Home Blog Page 2

Za osnivanje firme u BiH treba vam 80 dana i čak 13 različitih procedura

0
Za osnivanje firme u BiH treba vam 80 dana i čak 13 različitih procedura

Za osnivanje firme u BiH treba vam 80 dana i čak 13 različitih procedura

Doing Business izvještaj.

Porazno zvuče podaci koji govore kako vam je da biste osnovali firmu u Bosni i Hercegovini potrebno u prosjeku 80 dana, trebate napraviti čak 13 različitih procedura, a sve će vas to koštati bar 1.339 KM.

Kada govorimo o zemljama regiona, najlakše se posluje u Sjevernoj Makedoniji koja je ispala iz Top 10 zemalja svijeta i sada je 17. na ovoj listi. Skok od tri pozicije ostvarila je Slovenija i sada je 37., dok je Srbija napredovala četiri mjesta i sada je 44. Crna Gora je 50., a mjesto iza nje je Hrvatska, dok je Kosovo ostvarilo veliki pad i sa 44. palo na 57. mjesto.

Ekonomski analitičar Faruk Hadžić za naš portal kaže kako smo, prema ovim podacima, najgore rangirani po proceduri registracije pravnih osoba, da je činjenica da ima opština i gradova u BiH gdje se firme mogu relativno brzo registrovati, ali podaci se obrađuju spram Sarajeva, tako da u konačnici imamo situaciju da se firma registruje 80 dana, gdje je potrebno ispuniti 13 različitih procedura.

Napredak je moguć relativno lako

“Upravo zbog te problematike, zajedno s kolegom Dinom Hadžialićem predložio sam jedan koncept registracije pravnih osoba putem interneta, gdje bi se firma mogla registrovati za jedan dan. Mi smo taj koncept nazvali “OPEN” – One Procedure for New Economy i dio je naše knjige ‘Nova ekonomska politika’ koja je prošle godine objavljena. Birokratske procedure i podijeljena nadležnost su dodatno zakomplikovale proces registracije, što nažalost odbija investitore. Međutim, duboko sam uvjeren da se mogu napraviti iskoraci i u ovakvom sistemu”, smatra Hadžić.

On nastavlja da je jedno od rješenje izrada online aplikacije za podnošenje zahtjeva za registraciju obrta.

“Na taj način bi se nekoliko procedura moglo skratiti i ubrzati vrijeme bar za ovaj oblik pravnog organizovanja. To relativno brzo mogu uraditi općine u saradnji s kantonima. Ukoliko bi se napravila neka slična aplikacija u Kantonu Sarajevo i pustila u funkciju prije izrade novog izvještaja Doing business došlo bi do značajnog skoka na ljestvici i rangiranju naše zemlje”, kaže on.

U međuvremenu se, nastavlja Hadžić, treba raditi i na otklanjaju barijera za registraciju firmi, jer je to ipak složenije područje, ali, sve se to može tehnički izvesti bez problema, od podnošenja zahtjeva, razmjene informacija između različitih institucija, pa na kraju do dobijanja rješenja za rad, bez ovjeravanja dokumentacije i hodanja od šaltera do šaltera.

Isključivo političko pitanje

“Struka je tu spremna maksimalno pomoći svojim idejama i prijedlozima, ali to je sada isključivo političko pitanje”, kazao je za Klix.ba ekonomski analitičar Faruk Hadžić.

Doktor ekonomskih nauka i SDP-ov zastupnik u Domu naroda FBiH Aner Žuljević kaže kako je Bosna i Hercegovina sigurno jedina zemlja na svijetu u kojoj se isti dan može desiti da entitetski premijer gospodin Novalić kaže da je ekonomija u snažnom rastu, jer se to vidi na podacima Poreske uprave, a državni zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa gospodin Franjičević objavi da stagniramo.

“Svakom normalnom je jasno da dosadašnja ekonomska politika vodi BiH u propast i da je bilo kakav rast kod nas fikcija bolesne politike. Potpuna politička paraliza u kombinaciji s usporavanjem ekonomija EU dovest će do još masovnijeg iseljavanja i u ovoj, a pogotovo u narednoj godini”, kaže Žuljević.

Ništa ne radimo da rješimo problem

U najnovijem godišnjem izvještaju Svjetske banke o lakoći poslovanja “Doing Business 2020” Bosna i Hercegovina je očekivano dodatno nazadovala, nastavlja Žuljević te kaže kako se sada nalazimo u društvu zemalja poput El Salvadora, Bocvane, Nepala, Gvatemale ili Samoe.

“Mjesecima sam upozoravao kako ne radimo ništa kada je riječ o poslovnom okruženju te da zbog toga i ne možemo očekivati napredak. Nije trebalo biti previše pametan pa da pretpostaviš pogoršanje naše pozicije u ovogodišnjem izvjestaju “doing business”. Vlast je vjerovatno očekivala da će neko njihovu lažnu retoriku ponovo neopravdano nagraditi kao što je bio slučaj kroz ranije inicijative međunarodne zajednice. Iskreno, nisam sretan kad pročitam ovu vijest, jer ona direktno pokazuje da reformska agenda nema efekte kakve je najavljivala aktuelna vlast, što na kraju nije dobro za građane ove zemlje. Međutim, vrijeme je da odgovorni prihvate činjenicu kako je prvi korak u rješavanju problema da prihvate realnost njegovog postojanja, a baloni od sapunice spin reformi uvijek završe potpunim razotkrivanjem kroz suočavanje sa činjenicama kakve možemo pročitati u ovom izvještaju. Stvari se jednostavno vrlo rijetko u životu dešavaju same od sebe”, zaključio je Žuljević.

