Home Blog Page 17

Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima Republike Srpske

0

ZAKON O PRIVATIZACIJI DRŽAVNOG KAPITALA U PREDUZEĆIMA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik RS”, br. 51/2006, 1/2007, 53/2007, 41/2008, 58/2009, 79/2011 i 28/2013)

Član 1

Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak za prodaju i prenošenje državnog kapitala u preduzećima, koji je u svojini Republike Srpske (u daljem tekstu: državni kapital), u svojinu domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica (u daljem tekstu: privatizacija).

Član 2

Privatizacija je dio ukupne privredne i razvojne strategije i politike Republike Srpske, koja se sprovodi u cilju postizanja:

a) bržeg privrednog rasta u uslovima tržišne privrede,

b) očuvanja produktivne zaposlenosti i stvaranje uslova za nova radna mjesta,

v) tehnološke modernizacije privrede Republike Srpske,

g) uvođenje novih, modernih i efikasnih metoda menadžmenta u privredu Republike Srpske,

d) uključivanja privrede Republike Srpske i njenih preduzeća u razvojne tokove evropske i svjetske privrede, te u međunarodno tržište kapitala,

đ) podsticanja rasta preduzetništva u Republici Srpskoj,

e) podsticanja uključenja preduzetnika porijeklom iz Republike Srpske, koji poslovnu aktivnost obavljaju u inostranstvu u razvitak privrede Republike Srpske.

Član 3

Osnovni principi privatizacije su javnost i ravnopravnost učesnika.

Član 4

Predmet privatizacije su akcije i udjeli, kao i državni kapital u preduzećima koja se do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu konstituisala u skladu sa Zakonom o preduzećima, odnosno Zakonom o javnim preduzećima.

Član 5

Ovlašćeni prodavac državnog kapitala iz člana 4. ovog zakona je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske a.d. Banja Luka (u daljem tekstu: Banka).

Član 6

(1) Državni kapital u preduzećima iz oblasti proizvodnje i distribucije električne energije, naftne industrije, željezničkog saobraćaja, telekomunikacija, vodosnabdijevanja, rudarstva i šumarstva, javnih medija, igara na sreću, proizvodnje oružja, vojne opreme i ostalim preduzećima od strateškog značaja privatizuje se po posebnim privatizacionim programima koje donosi Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) uz saglasnost Narodne skupštine Republike Srpske.

(2) Izuzetno od odredbe člana 3. ovog zakona i odredbe stava (1) ovog člana, državni kapital u preduzećima iz stava 1. ovog člana može se privatizovati metodom neposrednog odabira kupca od strane Vlade i uz saglasnost Narodne skupštine Republike Srpske.

Član 7

(1) Posebnim privatizacionim programom može se predvidjeti ispunjavanje uslova koji kupci državnog kapitala treba da ispune u određenom roku, a tiču se:

a) programa zadržavanja postojećih i zapošljavanja novih radnika,

b) zadržavanja postojeće ili usvajanja nove djelatnosti,

v) povećanja osnovnog kapitala,

g) uvrštavanja akcija privatizovanog preduzeća na službeno berzansko tržište.

(2) Posebnim programom privatizacije za preduzeća iz člana 6. ovog zakona mogu se predvidjeti i posebni uslovi koje potencijalni kupci moraju ispuniti.

Član 8

(1) Predmet privatizacije na osnovu ovog zakona ne mogu biti prirodna bogatstva, dobra u opštoj upotrebi, objekti od opšteg kulturnog i istorijskog značaja, koja su preduzeću data na korišćenje.

(2) Status građevinskog i poljoprivrednog zemljišta utvrđuje se posebnim zakonima.

Član 8a

(1) Na osnovu evidencije o izvršenoj privatizaciji državnog kapitala u preduzećima po odredbama Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 24/98, 62/02, 38/03 i 109/05) i odredbama Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 14/98), Investicionorazvojna banka Republike Srpske a.d. Banja Luka, po zahtjevu preduzeća, izdaje uvjerenje u kojem se označavaju nepokretnosti, onako kako su u početnom bilansu stanja (program privatizacije) označene i iskazane u imovini preduzeća koje je bilo predmet izvršene privatizacije.

(2) Na osnovu uvjerenja iz stava 1. ovog člana, zemljišnoknjižne, katastarske dokumentacije i izvoda iz sudskog registra o osnivanju preduzeća, a po zahtjevu preduzeća, Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove sprovodi postupak i, nakon izvršenog uviđaja i izjašnjenja od strane lica geodetske struke u pogledu identifikovanja zemljišta ispod objekta i zemljišta neophodnog za redovnu upotrebu objekta, a po potrebi i izjašnjenja vještaka druge struke, donosi rješenje kojim se odlučuje o pravu svojine podnosioca zahtjeva na objektu koji je bio predmet privatizacije i na zemljištu neophodnom za redovnu upotrebu tog objekta.

(3) Stranke u ovom postupku su preduzeće iz stava 1. ovog člana i Pravobranilaštvo Republike Srpske.

(4) Pravosnažno rješenje iz stava 2. ovog člana Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove dostavlja nadležnom organu, koji je dužan to rješenje sprovesti u javnim evidencijama o nepokretnostima.

Član 9

Stanovi u državnom vlasništvu, poslovni prostori, garaže i druga državna imovina u Republici Srpskoj privatizuju se na osnovu posebnih zakona.

Član 10

(1) Sva preduzeća koja se privatizuju po odredbama ovog zakona registruju se u skladu sa Zakonom o preduzećima, odnosno Zakonom o javnim preduzećima.

(2) Akcije i udjeli koje čini državni kapital u Republici Srpskoj uključuju se u portfelj Akcijskog fonda Republike Srpske.

(3) Osnivanje i poslovanje Akcijskog fonda Republike Srpske reguliše se posebnim zakonom.

Član 11

(1) Kupci u postupku privatizacije mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica.

(2) Državni organi, organizacije i preduzeća iz Bosne i Hercegovine u kojima je državni kapital veći od 25 procenata ukupnog kapitala, kao i domaća fizička i pravna lica koja nisu izmirila poreske obaveze, ne mogu biti kupci u postupku privatizacije.

Član 12

Sredstvo plaćanja u postupku privatizacije je novac.

Član 13

(1) U postupku privatizacije državnog kapitala Fondu penzijskoinvalidskog osiguranja pripada deset procenata državnog kapitala, a Fondu za restituciju pet procenata državnog kapitala.

(2) Odluku o prenosu državnog kapitala na fondove iz stava 1. ovog člana donosi Banka.

(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, prilikom privatizacije preduzeća u kojima je vrijednost državnog kapitala do 300.000 KM, deset procenata od postignute prodajne cijene Banka prenosi Fondu penzijskoinvalidskog osiguranja Republike Srpske, a pet procenata Fondu za restituciju Republike Srpske.

(4) U slučaju privatizacije državnog kapitala društava koja su osnovana na imovini kupljenoj u postupku stečaja ne vrši se prenos na fondove.

Član 14

(1) Osnivanje i poslovanje Fonda za restituciju reguliše se posebnim zakonom.

(2) Akcijama namijenjenim Fondu za restituciju do njegovog osnivanja upravlja i raspolaže Vlada.

Član 15

(1) Metode privatizacije su:

a) prodaja akcija na berzi,

b) prodaja putem tendera,

v) prihvatanje javne ponude za preuzimanje,

g) neposredni odabir kupca,

d) prodaja zaposlenim u preduzeću (BbOR) i đ) kombinacija prethodnih metoda.

(2) Prodaja zaposlenim u preduzeću se vrši uz posebne podsticajne uslove, po odluci Vlade, koji se odnose na:

a) popust na utvrđenu prodajnu cijenu, koji se utvrđuje pojedinačno za svakog kupca, u procentu koji odgovara godinama radnog staža u preduzeću,

b) odgođeno plaćanje, najviše na period do 20 godina.

(3) Neposredni odabir kupca od strane Vlade i uz saglasnost Narodne skupštine Republike Srpske, kao metod privatizacije može se koristiti samo za preduzeća iz člana 6. ovog zakona.

(4) Prodajnu cijenu za preduzeća iz stava 3. ovog člana utvrđuje Vlada, polazeći od finansijskog, kadrovskog i tehničko-tehnološkog stanja preduzeća i uvažavanja od strane kupca, sljedećih uslova:

a) zadržavanje i obezbjeđenje obavljanja pretežne djelatnosti u okviru registrovane djelatnosti preduzeća kao i proširenje djelatnosti,

b) broj zaposlenih radnika, odnosno zbrinjavanje viška radnika u skladu sa važećim propisima i

v) potrebno investiciono ulaganje.

(5) U postupku privatizacije vlasnici kapitala mogu udruživati pakete akcija.

Član 16

(1) Preduzeća koja su predmet privatizacije mogu izvršiti finansijsko restrukturisanje duga u skladu sa ovim zakonom.

(2) Dug iz stava 1. ovog člana je ukupan dug preduzeća glavnica i kamata (u daljem tekstu: dug) prema povjeriocima nastao po osnovu:

a) poreza iz člana 2. Zakona o poreskom postupku Republike Srpske,

b) obaveza prema budžetu Republike Srpske po svim drugim osnovama,

v) kredita i ostalih dugovanja prema JP “Robne rezerve Republike Srpske” a.d. Banja Luka.

(3) Povjerilac iz stava 2. t. a) i b) ovog člana je Ministarstvo finansija Republike Srpske.

(4) Poreska uprava dostavlja Ministarstvu finansija usaglašene podatke o potraživanjima povjerilaca za dug nastao po osnovu tačke a) ovog člana.

Član 16a https://www.anwalt-bih.de

Finansijsko restrukturisanje duga preduzeća vrši se konverzijom duga u akcije preduzeća.

Član 16b

(1) Odluku o namjeri restrukturisanja duga (u daljem tekstu: odluka) donosi preduzeće uz saglasnost nadležnog organa upravljanja u preduzeću.

(2) Uz odluku, preduzeće dostavlja Banci program finansijskog restrukturisanja (u daljem tekstu: program).

(3) Banka svojim internim aktom propisuje sadržaj programa u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Banka dostavlja Vladi program sa mišljenjem o prihvatljivosti restrukturisanja radi donošenja konačne odluke.

Član 16v

(1) Nakon donošenja odluke Vlade, organi upravljanja u preduzeću sazivaju skupštinu društva radi donošenja odluke o povećanju kapitala konverzijom duga u akcije preduzeća u skladu sa važećim zakonskim propisima.

(2) U slučaju da skupština društva ne donese odluku o povećanju kapitala konverzijom duga u akcije preduzeća, odluka Vlade prestaje da važi.

Član 16g

(1) Akcije koje Republika Srpska stiče u postupku konverzije uključuju se u portfelj Akcijskog fonda Republike Srpske, osim akcija vanbudžetskih fondova i Direkcije za robne rezerve, koje pripadaju istim.

(2) Nakon promjene vlasništva u Centralnom registru, Banka pristupa prodaji državnog kapitala predviđenim metodama, u skladu sa ovim zakonom.

(3) Upisom vlasništva u Centralnom registru i zaključenim sporazumom između povjerilaca i preduzeća prestaju potraživanja povjerilaca koja su predmet konverzije.

Član 16d

Sticalac akcija, u smislu ovog zakona, oslobođen je obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje u skladu sa važećim zakonskim propisima koji regulišu navedenu oblast.

Član 16đ

(1) Iznos duga koji je predmet konverzije ne podliježe ograničenjima vezanim za visinu osnovnog kapitala u preduzeću.

(2) Konverzijom duga u akcije preduzeća državni kapital u preduzećima iz člana 6. ovog zakona ne može biti manji od 50% + jedne akcije.

Član 17

(1) U roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona Vlada će donijeti:

a) Pravila tenderske prodaje,

b) Pravila prodaje na berzi,

v) Pravila prihvatanja javne ponude za preuzimanje,

g) Pravila prodaje zaposlenim u preduzećima.

(2) Do donošenja akata iz prethodnog stava ovog člana primjenjivaće se opšta akta koje je donijela Direkcija za privatizaciju, izuzev odredbi koje su u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 18

(1) Izuzetno od odredbe člana 5. ovog zakona, Direkcija za privatizaciju (u daljem tekstu: Direkcija) je ovlašćeni prodavac državnog kapitala do registracije Akcijskog fonda Republike Srpske, a najkasnije do 30. juna 2007. godine.

(2) O prestanku rada Direkcije odlučiće Vlada, a prava i obaveze zaposlenih u Direkciji rješavaće se u skladu sa propisima o radnim odnosima.

(3) Nadležnosti nad svim započetim, a nedovršenim postupcima privatizacije, po prestanku rada Direkcije prenose se na Banku.

(4) Pojedinačna akta Direkcije, u dijelu, kojima je odlučivano o metodu privatizacije državnog kapitala, a koja do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu izvršena prestaju da važe.

(5) Struktura i vrijednost osnovnog kapitala preduzeća koja nije utvrđena do dana stupanja na snagu ovog zakona utvrdiće se odgovarajućim aktom ovlašćenog prodavca.

(6) Primopredaja dokumentacije između Direkcije i Banke vršiće se na osnovu posebne odluke Vlade.

(7) Imovinom Direkcije, po njenom prestanku, raspolaže Republika Srpska u skladu sa odlukama Vlade.

Član 18a

Postupci koji su početi, a nisu pravosnažno okončani do stupanja na snagu ovog zakona, završiće se prema odredbama ovog zakona, ukoliko je to za stranku povoljnije.

Član 19

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 24/98, 62/02, 38/03, 65/03 i 109/05).

Član 20

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Samostalni član Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima

(“Sl. glasnik RS”, br. 1/2007)

Član 3

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a primjenjivaće se od 1. januara 2007. godine.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima

(“Sl. glasnik RS”, br. 53/2007)

Član 3

U slučaju da ovaj zakon sadrži drugačija rješenja u odnosu na druge zakone, primjenjivaće se odredbe ovog zakona.

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o preuzimanju akcionarskih društava Republike Srpske

0

ZAKON O PREUZIMANjU AKCIONARSKIH DRUŠTAVA REPUBLIKE SRPSKE

(“Sl. glasnik REPUBLIKE SRPSKE “, br. 65/2008, 92/2009, 59/2013 i 19/2019 – odluka US)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se postupak preuzimanja akcionarskih društava, uslovi za davanje ponude za preuzimanje, prava i obaveze učesnika u postupku, kao i nadzor nad sprovođenjem postupka preuzimanja akcionarskih društava.

Član 2

(1) Pojedini izrazi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) emitent je akcionarsko društvo koje je osnovano ili emituje akcije javnom ponudom u smislu Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, kao i akcionarsko društvo nastalo u postupku svojinske transformacije u smislu zakona kojim se uređuje privatizacija državnog kapitala u preduzećima, koje je predmet preuzimanja,

b) ponuda za preuzimanje emitenta je javna ponuda za kupovinu svih akcija emitenta s pravom glasa, uz uslove i na način određen ovim zakonom,

v) ponudilac je fizičko ili pravno lice koje je u skladu s ovim zakonom obavezno da objavi ponudu za preuzimanje ili namjerava da izvrši preuzimanje i objavi ponudu za preuzimanje iako to nije obavezno u skladu s ovim zakonom,

g) sticalac je fizičko ili pravno lice koje stiče ili je steklo akcije emitenta koje daju pravo glasa,

d) akcije s pravom glasa su sve akcije emitenta emitovane s pravom glasa, nezavisno od toga da li je to pravo ograničeno i

đ) akcije su akcije stečene upisom prenosa akcija na račun sticaoca u Centralnom registru hartija od vrijednosti (u daljem tekstu: Registar).

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. tačka a) ovog člana pod emitentom se ne podrazumijeva zatvoreni investicioni fond osnovan u skladu sa propisima kojima se uređuje osnivanje i poslovanje investicionih fondova.

Član 3

Načela u postupku preuzimanja:

a) svi akcionari emitenta na koje se odnosi ponuda za preuzimanje imaju ravnopravan položaj u postupku preuzimanja,

b) akcionarima emitenta na koje se odnosi ponuda mora se obezbijediti dovoljno informacija i vremena za odlučivanje o ponudi,

v) uprava emitenta dužna je da postupa u najboljem interesu emitenta i ne smije da utiče na donošenje odluke o prihvatanju ponude,

g) ponudilac i emitent dužni su da sprovedu postupak preuzimanja u što kraćem roku, a emitent ne smije duže vrijeme od predviđenog biti ograničen u svom poslovanju,

d) trgovanje hartijama od vrijednosti ponudioca, emitenta i drugih učesnika u ponudi za preuzimanje ne smije izazvati poremećaj na tržištu i

đ) ponudilac je obavezan da prije podnošenja zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude obezbijedi sredstva za plaćanje akcija koje su predmet ponude.

II – OBJAVLjIVANjE PONUDE I KONKURENTSKA PONUDA

Član 4

(1) Lice koje neposredno ili posredno putem zajedničkog djelovanja stekne akcije emitenta kojima, zajedno s akcijama koje već ima, prelazi procenat od 30% od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa, izuzimajući akcije emitovane s pravom glasa koje su u posjedu emitenta (sopstvene akcije), obavezno je da o sticanju odmah obavijesti emitenta, Komisiju za hartije od vrijednosti Republike Srpske (u daljem tekstu: Komisija), berzu i javnost, te objavi ponudu za preuzimanje, pod uslovima i na način određen ovim zakonom.

