Podignuta optužnica protiv predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Vladimira Špoljarića (1957), predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu zbog neprimjerenog ponašanja prema jednoj od uposlenica.
Optuženi se tereti da je tokom 2018. i 2019. godine, kada je obnašao dužnost vrštelja dužnosti, a kasnije i predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, kontinuirano i u više navrata, neprimjerenim djelima i postupcima, vršio nasilje, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje kojim je ugrozio mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet uposlenice Kantonalnog suda u Sarajevu, koja mu je u više navrata ukazivala na nepoželjnost i neprimjerenost njegovih postupaka.
Tokom seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, optuženi je oštećenoj u svojstvu nadređenog, upućivao prijetnje ugrožavanjem njezinog uposlenja i egzistencije, te višestrukim neprimjerenim postupcima, doveo do ozbiljnog ugrožavanja tjelesnog i duševnog zdravlja oštećene, navodi se u optužnici.
Optuženi se tereti da je na temelju spola vršio nasilje, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje kojim je ugrozio mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet druge osobe, čime je, počinio kazneno djelo iz članka 29. Zakona o ravnopravnosti polova BiH,
Počinjeno kazneno djelo protivno je domaćim i međunarodnim konvencijama i aktima kojima se garantira sigurnost života i zdravlja i zaštite pojedinca od spolne diskriminacije.
Navode optužnice tužiteljstvo će dokazivati pozivanjem 15 svjedoka i stručnih vještaka, te prilaganjem većeg broja materijalnih dokaza.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
Pet neispunjenih preporuka iz Izvještaja EU o vladavini prava u BiH
Autor: Haris Rovčanin – BIRN
Godinu dana od kada je grupa nezavisnih stručnjaka koju je predvodio Reinhard Priebe objavila Izvještaj o vladavini prava, u kojem je kritikovan rad domaćeg pravosuđa, Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) analizira pet nalaza i preporuka koje do danas nisu u potpunosti ispoštovane.
Nekoliko dana nakon objave izvještaja, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) usvojilo je 15 zaključaka koje će, kako je bilo najavljeno, ovo vijeće ispuniti kako bi ispoštovalo preporuke ekspertskog izvještaja objavljenog 5. decembra.
Skoro godinu kasnije, iz VSTV-a kažu da su poduzeli niz aktivnosti kako bi ispoštovali preporuke, ali osim javno objavljene volje da se nešto uradi, neke od najvažnijih preporuka iz izvještaja nisu ispoštovane u stvarnosti.
Nije usvojen novi Zakon o VSTV-u
Ekspertski izvještaj je posebno istakao ulogu VSTV-a i naglasio kako je umjesto rješenja, ova institucija postala dio problema u pravosuđu u BiH. U izvještaju je navedeno da je primarna svrha VSTV-a, kao nadležnog tijela, da štiti pravosuđe od političkog uticaja i miješanja u rad, garantuje pravilan rad svih pravosudnih sistema i djeluje kao motor pravosudne reforme, ali da je proteklih godina postao “dio problema”.
U izvještaju je naglašeno da se mora revidirati postupak izbora članova VSTV-a pošto se trenutno izbor članova oslanja na složen sistem kvota nacionalne i spolne pripadnosti, da imenovanja sudija i tužilaca prvenstveno trebaju slijediti nenacionalni pristup i temeljiti se na stručnosti, da se disciplinski postupci moraju radikalno reformisati, kao i da rad Vijeća zahtijeva značajno povećanje transparentnosti i komunikacije s javnošću. Kao posebno važna aktivnost navedeno je usvajanje novog Zakona o VSTV-u u skladu sa evropskim standardima.
“Novi zakon je neophodno donijeti kako bi se osiguralo da pitanja koja se tiču sudija i tužilaca i njihovih konkretnih funkcija rješavaju odvojeni pododjeli VSTV-a, da konačne odluke VSTV-a podliježu sudskom preispitivanju, da disciplinski postupci i tijela dobiju jače garancije nezavisnosti i odvojenosti od VSTV-a i da disciplinski nadzor u potpunosti obuhvati i predsjednika i članove Vijeća, a da konačne odluke o tome ne donose njihove kolege”, naglašeno je u izvještaju.
Na novom zakonu se radi od 2018., ali ni godinu dana nakon dodatne poporuke eksperata, zakon nije usvojen.
U VSTV-u za BIRN BiH kažu da je u junu 2018. usvojena Inicijativa za reviziju Zakona o VSTV-u, te upućena Ministarstvu pravde BiH, koje je provelo postupak javnih konsultacija o izmjenama i dopunama zakona.
Na posljednjoj sjednici Vijeća održanoj elektronskim putem, članovi su usvojili mišljenje o Nacrtu zakona u kome su iznijeli niz zamjerki. Ranije su udruženja sudija i tužilaca u odvojenom mišljenju podržala prijedlog Ministarstva pravde.
Nije uspostavljen sistem provjere integriteta sudija i tužilaca
Da bi se povratilo povjerenje stanovništva u pravosuđe, jedna od preporuka iz izvještaja je da se uspostavi rigorozan i kredibilan sistem provjera imovinskih kartona nosilaca pravosudnih funkcija.
“Imovinski kartoni se trebaju podnositi i obrađivati na godišnjoj osnovi i treba ih objaviti. Neobjašnjeno stečena bogatstva treba temeljito istražiti i, ako se utvrdi da nisu potkrijepljena, treba primijeniti odgovarajuće sankcije, što bi u konačnici moglo dovesti do razrješenja nosioca pravosudne funkcije. Zakonodavac bi trebao razmotriti uvođenje konkretnog krivičnog djela nezakonitog bogaćenja za sve nosioce javnih funkcija”, preporuka je izvještaja eksperata.
Pravilnik o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja sudija i tužilaca koji je usvojen u februaru ove godine stavljen je van snage nakon što je Sud BiH donio presudu, kojom je utvrđeno da ovaj dokument nije u skladu sa zakonom, poslije rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH kojim je VSTV-u zabranjeno da vrši obradu ličnih podataka sudija i tužilaca na način kako je to propisano Pravilnikom.
U VSTV-u navode da je u julu 2020. godine usvojen novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kojim se u okviru Sekretarijata VSTV-a formira Odjel za integritet, kao zasebna unutarnja organizaciona jedinica koja će se baviti finansijskim izvještajima sudija i tužilaca.
Ali taj odjel još nikada nije počeo da funkcioniše u stvarnosti.
“U toku je postupak funkcionalnog uspostavljanja ovog Odjela”, kažu iz VSTV-a.
Nije napravljen napredak u procesuiranju korupcije
U predmetima korupcije na visokom nivou, u izvještaju je upozoreno na mali broj pravosnažnih osuđujućih presuda koje se odnose na sitnu korupciju, te je uočena hrabost i profesionalizam kod nekolicine nosilaca pravosudnih funcija i službenika agencija za provedbu zakona.
“Potrebno je puno više zalaganja, hrabrosti, odgovornosti i primjene viših etičkih standarda da bi se napravila odlučna promjena i iskorijenila duboko ukorijenjena korupcija”, navodi se u izvještaju.
U krovnoj instituciji pravosuđa u BiH kažu, između ostalog, kako su slijedom zaključaka iz decembra 2019. godine, usvojene izmjene Pravilnika o orijentacionim mjerilima za rad tužilaca u tužilaštvima u BiH u kojem je po prvi put vrednovan rad na predmetima korupcije na visokom nivou prema definiciji VSTV-a, da je razvijen program obuke, da su tužilaštva u svoje strateške planove unijela ciljeve koji se odnose na rješavanje koruptivnih predmeta.
Međutim, Misija OSCE-a je u Trećem izvještaju o odgovoru pravosuđa na korupciju ukazala na pogoršanje učinka sudija i tužilaca u procesuiranju teških predmeta korupcije. Prema podacima OSCE-a, Tužilaštvo BiH i Posebni odjel Republičkog javnog tužilaštva RS-a nisu podigli nijednu optužnicu u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u 2019. godini, kao i da je stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim koruptivnim predmetima općenito pala u posljednje tri godine u sudovima u cijeloj BiH.
Od početka pandemije na sjednicama VSTV-a nerijetko se govorilo kako će uslovi rada ograničeni mjerama za sprečavanja virusa uticati i na rezultate pravosuđa. U konačnici je Vijeće donijelo odluku da za 2019. godinu neće normirati tužioce.
