Home Blog Page 2

Blage kazne za greške sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini

0

Blage kazne za greške sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini

Iako su predmete čuvali u kancelarijama, nisu pisali presude niti osuđenike slali u zatvor, sudije i tužioci su dobijali blage kazne koje nisu utjecale na njihove karijere. Neki od njih su čak i napredovali.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Sarajlija Enver Backović je dvaput ostao bez istih stvari. Prvi put su njegov novac i skupocjeni nakit uzeli pljačkaši, a drugi put su nestali iz sudskog spisa gdje su čuvani kao dokazi. Iako je policija brzo pronašla pljačkaše, Backović je pravdu na Općinskom sudu u Sarajevu bezuspješno čekao skoro deceniju. Kako optuženi nisu dolazili, ročišta su otkazivana i slučaj je završen bez presude.

Disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) su smatrale da je sudija Milorad Krkeljaš kriv za zastaru u ovom predmetu pa su ga zbog toga kaznile javnom opomenom.

Ipak, ta kazna nije pomogla Backoviću da dobije svoj novac i nakit natrag jer je nakon propalog suđenja morao istom sudu dokazivati da su njegovo vlasništvo. U tome nije uspio i do danas nije vratio svoje dragocjenosti.

Sudijama, tužiocima i stručnim saradnicima u Bosni i Hercegovini (BiH) je tokom posljednjih devet godina izrečeno oko 200 disciplinskih kazni, najčešće za kašnjenje u radu. Zbog nerada su osumnjičeni za krivična djela prolazili nekažnjeno, a građani predugo čekali na pravdu.

  • BAZA – Disciplinske kazne protiv sudija i tužilaca

Oni su, uglavnom, samo opomenuti ili su im privremeno smanjene plaće, a tek je sedmero tužilaca i sudija ostalo bez svog posla. Iako su ih kazne trebale natjerati da rade bolje, neki od njih su ponavljali prekršaje, a drugi napredovali do važnih pozicija u pravosuđu.

Tako je bilo i u slučaju sudije Krkeljaša koji je nakon opomene unaprijeđen u sudiju Vrhovnog suda Federacije BiH. On ne smatra da je odgovoran što pljačkaši nisu osuđeni:

„Nekad naše društvo očekuje da smo mi supermeni, ali nismo. Mi smo obični ljudi“, kaže on.

Dvaput oštećen

Iz doma porodice Backović su u proljeće 2001. godine pljačkaši odnijeli više od 80.000 maraka, nakit i drago kamenje.

Enver Backovic

Enver Backović ni za dva sudska procesa nije uspio vratiti novac, nakit i drago kamenje koji su ukradeni iz njegovog stana. Dragocjenosti su nestale iz policijskog depoa i sefa banke (Foto: CIN)

„Bilo je tu, naravno, jako vrijednog nakita, porodičnog, starog, nekakvih almas-grana i tako. To je gotovo neprocjenjivo, prije svega emotivno neprocjenjivo, a što se tiče nominalne vrijednosti, to su sigurno desetine hiljada maraka“, opisuje Enver Backović.

Iste godine sarajevska policija i tužilaštvo su otkrili pljačkaše i kod njih pronašli ukradene stvari. Sudski proces je počeo brzo pred Općinskim sudom u Sarajevu, ali pravda nije bila ni brza ni efikasna. Suđenje je trajalo skoro deset godina i na slučaju je radilo pet sudija.

Sudija Milorad Krkeljaš je preuzeo slučaj 2008. godine. Tokom dvije i po godine zakazao je pet ročišta, ali nijedno nije održano jer se optuženi nisu pojavljivali. Bez obzira na to, sudija nije tražio pritvor, a za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) tvrdi da mu tadašnji zakon nije dozvoljavao da za optuženim raspiše potjernicu.

Slučaj Backovića je zastario 2011. godine i presuda nikada nije donesena.

Prekršaje sudija i tužilaca istražuje Ured disciplinskog tužioca (UDT). Kada saznaju da je neki sudija ili tužilac napravio prekršaj, dužni su da to provjere i podignu disciplinsku tužbu. O kazni odlučuju druge sudije i tužioci koje VSTV odredi kao članove disciplinskih komisija.

Tužioci iz UDT-a su tražili da se sudija Krkeljaš kazni u vezi sa slučajem Backovića. Disciplinske komisije su utvrdile da on nije uradio sve što je mogao kako bi pronašao optuženog i okončao predmet. Za nemar su ga kaznili blažom disciplinskom kaznom – javnom opomenom.

Krkeljaš kaže da je on bio „žrtveni jarac“ te da je u to vrijeme VSTV kažnjavao više sudija kako bi opravdao rad disciplinskog organa: „Povrijeđen sam kao čovjek jer su oni zbog nekih drugih razloga mene kaznili da bi se zaštitili, da bi se predstavili kao neko ko vodi brigu“.

Backoviću, sa druge strane, ova kazna ništa ne znači: „Pravda treba da bude brza i efikasna i racionalna. Svaka druga pravda je besmislena”.

On će na svoju još čekati jer mu je zastara slučaja donijela nove probleme. Proces je završen bez presude, odnosno nije utvrđeno da su pronađeni novac i nakit kod optuženih zaista ukradeni niti ko im je stvarni vlasnik pa je Sud odlučio dragocjenosti vratiti optuženim.

„Ja sam bio šokiran”, prisjeća se Backović trenutka kada je za to saznao.

Jedino što je mogao učiniti bilo je da tuži optužene i u novom suđenju dokaže da su ukradene stvari njegove. Tokom tog suđenja uslijedilo je još jedno iznenađenje. Backović je saznao da su zlato, drago kamenje i novac nestali iz policijskog depoa i sefa Union banke u kojem je Općinski sud iz Sarajeva čuvao dokaze. U kovertama je ostala bižuterija i jeftiniji nakit.

„To je, bolan, dio sudskog spisa, razumijete Vi?! Znači da su dijelovi sudskog spisa nestali”, kaže Backović.

Iako rukovodi Općinskim sudom u Sarajevu skoro šest i po godina, predsjednica Janja Jovanović tvrdi da ne zna da li su dokazi zaista nestali.

Zbog nestalih dokaza Backović je 2017. godine podnio krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, a ova institucija još provjerava navode iz njegove prijave.

