje poreza.

Sistem koji su osmislili i provodili uhapšeni i pritvoreni Enisa i Sanel Đalić, vlasnici Agencije za posredovanje pri zapošljavanju „Eslider“ i „Leading“, je bio jednostavan. Firma uplati agenciji novac za angažovanje određenog broja osoba. Agencija ispuni fiktivne ugovore i izvrši isplatu na ime isto tako fiktivno obavljenog posla. Procenat zadržava agencija, a firmi vrati na ovaj način „opran“ novac. Za ove potrebe iskorišteni su podaci nekoliko hiljada studenata.

Akcija hapšenja i privođenja jednog broja osumnjičenih nastavljena je i danas, novim privođenjima osoba pod istragom.  U odnosu na prethodni Žurnalov tekst o današnjoj akciji, novina je da je nakon izuzimanja dokumentacije vlasnica Casting i talent agencije “Zona” Anila Gajević samo saslušana, ali ne i zadržana.

Žurnal objavljuje prvi dio liste pravnih lica i pojedinaca koji su prema saznanjima sarajevskog tužilaštva povezani sa navedenim dešavanjima.

Pravna lica :

„Mibral“ Sarajevo „Greenline marketing“ Sarajevo, JP „Lokom“  Sarajevo, „ASA Agent“ Sarajevo, „KIM-TEC“ Vitez, „Drina“ Goražde, „ASA osiguranje“ Sarajevo, Kantonalni stambeni fond Sarajevo, „Sarajevo putevi“ Sarajevo, „INTER COMBO“ Sarajevo, „SELA“ Sarajevo, „ATLANT BH“ Sarajevo, „SA HA SAN“ Sarajevo, „ANS Drive“ Sarajevo, „Euro-Asfalt“ Sarajevo, „WOOD TEAM“ Sarajevo, „Pet Zlatnih„ Sarajevo, „MHS“ Sarajevo, „Dinarik“ Sarajevo, „Step“ Sarajevo, „Socijal Net“ Sarajevo, „ASA Servis“ Sarajevo, „Euroherc osiguranje“ Sarajevo, „IN“ Sarajevo, „Telefongradnja“ Sarajevo, „White Sheep Solutions“ Sarajevo, „SET INVEST“ Sarajevo, „HIT Coloseum“ Sarajevo, „SIKRA Security“ Sarajevo, „Melvudin Commerc“ Sarajevo.

„Best&team“ (ranije Telebosa) – odgovorno lice Nihad Bilić

„G-Call Centar“ – odgovorno lice Nihad Bilić

„Simp Company“  – odgovorno lice Adnad Karahasan

„Hromadžić company“ -odgovorno lice Samija Karahasan

„Obnova“ –  vlasnik Salih Dervišević

„Elmax-inženjering“ – odgovorno lice Senad Biberović

„MHS“ – odgovorno lice  Hadis Kustura

„INFOSOFT“ – odgovorno lice Vukadin Dubravka

„Mibral“ – odgovorno lice  Maja Bralović-Smith

JP „Lokom“  – odgovorno lice  Ramiz Duraković

Amira Bečirović kao odgovorno lice u firmi „ARMIN-REV“, Samir Lagarija kao odgovorno lice firme „Bosnet“, Jasminko Pindžo kao odgovorno lice „EKO TEH“ Vogošća, Aida Ibričević kao odgovorno lice u „Ibričević doo“, Emir Zalihić kao odgovorno lice „Multimedijalni Computer Centar (MMCC)“, Hajrudin Pepeljak kao odgovorno lice u „OXA“, Haris Kudra kao odgovorno lice u „AI inženjering“, Vesna Loza kao odgovorno lice „Eurofarm Centar Poliklinika Sarajevo“, Adi Mujezinović kao odgovorno lice „S6S Services & Sales Factory“, Khoj Abdulhaleem Abukadir kao odgovorno lice firme „Sphere“, Mustafa Musabegović kao odgovorno lice „Saraj inženjering“, Eso Bajramović kao odgovorno lice „M.D.I.“, Taib Delić kao odgovorno lice „Poliklinika Sunce-Agram“ Sarajevo, Zijad Škamo kao odgovorno lice „SA-BOOC“,Rašid Talić kao odgovorno lice „Maher doo“, Izet Falan kao odgovorno lice UD „Djela, a ne riječi“, Muamer Tucak kao odgovorno lice „Pastifas“, Nihad Imamović kao odgovorno lice „Asocijacija poslodavaca BiH“, Nada Burazorović kao odgovorno lice „Valter elektro“, Amer Đozo kao odgovorno lice „Top floor“, Nedžad Bubica kao odgovorno lice „Lake doo“, Asim Mahmutović kao odgovorno lice Pokopnog društva „Bakije“, Nedim Jukan kao odgovorno lice „RUD-PROM“, Jasminka Viteškić kao odgovorno lice „SAN-Trade“, Fehim Topuzović kao odgovorno lice „AUTOBASNA doo“, Almir Dervišević kao odgovorno lice „System-Mont“, Berina Ceribašić kao odgovorno lice Udruženja „Naša djeca“ Sarajevo, Neli Osmanković kao odgovorno lice „ELKAB Net“ Ilidža, Hadis Zubanović kao odgovorno lice „Sport Centar doo“, Muriz Srna kao odgovorno lice „TIPI-Obrtnička djelatnost“, Sead Hubjer kao odgovorno lice „Prevent Safety Goražde“, Mirza Uštović kao odgovorno lice „Mediline doo“, Nuh Hrnjić kao odgovorno lice „KGH Tehnika“, Enver Raljević kao odgovorno lice Fondacije za kardiovaskularne bolesti Sarajevo, Elvedin Hasanović kao odgovorno lice u „BIHAMK asistencija“, Enver Avdić kao odgovorno lice „ESOF doo“ Donji Vakuf, Dijana Crnogorčević kao odgovorno lice firme „S-C“, Memnuna Zvizdić kao odgovorno lice Udruženja „Žene ženama“ Sarajevo, Erol Kazazović kao odgovorno lice „Mark-IN“, Munib Hodžić kao odgovorno lice „Muna Comerce“, Abid Pašić kao odgovorno lice „ELINGS doo“, Ćemal Prašović kao odgovorno lice „GRAFIKON doo“, Fikret Kršo kao odgovorno lice „VIP Design“, Almin Džafić kao odgovorno lice „Bonus Export-import“, Asii Riyaasat Khan kao odgovorno lice „ACING doo“, Erol Ramusović kao odgovorno lice u „Development Balkan Group“ i „ER&S Co.“, Mirsad Avdić kao odgovorno lice Udruženja „Društvo arheologa 1894“, Nedim Memić kao odgovorno lice „Osijek-Koteks“ Sarajevo, Nermina Aziraj kao odgovorno lice „Studio Moderna“, Fedža Hadžifejzović kao odgovorno lice „FACE doo“, Mehmedin Korjenić kao odgovorno lice „AMOS-Graf“ Sarajevo, Almir Jazvin kao odgovorno lice „ASA Finance“, Maglen Stipčević kao odgovorno lice „Macline doo“, Nazif Branković kao odgovorno lice „IRIS Computers“, Đemo Poljak kao odgovorno lice „GS doo“, Emir Plevljaković kao odgovorno lice Saveza demobilisanih noraca KN Sarajevo

Pod istragom su i :