Nije poboljšana zaštita za prijavitelje korupcije
Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), prema izvještaju, nije uspjela postati vidljiva i doći do izražaja te je propustila brojne važne prilike da se pozicionira kao centralno tijelo u borbi protiv korupcije, uključujući i u oblasti zaštite prijavitelja korupcije.
“Iako APIK raspolaže dovoljnim materijalnim i ljudskim resursima za pravilno funkcionisanje i postizanje konkretnih rezultata, to je uglavnom izostalo”, navodi se u izvještaju.
Zaštita prijavitelja korupcije, prema izvještaju, osnovno je sredstvo u borbi protiv korupcije, te je preporuka da treba usvojiti zakone na nivou Federacije BiH, jer na državnom nivou te u Republici Srpskoj i Brčko distriktu postoje, ali da su konkretni rezultati manje nego skromni.
Iz VSTV-a kažu da je na prijedlog APIK-a uspostavljena saradnja s tužilaštvima na način da je u svakom od njih određen poseban tužilac koji ima direktnu komunikaciju i saradnju po pitanju prijava koje zaprima ova agencija.
Posljednje iskustvo prijavitelja korupcije iz Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO BiH) naglasilo je sve probleme koji su istaknuti u izvještaju. Nakon što je prijavio korupciju i godinu dana nije saslušan kao svjedok, uposlenik Uprave Emir Mešić odlučio je za BIRN BiH govoriti o nepravilnostima koje je prijavio. Uprkos tome što je od APIK-a dobio zvanični status “zviždača”, to ga nije zaštitilo od disciplinske kazne koju mu je Uprava izrekla. Tokom trajanja disciplinskog postupka Mešić i njegov pravni zastupnik navodili su kako smatraju da je sam postupak odmazda za prijavu korupcije koju je on podnio, kao i intervju koji je dao za istraživanje BIRN-a BiH o nepravilnostima u radu carinskih terminala.
Osuđenici za ratne zločine i dalje obavljaju funkcije
Izvještaj je pozivao na usvajanje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, što je Vijeće ministara BiH nakon više od dvije godine učinilo na vanrednoj sjednici u septembru 2020. godine.
Prema Revidiranoj strategiji, koja je sačinjena 2018., predviđeno je da svi predmeti ratnih zločina budu završeni u roku od pet godina, odnosno do 2023. godine.
U VSTV-u najavljuju kako će u narednom periodu razmotriti pojedinačne mjere i ciljeve usaglašene sa ovim dokumentom, te poduzeti aktivnosti usmjerene ka ispunjavanju svih specifičnih obaveza koje proizlaze iz ove strategije.
Izvještaj je još preporučio da se osuđujuće presude za ratne zločine, uključujući i one nakon izdržane kazne, trebaju smatrati smetnjom za obavljanje političke funkcije, te da se takve sudske odluke moraju upisati u domaće kaznene evidencije.
Na lokalnim izborima održanim sredinom novembra 2020. godine, za načelnika Velike Kladuše ponovo je izabran Fikret Abdić, koji je u martu 2012. pušten na slobodu iz zatvora u Puli, nakon što je odslužio dvije trećine petnaestogodišnje kazne zbog ratnog zločina počinjenog na području Bosanske krajine u periodu od 1993. do 1995. godine.
Ambasada SAD: Nastavljeni depresivni trendovi u pogledu efikasnosti pravosuđa BiH
Ukupna slika koju nudi praćenje teških predmeta korupcije, odnosno onih koji su kategorizovani kao predmeti visoke i korupcije srednjeg nivoa, može se opisati kao “zatajenje krivičnopravnog sistema koje je dovelo do nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela”, jedan je od zaključaka Trećeg godišnjeg izvještaja o odgovoru pravosuđa na korupciju: Sindrom nekažnjivosti, koji je objavila Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini
Povodom ovog izvještaja u kojoj je kritikovan rad pravosudnih organa i VSTV-a u BiH, oglasila se i Američka ambasada u BiH čiji su predstavnici prisustvovali prezentaciji izvještaja, odnosno ambasador Eric Nelson.
“Sjajna prezentacija OSCE-a jučer o njihovom izvještaju o praćenju slučajeva korupcije. Nažalost, nastavljeni i depresivni trendovi u pogledu efikasnosti pravosudnog sistema u borbi protiv korupcije”, naveli su iz Ambasade SAD na Twitteru.
Dodali su navedno “zahtijeva više akcije i rezultata od vlade na svim nivoima”.
“Ljudi u Bosni i Hercegovini zaslužuju bolje”; poruka je iz Ambasade SAD.
Kako je navedeno u izvještaju za 2019. godinu, poređenjem rezultata i nalaza za 2017. i 2018. s nalazima iz 2019. godine ukazuje na ukupno pogoršanje učinka sudija i tužilaca u procesuiranju teških predmeta korupcije.
“Rezultati iz 2019. godine pokazuju dramatičan pad, u cijeloj BiH, u broju optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. U 2019. godini, tužilaštva su podigla samo jednu optužnicu u predmetu visoke korupcije. Predmeti korupcije srednjeg nivoa bilježe isti trend s 15 podignutih optužnica za ovu kategoriju predmeta u 2019. godini”, nalazi su izvještaja OSCE-a.
Misija je, u dijelu izvještaja o VSTV-u u kome analizira nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, navela primjer afere “Potkivanje”, u čijem centru se našao predsjednik ove institucije Milan Tegeltija. Ishod disciplinskog postupka je “očigledno suprotan odredbama Zakona o VSTV-u BiH koje predviđaju preduzimanje disciplinskih mjera protiv člana Vijeća, uključujući i predsjednika, a koje sežu do suspenzije i razrješenja s dužnosti”, navodi Misija.
“Prema Zakonu o VSTV-u BiH, članovi Predsjedništva VSTV-a BiH oslobođeni su od disciplinske odgovornosti te stoga i mogućnosti privremenog udaljenja od vršenja dužnosti ili prestanka mandata. Ovo tumačenje Zakona o VSTV-u BiH tako je rezultiralo de facto nekažnjivošću predsjednika VSTV-a BiH – nosioca najviše pravosudne funkcije. Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost”, nalaz je Misije OSCE-a.
Kako se dalje navodi, dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao “nagrada”, ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Izvještaj navodi kako se čini da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati.
Posljednjih godina Misija je uočila da VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristrasnosti i profesionalnosti te da iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo i Sud BiH.
Odnos Tužilaštva BiH prema medijima i civilnom društvu pokazuje averziju prema nadzoru javnosti u radu na politički osjetljivim predmetima. Sa svoje strane, Sud BiH je također pokazao sve veći otpor prema nadzoru javnosti, posebno u pogledu tekućih reformi usmjerenih ka jačanju odgovornosti u pravosuđu uvođenjem strožih procedura podnošenja finansijskih izvještaja, navodi se u izvještaju.
Konačni indeksni rezultat za odgovor pravosuđa na korupciju u BiH u 2019. godini ostaje izuzetno loš i iznosi 18,27 od mogućih 40 bodova. Prosječni rezultati u produktivnosti su 3,72, kapacitetu 3,50 i efikasnosti 3,59, dok je pravičnost jedina od četiri dimenzije s pozitivnim rezultatom – 7,46.
Od 15 preporuka izdatih u Izvještaju u 2018. godini, u pet preporuka Misija nije uočila nikakav napredak, za šest se može reći da je realizacija u toku, tri su djelimično realizovane, a samo jedna u potpunosti provedena.
Kod devet preporuka izdatih 2019. godine u Drugom izvještaju, Misija nije uočila nikakav napredak u odnosu na njih sedam, dok je provedba njih dvije u toku.
“;Ukupno gledajući, uzevši u obzir sve 24 preporuke zajedno, situacija je nezadovoljavajuća – napredak nije postignut u 12 preporuka, za osam preporuka realizacija je u toku, tri su djelimično realizovane i samo jedna u potpunosti provedena”, zaključeno je u posljednjem dijelu izvještaja u kojem je analizirano praćenje provođenja preporuka iz prethodnih izvještaja.