Ibrahim Omerovic

Bivši predsjednik Općinskog suda u Kalesiji Ibrahim Omerović je odgodio odlazak u zatvor osuđenom za pokušaj ubistva. Disciplinski je kažnjen smanjenjem plaće, a danas radi kao advokat (Foto: CIN)

Napredovanje poslije kazne

Disciplinske kazne ne otežavaju sudijama i tužiocima napredovanje u karijeri, a članovi VSTV-a mogu odlučiti da li će te sankcije uzeti u obzir pri njihovom imenovanju na pravosudne funkcije. Potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić kaže da do sada to nisu radili:

„Vijeće nije puno na to gledalo, jer vidite da ima slučajeva gdje su bile i zastare i sve pa je napredovao. Očito da Vijeće nije gledalo“.

Blaga disciplinska mjera nije loše utjecala ni na karijeru sudije Krkeljaša. Nakon što je kažnjen za nemar u radu u Općinskom sudu u Sarajevu, imenovan je za sudiju Vrhovnog suda FBiH. U međuvremenu je bio i sudija Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.

Novinari CIN-a su pronašli još pet slučajeva u kojima su kažnjene sudije i tužioci unaprijeđeni i ponovo izabrani na rukovodeće pozicije. Neki od njih su imenovani i za predsjednike sudova, a među njima je i sutkinja Općinskog suda u Gradačcu Slobodanka Kojić. Ona je radila na tri predmeta krađe, prevare i nasilničkog ponašanja koje nije okončala i zbog čega su predmeti zastarjeli.

“Zbog toga je došlo jer sam ja kao sudija bila preopterećena predmetima”, kaže sutkinja Kojić za CIN.

Disciplinska komisija ju je 2013. godine kaznila smanjenjem plaće za pet posto tokom tri mjeseca. Bez obzira na to, članovi VSTV-a su je četiri godine kasnije po drugi put izabrali za predsjednicu Suda.

Ona kaže da je pritom nisu pitali za prekršaj.

Ni Jadranku Grčeviću kazna nije bila prepreka u karijeri. Godinu dana nakon disciplinske kazne članovi VSTV-a su ga po treći put izabrali za predsjednika Osnovnog suda u Brčko distriktu. Grčević je kažnjen javnom opomenom jer je u medijima komentarisao slučajeve koje su vodili tužilaštvo i policija.

Evropska komisija preporučuje da bi kažnjenim sudijama i tužiocima trebalo na određeno vrijeme zabraniti imenovanje u drugu pravosudnu instituciju ili na mjesto glavnog tužioca i predsjednika suda. I neki od članova VSTV-a imaju takvo mišljenje, ali pod jednim uvjetom.

„Samo kad su baš teške povrede da određeno vremensko razdoblje ne mogu napredovati, neka ostanu na toj poziciji na kojoj se nalaze“, kaže član VSTV-a sudija Selim Karamehić.

Milorad Krkeljas

Sudija Milorad Krkeljaš je kažnjen javnom opomenom jer mu je predmet zastario u Općinskom sudu u Sarajevu. Danas je sudija Vrhovnog suda FBiH (Foto: Nezavisne novine)

Osuđenik na slobodi, sudija u sudu

Zbog grešaka sudija i tužilaca optuženi su izbjegavali zatvor, a presude i optužnice nisu pisane. Novinari CIN-a su otkrili više ovakvih slučajeva, a među njima su i predmeti osoba koje pravosudne institucije godinama istražuju.

Početkom 2011. godine Mersed Hadžić zvani Mirso Švicarac je već bio dobro poznat bh. građanima. U medijima je predstavljan kao opasni momak iz kriminalnih krugova, a povezivali su ga sa pucnjavama i reketiranjem tuzlanskih ugostitelja.

infografika

 

Te godine je zbog pokušaja ubistva osuđen na dvije i po godine zatvora. Međutim, u zatvor nije otišao zahvaljujući predsjedniku Općinskog suda u Kalesiji Ibrahimu Omeroviću. Hadžić je predsjednika Suda zamolio da mu odgodi odlazak u zatvor jer ima nezaposlenu suprugu i maloljetno dijete kojima bi bila ugrožena egzistencija. Tražio je vrijeme da na slobodi porodici obezbijedi ogrjev, a sudija je odgodio odlazak u zatvor, ne tražeći dokaze za Hadžićeve tvrdnje. On je slobodu iskoristio da pobjegne u Hrvatsku, ali je ubrzo uhapšen i izručen u BiH.

Komisije VSTV-a su kaznile Omerovića jer je nemarno postupio. On, međutim, i dalje tvrdi da je Hadžićeva molba bila dovoljna za odluku koju je donio i da nije bila praksa da se od osuđenih traže dokazi kad prvi put traže odgodu zatvora: „Praksa je da se prvi put to malo šire gleda. Hajde, nema veze, blaže. Evo ti tri mjeseca!”

Osim toga, dozvolio je namješteniku Suda da radi njegov posao, a daktilografkinji Jasmini Jahić potpisao potvrdu da je u Sudu radila poslove pravnika.

Zbog svega ovog Omerović je kažnjen smanjenjem plaće za 20 posto tokom šest mjeseci, a smatra da kaznu VSTV-a nije zaslužio.

„Po mom mišljenju, to je mašina koja radi kako radi, koja melje koga želi. Za koga hoće da ima razumijevanja, nađe uvijek razloge i onda ga oslobode”, kaže Omerović koji je prije šest godina iz Suda prešao u privatnu advokatsku praksu.

Blage kazne

29 godina čekanja na pravdu

“ (…) neće da zakazuju ništa, ne mogu ništa učiniti. Sve je moje bilo uzalud što sam poduzimao”, kaže Zvonko Kompari koji se Ustavnom sudu BiH žalio zbog nerada Općinskog suda u Sarajevu i sutkinje Mirsade Helić.

On je 1991. godine tužio svoje komšije, tvrdeći da su dobili stan koji je pripadao njegovom ocu i još čeka presudu.

Ustavni sud BiH mu je dodijelio 3.000 KM odštete, a disciplinske komisije VSTV-a su sutkinji Helić smanjile plaću zbog nerada na ovom i još tri predmeta.

Sudije i tužioci su najčešće kažnjavani baš zbog kašnjenja u radu.

Tužioci UDT-a godišnje dobiju oko hiljadu prijava, a samo mali broj ih se pokaže osnovanim – otprilike svaka trideseta.