Hasan Lojo, Husein Borišić, Alija Prašović, Senad Biberović, Sakib Efendić, Omar Lačević, Amir Pirušić, Gabrijel Delić, Igor Pahor, Rubina Bučo, Nihad Bilić, Mevlida Boja, Ramiz Duraković, Hadis Kustura, Hasir Odobašić, Ali Kadrić, Nihad Čivgin, Elmedin Pinjić, Erol Ramusović, Anila Gajević, Viktor Kljajić, Muhamed Gajević, Husam Mohamed Kararna Mohamed Almeri, Amila Hadžimuratović, Samija Heljić, Adnan Heljić, Ibrahim Karavdić, Melika Nezirovac, Zejnil Čović, Dženana Hasanović, Almir Šahmanija, Saliha Dervišević, Mustafa Habibović, Elmir Kovač, Sead Misuć, Adnan Karahasan, Damir Memagić, Šefika Mahmutović, Igor Mišić, Danijel Burazorović, Violeta Ljubljanka-Smailović, Admir Hadnžić, Mirsad Ličina, Hasib Kazić, Almir Kazić, Enver Čičko, Faruk Memić, Alija velagić, Dubravka Vukadin, Srđan Badrov, Maja Bralović-Smith, Milan Bralović, Pekmez Ajnur, Alma Morankić, Igor Došić, Hajrudin Vlajčić, Feđa Moranjkić, Admir Efendić, Nataša Fazlić, Kordić Elmedin, Sead Tutić, Milad Čerkić, Senad Sarić, Asmir Dževlan, Damir Hadžić, Nedim Ćehajić, Edin Prljača, Nejra Kovačević, Vladimir Zirojević, Mitja Škarja, Sead Alagić, Zahir Bučan, Ferid Bešić, Leonard Marković, Bešić Senaid, Elvir Hadžiahmetović, Indira Čelik, Senad Blekić, Nikica Baran, Senad Softić, Almad Redžić, Ajla Alimanović, Haris Rahman, Hadžera Lagarija, Adis Pobrić, Šefkija Čekić, Salih Aslan, Mrzić Alem, Samija Pešković, Faruk Hujić, Ljerka Germović, Hidajet Prevljak, Azra Fajić, Benijamin Hadžalić, Nedim Stambol, Arif Kulić, Aida Pinjić, Alma Morankić, Džavid Begović, Sanela Hadžibulić Smajović, Edin Deljkić, Demir Neslan, Emina kadrić, Huso Kokor, Lejla Gvožđar, Mirsad Berberović, Adnan Ahmethodžić, Ahmed Zaid Saeed Bin Kashah Alshemeili, Sead Hodžić, Dejana Grbić-Velagić, Zoran Kalinić, Šemsudin Čengić, Husein Ibrišimović, Emir Nuhanović, Aida Šuntić, Renata Cigler, Darko Taborin, Dževad Topić, Fadil Mešanović, Nermina Kozica, Sanad Aljović, Šaćir Šošević, Mesud Fazlić, Midhat Grebić, Kenan Lipa, Ervin Burazović, Željko Ivanković, Muamer Durmišević, Enes Karačić, Hamza Kazazić, Haris Muhić, Ešref Đozić, Adisa Djedović, Nedim Softić, Šaćir Buljubašić, Samija Karahasan, Nihad Mualaosmanović, Melvudin Planja, Amira Bećirović, Samir Lagarija, Jasminka Pindžo, Aida Ibričević, Emir Zalihić, Hajrudin Pepaljak, Haris Kudra, Vesna Loza, Adi Mujezinović, Khoj Adbulhaleem Abubakur, Mustafa Musabegović, Eso Bajramović, Taib Delić, Zijad Škamo, Rašid Talić, Izet Falan, Muamer Tucak, Nihad Imamović, Nada Burazorović, Amer Đozo, Nedžad Bubica, Asim Mahmutović, Nedim Jukan, Jasminka Viteškić, Fehim Topuzović, Almir Dervišević, Berina Ceribašić, Neli Osmanović, Hadis Zubanović, Muriz Srna, Senad Alečković, Sead Hubjer, Mirza Uštović, Nuh Hrnjić, Enver Raljević, Elvedin Hasanović, Enver Avdić, Dijana Crnogorčević, Memnuna Zvizdić, Erol Kazazović, Munib Hodžić, Abid Pašić, Ćemal Prašović, Fikret Kršo, Almin Džafić, Asiim Riyaasat Khan, Mirsad Avdić, Nedim Memić, Nemrina Aziraj, Feđa Hadžifejzović, Mehmedin Korjenić, Almir Jazvin, Stipčević Maglen, Nazif Branković, Đemo Poljak, Emir Plevljaković, Duško Glišić, Nermina Hujdur, Hurem Ahmed, Kazić Almir, Mirsad Odžaklija, Anis Aganović, Edin Hadžić, Erdem Dizdar, Al Tihakhis Mohammad Ibrahima, Murat Šaran….

Žurnal će narednih dana objaviti i spisak ostalih firmi i pojedinaca koji su u predmetu „Zadruga“ obuhvaćeni istragom.

Prethodni tekst:

Vlasnik firme „Sela“ Sead Tutić, Anila Gajević vlasnica Casting i talent agencije „Zona“, Ibrahim Karavdić te Viktor Kljaić neki su od danas privedenih u nastavku akcije „Zadruga“, saznaje Žurnal iz policijskih izvora.

Firma „Sela“ poznata je kao izvođač radova pompezno najavljene rekonstrukcije nekoliko metara trotoara ispred zgrade Predsjedništva BiH. Ibrahim Karavdić bio je posrednik za „Udruženje vjeroučitelja Kantona Sarajevo“!?

UOČLJIVA KONEKCIJA SA SDA

Prije desetak dana u istom predmetu uhapšeno je 12 osoba. Enisa i Sanel Đalić su kao vlasnici Agencije za posredovanje pri zapošljavanju „Eslider“ i „Leading“, osumnjičeni da su tokom posljednjih osam godina sklapanjem fiktivnih ugovora o zapošljavanju studenata i đaka, oprali desetine miliona maraka. Ostali uhapšeni sumnjiče se da su kao članovi organizovane grupe lažnim podacima i fiktivnim ugovorima pomagali pranje novca i utaju poreza. Pritvor je pored Đalića, određen za Ramiza Durakovića direktora Javnog preduzeća „Lokom“, Hadisa Kusturu direktora firme MHS i uposlenika te firme Aliju Kadrića, potom direktoru firme „Best&Time“ Nihadu Biliću, direktoru firme „Simp company“ Adnanu Karahasanu, Salihu Derviševiću iz Obrtničke djelatnosti „Obnova“ te Huseinu Borišiću.

Hadis Kustura bio je predsjednik Kantonalnog odbora Asocijacije mladih SDA Sarajevo. Firmu „Lokom“, izuzetno uspješnu u potrošnji budžetskog novca, formirala je sarajevska Općina Novi Grad i pod direktnim je patronatom predsjednika OO SDA Huse Ćesira te načelnika te općine Semira Efendića.

Na listi povezanih osoba i firmi osumnjičenih u ovom predmetu uočljiva su imena pojedinaca i firmi koje su bile donatori SDA, poput Hameda Ramića vlasnika „Euro-Asfalta“ potom firme „ANS DRIVE“ te „BIHAMK asistencije“

LISTA NIJE KONAČNA

„U cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi velike vrijednosti Enisa Đulić i Sanel Đalić organizovali su grupu za organizovani kriminal čiji članovi su svjesno i sa htijenjem postali …“ navedeno je u istražnim dokumentima tužilaštva ovog velikog korupcijskog predmeta.

Kako nezvanično saznaje Žurnal, na listi je i bivši vlasnik firme „Lake doo“ Nedžad Bubica protiv koga je već podignuta optužnica zbog malverzacija sa zemljištem u vlasništvu sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta na području Marin dvora.

Pored niza privatnih firmi pod istragom su i odgovorne osobe više institucija i javnih preduzeća te udruženja. Na listi su Kantonalni stambeni fond, Savez demobilisanih boraca KN Sarajevo, Udruženje „ Žene ženama“ Sarajevo „Asocijacija poslodavaca BiH“, Pokopno društvo Bakije, Fondacija za kardiovaskularne bolesti Sarajevo, Udruženja Društvo arheologa 1894, ukupno više od dvije stotine imena. Akcija „Zadruga“ očito će imati nastavak..

 

zurnal.info

VSTV BiH bira glavnog tužioca, da li će uspjeti izabrati kvalitetnoga ?

0
Glabni tuzioci

VSTV BiH bira glavnog tužioca, da li će uspjeti izabrati kvalitetnog ?

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) pred sobom će imati 13 imena kandidata za glavnog tužioca Tužilaštva BiH, a stručnjaci im poručuju da dosadašnje greške ne bi trebali ponavljati te da vode računa o stručnosti u radu na najtežim predmetima, poput ratnih zločina i organiziranog kriminala.

Na proljeće bi VSTV trebalo da imenuje glavnog državnog tužioca, za kojeg se mnogi nadaju da će biti stručan, posjedovati iskustvo i, u konačnici, biti na funkciji cijeli mandat, jer nijedan glavni tužilac u proteklih 15 godina to nije uspio.

Jedan od kandidata za glavnog tužioca smatra da “dovoljno poznaje rad, međuljudske odnose, ali i sve manjkavosti na koje je ukazivao” u Tužilaštvu BiH, dok drugi ističe da iskustvom na istragama može doprinijeti sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

Stručnjaci koji godinama na različite načine surađuju s Tužilaštvom BiH smatraju da se uz stručnost, koja je obavezna, treba voditi računa i o etničkoj pripadnosti kandidata, što je kriterij koji se mora poštivati.

“Treba da se radi o osobi izuzetno stručnoj, koja može da procijeni da li su ispunjeni standardi za gonjenje za najteža krivična djela, te da bude toliko stručna da poznaje rad policijskih agencija i propise koji to regulišu”, kazalo je advokat.

Prvi čovjek VSTV-a smatra da će izborom novog glavnog tužioca biti uspostavljen jedan brzi pozitivni trend razvoja pravosuđa.