Nalazi do kojih je došla Misija OSCE-a u BiH bazirani su na osnovu praćenja rada pravosudnog sektora i koji se zasnivaju na analizi 302 predmeta korupcije praćena u 2019. godini. Ovaj veliki uzorak obuhvata sve teške i složene predmete korupcije koji se procesuiraju na teritoriji BiH, kao i značajan broj manjih predmeta korupcije, stoji u izvještaju.
Rok za odštetu štete u ratu je 3 godine – Zlatko M. Knežević
redsjednik Ustavnog suda BiH Zlatko M. Knežević za Oslobođenje kaže da svi oni koji komentarišu presudu Ilijaziji protiv Republike Srpske prvo treba da je pročitaju
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je 24. septembra usvojena apelacija Bejtulaha i Jakupa Ilijazija protiv Republike Srpske, izazvala je ovih dana veliko zanimanje u našoj javnosti. Jedni je nazivaju istorijskom, jedni novom nadom za sve koji su u ratu pretrpjeli štetu, jer je Ustavni sud BiH odlučio da se Ilijazijevim (kojima je u ratu, u Gradišci, minirana kuća) mora isplatiti odšteta. Zašto? Povrijeđeni su Ustav BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima. Je li ovo znak da i drugi mogu dobiti odštetu, pitamo predsjednika Ustavnog suda BiH Zlatka M. Kneževića.
– Postoje dva pravna stava o štetama nastalim u ratu. Jedan je potvrđen i na Evropskom sudu i u okruženju (Hrvatska, Srbija i Slovenija), da je pitanje zastare zapravo i pitanje kada je podnesena tužba, kada je nastupila šteta, ima li ili nema utvrđenog izvršioca krivičnog djela.
Dva pravna stava
Taj pravni stav prati i Ustavni sud BiH. Kada se radi o ratnim zločinima, nesporno je da nema zastare u najvećem broju slučajeva. Dakle, to je uobičajena praksa Ustavnog suda već decenijama. Ali, predmet Ilijazi je specifičan. Tri puta smo o njemu raspravljali na plenarnoj sjednici i na kraju odlučili. Nebitno je šta ko od nas pojedinačno misli i ko je glasao protiv, ali je većinom utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoji na strani javne vlasti nikakav element koji može da dokaže da je ova ispunila svoju pozitivnu obavezu. Odnosno, da je pokušala da ustanovi ko je izvršio krivično djelo ili nešto drugo u tom smislu, jer je jedan od osnovnih elemenata svake javne vlasti zaštita ljudi od izvršenja krivičnih djela. Kuća tih ljudi je uz samu policijsku stanicu, a ne postoji nijedan dokaz da je makar napravljen zapisnik o uviđaju ili bilo šta drugo što bi svjedočilo da je javna vlast pokušala provesti istragu.
Puno toga je kod nas nejasno kada su u pitanju štete nastale u ratu?
Danas da neko tuži za smrt nekog svoga u ratu, ne bi mogao dobiti bilo kakvu naknadu štete jer je upao u rok zastare
– Kod tih šteta imate nekoliko pravnih izvora. Imate zakone o štetama, ratnim štetama i tako dalje, imate stav koji je nesporan: ako je došlo do zastare potraživanja, a jasni su i zakonski osnovi kada nije tekla zastara i kada je zaustavljena zastara zbog ratnih okolnosti, dakle, ako je po isteku roka zastare podnesena tužba i krenuo postupak, tada će se i dalje poštovati stav o zastari. U ovakvim specifičnim činjeničnim situacijama Ustavni sud je poslao poruku da, bez obzira na ove elemente zastare koje utvrđuje Evropski sud, postoje okolnosti koje zahtijevaju intervenciju Ustavnog suda. Drugo, kada pročitate prvenstveno odluku Okružnog suda u Banjoj Luci, a onda i Vrhovnog suda po reviziji, vidjet ćete da postoje dva suprotstavljena pravna stava. Jedan je pravni stav Osnovnog suda u Gradišci, koji je usvojio način razmišljanja i pravni stav Ustavnog suda, te ustanovio postojanje obaveze naknade štete, a drugi Okružnog i Vrhovnog suda u kojem je Okružni sud imao drugačije pravno stanovište od Ustavnog suda. Smatrao je da Ustavni sud ne može to tako uraditi kako je uradio, a Vrhovni sud je potvrdio odluku Okružnog suda. To je drugi element ovoga, jer postoji mogućnost da se u redovnom postupku osporava odluka Ustavnog suda. Ali, šta god ko konkretno mislio o nekom predmetu ili odluci, odluka Ustavnog suda se mora provesti, odnosno mora se provesti pravno stajalište koje je Ustavni sud zauzeo.
Šta u situacijama kada izvršilac nije poznat?
– Tamo gdje nema poznatog izvršioca, svi oni koji su unutar roka zastare tužili, oni su ušli, ako su bili u pravu, u fazu dobijanja tog tužbenog zahtjeva. Da li na osnovu Zakona o ratnim štetama ili nečeg drugog, ali su ostvarili svoja prava. Svi oni koji su propustili rokove za tužbu i koji možda jesu i u pravu, moraju znati da je njihovo potraživanje zastarjelo.
U ovom slučaju smo ukinuli drugostepenu odluku / Didier Torche
Prije nekoliko godina je bilo na stotine slučajeva u Sarajevu kada su mnogi dobili prvostepene presude, ali ih drugostepeni sud nije prihvatio. Pričamo o tome?
– Upravo se tu radi o onome o čemu sam sada govorio. Dakle, prvostepeni sud nije prihvatio prigovor da je došlo do zastare, drugostepeni sud je rekao, shodno zakonima u BiH, da je došlo do zastare i nemate pravo na sudsku zaštitu. A ja bih zamolio sve one koji shvataju različito da prvo pročitaju obje odluke Ustavnog suda o Ilijazijevim, i onu iz 2018. i ovogodišnju. Ni u jednoj od njih ne stoji da zastara više ne postoji. Naravno da postoji, ali naravno i da ne postoji u nekim drugim okolnostima. Ako nije u roku tuženo, postoji zastara, a ne postoji ako se tuži izvršilac krivičnog djela genocida. To su osnovni postulati. Evo, danas da neko tuži za smrt nekog svoga u ratu, ne bi mogao dobiti bilo kakvu naknadu štete, jer je upao u rok zastare. Nije na vrijeme podnio tužbu.
Odluke Ustavnog suda se ne izvršavaju. Šta su sve posljedice toga?
– Ovo je jedna od posljedica neizvršenja odluka Ustavnog suda, koja je izuzetak, jer ih redovni sudovi izvršavaju. Šta se sada desilo? Ustavni sud ukine drugostepenu i revizionu odluku i ostavi na snazi prvostepenu.
Pohvale Sudu BiH
Evo posljedica: prvostepena odluka koja je poštovala stav Ustavnog suda ostala je na snazi, drugostepena i reviziona su ukinute i prvostepena presuda je proglašena pravosnažnom.
Inače, sedam odluka o apstraktnoj ocjeni ustavnosti, to su ovi predmeti koji se stalno vrte po politici, po medijima, parlamenti nisu izvršili. Od toga pet Parlament BiH, oko nekih ključnih ocjena ustavnosti zakona, a dva Parlament FBiH oko pitanja vojnih stanova. Osam odluka u apelacionom postupku nije izvršeno. Uglavnom se radi o izvršenju na teret budžeta. Imamo djelimično izvršene odluke, jedan dio obaveza je uplaćen, drugi dio nije. Da pohvalimo, međutim, sve ostale, vlade entiteta, redovne sudove u entitetima, Sud BiH, s kojim nemamo nikakvih problema, da pohvalimo upravne organe, koji takođe izvršavaju odluke Ustavnog suda. Ako mi donesemo 4.000 odluka i od toga se šest ne izvrši, onda moramo pohvaliti ostale.
epa04071321 A picture made with a tilt-shift lens shows European flags in front of the European commission headquarters in Brussels, Belgium, 12 February 2014. EPA/OLIVIER HOSLET
Pet stvari koje trebate znati o stanju u pravosuđu BiH iz izvještaja Evropske komisije
Bosna i Hercegovina nije postigla nikakav napredak u oblasti pravosuđa, dok znakovi pogoršanja zahtijevaju hitne mjere za jačanje integriteta i ponovno uspostavljanje povjerenja građana u pravosuđe, čije loše funkcioniranje podriva njihova prava, ali i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, zaključci su Izvještaja Evropske komisije o BiH za 2020. godinu.