Iako kažnjene sudije i tužioci sa kojima su novinari CIN-a razgovarali misle da su ih kolege VSTV-a strogo procjenjivale, analiza disciplinskih kazni pokazuje da komisije, ustvari, blago kažnjavaju. Više od polovine kazni su pisane i javne opomene koje se izriču za lakše prekršaje. Sedam sudija i tužilaca je razriješeno dužnosti.

Blagim kaznama kažnjeni su oni koji su: kasnili sa odlukama, arhivirali nezavršene predmete, propuštali da ispune godišnju normu, neprimjereno se ponašali ili radili na slučajevima zajedno sa članovima porodice.

Članovi VSTV-a nisu mogli dati generalnu ocjenu kaznene politike. Rekli su da se svaki slučaj posebno cijeni. Svrha disciplinskih postupaka je da kazni one koji su učinili prekršaj, ali i da drugim u pravosuđu bude opomena da takvo nešto ne učine.

“Mi smo, ipak, posebna, specifična kategorija profesije koja mora da ima daleko jače i odgovornije principe, uzuse svog ponašanja”, kaže sudija Selim Karamehić, član VSTV-a.

Pravosuđe u BiH: Od lošeg ka gorem

0
Hrvacic Esad
Esad Hrvacic

Već duži vremeski period pravosudni stručnjaci u ovoj zemlji koračaju rame uz rame s političkim kriminalcima.

Već nekoliko godina korupcija i nerad su isplivali u pravosuđu Bosne i Hercegovine, pa se više ne mogu prikrivati jeftinim raspravama u medijima i odbijanjem priznanja da su stvari došle do ivice i da se kreću dalje. Već duži vremeski period pravosudni stručnjaci koračaju rame uz rame s političkim kriminalcima. U mnogim predmetima organiziranog kriminala ravnpravno se uključuju pravosudni primjerci.

U predmetu “Pravda”, u sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić-Pašić, nekretnine sa umrlih su knjižene na članove kriminalne organizacije i rodbinu, a potom su ih, sklapanjem ugovora, prodavali trećim licima. U ovom slučaju optuženi su jedan advokat te desetak državnih službenika. Prema optužnici, protivpravna imovinska korist veća je od pet miliona eura. U međuvremenu je sutkinja Fazlagić-Pašić utočište našla u Hrvatskoj, za čiju je diplomatiju uradila jedan unosan posao u Bosni i Hercegovini.

Advokat Esad Hrvačić je na prevaru uknjižio 18 nekretnina u Sarajevu. Kažnjen je na godinu dana zatvora i 18 mjeseci zabrane advokatskog posla. Već se vratio na svoj posao. U prošlih pet-šest godina značajan je broj optuženih i osuđenih sudija, advokata, sudskih vještaka, korumpiranih sudskih službenika… Kako je Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine preuzimao ulogu “vlade” pravosuđa ove zemlje, tako je pravosuđe počelo tonuti prema dnu.

Podobni, a nesposobni kadrovi

Istinski vrijedni ljudi u pravosuđu su se povlačili pred kastom koja se izdvajala od svog profesionalnog tijela i stvarala neku vrstu birokratske pravosudne moći. Iza kaste se mogla osjetiti nikako prijateljska politika prema ovoj državi. Bilo je to očigledno u podobnim, a nesposobnim kadrovima, koje je “vlada VSTV-a” gurala naprijed. Moglo bi se reći da je formirana i nova pravosudna podobnost.

Niko u pravosudnim institucijama nije reagirao profesionalno na slučajeve ubistva mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića. Stalni protesti građana u Sarajevu i Banjoj Luci nisu natjerale tužioce i sudije da rade svoj posao. Protesti u Banjoj Luci su ugušeni brutalnom policijskom silom. U danu protesta pred Sudom Bosne i Hercegovine mogle smo čuti da će Gordana Tadić, glavna tužiteljica Bosne i Hercegovine, “primiti oca Dženama Memića”. Tri godine i četiri mjeseca nakon ubistva Dženana Memića tužiteljica Tadić je konačno najavila da će primiti oca ubijenog mladića, premda već pet godina sjedi na poziciji zamjenika Ureda glavnog tužioca i godinu i po na poziciji glavne tužiteljice Bosne i Hercegovine.

Gordana Tadić je očito “politički montirana” na ovu poziciju, jer je provela profesionalnih desetak godina u lokalnoj izbornoj komisiji u Živinicama, odakle su je nepoznati inženjeri lansirali u pravosuđe i na poziciju zamjenice glavnog tužioca Bosne i Hercegovine. Svi dosadašnji glavni državni tužioci otišli su sa ove pozicije pod aferama – Marinko Jurčević, Milorad Barašin i Goran Salihović. Kako stoje stvari, dovoljno afera je u kratkom vremenu nakupila i Gordana Tadić.

Glavna tužiteljica u sukobu interesa

Nedavna afera bila je navodni pokušaj konzula Hrvatske u Tuzli Ivana Bandića da naoruža jednu selefijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i tako pripremi teren za montažu terorizma u ovoj zemlji. U tom je “poslu” bila i obavještajna zajednica Hrvatske. U sve konstrukcije, tvrdilo se, umiješana je i rodbina Gordane Tadić, među kojom je i Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine. Gordana Tadić se nije na vrijeme odmakla od predmeta zbog sukoba interesa, a predmet je, pored svih dokaza, uskoro odbačen. Ne zna se gdje su završili dokazi ove međunarodne bruke.

Sve je u domaćem pravosuđu kulminiralo slučajem “Potkivanje”. Službenik Državne agencije za istrage i zaštitu Marko Pandža je od jednog klijenta naplatio uslugu pred kamerama. Novac će, tvrdio je, prebaciti prvom čovjeku VSTV-a Milanu Tegeltiji. Prije toga, u jednoj kafani u Banjoj Luci, Pandža i klijent sastali su se s Tegeltijom. Održavati konakte sa strankama, i to u kafani, samo po sebi je pravna i ljudska katastrofa.

Tegeltija je priznao da je imao “na stotine” ovakvih susreta s klijentima. “Onda je stotine puta prekršio kodeks i zloupotrijebio zakon”, komentirao je sudija Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić. To stalno sastajanje s klijentima izvan suda priznali su još neki članovi VSTV-a. Treba li napominjati da su svi članovi VSTV-a nedavno jednoglasno izabrali Tegeltiju za svog predsjednika, a onda ga ovih dana i odbranili od bijesa javnosti. Korupcija je veća ako je tim bolje uigran.