Značajna funkcija

Tužilaštvo BiH je osnovano 2003. godine, i zaduženo je da radi na najtežim predmetima poput organiziranog kriminala, korupcije, ratnih zločina i terorizma.

Do sada su bila izabrana tri glavna tužioca. Marinko Jurčević, koji je bio prvi izabran, napustio je funkciju bez da je ikada objasnio razloge u javnosti. Danas radi kao notar.

Drugi glavni tužilac Milorad Barašin – nakon disciplinskog postupka pokrenutog zbog kontakata sa Slobodanom Tešićem, koji se dovodi u vezu s međunarodnim krijumčarenjem oružja – smijenjen je s pozicije i ostao je u Tužilaštvu BiH kao tužilac.

Treći glavni tužilac Goran Salihović je također smijenjen odlukom disciplinske komisije, zbog određenih nepravilnosti u radu, a ostao je na poziciji tužioca u Tužilaštvu BiH.

Sjednica VSTV-a. Izvor: BIRN BiH

“Napravljena je greška u davanju prioriteta posebnim sposobnostima prethodnog tužioca jer se tvrdilo da ima dobre menadžerske sposobnosti. Potpuno se zanemarilo da menadžerske sposobnosti nisu dovoljne za obavljanje te visoke službe”, rekao je advokat Vlado Adamović.

Nakon suspenzije Salihovića, za vršiteljicu dužnosti glavnog tužioca je u septembru 2016. izabrana Gordana Tadić. Radila je na predmetima ratnih zločina, a kasnije je i rukovodila Odjelom za ratne zločine. Na suđenjima za ratne zločine ponekad je mijenjala kolege, a sama je vodila predmet protiv Jasmina Čolomana, bivšeg pripadnika Diverzantskog voda Sedme muslimanske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). U prvostepenom postupku Čoloman je oslobođen krivice, da bi presuda bila ukinuta i postupak vraćen na ponovno suđenje.

Apelaciono vijeće je Čolomana osudilo na tri godine zatvora, što je potvrdilo i Trećestepeno vijeće. On je osuđen za učešće u ubistvu hrvatskih civila zatočenih u Domu mladih u mjestu Počulice (općina Vitez).

Tadić se za glavnog tužioca prijavila na konkursu koji je VSTV raspisao 7. decembra prošle godine. Na pisani upit šta bi promijenila u toj instituciji i zašto bi baš ona trebala bila izabrana za glavnog tužioca, nije odgovorila, pojasnivši da će to obrazložiti tokom intervjua u VSTV-u.

Prijavilo se još 12 kandidata. Među njima je i Miroslav Janjić, sadašnji tužilac Tužilaštva BiH koji zastupa nekoliko predmeta za ratne zločine. Najviše se istaknuo zbog predmeta protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića, optuženih za ratni zločin počinjen u okolini Srebrenice. Prvostepenom presudom Orić i Muhić su oslobođeni krivice.

Razlog zašto se Janjić prijavio za funkciju glavnog tužioca, kazao je, jeste prvenstveno to što je riječ o jednoj od najznačajnijih pravosudnih institucija.

“U posljednjih nekoliko godina Tužilaštvo BiH je prikazano u veoma negativnom kontekstu. Smatram da to mogu promijeniti iz nekoliko razloga. Smatram da mogu rukovoditi uz potpuno poštivanje tužilačke nazavisnosti, a što je jedan od najvećih problema u posljednje vrijeme”, rekao je Janjić.

On je naglasio da je deset godina u Tužilaštvu BiH, s malim prekidima, i da poznaje sve potencijale i probleme s kojima se ta institucija susreće u radu.

Istaknuo je da je i ranije ukazivao na manjkavosti u radu, pojasnivši da je podnio i disciplinsku prijavu protiv aktuelnog rukovodioca, ne iz ličnog razloga nego iz potrebe da ukaže na ono što se dešava.

Miroslav Janjić Izvor: BIRN BiH

Prijavu koju je podnio protiv Tadićke zbog “nemara i nepažnje pri vršenju dužnosti” tužilac Janjić je povukao ne obrazloživši razloge. U međuvremenu je Tadić podnijela dvije prijave protiv Janjića zbog kršenja pravila i procedura u radu, među kojima je neblagovremeno ulaganje žalbe u predmetu “Gibraltar”, i oslobađajuća presuda je postala pravosnažna.

Oslobađajuće presude ili male kazne

Na konkurs za glavnog tužioca prijavili su se tužioci Tužilaštva BiH Kasim Halilčević, Miroslav Marković, Diana Kajmaković, Seid Marušić, Ivan Matešić, Saša Sarajlić i Ismet Šuškić. Većina tih tužilaca nije pristala na razgovor o tome zašto smatraju da trebaju biti izabrani za glavnog tužioca.

Jedan od tih tužilaca, koji radi na predmetima ratnih zločina, nije imao osuđujuće presude, dok su neki imali kazne ispod zakonskog minimuma.

Konkurisali su i federalni tužilac Munib Halilović, glavni kantonalni tužilac u Tuzli Tomislav Ljubić, glavni inspektor Federalne uprave policije Mustafa Hujdurović i tužilac Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci Siniša Vranješ.

Hujdurović je kazao da cijeli svoj radni vijek radi istrage u Federalnoj upravi policije, koja sigurno predstavlja jedan je od organa bezbjednosti koji odgovara svom zadatku.

“Svoj rad želim da profiliram i kroz rad u Tužilaštvu BiH s obzirom da ispunjavam uvjete i da se ne stidim svoje prakse i znanja”, rekao je Hujdurović.

Advokatica Vasvija Vidović je naglasila da funkcija glavnog tužioca zahtijeva stručnjaka koji mora biti u stanju da procjenjuje rad zamjenika ili pomoćnika, da procjenjuje i upravlja radom policijskih agencija.

Dosadašnji propusti, prema Vidović, posljedica su nestručnosti. “Čovjek koji nije stručan griješi, a u ovoj vrsti nadležnosti kakvu ima Državno tužilaštvo greške nisu dopuštene”, kazala je Vidović.

Ako se zanemari stručnost, istakao je Adamović, sigurno se pravi pogrešan izbor, a što se pokazalo prošlim izborom. On je naglasio da se moraju poštivati i pravila u vezi s etničkom pripadnosti. Koje će etničke pripadnosti biti budući glavni tužilac još uvijek je neizvjesno. Postoji varijanta da bude Hrvat, ali isto tako da može biti i Bošnjak s obzirom da na drugim rukovodećim pozicijama – poput onih u Sudu BiH, VSTV-u i državnom Ministarstvu pravde – nema Bošnjaka.

Neke osobe bliske pravosudnim krugovima smatraju da će izbor glavnog tužioca biti riješen istodobno kada se bude birao predsjednik VSTV-a, jer dosadašnjem uskoro ističe mandat.

Adamović smatra da kriteriji propisani Zakonom o VSTV-u moraju biti ispoštovani do kraja i po cijenu da se konkurs ponovi ukoliko prijavljeni kandidati ne ispunjavaju standarde.

Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, rekao je da će u proljeće biti izvršeno imenovanje glavnog državnog tužioca, što će dovesti do “ubrzanog rada na predmetima ratnih zločina, korupcije i organiziranog kriminala”.

On je sasvim siguran da će ove godine biti uspostavljen “ubrzani pozitivni trend razvoja pravosuđa”.

BIRN

Prekinuo sve veze sa Republikom Hrvatskom

0

PREKINUO SAM SVE VEZE S FIKTIVNIM ENTITETOM HRVATSKOM Vedran: Odbio sam registrirati auto, policija me kaznila, a sada mi moraju platiti odštetu

Vedran Miočić-Stošić (38) iz Zadra, živi je čovjek. To ne znači da je, taj diplomirani arhitekt i aktivni sudionik zadarske alternativne scene na kojoj je poznat po svom nadimku Gumeni, samo živo ljudsko biće, već i to da se kao takav – deklarirao prema državi Republici Hrvatskoj. To je učinio putem dokumenta koji se zove “Objava o nepostojanju osobe” koju je predao na pisarnicu 6. svibnja 2016. godine PU zadarskoj kao i na još dvadesetak, kako državnih tako i lokalnih institucija, počevši sa Vladom RH, dajući im svima rok od 30 dana da tu objavu pobiju.

U Objavi je naveo da je on živi čovjek, živi izvor neograničenih i neotuđivih prava, duša utjelovljena u živom biološkom ljudskom tijelu muškog spola, suveren u svom postojanju. “Objavu o nepostojanju osobe”, Miočić-Stošić drži dokumentom kojim je raskinuo sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta – države. S obzirom da je niti jedna institucija u roku koji je naveden nije pobila – zapravo su je ignorirali i nisu mu odgovorili ništa – „Objava“ je, tvrdi Miočić-Stošić, postala pravno važeća.