Iako je BiH, prema Izvještaju, postigla određeni nivo pripremljenosti u oblasti pravosuđa, u toku izvještajnog perioda nije postignut napredak u ovoj oblasti.
“Nisu poduzete odgovarajuće mjere za postupanje po nalazima iz Izvještaja eksperata o pitanjima vladavine prava. Reforme po pitanju provjere integriteta naišle su na otpor u pravosuđu. Očiti znakovi pogoršanja zahtijevaju hitne mjere za jačanje integriteta i ponovno uspostavljanje povjerenja građana u pravosuđe, počevši od kredibilnog i rigoroznog sistema provjere finansijskih izvještaja nositelja pravosudnih funkcija”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.
Komisija je dala preporuke u oblasti pravosuđa, istaknuvši da BiH treba usvojiti novi zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) te o sudovima u BiH.
Također je naglašeno da se treba hitno uspostaviti vjerodostojan i rigorozan sistem provjere imovinskih prijava sudija, tužilaca i članova VSTV-a, kao i da treba dosljedno primjenjivati i značajno poboljšavati pravila i prakse o imenovanju, integritetu i obuci sudija i tužilaca, odnosno osigurati postojanje sistema ocjenjivanja učinka.
BiH treba učinkovito primijeniti Revidiranu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina, te uspostaviti novu Strategiju reforme sektora pravde.
Ovo je pet stvari o pravosuđu iz novog Izvještaja o napratku BiH koje trebate znati.
Nedostaci u odgovornosti VSTV-a
Povjerenje građana u pravosuđe dodatno su pogoršali brojni nedostaci u nezavisnosti, odgovornosti i efikasnosti VSTV-a, zaključeno je u Izvještaju.
Navodi o korupciji protiv predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, prema Izvještaju, nisu pravilno istraženi. On se nije ogradio od političkog uplitanja drugih grana vlasti i učestvovao je u političkim sastancima na visokom nivou.
“Ovo značajno podriva nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa i način na koji ga javnost doživljava. VSTV nije poduzeo odgovarajuće daljnje mjere u ovim slučajevima, uključujući disciplinsku prirodu, što i dalje predstavlja ozbiljnu zabrinutost”, naglašeno je u Izvještaju.
BiH treba usvojiti novi Zakon o VSTV-u na osnovu zakonodavne inicijative iz 2018. za jačanje neovisnosti i odgovornosti VSTV-a kao garanta nezavisnosti pravosuđa.
Kritike su upućene i na disciplinske postupke, za koje je rečeno da i dalje imaju malo odvraćujućeg učinka. Naglašeno je da ne postoje posebne disciplinske mjere za kršenje etičkih kodeksa za sudije i tužioce.
U 2019. godini Ured disciplinskog tužioca zabilježio je 46 pritužbi protiv 47 nosilaca pravosudnih funkcija, što je najveći broj ikad.
U Izvještaju se navodi da je 37 slučajeva rezultiralo disciplinskim mjerama, od kojih je 21 uključivao disciplinsko pregovaranje, a dva nosioca pravosudne funkcije su otpuštena.
“Nije postignut napredak u pružanju veće autonomije i neovisnosti od VSTV-a disciplinskom tužiocu. Disciplinska vijeća gotovo se isključivo sastoje od članova VSTV-a bez jasnih kriterija za odabir. To predstavlja potencijalni sukob interesa, posebno u slučajevima kada su članovi VSTV-a podložni disciplinskom postupku”, stoji u Izvještaju.
Ne postoje pravila koja garantiraju punu neovisnost i nepristrasnost disciplinskih vijeća ili pravo na sudsku reviziju njihovih odluka, osim u slučajevima otkaza.
Disciplinska vijeća sastavljena od članova VSTV-a su 2019. godine presudila da predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija i članovi ne mogu biti podvrgnuti disciplinskim postupcima, što je u Izvještaju ocijenjeno da predstavlja “izuzetno zabrinjavajući presedan”.
Milan Tegeltija. Foto: BIRN BiH
Pogoršana percepcija građana o nepristrasnosti pravosuđa
U 2019. godini nije ostvaren napredak u poboljšanju nezavisnosti i nepristrasnosti pravosuđa, a percepcija građana o nezavisnosti se u izvještajnom periodu znatno pogoršala.
“Sudovi su i dalje pokazivali nedostatak nepristranosti i sukoba interesa, posebno na državnom nivou. Pravila o imenovanju, napredovanju u karijeri, sukobu interesa i disciplinskoj odgovornosti sudija i tužilaca ne štite u dovoljnoj mjeri njihovu nezavisnost”, navodi se u Izvještaju, te ističe kako imenovanja i napredovanje u karijeri nisu dovoljno zasnovani na zaslugama.
Kao zabrinjavajuću činjenicu Izvješaj je istaknuo kako su reforme integriteta koje je pokrenuo VSTV naišle na otpor unutar pravosuđa, posebno u pogledu prijavljivanja i provjere imovine nosilaca pravosudnih funkcija.
Sud Bosne i Hercegovine je u januaru 2020. godine poništio VSTV-ov pravilnik o provjeri imovinskih kartona nosilaca pravosudnih funkcija, što, prema Izvještaju, ozbiljno podriva ciljeve integriteta reforme pravosuđa i dovodi nepristrasnost u pitanje.
Pravosudni sistem je ocijenjen kao nedovoljno dostupan i transparentan, a Izvještaj je ukazao na to da ključne sudske odluke i potvrđene optužnice nisu dostupne na zvaničnim web stranicama, posebno u slučajevima korupcije.
Sud i Tužilaštvo BiH. Foto: BIRN BiH
Smanjen broj podignutih optužnica Tužilaštva BiH za ratne zločine
Iako se saradnja BiH s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), odnosno Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS), ocijenjena kao zadovoljavajuća, u Izvještaju se navodi kako je Ured tužioca Mehanizma u 2019. godini uočio znatno manji broj optužnica za ratne zločine koje je podiglo Državno tužilaštvo.
“U 2019. godini broj potvrđenih optužnica i stope osuđujućih presuda ostali su stabilni u entitetima i Distriktu Brčko, dok su se smanjivali na državnom nivou. Tužilaštvo BiH trebalo bi pojačati svoje napore na procesuiranju najsloženijih predmeta i poboljšati kvalitet istraga i podizanja optužnica”, stoji u Izvještaju.
Prema Izvještaju, predmeti ratnih zločina postupno su se smanjivali, međutim procesuiranje ovih predmeta, posebno onih najsloženijih, podložno je ozbiljnim kašnjenjima.
Od 214 još uvijek neriješenih predmeta, 89 postupaka za ratne zločine je na čekanju pred sudovima u BiH zbog nedostupnosti optuženih osoba. S obzirom da imaju dvojno državljanstvo, ove osobe navodno borave u susjednim zemljama.
“To im omogućava da pobjegnu od pravde koristeći prednost zabrane u zemljama regiona da izručuju svoje državljane za krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina”, istaknuto je.
U Izvještaju se skrenula pažnja da Srbija nije izvršila konačnu presudu Novaku Đukiću izrečenu u BiH, uprkos osnovnim alatima međunarodne pravosudne saradnje koji su primjenljivi između zemalja.
Također je navedeno kako bi trebala bez odgađanja započeti provedba Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina.
Nije postignut napredak u borbi protiv korupcije
Napredak nije postignut ni u efikasnoj primjeni antikorupcijskih strategija i akcionih planova, a korupcija je i dalje raširena i svi nivoi vlasti pokazuju znakove “političkog hvatanja” koji direktno utječu na svakodnevni život građana.
“Neusklađenost zakonodavstva u cijeloj zemlji i slaba institucionalna saradnja i koordinacija, i dalje koče borbu protiv korupcije. Rekordi prevencije i suzbijanja korupcije na visokom nivou i dalje su vrlo ograničeni zbog operativne neefikasnosti i političkog uplitanja”, ističe se u Izvještaju.
Loša saradnja između Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Državnog tužilaštva uzrokuje veliku zabrinutost s obzirom na njen ozbiljan utjecaj na istrage, posebno u slučajevima korupcije na visokom nivou.