(2) Lice koje je na osnovu ponude za preuzimanje steklo manje od 75% od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa, u slučaju daljeg sticanja akcija istog emitenta, neposredno ili posredno putem zajedničkog djelovanja obavezno je da objavi ponudu za preuzimanje.

(3) Ako je lice koje je na osnovu ponude za preuzimanje steklo 75% ili više od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa, a naknadno otuđilo akcije emitenta tako da ponovo ima manje od 75% od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa, u slučaju daljeg sticanja akcija istog emitenta pod uslovima iz stava 1. ovog člana, obavezno je da objavi ponudu za preuzimanje.

(4) Obavještenje iz stava 1. ovog člana i člana 5. stav 2. ovog zakona mora sadržavati podatke iz člana 13. stav 1. t. a), b), v), g) i đ) ovog zakona, te izjavu ponudioca da će u zakonom propisanom roku objaviti ponudu za preuzimanje. Obavještenje se objavljuje na način propisan ovim zakonom.

(5) Obaveza obavještavanja iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način primjenjuje se uvijek kad za ponudioca nastane obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje.

(6) Posrednim sticanjem akcija emitenta, u smislu ovog člana, smatra se sticanje kontrole u smislu člana 30. ovog zakona.

Član 5

(1) Lice koje nije obavezno da objavi ponudu za preuzimanje u skladu sa odredbama ovog zakona, a namjerava da izvrši preuzimanje, ponudu za preuzimanje može objaviti samo pod uslovima i na način određen ovim zakonom.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, lice koje namjerava izvršiti preuzimanje obavezno je da o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje obavijesti emitenta, Komisiju, berzu i javnost.

(3) Obavještavanjem javnosti o namjeri iz stava 2. ovog člana za lice koje namjerava da izvrši preuzimanje nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom.

Član 6

(1) Nije dozvoljena ponuda ili opšta ponuda upućena akcionarima emitenta s ciljem sticanja akcija emitenta s pravom glasa ako nakon takvog sticanja nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje.

(2) Nije dozvoljen javni ili drugi poziv upućen akcionarima emitenta na davanje ponude s ciljem sticanja akcija emitenta s pravom glasa, ako tim sticanjem nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje.

Član 7

Dok ponudilac ne sprovede postupak preuzimanja u skladu sa odredbama ovog zakona, njegove akcije i akcije lica koja s njim zajednički djeluju ne daju pravo glasa.

Član 8

(1) Sticalac nije obavezan da objavi ponudu za preuzimanje ako:

a) stekne akcije emitenta nasljeđivanjem,

b) stekne akcije emitenta diobom zajedničke imovine bračnih drugova,

v) stekne akcije emitenta na osnovu ugovora o poklonu zaključenog između roditelja i djece, poklonodavca i unuka, bračnih drugova i srodnika u pobočnoj liniji zaključno do drugog stepena,

g) stekne akcije emitenta prilikom povećanja osnovnog kapitala u postupku emisije novih akcija, a skupština emitenta na kojoj se donosi odluka o povećanju osnovnog kapitala odobri da sticalac može steći akcije s pravom glasa bez obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, ako bi tim sticanjem za sticaoca nastala obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje,

d) stekne akcije emitenta u postupku emisije na osnovu korišćenja prava preče kupovine,

đ) stekne akcije emitenta kao stečajnog dužnika u stečajnom postupku,

e) stekne akcije emitenta postupkom naplate potraživanja obezbijeđenog založnim pravom pod uslovom da predmetne akcije proda u roku od godinu dana od dana sticanja,

ž) stekne akcije emitenta u postupku spajanja preduzeća,

z) stekne akcije promjenom oblika organizovanja preduzeća,

i) stekne akcije emitenta kupovinom u procesu svojinske transformacije pod uslovom da prethodno nije sticao akcije posredstvom berze ili zaključenjem blok posla,

j) stekne akcije emitenta, a ostane nepromijenjen procenat od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa u vlasništvu sticaoca i lica sa kojima zajednički djeluje,

j1) je udio glasačkih prava drugog akcionara ili drugih akcionara koji zajednički djeluju prema emitentu, stečen na osnovu sprovedenog postupka preuzimanja, veći od udjela u glasačkim pravima sticaoca i

k) ako je to utvrđeno posebnim propisom ili je takvim propisom sticalac ograničen u sticanju akcija emitenta.

(2) Odobrenje iz stava 1. tačka g) ovog člana skupština emitenta daje tročetvrtinskom većinom glasova prisutnih ili predstavljenih akcionara, uključujući glasove akcionara koji su se opredijelili da glasaju pisanim putem na skupštini, ne računajući glasove sticalaca i lica koja s njima zajednički djeluju.

(3) Ako lice koje stekne akcije na način iz stava 1. ovog člana dalje stiče akcije istog emitenta, obavezno je da objavi ponudu za preuzimanje.

Član 9

(1) Berzanski posrednik, kao sticalac, nije obavezan da objavi ponudu za preuzimanje ako stekne akcije emitenta po osnovu dilerskog posla, posla podrške tržištu (market makinga) ili preuzimanja emisije (underwritinga), pod uslovom da ih proda u roku od šest mjeseci od dana nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje.

(2) O izvršenom sticanju, odnosno prodaji hartija od vrijednosti u smislu stava 1. ovog člana berzanski posrednik obavezan je da obavijesti Komisiju, berzu i emitenta u roku od sedam dana od dana sticanja, odnosno izvršene prodaje.

Član 10

(1) Ponudu za preuzimanje i svaku izmjenu ponude ponudilac je obavezan da objavi najmanje u jednim dnevnim novinama koje se redovno prodaju na cijelom području Republike Srpske, u tiražu koji nije manji od 5.000 primjeraka, a u roku od sedam dana od dana prijema rješenja iz člana 22. stav 2. i člana 23. stav 4. ovog zakona.

(2) Nakon objavljivanja ponude, ponudilac može dodatno da objavljuje ponudu isključivo u tekstu koji je odobrila Komisija, sa obaveznom naznakom datuma isteka roka važenja ponude.

(3) Ponudu za preuzimanje i svaku izmjenu ponude ponudilac je obavezan da dostavi emitentu, Registru, berzi i drugom uređenom javnom tržištu na kojem se trguje akcijama emitenta, najkasnije istog dana kad oglašivačima daje narudžbe za objavljivanje.

(4) Rok važenja ponude računa se od dana objavljivanja.

(5) Valjana je i ponuda objavljena nakon isteka roka za objavljivanje.

(6) Akcionaru koji to zahtijeva emitent je obavezan dati sve informacije kojima raspolaže u vezi s ponudom za preuzimanje.

Član 11

(1) Konkurentska ponuda za preuzimanje je ponuda koju po višoj cijeni u odnosu na cijenu iz ponude može dati svako pravno ili fizičko lice, u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Lice koje objavljuje konkurentsku ponudu za preuzimanje obavezno je da o namjeri objavljivanja konkurentske ponude za preuzimanje obavijesti emitenta, Komisiju, berzu i javnost, te da podnese Komisiji zahtjev za odobrenje objavljivanja konkurentske ponude u roku od sedam dana od dana objavljivanja ponude za preuzimanje.

(3) Obavještavanjem javnosti o namjeri iz stava 2. ovog člana za ponudioca nastaje obaveza objavljivanja konkurentske ponude za preuzimanje pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom.

(4) Komisija će o zahtjevu ponudioca iz stava 2. ovog člana donijeti rješenje u roku od sedam dana od dana prijema urednog zahtjeva.

(5) Konkurentska ponuda za preuzimanje može se objaviti samo nakon objavljivanja ponude i najkasnije deset dana prije isteka roka važenja ponude za preuzimanje.

Član 12

(1) Objavljenu ponudu za preuzimanje ponudilac može povući u slučaju:

a) konkurentske ponude za preuzimanje i

b) stečaja emitenta.

(2) Odredbe stava 1. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju na povlačenje konkurentske ponude.

(3) Povlačenje ponude za preuzimanje ponudilac mora objaviti na način propisan za objavljivanje ponude za preuzimanje, najkasnije pet dana prije isteka roka važenja ponude za preuzimanje i o njenom povlačenju bez odgađanja obavijestiti emitenta, Komisiju, berzu i Registar.

III – SADRŽAJ I USLOVI PONUDE ZA PREUZIMANjE

Član 13

(1) Ponuda za preuzimanje sadrži:

a) firmu, sjedište i poslovnu adresu emitenta,

b) osnovni kapital emitenta, klasu, broj i nominalnu vrijednost akcija emitenta,

v) firmu, sjedište i poslovnu adresu, odnosno ime i prezime i adresu ponudioca i lica s kojima ponudilac zajednički djeluje,

g) sve podatke, uključujući broj glasova u apsolutnom i procentualnom iznosu, o svim akcijama emitenta koje pripadaju ponudiocu, uključujući i akcije lica s kojima ponudilac zajednički djeluje,

d) jasnu i nedvosmislenu izjavu da se ponuda daje svim akcionarima emitenta koji su vlasnici akcija s pravom glasa, te da se ponudilac obavezuje da kupi sve akcije s pravom glasa, pod propisanim i objavljenim uslovima,

đ) cijenu koju se ponudilac obavezuje da plati po akciji, uz obrazloženje načina njenog utvrđivanja,

e) rok i način plaćanja, kao i podatke o načinu obezbjeđenja sredstava za plaćanje akcija na koje se odnosi ponuda za preuzimanje,

ž) način raspodjele akcija deponovanih u postupku preuzimanja emitenta na ponudioca i lica koja zajednički djeluju s njim u postupku preuzimanja,

z) firmu, sjedište i poslovnu adresu berzanskog posrednika ponudioca,

i) rok važenja ponude,

j) detaljna uputstva o načinu i posljedicama deponovanja akcija, te drugim pravima i obavezama akcionara koji deponuju akcije, a posebno pravo akcionara da povlačenjem deponovanih akcija odustane od prihvatanja ponude za preuzimanje,

k) planove, ciljeve i namjere ponudioca i njegove namjere u vezi sa emitentom koji se preuzima u slučaju uspjeha javne ponude i moguće posljedice izvršenja planova na politiku zapošljavanja i promjene u vezi sa mjestima u kojima društvo obavlja djelatnost,

l) izjavu o postojanju, kao i sadržaj sporazuma s članovima uprave ako postoji i

lj) ostale uslove ponude određene ovim zakonom ili propisima Komisije.

(2) Uz ponudu koju dostavlja Komisiji ponudilac je obavezan da priloži u originalu ili ovjerenoj fotokopiji sljedeće isprave:

a) izvod iz sudskog registra ako je ponudilac pravno lice, odnosno ovjerenu fotokopiju lične karte ako je ponudilac fizičko lice;

b) isprave o pravnom poslu kojim su stečene akcije emitenta u periodu od godinu dana prije dana nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, a u slučaju sticanja akcija emitenta suprotno odredbama člana 25. ovog zakona, i isprave o tom pravnom poslu;

v) bankarsku garanciju ili ugovor o kreditu ili ugovor o otvaranju namjenskog računa sa dokazom o uplati sredstava, za namjenu plaćanja akcija;

g) ugovor sa Registrom o deponovanju akcija;

d) ugovor ili drugu odgovarajuću ispravu o posredovanju, odnosno zastupanju u postupku preuzimanja akcionarskog društva, s tim da punomoćnik može biti advokat ili pravno lice ovlašćeno za poslovanje sa hartijama od vrijednosti;

đ) izjavu o postojanju / nepostojanju lica sa kojima zajednički djeluje prema emitentu, uz navođenje tih lica ukoliko postoje i sporazum o načinu raspodjele akcija deponovanih u postupku preuzimanja emitenta na lica koja zajednički djeluju u istom postupku;

e) potvrdu berze ili drugog uređenog tržišta o prosječnoj cijeni iz člana 15. stav 4. ovog zakona;

ž) prethodnu saglasnost nadležnog organa, u slučajevima kada je to propisano;

z) ukoliko je ponudilac pravno ili fizičko lice sa sjedištem, odnosno prebivalištem ili trajnim boravištem u inostranstvu: https://www.anwalt-bih.de

1) izjavu kojom imenuje punomoćnika (firma, sjedište, poslovna adresa, odnosno ime i prezime i adresa) za dostavu pismena u Republici Srpskoj, s tim da punomoćnik može biti advokat ili pravno lice ovlašćeno za poslovanje s hartijama od vrijednosti,

2) izvod iz sudskog registra ili drugog odgovarajućeg registra iz kojeg je vidljiv organizacioni oblik, sjedište, poslovna adresa, popis lica ovlašćenih za zastupanje, ne stariji od 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva za izdavanje prethodne saglasnosti, preveden od ovlašćenog sudskog tumača na jedan od službenih jezika koji su u upotrebi u Republici Srpskoj;

i) dokaz o uplati naknade Komisiji i

j) ostalu dokumentaciju po zahtjevu Komisije.

(3) Za istinitost, tačnost i potpunost podataka objavljenih u ponudi za preuzimanje odgovorna su sva lica koja su učestvovala u izradi ili pripremi ponude za preuzimanje.

(4) Za štetu koja je nastala zbog neistinitih, netačnih i nepotpunih podataka u ponudi za preuzimanje solidarno su odgovorna lica iz stava 3. ovog člana.

Član 14

(1) Rok važenja ponude za preuzimanje je 30 dana od dana objavljivanja. U slučaju objavljivanja konkurentskih ponuda, ponudilac može produžiti rok ponude za preuzimanje sve do isteka roka važenja konkurentskih ponuda.

(2) U slučaju objavljivanja izmjene ponude za preuzimanje, rok važenja ponude produžava se za deset dana, s tim da ukupan rok važenja ponude ne može biti duži od 60 dana, osim u slučaju produženja roka zbog objavljivanja konkurentskih ponuda.

Član 15

(1) Ponuđena cijena ne može biti niža od najviše cijene po kojoj je ponudilac ili lice koje s njim zajednički djeluje steklo akcije s pravom glasa u periodu od godinu dana prije dana nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, ako je ispunjen kriterijum likvidnosti.

(2) Ako je ponuđena cijena iz stava 1. ovog člana niža od prosječne cijene ostvarene na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu, ponudilac mora ponuditi najmanje prosječnu cijenu ostvarenu na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu.

(3) Ako ponudilac ili lice s kojim zajednički djeluje nije u periodu od godinu dana prije dana nastanka obaveze steklo akcije emitenta koje su predmet ponude, cijena u ponudi ne smije biti niža od prosječne cijene ostvarene na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu.

(4) Prosječna cijena akcija na berzi ili drugom uređenom tržištu izračunava se kao ponderisana aritmetička sredina zaključnih cijena u posljednjih šest mjeseci prije nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje ako je ispunjen kriterijum likvidnosti.

(4a) Kriterijum likvidnosti iz stava 4. ovog člana ispunjen je u slučaju da je u tom periodu obim prometa akcijama te klase na tržištu hartija od vrijednosti predstavljao najmanje 3% ukupnog broja emitovanih akcija te klase i da je najmanje u tri mjeseca tog perioda ostvareni obim prometa iznosio najmanje 1% ukupnog broja emitovanih akcija te klase na mjesečnom nivou, izuzimajući ponude za preuzimanje i blok poslove.

(4b) U slučaju da akcije emitenta nisu likvidne u skladu sa stavom 4a. ovog člana, ponudilac je obavezan da u ponudi za preuzimanje akcionarima kao najmanju ponudi najvišu od sljedećih vrijednosti:

a) cijenu iz stava 1. ovog člana ili

b) knjigovodstvenu vrijednost akcija s pravom glasa, utvrđenu na dan posljednjeg godišnjeg finansijskog izvještaja.

(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, u slučaju da je ponudilac stekao akcije u postupku emisije, prosječna cijena akcija na berzi ili drugom uređenom tržištu izračunava se kao ponderisana aritmetička sredina zaključnih cijena u posljednjih šest mjeseci prije dana donošenja odluke o emisiji.

(6) Ako ponudilac ili lice s kojim zajednički djeluje, suprotno odredbama člana 25. ovog zakona, stekne akcije s pravom glasa, po cijeni višoj od cijene utvrđene na način iz st. 1. do 4. i 4b ovog člana, obavezan je da u ponudi za preuzimanje ponudi veću cijenu.

(7) U slučajevima u kojima su ostvareni elementi manipulacije na tržištu hartija od vrijednosti, zaključne cijene ostvarene manipulativnim transakcijama ne uzimaju se u obzir prilikom izračunavanja prosječne cijene ostvarene na berzi ili drugom uređenom tržištu u smislu stava 4. ovog člana.

(8) Ako ponudilac ili lice koje s njim zajednički djeluje u roku od godinu dana od dana isteka roka trajanja ponude za preuzimanje stekne akcije emitenta koje su bile predmet ponude po cijeni koja je veća od cijene iz ponude, obavezan je da akcionarima koji su prihvatili ponudu za preuzimanje isplati razliku u cijeni u roku od 30 dana od dana sticanja.