Dugo je i temeljito razrađivao ostvarenje ovog plana temeljenog na „univerzalnom ljudskom pravu živog čovjeka“. Nad njim, kako kaže, od tog trenutka država više nema nadležnost, osim u stvarima na koje on svojevoljno pristane. Ideja je u suštini jednostavna, mada istovremeno i komplicirana, a zasniva se na premisi da su sve fizičke osobe ustvari tvrtke. Kako je i država tvrtka pod nazivom Republika Hrvatska d.o.o., registrirana pod D-U-N-S brojem 500640570 (D-U-N-S broj može biti dodijeljen jedino tvrtkama), radi se, tvrdi Miočić-Stošić, o raskidu dosadašnjeg ugovora te uspostavljanju novog poslovnog odnosa, ovaj put između njega kao živog čovjeka i države kao tvrtke.

Radi se vjerojatno o najvećem poznatom obliku građanskog neposluha kod nas, mada slučaj Vedrana Miočića-Stošića nije jedini. U Hrvatskoj se zna za najmanje 17 „živih ljudi“, a svakoga je dana broj ljudi koji su se „odjavili“ od države i proglasili suverenitet nad svojim životima, sve veći. Pojava ljudi koji su se počeli deklarirati prema državi kao „živi ljudi“ postoji već neko vrijeme u svijetu. Najviše ih je u Americi odakle se ta ideja proširila dalje, a navodno u Italiji čak 200 tisuća „živih ljudi“ ne plaća porez.

Razočarenje u sustav, osjećaj otuđenosti u državi u kojoj se pojedinac osjeća kao rob nad kojim samoproglašenu kontrolu imaju drugi ljudi, neki su od mnogih razloga zbog kojih je došlo do ove pojave. Ipak, pomisao da se ovim činom od države pojedinac jednostavno izuzima iz svakog građanskog i socijalnog života, nije posve jednostavna niti točna. Vedran Miočić-Stošić za sada još uvijek ima osobnu i zdravstvenu iskaznicu pomoću kojih koristi određene usluge od države, pa tako recimo plaća struju, vodu, komunalije i sl., ali – bira gdje će i na koji način stupiti u „poslovni odnos s državom“. Tamo gdje mu njene usluge odgovaraju, ili iz bilo kojeg razloga odluči napraviti kompromis pristankom na ponuđene uvjete, preuzima obveze iz takvog „ugovora“ te ih ispunjuje, međutim „Objavom“ – za koju kaže da je jedinstven dokument – odriče državi pravo da ga se unaprijed prisili da pristane na svaku njenu „uslugu“, već o tome on slobodno i autonomno odlučuje. Bitno je, naglašava, razlučiti u kojem svojstvu u određenom trenutku djelujemo, da li svojstvu fizičke osobe putem koje izvršavamo poslovanje ili kao živi čovjek koji slobodno ostvaruje svoja prirodna prava. Kad tako razlučimo stvari, sve je jasno, nema tu licemjerja, kaže Vedran.
Trenutak u kojem se odlučio proglasiti „živim čovjekom“ i predati „objavu o nepostojanju osobe“ bio je – kad mu je istekla registracija na osobnom automobilu.

– Radilo se o temi o kojoj je u našem društvu na takav način bilo nepoželjno govoriti jer ga ona zapravo podriva. Došao sam do informacija od ljudi koji su među prvima proučavali kako funkcionira pravni sustav i što on jest u svojoj biti i u jednom mi se trenutku sve rasvijetlilo kako je sve to postavljeno. Moram priznati da me tada istinski prestravila činjenica da ja svoj život uopće ne držim u svojim rukama. To je bio ključan trenutak u kojemu se sve prelomilo u meni. Shvatio sam kako je osmišljen taj način kojim nas sistem porobljava i sputava da ostvarimo svoje potencijale kao živa bića, kao ljudi na Zemlji, a s obzirom da nam je sve to nametnuto bez naše pune spoznaje o tome, radi se zapravo prijevari, čistom kriminalnom pa i demonskom konceptu porobljavanja ljudi. Odlučio sam uzeti svoj vlastiti život u vlastite ruke i prvi konkretan korak bila je ta registracija automobila. Predao sam „Objavu o nepostojanju osobe“ koja je nakon 30 dana postala pravomoćna i tada sam dobio legalnu pravnu osnovu da krenem: odjavio sam svoje vozilo, vratio im njihove registarske pločice, izradio i na svoj automobil postavio svoje pločice, obavijestio nadležnu policijsku upravu o tome i odlučio dalje ne sudjelovati u tom poslovanju – kaže Miočić-Stošić.

Nikakav odgovor nije dobio, niti od Policijske uprave niti od bilo koje druge službene institucije. Čak godinu dana nesmetano je vozio svoj ford s vlastito izrađenim pločicama oznake MG100616GM, što je kombinacija slova i brojki koje za njega imaju privatno značenje. Možda javnost nikad ne bi saznala za njegov slučaj, da ga otprilike godinu dana nakon uručenja objave nije zaustavila policija. Vozio je baku u bolnicu u Biograd.

– Na izlasku iz Biograda sam skrenuo ulijevo na mjestu gdje je prometni znak pokazivao obavezno skretanje udesno te se tako priključio na jadransku magistralu u smjeru Zadra. Pritom nisam nikom načinio štetu niti ikog doveo u opasnost s obzirom da u tom trenutku nije bilo drugih automobila u blizini ni sa lijeve ni sa desne strane. Policajac na motociklu koji je nadolazio iz daljine je to primjetio i signalizirao mi da se zaustavim što sam i učinio. Kad mi je prišao, zatražio sam da mi se predstavi što je prva stvar koju je dužan učiniti prema pravilniku o policijskom postupanju, ali on je to odbio tražeći me dokumente. Dao sam mu na uvid “Objavu o nepostojanju osobe” i “Obavijest o privatnim pločicama” koju sam također godinu dana ranije uručio PU zadarskoj, te mu pokušao objasniti tko sam te da postojanjem “Objave” on nema nadležnost nada mnom jer mi „ne poslujemo“. Nije prihvaćao to što govorim već je pod prijetnjom prisilnog privođenja zatražio od mene da pođem za njim u postaju. Krenuo sam prema postaji jer je sa mnom bila i baka te sam mu želio mirno objasniti da na taj način krši odredbe “Objave” te da mi čini štetu koju će morati platiti, ali on je i dalje ignorirao sve to – priča Gumeni događaj nakon kojega je “zaratio sa sustavom”.

Nakon što mu je policajac oduzeo pločice, rečeno mu je da će dobiti kaznu za prometne prekršaje ali i da će DORH pokrenuti puno ozbiljniji postupak u kojem će ga se teretiti za kazneno djelo krivotvorenja službenih isprava zbog izrade vlastitih pločica za što mu prijeti i kazna zatvorom. Ubrzo nakon toga od načelnika PP Biograd mu stiže obvezni prekršajni nalog s novčanom kaznom, na kojeg mu je Vedran odgovorio opomenom u kojoj ga u dobroj namjeri upozorava da time krši odredbe “Objave” koju je svojedobno uručio.

– Nikome nisam načinio štetu dok sam putovao vlastitim automobilom. Nisam ni krivotvorio državne oznake, već sam izradio svoje vlastite pločice o čemu sam na vrijeme poslao obavijest policiji. Svojim su postupanjem policajci zapravo meni prouzročili štetu. Iako sam ih upozoravao, oni su to ignorirali čime su svjesno prekršili „Objavu“ i na taj se način zapravo obavezali da će mi tu štetu i nadoknaditi. Policajac mi se nije htio niti predstaviti što je bio dužan po zakonu kojega je provodio. Na moj pismeni zahtjev za dostavom njegovih podataka iz PU zadarske odgovorili su mi da su oni u postupku provjere utvrdili da se dotični policajac meni predstavio dajući mi svoju službenu iskaznicu na uvid, što je bila laž. Kasnije sam ipak privatnim kanalima uspio saznati ime i prezime policajaca te sam ih tužio za štetu koju su mi nanijeli – kaže Vedran.