Imenovanja se čekaju godinama

Šef Delegacije i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovinio Lars-Gunnar Wigemark, otpravnica poslova Ambasade SAD-a u Sarajevu i šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton uputili su 28. maja pismo predsjedniku VSTV-a Tegeltiji i članovima ove institucije. U pismu se prigovara na stalna odgađanja imenovanja četiri glavna kantonalna tužioca, od ukupno deset, u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine.

“Slika VSTV-a u očima javnosti je tim odgađanjima narušena, što se moglo lako izbjeći blagovremenim planiranjem i komunikacijom. Devet kandidata koji su čekali da izlože svoje programe rada su vraćeni u zadnji čas zbog – u najboljem slučaju – lošeg planiranja VSTV-a. Ovo nije prvi put da je VSTV loše rukovodio postupkom imenovanja. Čini se da se određena imenovanja favoriziraju te se okončaju iznenađujuće brzo, kao što je to bio slučaj s imenovanjem glavnog okružnog tužioca u Doboju u martu 2019. godine – dok neka druga čekaju mjesecima, pa čak i godinama. Prema informaciji koja je iznesena na sjednici VSTV-a u aprilu 2019. godine, u pravosuđu su trenutno upražnjene ukupno 44 rukovodeće pozicije. Favoriziranje određenih imenovanja i odgađanje drugih stvara dojam da postoje politički ili drugi razlozi kojima se Vijeće rukovodi u svom odlučivanju”, navodi se u pismu ovoj instituciji.

VSTV-u se nije žurilo ni da popuni Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, gdje nedostaje dvoje sudija pune četiri godine. Tegeltija se od ozbiljnih međunarodnih pravnih institucija već odavno optužuje da je eksponent politike Milorada Dodika. Izgleda kao da je pravljenje nereda u pravosuđu Federacije Bosne i Hercegovine bilo jedna od brojnih kolateralnih šteta.

‘Neka se prijavi na konkurs…’

Strane diplomate u svom pismu govore o favoriziranju nekih imenovanja. Radi se o primjeru Željke Radović, koja je bila članica VSTV-a i glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva Doboj. Kada joj je isticao mandat u dobojskom tužilaštvu, odlučila je podnijeti ostavku na mjesto člana VSTV-a, jer članovi Vijeća, po zakonu, ne mogu biti birani na rukovodne pozicije. Nakon što je početkom godine odstupila sa pozicije u VSTV-u, prijavljuje se za poziciju glavne okružne tužiteljice iz Doboja. VSTV je imenuje na tu poziciju, nakon čega je raspisan konkurs za izbor člana VSTV-a iz entiteta Republika Srpska, kako bi se popunilo mjesto koje je upražnjeno nakon njene ostavke. Radović je ponovo izabrana za člana VSTV-a. Tako je sama popunila mjesto koje je bilo upražnjeno nakon njene ostavke.

Pravosudna iznenađenja ne prestaju. Sudija Vladimir Špoljarić je upravo  izabran za predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, odlučeno je na sjednici VSTV-a ove sedmice. Mediji su prije tri godine povezivali Špoljarića s Esedom Radeljašem, političarom osuđenim za prevaru. Prema tim izvještajima, Radeljaš je gradio vikendicu na zemlji sudije Špoljarića u vrijeme kada je on rješavao njegov sudski postupak.

Mnogi se danas pitaju postoji li ličnost u pravosuđu koja se gura naprijed, a da nije zarobljena nekom korupcijskom aferom? Novi kantonalni tužilac u Sarajevu, umjesto Dalide Burzić, bit će Sabina Sarajlija. Prema jednoj poruci na mrežama, nju je upravo preporučio Tegeltija: “Bilo bi dobro da neko obavi razgovor sa Sabinom Sarajlijom, da se prijavi na konkurs za glavnog tužioca u Sarajevu.” Nakon toga, Sabina Sarajlija dobila najbolje ocjene komisije VSTV-a.

Svima pišu, nikome ne odgovaraju

Sabina Sarajlija je od 2009. godine radila na predmetima privrednog kriminala i korupcije. Nakon devet godina, još uvijek govorimo o ogromnoj korupciji, pa i nakon desetljeća rada nove kantonalne tužiteljice, koju smatraju kadrom bivše tužiteljice Dalide Burzić.

U neuspjeh pravosuđa uključuje se činjenica o 53 oslobađajuće presude za ratne zločine. Tužilac je “promašio” u 53 slučaja optužbe za ratne zločine. Veći problem od ovog velikog broja oslobađajućih presuda za ratne zločine su presude nevinim ljudima, na šta mediji ne prestaju upozoravati. Radi se o najgorim montiranim sudskim procesima, ali VSTV ne reagira na njih.

Da bi se učinilo nešto ozbiljnije, mora se promijeniti predsjednik VSTV-a ili cijeli sastav tog regulatora pravosuđa. Kome je odgovaran ovakav VSTV? Na kraju godine VSTV pravi izvještaj  i dostavlja ga Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, parlamentima entiteta, skupštinama kantona, državnom i entitetskim ministarstvima pravde te Skupštini Brčko Distrikta, “u svrhu informiranja”.

“Kroz raspravu o izvještaju i zaključke mogu se dati ocjene, sugestije i prijedlozi koji ne osporavaju samostalnost Vijeća”. Dakle, nema nikakvog aktivnog odnosa prema radu ove institucije. VSTV je neko ko je na vrhu piramide pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini i ne odgovara nikome. Vjerovatno zato se priča o neovisnosti ove institucije pretvorila u neodgovornost i neovisnu korupciju. Iako javno ne odgovara nikome, VSTV je, možda ponajviše u cijelom pravosuđu, kontaminiran politikom.

Ni ostavki, ni moralnih ljudi

Brojni samovoljni pravosudni potezi upereni su protiv sistema, što ruinira institucije države i samu državu. Nema investicija u državu ako nema profesionalnog pravosuđa. Nema ni privrednog ni bilo kojeg razvoja ako se politika miješa u sudske odluke.

Nažalost, iza svih pravosudnih afera u korijenu stoji politika. Ponajviše ona čiji odnos prema ovoj državi potiče pravljenje haosa. Već predugo traje ovo trovanje pravosuđa. Pravosudna imenovanja su od početka bila politička i krajnji rezultat mogu biti samo politike kojima je cilj razaranje Bosne i Hercegovine.