Tokom decembra 2019 advokati u FBiH i RS odrzace strajk upozorenja

0
Tokom decembra 2019 advokati u FBiH i RS odrzace strajk upozorenja

TOKOM DECEMBRA 2019. ADVOKATI U RS I FBIH ODRŽAĆE ŠTRAJK UPOZORENJA

02.12.2019.

 

Advokati u RS i FBiH održaće tokom decembra mjeseca štrajk upozorenja u znak podrške advokatima iz Brčkog koji se mjesecima bore za izmjenu propisa kojima je advokatska djelatnost u distriktu obuhvaćena sistemom fiskalizacije.

Potvrdio je to član protesnog odbora advokata iz Brčkog Mirko Simić, istakavši da očekuje da će tačan datum protesta biti uskoro poznat.

Odluke o štrajku upozorenja moraju donijeti skupštine advokatskih komora RS i FBiH i prema mojim saznanjima, štrajk bi mogao biti održan polovinom decembra – rekao je Simić i podsjetio da su advokati u Brčkom rad obustavili 26. aprila. Advokati iz Srpske i FBiH su krajem juna napustili sudnice na pola sata u znak podrške kolegama u Brčkom.

Simić ističe da su advokati u Brčkom, nakon što je propao pokušaj usvajanja izmjena spornog zakona, u svojstvu građana podnijeli inicijativu Apelacionom sudu u Brčkom.

Zatražili smo da se utvrdi da li je odredba Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 22/2016 i 48/2018) koja se odnosi na fiskalizaciju advokatske djelatnosti u skladu sa Statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 2/2010 – prečišćen tekst). Očekujemo da Apelacioni sud potvrdi da nije ispoštovana procedura prilikom usvajanja amandmana kojim su nama nametnute fiskalne kase – pojasnio je Simić i dodao da odluku očekuju krajem decembra.

Predsjednik Regionalne advokatske komore Tuzla kaže da je očigledno da politika u distriktu istrajava u namjeri da advokatsku djelatnost stavi pod svoju kontrolu.

Entitetske komore su odlučile da štrajk advokata u Brčkom i dalje ostaje na snazi, jer fiskalizacija advokatske djelatnosti u distriktu dovodi do narušavanja poslovne tajne, čime se krše zakoni o advokaturi – rekao je Mešić, naglasivši da advokat može odati poslovnu tajnu samo ukoliko mu klijent kojeg zastupa da dozvolu da to prezentuje javnosti.

Dodao je da na području BiH radi oko 2.000 advokata, te da je većina njih u sistemu PDV-a, odnosno uredno plaćaju porez.

I nakon što su advokati u Brčkom obustavili rad u aprilu, svi smo ih podržali i održali štrajk upozorenja. Planiramo i tokom decembra mjeseca na sat vremena obustaviti rad u znak podrške – ukazao je Mešić.

Vlada Brčkog je Zakonom o fiskalnim sistemima, koji je usvojen 8. juna 2016. godine, izuzela advokatsku djelatnost od obaveze registrovanja prometa preko fiskalne kase.

Međutim, Skupština je bez nacrta ili prijedloga izmjena i dopuna Zakona o fiskalnim sistemima, na sjednici održanoj 17. oktobra prošle godine, usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalnim sistemima, kojima je propisala obavezu registrovanja prometa preko fiskalne kase u advokatskoj djelatnosti.

Iako je usmeno bilo dogovoreno da će na sjednici Skupštine distrikta 23. oktobra biti usvojene izmjene Zakona o fiskalizaciji, to se nije desilo jer nije bilo dvotrećinske podrške za predviđene izmjene zakona, budući da su bošnjački poslanici glasali protiv.

Mirko Simić kaže da je od kraja aprila u sudu u Brčkom blokirano oko 1.000 predmeta, te da ih još toliko ima u kancelarijama.

Prema našim saznanjima, oko 300 predmeta u vezi sa lakšim krivičnim djelima i prekršajima uskoro će zastariti – rekao je Simić.

Sud odbio tužbu štediša protiv Slovenije i BiH

0
Sud odbio tužbu štediša protiv Slovenije i BiH

Sud odbio tužbu štediša protiv Slovenije i BiH

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbio je tužbu štediša iz Bosne i Hercegovine protiv Slovenije i BiH za nadoknadu novca iz štednje u bivšoj Ljubljanskoj banci. U obrazloženju stoji da apelanti nisu iscrpili sve pravne lijekove, a prije svega, nisu se obratili sudovima u Sloveniji.Radi se o oko 40 miliona KM bez kamate i o 47 odsto kamata, što je ukupno blizu 60 miliona KM koliko je nekoliko hiljada štedišta iz Bosne i Hercegovine potraživalo na osnovu štednje u Ljubljanskoj banci prije rata.Predsjednica Udruženja štediša u BiH Amila Omersoftić rekla je da štediše ove banke iz Bosne i Hercegovine nisu imale novca da angažuju slovenačkog advokata u tom postupku, što je, po zakonu Slovenije, uslov za podnošenje apelacije.