(9) Ukoliko ponudilac ili lice koje s njim zajednički djeluje ne postupi u skladu sa stavom 8. ovog člana, svaki akcionar emitenta koji je prihvatio ponudu za preuzimanje ima pravo da putem suda zahtijeva naplatu utvrđene razlike.

Član 16

(1) Rok plaćanja određuje se u danima, računajući od dana isteka roka važenja ponude i ne može biti duži od deset dana od posljednjeg dana ponude. Ponudilac ne smije plaćati akcije prije isteka roka važenja ponude.

(2) Za svaku deponovanu akciju iste klase ponudilac mora platiti istu cijenu.

(3) Ako ponudilac povećava ponuđenu cijenu, mora obezbijediti sredstva za uvećanu vrijednost potrebnu za plaćanje svih akcija na koje se odnosi ponuda za preuzimanje u skladu sa članom 20. ovog zakona.

Član 17

(1) Akcionar prihvata ponudu za preuzimanje akcionarskog društva tako da do isteka važenja ponude akcije koje su predmet ponude za preuzimanje deponuje kod Registra.

(2) Akcionar može povući deponovane akcije ako ponudilac ne plati akcije u roku za plaćanje, te u slučaju podnošenja konkurentske ponude za preuzimanje. Povlačenje deponovanih akcija smatra se odustajanjem od prihvatanja ponude.

(3) Akcionar ne može raspolagati akcijama koje je deponovao radi prihvatanja ponude.

Čl. 18-19

(brisano)

IV – OBAVEZE PONUDIOCA I EMITENTA

Član 20

(1) Prije podnošenja zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ponudilac je obavezan da ispuni jedan od uslova:

a) da na namjenski račun kod banke izdvoji novčana sredstva potrebna za plaćanje svih akcija na koje se odnosi ponuda za preuzimanje,

b) da sa bankom zaključi ugovor o kreditu za tu namjenu i

v) da priloži neopozivu bankarsku garanciju naplativu na prvi poziv u korist akcionara koji će deponovati svoje akcije.

(2) Kada ponudu za preuzimanje objavljuje banka, obezbjeđenje sredstava na način iz stava 1. ovoga člana obavezna je da ugovori sa drugom bankom.

(3) Rok trajanja bankarske garancije iz stava 1. ovog člana ne može biti kraći od 15 dana od posljednjeg dana roka za plaćanje akcija iz člana 16. stav 1. ovog zakona.

(4) Ponudilac može raspolagati novčanim sredstvima koja su radi obezbjeđenja isplate deponovanih akcija izdvojena na namjenski račun samo za isplatu deponovanih akcija. Ponudilac je obavezan da obezbijedi Komisiji uvid u stanje namjenskog računa.

(5) Po isteku roka za plaćanje ponudilac može sa namjenskog računa podići višak iznad sredstava potrebnih za plaćanje deponovanih akcija tek nakon što Komisija primi izvještaj o preuzimanju.

(6) O svakoj izmjeni uslova ugovora o namjenskom računu, kreditu ili uslova bankarske garancije ponudilac je obavezan da traži saglasnost Komisije uz dostavljanje primjerka izmjene ugovora, odnosno garancije.

(7) Komisija može propisati dodatne elemente i uslove koje mora imati ugovor o namjenskom računu, kreditu ili bankarskoj garanciji, kao i uslove koje moraju da ispunjavaju banke koje daju kredite ili garancije, radi obezbjeđenja sredstava iz stava 1. ovog člana.

Član 21

(1) Prije podnošenja zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje ponudilac je obavezan da sa Registrom zaključi ugovor o deponovanju akcija radi prihvatanja ponude za preuzimanje.

(2) Registar je obavezan da zaključi ugovor o deponovanju akcija u slučajevima utvrđenim ovim zakonom i drugim propisima.

(3) Prilikom zaključenja ugovora iz stava 1. ovog člana ponudilac je obavezan Registru dati sve podatke potrebne za pripremu i obavljanje poslova deponovanja akcija, te podatke o načinu na koji će ponuda biti objavljena.

(4) Svaku izmjenu ponude za preuzimanje ponudilac je obavezan bez odgađanja da dostavi Registru.

Član 22

(1) Ponudilac je obavezan da u roku od 30 dana od dana nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje podnese Komisiji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, kompletnu ponudu sa propisanim elementima i isprave iz člana 13. ovog zakona.

(2) Komisija će o zahtjevu ponudioca iz stava 1. ovog člana donijeti rješenje u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva.

(3) Ukoliko uz zahtjev za odobrenje ponude za preuzimanje nije podnesena uredna ili potpuna dokumentacija iz člana 13. ovog zakona, Komisija će ponudiocu dostaviti pisani zaključak o nedostacima koje je ponudilac obavezan da otkloni najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zaključka.

Član 23

(1) Ponudilac može Komisiji podnijeti zahtjev za odobrenje objavljivanja izmjene ponude za preuzimanje.

(2) Zahtjev za odobrenje izmjene ponude za preuzimanje može se odnositi samo na povećanje ponuđene cijene i produženje roka važenja ponude u slučaju iz člana 14. stav 1. ovog zakona.

(3) Izmjena ponude za preuzimanje mora biti objavljena najkasnije sedam dana prije isteka roka trajanja ponude za preuzimanje.

(4) Komisija će o zahtjevu ponudioca za odobrenje objavljivanja izmjene ponude za preuzimanje donijeti rješenje u roku od pet dana od dana prijema urednog zahtjeva.

(5) Komisija ne odgovara za tačnost i istinitost podataka navedenih u ponudi za preuzimanje.

Član 24

(1) Ponudilac ne može uslovljavati svoju ponudu za kupovinu akcija na koje se odnosi ponuda za preuzimanje.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana ponudilac može u ponudi navesti da neće kupiti akcije:

a) na kojima je zasnovan teret (založno pravo, pravo plodouživanja, zabrana raspolaganja i drugi tereti) i

b) koje će biti deponovane radi prihvatanja ponude za preuzimanje ako ukupan broj glasova koji daju deponovane akcije, zajedno s ukupnim brojem glasova s kojima ponudilac i lica koja s njim zajednički djeluju već raspolažu, ne prelazi 50% od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa, a u slučaju da ponudilac objavljuje ponudu u skladu sa članom 5. ovog zakona.

Član 25

(1) Od trenutka nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje do isteka roka važenja ponude, odnosno trenutka plaćanja deponovanih akcija akcije s pravom glasa koje su predmet ponude ponudilac ne smije sticati niti se smije obavezati da će ih sticati na drugi način, osim ponudom za preuzimanje.

(2) Od trenutka nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje do isteka roka važenja ponude, odnosno trenutka plaćanja deponovanih akcija ponudilac ne smije otuđivati niti se obavezivati da će otuđiti akcije koje daju pravo glasa u skupštini emitenta.

(3) Obaveze iz st. 1. i 2. ovog člana odnose se na sva lica koja zajednički djeluju.

Član 26

(1) Nakon što sticalac obavijesti emitenta o sticanju akcija zbog kojeg je obavezan da objavi ponudu za preuzimanje ili o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje, nadležni organi emitenta do završetka ponude za preuzimanje, odnosno do isteka roka za objavljivanje ponude za preuzimanje, ako ona nije objavljena:

a) ne mogu donijeti odluku o promjeni osnovnog kapitala emitenta, prestanku i promjeni oblika društva, te izmjenama i dopunama statuta,

b) ne mogu donijeti odluku o preduzimanju vanrednih poslova koji bi značajno promijenili stanje imovine ili obaveza društva i

v) ne mogu donijeti odluku o sticanju ili otuđivanju sopstvenih akcija.

(2) Sa obavještenjem iz stava 1. ovog člana uprava emitenta dužna je da odmah upozna radnike emitenta.

Član 27

(1) U roku od deset dana od dana objavljivanja ponude za preuzimanje uprava emitenta obavezna je da objavi obrazloženo mišljenje o ponudi za preuzimanje na internet stranici berze ili drugog uređenog tržišta na kojem kotiraju akcije emitenta.

(2) U svom mišljenju uprava emitenta obavezna je da izrazi stav prema ponudi za preuzimanje, a posebno u odnosu na:

a) cijenu koju se ponudilac obavezuje da plati po akciji,

b) planove, ciljeve i namjere ponudioca u vezi s društvom koje preuzima,

v) moguće posljedice izvršenja planova na politiku zapošljavanja i promjene u vezi sa mjestima u kojima društvo obavlja djelatnost i

g) izjavu o postojanju, kao i sadržaj njihovog sporazuma s ponudiocem ako postoji.

(2a) Prije objave mišljenja iz stava 1. ovog člana, uprava emitenta dužna je da mišljenje predoči radnicima, posredstvom oglasne ploče i da ih istovremeno obavijesti da u roku od tri dana od dana kada im je mišljenje predočeno imaju pravo da daju sopstveno mišljenje o ponudi za preuzimanje.

(2b) Ako uprava emitenta u roku iz stava 2a. ovog člana dobije mišljenje radnika o ponudi za preuzimanje, obavezna je da prilikom objave to mišljenje priloži zajedno sa svojim mišljenjem.

(2v) Ako mišljenje o ponudi za preuzimanje ili mišljenje radnika sadrži neistinite informacije ili informacije koje mogu da dovedu u zabludu, lica koja su radila ili učestvovala u izradi mišljenja biće akcionarima solidarno odgovorna za štetu, ako su znala ili trebalo da znaju da su te informacije neistinite ili mogu da dovedu u zabludu.

(2g) Mišljenje o ponudi za preuzimanje uprava emitenta obavezna je da dostavi Komisiji najkasnije narednog dana od dana kada je mišljenje objavljeno.

(3) Komisija može da propiše formu i ostale elemente sadržaja mišljenja iz stava 1. ovog člana.

V – ZAJEDNIČKO DJELOVANjE

Član 28

Lica djeluju zajednički:

a) ako su se izričito ili prećutno, pismeno ili usmeno sporazumjeli da zajednički djeluju u vezi sa sticanjem akcija emitenta ili u vezi sa ostvarivanjem prava glasa prema emitentu ili da onemoguće ponudiocu uspješnost ponude za preuzimanje,

b) ako jedno od njih drži akcije za račun drugog ili

v) ako ih povezuju okolnosti u vezi sa sticanjem akcija.

Član 29

(1) Pisani sporazum iz člana 28. tačka a) obavezno sadrži:

a) predmet sporazuma,

b) sporazumne strane,

v) pravni osnov zajedničkog djelovanja,

g) rok trajanja sporazuma i

d) način raspodjele akcija deponovanih u postupku preuzimanja emitenta na sporazumne strane.

(2) Uspostavljanje odnosa zajedničkog djelovanja sporazumom iz člana 28. tačka a) ovog zakona izjednačeno je sa sticanjem akcija s pravom glasa. Sporazum iz člana 28. tačka a) ovog zakona ponudilac može zaključiti i nakon što je obaveza nastala, a u cilju sprovođenja postupka preuzimanja.

(3) Ukoliko obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje nastane uspostavljanjem odnosa zajedničkog djelovanja sporazumom iz člana 28. tačka a) ovog zakona ili u slučaju kad jedno od lica koja zajednički djeluju stekne akcije tako da tim sticanjem nastane obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje, svako od tih lica obavezno je da objavi ponudu za preuzimanje pod uslovima i na način određen ovim zakonom, a smatra se da je obavezi objavljivanja ponude za preuzimanje udovoljeno ako ponudu objavi bilo koje od lica koja zajednički djeluju.

Član 30

(1) Pravna lica, odnosno fizička i pravna lica djeluju zajednički kad jedno od njih direktno ili indirektno kontroliše drugo lice, odnosno druga pravna lica.

(2) U smislu stava 1. ovog člana smatra se da fizičko ili pravno lice kontroliše pravno lice ako:

a) posjeduje direktno ili indirektno 30% i više akcija sa pravom glasa, odnosno udjela u osnovnom kapitalu pravnog lica i

b) ima pravo upravljanja poslovnom i finansijskom politikom pravnog lica na osnovu ovlašćenja iz sporazuma.

Član 31

(1) U smislu ovog zakona zajedničkim djelovanjem smatra se i ako je fizičko lice član upravnih i nadzornih organa pravnog lica, odnosno ako je zaposlen, profesionalno angažovan ili vrši određene dužnosti koje mu omogućavaju pristup informacijama interne prirode.

(2) Fizička i pravna lica djeluju zajednički ako su pod kontrolom trećeg lica ili su treća lica pod kontrolom članova iste grupacije na osnovu njihovog osnivanja ili sticanja kontrole u smislu člana 30. ovog zakona.

(3) Pravna lica djeluju zajednički ako ista fizička ili pravna lica posjeduju 25% i više akcija sa pravom glasa, odnosno udjela u osnovnom kapitalu tih pravnih lica.

(4) Smatra se da fizička lica djeluju zajednički ako su bračni drugovi ili ako su u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do drugog stepena zaključno.

(5) Fizičko lice djeluje zajednički sa pravnim licem ako je ono u odnosu iz stava 4. ovog člana sa fizičkim licem koje posjeduje 50% ili više akcija sa pravom glasa, odnosno udjela u osnovnom kapitalu pravnog lica.

(6) Pravna lica djeluju zajednički i u slučaju kada lica koja po ovom zakonu djeluju zajednički posjeduju 25% i više akcija sa pravom glasa, odnosno udjela u osnovnom kapitalu tih pravnih lica.

Član 31a

Pod okolnostima iz člana 28. tačka v) ovog zakona uzima se u obzir:

a) vrijeme ili period u kojem su sticali akcije emitenta,

b) mjesto i vrijeme davanja naloga za sticanje akcija emitenta,

v) način sticanja (u smislu vrste pravnog posla na osnovu kojeg su akcije stečene: poput blok poslova, korišćenjem uzajamnih obezbjeđenja plaćanja i slično),

g) vrijednost stečenih akcija,

d) mogućnost da kao sticaoci znaju ili su mogli da znaju za odluke drugih lica o kupovini, ako su ta lica zaposlena ili lica koja su članovi organa upravljanja ili nadzora u društvima koja djeluju zajednički ili članovi uprave ili upravljačkih i nadzornih organa koji djeluju zajednički sa društvima u kojima su članovi tih tijela,

đ) činjenice da su na skupštini akcionara emitenta zajednički predlagali imenovanje ili razrješenje članova organa društva ili druge odluke za koje je potrebna kvalifikovana većina u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje privrednih društava, a o čemu su na identičan način i glasali,

e) ostvarivanje glasačkih prava po osnovu organizovanog sakupljanja punomoćja čiji je cilj sticanje kontrole nad emitentom i

ž) druge okolnosti koje su dovele do sticanja akcija, a koje ukazuju na usklađenost u sticanju ili zajedničkoj namjeri lica.

Član 32

U slučaju zajedničkog djelovanja glasovi lica koja zajednički djeluju sabiraju se.

VI – DEPONOVANjE I PRENOS AKCIJA

Član 33

(1) Deponovanje akcija vrši se kod Registra, posredstvom berzanskog posrednika, preknjižavanjem sa računa akcionara na poseban račun otvoren za potrebe deponovanja akcija radi prihvatanja ponude za preuzimanje, s kojeg se vraćaju na račun akcionara u slučaju povlačenja deponovanih akcija.

(2) Akcionar prihvata ponudu, odnosno odustaje od ponude za preuzimanje tako što berzanskom posredniku predaje potpisan nalog za prihvatanje, odnosno odustajanje od ponude za preuzimanje, koji sadrži podatke o ponudi za preuzimanje, akcionaru i deponovanim akcijama.

(3) Sastavnim dijelom naloga za prihvatanje ponude za preuzimanje smatra se i ovlašćenje Registru da u ime i za račun akcionara uputi garantu pisani poziv za plaćanje na osnovu bankarske garancije.

Član 34

(1) Akcionar se ne može odreći prava na povlačenje deponovanih akcija.

(2) Ponudilac se ne može pozivati na akcionarevu izjavu o odricanju od prava na povlačenje deponovanih akcija.

Član 35

(1) Registar je obavezan da na svojoj internet stranici dnevno objavljuje podatke o broju deponovanih akcija u apsolutnom i procentualnom iznosu u odnosu na ukupan broj akcija s pravom glasa.

(2) Podatke o broju deponovanih akcija iz stava 1. ovog člana Registar dostavlja i berzi radi objavljivanja na internet stranici berze.

Član 36

(1) Obaveza ponudioca da plati cijenu za deponovane akcije nastaje istekom roka važenja ponude za preuzimanje, osim u slučajevima iz člana 12. i člana 24. stav 2. ovog zakona.

(2) Deponovane akcije ne mogu biti prenesene na račun ponudioca prije isteka roka važenja ponude i dok ne budu plaćene što, na osnovu potvrde banke o izvršenom plaćanju, utvrđuje Registar.

Član 37

Komisija može propisati pravila kojima će bliže urediti deponovanje, plaćanje i preuzimanje deponovanih akcija.

Član 38

(1) Nakon isteka roka važenja ponude za preuzimanje i nakon isteka roka za plaćanje, ponudilac je obavezan da u roku od sedam dana objavi izvještaj o preuzimanju na način propisan ovim zakonom za objavljivanje ponude za preuzimanje.