Tegeltija je već najavio da neće podnijeti  ostavku, čak i nakon onakvog kompromitirajućeg video-zapisa. Za daleko manji video-grijeh otišao je radikalni desničar u Austriji Heinz-Christian Strache, i to u političkom usponu. To govori o snazi i poštovanju javnog mnijenja Austrije i o demokratiji koja ipak drži ovu zemlju moćnom i ponosnom. Čak i ako ne poštuješ državu, poput svojih skrivenih političkih mentora, morao bi misliti na vlastiti obraz. Ovoj državi su neophodne ostavke. Koliko i moralni ljudi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Sudija optuženom bira službenu odbranu

0

Sudija optuženom bira službenu odbranu

ako je zakonom propisano da branioca bira optuženi, u skoro polovini slučajeva angažovanja odbrana po službenoj dužnosti pred bh. sudovima to je činio sudija.

 

Pravo osumnjičenog ili optuženog na odbranu garantovano je zakonima. Iako bi trebali sami izabrati advokata, to su za njih češće činile sudije (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Analiza novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da su u većini sudova u Bosni i Hercegovini (BiH) češće sudije birale branioce po službenoj dužnosti nego što su to činile osumnjičene i optužene osobe koje na to imaju zakonsko pravo.

Nakon skoro dvije godine traženja, CIN je prikupio podatke iz Modula za praćenje odbrana po službenoj dužnosti sa svih sudova u BiH, osim Općinskog suda u Kiseljaku koji nije vodio urednu evidenciju o ovome. U Modulu su evidentirani podaci o braniocima koji su angažovani po službenoj dužnosti od aprila 2012. do jeseni 2018. godine te načinu njihovog odabira – da li ih je dodijelio sudija, odabrao sam osumnjičeni ili su dodijeljeni sistemski.

Zakoni osumnjičenim i optuženim osobama daju pravo da sami izaberu advokata po službenoj dužnosti, a ako to ne učine, dodjeljuje im ga sud. U tim slučajevima sudije imaju mogućnost da sami odaberu branioca ili da puste da sistem nasumično odabere. Podaci pokazuju da je opcija sistemskog odabira korištena svega 1.200 puta, dok su skoro 11 puta više sudije same birale.

Praksa da sudije češće biraju branioce umjesto optuženih je prisutna u 43 od ukupno 67 sudova.

VTSV

U tome prednjači Osnovni sud u Banjoj Luci u kojem je od ukupno 1.113 slučajeva samo 16 puta osumnjičeni birao branioca. Sudije ovog suda su 89 puta birale advokaticu Maricu Ćulum i tako je učinile najplaćenijom braniteljicom po službenoj dužnosti. Ona je ranije osuđena na godinu dana zatvora zbog organizovanog kriminala, zbog čega je trebala biti isključena iz advokature. Naime, Zakon o advokaturi Republike Srpske predviđa zabranu obavljanja prakse advokatima koji su osuđeni na kaznu zatvora od šest mjeseci i duže.

U Osnovnom sudu u Srebrenici osumnjičeni nisu nijednom birali branioca, dok je 64 puta to učinio sudija.

Samo četiri optužena su pred Općinskim sudom u Čapljini sama birala branioca, a čak 131 put su to za njih činile sudije. Iz ovog suda su novinarima CIN-a poslali objašnjenje da sudija optuženom prvo dodijeli branioca, a onda mu pošalje listu branilaca i uputu da se izjasni da li je saglasan sa postavljenim braniocem.

„Isto se može smatrati odabirom optuženika, jer mu je ostavljena mogućnost odabira drugog branitelja“, dodali su.

CIN je 2017. godine otkrio da je na odbrane po službenoj dužnosti za sedam godina izdvojeno najmanje 76,2 miliona KM budžetskog novca. U ovom poslu se godinama izdvaja grupa od desetak advokata sa zaradom od skoro 13 miliona. Prvi na listi je sarajevski advokat Omar Mehmedbašić koji je zaradio 4,3 miliona KM – kao 680 njegovih kolega zajedno.

Mehmedbašić je pred Općinskim sudom u Sarajevu imao skoro 600 slučajeva po službenoj dužnosti, a svaki deveti put ga je na tu poziciju postavljao sudija.

Tokom ovog istraživanja novinari su, između ostalog, razgovarali sa 58 osuđenika u zatvorima Federacije BiH. Među njima su bili i oni koji su govorili da im sudije nisu dozvoljavale da biraju branioca. Međutim, sudije su većinom govorile da ne favorizuju nijednog advokata, nego da ih, uglavnom, biraju sami optuženi.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) koje je do sada bilo ekstremno neuspješno i nije uradilo ništa pokrenulo je Modul nakon istraživanja CIN-a iz 2011. godine koje je pokazalo da postoje velike razlike u zaradama advokata po službenoj dužnosti te da službena lica nerijetko osumnjičenim sugerišu izbor advokata.

Situacija se nije promijenjena ni šest godina poslije. Modul nije zaživio jer sudovi nisu bili obavezni da ga koriste i zbog toga ih je u oktobru 2017. godine VSTV zadužio da retroaktivno unose podatke o braniocima po službenoj dužnosti. CIN je dobio ove podatke tek nakon što je VSTV svim sudovima uputio dopis o dostavljanju.

 

vtsv

Sarajevsko tužilaštvo obustavilo istragu protiv Omara Mehmedbašića

0

Sarajevsko tužilaštvo obustavilo istragu protiv Omara Mehmedbašića

Kantonalno tužilaštvo iz Sarajeva je obustavilo istragu protiv advokata Omara Mehmedbašića.

Omar Mehmedbašić je za sedam godina zaradio 4,3 miliona maraka kao “besplatni branilac” – branilac po službenoj dužnosti

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Omar Mehmedbašić, najplaćeniji branilac po službenoj dužnosti u Bosni i Hercegovini, neće biti sankcionisan što je platio svjedoku da promijeni iskaz kako bi njegov klijent dobio manju kaznu. Istraga je pokrenuta nakon objave priče Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) 2017. godine.

Novinari su tokom istraživanja u vezi sa odbranama po službenoj dužnosti razgovarali sa zatvorenicima među kojima su bili i Mehmedbašićevi klijenti. Jedan od njih, Alen Krtičić, ispričao je kako mu je advokat rekao da će platiti svjedoku da promijeni iskaz kako bi dobio manju kaznu.