Prema njenim riječima, Slovenija je u procesu verifikacije odbila isplatiti štednju za preko 6.000 štediša, navodeći da se novac nalazi u Bosni i Hercegovini.

Reforma BiH pravosuđa: Strucna javnost smatra da je neophodna nova reforma

0
Reforma BiH pravosuđa: Strucna javnost smatra da je neophodna nova reforma

REFORMA PRAVOSUĐA: Stručna javnost smatra da je neophodna nova reforma pravosuđa

Pravosuđe u Bosni i Hercegovini je nezavisno i lišeno bilo kakvog političkog uticaja – rečenica je kojom je pompezno svojevremeno najavljena reforma pravosuđa u ovoj zemlji, a danas se sve manje može čuti u javnosti jer rijetko ko zaista vjeruje u to.

Iako je sudska vlast odvojena od izvršne i zakonodavne vlasti u BiH, pa sudije i tužioce ne biraju političari već Visoki sudski i tužilački savjet, pitanje koje veoma često otvara raspravu u javnosti jeste da li je pravosuđe zaista u suštini nezavisno.

Ukoliko pitate građane, većina će bez razmišljanja reći da pravosuđe nije nezavisno već da određeni funkcioneri itekako imaju uticaj na njega. S druge strane, nosioci pravosudnih funkcija će vam na isto pitanje odgovoriti potpuno suprotno. Pa, da li je pravosuđe zaista nezavisno ili politika i tu ima umješane svoje prste?

Ugledni advokat iz Mostara Josip Muselimović kaže da pravosuđe definitivno nije nezavisno, na šta ukazuje već godinama. On ističe da je potpuno evidentno da je pravosuđe pod apsolutnim uticajem različitih političkih frakcija i stranaka.

Taj politički uticaj se proširio sve do odluka VSTS. Pravosudni sistem je zapao u stanje korupcije i pod neprestanim je uticajem političkih faktora i stranaka – tvrdi Muselimović.

Dodaje da je neophodna nova reforma pravosuđa jer je očito da je ova, koja se desila prije 15 godina, doživjela fijasko. Muselimović ističe da je potrebno što prije pokrenuti novu reformu, ali o kojoj neće odlučivati političari, već ljudi iz struke.

I v.d izvršnog direktora Transparensi internešenela BiH Ivana Korajlić smatra da je trenutni pravosudni sistem “nakaradan” jer nosioce pravosudnih funkcija nema ko da kontroliše i pod apsolutnom je kontrolom pojedinih političara ili stranaka.

Kod nas se nezavisnost pravosuđa poistovjećuje sa nedostatkom odgovornosti. Kada bi se u tom smislu gledalo onda bi mogli reći da je pravosuđe nezavisno po tome što ne odgovaraju nikome i ne snose nikakvu odgovornost za svoje postupke, pa čak ni disciplinsku, a o krivičnoj ili nekoj drugoj da ne govorimo – ističe Korajlićeva.

Navodi da je evidentno da nosioci pravosudnih funkcija nikome ne odgovaraju za svoje rezultate rada, čak ni parlamentu.

Prema njenom mišljenju, u svim porama djelovanja pravosuđa mogu se prepoznati politički i lični uticaji.

Korajlićeva ističe da je evidentno da je BiH dobila grupaciju unutar pravosuđa koja djeluje na principu organizovanih kriminalnih grupa, odnosno koje samo između sebe odgovaraju, štite interese jedni drugih, a da zapravo nemaju nikakve odgovornosti.

Tačno se zna s kojim pozicijama rukovodi koja politička opcija ili šef koje političke opcije. Po vezama ključnih ljudi u pravosuđu i direktnim političkim vezama sa strankama, ali i ličnim vezama s ljudima koji dolaze iz stranaka, možete prepoznati u interesu kojih političkih stranaka i čijem interesu djeluju – navodi Korajlićeva.

Prema njenim riječima, zato ne treba da čudi građane što se u BiH dešavaju razne afere za koje na kraju niko ne odgovara, isto kao što ne postoji nikakva odgovornost političkih funkcionera koji obavljaju javne funkcije i iza sebe ostavljaju milionske gubitke.

Svjedoci smo da se s vremena na vrijeme pokrene istraga protiv nekog političara, odnosno funkcionera, i da se ona završi prije nego što se i pokrene. U nekim slučajevima gdje su i zvanično procesuirani neki funkcioneri najčešće se radilo ili o osobama koje više nisu u vlasti, ili nisu u dobrim odnosima sa onima koji odlučuju, ili su izgubili političku moć – ističe Korajlićeva.

Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović, takođe, vjeruje da političari imaju itekako uticaja na pravosuđe. On ističe da je dosadašnja praksa pokazala da su mnogi nosioci pravosudnih funkcija u veoma bliskim vezama sa određenim političkim strankama, čiju podršku uživaju.

Zbog toga vrlo često u svom radu, umjesto da sprovode zakone, oni zapravo rade u interesu određenih centara moći, bilo političkih stranaka ili moćnih pojedinaca. Ta veza je očigledna – kaže Todorović.

I on se slaže da je nova reforma pravosuđa neophodna kako bi ono zaista postalo nezavisno od politike, a u interesu pravde, zakona i građana. Todorović ističe da u prošlosti pojedini političari u BiH jesu procesuirani, ali da se to uopšte ne može pripisati kao dokaz nezavisnosti pravosuđa.