(2) Izvještaj o preuzimanju sadrži podatke o:

a) ponudiocu i emitentu,

b) načinu i datumu objavljivanja ponude za preuzimanje i njene izmjene,

v) broju deponovanih i preuzetih akcija i

g) broju akcija s pravom glasa emitenta, koje su u vlasništvu ponudioca nakon završetka postupka preuzimanja, uključujući i akcije s pravom glasa koje pripadaju licima koja s ponudiocem zajednički djeluju.

(3) Ako je ponuda uslovljena u skladu sa odredbom člana 24. stav 2. ovog zakona i ako u ponudi ne bude deponovan unaprijed utvrđen broj akcija, Registar je obavezan da odmah o tome, kao i o ukupnom broju deponovanih akcija, obavijesti svakog akcionara koji je deponovao akcije, Komisiju, berzu, emitenta i ponudioca.

Član 39

Ponudilac snosi sve troškove koji proizilaze iz ponude, bez obzira na rezultate preuzimanja, osim troškova prihvatanja ponude za preuzimanje, koje snose akcionari koji su prihvatili ponudu.

Član 40

(brisano)

VII – NADZOR

Član 41

(1) Emitenti, akcionari emitenta, poslovne banke, berzanski posrednik, berza, te ostala pravna i fizička lica dužni su da na zahtjev Komisije u postupku sprovođenja nadzora primjene ovog zakona Komisiji omoguće pristup u poslovne i druge prostorije, omoguće uvid i dostave traženu dokumentaciju, daju izjave i osiguraju odgovarajuće osoblje i druge uslove neophodne za sprovođenje nadzora.

(2) Registar je obavezan da Komisiji, na njen zahtjev, da na uvid ili dostavi sve podatke o vlasničkoj poziciji akcionara.

(3) Dokumentaciju iz st. 1. i 2. ovog člana koja može poslužiti kao dokaz u krivičnom ili prekršajnom postupku ovlašćena lica Komisije mogu uz izdavanje potvrde privremeno oduzeti, ali samo do pokretanja tih postupaka, kada ih predaju organu nadležnom za vođenje postupka.

(4) Kada Komisija utvrdi nepravilnosti ili nezakonitosti, rješenjem će naložiti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ili nezakonitosti, odrediti radnje i rok za njihovo otklanjanje i rok za dostavljanje dokaza o učinjenom, odnosno izreći mjeru propisanu ovim zakonom.

(5) Kada utvrdi nepravilnosti ili nezakonitosti, Komisija će izreći jednu ili više sljedećih mjera:

a) utvrditi postojanje obaveze na objavljivanje ponude za preuzimanje i o tome obavijestiti akcionare, javnim objavljivanjem rješenja u najmanje jednim dnevnim novinama koje se redovno prodaju na cijeloj teritoriji Republike Srpske, u tiražu koji nije manji od 5.000 primjeraka,

b) naložiti objavljivanje ili dostavljanje dodatnih izjašnjenja, obavještenja, ispravki, podataka ili informacija u vezi s ponudom za preuzimanje,

v) naložiti izmjenu, dopunu ili povlačenje ponude za preuzimanje,

g) obustaviti postupak preuzimanja i ponudu za preuzimanje proglasiti nevažećom i

d) odrediti druge mjere neophodne za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ili nezakonitosti.

(6) Rješenje o izricanju mjera iz stava 5. ovog člana Komisija će dostaviti emitentu, Registru, berzi ili drugom uređenom javnom tržištu na kojem su uvrštene akcije emitenta.

(7) Ako ponudilac ne postupi u skladu sa rješenjem Komisije iz st. 4. i 6. ovog člana, Komisija može novim rješenjem ponoviti izrečenu mjeru ili izreći drugu.

(8) Ako ponudilac ne objavi ponudu za preuzimanje pod uslovima i na način određen ovim zakonom, svaki akcionar emitenta može putem nadležnog suda zahtijevati obavezno zaključenje ugovora o prodaji akcija, pod uslovima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

Član 42

(1) U sprovođenju ovlašćenja iz ovog zakona Komisija primjenjuje odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, ako nije drugačije određeno ovim zakonom.

(2) Akti koje donosi Komisija u sprovođenju ovog zakona su konačni.

(3) Protiv akata Komisije nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor.

Član 43*

(prestalo da važi)

VIII – KAZNENE ODREDBE

Član 44

Novčanom kaznom od 2.000 do 6.000 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice, a pravno lice od 10.000 do 30.000 KM ako:

a) ne objavi ponudu za preuzimanje kad je to obavezno po ovom zakonu,

b) ponudu za preuzimanje objavi suprotno uslovima i načinu koji su određeni ovim zakonom,

v) akcionarima emitenta uputi ponudu ili opštu ponudu s ciljem sticanja akcija emitenta s pravom glasa suprotno članu 6. stav 1 . ovog zakona,

g) akcionarima emitenta uputi javni ili drugi poziv na davanje ponude s ciljem sticanja akcija emitenta s pravom glasa suprotno članu 6. stav 2. ovog zakona,

d) ponudu za preuzimanje, odnosno njenu izmjenu objavi sa sadržajem različitim od teksta koji je Komisija odobrila ili se smatra odobrenim ili ako ponudu za preuzimanje, odnosno njenu izmjenu objavi bez odobrenja Komisije suprotno članu 10. stav 2. i čl. 22. i 23. ovog zakona,

đ) mijenja uslove ugovora o namjenskom računu, kreditu ili uslove bankarske garancije za plaćanje akcija za koje je ponudio otkup suprotno članu 20. stav 6. ovog zakona,

e) stiče ili se obavezuje na sticanje akcija suprotno članu 25. stav 1 . ovog zakona,

ž) otuđi ili se obavezuje na otuđenje akcija suprotno članu 25. stav 2. ovog zakona,

z) ne plati cijenu za deponovane akcije u skladu sa članom 36. stav 1 . ovog zakona,

i) prenese deponovane akcije na račun ponudioca suprotno članu 36. stav 2. ovog zakona,

j) ne izmiri troškove u skladu sa članom 39. ovog zakona,

k) ne postupi u skladu sa zahtjevom Komisije iz člana 41 . stav 1 . ovog zakona,

l) Komisiji ne omogući uvid ili ne dostavi sve podatke o vlasničkoj poziciji akcionara u skladu sa članom 41 . stav 2. ovog zakona,

lj) ne izvrši rješenje Komisije ili ne dostavi dokaze o otklanjanju utvrđenih nezakonitosti u skladu sa članom 41 . stav 4. ovog zakona i

m) ne postupi po mjerama koje Komisija izrekne u skladu sa članom 41. stav 5. ovog zakona.

Član 45

Novčanom kaznom od 1 .000 do 3.000 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice, a pravno lice od 3.000 do 9.000 KM ako:

a) bez odgađanja ne obavijesti emitenta, Komisiju, berzu i javnost o sticanju akcija u skladu sa članom 4. stav 1 . ovog zakona,

b) obavještenje ne sadrži sve propisane podatke i izjavu ponudioca ili su podaci u obavještenju netačno navedeni ili ako obavještenje ne objavi na način iz člana 10. stav 1 . ovog zakona u skladu sa članom 4. stav 4. ovog zakona,

v) ne objavi ponudu za preuzimanje ili izmjenu ponude u skladu sa članom 10. stav 1 . ovog zakona,

g) ne dostavi ponudu za preuzimanje ili izmjenu ponude u skladu sa članom 10. stav 3. ovog zakona,

d) ne postupi po zahtjevu akcionara u skladu sa članom 10. stav 6. ovog zakona,

đ) ponudu za preuzimanje ne povuče ili povlačenje ponude ne objavi u skladu sa članom 1 2. ovog zakona,

e) ne osigura Komisiji mogućnost uvida u stanje namjenskog računa u skladu sa članom 20. stav 4. ovog zakona,

ž) prilikom zaključivanja ugovora o deponovanju akcija ne dostavi Registru sve podatke potrebne za pripremu i obavljanje poslova deponovanja akcija, podatke o načinu na koji će ponuda biti objavljena, te druge potrebne podatke propisane pravilima o deponovanju akcija u skladu sa članom 21 . stav 3. ovog zakona,

z) ne dostavi Registru izmjenu ponude za preuzimanje u skladu sa članom 21 . stav 4. ovog zakona,

i) nadležni organi emitenta postupe suprotno članu 26. ovog zakona,

j) uprava emitenta ne postupi u skladu sa članom 27. ovog zakona,

k) ne objavi izvještaj o preuzimanju ili izvještaj ne sadrži propisane podatke u skladu sa članom 38. st. 1 . i 2. ovog zakona i

l) ne obavijesti svakog akcionara koji je deponovao akcije, Komisiju, berzu, emitenta i ponudioca da nije deponovano dovoljno akcija u skladu sa članom 38. stav 3. ovog zakona.

Član 46

Za prekršaj iz čl. 44. i 45. ovog zakona kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 2.000 do 6.000 KM.

Član 47

(1) Prekršajni postupak za prekršaje predvićene ovim zakonom ne može se pokrenuti ni voditi istekom roka od tri godine od dana kada je prekršaj izvršen.

(2) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom slučaju nastaje kada istekne dva puta onoliko vremena koliko je predvićeno u stavu 1. ovog člana.

IX – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 48

Akcionari koji na dan stupanja na snagu ovog zakona imaju više od 25% od ukupnog broja glasova koje daju akcije emitenta s pravom glasa, a nisu bili obavezni objaviti ponudu za preuzimanje i koji nakon stupanja na snagu ovog zakona steknu akcije emitenta s pravom glasa, obavezni su da objave ponudu za preuzimanje na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Član 49

(1) Postupci preuzimanja početi prije stupanja na snagu ovog zakona nastaviće se po odredbama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 64/02 – II dio).

(2) Ako je obaveza objavljivanja ponude nastala po odredbama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 64/02 – II dio), a postupak nije pokrenut do dana stupanja na snagu ovog zakona, postupak preuzimanja sprovešće se po odredbama ovog zakona.

Član 49a

Postupci preuzimanja započeti podnošenjem zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje prije stupanja na snagu ovog zakona okončaće se po odredbama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 65/08 i 92/09).

Član 50

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o preuzimanju akcionarskih društava (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 64/02 – II dio).

Član 51

(brisano)

Član 52

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Pravo trećeg lica na ostvarivanje prava na naknadu štete iz saobraćajne nezgode

0

PRAVO TREĆEG LICA NA OSTVARIVANjE PRAVA NA NAKNADU ŠTETE IZ SAOBRAĆAJNE NEZGODE

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti

član 22 stav 3

  • Supruga osiguranika koji je skrivio nesreću u kojoj je šteta nastala snosi posljedice eventualne krivnje svog bračnog druga pa kao oštećena ima pravo na naknadu štete samo po osnovu obaveznog osiguranja drugog vozila u dijelu u kojem je vozač drugog vozila kriv za saobraćajnu nesreću.

Obrazloženje:

“Tužiteljica svojom tužbom traži od tužene kao osiguravača po osnovu obaveznog osiguranja motornog vozila njenog supruga, nadoknadu materijalne i nematrijalne štete kao treće lice, jer je kao suvozač osiguranika tuženog pretrpila štetu u vidu povreda.

Tužena tokom cijelog postupka osporava zahtjev tužiteljice ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je tužena bila supruga osiguranika koji je skrivio nesreću u kojoj je šteta nastala, a ističe i prigovor podjeljene odgovornosti jer je tužiteljica znala ili morala znati da je njenom suprugu izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a ipak je sjela sa njim u vozilo.

Nižestepeni sudovi udovoljavaju tužbenom zahtjevu tužiteljice, izražavajući stav da je tužiteljica bila saputnik u vozilu i da se zbog toga smatra trećim licem, pa kako je tužena odgovorna za štetu koju njegov osiguranik učini trećim licima u saobraćajnoj nezgodi, odbija prigovore tužene kao neosnovan.

Sporno pravno pitanje u ovom postupku odnosi se na postojanje aktivne legitimacije tužiteljice, tj. da li ima položaj trećeg lica za ostvarivanje prava na naknadu štete iz saobraćajne nezgode kada je nesporno suprug tužiteljice odgovoran za saobraćajnu nezgodu.

Prema članu 22. stav 3. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti propisano je da osiguravač ne može uložiti prigovore koji proizilaze iz ugovora o osiguranju protiv trećeg lica koje je pretrpilo štetu, osim ukoliko lice koje je pretrpilo štetu nije ugovarač osiguranja ili drugo lice pokriveno policom ili, pod uvjetom da skupa žive, supružnik i rođaci do drugog stepena, krvnog ili tazbinskog srodstva, bilo ugovarača osiguranja ili osiguranika.

U tom smislu revizijski sud ocjenjuje, da je u konkretnom slučaju, imajući u vidu da je tužiteljica bila supruga osiguranika tuženog, u vrijeme kada je nastao štetni događaj, da je tužena kao osiguravač osnovano prigovarala nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice jer je šteta nastala u događaju koji je uzrokovao njen suprug koji je bio osiguranik tužene iz osnova obaveznog osiguranja.

Odgovornost tuženog presuđuje se prema odgovornosti njegovog osiguranika, odnosno vozača vozila koje je kod njega bilo osigurano, pa je na sporni odnos trebalo primjeniti i čl. 178. ZOO-a.

Bračni drug vozača jednog od motornih vozila koja su učestvovala u sudaru, ima kao oštećeni pravo na naknadu štete samo po osnovu obaveznog osiguranja drugog vozila u dijelu u kojem je vozač drugog vozila kriv za saobraćajnu nesreću. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica snosi posljedice eventualne krivnje svog bračnog druga pa ima pravo ostvariti naknadu štete po osnovu obaveznog osiguranja samo od drugog vozila srazmjerno krivnji vozača drugog vozila, tj. u srazmjeru u kojem bi to pravo pripadalo i bračnom drugu (vozaču).

Stoga nasuprot stava nižestepenih sudova, tužiteljica kao supruga osiguranika ne može imati položaj trećeg lica u smislu ostvarivanja potraživanja iz osnova obaveznog osiguranja za štete učinjene trećim licima.

U tom smislu nije pravilno primjenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci drugostepenog suda kada su žalbeni prigovori tuženog u smislu prigovora pogrešne primjene materijalnog prava odbijeni, jer je drugostepeni sud izraženim stavom zapravo pogrešno primjenio materijalno pravo u svojoj odluci.”

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 32 0 P 168996 19 Rev od 18.2.2020. godine)

https://advokat-prnjavorac.com/naknada-stete-BiH.html

Pravo radnika na naknadu za neiskorišćeni godišnji odmor

0

PRAVO RADNIKA NA NAKNADU ZA NEISKORIŠĆENI GODIŠNjI ODMOR

Zakon o radu

član 88

  • Radniku kom je radni odnos prestao zbog gubitka radne sposobnosti, a ne zbog prelaska na rad kod drugog poslodavca, ni zbog odlaska u starosnu penziju, niti se radi o radniku kojem prestaje radni odnos na određeno vrijeme, ne pripada pravo na naknadu za neiskorišćeni godišnji odmor.

Obrazloženje:

“Iz predmetne tužbe (kako njenih činjeničnih navoda, tako i tužbenog zahtjeva) jasno proizlazi da tužilac u ovoj parnici ne potražuje naknadu plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, u smislu člana 87. stav 1. Zakona o radu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 1/16 i 66/18), jer tužilac i ne tvrdi da mu za određeni mjesec u relevantnom periodu iz ove parnice nije bila isplaćena plata od strane tuženog niti je izvodio dokaze u tom pravcu. Umjesto toga, navodima iz tužbe i konačno opredijeljenim tužbenim zahtjevom tužilac tvrdi i potražuje da mu tuženi za neiskorišćeni godišnji odmor iz 2019. godine plati iznos od 1.677 KM, pozivajući se s tim u vezi na član 88. st. 2. i 3. Zakona o radu.

Međutim, taj zahtjev nije pravno osnovan imajući u vidu dokaze koje je tužilac izveo u ovoj parnici. Naime, iz tih dokaza pouzdano proizlazi da je tužiocu radni odnos kod tuženog prestao ne zbog njegovog prelaska na rad kod drugog poslodavca, zbog odlaska u starosnu penziju niti se radilo o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme. Umjesto svega toga, radi se o situaciji da je tužilac kod tuženog nesporno bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i da mu je takav radni odnos prestao zbog gubitka radne sposobnosti. Ove činjenice među strankama nisu sporne, a tužilac u žalbi navodi (str. 2. žalbe) da je “postavio lični zahtjev za invalidsku komisiju cijeneći da je osnovan što se pokazalo tačnim (70% invaliditeta)”. No, osim iz priznanja tužioca ta činjenica proizlazi i iz njegovih dokaza, u vidu rješenja tuženog broj …/19 od 17. 1.2019. godine, kao i rješenja tuženog broj …/19 od 18. 3. 2019. godine. Rješenjem broj …/19 od 17. 1.2019. godine odlučeno je da tužiocu 17. 1. 2019. godine prestaje radni odnos kod tuženog zbog gubitka radne sposobnosti, jer je tuženi 1 7. 1.2019. godine primio akt Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala B. L., broj … od 27. 12. 2018. godine, kojim je obaviješten da je kod tužioca utvrđena invalidnost-gubitak radne sposobnosti počev od 13. 12. 2018. godine. Iz dokaza izvedenih u ovoj parnici dalje proizlazi da je tužilac izjavio prigovor protiv tog rješenja tuženog, koji je odbijen rješenjem broj…/19 od 18.03.2019. godine, nakon čega tužilac nije podnosio tužbu sudu protiv ovih rješenja, što tužilac ne spori niti je pružio dokaz da je podnosio tužbu sudu protiv navedenih rješenja o prestanku njegovog radnog odnosa.