Za narednu godinu, preporuka BiH je da donese zakon o sprečavanju sukoba interesa na državnom nivou i dovrši pravni okvir o zaštiti “zviždača”, kao i da pokaže napredak u uspostavljanju evidencije o represiji i prevenciji korupcije na visokom nivou i da osigura učinkovite i nezavisne sudske postupke u slučajevima korupcije u vezi s koronavirusom.
BiH bi trebala donijeti i novu strategiju i akcioni plan za borbu protiv korupcije na državnom nivou, te osigurati efikasno funkcionisanje i koordinaciju tijela za sprečavanje korupcije na svim nivoima vlasti.
Bez napretka u borbi protiv organizovanog kriminala
Prema Izvještaju, BiH ima nekoliko strategija, pogotovo za organizovani kriminal, trgovinu ljudima i integrirano upravljanje granicama, ali pravni okvir nije usklađen u cijeloj zemlji.
“Postoje sistemski nedostaci u operativnoj saradnji agencija za provođenje zakona, zbog nedostatka usklađenosti krivičnog zakonodavstva u zemlji, pogoršanih slabom institucionalnom koordinacijom i vrlo ograničenom razmjenom obavještajnih podataka”, navodi se.
Također je istaknuto da kriminalne organizacije koriste “pravne i administrativne rupe”, a da je policija ranjiva na političko uplitanje, dok su finansijske istrage i zapljene imovine uglavnom neučinkovite.
Iako od 2015. godine nisu zabilježeni slučajevi odlaska na strana ratišta, a BiH je efikasno riješila pitanje povratnika iz Sirije i Iraka, kao i njihovo procesuiranje, u Izvještaju se navodi da i dalje postoje nedostaci u pogledu primjene zakona o borbi protiv terorizma, kao i strukturirane i efikasne saradnje između nadležnih agencija na različitim nivoima vlasti.
Istaknuto je kako izrečene blage kazne za djela terorizma još uvijek mogu predstavljati sigurnosni rizik.
Izvještaj je ukazao da bi u narednoj godini BiH trebala poboljšati kapacitete za suzbijanje terorizma boljom saradnjom i koordinacijom, pojačavanjem razmjene obavještajnih podataka, posebno finaliziranjem saradnje s Europolom i uspostavljanjem programa za sprečavanje radikalizacije i olakšavanje razdvajanja od nasilnog ekstremizma.
Vlasti zažmirile na nepropisni vidikovac u Sarajevu
Samo desetak minuta vožnje žičarom dijeli građane i goste Sarajeva od mira u šumama planine Trebević.
U restoranu “Vidikovac“ na kraju žičare posjetioci su decenijama uživali u bajkovitom pogledu na grad. Ovaj objekat je uništen u ratu, a prošle godine je Grad Sarajevo počeo njegovu obnovu, vrijednu više od pet miliona maraka. Međutim, na mjestu omanjeg restorana uskoro će biti izgrađen sedam puta veći poslovno-ugostiteljski objekat, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Tu je zabranjena gradnja novih objekata, a postojeći se mogu rekonstruisati samo u jednakim dimenzijama jer je riječ o zaštićenom području na kojem žive rijetke biljne i životinjske vrste. Uprkos tome, općinske vlasti su izdale dozvole za gradnju.
Inspekcija je utvrdila da investitor ima sve dozvole, ali nije provjeravala da li su one izdate u skladu sa propisima.
Mimo Plana upravljanja
Nakon obnove Sarajevske žičare rukovodstvo glavnog grada Bosne i Hercegovine je počelo sa uređenjem prostora u blizini njene stanice na Trebeviću, na 1.163 metra nadmorske visine.
Na poziv Grada Sarajevo arhitektonski biro “StudioArh“ je projektovao trospratni ugostiteljsko-turistički objekat od preko dvije hiljade kvadrata koji se gradi na mjestu starog restorana. Od starog objekta, čija je površina bila svega 275 kvadrata, zadržani su plato i podzid na padini.
Gradski pravobranilac Sanjin Smajlović, kojem je povjeren posao prikupljanja dozvola, kaže da veličina starog restorana nije relevantna za proceduru izdavanja dozvola za novi objekat.
“Mislio sam da je negdje oko 700 kvadrata bio prijeratni. 275 kvadrata, ja moram biti brutalno iskren, bi bio smiješan objekat u odnosu na već obnovljenu Trebevićku žičaru.”
Međutim, prema propisima, veličina novoizgrađenog objekta je od izuzetne važnosti. U Planu upravljanja Zaštićenim područjem “Trebević“ je navedeno da je zbog očuvanja ugroženih i rijetkih vrsta potrebno ograničiti saobraćaj i proširivanje smještajnih kapaciteta te stare objekte renovirati u njihovim originalnim gabaritima.
“Zakon je definisao da gore nema gradnje, osim postojeći objekti u postojećim gabaritima”, kaže arhitekta Damir Lukić iz Kantonalnog zavoda za planiranje razvoja.
Objekat koji je u završnoj fazi izgradnje ima površinu od 2.052 kvadrata, što znači da je sedam puta veći od nekadašnjeg i zbog toga su prekršeni propisi o izgradnji na zaštićenom području.
Uprkos tome, Grad Sarajevo je kao investitor projekta dobio sve potrebne dozvole. Za to su bila potrebna i mišljenja Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva te Kantonalnog ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša.
Ministarstvo je poslalo dva mišljenja za mjesec dana. U prvom je navedeno da bi prilikom izgradnje trebalo poštovati gabarite i namjenu originalnog objekta. U drugom mišljenju je, međutim, konstatovano da je “planirani zamjenski objekat u granicama pripadajuće parcele” i da se kao takav može realizovati.
Zavodi su odgovorili da se, prema Planu upravljanja Zaštićenim područjem “Trebević“, restoran može obnoviti, ali onakav kakav je bio u izvornom obliku i da se njegovi kapaciteti ne smiju proširivati.
“Nismo rekli: evo, vi pa pravite. Mi smo dali naše uvjete koji su vezani s aspekta zaštite prirode i ti se uvjeti moraju ugraditi”, kaže direktor Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva Nervin Dacić.
Međutim, to se nije desilo jer je glavna urbanistica Općine Stari Grad Alija Švraka u svojoj preporuci za izdavanje dozvola zaključila da su mišljenja zavodā i Ministarstva pozitivna, ignorišući preporuke zavoda. Ona nije htjela da govori za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Na osnovu toga je Općina Stari Grad, na čijoj se teritoriji nalazi dio zaštićenog pejzaža, do sredine 2019. godine izdala investitoru potrebne dozvole. Iz Općine Stari Grad su novinarima CIN-a odgovorili da akti zavodā nisu eksplicitno upućivali na obavezu gradnje objekta u nekadašnjim gabaritima.
“Mi smo dali mišljenje da se gore može napraviti restoran kakav je postojao prije rata i to stoji u našem aktu”, objašnjava Dacić.
Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka iz Stranke demokratske akcije je u junu poveo u obilazak gradilišta stranačkog šefa Bakira Izetbegovića i donedavnog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića. Izetbegović je tada novinarima rekao da ga raduje što će Sarajevo dobiti noviji i ljepši vidikovac od onog koji je porušen tokom rata.
Uzaludna pisma inspekciji
Gradonačelnik Skaka je za CIN kratko prokomentarisao da je sve urađeno prema procedurama.
“Organ uprave, kao što je Grad Sarajevo, nijedan proces ne može voditi, a da nije po zakonu“, rekao je, ne ponudivši građanima detaljnije objašnjenje. Iako je rekao da će to učiniti, iz njegovog kabineta je naknadno stiglo obrazloženje da “jednostavno nema termin” za CIN.
Do sredine 2019. godine Grad Sarajevo je dobio potrebne dozvole i počeo gradnju novog objekta. Nekoliko mjeseci ranije je formirana Kantonalna vlada iz koje su obavijestili Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove da je Općina Stari Grad izdala dozvole za izgradnju spornog objekta u zaštićenoj zoni Trebevića.
Ministarstvo je osam puta tražilo od inspektora da izvrše nadzor i provjere zakonitost izdatih dozvola. Istovremeno, Grad su upozorili da je gradnja novog objekta zabranjena, ali se Grad na to nije osvrtao.