Naime u „Objavi o nepostojanju osobe“ naveden je paragraf s točnim cjenikom plaćanja penalizacije svima koji mu pričine neku štetu. Iznosi kazni uopće nisu bezazleni – ograničenje kretanja živog čovjeka zaračunava se 400 kuna, oduzimanje slobode 400 kuna, prijetnje 750 kuna, primjena fizičke sile 1.500 kuna, oštećenje imovine 1.500 kuna plus popravak, vođenje predmeta protiv njega pred sudom 4.000 kuna po ročištu, čak i snimanje njegovog glasa ili fotografiranje od 1.500 do 3.000 kuna, pa sve do nasilnog oduzimanja života – 100 milijuna kuna…

– Podigao sam skupnu tužbu Arbitražnom sudu pravde osnovanog pri Udruzi za promoviranje pravde, istine i stvarnosti koju su osnovali također “živi ljudi”, legalno osnovanom prema Zakonu o arbitraži koji je na snazi u RH. Taj je sud u „Objavi“ određen kao nadležni za sve slučajeve kršenja te objave. Prema cjeniku „Objave“ policajac koji me zaustavio načinio mi je ukupnu štetu od oko 885 tisuća kuna, ali kako bi plaćanje tolikog iznosa njega i njegovu obitelj dovelo u tešku financijsku situaciju, u dobroj namjeri to sam potraživanje smanjio na paušalni iznos od 90 tisuća kuna. Nedavno je okončan slučaj i stigao je pravorijek Arbitražnog suda u moju korist. Presuđeno je da mi jedan policajac mora platiti 11.950 kuna, a drugi 6.900 kuna, te još moraju podmiriti 1.500 kuna sudskih troškova. Policajcima je na njihove adrese poslan taj pravorijek, ali oni ga odbijaju primiti. Ako u konačnici ne plate presuđene iznose, bit ću primoran protiv njih pokrenuti ovršni postupak, na to imam pravo s obzirom da prema Zakonu o arbitraži svaki pravorijek arbitražnog suda ujedno ima težinu ovršne isprave. U međuvremenu, dok se još vodio postupak pri arbitražnom sudu, od Prekršajnog suda u Zadru dobivam poziv na ročište u vezi neplaćanja kazne iz prekršajnog naloga kojeg sam dobio od načelnika PP Biograd. Sutkinji koja mi je poslala poziv uručio sam opomenu pred tužbu u kojoj sam joj iznio činjenično stanje koje kaže da se o sporu u kojeg me oni žele uvući već vodi postupak na drugom sudu te da oni jednostavno nisu nadležni, te joj uz to priložio svu dokumentaciju koja to neosporno dokazuje. Od nje više ništa nisam dobio. Krim inspektoru i općinskom državnom odvjetniku koji je izdao nalog za pokretanje postupka uručio sam opomene u kojima im dajem neosporne dokaze kako je o ovom slučaju u skladu sa zakonom već donesena presuda na drugom sudu i to u moju korist. Nakon toga i od njih više nema nikakvog odgovora. Nadam se da to znači da razumiju da ne mogu oko jednog spora biti nadležna dva suda i da više nemaju nikakvu pravnu osnovu da me procesuiraju kad je o tom sporu već odlučeno na Arbitražnom sudu koji po zakonu RH ima istu težinu kao i bilo koji drugi državni sud – objašnjava Miočić-Stošić svoju pravnu bitku s državom, tj. ljudima koji je predstavljaju.

Iako je policija do sada ignorirala njegove javne istupe, od glasnogovornika PU zadarske dobili smo u zadarskoj redakciji prije nekoliko dana prvi put, više zahtjev nego molbu – da ne objavljujemo javno imena policajaca koji su procesuirali Miočića-Stošića, uz obrazloženje da službenike ne treba javno prozivati samo za to što su radili svoj posao. Miočić-Stošić nije tužio policiju, sud, DORH i druge institucije, on je kao „živi čovjek“ tužio – žive ljude koji su mu pričinili štetu djelujući u svojstvu policajaca čije je identitete i adrese doznao preko javno objavljenih podataka na internetu te privatnim kanalima, a to je policiju, čini se, ipak počelo zabrinjavati ili im barem smetati.

– Znači sad se oni žale da ih ja, prozivajući ih javno, uznemirujem, a kad se mene i moju obitelj uznemiruje za vrijeme blagdana, to se ne računa? Sad im je očito frka kad su shvatili da će odgovarati za to što su svjesno svojom voljom učinili, a dok su me procesuirali tamo u stanici, onda su mi se s bahatim podsmjehom smijali u facu. A sad nemaju hrabrosti stati iza svojih djela, izbjegavaju primiti poštu i sl. To je kukavički pristup. Iza čega se skrivaju? Problem je u tome što institucije ignoriraju “Objave” koje smo im nekolicina nas ljudi uručili i onda kad zaposlenici tih institucija dođu u određeni spor s nama, nisu upoznati s tim i po robotskoj svijesti obavljaju posao za kojeg su istrenirani – kaže Miočić-Stošić koji se 3. siječnja trebao pojaviti na kriminalističkom ispitivanju u policiji, ali to nije učinio.
Još od mladosti, kroz glazbu i umjetnost, počela je njegova potraga za slobodom i izražavanjem. Na kraju je shvatio da to sustavu tj. ljudima koji su na vlasti uopće nije bitno i da sav taj trud suštinski iznutra ne može napraviti nikakvu promjenu, paradigma ostaje ista… Radeći kao arhitekt imao je, kaže, neki unutarnji osjećaj da su arhitektura i prostorno planiranje kao struka u ovom obliku kakvom ih danas poznajemo, ustvari zagađivački i osvajački principi koji čine štetu prostoru i ljudima, jer u biti direktno provode paradigmu sistema pripremajući i oblikujući mu “teren za poslovanje”. Svojevremeno radio i u arhitektonskom uredu proslavljenog Nike Bašića, autora poznatih zadarskih instalacija Pozdrav Suncu i Morske orgulje, o kojemu, kao arhitektu, ima samo riječi hvale.

– Od Nike sam zbilja jako puno naučio i taj čovjek je za mene vrhunski arhitekt jer promišlja prostor na jedan specifičan način, a koji je opet ukorijenjen u ovoj našoj tradiciji i onome što proizlazi iz života naroda na zemlji. Ali u to sam vrijeme već općenito počeo polako shvaćati sve ove stvari oko struke i kako ona funkcionira unutar sustava te na koji način se realizira što je u meni stvaralo nekakav odmak i potrebu za preispitivanjem svega toga – ponavlja Vedran koji je, nakon što mu je policija skinula njegove tablice, opet izradio iste i svaki dan je sa svojim automobilom na cesti.

– Nisam imao više s policijom direktnih kontakata, ali susrećemo se na cesti. Voze ispred mene, iza mene, nije se do sad dogodila situacija da bi odjednom upalili rotirke pa za mnom. Ponekad nam se susretnu pogledi i ima tu svega, od mrkih do veselih. Uvijek sve ovisi od čovjeka do čovjeka, bez obzira nosi li netko uniformu ili ne.
Pitamo ga, koliko će i na koje načine njegova osoba-tvrtka dalje surađivati s državom?

– Ne želim se recimo vjenčati jer registracijom braka predajemo državi nadležnost nad njim. Za mene je suludo da svoju ljubav koju imam sa ženom konzumiram kroz poslovanje i da mi netko još propisuje jesmo li i kakva smo mi to obitelj, što smijemo, što ne i ako se ne “volimo” u skladu s tim onda nam slijede sankcije. Isto tako, ako budem imao djecu, ne želim ih registrirati u sustav. Također, iz moje odgovornosti prema njima, imam pravo odabrati da ne želim upumpavati otrov u svoje dijete cijepljenjem, imam pravo odabrati da li ću ih upisati u postojeći edukacijski sustav za kojeg znam da je samo alat za indoktrinaciju i sl. Ljudi moraju imati slobodu da sami donose takve odluke, a ne da ih se kažnjava kao kriminalce. Neke od tih novih ideja moći će se čuti i o njima diskutirati na prvoj “Konvenciji slobodnog živog čovjeka” koja će se održati na otoku Krku u Hotelu Dražica od 7.-9. travnja ove godine – ističe Miočić Stošić.

Tko je zapravo prvi i kad osmislio taj koncept u kojem će “čovjek biti porobljen i služiti kao gorivo sustava”, pitamo ga na kraju.

– Vatikan je najjača tvrtka na svijetu, on je vlasnik ove franšize. Prodaju tu franšizu stoljećima cijelom svijetu koji igra tu igru. Danas su sve države registrirane kao tvrtke i svugdje vrijede ista pravila samo nam je znanje o tome skriveno. Kad znanje izađe na vidjelo često se događa da sami ljudi koji su striktno ogrezli u sustave vjerovanja kojima smo bili izloženi kroz povijest sami gaze ideju slobode i otvorenog uma, ponašaju se po modelu „stockholmskog sindroma“. Koliko god vjerovali drugačije, sustav u kojem danas živimo nažalost je osmišljen da porobi čovjeka. Zato sam se odlučio na ovakav korak, shvatio sam da gazim sam sebe, pljujem si u lice ako nastavim pristajati na to, jer u suštini se tu radi samo o našem pristanku. Izučio sam materiju i krenuo na put s kojeg nema povratka. Ako bi se pak i dogodilo da završim u zatvoru, to bi bio više nego očiti dokaz da oni koji su tu da provode zakon sami ne rade po zakonu, a istovremeno se zaklinju u pravnu državu prodajući tu demagogiju narodu. Ne bojim se nikakvog scenarija, jer sam spoznao da je strah samo mentalna igra uma-ega i u biti on nikad ni ne može dotaknuti našu suštinu. Znam tko i što jesam i spreman sam se zauzeti za sebe da se zaštitim od bilo kakvog oblika prisile i ostvarim svoj život u punom potencijalu, a ako svojim primjerom poslužim i drugim dušama da prožive svoju “vožnju života” u miru, ljubavi i obilju, mojoj sreći ne bi bilo kraja.