Ne možemo se uopšte porediti sa, recimo, Hrvatskom u kojoj je čak i premijer sjeo na optuženičku klupu, te je osuđen. Kod nas je tako nešto nezamislivo – smatra Todorović.

Sudovi nejednako postupaju kod utvrđivanja identiteta optuženih migranata

0
Sudovi nejednako postupaju kod utvrđivanja identiteta optuženih migranata

Dvojica migranata iz Alžira nedavno su nepravosnažno oslobođeni sumnje da su u junu 2018. tokom fizičkog obračuna u Velikoj Kladuši ubili 24-godišnjeg Marokanca, jer sud nije mogao utvrditi njihov stvarni identitet, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Ismail Mehali i Walid Ferroukhi su na osnovu izjava svjedoka i DNK analize privedeni i osumnjičeni za ubistvo, ali ih je sud prvostepeno oslobodio odgovornosti zbog proceduralnih razloga.

Sud je prvooptuženog Mehalija oslobodio optužbe jer nije utvrđen njegov stvarni identitet, odnosno jer nije utvrđeno da je predmetno krivično djelo počinio upravo Ismail Mehali, odnosno osoba koja se sudu kao takva predstavila, potvrdila je za BIRN BiH glasnogovornica Kantonalnog suda u Bihaću Ena Šahinović.

Danas, 17 mjeseci nakon ovog slučaja, sudovi i tužilaštva u Bosni i Hercegovini suočavaju se s problemima procesuiranja migranata zbog različite prakse u radu. BIRN BiH je saznao da neki od sudova ne priznaju zvanične dokumente koje izdaju druge bosanskohercegovačke institucije – poput Službe za poslove sa strancima.

Tužilac Dalibor Bingas iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona (TK) kaže da su se pravosudne institucije u BiH do sada rijetko susretale s problemom utvrđivanja identiteta.

“To je jedna pogrešna presuda [Mehali i Ferroukhi] koja je izazvala konfuziju, jer je jedna od prvih presuda gdje se mi suočavamo s problemom migranata, zato što se u redovnoj situaciji vrlo rijetko dešava da osoba ne da tačne podatke”, kaže Bingas.

Prema podacima Ministarstva sigurnosti, u toku protekle dvije godine u BiH je registrovano više od 60.000 migranata.

Policija u Unsko-sanskom kantonu (USK), gdje se nalazi najveći broj migranata, ove godine je do sada evidentirala 262 krivična djela koja su počinili migranti, a BIRN BiH je već pisao o tome da evropska iskustva pokazuju da stopa kriminala među migrantima nije veća nego kod domaćeg stanovništva.

Nepriznavanje dokumenata domaćih institucija
Iz Tužilaštva USK-a kažu da predmet “Mehali i drugi” još uvijek nije pravosnažno okončan jer se Tužilaštvo žalilo Vrhovnom sudu Federacije BiH.

Glasnogovornica Tužilaštva USK-a Irena Marjanović-Čavkić kaže kako su postojali problemi kod procesuiranja migranata “zbog njihovog kratkog zadržavanja na teritoriji gdje su počinili djelo”, ali i u identifikaciji “jer se veliki broj njih predstavlja istim imenom i prezimenom, a vrlo često i kao maloljetnici”.

Ona objašnjava i da je izazov bio uvijek pronaći prevoditelja, ali da Tužilaštvo nastoji riješiti sve slučajeve.

Ministarstvo sigurnosti je u junu 2019. godine poslalo dopis Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) u kome je navedeno da su im “pojedine policijske agencije uputile dopis zbog različitih praksi sudova i tužilaštava u BiH”.

“Uočeno je da pojedini sudovi ne prihvataju identitet koji je po izjavi migranta prihvatila Služba za poslove sa strancima BiH prilikom izdavanja potvrde o podnesenoj namjeri za azil na teritoriji BiH”, navedeno je u dopisu VSTV-u u koji je BIRN BiH imao uvid.

Ministarstvo je tražilo od VSTV-a da doprinese ujednačavanju pravosudne prakse kod procesuiranja migranata i, ako bude potrebno, pokrenu inicijativu za izmjene i dopune zakona i drugih propisa.

Iz VSTV-a su za BIRN BiH kazali da su razmatrali dopis Ministarstva sigurnosti i da su zaključili da “tužilaštva i sudovi postupaju u skladu s postojećim propisima” kada se radi o procesuiranju osoba bez identifikacionih dokumenata i da Ministarstvo može samo predložiti izmjene zakona.

Linija manjeg otpora ili sistemski problem?
Tuzlanski tužilac Dalibor Bingas je BIRN-u BiH rekao da je u proteklih godinu i po u Tuzli bilo nekoliko pljački, provala u stan ili međusobnih sukoba migranata, te jedno ubistvo i dva pokušaja ubistva.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUP TK), “Uprava policije je evidentirala ukupno 22 krivična djela i šest prekršaja od strane migranata” za 18 mjeseci, potvrdila je za BIRN BiH glasnogovornica Uprave policije MUP-a TK-a Amra Kapidžić.

Bingas kaže da Tužilaštvo TK-a nije imalo problema sa utvrđivanjem identiteta kao u slučaju Tužilaštva USK-a, te da manjak identifikacionih dokumenata koji utvrđuju identitet ili potvrde koju izdaje Služba za poslove sa strancima ne predstavlja problem u rješavanju slučaja krivičnog djela.