Nakon obilaska terena i provjere dokumenata inspekcija je zaključila da investitor ima sve dozvole koje su potrebne za gradnju. Međutim, nije ispitivala nepravilnosti u vođenju postupka niti je naložila bilo kakve mjere, vidi se iz dopisa koje joj je upućivalo Ministarstvo.
U izvještaju je inspekcija izabrala citirati drugo mišljenje Kantonalnog ministarstva – ono u kojem se samo konstatuje da se „objekat nalazi na pripadajućoj parceli”. Novinarima CIN-a nije omogućeno da razgovaraju sa inspektorima koji su kontrolisali izgradnju vidikovca.
Goli otok je bio najveći logor za internaciju tzv. “ibeovaca” – pristalica Staljina u vrijeme njegovog sukoba s Titom. Dugo godina je bio tabuiziran. Danas više nije, ali zanimanje javnosti je još uvijek nedostatno.
Zatvorske zgrade na prostoru nekadašnjeg logora “Velika žica”
Kada se spomene “Goli otok” mnogi ljudi u Hrvatskoj, jednako kao i u drugim zemljama na području nekadašnje Jugoslavije, imaju uglavnom neku maglovitu sliku o čemu se tu radi. No kada o Golom otoku treba nešto konkretnije reći, nastaju poteškoće. Većina niti zna što se tu doista dešavalo, niti tko je tamo bio zatočen, a mnogi ne znaju ni gdje se on točno nalazi. Razlog tome je nesklonost aktera kako na lijevom, tako i na desnom kraku političke scene u Hrvatskoj da se fenomenom Golog otoka bave i da o njemu govore.
Goli otok se ne uklapa u matrice
“Na ljevici postoji jaki osjećaj da bi se pridavanjem previše važnosti temi Golog otoka i represije u okvirima komunističke Jugoslavije relativiziralo pitanje, koji je gori oblik vlasti – postoji bojazan da bi antitotalitarna perspektiva značila relativizaciju fašističkih i ustaških zločina. Smatra se da nema smisla govoriti o represiji u okvirima komunističke Jugoslavije, dok se istovremeno relativizira ustaško i fašističko nasilje. Iz te perspektive je puno važnije govoriti o fašističkim zločinima i smatra se da, dok se o tome jasno i glasno ne progovori, nema previše smisla govoriti o Golom otoku”, kaže Boris Stamenić, povjesničar iz Zagreba u razgovoru za DW.
Jedna od prvih baraka na Golom otoku
On je zajedno s povjesničarem Martinom Previšićem i arhitektom Vladijem Bralićem priredio “Kratki vodič kroz povijest logora na Golom otoku”.
Za desnicu je u antikomunističkom diskursu u Hrvatskoj središnje mjesto, i to već odmah nakon Drugog svjetskog rata, zauzeo pokolj na Bleiburgu i stradanja na tzv. Križnom putu. Za vrijeme Jugoslavije je to sjećanje njegovano prije svega u inozemstvu, a nakon 1990. i u samoj Hrvatskoj.
“Goli otok se ne uklapa u etnocentrične perspektive, on ne potvrđuje narativ o Hrvatima kao žrtvama jugoslavenskog komunističkog poretka. Na kraju krajeva tamo su u najvećoj mjeri zatvarani komunisti, dakle ideološki protivnici prema kojima, smatra se, ne treba iskazivati pijetet”, objašnjava Stamenić.
Za taj dio političke scene logor na Golom otoku je zanimljiv tek donekle kao ilustracija razmjera brutalnosti komunističkog režima i njegovog totalitarnog karaktera.
Ostaci logora “Petrova rupa”
Komunistički logor za komuniste
Logor na Golom otoku, malom stjenovitom otočiću pored Raba, je osnovan u srpnju 1949. godine. Bilo je to vrijeme Rezolucije Informbiroa i sukoba Tita i Staljina. Nezadovoljan samostalnom jugoslavenskom politikom u zemlji i regiji, Staljin je pokušao aktivirati njemu lojalne snage ne samo izvan Jugoslavije, već i unutar nje, kako bi smjenio tadašnje jugoslavensko rukovodstvo s Titom na čelu.
U početku su jugoslavenski komunisti još pokušavali uvjeriti “druga Staljina” da griješi, ali kada je postalo jasno da pomirenja sa Sovjetskim Savezom neće biti, krenuli su u obračun sa stvarnom i potencijalnom opozicijom u vlastitim redovima.
Osnovan je sustav zatvora za pristalice Staljina, tzv. “ibeovce” (od IB – Informbiro), od kojih je Goli otok bio najveći. On je prirodno izoliran s jakim vjetrom i strujama u okolnom moru, na njemu nije bilo drveća ni pitke vode i nije bio naseljen, te je utoliko bio idealan za neku vrstu jugoslavenskog gulaga. Pritom nisu samo uvjerene pristalice Staljina završavali tamo: među zatvorenicima je bilo i dosta onih koji su se naprosto nekome zamjerili – proglasiti ih ibeovcima je bio siguran način da ih se ukloni s puta.
U šest godina funkcioniranja logora za ibeovce (1949.-1956.) kroz njega je prošlo oko 13 000 ljudi, od kojih je 287 na različite načine umrlo – neki su bili ubijeni, drugi su umrli od iscrpljenosti ili bolesti. Logorom je rukovodila Uprava državne bezbednosti (UDBA).
Danas na Goli otok dolaze samo rijetki turisti radoznali saznati više o povijesti Jugoslavije
Staljinizmom protiv Staljina
Nakon Staljinove smrti i okončanja sukoba sa Sovjetskim Savezom ibeovski logor na Golom otoku je 1956. raspušten i tamo je potom ustanovljen “normalan” zatvor za kriminalce, mlađe punoljetnike ali djelomice i za neke kasnije političke zatvorenike.
“Kazneno popravni dom Rab – Goli otok” konačno je zatvoren 1988. No kada se koristi pojam “golog otoka”, u prvom se redu misli na onu njegovu prvu fazu – na logor za ibeovce.
Sam tretman zatvorenika se prije svega odlikovao brutalnošću. Budući da se radilo o osobama koje su viđene kao ideološki protivnici, njih se, u klasičnom staljinističkom stilu, pokušalo “preodgojiti” – vlastima nije bilo važno samo kazniti zatočenike, već ih se htjelo natjerati da oni počnu drugačije razmišljati.
Zbog toga su bili izlagani ne samo teškom fizičkom radu, već je dio redovne prakse bilo šikaniranje i ponižavanje, zatvorenici su tjerani da kažnjavaju druge suzatvorenike ili da ih denunciraju zatvorskim vlastima. Na opasnost koja je dolazila od Staljina i tadašnjeg Sovjetskog Saveza jugoslavenski komunisti su odgovorili staljinizmom.
Suočavanje s prošlošću
I za vrijeme postojanja logora, jednako kao i godinama kasnije, Goli otok je bila neka vrsta tabu-teme u Jugoslaviji. Logoraši koji su bili puštani na slobodu su potpisivali “Obavezu” da o svojim iskustvima neće govoriti, a za vlast su ostali sumnjivci koje je trebalo imati na oku.
Nekadašnji logorski kompleks
S vremenom su se još u vrijeme Jugoslavije počela pojavljivati svjedočanstva logoraša te romani i filmovi s tom tematikom, ali velikom temom Goli otok nikada nije postao. Razlog tome je prije svega pomanjkanje javnog interesa, kako ranije, tako i danas, smatra Stamenić. Time nastaje naka vrsta historiografske bijele mrlje koju valja popuniti.
To pokazuje i njemačko iskustvo suočavanja s prošlošću: o mjestima političkog nasilja treba govoriti, ljude treba informirati. To je važno za proces demokratskog obrazovanja o diktaturama i represiji. S tim ciljem je i pokrenut projekt memorijalizacije Golog otoka koji zajednički realiziraju Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Regionalni ured Zaklade Friedrich Ebert u Zagrebu.
Uz to je veoma značajno da “ljevica govori o represiji u socijalističkoj Jugoslaviji, kao što bi desnica trebala govoriti o nacionalističkim zločinima. Pogrešno je kritiku komunističkih zločina prepuštati isključivo desnici, kao što bi važno bilo i da se desnica kritički odredi prema nacionalizmu i fašizmu”, naglašava povjesničar Boris Stamenić.