Dakle, sve navedene činjenice, koje su među strankama nesporne a proizlaze i iz izvedenih dokaza, pouzdano ukazuju na to da konačno opredijeljeni tužbeni zahtjev tužioca u ovoj parnici nije pravno osnovan. Naime, odredbama člana 88. st. 1 – 3. Zakona o radu propisano je da pravo na naknadu kakvu tužilac potražuje u ovoj parnici pripada radniku koji krivicom poslodavca ne iskoristi godišnji odmor u cijelosti ili djelimično, ali pod uslovom da mu radni odnos prestane zbog sledećih razloga: 1. radi prelaska na rad kod drugog poslodavca, 2. zbog odlaska u starosnu penziju te 3. radniku kojem prestaje radni odnos na određeno vrijeme. Kako tužiocu nije prestao radni odnos ni po jednom od navedena tri osnova, to mu prema zakonu ne pripada pravo na naknadu na koju je pledirao tužbenim zahtjevom u ovoj parnici, pri tome imajući u vidu da ni ostale odredbe tog ili bilo kog drugog zakona ne propisuju pravni osnov po kojem bi mogao biti usvojen tužbeni zahtjev tužioca u ovoj parnici.

To su, dakle, razlozi zbog kojih je pravilna odluka prvostepenog suda (stav 1. izreke prvostepene presude) kojom je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev tužioca.”

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 78 0 Rs 030821 19 Rsž od 4.2.2020. godine)

https://www.anwalt-bih.de

Presuda broj U-29/18

0

PRESUDA BROJ: U-29/18

(“Sl. novine Kantona Sarajevo”, br. 22/2020)

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine i jedne trećine poslanika u Skupštini Posavskog kantona za utvrđivanje ustavnosti člana 6. st. (4), (5) i (6) Zakona o koncesijama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave, održanoj dana 05.05.2020. godine, donio je

PRESUDU

UTVRĐUJE SE da član 6. stav (5) Zakona o koncesijama (“Narodne novine Posavskog kantona”, br.: 6/14 i 12/17) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Obustavlja se postupak za ocjenu ustavnosti člana 6. st. (4) i (6) Zakona o koncesijama (“Narodne novine Posavskog kantona”, br. 6/14 i 12/17), jer je prestala potreba za daljim vođenjem postupka.

Presudu objaviti u “Službenim novinama Federacije BiH” i službenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 16.11.2018. godine zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 1. Zakona o dopunama Zakona o koncesijama (u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona). U zahtjevu istovremeno je predložio i donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena osporenih odredbi Zakona do donošenja presuda Ustavnog suda Federacije.

Takođe, zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 6. st. (4), (5) i (6) Zakona o koncesijama (u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona) podnijela je Ustavnom sudu Federacije dana 29.11.2018. godine jedna trećina poslanika u Skupštini Posavskog kantona. Istog dana Ustavnom sudu Federacije su dostavili i zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena osporenih odredbi Zakona do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Federacije.

Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti proističe iz odredbi člana IV.C.3.10.2. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Rješenje o spajanju postupaka

Kako se u oba navedena predmeta radi o zahtjevima kojima se traži ocjena ustavnosti iste osporene odredbe Zakona, Ustavni sud Federacije je na sjednici održanoj dana 22.01.2019. godine, primjenom člana 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br.: 6/95 i 37/03) odlučio da u oba zahtjeva odlučuje u jednom ustavnosudskom postupku, te je donio Rješenje o spajanju postupaka, broj U-29/18 od 22.01.2019. godine, te će se u ovom ustavnosudskom predmetu voditi jedinstven postupak i donijeti jedna odluka pod brojem U-29/18.

3. Stranke u postupku

Na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u postupku u ovom predmetu su: Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i jedna trećina poslanika u Skupštini Posavskog kantona, kao podnosioci zahtjeva i Skupština Posavskog kantona, kao donosilac osporenih odredbi Zakona.

4. Bitni navodi zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine smatra da su donošenjem člana 1. Zakona o dopunama Zakona o koncesijama i dodavanjem st. (4), (5) i (6) u članu 6. Zakona o koncesijama (u daljem tekstu: kantonalni Zakon o koncesijama) povrijeđeni član 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II (3) k) Ustava Bosne i Hercegovine i član II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom V na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te Zakon o stvarnim pravima (“Službene novine Federacije BiH”, br.: 66/13 i 100/13), Zakon o koncesijama (“Službene novine Federacije BiH”, br.: 40/02 i 61/06 – u daljem tekstu: federalni Zakon o koncesijama) i Zakon o pravobranilaštvu (“Narodne novine Posavskog kantona”, br.: 9/08 i 8/13) jer prije donošenja osporenih odredbi Zakona nije pribavljeno prethodno mišljenje pravobranioca. U članu 5. stav (1) tačka e) kantonalnog Zakona o koncesijama propisano je da predmet koncesije može biti samo poljoprivredno zemljište “koje ne podliježe restituciji”. Donošenjem osporenih odredbi Zakona omogućena je dodjela koncesija u dugom vremenskom periodu od 40 godina na zemljištima koja su od 1946. godine do 1965. godine na nepravedan način oduzeta od ranijih vlasnika i tako im se po drugi put čini nepravda. Osporene odredbe Zakona samo doprinose pravnoj nesigurnosti i povredi ustavnog prava na imovinu, iako je obaveza organa vlasti bila da reguliše ovu oblast u skladu sa opštim interesima na ustavan i zakonit način. Citira dio presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-1/11 od 13.07.2012. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/12) sa stavom Venecijanske komisije da “javna vlast, za razliku od privatnih osoba u načelu ima vlasništvo samo nad onom imovinom koja je potrebna za pružanje javnih usluga ili za ostvarenje prihoda”. Postavlja pitanje kako neko ko nije vlasnik zemljišta može drugome ustupati pravo na to zemljište. Ukazuje da odredba člana 5. stav 1. kantonalnog Zakona o koncesijama “proširuje” predmet koncesije u odnosu na federalni Zakona o koncesijama propisujući da “predmet koncesije može biti iz različitih oblasti i za različite djelatnosti”, a u članu 5. stav 1. tačka e) tog kantonalnog zakona po drugi put “proširuje” predmet koncesije u odnosu na federalni Zakon o koncesijama propisujući da predmet koncesije može biti “korištenje poljoprivrednog zemljišta, koje ne podliježe restituciji”, što je u suprotnosti sa članom 3. stav 1. tačka 17. federalnog Zakona o koncesijama koji propisuje da predmetom koncesije može biti samo “korištenje poljoprivrednog zemljišta”. Premijer Federacije Bosne i Hercegovine predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavila primjena osporenih odredbi Zakona do donošenja presude, a kako bi se, po njegovom mišljenju, spriječila velika i neotklonjiva materijalna šteta.

Jedna trećina poslanika u Skupštini Posavskog kantona smatra da je osporenim odredbama Zakona došlo do povreda prve alineje Preambule, člana II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člana tačke 4. Aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji se odnosi na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine i dopunske protokole. Ukazuju da je osporenim odredbama Zakona došlo i do kršenja odredbi iz čl. 365., 366. i 367. Zakona o stvarnim pravima. Navode da član 365. ovoga Zakona propisuje ograničeno pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem ako je stečeno na način da nije isplaćena pravična naknada vlasnicima, član 366. istoga Zakona propisuje zabranu ustanovljavanje tereta davanja u dugoročni zakup nekretnina na koje se odnose zakoni navedeni u članu 365. ovog zakona, a član 367. propisuje dalju zabranu raspolaganja nekretninama koje su državno vlasništvo stečeno bez pravnog osnova i naknade i uz ugovore zaključene pod prinudom. Navode da su osporenim odredbama Zakona povrijeđeni i čl. 98. i 117. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 52/09) jer se tu nije radilo o zemljištu u državnom vlasništvu, već samo o zemljištu trećih lica koja mogu, eventualno, u budućnosti postati državno zemljište. Pomenuti Zakon o stvarnim pravima i Zakon o poljoprivrednom zemljištu su federalni propisi i predstavljaju hijerarhijske propise višeg reda u odnosu na kantonalni propis, a činjenica da kantonalni propis nije usklađen sa tim federalnim zakonima sama po sebi ukazuje na neustavnost tog kantonalnog propisa. Smatraju da se “neustavnim” osporenim odredbama Zakona omogućava institucijama vlasti u Posavskom kantonu da i zemljišta koja nemaju zakonit osnov “pretvore” u državnu svojinu čime se krše osnovni principi zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti u demokratskom društvu, a time i prvi stav Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Pravo vlasništva je toliko bitno da ono nije samo subjektivno pravo svakog građanina, već i ustavnopravni princip na kojem je zasnovan ustavni sistem naše države. Osporenim odredbama Zakona Skupština Posavskog kantona se miješa u pravo vlasništva koje neko treće lice ima upisano u zemljišnim knjigama i time zanemaruje načela povjerenja u zemljišne knjige i pod koncesiju daje zemljište koje “nije usaglašeno u zemljišnim knjigama”. Ovo je potpuno suprotno konceptu prava vlasništva koje propisuje Zakon o stvarnim pravima da je vlasnik onaj ko je upisan u zemljišnim knjigama, a tako se ugrožava i ustavno pravo na svojinu. Naime, presumpcija ospornih odredbi Zakona je da se pod koncesiju daju zemljišta svih onih lica za koje država, u konkretnom slučaju Posavski kanton, “smatra” da je njeno, i tako pokazuje monopol da pod koncesiju daje bilo koje zemljište za koje nije usklađeno zemljišno-knjižno stanje, a to može biti bilo čije privatno zemljište na području toga kantona. Time se narušava koncept povjerenja u zemljišne knjige, svi vlasnici zemljišta u tom kantonu stavljaju se u položaj apsolutne pravne nesigurnosti i kantonalne vlasti se tako miješaju u pravo vlasništva svakog zemljišno-knjižnog vlasnika. Ističu da je miješanje u pravo na imovinu zemljišno-knjižnih vlasnika nezakonito, jer je suprotno Zakonu o stvarnim pravima i Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ne postoji ni javni interes koji bi mogao opravdati miješanje u pravo na imovinu. U zahtjevu za donošenje privremene mjere navodi se da bi nakon isteka roka za javni poziv od kraja 2018. godine preko 600 hektara zemlje u vlasništvu trećih lica, a ne države, moglo biti dodijeljeno na koncesiju, a obzirom da u ovom kantonu stanovnici uglavnom žive od poljoprivrede, to bi posljedice provođenja ovog javnog poziva mogle imati nesagledive posljedice po njih.

5. Bitni navodi odgovora na zahtjeve

Ustavni sud Federacije je na osnovu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj U-29/18 od 30.11.2018. godine i aktom broj U-30/18 od 06.12.2018. godine zatražio od Skupštine Posavskog kantona odgovor u roku od 30 dana na zahtjeve za ocjenu ustavnosti i odgovor na zahtjeve za donošenje privremene mjere.

Skupština Posavskog kantona je na oba pomenuta sudska akta dala odgovore dana 31.12.2018. godine pod brojevima: 01-01-91/18-3 i 01-01-92/18-3 koje je Ustavni sud Federacije zaprimio dana 07.01.2019. godine. Iako su traženi odgovori dostavljeni Sudu pod različitim brojevima, sadržaj istih je identičan. Ova Skupština smatra da su podnosioci zahtjeva pogrešno protumačili osporene odredbe Zakona tvrdeći da se koncesijom ne daje zemljište koje nije u vlasništvu države, da se ne ograničava bilo koje pravo licima koja ostvaruju pravo na restituciju, niti se zemljišta koja podliježu restituciji daju u koncesiju. Osporena odredba Zakona iz člana 6. stav (4) jasno propisuje da se kao koncesija može dati poljoprivredno zemljište u vlasništvu države na kojemu zemljišno-knjižno stanje nije uređeno, a podnosioci zahtjeva su dio “nije uređeno” pogrešno protumačili kao da to zemljište nije u vlasništvu države. Skupština Posavskog kantona smatra da su podnosioci zahtjeva pošli od pogrešne pretpostavke da će predmet koncesije biti zemljište koje nije u vlasništvu države, a to nigdje nije navedeno. Smatra da prava ranijih vlasnika poljoprivrednog zemljišta ničim nisu ugrožena i pri tom se poziva na stav (5) osporene odredbe Zakona kojim se predviđa mogućnost zaštite njihovih eventualnih prava koja bi se ostvarila u bilo kojem postupku, pa i u postupku restitucije, te im se daje direktna prednost u odnosu na koncesionara i pred sklopljenim ugovorom o koncesiji. Podsjeća na odredbe iz čl. 341. i 361. Zakona o stvarnim pravima: član 341. stav 1. ovoga Zakona propisuje da se lice, koje je u zemljišnim knjigama upisano kao nosilac prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja nekretninom, odnosno prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu smatra vlasnikom nekretnine, ukoliko se ne dokaže suprotno a društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo drugog lica. U članu 341. stav 3. ovoga Zakona, propisano je da su državno vlasništvo sve stvari iz društvenoga vlasništva u pogledu kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje presumpcija vlasništva iz stava 1. istog člana, a nosilac prava vlasništva odrediće se posebnim zakonom. U članu 361. stav 1. ovoga Zakona propisano je da su izvanknjižni nosioci stvarnih prava dužni u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona pokrenuti postupak za upis stvarnih prava u pogledu nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu. Postavlja pitanje zbog čega bi država trebala čekati unedogled i blokirati bilo kakav svoj dalji razvoj i napredak ako neko lice godinama nije pokrenulo postupak za upis svoga prava u zemljišne knjige, i to samo zato što bi to lice možda moglo u budućnosti svoje navodno pravo pokušati upisati u zemljišne knjige. Navodi i citira čl. 2., 3., 9. i 10. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Potcrtava odredbe iz navedenih članova koje propisuju da poljoprivredno zemljište, bez obzira na to u čijem je vlasništvu, uživa posebnu zaštitu i da se poljoprivredno zemljište ne može koristiti u druge svrhe, te da su poslovi upravljanja, zaštite, uređenja i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta poslovi od opšteg interesa za Bosnu i Hercegovinu, Federaciju, kantone i gradske-opštinske organe uprave nadležne za poslove poljoprivrede. Smatra da je pomenuta presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, neprimjenljiva na ovaj konkretan slučaj i da osporeni članovi Zakona ni u čemu nisu suprotni stavovima iz te presude. Citira sadržaj stava (4), kao dijela osporenih odredbi Zakona, smatrajući da isti ničim nije povrijeđen jer propisuje da se u koncesiju daje zemljište u vlasništvu države zbog čega smatra da je neosnovano pitanje podnosioca zahtjeva “kako neko ko nije titular vlasničkih prava nad imovinom može ustupati prava koja uopšte nema”. Smatra da zbog toga neće doći do situacije da bilo koje pravno ili fizičko lice, koje bi naknadno dokazalo da je vlasnik zemljišta koje je dato u koncesiju, bude na bilo koji način oštećeno jer stav (5) iz osporenih odredbi Zakona propisuje raskidanje ugovora o koncesiji. U zahtjevu se, po mišljenju Skupštine, polazi od pogrešne pretpostavke da se kantonalnim Zakonom o koncesiji regulišu/mijenjaju vlasničkopravni odnosi na zemljištu, što nije tačno jer koncesija nije stvarno pravo niti može na bilo koji način uticati na pravo vlasništva na zemljištu. Ističe da osporene odredbe Zakona nisu pravilo nego iznimka, da se primjenjuju “iznimno” i to “nakon utvrđenog javnog interesa”. Skreće pažnju da podnosilac zahtjeva ističe neusklađenost člana 5. kantonalnog Zakona o koncesijama sa federalnim Zakona o koncesijama, ali kako citirani član nije u zahtjevu naveden kao predmet ocjene ustavnosti, predlaže da zbog toga Ustavni sud Federacije zanemari ovoj navod. Smatra neosnovanim navod iz zahtjeva da je povrijeđen i Zakon o prvobranilaštvu samo zbog činjenice da prije donošenja Zakona o dopunama Zakona o koncesijama nije pribavljeno mišljenje pravobranioca jer ovaj zakon nije predstavljao “opšti akt kojim se uređuju imovinsko-pravni odnosi, prava i obaveze prema stvarima u vlasništvu Kantona, odnosno opštine” obzirom da se istim i nisu uređivali ni pomenuti odnosi, a pogotovo ne prava i obaveze, tim prije što se prethodno mišljenje pravobranioca nije tražilo ni prilikom donošenja kantonalnog Zakona o koncesijama. Predlaže da se zahtjevi za ocjenu ustavnosti i donošenje privremene mjere odbiju kao neosnovani jer su, između ostalog, i kontradiktorni sami sebi. Posebno ukazuje da bi usvajanje privremene mjere prouzrokovalo štetne posljedice za prava trećih lica, a posebno za poljoprivrednu proizvodnju na području ovoga kantona, i to na očuvanje, namjensko korištenje, povećanje proizvodne sposobnosti i unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem kao dobrom od opšteg interesa, a sve to bi bilo suprotno i osnovnim ciljevima Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

6. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.2. h)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

h) korištenje prirodnih bogatstava.