Bivši sudac i pravnik Vehid Šehić kaže da postoje jasni načini kako se identitet može utvrditi ukoliko lice nema dokumente, i kako za svaki zločin osoba mora krivično odgovarati.

“Mislim da je to logika, ali kod nas je prisutna linija manjeg otpora. Meni je neprihvatljivo da se iz tih razloga neko oslobodi, jer se identifikacija takvih ljudi može utvrditi”, kaže Šehić.

On smatra da se za utvrđivanje identiteta osobe mogu kontaktirati međunarodne agencije, Interpol, ili se mogu obratiti njenoj matičnoj državi, ali su tu i olakšavajući dokazi poput slike osobe i otiska njenog prsta.

Mehmed Burgić, šef Službe za poslove sa strancima u Tuzli, objašnjava da ovlaštena lica policije njima dovode strance koji iskažu namjeru za azil. Služba za poslove sa strancima izdaje potvrdu sa slikom koja traje 15 dana, a na osnovu koje oni dobiju obavezu da se jave u sektor za azil u Sarajevo.

“Na traženje suda i tužilaštva, mi dostavljamo sve činjenice kojima raspolažemo”, kaže Burgić i objašnjava kako se podaci o identitetu mogu dobiti iz matične evidencije, ali da se u slučaju krivične odgovornosti mogu koristiti veze koje se dokazuju biometrijskim podacima poput otisaka prstiju ili opisa osobe koja je viđena na mjestu događaja.

“Ukoliko imamo taj identitet, nas mnogo i ne interesuje kako se zove. Ukoliko imamo jasne dokaze o krivičnom djelu, nedostatak dokumenata nas ne sprečava da procesuiramo osobu”, kaže Bingas.

Vehid Šehić smatra neprihvatljivim različita postupanja pravosudnih organa kod procesuiranja migranata, kao i oslobađanje lica zbog nepostojanja identifikacionih dokumenata, te da bi se zakoni trebali mijenjati i “prilagoditi današnjoj situaciji”.

“To može biti pogubno, jer mnogi od njih nemaju dokumenata. To bi značilo da oni mogu raditi što god žele a da ne odgovaraju krivično. Mislim da je to apsolutno neprihvatljivo”, kaže Šehić.

Žrtve najtežih krivičnih djela koja su do sada počinili migranti u BiH bili su drugi migranti, a ne građani BiH.

Izvor: Birn

Milica Marković izgubila pravo na stan

0
Milica Marković izgubila pravo na stan

Milica Marković izgubila pravo na stan

Milici Marković je Vrhovni sud RS-a oduzeo pravo vlasništva na petosoban stan u Bijeljini koji je mimo zakonske procedure plaćen robnom rezervom mazuta, o čemu je CIN pisao krajem prošle god

U ovoj zgradi su za Milicu Marković spojena dva stana u jedan petosoban koji će morati vratiti. Uz to će platiti i troškove postupka i revizije skoro 11.000 maraka (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Presuda Okružnog suda u Bijeljini, kojom je Milici Marković dato pravo vlasništva nad stanom u Bijeljini, ukinuta je konačnom revizijom Vrhovnog suda Republike Srpske (RS) koja je donesena u martu ove godine.

Novinari CIN-a su u priči „Besplatan stan za Milicu Marković skupo platili građani“ otkrili da je petosoban stan za Marković mimo zakonskih procedura u potpunosti plaćen javnim novcem.

U reviziji Vrhovnog suda je navedeno da nijedan materijalni dokaz ne upućuje na to da je Republička direkcija za robne rezerve RS-a platila stan za Marković, što je CIN detaljno opisao u svojoj priči.

 

„Nije propisana mogućnost sticanja prava svojine na stanu koji se obezbjeđuje za potrebe poslanika i funkcionera. U konkretnom slučaju, upitna je i sama potreba rješavanja stambenog pitanja tužiteljice, kod činjenice da ona, po sopstvenom priznanju, predmetni stan ne koristi za stanovanje“, navedeno je u presudi Vrhovnog suda.

Uz to što će morati vratiti stan, Marković će platiti i troškove postupka i revizije od skoro 11.000 maraka.

Marković je sredinom 2000. godine, kao tadašnja poslanica Srpskog narodnog saveza u Narodnoj skupštini RS-a, tražila od premijera Milorada Dodika da joj Vlada RS-a kupi stan.

U Bijeljini je pronašla privatnu građevinsku firmu „Welting“ sa kojom je potpisala ugovor o udruživanju sredstava. U njemu je pisalo da ona plaća stan, iako je već tada znala da neće dati svoj novac. Republička direkcija za robne rezerve RS-a je u dogovoru sa bijeljinskim državnim preduzećem „Drina“ isplatila cijenu iz Ugovora – oko 150.000 maraka.

„Drini“ je preko Direkcije isporučena količina mazuta koja odgovara cijeni stana. Taj mazut je Vlada donirala „Drini“ i platila odmah Direkciji. „Drina“ ga nije trebala plaćati, međutim, na fakturama nije tako pisalo pa je i „Drina“ bila obavezana da plati isti mazut. Direktori Direkcije, „Drine“ i „Weltinga“ su ugovorom o cesiji preusmjerili taj novac iz „Drine“ prema „Weltingu“.