Jasno je da država kao takva ne postoji, Hrvatska postoji samo kao tvrtka
Dražen Kasalo živi u Splitu, ima ženu, vodi blog i trenutačno je nezaposlen, ali povremeno rješava sporove na Arbitražnom sudu. Za sebe kaže da nije građanin, iako ima osobnu iskaznicu, vozačku i zdravstveno. Kako tvrdi, on ne postoji u sustavu. Zapravo, postojao je sve dok nije raskinuo sve veze s državom i proglasio se “čovjekom”.
Kasalo je jedan od “živih ljudi” i on ne priznaje autoritet Republike Hrvatske i svih njezinih institucija.
– Nikad se ne spominje čovjek u Ustavu ili bilo kojem drugom zakonu. Uvijek se govori o fizičkim osobama, ali to nismo mi. Mi smo ljudi, imamo svoja prirodna prava, a država nam ih oduzima – kaže Kasalo i odmah objašnjava svoju tezu. Ističe da pravna osobnost nije prirodna pojava jer u prirodi ne postoji pravo.
– Kada se čovjek rodi, on ima svoja prirodna i božanska prava, a čim se upiše u matične knjige i dobije rodni list, on ta prava gubi. Čovjek je sam po sebi iznad države, zato ga država učini osobom tako da ga može kontrolirati – pojašnjava Kasalo.
Zato je on odlučio izaći iz tog sustava i vratiti svoja izgubljena prava. Prije četiri godine poslao je mail na adrese gotovo svih državnih institucija u zemlji, od Ureda Vlade i svih ministarstava pa do Vrhovnog suda i Sabora. Svi su dobili isti mail, naslovljen “Odjava o nepostojanju osobe”. Naime, poslao im je ponudu u kojoj nudi raskid svih veza s državom. U ponudi je otprilike stajalo: “Ja, Dražen Kasalo, nisam fizička osoba ni građanin, nego sam ja živ čovjek koji odgovara prema prirodnim pravima ili pravima slobodne volje te tražim raskid ugovora s državom”.
U ovom je slučaju važan taj koncept ponude jer ističe da je država samo tvrtka i da ona na taj način ostvaruje kontrolu nad građanima.
– Država je registrirana kao tvrtka, kao što su i sva ministarstva te gradovi. U tom registru je ime države napisano velikim tiskanim slovima. U Hrvatskom pravopisu stoji kako ime države počinje velikim slovom i sva ostala su mala, tako da država kao takva prema tome ne postoji, nego samo postoji tvrtka – objašnjava Kasalo.
U dokumentu koji je poslao stajalo je da imaju 30 dana da odgovore na ponudu, inače se ona smatra prihvaćenom. Odgovor nije došao i prema spomenutim Općim uvjetima poslovanja, Kasalo je postao ponovno čovjek te hrvatski zakoni za njega više ne vrijede.
On sada nije nedodirljiv i svemoguć. U slučaju da nekome nanese štetu, on i dalje odgovara toj osobi i mora joj nadoknaditi počinjenu štetu. Tako nalaže prirodni zakon, onaj po kojemu on sada živi. Ipak, on nije u potpunosti odbacio svoje poveznice s državom. I dalje ima osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i zdravstvenu karticu i još je u braku, ali ističe kako to ne znači da je on opet pod “čizmom” države. Ističe da je tako lakše jer bi inače morao trpjeti konstantna maltretiranja “državnih agenata koji smatraju da imaju moć provoditi državne zakone”. Drugim živim ljudima ipak savjetuje da ne ulaze u brak jer je to samo još jedan način da država uplete svoje prste u tuđi život.
Iako je odbacio državne okove, njegov se život nije uvelike promijenio. Razlog tome je činjenica da država, unatoč svemu, ne priznaje njegovo odcjepljenje.
To ga ne čudi. Bilo je više slučajeva gdje su se on i drugi “živi” ljudi pozivali na njihov dokument o raskidu ugovora s državom, ali nisu naišli na jednako razumijevanje s druge strane. Zato su 2016. godine osnovali Arbitražni sud pravde, mjesto gdje rješavaju sporove s osobama koje su pod vlasti države.
– Jedan poznanik je imao problema s policajcima koji nisu htjeli priznati njegovu slobodu. Maltretirali su ga, a on ih je tužio na Arbitražnom sudu pravde. Mi smo policajcima poslali zahtjeve za očitovanje kako bi i oni iznijeli svoje argumente, ali to nisu učinili. Nisu nam niti odgovorili – kaže Kasalo te dodaje da u tom slučaju donose presudu na temelju informacija koje imaju.
On je jedan od arbitara i pomaže drugim “živim” ljudima da normalno funkcioniraju u društvu, ali i nudi savjete građanima kako da postanu ljudi. Napisao je i knjigu “Kontrola uma u pravnom sistemu” u kojoj pojašnjava cijeli taj problem, a i redovno piše blog o svom životu i radu fiktivne države. Što se tiče budućnosti, nema velike planove. Dovoljno mu je da i dalje bude ono što jest. Čovjek, a ne osoba.

Lijanović i poticaji

0

Lijanović i poticaji

Izvor: Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg federalnog ministra poljoprivrede, Kantonalni sud u Tuzli osudio je na zatvorsku i novčanu kaznu zbog nezakonite dodjele poticaja. Pravosuđe još nije istražilo sve prijave o nezakonitostima pri dodjeli poticaja i kupovini glasova budžetskim novcem.

Kantonalni sud u Tuzli nepravosnažno je osudio bivšeg federalnog ministra poljoprivrede Jerka Ivankovića Lijanovića na devet godina zatvora, uz obavezu da vrati nezakonito stečenih oko 650.000 maraka. Prema presudi, on je organizovao kriminalnu grupu koja je od poljoprivrednika tražila pola novca od svakog isplaćenog poticaja. Uz Lijanovića, osuđen je i njegov stranački kolega iz Narodne stranke Radom za boljitak (NSRZB) i bivši savjetnik Stipe Šakić na godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 18.000 KM.

Kantonalno tužilaštvo u Tuzli je krajem 2015. godine podiglo optužnicu protiv Lijanovića, Šakića i još dvojice članova NSRZB-a za organizovani kriminal i zloupotrebu položaja, dok je treći ranije priznao krivnju. Lijanović je kao ministar odlučivao o tome kome će se isplatiti poticaji, a ostali su na terenu od poljoprivrednika uzimali polovinu tog novca. Deset posto su zadržavali za sebe, a ostatak davali ministru.

Poljoprivrednici koji su to odbili ili su prestali davati novac, kasnije nisu ni dobijali poticaj. Jedan od njih je i svjedok Tužilaštva Fahrudin Delibajrić. On je otac suvlasnice kalesijske firme „Kornišon Bosnia“. Njega i drugog suvlasnika – Ahmeta Hublića – kontaktirale su Lijanovićeve kolege kada su tražili novac.

Delibajrić kaže da je iznos koji Lijanović mora vratiti nakon presude sitnica u poređenju sa milionima koje je njegova grupa godinama iznuđivala od poljoprivrednika.

„Svi su morali dat’. Jer ko ne da – neće ni dobit’“, rekao je Delibajrić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Tri člana ove grupe su priznali da su uzimali novac od poljoprivrednika i dijelili ga sa Lijanovićem. Mersed Šerifović, dopredsjednik NSRZB-a i predsjednik Kantonalnog odbora stranke u Tuzli, dobio je dvije i po godine zatvora i novčanu kaznu od 18.000, a oduzeto mu je 50.000 KM nezakonite dobiti. Istu zatvorsku i novčanu kaznu je dobio i Lijanovićev savjetnik u Federalnom ministarstvu poljoprivrede Suad Čamdžić, a oduzeto mu je 70.000 KM. Tadašnji ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona (TK) Edin Ajanović je osuđen na godinu zatvora.

Lijanović negira da je počinio bilo kakvo krivično djelo. Za optužujuće izvještaje pet institucija, svjedočenja više od 400 svjedoka te dva sudska procesa na državnom i na tuzlanskom sudu kaže da su djelo političke konkurencije, prvenstveno Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH).