Razvod braka u Bosni i Hercegovini – najčešće “pucaju” tinejdžerski brakovi
08.07.2020
Razvod braka trebala bi biti posljednja i najteža odluka nezadovoljnih parova. U svakom braku ima problema, međutim neki supružnici izdrže uspone i padove, dok drugi, nažalost, zatraže razvod braka. Razvod braka u BiH
U prvih šest mjeseci 2020 godine u Bosni i Hercegovini povećan je broj sklopljenih, ali je još više razvedenih brakova za naš list govori advokat Azur Prnjavorac.
Podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine u prvih šest mjeseci ove godine govore da je u našoj državi sklopljeno ukupno 8.073 brakova, što je u poređenju s prvih šest mjeseci lani povećanje za 3,66 posto. U isto vrijeme razveden je 931 brak, što predstavlja povećanje od 9,27 posto u odnosu na isti period 2019. godine.
Statistički podaci mogu zavarati, ali činjenica je da oni već duži niz godina ukazuju na tendenciju smanjenja broja novih brakova, a sve više brakorazvodnih parnica u nadležnim sudovima Bosne i Hercegovine.
Advokat Prnjavorac: Za muškarce više nema vremenskih ograničenja
U postratnom periodu na području BiH zabilježeno je da se godišnje razvede i do 2.000 brakova. U 2015. taj broj iznosio je 1.621, što je u odnosu na 2014. godinu povećanje za skoro tri procenta.
Kao razlog pokretanja brakorazvodne parnice parovi najčešće navode razlike u pogledima na bračne uloge, nedostatak ili gubitak emocija prema bračnom partneru, paralelne veze, ali i probleme finansijske prirode. Također, ovisnost, kockanje ili nasilje neminovno vode ka brakolomstvu.
Sklopljeno 3,66 posto više brakova nego lani, a broj razvoda veći čak za 9,27 posto
Advokat Azur Prnjavorac navodi kako tužbu za razvod braka mogu podnijeti oba bračna partnera, što prije aprila 2014. godine nije bilo moguće.
– Porodični zakon FBiH zabranjivao je muškarcima da podnesu tužbu za razvod braka ako njihovo dijete nije napunilo tri godine života. Ustavni sud F Bosne i Hercegovine takvo zakonsko rješenje ocijenio je diskriminatorskim, a nakon izmjena i dopuna Porodičnog zakona FBiH od aprila 2014. godine i muškarcu je, kao i ženi, omogućeno da bez bilo kakvih vremenskih ograničenja podnese tužbu za razvod braka – pojašnjava advokat Azur Prnjavorac.
Inače, advokatske kancelarije iz domena porodičnog prava obavljaju pravne poslove: zastupanje u sporovima za razvod braka u Bosni i Hercegovini, pružanje pravnih savjeta i zastupanje u sporovima za izdržavanje, razvodi braka s maloljetnom djecom u kojim se postupcima odlučuje o povjeravanje zajedničke djece na odgoj, brigu i staranje nad mldb djetetom.
Potom zastupanje u sporovima oko podjele imovine stečene u toku trajanja braka; zastupanje u postupcima vezanim za lišenje roditeljskog prava, utvrđivanju majčinstva i očinstva i postupcima oduzimanja poslovne sposobnosti i postavljanja staraoca.
Nadležni sud brak može razvesti na osnovu zahtjeva za sporazumni razvod braka i to ako je od sklapanja braka proteklo najmanje šest mjeseci, ako postoji sporazum bračnih partnera sklopljen u postupku posredovanja u vezi maloljetne djece, ostvarivanja roditeljskog staranja itd.
Zanimljiv je i podatak da najčešće “pucaju” tinejdžerski brakovi, odnosno bračne zajednice koje su sklopljene, uvjetno rečeno, u doba nezrelosti. Mladalačku zaljubljenost i bezbrižnost ubrzo mijenja borba za egzistenciju, a u takvim okolnostima mnogo je onih koji se nisu najadekvatnije snašli.
Različita iskustva
Iskustva su različita, a U. I. navodi kako je prije stupanja u brak bila u vezi tek četiri mjeseca.
– Razlog za raspad mog braka je loša komunikacija. U posljednje vrijeme smo sve više šutjeli, bili bez ikakve komunikacije. Naš brak trajao je 15 mjeseci, a smatram kako je glavni razlog razvoda činjenica što se nismo bolje upoznali prije vjenčanja – kazala nam je U. I.
Izazovi novog doba, moderne tehnologije, društvene mreže, u posljednje vrijeme itekako kumuju bračnim razmiricama, koje za posljedicu imaju raspad braka.
– Razveo sam se jer sam sasvim slučajno otkrio da me supruga vara preko Facebooka. Jednog dana pročitao sam poruku njenog ljubavnika koja je stigla na Facebook, nakon koje je razvod bio neminovan – kaže Z. N.
Mladić N. P., koji je u brak stupio zbog rođenja djeteta, navodi kako je očekivao da će bračna zajednica funkcionirati.
– Ispostavilo se da brak nije funkcionirao od samog početka. Naša različitost išla je do te mjere da mi je supruga gledala na vrijeme koje nisam provodio u kući. Ukoliko bih ostajao koju minutu duže, počelo se analizirati gdje sam bio i šta sam radio. Nisam mogao trpjeti takav presing i odlučio sam se na razvod braka – kaže N. P.
Zašto dolazi do nezadovoljstva u braku i razvoda braka ?
Kada se odnos između bračnih partnera u dužem vremenskom periodu odvija na zadovoljavajući način za oboje tada brak traje. S druge strane, nezadovoljstvo partnera međusobnim odnosom kroz duži vremenski period uvjetuje deterioraciju, osipanje vrijednosti zbog kojih su prvobitno i izabrali ići kroz život zajedno. Važno je uzeti u obzir činjenicu da se kroz protok vremena događa proces transformacije kod oba bračna partnera. Kako oni kao individue, tako i njihov međusobni odnos prolazi kroz konstantne tranzicije. Kada stupamo u prvi brak, naše iskustvo u bavljenju tim odnosom se temelji samo na blijedoj slici odnosa kojeg smo gledali kod naših roditelja kada smo odrastali. Gledali – ne znači i razumjeli ili bili u toj poziciji. U toj poziciji smo tek onda kada u braku trebamo riješiti neki stvarni problem, razumjeti neku situaciju, suočiti se s određenim poteškoćama koje se ne javljaju u očekivanom rasporedu.
Zbog čega je bitno razlikovati brak i bračnu zajednicu ?
Osobe mogu biti u braku bez da budu u bračnoj zajednici. Da bi postojala bračna zajednica mora postojati brak. Da bi postojao brak ne mora postojati i bračna zajednica. A zašto je ovo bitno? Pa, imovina stečena tokom trajanja braka neće biti bračna stečevina ako nije postojala i bračna zajednica (zajednica života ili “djeljenje stola i postelje”). To će biti posebna imovina. Zato se i kaže u zakonu da je bračna stečevina imovina koja je stečena radom bračnih partnera tokom trajanja bračne zajednice kao i prihodi iz te imovine.
Koliko iznosi cijene parnica za razvod braka u Bosni i Hercegovini ?
Postupak brakorazvodne parnice odvija se u etapama i u suštini može trajati od 30 dana do jedne godine – pojašnjava advokat Azur Prnjavorac. Etape brakorazvodne parnice odnose se na izradu tužbe za rastavu braka, pripremno sudsko ročište i glavno sudsko ročište i koštaju 360 KM po radnji, što je u skladu s advokatskom tarifom koja je određena i ujednačena na cijelom teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon podnošenja zahtjeva ili tužbe za razvod braka i podjele imovine, bračni partneri se prije sudskog ročišta moraju odlučiti o brizi nad djecom. Alimentacija na području Federacije Bosne i Hercegovine prosječno iznosi 250 KM mjesečno, ali ukoliko se ne postigne dogovor između bračnih partnera, odluku o visini alimentacije donosi nadležni sud u Bosni i Hercegovini.
Mladima je brak kao zajednica sve manje interesantan ?