U „Drini“ su pisali da plaćaju mazut, a u „Weltingu“ su pisali da se isplaćuje cijena stana iz ugovora Milice Marković. Nakon što je sve završeno, „Welting“ je Marković izdao lažnu potvrdu kao da je ona platila stan.

U vezi sa ovim događajima i stanom u Bijeljini pred sudovima u RS-u doneseno je ukupno devet presuda.

„Mi smo radili po instrukcijama onog čije su bile pare“, rekao je za CIN tadašnji direktor Direkcije Mirko Nožica, objašnjavajući da je to od njega tražio Dodik koji je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a. Dodik je tokom jednog procesa svjedočio i potvrdio da je on tražio da se mazutom plati stan za Marković.

Marković je 2013. godine pokrenula spor protiv „Weltinga“, tražeći vlasništvo nad stanom pred Osnovnim sudom u Bijeljini. Osnovni sud je odbio zahtjev, a Okružni sud je 2015. godine rekao da Marković ipak ima pravo na stan i ona se tada upisala kao vlasnik. Vrhovni sud RS-a je revizijom proces već jednom vratio na početak, a odluke sudova su se ponavljale i u novom procesu.

Prema presudi Vrhovnog suda iz marta ove godine, Marković nema pravo na stan i to je pravosnažna odluka, rekao je za CIN Miodrag Stojanović, advokat „Weltinga“, firme koja je gradila stan.

Iako Vlada RS-a nikada nije bila vlasnik stana, Stojanović kaže da od nje zavisi kome će pripasti 125 kvadrata u centru Bijeljine jer joj je „Welting“ stavio stan na raspolaganje: “To je sad stvar države. Neka sad država da Milici Marković stan. ‘Welting’ (…) veze nema sa tim, ali neće da bude tuženi i da ima odgovornost za bilo šta“.

 

Miletić redovno ispunjavala svoje kreditne obaveze

0
Miletić redovno ispunjavala svoje kreditne obaveze

Miletić redovno ispunjavala svoje kreditne obaveze

Svjedokinja Tužilaštva je na obnovljenom suđenju sutkinji Azri Miletić kazala da je optužena imala šest kreditnih obaveza, koje je redovno ispunjavala.

Dragana Vlaški, istražiteljica Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ispričala je da je radila izvještaj o finansijskoj istrazi Miletićeve po naredbi Tužilaštva BiH zbog sumnje da su počinjena djela “primanje dara i drugih oblika koristi” i “kršenje zakona od strane sudije u vezi s pranjem novca”.

Svjedokinja je rekla da je izvještaj sačinila na osnovu dokumentacije banaka i ostalih institucija, ne samo za Miletić nego i za njene roditelje i djecu, te da je, osim plata, primala prihode po ugovorima gdje je bila angažirana na projektima ili za predavanja na seminarima.

“Na osnovu dokumentacije koju sam dobila od Suda BiH, imala je opterećenje svojih mjesečnih primanja od 84 posto. U periodu od 2006. do februara 2015. je uočeno šest kreditnih obaveza na mjesečnom nivou, koje je redovno ispunjavala”, kazala je svjedokinja.

Napomenula je i da je Miletić imala predugovor za kupovinu stana čija je cijena bila 90.000 konvertibilnih maraka (KM) i da je po tom dokumentu na tromjesečnom nivou trebala platiti nešto više od 11.000 KM.

Prema njenim riječima, Miletić je vlasnica jednog stana u Tuzli, sa suprugom je zajednički vlasnik drugog stana, te nije utvrđeno da je imala druge imovine, da su joj roditelji bili suvlasnici svog stana, kao i da su njeni sinovi na bankama primali sredstva iz radnog odnosa.

Odbrani je svjedokinja rekla da je Miletić imala značajna primanja iz ličnog dohotka, da je za seminare i angažovanja za pravosudne ispite primala sredstva koja su se kretala od 10.000 do 20.000 KM, ali da ti prihodi nisu uračunati u opterećenje od 84 posto, već samo plata.

U izvještaju, kako je kazala, nije navela da je Miletić 2006. prodala stan u njenom vlasništvu jer takve podatke nije dostavio Općinski sud Tuzla, kao ni to da nije imala informacije da su njeni roditelji umrli i da je njihov stan ostao u nasljedstvo optuženoj.

Svjedokinja je rekla da je optužena nekada uzimala jedan kredit kako bi izmirila drugi, a na upit Miletić je potvrdno odgovorila da su sva kreditna zaduženja bila u skladu sa zakonom i da su u skladu sa istim izmirivana.

Vlaški je optuženoj odgovorila da u izvještaju nije evidentirano da li je izvršavala uplatu po predugovoru za stan, a Miletić je kazala da je to morala utvrditi.

“Nisu utvrđeni elementi pranja novca. Da su utvrđeni, proslijedili bi izvještaj Tužilaštvu”, rekla je svjedokinja.

Braniteljica Jesenka Rešidović je prigovorila na zakonitost izvještaja, obrazloživši da se radi o obmanjivanju istražitelja SIPA-e, kao i da Odbrani nije dostavljena sva dokumentacija koju akt sadrži i što izlazi van vremenskog okvira optužnice.