Član IV.C.3.10. (2)

(1) Ustavni sud:

a) na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;

b) na zahtjev premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;

c) na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;

d) na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

Član IV.C.3.12. b)

Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada:

b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje opštine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.

Amandman XVIII

Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

“Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum”.

Amandman XCVI

U članu IV.C.10. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

“(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine”.

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5).

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 6/95 i 37/03)

Član 38.

Kada se Ustavnom sudu dostavi više zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti istog propisa, Ustavni sud će o svim tim zahtjevima voditi, po pravilu, jedan postupak i donijeti jednu odluku.

Spajanje predmeta u smislu stava 1. ovog člana neće se vršiti ako bi to uticalo na znatnije odugovlačenje postupka.

C. Zakon o stvarnim pravima

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 66/13 i 100/13)

Član 1.

(1) Ovim zakonom uređuje se sticanje, korištenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava vlasništva i drugih stvarnih prava i posjeda.

(2) Stvarna prava su: pravo vlasništva, pravo građenja, založno pravo, zemljišni dug, pravo stvarne i lične služnosti i pravo stvarnog tereta.

(3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na pravo vlasništva, shodno se primjenjuju na sva druga stvarna prava, osim ako za njih nije zakonom drugačije propisano niti šta drugo proizilazi iz njihove pravne prirode.

Član 2.

Ograničenja stvarnih prava

(1) pravo vlasništva i druga stvarna prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom u skladu sa principima međunarodnog prava.

(2) Zakonom se, u javnom interesu, a naročito radi zaštite prirodnih bogastava, okoline, zdravlja ljudi, kulturnoistorijske baštine i sl., može ograničiti ili posebno urediti način korištenja i raspolaganja određenim stvarima.

Član 8.

Dobra od opšteg interesa

(1) Stvari za koje je posebnim zakonom određeno da su dobra od opšteg interesa uživaju posebnu zaštitu.

(2) Stvari od opšteg interesa, a koje nisu istovremeno opšta dobra, ako što su npr. građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, historijskog i ekološkog značaja, mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

(3) Vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na dobrima od opšteg interesa dužni su vršiti svoja prava u skladu sa načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim zakonima.

(4) Posebnim zakonom se propisuje da li vlasnici dobara od opšteg interesa imaju pravo na naknadu za ograničenja koja trpe i pod kojim uslovima.

(5) Ako je vlasnik u pogledu neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantona ili jedinice lokalne samouprave, prirode, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtjeva težu žrtvu, ili ga inače dovede u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je izvršena eksproprijacija onda on ima pravo na naknadu kao za oduzimanje vlasništva, a što će se urediti posebnim zakonom.

Član 341.

Presumpcije

(1) Lice, koje je u zemljišnim knjigama upisano kao nosilac prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja nekretninom, odnosno prava korištenja na ne izgrađenom građevinskom zemljištu smatra se vlasnikom nekretnine, ukoliko se ne dokaže suprotno a društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo drugog lica.

(2) Lice koje se ne može osloniti na presumpciju iz stava 1. ovoga člana, ili koja dokazuje suprotno od njega, dokazaće svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ono odnosno njen pravni prethodnik bio stekao pravo upravljanja, ili korištenja ili raspolaganja, odnosno pravo korištenja prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom osnovu i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavka koje su se za sticanje toga prava zahtijevale u trenutku sticanja.

(3) Smatra se da su državno vlasništvo sve stvari iz društvenoga vlasništva u pogledu kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje presumpcija vlasništva iz stava 1. ovoga člana, a nosilac prava vlasništva odrediće se posebnim zakonom.

Član 361.

Obaveza uknjižbe stvarnih prava

(1) Izvanknjižni nosioci stvarnih prava dužni su u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona pokrenuti postupak za upis stvarnih prava u pogledu nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu.

(2) Nadležno pravobranilaštvo dužno je u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona pokrenuti postupke za upis stvarnih prava na nekretninama čiji je nosilac Federacija, kantoni odnosno jedinice lokalne samouprave, kao i upis javnih i opštih dobara.

Član 365.

Poljoprivredno i drugo zemljište, zgrade, stanovi i poslovni prostori

(1) Poljoprivredna i druga zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u društvenoj/državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa, otuđivanja, zamjenjivanja kao i drugog oblika raspolaganja ako su pribavljena u društveno/državno vlasništvo na osnovu:

1) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (“Službeni list FNRJ”, broj 64/45, “Službeni list FNRJ”, br. 16/46, 24/46, 99/46, 101/47, 105/48, 4/51, 19/51 i (“Službeni list SRBiH”, broj 41/67);

2) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH (“Službeni list NR BiH”, br. 2/46, 18/46, 20/47, 29/47, 14/51 i (“Službeni list SRBiH”, broj 41/67);

3) Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvene svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (“Službeni list FNRJ”, broj 23/53 i “Službeni list SFRJ”, broj 10/65);

4) Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača (“Službeni list DFJ”, broj 36/45 i 52/45 i “Službeni list FNRJ”, br.: 64/46, 104/46, 88/47, 99/48 i 77/49);

5) Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća (“Službeni list FNRJ”, br. 98/46, 99/46, 35/48, 68/48 i 27/53);

6) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, br. 52/58, 3/59, 24/61 i 1/63);

7) Osnovnog zakona o eksproprijaciji (“Službeni list FNRJ”, broj 28/47), ako raniji vlasnici nisu na ime naknade dobili druge nekretnine;

8) Osnovnog zakona o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posjedima (“Službeni list FNRJ”, br. 61/46, 88/47, 106/49 i 4/51);

9) Zakona o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba (“Službeni list FNRJ”, br. 63/46 i 105/46);

10) Zakona o prometu zemljišta i zgrada (“Službeni list SFRJ”, br. 43/65, 67/65 i 17/69);

11) Zakona o pravu svojine na poslovnim zgradama i poslovnim prostorijama (“Službeni list SFRJ”, br. 23/79, i 26/86);

12) Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (“Službeni list FNRJ”, broj 40/45);

13) Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (“Službeni list FNRJ”, broj 61/46);

14) Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, broj 43/59).

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne djeluje ako je raspolaganje dozvoljeno odredbama posebnih zakona donesenih prije stupanja na snagu ovog zakona.

Član 366.

Zabrana tereta i dugoročnog zakupa

(1) Zabranjuje se ustanovljavanje tereta, davanje u dugoročni zakup na nekretninama na koje se odnose zakoni navedeni u članu 365. ovoga zakona.

(2) Zabrana davanja u dugoročni zakup, kao i zakup na određeno vrijeme neće se primjenjivati kada se zgrade, stanovi ili poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u društvenom/državnom vlasništvu daju u zakup stranim državama za potrebe njihovih diplomatskih i konzularnih predstavništava, kao i njihovih organizacija i specijalizovanih agencija kao i organizacija i specijalizovanih agencija Organizacija ujedinjenih nacija, kao i tijela Evropske unije.

Član 367.

Nekretnine pribavljene u državno/društveno vlasništvo

(1) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su na osnovu odluke državnog organa, a bez pravnog osnova i naknade pribavljene u društvenu/državnu svojinu, kao i na nekretnine koje su na osnovu ugovora o poklonu pribavljene u društvenu/državnu svojinu, a taj ugovor je zaključen pod prinudom.

(2) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su pribavljene ili izgrađene sredstvima budžeta društveno-političkih zajednica, sredstvima za finansiranje zajedničkih potreba, ili sredstvima samodoprinosa.

(3) Propisi kantona koji uređuju korištenje, upravljanje i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrada uskladiće se u roku od 6 mjeseci sa odredbama ovoga zakona.

(4) Nekretnine čije pribavljanje ili izgradnja su finansirani sredstvima iz stava 2. ovoga člana, a dijelom iz drugih sredstava društvenopravnih lica, mogu biti u prometu tek kada se utvrde suvlasnički dijelovi.

D. Zakon o poljoprivrednom zemljištu

(“Službene novine Federacije BiH”, broj 52/09),

Član 1.

Ovim Zakonom utvrđuju se: definicije, osnovni principi i upravljanje, zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje, evidencije, nadzor nad sprovođenjem ovog Zakona, krivične odredbe, prijelazne i završne odredbe, kao i ostala značajna pitanja koja se odnose na poljoprivredno zemljište na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim Zakonom.

Član 98.

Poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik država, osim onog koje se vraća ranijim vlasnicima prema posebnom Zakonu, odnosno koje podliježe restituciji i predmet je povrata, raspolaže Federacija prema opštim propisima o raspolaganju nekretninama, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Odlukom kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države obavezno se obezbjeđuje zaštita i unaprjeđenje privredno-ekonomskih, ekoloških i drugih interesa države i njenih građana.

Odluka iz stava 2. ovog člana nije upravni akt.

Akt o promjeni statusa poljoprivrednog zemljišta (zakup, koncesija i zamjena) mora biti donesen u skladu sa ovim Zakonom i drugim pratećim propisima koji regulišu ovu oblast.

Akt donesen suprotno utvrđenoj proceduri iz stava 2. ovog člana, smatra se ništavnim.

3. Koncesija

Član 117.

Vlada kantona odlučuje o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu na prijedlog kantonalnog ministarstva, a na osnovu javnog konkursa ili prikupljanjem javnih ponuda.

Koncesija za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dodijeliće se domaćem ili stranom pravnom licu čija ponuda bude proglašena najpovoljnijom.

Koncesionar je obavezan zemljište koristiti u skladu sa Zakonom o koncesijama i ugovorenom namjenom te očuvati i povećati njegov kapacitet proizvodnje, sistematizovati i zaštititi na osnovama odgovarajućih projekata.

Samo u sljedeća tri slučaja dodijeliće se koncesija na poljoprivrednom zemljištu:

1. od 25 do 50 godina za podizanje višegodišnjih nasada voćnjaka, vinograda i rasadnika, stočarske proizvodnje, uključujući ribarstvo, lov i ribolov, kao i pašnjake;

2. od 10 do 20 godina za drugo poljoprivredno iskorištavanje;

3. do 10 godina za rekreaciju, sport, turizam i ugostiteljstvo.

Ako se pojave izuzetne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koje je potreban duži vremenski period, ugovoreni rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina.

Vlada FBiH će svojom odlukom odrediti pojedine kategorije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države za koje se ne može dati koncesija.

Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države za čije je korištenje data koncesija, ne može se davati u zakup ili potkoncesiju.

E. Zakon o koncesijama

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 40/02 i 61/06)

Član 1.

Ovim Zakonom uređuju se: predmet, način i uslovi pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije za osiguranje infrastrukture i usluga, te eksploatacija prirodnih resursa, finansiranje, projektovanje, izgradnja, obnova, održavanje i/ili rukovođenje radom te infrastrukture i svih za nju vezanih objekata i uređaja u oblastima koje su u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), nadležnost za dodjelu koncesija, osnivanje Komisije za koncesije Federacije, tenderski postupak, sadržaj ugovora o koncesiji, prava i obaveze koncesionara, rješavanje sporova i druga pitanja od značaja za dodjelu koncesija na teritoriji Federacije.

Predmet koncesije

Član 3. stav 1. tačka 17)

Predmet koncesije, prema odredbama ovog zakona, jeste:

17) korištenje poljoprivrednog zemljišta;

Definicije

Član 4.

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

“Koncesor” – sva nadležna ministarstva ili organi vlasti Federacije koje odredi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) da dodjeljuju koncesiju.

“Koncesija” – pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih bogatstava, dobara u opštoj upotrebi i obavljanja djelatnosti od opšteg interesa određenih ovim zakonom.

“Koncesionar” – pravno lice osnovano u skladu sa posebnim zakonima Federacije u vlasništvu domaćeg i/ili stranog pravnog lica kome se dodjeljuje koncesija i koje izvršava ugovor o koncesiji u skladu sa ovim zakonom.

Nadležnost za dodjelu koncesija

Član 5.

Odluku o pristupanju dodjele koncesije za određeno dobro donosi Vlada Federacije na prijedlog resornog ministra.

U slučaju spora o nadležnosti između Federacije i kantona za dodjelu koncesije, nadležni organi usaglašavaju uslove i način dodjele koncesije.

Sporove koji nastanu u vezi sa nadležnošću za dodjelu koncesija između Federacije i kantona rješava Specijalna zajednička komisija za koncesije iz člana 8. stav 2. ovog zakona.

Član 6. stav 2.

Dodjela koncesije za predmete koji nisu sadržani u zakonu o koncesijama Bosne i Hercegovine i stavu 1. ovog člana uredit će se kantonalnim zakonom.

Član 8.

Komisija djeluje u svojstvu Komisije za koncesije Federacije kada obavlja funkcije i vrši ovlaštenja u vezi sa dodjelom koncesija koje su u isključivoj nadležnosti Federacije.

Komisija djeluje u svojstvu Specijalne zajedničke komisije za koncesije kada obavlja funkcije i ovlaštenja u vezi sa dodjelom koncesija koje su u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona ili u slučaju iz člana 5. stav 3. ovog zakona.

Završne odredbe

Član 40.

Kantoni su dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti zakon o koncesijama u skladu sa ovim zakonom, odnosno doneseni zakon uskladiti sa ovim zakonom.

F. Zakon o koncesijama

(“Narodne novine Posavskog kantona”, br.: 6/14 i 12/17)

Član 5. stav (1) tačka e)

(Predmet koncesije)

(1) Predmet koncesije, prema odredbama ovog Zakona, može biti iz različitih oblasti i za različite djelatnosti:

e) korištenje poljoprivrednog zemljišta, koje ne podliježe restituciji;

Član 6. – Osporena odredba –

(Nadležnost za dodjelu koncesije)

(1) Kanton odlučuje o dodjeli koncesije za predmete iz člana 5. ovog Zakona iz nadležnosti Kantona.

(2) Opštinsko vijeće odlučuje o dodjeli kocesije za korištenje građevinskog zemljišta, komunalnih djelatnosti (vodosnabdijevanje, odvođenje i prerada otpadnih voda, djelatnosti upravljanja otpadom na području opštine, održavanje javne čistoće, održavanje i upravljanja grobljima, održavanje lokalnih puteva, održavanje javne rasvjete, upravljanje javnim parkiralištima) i druge javne usluge (djelatnosti od opšteg interesa) iz nadležnosti opštine a koja se nalaze na području opštine, na način i po postupku definisanom u ovom Zakonu.

(3) Izuzetno Odluku o dodjeli koncesije za ostala određena dobra navedena u članu 5. ovog zakona može donijeti i Opštinsko vijeće uz prethodnu saglasnost Vlade.

(4) Izuzetno, nakon utvrđenog javnog interesa, Vlada može donijeti Odluku o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države na kojem zemljišno-knjižno stanje nije uređeno. U tom slučaju Koncesionar je dužan i ovlašten izvršiti usklađivanje zemljišno-knjižnog stanja o vlastitom trošku u roku od tri (3) godine od dana uvođenja u posjed, a naknada za koncesiju mu se umanjuje razmjerno troškovima usklađenja zemljišno-knjižnog stanja.

(5) U slučaju da se pravosnažnom sudskom odlukom utvrdi pravo postojanja prava nekog trećeg lica na dijelu ili cijelom zemljištu za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji, u tom dijelu će Ugovorno tijelo raskinuti ugovor, a Koncesionar nema pravo potraživanja štete po ugovoru o koncesiji.

(6) Postupak i način dodjele koncesije iz stava (4) ovoga člana regulisaće se Pravilnikom koji će donijeti Vlada.

G. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 40/10 i 18/16)

Član 42. stav 1. tačka 4.

Rješenje o obustavi postupka

4. i u drugim slučajevima kada prestaje potreba za daljim vođenjem postupka.

7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj U-32/18 od 06.03.2019. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 21/19).