„I oni su sigurno jedni koji su vodili taj proces, ali sigurno to nisu mogli sami…”

Pola-pola

Kalesijska firma „Kornišon Bosnia“ otkupljuje od poljoprivrednika krastavce koje u svojim postrojenjima obrađuje i izvozi u zemlje Evropske unije.

Ovoj firmi su isplaćeni poticaji za izvoz u dva navrata u iznosu od skoro 380.000 maraka. Međutim, pola od ovog iznosa Delibajrić i Hublić su morali dati Lijanovićevom kolegi Šerifoviću.

Delibajrić je prepričao kako se to desilo.

Prvi put su poticaj dobili 2011. godine. Šerifović je prvo nazvao njegovog partnera Hublića i tražio da se sastanu u restoranu u tržnom centru „Dramar“ u Tuzli. Na sastanku im je Čamdžić rekao da zna koliki iznos poticaja im je odobren i dodao: „…od toga pola je naše.“

Delibajrić kaže da su on i Hublić negodovali, na šta je Čamdžić pokazao iznos od 108.429,50 KM na telefonu. To je bila polovina iznosa koji im je odobren za poticaje. Rekao im je: „…evo, tu sam poruku dobio od šefa i toliko trebate dati.“

“Tačno pola, u fening”, kaže Delibajrić.

On i Hublić su pristali na ucjenu.

“Mi smo iz tog prvog poticaja kad je bio, dividendu digli lično iz tog ‘Kornišona’ i dali. Svoje pare dali. 108.000 KM. I sad nema više dividende“, prepričao je Delibajrić novinarima CIN-a.

Hublić je Tužilaštvu opisao kako se odvijala primopredaja novca. On je, po Šerifovićevom pozivu, dolazio pred „Dramar“ i na sjedište njegovog automobila ostavljao koverte sa novcem od 10.000 do 15.000 maraka. Na ovaj način su isplatili cijeli traženi iznos u narednih devet mjeseci.

Slično su uradili i godinu poslije kada su dobili drugi poticaj.

Nakon trećeg odobrenog poticaja od 350.865 maraka u 2014. godini, Šerifović ih je ponovo nazvao kako bi mu dali pola novca. Međutim, njih dvojica ovaj put nisu pristali.

„Ja nisam htio to više da radim. Ja sam dva puta njemu dao. I kad je ponovo tražio, ja rek’o više ne dam. On kaže – nećeš ni dobit. (…) I ja kažem – nema problema“, kaže Delibajrić za CIN.

Odobreni poticaj nakon toga nije isplaćen firmi „Kornišon Bosnia“.

Delibajrić je nakon toga sve ovo prijavio. „I zakažu mi u Tužilaštvu termin i šest sati tamo budem i cijeli sistem otkrijem.“

Presudom tuzlanskog suda je utvrđeno da je Lijanovićeva grupa na ovaj način uzimala novac od poljoprivrednika iz TK, Visokog, Kiseljaka i Mostara.

Milioni podijeljeni bez ispunjenih uvjeta

U augustu 2012. godine Vlada FBiH je zadužila nekadašnjeg savjetnika premijera Ivicu Mladinu da predvodi Radnu grupu koja treba istražiti optužbe poljoprivrednika o zloupotrebi novca. Uz Mladinu su imenovani i Lijanovićev savjetnik Stipe Šakić, predstavnik Federalnog ministarstva finansija Marko Musić, te predstavnici Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo pri Parlamentu FBiH Enver Mehmedović i Hajrudin Bećirović.

Mladina je tokom istrage objasnio tužiocima da je Radna grupa tražila od Federalnog ministarstva poljoprivrede dokumentaciju o isplaćenim poticajima. Međutim, Lijanović i Šakić su odugovlačili s odgovorom skoro dva mjeseca. Zbog toga je Mladina počeo sam obilaziti poljoprivrednike za koje je čuo da su dobili poticaj. Ispričao je da su mu tada nepoznati ljudi počeli nuditi mito i prijetili smrću pokušavajući ga spriječiti da objavi službeni izvještaj.

Kada je Radna grupa dobila na uvid dokumentaciju iz Ministarstva, završila je izvještaj i predala ga Vladi FBiH.

Mladina je izjavio da je tadašnji premijer Nermin Nikšić vidio izvještaj, ali ga nije stavio na dnevni red Vlade. Zatražio je od Mladine da zadrži dokument kod sebe. Nikšić je u decembru 2015. godine tužiocima rekao da izvještaj nije predložio Vladi jer je znao da „oko njega neće biti saglasnosti“. Tužiocima je objasnio da se Vlada tada podijelila na dva približno jednaka bloka, pa je ocijenio da treba sačekati bolje političke uvjete.

Radna grupa je kontrolisala isplate za 61 pojedinca i firmu koji su dobili poticaje za kapitalna ulaganja i zaključila da je tekst javnog poziva za poticaj nejasan i neusklađen sa važećim propisima. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je 2012. godine pozvalo sve poljoprivrednike koji su ulagali u svoja gazdinstva između 1. juna 2010. i kraja 2011. godine da traže od Ministarstva isplatu četvrtine uloženog novca. Radna grupa je uskoro utvrdila da su poticaje dobili oni koji nisu vlasnici objekata te vlasnici koji su u svoje objekte ulagali mnogo prije perioda iz javnog poziva.

Pri tome su bili oslobođeni zakonske obaveze da ulaganja dokazuju računima, već im je dovoljna procjena sudskog vještaka o vrijednosti ulaganja u objekte.

Radna grupa nije mogla utvrditi na osnovu kojih propisa je ministar Lijanović dozvolio da procjena sudskog vještaka bude dokaz visine ulaganja. Uz to, službenici Ministarstva su isplaćivali poticaje iako nisu utvrdili stanje na terenu, a od nekih klijenata su tražili da dopune dokumentaciju nakon zatvaranja javnog poziva.

Mladina je tužiteljima ispričao kako je uvjete ispunjavalo tek oko deset posto kontrolisanih dobitnika poticaja.

Poticaj za kapitalna ulaganja dobila je i „Farma Spreča“ – 354.822 KM za nabavku junica, koje je kupila od firme „Milkos“. Ove dvije firme imaju zajedničkog vlasnika – „Teloptic“, koji je, također, dobio poticaj. „Telopticu“ je odobren poticaj od 775.299 KM za nabavku opreme i rekonstrukciju „Farme Spreča“. Budući da su ove firme povezane, federalni revizori su u izvještaju naveli da isplata poticaja za nabavku junica „Spreči“ nije bila opravdana.

Direktor „Milkosa“ Adin Fakić je za CIN rekao da ne može detaljno komentarisati primjedbe revizora, jer se odnose na davni period. Kaže da su „Farmu Spreča“ kontrolisale nadležne službe, koje nisu tražile da vrate poticaje.

“Ono što mogu reći je da smo je kupili devastiranu i napuštenu. Uložili smo 20 miliona maraka, zapošljavamo 80 radnika, 800 hektara obrađujemo i poticaje ostvarujemo u skladu sa zakonom i programom.”

Radna grupa Vlade FBiH je izvještaj o uočenim nezakonitostima prilikom dodjele poticaja za kapitalne investicije završila u martu 2013. S obzirom na to da ga nije mogao predstaviti Vladi, Mladina ga je sedam mjeseci kasnije predstavio Parlamentu FBiH, na tematskoj sjednici posvećenoj poljoprivredi. Parlament je naložio Vladi FBiH da u roku od 30 dana razmotri izvještaj i obavijesti istražne i inspekcijske organe.

Međutim, Vlada FBiH je to uradila tek u augustu 2015, kada je, između ostalog, naložila i Ministarstvu poljoprivrede da obradi preostalih 420 zahtjeva za dodjelu kapitalnih poticaja koji su ostali neotvoreni.

Ministar Šemsudin Dedić je u aprilu 2017. godine na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH posvećenoj poljoprivredi iznio podatke da je Vlada poništila 68 rješenja o dodjeli poticaja, od kojih se dio odnosi na kapitalne investicije. Sudovi su donijeli 54 osuđujuće presude protiv poljoprivrednika. Oko 200.000 KM nezakonito isplaćenih poticaja je vraćeno u budžet.

Kupovina glasova i poticanje vlastitih firmi

Lijanović je kao ministar koristio budžet i za kupovinu glasova na općim izborima, o čemu je CIN ranije pisao. Inspektori Federalne uprave policije (FUP) su opisali kako je Lijanović organizovao grupu sa 56 osoba i novcem od poticaja nagrađivao birače koji su glasali za njegovu stranku, što joj je pomoglo da 2010. godine uđe u vlast. Lijanovićevi aktivisti su lobirali građane slabog imovnog stanja. Obećavali su im po 100 KM za glas koji će dati kandidatima NSRZB-a. U vrijeme kada je Lijanović postao ministar, oni još nisu dobili obećani novac. Aktivisti stranke su ih na terenu upućivali da pošalju zahtjeve za jednokratne poticaje u Ministarstvo ili su ih sami ispunjavali u njihovo ime.