“Ni u naredbi o provođenju niti u naredbi o proširenju istrage, ni u jednom trenutku se ni za jednog od osumnjičenih, pogotovo za Azru Miletić, ne spominje pranje novca. Ne spominje se čak ni u zapisniku o saslušanju osumnjičene. Tužilaštvo je očigledno i namjerno obmanilo službenike SIPA-e kada je u naredbi navelo sumnju na pranje novca”, istakla je braniteljica.

Tužilac Sead Kreštalica je odgovorio da je iskazana sumnja na pranje novca, zbog čega se vršila finansijska istraga, ali to djelo nije utvrđeno, ali jesu druga djela iz optužnice.

Miletić je rekla da su sve njene transakcije bile legalne i da je izmirivala svoje kreditne obaveze.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u aprilu 2018. otpremilo rješenje kojim se ukida presuda po kojoj je Miletić osuđena na dvije i po godine zatvora zbog primanja dara, a oslobođena je optužbe za kršenje zakona od strane sudije, te je daljnje vođenje postupka preneseno na sarajevski Općinski sud.

Na ovom ročištu je Sud uvažio prigovor Odbrane za saslušanje jednog od predloženih svjedoka Optužbe, te je doneseno rješenje da on neće biti ispitan iz razloga što se pojavljivao u posebnim istražnim radnjama, a naredbe za njihovo izdavanje su ranije proglašene nezakonitim.

Suđenje se nastavlja 26. decembra.

Suđenje Delimustafiću već koštalo građane više od 330.000 KM

0
Suđenje Delimustafiću već koštalo građane više od 330.000 KM

Suđenje Delimustafiću već koštalo građane više od 330.000 KM

Postupak protiv Alije Delimustafića i još 37 osoba i sedam firmi zbog organizovanog kriminala i više drugih krivičnih djela do sada je koštao više od 330.000 konvertibilnih maraka (KM) iako suđenje nije zvanično počelo, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Nakon akcije kodnog naziva “Pravda”, prije više od dvije godine potvrđena je optužnica u ovom predmetu. Iz sarajevskog Kantonalnog tužilaštva kažu da je suđenje u ovom predmetu do sada odgađano 16 puta, kao i statusna konferencija u dva navrata, dok stručnjaci navode da troškovi postupka padaju na teret budžetskih korisnika, odnosno građana, koji u konačnici plaćaju i dosadašnje odgode početka suđenja.

Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava smatra da ugled i moć optuženih utiču na odugovlačenje procesa.

“Ali to je jasna poruka građanima”, kaže Letić.

Slučaj “Delimustafić” i predmet “Pravda” samo su jedan u nizu krivičnih postupaka čiju cijenu, bez jasnog zvaničnog opravdanja, plaćaju poreski obveznici u BiH, o čemu je BIRN BiH ranije izvještavao.

Pravo na suđenje u razumnom roku
Iz ovog predmeta su do sada izdvojene tri osobe i osuđene po sporazumu, još tri osobe i jedno pravno lice sklopili su sporazume koje sarajevski Kantonalni sud treba razmatrati, dok je u odnosu na četvero postupak odvojen zbog njihovog zdravstvenog stanja, ali optužnica – za koju je na jednom od ranijih ročišta Optužba najavila da će biti čitana više sati – do sada još nije pročitana niti su iznesene uvodne riječi.

Razlozi odgađanja početka suđenja su najčešće bili izostanci s ročišta jednog ili više optuženih zbog zdravstvenog stanja.
Iz Kantonalnog suda u Sarajevu kažu za BIRN BiH da je od pokretanja predmeta protiv Delimustafića do kraja oktobra 2019. godine “odbranama po službenoj dužnosti isplaćeno ukupno 334.714 KM”.

“Naglašavamo da se ovi troškovi odnose na sve radnje preduzete u svim fazama krivičnog postupka, odnosno istrage, prethodnog postupka i glavnog pretresa”, kažu iz Kantonalnog suda Sarajevo, ističući da se iznos koji su naveli “ne odnosi samo na pristup advokata na glavni pretres, nego i na njihove druge radnje preduzete shodno advokatskoj tarifi”.

Kantonalni sud u Sarajevu je u ovom predmetu zauzeo stav i obavezao branioce i optužene da prije glavnog pretresa obavijeste sud ukoliko neko od njih nije u mogućnosti da pristupi pretresu, kako bi se moglo reagovati i otkazati zakazano ročište i samim tim izbjeći plaćanja troškova, kažu iz ovog suda.

Na upit BIRN-a BiH su iz Ureda disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), krovnoj pravosudnoj organizaciji u BiH, odgovorili da su registrovali ovaj predmet i da ne mogu dati više informacija o tome da li i na koji način ispituju zašto on traje toliko dugo.

U Misiji OSCE-a, koja nadgleda rad pravosuđa u BiH, ukazuju na zabrinjavajuće pitanje dužine trajanja postupaka i znatna kašnjenja koja se javljaju u fazi glavnog pretresa, te pozivaju nadležne aktere da riješe ovaj problem.

“Općenito govoreći, dužnost je suda, odnosno postupajućeg sudije u konkretnom predmetu, da postupak vodi u skladu sa zakonom, efikasno i učinkovito”, kažu iz OSCE-a i navode da, u suprotnom, dugotrajno vođenje postupka može dovesti do povrede prava optuženog na suđenje u razumnom roku, ili izostanka odgovornosti u situacijama kada dođe do odbijanja optužbi zbog nastupanja zastare.