8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize navoda iz Zahtjevā, dostavljenih odgovora na Zahtjeve i priloženih dokaza, na osnovu relevantnog prava i sudske prakse ovog suda, utvrđeno je sljedeće:

Zahtjevima za ocjenu ustavnosti se osporene odredbe Zakona pretežno dovode u pitanje sa stanovišta garancije prava na imovinu iz člana II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koji garantuje pravo na imovinu. Takođe se dovode u vezu i sa povredom principa zakonitosti u odnosu na federalne zakone i to Zakon o stvarnim pravima, Zakon o koncesijama i Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Taj princip se u zahtjevu dovodi u vezu sa povredom prve alineje preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U odgovorima na podnesene zahtjeve, koji su identični, ističe se da iz osporenih odredaba Zakona ne proističe da bi se u koncesiju davalo zemljište koje nije u vlasništvu države niti da bi se na bilo koji način ograničavalo bilo koje lice koje je ili koje bi ubuduće ostvarilo pravo na restituciju. Prema osporenim odredbama Zakona se u koncesiju može dati samo ono poljoprivredno zemljište koje je u vlasništvu države, a koje zemljišno-knjižno nije uređeno. Stanje u zemljišnim knjigama nije uređeno u pogledu vlasništva fizičkih i pravnih lica jer vanknjižni nosioci stvarnih prava nisu postupili u skladu sa članom 361. Zakona o stvarnim pravima u zakonom propisanom roku. Smatraju da ne mogu, kao kantonalna vlast, čekati u nedogled i blokirati razvoj i napredak jer bi, hipotetski, neko možda mogao u bližoj i daljoj budućnosti upisati svoje navodno pravo u zemljišne knjige. Prema njihovom mišljenju cilj donošenja zakona je u skladu sa ciljem utvrđenim u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.

Notorna je činjenica da u Federaciji Bosne i Hercegovine nije donesen Zakon o restituciji.

Takođe je notorna činjenica da stanje zemljišnih knjiga u Federaciji Bosne i Hercegovine nije uređeno, i da taj problem postoji i kada je u pitanju poljoprivredno zemljište. Zbog takvog stanja pitanje stvarnog vlasništva je sljedstveno tome zaista upitno jer se postavlja pitanje ko može dati koncesiju nad zemljištem gdje nije uređeno zemljišno-knjižno stanje. Naime, osnovni princip pravne stabilnosti i sigurnosti vezan za sve naprijed navedene zakone podrazumijeva da niko ne može dati nekome neko pravo koje sam nema pa niti zaključiti obligaciono-pravni ugovor, što u suštini koncesija i jeste, ukoliko nema uknjiženo pravo svojine, i samim tim ovlaštenje da raspolaže jednim od elemenata tog prava, a to je pravo korištenja, nužnog za mogućnost zaključivanja ugovora o koncesiji.

U konkretnom slučaju Ustavni sud Federacije je u toku rješavanja ovog predmeta ustanovio da je svojom ranijom Presudom broj U-32/18 od 06.03.2019. godine utvrdio da je članom 6. st. (3) i (4) Zakona o koncesijama povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak. U relevantnom dijelu citiranom presudom je utvrđeno, osim da jedinica lokalne samouprave nije konsultovana u postupku donošenja propisa (osporenih odredbi) koje je se direktno tiču, i sljedeće:

“Polazeći od navedenog, Ustavni sud Federacije je stanovišta da se dodjela koncesija na poljoprivrednom zemljištu od strane kantonalnih vlasti, a koje se nalazi na području opštine kao jedinice lokalne samouprave, ne može vršiti jednostranim provedbenim i pojedinačnim propisima i aktima, ne vodeći pri tome računa i o interesima Opštine Odžak. Ovo tim prije, jer se prilikom dodjele koncesija na predmetnom poljoprivrednom zemljištu, nužno moraju uzeti u obzir socijalni status i ekonomski položaj velikog broja lokalnog stanovništva kojem se na području Opštine Odžak mora osigurati jednak, i pod jednakim uslovima pristup javnim dobrima, odnosno koji već koriste takvo zemljište i trebaju imati mogućnost učešća u dodjeli koncesija za obradu predmetnog poljoprivrednog zemljišta od čega i od kojeg egzistiraju njihove porodice. Stoga, nije prihvatljivo da se Vlada Posavskog kantona oglušila o zahtjev Opštine Odžak za izdavanje saglasnosti da Opštinsko vijeće Odžak donese Odluku o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu u državnom vlasništvu na području Opštine Odžak, tim prije, jer se 1.066,60 hektara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu nalazi isključivo na području Opštine Odžak, kao i da se u okviru takvog zemljišta nalazi i zemljište koje podliježe restituciji, zatim zemljište koje je već dato u zakup trećim licima, a Javni poziv je koncipiran na način da se cjelokupno zemljište daje u koncesiju isključivo kao jedna proizvodno-tehnološka cjelina za početni iznos koncesione naknade od 136.962,00 KM”.

Stoga je, imajući u vidu da se u ovom postupku za ocjenu ustavnosti zahtijeva preispitivanje odredbe člana 6. stav (4) sa stanovišta usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine za koji je već, u ranijem postupku, utvrđeno da povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, nužno prethodno utvrditi odnos ovakva dva zahtjeva sa aspekta pravnih posljedica odluka ovog suda.

Ustavnopravne posljedice i dejstvo odluka kojima je utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu kao prethodno pitanje

Ustavni sud Federacije imao je u vidu ustavnu odredbu koja lokalnu samoupravu pozicionira kao ustavnu kategoriju, a Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, kao međunarodno-pravni obavezujući dokument koji ima posebnu pravnu snagu definisanu Amandmanom XVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Takođe, Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava ovaj sud.

Ustavni sud Federacije podsjeća da presude po zahtjevima za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u kojima je utvrđena povreda tog prava, zavisno od predmeta spora, imaju dvojako dejstvo i pravne posljedice. Prvo, kako je u citiranoj presudi (U-32/18) i navedeno u odnosu na konkretnu jedinicu lokalne samouprave koja je i pokrenula zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i konačna je i obavezujuća u odnosu na tu jedinicu lokalne samouprave. Druga posljedica je identična sa posljedicama svih presuda ovog suda, koje su konačne i obavezujuće, pa i po zahtjevima za ocjenu ustavnosti, a što je propisano odredbom člana IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je lokalna samouprava ustavna kategorija, a predmet zahtjeva za zaštitu lokalne samouprave je utvrđivanje da li neki zakon ili propis donesen od strane kantonalne ili federalne vlasti, a koji se tiče jedinice lokalne samouprave povrjeđuje njeno pravo, koje po imperativnoj ustavnoj odredbi štiti upravo ovaj sud, to, imajući u vidu opšte načelo teritorijalne primjene zakona, odredba ili zakon za koji je utvrđeno da povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu konkretne jedinice lokalne samouprave ima dejstvo u odnosu na sve jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji taj zakon ili propis primjenjuje. Ovo je u skladu sa osnovnim načelom teritorijalne primjene zakona, odnosno propisa. Samim tim, takva presuda zahtijeva izmjenu i usaglašavanje tog propisa od strane zakonodavca u skladu sa stavovima Ustavnog suda Federacije iz obrazloženja odluke. Stoga je, kada se utvrdi povreda prava na lokalnu samoupravu, bez obzira na to da li u odnosu na jednu ili više jedinica lokalne samouprave, pravna posljedica takve odluke je da se isti propis ne može primjenjivati na teritoriji svih jedinica lokalne samouprave na koje se odnosi predmetni zakon, u okviru kantona kada je u pitanju kantonalni zakonodavac ili pak u okviru Federacije kada je u pitanju zakon ili propis koji donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadležnosti. To zahtijeva reakciju u vidu izvršenja ustavnosudske odluke od strane zakonodavca u jednom razumnom roku, ukoliko nije samom izrekom presude određeno drugačije.

Ovim su precizno definisane pravne posljedice i po zahtjevima za zaštitu lokalne samouprave relevantna je odredba člana IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kada se utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propisi Federacije ili bilo kojeg kantona (ne pominje se grad i opština jer govorimo o posljedicama odluka po zahtjevima za zaštitu prava na lokalnu samoupravu), taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji odredi Sud, ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. Konačno, od dana objave presude u “Službenim novinama Federacije BiH” i odgovarajućim službenim glasilima u Federaciji Bosne i Hercegovine, presuda kojom je utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu povodom nekog zakona ili odredbe zakona ili propisa koji je donesen na nivou kantona ili Federacije Bosne i Hercegovine, taj propis se neće primjenjivati. Svako drugo tumačenje pravnih posljedica i dejstva odluka ovog suda u postupcima za zaštitu prava na lokalnu samoupravu bi dovelo do potpune pravne nestabilnosti i pravne anarhije, jer bi se moglo tumačiti da zakon ili propis za koji je utvrđeno da povrjeđuje pravo neke jedinice lokalne samouprave, ne bude “na snazi”, odnosno ne primjenjuje se u toj jedinici lokalne samouprave, a primjenjuje se i obavezujući je za druge jedinice lokalne samouprave.

U konkretnom slučaju, kako je naprijed navedenom i dijelom citiranom presudom ovog suda utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu u odnosu na stav (4) člana 6. osporene odredbe Zakona, Ustavni sud Federacije je zaključio da se radi o presuđenoj stvari.

Nadalje, sljedstveno tome, stav (6) člana 6. osporene odredbe Zakona čini jednu cjelinu sa stavom (4), jer je istim stavom propisano da će Vlada kantona donijeti Pravilnik kojim će regulisati postupak i način dodjele koncesije iz stava (4) člana 6. osporene odredbe Zakona. Kako je stav (6) neodvojiv od stava (4) člana 6. osporene odredbe Zakona to dijeli pravnu sudbinu stava (4), odnosno ne primjenjuje se od dana objave presude kojom je utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu.

Stavom (5) člana iz 6. osporene odredbe Zakona regulišu se pravne situacije koje nastaju u vezi sa već zaključenim koncesionim ugovoraom nakon što se pravosnažnom sudskom odlukom utvrdi pravo nekog trećeg lica na dijelu ili cijelom zemljištu koje je dato u koncesiju u tom slučaju dolazi do raskida ugovora o koncesiji od strane ugovornog tijela pri čemu koncesionar nema pravo potraživanja po osnovu ugovora o koncesiji.

Rješavajući pitanje ustavnosti stava (5) člana 6. osporene odredbe Zakona, Ustavni sud Federacije napominje da je oblast korištenja prirodnih bogatstava (član III.2.h), odnosno Amandman IX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine), a u koje svakako spada poljoprivredno zemljište jedno od najvažnijih i najvrjednijih prirodnih bogatstava i resursa Federacije Bosne i Hercegovine, oblast za koju su nadležni Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni. U konkretnom slučaju to znači da vršenje ovih nadležnosti zahtjeva dogovor Federacije i svih kantona na trajnoj osnovi o načinu korištenja, konkretno ovdje poljoprivrednog zemljišta, pa i davanje i raspolaganje u vidu zasnivanja obligaciono-pravnog odnosa davanja koncesije. Stoga, iako nije zanemarljiva primjedba donosioca osporenog zakona koja se odnosi na dugo čekanje za uređenje zemljišno-knjižnog stanja, pa čak i mogućnost zastoja u korištenju tako važnog privrednog resursa, kako oni to nazivaju “državnog zemljišta na kojem nije uređeno zemljišno-knjižno stanje”, svaki dodatak koji bitno mijenja odredbu federalnog zakona o koncesijama, a kako je to propisano u osporenom zakonu, mora biti usaglašen između kantonalnog i federalnog nivoa vlasti. Sve do uspostavljanja trajnog dogovora između federalne i kantonalnih vlasti, zakonodavno djelovanje u ovoj oblasti iziskuje najviši stepen pažnje i opreza, jer bilo kakva prethodno neusaglašena rješenja lako bi mogla dovesti do pravne nesigurnosti. U ovom slučaju tome naročito pogoduje nejasna i u sebi protivurječna zakonska odredba kojom se hoće utvrditi državno vlasništvo uz istovremenu konstataciju o neuređenom zemljišno knjižnom stanju i uzimanje u obzir hipotetičkih situacija eventualne buduće promjene titulara stvarnog prava na zemljištu, što već samo po sebi dovodi u pitanje valjanost zaključenih koncesionih ugovora. Stoga je u odnosu na pomenuti stav donesena odluka da nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu naprijed navedeno Ustavni sud Federacije je donio odluku kao u izreci. Pritom se nije upuštao u analizu eventualne povrede prava na imovinu na koju su se pozivali podnosioci zahtjeva kao suvišno, obzirom na ovdje datu argumentaciju i odlučenje Suda.

Ustavni sud Federacije nije odlučivao o privremenoj mjeri s obzirom da je donesena odluka o meritumu, pa je odlučivanje o privremenoj mjeri bespredmetno.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

(Presuda Ustavnog suda FBiH, U-29/18 od 05.05.2020. godinee)

 

https://www.anwalt-bih.de

Primjena propisa iz oblasti radnih odnosa za vrijeme stanja nesreće

0
PRIMJENA PROPISA IZ OBLASTI RADNIH ODNOSA ZA VRIJEME STANjA NESREĆE
Zakon o radu

član 118

Bez obzira na činjenicu što je Vlada FBiH proglasila stanje nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19), poslodavci u FBiH su dužni da primjenjuju sve relevantne odredbe Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika prilikom donošenja pravilnika o radu, budući da odredbe navedenih propisa nisu suspendovane za vrijeme trajanja stanja nesreće.

“Može li se donijeti Pravilnik o radu poslodavca u vrijeme novonastale situacije širenja virusa COVID- 19, te postoji li mogućnost da se istim smanji koeficijent složenosti poslova za određene grupe radnika, te na taj način i plaća?

Odredbom člana 118. stav 1. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US – dalje: Zakon) – odluka US, dalje: Zakon) je propisano da poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uslovi za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. U stavu 2. istog člana propisano je da se poslodavac o donošenju pravilnika o radu obavezno konsultuje sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika ukoliko su formirani.

Nadalje, odredbom člana 23. stav 1. Zakona o vijeću zaposlenika (“Sl. novine FBiH”, br. 38/2004 – dalje: ZVS) propisano je da se prije donošenja odluke značajne za prava i interese zaposlenika poslodavac obavezno konsultuje sa vijećem zaposlenika o namjeravanoj odluci, a naročito kada se, između ostalog, radi o donošenju pravilnika o radu. Shodno odredbi člana 24. ZVS, podaci o namjeravanoj odluci iz pomenutog člana 23. dostavljaju se vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odluke. Vijeće zaposlenika u roku od sedam dana od dana dostavljanja pomenutih podataka o namjeravanoj odluci dostavlja primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati konsultacija mogli uticati na donošenje namjeravane odluke. Shodno odredbi člana 25. ZVS, odluka poslodavca donesena suprotno odredbama ovog zakona o obavezi konsultovanja sa vijećem zaposlenika ništavna je.

Pored toga, odredbom člana 118. stav 4. Zakona propisano je da sindikat odnosno vijeće zaposlenika može od nadležnog suda zatražiti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe proglasi nevažećim.

Dakle, Zakonom je propisana obaveza donošenja pravilnika o radu za poslodavce koji zapošljavaju više od 30 radnika, sadržaj pravilnika, te postupak njegovog donošenja, odnosno obaveza konsultacija sa vijećem zaposlenika, odnosno sindikatom, koje se obavljaju na način propisan ZVS.

Imajući u vidu globalnu pandemiju koronavirusa (COVID-19) kao izuzetno ozbiljne epidemiološke situacije koja ugrožava život i zdravlje ljudi, ističemo da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 16. 03. 2020. godine proglasila stanje nesreće uzrokovano pojavom istog, te je s tim u vezi, a s ciljem sprječavanja širenja bolesti izazvane navedenim virusom, utvrdila određene preporuke poslodavcima. S tim u vezi, a imajući u vidu da proglašavanjem stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine nije došlo do suspenzije u primjeni važećih propisa, to su za poslodavce i dalje obavezujuće redovne procedure propisane Zakonom i ZVS.

U dijelu Vašeg upita kojim tražite mišljenje u vezi sa mogućnošću smanjivanja koeficijenta složenosti za određene grupe zaposlenika, a time i smanjivanja plaća u pravilniku o radu poslodavca, ističemo da se plaća radnika, u skladu sa odredbom člana 75. Zakona, uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Naime, pomenutom zakonskom odredbom je utvrđeno da se plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak ukoliko je isti ostvaren i uvećane plaće iz člana 76. Zakona, s tim da se u skladu sa odredbom člana 75. stav 3. Zakona elementi za određivanje osnovne plaće i dijela plaće po osnovu radnog učinka utvrđuju kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Napominjemo da Zakon predviđa jednakost plaća, na način da je odredbom člana 77. propisano da je poslodavac radnicima dužan isplatiti jednake plaće za rad jednake vrijednosti bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost, kao i drugi diskriminatorni osnov iz člana 8. stav 1. Zakona. Pod radom jednake vrijednosti, u smislu navedene odredbe, podrazumijeva se rad koji zahtjeva isti stepen stručne spreme, istu radnu sposobnost, odgovornost, fizički i intelektualni rad, vještine, uslove rada i rezultate rada.”

(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-30/11-1091/20 od 8.5.2020. godine)

 

https://www.anwalt-bih.de

Zakoni Bosne i Hercegovine

0

Zakoni Bosne i Hercegovine

Svi zakoni Bosne i Hercegovine na jednom mjestu.

Zakoni Bosne i Hercegovine

Zakoni Federacije BiH

Zakoni Republike Srpske, BiH

Zakoni Brcko distrikt BIH

Za trazenje zakona koristiti CTRL + F

Zakon je normativni akt države BiH koji po točno određenom postupku donosi zakonodavni organ, najčešće skupština (parlament – zavisno od nivou u BiH). Zakon je nakon Ustava BiH najviši i najvažniji pravni akt i svi drugi pravni akti u državi moraju biti s njime u skladu.