„Došao je jedan dan i rekao: eto, dat ću mu 600-700 KM da promijeni iskaz, da li bi ti pristao na to? Ja sam rekao pristajem na sve što ide u moju korist. On će“, prepričava dalje Krtičić razgovor sa advokatom, „promijeniti iskaz kada dođe njegovo vrijeme da svjedoči, tu će pomoći, reći će da nije bilo pištolja, nije bilo ništa, da je on to slagao, da se plašio“. Tako je i bilo.

Svjedok u ovom slučaju je bio maloljetnik kojeg je Krtičić opljačkao. On je tokom istrage tvrdio da je Krtičić imao pištolj koji mu je prislonio na glavu, a potom ga opljačkao. Kako je tokom suđenja promijenio iskaz, Krtičić je osuđen samo za pljačku uz „prijetnju da će izvaditi pištolj“.

Novinari CIN-a su tada razgovarali i sa majkom maloljetnika koja je potvrdila da je advokat Mehmedbašić platio njenom sinu da promijeni svjedočenje.

Nakon objave priče Kantonalno tužilaštvo je pokrenulo istragu koju je nakon četiri mjeseca obustavilo.

„Postupajuća tužiteljica donijela je naredbu o obustavi istrage protiv Omara Mehmedbašića, jer nije bilo dovoljno dokaza da je počinio krivično djelo“, naveli su u Tužilaštvu.

Izvor: CIN.ba

BiH nazadovala u indeksu vladavine prava

0

BiH nazadovala u indeksu vladavine prava

WJP-ev tzv. Rule of Law Index 2019 obraća pažnju na osam važnih faktora prilikom kreiranja liste – ograničenje dosega moći vlasti, odsustvo korupcije, transparentna vlada, osnovna ljudska prava, red i sigurnost, regulatorni aspekt, krivično zakonodavstvo i građansko pravo.

BiH je zauzela 60. mjesto na rang-listi, a prošle godine je bila pozicionirana na 56. mjestu. Ipak, nazadovala je za samo jedno mjesto, s obzirom na to da je u februaru 2018. godine tretirano samo 113 država, dok je na novoj listi njih 126, kaže se u saopćenju WJP-a.

Naša zemlja je pozicionirana kao treća najbolja država na podlisti istočnoevropskih i centralnoazijskih zemalja te 17. na podlisti koja tretira države s prosječnim višim srednjim prihodom građana.

Detalji za Bosnu i Hercegovinu bit će objavljeni u četvrtak 28. februara.

Istočnoevropsku i centralnoazijsku grupu čine BiH, Albanija, Bjelorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Sjeverna Makedonija, Moldavija, Rusija, Srbija, Turska, Ukrajina i Uzbekistan. Države s prosječnim višim srednjim prihodom građana su BiH, Albanija, Alžir, Bjelorusija, Belize, Bocvana, Brazil, Bugarska, Kina, Kolumbija, Kostarika, Dominika, Dominikanska Republika, Ekvador, Grenada, Gvatemala, Gvajana, Iran, Jamajka, Jordan, Kazahstan, Liban, Sjeverna Makedonija, Malezija, Mauricijus, Meksiko, Namibija, Peru, Rumunija, Rusija, Srbija, Južna Afrika, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Surinam, Tajland, Turska i Venecuela.

Najbolje rangirane države na cjelokupnoj listi su Danska, Norveška i Finska, a najlošije rangirane su Republika Kongo, Kambodža i Venecuela.

Globalno, novo saopćenje pokazuje da je više država doživjelo pogoršanje nego poboljšanje vladavine zakona već drugu godinu zaredom. Tako se može zaključiti da, gledajući prosjek, vladavina prava u svijetu registruje pad već dvije godine.

Čak 61 zemlja registrovala je pad, 23 su ostale na istom nivou, a njih 29 su napredovale.

Kako izvještava WJP, najveći pad desio se u faktoru ograničenja dosega moći vlasti pa se može zaključiti da su autoritativni režimi odigrali ključnu ulogu u gušenju valdavine prava.

Iznos: Agencije

Ko ima najvise policajaca po glavi stanovnika

0

Ko ima najvise policajaca po glavi stanovnika ?

Proporcionalno gledano, države regije imaju više policije od EU, a najviše ih je u Crnoj Gori.

U 2016. godini, članice EU-a su ukupno imale 1,62 miliona policajaca – 3,4 posto manje nego 2009. godine. U prosjeku, na 100.000 stanovnika bilo je 318 policajaca.

Najmanje ih je u Finskoj (137 na 100.000) i na Islandu (194 na 100.000), a najviše na Kipru (573 na 100.000 stanovnika).

Pogledamo li i podatke za države obuhvaćene istraživanjem, a koje nisu u Evropskoj uniji, onda je Crna Gora na prvom mjestu, sa 635 policajaca na 100.000 stanovnika.

Veliki broj policajaca u regiji

Na drugom mjestu je Srbija sa 596 poliacajaca na 100.000 stanovnika (podaci iz 2015. godine). U samom vrhu je i Makedonija sa 522 policajca na 100.000 stanovnika (2014. godina).

I u ostalim državama iz regije broj policajaca prelazi prosjek EU – u Hrvatskoj 490 (2015. godina), na Kosovu 439, BiH 436 (podaci iz 2012.) i Sloveniji 398 policajaca na 100.000 stanovnika.

Detaljnije istražite u mapi.

Izvor: Eurostat i agencije

Sarajevska deponija bez okolišne dozvole

0

Sarajevska deponija bez okolišne dozvole

Federalno ministarstvo okoliša i turizma odgodilo je izdavanje okolišne dozvole za deponiju „Smiljevići“ koja je istekla prije sedam mjeseci.

Na “Smiljeviće” dnevno stigne oko 550 tona raznog smeća, iako bi se na deponiju trebao odlagati samo kućni otpad. (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Federalno ministarstvo okoliša nije produžilo okolišnu dozvolu sarajevskoj deponiji „Smiljevići“ dok Agencija za vodno područje rijeke Save ne preispita uvjete dozvole za otpadne vode.

Sistem za pročišćavanje ovih voda na deponiji ne radi pa se sva zagađena voda sliva u Lepenički potok i otječe u rijeku Bosne. Općina Novi Grad je zbog toga zatražila provjeru vodne saglasnosti i okolišne dozvole za deponiju koja se nalazi na njenoj teritoriji.

Iz Općine su objasnili da su laboratorijska ispitivanja prethodnih godina dokazala da su vode sa deponije toksične, zagađuju okoliš i negativno utječu na zdravlje stanovnika okolnih naselja.