Stručnjaci napominju da su advokati po službenoj dužnosti plaćeni iz budžeta, te kada se jedan od optuženih ne pojavi na ročištu, ono se u tom slučaju mora odgoditi, što opet plaćaju građani.

Test za pravosuđe
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini (TI BiH), kaže da se odgodama manipuliše procesom, kao i da je slična situacija bila u svim slučajevima s velikim brojem optuženih u jednom predmetu.

“Očekivalo se, nažalost, da će u ovom predmetu manje ili više to tako izgledati”, kaže Korajlić i naglašava da su posljedice dalekosežne, ne samo zbog troškova budžetskih sredstava i troškova za građane već i zbog generalnog uticaja na rad pravosuđa.

Prema njenim riječima, takvi se predmeti “razvuku na nekoliko godina”, što na kraju poskupljuje cijeli proces i odvlači budžetska sredstva, ljudske resurse, a neko razumno vrijeme da se oni riješe već bi odavno prošlo.

Analitičar Vehid Šehić smatra da bi se trebale napraviti izmjene u zakonu jer se, kako kaže, postupak vrlo često zloupotrebljava, u prvom redu od dijela optuženih osoba i njihovih branilaca, pri čemu se zanemaruju interesi građana i javnosti.

On kaže da je očekivao da profesionalna zajednica uradi više upravo kod ove vrste odugovlačenja postupka, te kao primjer navodi da su u Hrvatskoj izmijenili zakone i onda su vodili predmete bez obzira što neko nije bio prisutan, dok je u BiH stanje takvo da se pretres mora odložiti.

“Generalno mogu reći, kada su u pitanju procesuiranja krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije, da se oni presuju u jednu fazu estradizacije tih postupaka, počevši od lišavanja slobode pa nadalje”, kaže Šehić.

Delimustafić se optužnicom tereti da je od 2009. do 2016. godine organizovao kriminalnu grupu koja je, između ostalog, nezakonito knjižila i preprodavala nekretnine uglavnom umrlih osoba na području Sarajeva, a počinjenjem djela, prema navodima Tužilaštva, optuženi su stekli protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od deset miliona maraka.

Iz Tužilaštva su početkom oktobra 2017. godine, uz saopćenje o podignutoj optužnici, naveli da je riječ o sistemskoj korupciji u kojoj su učestvovali bivši ministar unutrašnjih poslova Republike BiH, sutkinja Općinskog suda Sarajevo, kantonalni tužilac, osam advokata, sudski vještak, notar, zamjenik direktora Agencije za forenzička ispitivanja BiH, općinski službenici, sudski kuriri i direktori firmi.

Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava kaže da je pitanje da li bi se početak suđenja odgodio 16 puta da “nije optuženo toliko zvučnih imena i ljudi na pozicijama, koji su bili od ugleda, integriteta i moći”.

“Jačina pravosuđa se ne mjeri na onim brzim i efikasnim pojedinačnim slučajevima, nego upravo na ovakvim. To pokazuje koliko nam je u tom dijelu sudstvo slaba karika, da je jedan od možda najosjetljivijih segmenata društva pravosuđe, koje bi nama svima trebalo da služi kao garant sigurnosti”, kaže Letić.

Sagovornici BIRN-a BiH tvrde da domaće pravosuđe pokazuje da nije u stanju voditi ovako velike predmete, pogotovo one s većim brojem optuženih. Dodatni je problem tehnički kapacitet sudnica u sudovima.

Zbog ovog postupka i velikog broja optuženih u ovom predmetu, preuređena je najveća sudnica u Kantonalnom sudu u Sarajevu te su umjesto sudskih klupa postavljeni i spojeni stolovi sa stolicama, i monitorima na njima.

“O tome se trebalo ranije razmišljati, na koji način će se fizički, tehnički i logistički organizovati to suđenje. Pitanje je da li su se neki od optuženih mogli razdvojiti od ostalih, uraditi nešto da ne bude optužnica koja bi teretila baš toliki broj osoba, a znate da nemate kapaciteta da to uradite. Pored toga, manjka i političke volje da se na to pitanje odgovori adekvatno i brzo. To je otprilike slika u kojoj danas pravosuđe u BiH funkcioniše”, kaže Letić.

Kantonalni sud je do sada izdvojio predmete i po sporazumima o priznanju krivnje osudio Sejdu Filipović na godinu zatvora te je brisana iz prava vlasnice na nekretninu, Samir Muslić je osuđen na pet mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 30.000 KM, dok su Hamdo Spahić i Nihad Druškić dobili uslovne kazne, a Druškić i novčanu od 74.000 KM.

Postupak je odvojen i u odnosu na vještaka Abida Hodžića, Arifa Ibrahimovića, Amirelu Lončar te firmu “MinasCo” jer su nedavno s Tužilaštvom sklopili sporazume o priznanju krivnje, koje će Sud naknadno razmatrati.

U odnosu na Vojka, Dušanku, Dobru i Ratka Đokića je također ranije razdvojen predmet zbog njihovog zdravstvenog stanja, a u Kantonalnom tužilaštvu napominju da njima suđenje još nije počelo.

Suđenje u predmetu protiv Delimustafića i ostalih u Kantonalnom sudu je zadnji put bilo zakazano 20. septembra, ali ni tada optužnica nije pročitana.

Izvor: Birn