No čini se da institucija braka i nema više vrijednost koju je imala prije nekoliko desetljeća u Bosni i Hercegovini, kada su se točno znale uloge muškarca i žene te kada je većina zbog tradicionalnog odgoja prihvaćala određena pravila. Brak je sve manje interesantan kao zajednica, naročito mlađoj generaciji, a to potkrepljuju istraživanja. ‘Smanjen je interes za brak kao zajednicu, naročito među mladima, a imamo podatke koji pokazuju da je svega 52 posto mlađih od 28 godina zainteresirano za sklapanje bračnih odnosa’, kaže advokat Prnjavorac. Prema nekim istraživanjima iz susjednih zemalja, razlozi nezainteresiranosti za brak kao instituciju su afirmacija u karijeri, a uz obitelj i brak se vezuju obaveze. ‘Osim toga, pojavila se kohabitacija, zajednica u kojoj partneri žive zajedno bez registracije u Općini, koja se može lako razvrgnuti i koja je postala supstitut za brak’, dodaje advokat Prnjavorac. Nije onda teško za pretpostaviti da će stopa razvoda u Bosni i Hercegovini i dalje rasti, čemu u prilog ide teška ekonomska situacija, zbog koje odnosi postaju netrpeljivi i iritabilni, ali i utjecaji sa Zapada.
Kako se vrši podjela imovine u Bosni i Hercegovini ?
Posebna imovina je ona koju je bračni partner stekao prije sklapanja braka, a zajednička je ona imovina koju su bračni partneri stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice. Podjela zajedničke imovine je utvrđivanje suvlasničkog udjela svakog bračnog partnera u zajedničkoj imovini. Bračni partneri mogu zaključiti sporazum o podjeli zajedničke imovine pred notarom u BiH, a ako se bračni partneri ne mogu dogovoriti, podjelu vrši nadležni sud u Bosni i Hercegovini. Imovinsko-pravni odnosi bračnih partnera mogu se urediti predbračnim ili bračnim ugovorom, sačinjenim pred notarom u BiH. Bračni partneri ne mogu ugovoriti primjenu prava druge države na imovinsko-pravne odnose. Nakon podnošenja zahtjeva za razvod braka i podjele imovine, roditelji se prije sudskog ročišta moraju odlučiti za skrb nad djetetom te se dogovoriti o visini alimentacije. Ukoliko nije moguće postići dogovor, odluku na kraju donosi sud.
a Od 2602 rastavljenih brakova u Bosni i Hercegovini u 2015. godini, 107 trajalo je kraće od jedne godine, 334 braka su trajala od jedne do dvije godine, 307 je trajalo tri do četiri godine i 1861 brak je trajao pet i više godina. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, “najveći broj bračnih parova rastavi se poslije pet ili više godina braka.
a Razlozi su različiti. Najčešće se to odnosi na materijalne stvari i korist koju imaju bračni partneri. Onog trenutka kada to nestane, brak bude razoren. “Tu su i drugi izazovi poput siromaštva koje stvara uvjete da ljudi brzo gube povjerenje jedni u druge. Ako ne možete osigurati svojoj obitelji standardne uvjete za život, onda nastaju problemi u obitelji
Nekada, i to ne baš tako davno, brak je predstavljao nešto sveto. Danas ga se uglavnom shvaća suviše olako. Tako broj sklopljenih brakova u Bosni i Hercegovini opada iz godine u godinu, dok je broj rastava u porastu.
U posljednje četiri godine u Bosni i Hercegovini godišnje oko dvije i pol hiljade bračnih parova sudski se razveli u Bosni i Hercegovini.
U Bosni i Hercegovini je slika malo drugačija
‘Glavni razlozi za razvod braka u Bosni i Hercegovini su nemogućnost zajedničkog života, nepomirljivi interesi, nespremnost na kompromis, nespremnost na uvažavanje tuđih potreba te još uvijek jako izražena podjela poslova na muške i ženske. Drugi razlog koji je kod nas, nažalost, jako prisutan je zlostavljanje, također jedan od indikatora tradicionalnog društva. Žene su doista zlostavljane, no kroz to prolaze i muškarci. Tako na devet zlostavljača ide jedna zlostavljačica. Takvo ponašanje također je povezano s tradicionalnim, patrijarhalnim oblicima ponašanja. Uz taj oblik ponašanja jako je povezan alkohol kao treći razlog razvoda braka. No njih je teško potpuno razlučiti. Na četvrtom mjestu je nevjera, puno rjeđi razlog nego što mislimo’, pojašnjava advokat Azur Prnjavorac, dodajući da u Bosni i Hercegovini još uvijek u velikoj mjeri postoji stroga podjela između muških i ženskih poslova.
Naime u modernom društvu muškarci više nisu hranitelji i žene ne pristaju na asimetričnu podjelu poslova. I dok se one puno bolje prilagođavaju novim uvjetima, neki muškarci malo teže prihvaćaju promjene jer smatraju da gube dio privilegija. Još uvijek nerado participiraju u kućanskim poslovima – takav je slučaj dosta čest i kada su muškarci nezaposleni, a žene rade. Naime ženu, kada dođe s radnog mjesta, čekaju i kućanski poslovi, pojašnjava advokat Prnjavorac. Razvod braka u Bosni i Hercegovini
Pet razloga zašto je bolji dobar razvod, od lošeg braka
Iako brojna istraživanja pokazuju da je razvod roditelja velika trauma za dijete, treba voditi računa i o trajnoj emocionalnoj šteti koju dijete trpi u domu s roditeljima koji ne mogu pronaći zajednički jezik, pet razloga zašto je bolji dobar razvod, od lošeg braka su:
Dva doma u kojima nema svađa
Ovo omogućava djeci da budu upravo to – djeca, a ne mirotvorci koji osluškuju razgovor i svađu roditelja, strepe od povišenih tonova ili osjećaju spektar negativnih osjećaja dok nemaju emotivnu zrelost za obradu istih. Zbog toga mogu kriviti sebe, osjećati stalnu nesigurnost…
Iako je odlazak u dva doma velika promjena, ako u njima nema svađa svakako će biti dugoročno bolja za djecu. Nemojte se zavaravati kako zbog toga djeca više pate, oni mogu žaliti za vremenom dok ste svi živjeli skupa, ali samo zato što su se priviknuli na loše i smatraju to normalnim.
Pozitivan primjer rada na vlastitoj sreći
Djeca koja su odrastala uz roditelje u nesretnom braku usvajaju vrijednosti iz odnosa koji su godinama gledali. Zbog toga i sami u budućnosti mogu tražiti sličnu dinamiku odnosa, smatrajući ju normalnom, ili pak tražiti partnere s istim manama kakve su imali njihovi roditelji, kako bi ih “ispravili“. Jedna od dužnosti roditelja je i učenje djeteta o tome da sam mora raditi na svojoj sreći i birati ono dobro za sebe, a ne postoji bolji način da im to pokažu nego vlastitim primjerom.
Stabilnija emotivna situacija
Stvari su komplicirane nekoliko mjeseci nakon razvoda braka i odvajanja, no većina obitelji ipak uspješno prođe kroz ovu prilagodbu te nađu novu viziju svakodnevice, čiji je temelj stabilnija emotivna situacija. Naravno, za tako nešto je potrebno da oba roditelja budu zreli i stavljaju dobrobit djece na prvo mjesto, odnosno da dijete ne pokušavaju “okrenuti” protiv drugog roditelja, kupovati ga poklonima…
Sretniji roditelji mogu pružiti više djeci
Frustriran, očajan, depresivan, ljut ili naprosto nesretan roditelj kao takav nema volje niti energije baviti se previše djetetom jer je opterećen svojim mukama – što je sasvim ljudski i prirodno. No ako takvi osjećaji traju u lošem odnosu, u svakom je slučaju nužno da roditelj pronađe vlastiti mir i sreću kako bi više mogao pružiti i samom djetetu.
Učenje o kompromisu
Nakon što vide roditelje kako se međusobno poštuju i dogovaraju nakon razvoda te se trude riješiti stvari koje moraju da bi situacija normalno funkcionirala, djeca uče da je kompromis bitan. Iako niti jedan razvod nije bez svojih izazova, preživljavanje njega važna je životna lekcija za sve sudionike, kao i da ljubavno odnosi ne utječu na ljubav koju roditelji imaju prema djeci.
Zatvorske zgrade na prostoru nekadašnjeg logora “Velika žica”
Jedna od prvih baraka na Golom otoku
Ostaci logora “Petrova rupa”
Danas na Goli otok dolaze samo rijetki turisti radoznali saznati više o povijesti Jugoslavije
Nekadašnji logorski kompleks