Uz to, federalni inspektor za zaštitu okoliša je utvrdio da na deponiji ne radi ni sistem za otplinjavanje koji bi trebao kontrolisati ispuštanje plinova koji nastaju sagorijevanjem i truljenjem otpada.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je sredinom 2018. godine istraživao o ovoj temi i otkrio da je oprema vrijedna milione maraka prestala raditi zbog nemara i nedostatka saradnje nadležnih službi.

Sistem procjednih voda je kupljen 2005. godine za 1,9 miliona maraka, a pušten je u rad 2011. godine. Nakon tri mjeseca se pokvario. Iz Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, koji je nadgledao izgradnju sistema, kažu da se to desilo jer je na deponiju odlagan različit otpad. U Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću „Rad“, koje upravlja deponijom, kažu da oni nisu ni učestvovali u nabavci sistema ni potpisali da ga preuzimaju pa su i odbili odgovornost za kvar.

Za kontrolu plinova na deponiji je 2001. godine napravljen sistem sondi koje su ih skupljale i od njih pravile struju za građane Sarajeva. Ovaj sistem je uništen 2013. godine u potrazi za tijelima ubijenih u ratu prilikom iskopavanja koje je rađeno po nalogu Tužilaštva BiH. Počelo je kopanje bez konsultacija sa Zavodom za izgradnju Kantona Sarajevo pa je Zavod tražio nadoknadu koja još nije plaćena. Pretpostavlja se da je šteta veća od milion maraka.

Novinari CIN-a su tada razgovarali sa mještanima koji su svjedočili da u baštama ovog kraja gotovo ništa ne uspijeva i da je teško izdržati mirise sa deponije.

„Otpadaju trepavice i dlačice iz nosa. Bježim u kuću, sakrivam se, zatvaram vrata i prozore jer je nemoguće disati taj zrak“, jedan od mještana je opisao život uz deponiju.

Stanovnici su kritikovali rad svih nadležnih institucija jer smatraju da je zagađenost deponije krivac za povećan broj oboljelih u obližnjim naseljima. Najmanje petero djece iz okolnih kuća oboljelo je od karcinoma, alergija i drugih bolesti, a dvije djevojčice su preminule.

Izvor: CIN

Mreža obiteljskih veza u zapošljavanju

0

Mreža obiteljskih veza u zaposljavanju

U najmanje 12 slučajeva zaposleni u Sudu i Tužilaštvu BiH su u odnosu roditelj – dijete ili imaju druge bliže rodbinske odnose. Mreža obiteljskih veza daleko je razgranatija u pravosudnim institucijama na različitim razinama, navodi se u istraživanju BIRN-a.

U institucijama kažu kako biraju najbolje kandidate i da im podaci o obiteljskim vezama nisu poznati prilikom zapošljavanja. Ovakvi obiteljski odnosi, kako se smatra u dijelu pravosudnih krugova, nisu prikladni i u određenim slučajevima mogu predstavljati sukob interesa.

Djeca sudaca Suda BiH Mire Smajlović, Senadina Begtaševića i Esada Fejzagića bila su ili su i dalje zaposlena u Tužiteljstvu BiH – Lejla Smajlović i Tin Begtašević kao stručni saradnici, a Feđa Fejzagić kao pripravnik.

S druge strane, djeca tužitelja Tužiteljstva BiH rade u Sudu BiH. Kao pripravnik je radio sin tužiteljice Sanje Jukić, Boris, a ovaj posao obavljaju Nejra Šuškić, kćer tužitelja Ismeta Šuškića, Goran Đemiđić, bratić Sanje Jukić, i Deni Odobašić, sin tužitelja Izeta Odobašića.

U Tužiteljstvu BiH kao stručna suradnica zaposlena je Azra Efica, nevjesta tužitelja Ibre Bulića, a u Odjelu za podršku svjedocima ove institucije bila je sestrična sutkinje Minke Kreho.

Nevjenčana supruga suca Gorana Radevića također radi u Tužiteljstvu BiH, gdje su i nevjenčana supruga i pastorka šefa računovodstva Suda BiH Krunoslava Jelića. Kćeri dviju daktilografkinja Suda BiH također su posao našle u Tužiteljstvu BiH.

“Zaista nije primjereno da sudac s djetetom dolazi na posao u istu zgradu”, smatra jedan sarajevski sudac. Nekadašnji sudac, sada odvjetnik Vlado Adamović kaže kako se u ovakvim situacijama moraju utvrditi pravila kako bi se izbjegle sumnje u nepristrasnost.

“Ako ti je sin pripremao optužnicu u tužiteljstvu a ti sudiš po njoj, teško je biti objektivan. Treba pripremiti pravila kojima će se izbjegavati takve situacije. Mora se voditi računa što je u očima javnosti normalno. Ne mora sve biti pokriveno zakonima, pa ni kodeksima, nego je minimum da je pokriveno granicama ljudskog razuma”, ističe Adamović.

Način zapošljavanja

Pred Sudom BiH nedavno je podnesen zahtjev za izuzeće suca zbog sukoba interesa prouzročenog obiteljskim vezama.
Odvjetnik Ifet Feraget zatražio je izuzeće suca Senadina Begtaševića jer je smatrao da je postojao sukob interesa s obzirom da je njegov sin Tin Begtašević radio kao stručni suradnik u predmetu povezanom s klijentom kojed zastupa.

“Sudac Begtašević je na neki način opterećen saznanjima koje je mogao dobiti privatno od svog sina… Objektivno nije u redu da djeca sudaca rade u tužiteljstvu a da njihovi roditelji postupaju kao suci i rade u tim predmetima. To je, po meni, sukob interesa, to je razumna sumnja u nepristrasnost”, kaže Feraget.

Ovaj zahtjev Sud BiH je odbio. Odluku nisu mogli dostaviti BIRN-u, uz obrazloženje da odluke sa “opće sjednice nisu javni dokument”. Kako saznaju, u obrazloženju je navedeno da je branitelj samo iznio osobno osjećanje i subjektivno mišljenje, te da u zahtjevu nije objašnjeno u kakvoj su vezi dva predmeta.

“Ne radi se o osobnom stavu, nego objektivno postoji mogućnost da sudac kao otac od sina kao stručnog suradnika dođe u posjed nekih informacija koje ga kontaminiraju. Na taj način se u očima samog optuženog gubi povjerenje u suca. Dakle, on se tu ne nada ničem dobrom”, smatra Feraget.