Lijanović je po dolasku na ministarsku poziciju promijenio Program za podršku poljoprivredi i tako omogućio isplatu jednokratnih poticaja, bez posebne kontrole. Time je skoro tri miliona maraka dodijelio ljudima koji su glasali ili prikupljali glasove za NSRZB. Prema uputama koje je dobila, Stajka Aukst iz Zavidovića poslala je zahtjev za poticaj. Glasala je za NSRZB i dobila poticaj za voćnjak, iako živi u stambenoj zgradi i ne bavi se uzgojem voća. Na stotine osoba je policiji dalo slične iskaze. FUP je podnio krivičnu prijavu protiv ministra Lijanovića i njegovih saradnika. Svjedočilo je najmanje 400 osoba, a predočeni su i materijalni dokazi, poput rješenja o isplatama i upute o glasanju. Prijava je proslijeđena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, ali navodi iz nje nikad nisu provjereni, jer još nije utvrđeno koji sud je za to nadležan.

Lijanović je poticaje dodjeljivao i firmama povezanim sa njegovom porodicom. Za tri godine je iz budžeta Ministarstva za poticaj izvoza isplaćeno 2,7 miliona KM firmama „ZD.I. Produkt“ i „Alpen – Mit“. U Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH sumnjiče članove porodice Lijanović da su osnivali ove firme kako bi izbjegavali plaćanje PDV-a. Osim toga, ove firme su im služile da nastave poslovati sa mesom, nakon što bi prethodne kompanije stvorile poreska dugovanja zbog kojih im je blokiran rad. Sve firme radile su u pogonima Mesne industrije Lijanovići, zapošljavale iste radnike i koristile istu opremu i robu.

Objavljeno 19. 1. 2018.

Izvor: CIN.ba

Forbes: BiH najgora evropska zemlja za biznis, 97. na listi od 153 zemlje

0

Forbes: BiH najgora evropska zemlja za biznis, 97. na listi od 153 zemlje

Ovime se naša zemlja našla u društvu Gvatemale, Zambije, Tunisa, Libana i Uzbekistana i najgore je plasirana ne samo u regiji, već i u cijeloj Evropi.

Američki magazin mjerio je više segmenata za razvoj biznisa, uključujući poreze, lične i ekonomske slobode, birokratiju, imovinska prava, inovacije, korupciju, tehnologiju, monetarne i trgovinske slobode i zaštitu investitora.

Najboljom zemljom za biznis proglašena je Velika Britanija, a najgorom Čad.

Od zemalja regije najbolje kotira Slovenija (32.), dok je Hrvatska na 51., Makedonija na 63. poziciji, a Crna Gora na 68., Srbija na 69. i Albanija na 71. mjestu.

U opisu koji stoji uz BiH navedeno je da ima ekonomiju u tranziciji sa ograničenim tržišnim reformama te da se njena privreda u velikoj mjeri oslanja na izvoz metala, energije, tekstila i najmeštaja, kao i na inostranu pomoć.

Visoko decentralizovana vlada otežava koordinaciju i reformu ekonomske politike, dok prekomjerna birokratija i segmentirano tržište obeshrabruju strane investitore, piše Forbes.

Stranke banke, prvensteno austrijske i italijanske, kontrolišu većinu bankarskog sektora, iako je najveća banka u entitetu Republika Srpska privatna domaća.

Konvertibilna marka, nacionalna valuta uvedena 1998. godine, vezana je za euro kroz aranžman valutnog odbora koji je zadržao povjerenje u valutu i olakšao pouzdane trgovinske veze sa evropskim partnerima.

U 2016. godini BiH je počela trogodišnji reprogram kredita MMF-a koji od zemlje zahtijeva da ispuni uslove vezane uz ekonomske reforme kako bi nastavila primati buduća sredstva za finansiranje, podsjeća Forbes i dalje spominje rat u BiH od 1992. do 1995. i njegov negativni utjecaj.

Najozbiljniji makroekonomski problem, prema pisanju poslovnog magazina, je visoka nezaposlenost, a ekonomski prioriteti BiH u narednom periodu morali bi biti: ubrzanje integracije u Evropsku uniju, jačanje fiskalnog sistema, reforma javne uprave, članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i osiguravanje ekonomskog rasta podsticanjem dinamičnog, konkurentnog privatnog sektora.

Ustavni sud FBiH donio privremenu mjeru o zateznim kamatama i za radnička potraživanja

0

Privremenom mjerom Ustavnog suda FBiH zatezna kamata i za radnička potraživanja je 12%

Potpredsjednik FBiH je u aprilu zatražio ocjenu ustavnosti i privremenu mjeru za dopune Zakona o visini stope zatezne kamate kojim se propisuje da zatezna kamata samo za radnička potraživanja iznosi 0,2% godišnje za razliku od svih ostalih potraživanja za koja iznosi 12%

Ustavni sud Federacije BiH donio je rješenje o privremenoj mjeri kojom je stavljena van snage odredba dopuna Zakona o visini stope zatezne kamate, a koja se odnosi na visinu zatezne kamate za radnička potraživanja su po tom zakonu bila 0,2%. Do donošenja konačne odluke Suda na snazi će biti visina stope zatezne kamate iz prethodnog zakona od 12% godišnje i za radnička potraživanja.

Ovo je potvrdio Milan Dunović, potpredsjednik Federacije BiH, koji je 27. aprila ove godine Ustavnom sudu FBiH uputio zahtjev za ocjenu ustavnosti dopuna Zakona o visini stope zatezne kamate i zahtjev za privremenu mjeru, a rješenje o privremenoj mjeri iz Suda je dobio jučer.

– Privremena mjera zapravo znači da se van snage stavlja izmjena u novom zakonu i da na snazi ostaje stari zakon sve do donošenja presude Ustavnog suda. Znači da će kamata biti vraćena na 12% godišnje ravnopravno kako za druge tako i za radnike do donošenja konačne presude. Kada će Ustavni sud donijeti konačnu presudu, ne znam niti na to mogu utjecati, ali je od izuzetnog značaja i privremena mjera jer onemogućava nepravedno isplaćivanje i omalovažavanje radnika na način da im se kaže znate vi vrijedite 60 puta manje, kazao je Dunović.

On je pojasnio da je Zakon o visini stope zatezne kamate promijenjen 2016. na način “da je rečeno da zatezna kamata ostaje 12% godišnje za sva potraživanja izuzev za radnička potraživanja za koja je zatezna kamata 0,2%”.

– U praksi to znači da radnik vrijedi tačno 60 puta manje nego svi ostali. Kad država potražuje novac od nekog preduzeća koje nije izmirivalo svoje obaveze preduzeće će uz dug, ako bude isplaćen s kašnjenjem, platiti i kamatu od 12% godišnje, a kad isplaćuju radniku isplatiće dug uz kamatu 0,2%.

Agencije

U Autocestama FBiH ne postoji niti jedan stručan pravnik

0

U Autocestama FBiH ne postoji niti jedan stručan pravnik

Autoceste FBiH mladu pravnicu iz Slovenije plaćale 1.000 KM dnevno za pravno mišljenje

Prema sadržaju Ugovora o djelu koje su Autoceste FBiH sklopile sa izvjesnom Aleksandrom Krivic iz Ljubljane, u cijeloj BiH nema pravnika koji može dati stručno mišljenje o usklađenosti tenderske dokumentacije sa pravilima međunarodnih finansijskih institucija po međunarodnom pozivu za radove na izgradnji poddionice autoputa Počitelj-Zvirovići. Ovaj su posao Autoceste ugovorile sa mladom pravnicom iz Slovenije.

Prema ugovoru koji je u posjedu Žurnala, za 6 dana ugovorenog posla isplaćeno joj je 3000 eura, približno 1000 maraka po danu. Direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić ima odgovor na pitanje koje su reference presudile da se za taj posao angažuje Aleksandra Krivic.

Ja mislim da ona ima impresivan CV ,” kaže za Žurnal Terzić.

“Impresivan CV” dotične Aleksandre Krivic kazuje da je ona pravnik te da ima nepunih 28 godina života. Prema sopstvenom životopisu na Linkedin-u, ima oko 4 i po godine iskustva kao konsultant te manje od dvije godine kao poduzetnik, što god to podrazmijevalo. Pokušali smo pronaći kontakt njene firme, ali nam nije mogao pomoći ni sveznajući Google.

Terzić tvrdi da za ovaj angažman nije bilo potrebno raspisati poziv za najboljeg ponuđača. Istina, koji bi pravnik iz BiH mogao uopće pomisliti da će dobiti posao pored navedenog “impresivnog CV-a” mlade pravnice iz Slovenije.

Izvor: Zurnal.info