Prilikom izbora pripravnika Sud BiH ne uzima u “obzir njihove obiteljske veze, niti za njih zna, imajući u vidu da je primaran kriterij znanje pokazano na testu”.

“Komisija pravi popis kandidata koji ispunjavaju propisane uvjete i poziva ih na usmeni, a potom i pismeni test. Nakon provjere znanja, predlažu se najbolji kandidati, oni s najvećim brojem bodova. Vodi se računa i o spolnoj i nacionalnoj zastupljenosti”, navode iz Suda BiH. O zapošljavanju suradnika Tužiteljstvo BiH nije moglo davati nikakav komentar.

Vlado Adamović ističe kako djeci sudaca i tužitelja nikako ne treba biti uskraćeno da rade ukoliko su na objektivnom natječaju pokazali najbolje rezultate.

“Ne smiju oni biti uskraćeni, jer imaju svoja prava i svoje karijere. A ima i nešto što je prirodno – u takvim kućama se rano počne pričati o pravu. Zamislite kad vam je otac sudac vrhovnog suda, pa vi u novinama pročitate o nekom predmetu a on vam uz ručak ispriča suštinu tog problema. Vi na drugoj godini prava saznate više nego što zna profesor prava”, objašnjava Adamović. On ističe kako se u slučaju izbora većeg broja djece mora voditi računa da ne budu na istom predmetu s roditeljima.

Arben Murtezić, glavni disciplinski tužitelj, napominje kako zakoni strogo propisuju obvezu izuzeća i točno do kojeg stupnja srodstva i u kojim ulogama se mogu naći stranke.

“Imali smo jedan ili dva postupka jer se sudac nije izuzeo kada smo smatrali da je postojala potreba izuzeća, ali istina – nije spadalo u kategoriju jasno propisanih razloga za izuzeće. Izrečena je sankcija u jednom takvom slučaju”, kaže Murtezić. On primjećuje kako se događa da su članovi obitelji u istoj branši, iako se uglavnom vodi računa kada se trebaju izuzeti.

“Ovo je mala zemlja i nekada se kompletne obitelji bave pravom i smatram da to nije veliki problem”, kaže Murtezić.

Nekadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Milorad Novković također smatra da ovo pitanje treba riješiti pravilnikom o sukobu interesa.

“Nije dobro da se samo primaju djeca sudaca i tužitelja za stručne suradnike i pripravnike, ali ne možemo tu djecu 100 posto odstraniti. Ima sudova gdje rade brat i sestra, ima i tužiteljstava gdje rade bliski srodnici, gdje rade suprug i supruga”, navodi Novković. On kaže kako je to ranije bilo riješeno zakonom gdje bliski srodnici, do određenog stupnja, nisu mogli raditi u istim institucijama.

Tužiteljstvo vrtić Suda

Zaposlenica pravosuđa u BiH šaljivo komentira kako je Tužiteljstvo BiH vrtić za roditelje koji rade u Sudu BiH. Sud i Tužiteljstvo BiH biraju stručne suradnike i pripravnike, dok se o prijemu na ove pozicije u nižim pravosudnim institucijama brine VSTV, koji bira suce i tužitelje. Na drugim instancama također su brojni primjeri obiteljskih odnosa.

Amar Jaganjac, sin predsjednika Vrhovnog suda FBiH i nekadašnjeg člana VSTV-a Amira Jaganjca, zaposlen je kao stručni suradnik u Tužiteljstvu BiH, gdje kao tužitelj radi i Vladimir Simović, sin suca Ustavnog suda BiH Miodraga Simovića.

Supruge sudaca Suda BiH Tihomira Lukesa, glavnog disciplinskog tužitelja Arbena Murtezića i državnog tužitelja Džermina Pašića također su u pravosuđu. Dinka Lukes je sutkinja Vrhovnog suda FBiH, Melika Murtezić sutkinja Općinskog suda u Sarajevu, a Maja Pašić tužiteljica u sarajevskom Tužiteljstvu.

Draženka Jurišić bila je sutkinja u Općinskom sudu u Mostaru, dok je njezin suprug Mladen Jurišić bivši predsjednik mostarskog Županijskog suda. U sarajevskom tužiteljstvu je i Amira Salihagić-Sedlarević, kćerka bivše predsjednice Županijskog suda u Sarajevu, a u sarajevskom Općinskom sudu predsjednik jednog od odjela je Nedim Ćosić, sin nekadašnjeg glavnog tuzlanskog tužitelja Šesenama Ćosića.

Avdo Kadrić, sin suca i člana VSTV-a Zijada Kadrića, imenovan je za stručnog suradnika Općinskog suda u Tuzli, a Ines Midžić-Hodžić, kćer županijskog suca u Bihaću Fikreta Hodžića, stručna je suradnica u tužiteljstvu u ovom gradu.

U pravosudnim institucijama rade i bliski srodnici političara. Kao tužiteljji u Tužiteljstvu BiH rade Vedrana Mijović, kćer Slavka Jovičića, nekadašnjeg državnog zastupnika iz SNSD-a, te Dubravko Čampara i Džermin Pašić, brat Aljoše Čampare odnosno sin Safeta Pašića, članova SDA.

Tužitelj u Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu je Jasmin Džaferović, sin Šefika Džaferovića, također iz SDA, a pripravnica u Sudu BiH je Martina Raguž, kćer Martina Raguža iz HDZ-a 1990. U pravosudnim krugovima i u javnosti više puta je pokretano pitanje sukoba interesa kada su u pitanju članovi VSTV-a. Nekadašnji član VSTV-a Asim Crnalić kaže kako je nedopustivo da član Vijeća zapošljava obitelj.

“Nije lijepo isticati vlastite primjere, ali kad sam bio član Vijeća, moja kćer je završila fakultet i meni je odgovaralo da je zaposlim negdje na sudu ili u tužiteljstvu. Nije mi palo na pamet da to pokušam jer bih izgubio kredibilitet i svaka moja kritična ocjena bi bila u pitanju kad ja sebi dopuštam da svoje dijete zapošljavam u pravosuđu”, kaže Crnalić.

On ističe kako svaki član VSTV-a mora biti svjestan dviju stvari – time što je član Vijeća izuzetno je moćan čovjek u pravosuđu, i da tu moć ne smije zlouporabiti ostvarujući privatne ciljeve. U VSTV-u su u svibnju 2014. godine donijeli pravilnik o sukobu interesa, kojim nastoje riješiti ove probleme./BIRN/HMS/

Izvor: BIRN