Zakoni Bosne i Hercegovine, pravni propisi Bosne i Hercegovine

Ustav Bosne i Hercegovine
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine sa amandmanima
Ustav Republike Srpske – BiH
Statut Brčko Distrikta BiH
Zakon o Advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine
Kodeks Advokatske etike
Statut Advokatske / Odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine
Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Federacije BiH / Advokatska tarifa FBiH

Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine – (Sl. Nov. FBiH 53/03 i Sl. n. FBiH 73/05) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku FBiH („Sl. FBiH“, broj 98/15

Zakon o parničnom postupku FBiH(Integralni tekst sa izmjenama i dopunama iz 2015.g.)

Povelja o osnovnim načelima Europske odvjetničke profesije i kodeks ponašanja Europskih odvjetnika
Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći BiH („Službene glasnik BiH“ broj 83/16 od 04.11.2016)
Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 26/2016 od 04.04.2016) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 89/18 od 09.11.2018.)

Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 26/2016 i 89/18 – prečišćen tekst)

Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH, broj 48/16)
Zakon o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/2016 i 66/2018))
Zakon o radu Brčko distrikta BiH (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 19/2006 – prečišćen tekst, 19/2007, 25/2008, 20/2013, 31/2014 i 1/2015)
Zakon o faktoringu Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 14/16)
Zakon o porezu na dobit Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 15/16 i 15/20)
Zakon o obligacionim odnosima u civilnom zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 51/15 od 15.6.2015. g)
Zakon o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 58/15 od 21.07.2015. g)
Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 81/14)
Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 71/14 od 03.09.2014.g.)
Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/18 od 24.07.2018.g.)
Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine Brčko distrikt BIH (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 29/2016 i 13/2019).)
Zakon o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“ broj 73/14 i 19/2017 – odluka US))

Zakon o inspekcijama Republike Srpske(„Službeni glasnik RS“ broj 18/20 od 13.03.2020g)

Zakon o obligacionim odnosima FBIH / RS – integralni tekst
Zakon o zaštiti žiranata u FBiH („Službene novine FBiH“ broj 100/13)
Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 39/14 od 19.05.2014.g.)
Zakon o amnestiji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 61/18)
Zakon o programu zaštite svjedoka u Bosni i Hercegovini – („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 36/14 od 12.05.2014)
Zakon o zaštiti tajnih podataka BiH – („Integralni tekst)
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga – („Službene novine FBiH“ broj 31/14 od 23.4.2014.g.)
Zakon o finansijskom poslovanju FBiH – („Službene novine FBiH“ broj 48/16 od 22.6.2016..)
Zakon o prekršajima Federacije BiH – («Službene novine Federacije BiH», broj 63/14 od 6.8.2014.g.)
Zakon o prekršajima Republike Srpske – (“Sl. glasnik RS”, br. 63/2014, 36/2015 – odluka US, 110/2016 i 100/2017))
Zakon o prekršajima Bosne i Hercegovine – (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 41/07, 18/12, 36/2014 i 81/2015)
Zakon o prekršajima Brčko distrikta BiH – (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 24/2007 i 29/2016)
Zakon o elektroničkom dokumentu – (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 58/14 od 28.7.2014)
Pravila i postupci za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine – («Službene novine Federacije BiH», broj 71/14 od 10.07.2014)
Izborni zakon Bosne i Hercegovine prečišćeni tekst iz 2019.g.
Izborni zakon Republike Srpske – integralni tekst iz 2020g
Zakon o Vijeću ministara BiH («Službeni glasnik BiH», broj 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07, 24/08)
Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ‘(«Službeni glasnik BiH» broj 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09, 103/09, 87/12, 6/13, 19/16 i 83/17)
Zakon o upravi BiH («Službeni glasnik BiH» broj 32/02, 102/09, 72/17)
Zakon o važnosti javnih isprava u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH» broj 23/04)
Zakon o upravnom postupku BiH
Zakon o Centralnoj Banci Bosne i Hercegovine
Zakon o carinskim prekršajima BiH
Zakon o administativnim pristojbama BiH («Službeni glasnik BiH» br. 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06, 76/07 i 3/10)
Zakon o republičkim administrativnim taksama (Prečišćen tekst zaključno sa izmenama iz Službeni gl. RS br. 65/13 )
Zakon o republičkoj upravi RS (Službeni glasnik RS br. 115/18 )
Zakon o administrativnim taksama RS (Službeni glasnik Republike Srpske br. 100/11 )
Zakon o akcizama BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 49/09, 49/14, 60/14, i 91/2017)
Zakon o koncesijama BiH
Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 26/04, 7/05, 48/05, 60/10, 32/2013 i 93/2017)
Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj (12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12)
Zakon o državnoj službi u institucijama Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH broj: br. 29/2003, 23/2004, 39/2004, 54/2004, 67/2005, 8/2006, 77/2006 – odluka US, 34/2010 – odluka US, 45/2010 – dr. zakon, 4/2012, 99/2015 i 9/2017 – odluka US)
Zakon o državnoj službi u Brčko distriktu BiH («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» broj 09/14)
Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu («Službeni glasnik BiH broj 27/04, 63/04, 35/05, 49/09, 40/12)
Zakon o Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 50/04, 27/07 i 59/09)
Zakon o sudskoj policiji Bosne i Hercegovine («Integralni tekst)
Zakon o graničnoj kontroli («Službeni glasnik BiH», broj 53/09, 54/10 i 47/14)
Zakon o međunarodnom i medjuentitetskom cestovnom prevozu («Službeni glasnik BiH», broj 1/02 i 14/03)
Zakon o prevozu opasnih materija Republike Srpske («Službeni glasnik RS», broj 15/16)
Zakon o policijskim službenicima BiH («Službeni glasnik BiH», broj 27/04, 63/04, 5/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 07/12)
Zakon o Službi za poslove sa strancima («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 54/05 i 36/08)
Zakon o tužilaštvu BiH («Sl. glasnik BiH» br. 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04, 61/04, 49/09 i 97/09)
Zakon o Federalnom tužilaštvu Federacije BiH («Službene novine FBiH» br.19/03)
Zakon o javnim tužilaštvima Republike Srpske (Integralni tekst – važeći)
Zakon o tužilaštvima Republike Srpske (Integralni tekst – stari zakon)
Zakon o tužilaštvu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH 19/07)
Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH
Zakon o sportu u Bosni i Hercegovini
Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini
Zakon o međunarodnom privatnom pravu – Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima («Sl.listSFRJ», BR.43/082 I 72/82 – 1645 «Sl list R BiH» 2/92-5,13/94-189)

Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima («Službeni glasnik BiH», broj 53/09 i 58/13)

Zakon o finansiranju političkih partija Bosne i Hercegovine
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između evropskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane i Bosne i Hercegovine, s druge strane.
Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH («Službeni gl. BiH» broj 28/00, 45/06, 102/09, 62/11, 100/13)
Zakon pristupu informacijama FBiH (Sl. Novine FBiH broj 32/2001)
Zakon o slobodi pristupa informacijama RS (Službeni glasnik RS broj 20/2001)
Zakon o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj: 19, strana: 483)
Zakon o zaštiti od klevete Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH», broj 19/03 i 73/05 )
Zakon o zaštiti od klevete Republike Srpske
Zakon o zaštiti od klevete Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
Zakon o autorskom i srodnim pravima Bosne i Hercegovine Službeni glasnik BiH, broj 63; 3.august.2010.g.
Zakon o industrijskom dizajnu BiH (Službeni glasnik BiH, broj 53/10)
Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava BiH (Službeni glasnik BiH, broj 63/10)
Zakon o patentu BiH (Službeni glasnik BiH, broj 53/10)
Zakon o zaštiti topografije integriranog kola BiH (Službeni glasnik BiH, broj 53/10)
Zakon o zaštiti oznaka geografskog porijekla BiH (Službeni glasnik BiH, broj 53/10)
Zakon o žigu BiH (Službeni glasnik BiH, broj 53/10)
Odluka o sprovođenju carinskih mjera za zaštitu prava nosioca žiga („Službeni glasnik BiH“ broj 41/12)
Zakon o industrijskom vlasništvu u BiH (Službeni glasnik BiH, broj 3/02)
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine Ovo je neslužbena prečišćena verzija navedenog zakona, što je potrebno imati u vidu pri njegovom korištenju s obzirom da je zvanična verzija sadržana u Službenom glasniku.
Zakon o parničnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16 – integralni tekst)

Zakon o parlamentarnom nadzoru (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 25/18 od 20.4.2018)

Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10)

Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 36/08 i 87/12)
Zakon o strancima (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 88/15)
Zakon o upavnom postupku BiH («Službeni glasnik BiH» broj 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09)
Zakon o eksproprijaciji FBiH (“Službene novine Federacije BiH“ 70/2007, 36/2010, 25/2012, 8/2015 – odluka US i 34/2016)
Zakon o eksproprijaciji Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 112/2006, 37/2007, 66/2008 – ispr., 110/2008 i 106/2010 – odluka US, 121/2010 – odluka US, 2/2015 – odluka US i 79/2015)
Zakon o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 18/2018 – prečišćen tekst)
Zakon o komasaciji FBiH (“Službene novine Federacije BiH“ broj 57/16)
Zakon o zaštiti ličnih podataka (“«Službeni glasnik BiH» broj 49/06, 76/11 i 89/11)

Zakon o zaštiti potrošaća u BiH (“«Službeni glasnik BiH» broj 25/06 i 88/2015)

Zakon o izvršnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine (Službeni gl. Bosne i Hercegovine br. 18/03)
Krivični zakon Bosne i Hercegovine – (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/2006, 55/2006, 8/2010, 47/2014, 22/2015, 40/2015 i 35/2018)
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine – (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/2003, 32/2003 – ispr, 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009, 16/2009, 53/2009 – dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018)
Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH – Integralni tekst «Službenim novinama FBiH», broj 35/03 28. jula 2003.; Ispravke i izmjene i dopune: SN FBiH: br. 37/03; SN FBiH: br. 56/03; SN FBiH: br. 78/04; SN FBiH: br. 28/05; SN FBiH: br. 55/06; SN FBiH: br. 27/07; SN FBiH: br. 53/07; SN FBiH: br. 9/09, SN FBiH: br. 12/10, SN FBiH 8/13 od 30.01.2013.g. i Službene novine FBiH br: 59/14 od 23.07.2014
Krivični zakon Federacije BiH – (Službene. novine Federacije BiH 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14, 46/16 i 75/2017.)
Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH – Integralni tekst („Službeni novine Federacije BiH“, broj 44/98), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 42/99) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine proglašenog Odlukom Visokog predstavnika od 20.2.2009. g. („Službene novine Federacije BiH“ broj 12/09).
Zakon o krivičnom postupku RS – („Službene glasnik RS“, broj 53/ 12, 91/2017 i 66/2018))
Krivični zakonik Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS” broj 64/17 od 13.07.2017)
Krivični zakon Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS” broj 49/03, 70/06, 73/10)
Krivični zakon Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina – Ovo je službena prečišćena verzija navedenog zakona, objavljena u Službenom glasniku BD BiH br. 33/13 i 47/2014 – ispravka 26/2016, 13/2017 i 50/2018)
Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina – Ovo je službena prečišćena verzija navedenog zakona, objavljena u Službenom glasniku BD BiH br. 33/13 i 27/14)
Zakon o sudovima Republike Srpske – (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 37/2012, 14/2014 – odluka Ustavnog Suda, 44/2015, 39/2016 – odluka Ustavnog Suda i 100/2017)
Zakon o sudovima u Federaciji BiH – (“Službene novine Federacije BiH”, br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10, 7/13, 52/14)
Zakon o sudovima u Brčko distrikta BiH – ((“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 18/2020 – prečišćen tekst)
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH – (Službene novine FBiH, broj 6/95 i 37/03) i
Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja FBiH i Zakon o dopuni zakona o visini stope zatezne kamate FBiH – Službene novine FBiH broj 101/16
Zakon o visini stope zatezne kamate Federacije BiH – Službene novine FBiH broj 18/20
Zakon o visini stope zatezne kamate na javne prihode Federacije BiH – Službene novine FBiH br. 48/2001, 52/2001 – ispr., 42/2006, 28/2013, 66/2014, 86/2015, 34/2018 i 99/2019)
Zakon o zateznoj kamati Repblike Srpske – (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 61/18)
Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Integralni tekst Ovo je službena prečišćena verzija Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, objavljena u Službenom glasniku BiH br. 12/10
Zakona o ustupanju predmeta od strane MKSJ/ICTY Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od strane MKSJ/ICTY u postupcima pred sudovima Bosne i Hercegovine – Integralni tekst sadrži tekst Zakona o ustupanju predmeta od strane MKSJ/ICTY Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od strane MKSJ/ICTY u postupcima pred sudovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 61/04), i zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustupanju predmeta od strane MKSJ/ICTY Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od strane MKSJ/ICTY u postupcima pred sudovima Bosne i Hercegovine („Službene glasnik BiH“, br. 46/06, 53/06, 76/06).
Zakon o izvršnom postupku Federacije BiH – (“Službene novine Federacije BiH”, br. 32/2003, 52/2003 – ispr., 33/2006, 39/2006 – ispravka, 39/2009, 35/2012 i 46/2016 i “Službeni glasnik BiH”, br. 42/2018 – odluka Ustavnog Suda)
Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske – Integralni tekst Objavljen u “Sl. glasniku RS”, br. 59 od 18. jula 2003, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/2013, 98/2014, 5/2017 – odluka US, 58/2018 – rješenje US BiH i 66/2018)
Zakon o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH – Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, br. 39/2013 i 47/2017)
Zakon o parničnom postupku Federacije BiH – Integralni tekst sadrži tekst Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03), koji je stupio na snagu 5.11.2003. g. i zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 73/05, 19/06).
Zakon o parničnom postupku Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS”, br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 – odluka US, 45/2009 – odluka US, 49/2009 i 61/2013)
Zakon o izmirenju obaveza na osnovu računa stare devizne štednje u FBiH – (“Službene. novine FBiH”, br. 62/09, 42/11 i 92/13).
Zakona o upravnom postupku Federacije BiH – Integralni tekst – („Službeni novine Federacije BiH“, broj 2/98), koji je stupio na snagu 28.1.1998. g. i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 48/99).
Zakona o upravnim sporovima Federacije BiH – („Službene novine Federacije BiH“, broj 11/05).
Zakon o vanparničnom postupku Federacije BiH – Integralni tekst („Službene novine FBiH“, br. 2/1998, 39/2004, 73/2005 i 80/2014 – dr. zakon)
Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS”, broj: 36/09 i 91/16)
Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine – (Sl Glasnik Brčko Distrikta 28/2018)
Zakon o oružju i municiji u Brčko distriktu BiH – (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, broj 39/11, 2/12 i 6/13)
Zakon o kontroli vanjskotrgovinskog prometa oružja, vojne opreme i robe posebne namjene – (“„Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 53/16 od 22. jula 2016.)
Zakon o kontroli vanjskotrgovinskog prometa robe dvojne namjene – („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 53/16 od 22. jula 2016)
Zakon o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH – (“Službeni glasnik BiH” , broj: 6/06, 75/06, 44/07, 84/09, 48/10, 18/13, 8/17 i 9/18)
Zakon o cestama Federacije BiH – (“Službene novine Federacije BiH”, broj 12/10, 16/2010 – ispravak i 66/2013)
Zakon o Visokom Sudskom i Tužilačkom Vijeću Bosne i Hercegovine – Integralni tekst („Službeni glasnik BiH“, broj 25/04), Zakona o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH, broj 93/05), i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH, broj 15/08) proglašenog Odlukom Visokog predstavnika od 15.6.2007. g. („Službeni glasnik BiH, broj 48/07).
Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – Službeni glasnik BiH broj 32/10
Porodični zakon Federacije BiH – Integralni tekst sadrži tekst ZAKON o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine «Službene novine Federacije BiH», broj 31/14 (23.4.2014.))
Porodični zakon Republike Srpske

Porodični zakon Republike Srpske integralni tekst – «Službeni glasnik Republike Srpske broj: 54/2002, 41/2008 i 63/2014)

Porodični zakon Brčko Distrikta BiH
Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 80/14)
Zakon o naslijeđivanju Bosne i Hercegovine
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske – (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 1/2009, 55/2009 – ispravka i 91/2016)
Zakon o nasljeđivanju Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 36/2017)
Zakon o konkurenciji BiH – Službeni glasnik BiH br. 48/05, 76/07 i 80/09
Zakon o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekts iz 2017g.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH», broj 20/13 /13.03.2013.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske – Službeni glasnik Republike Srpske 102/12, 108/2013, 82/2015 i 84/19).
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Brčko distrikt BIH – (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 7/2018)
Zakon o vlasničko-pravnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon o uređenju prostora i građenju Republike Srpske – «(“Službeni glasnik RS”, br. 40/2013, 2/2015 – odluka US, 106/2015, 3/2016 – ispr. i 104/2018 – odluka Ustavnog Suda)
Zakon o elektronskom potpisu u Bosni i Hercegovini
Zakon o elektronskom dokumentu FBiH – «Službene novine Federacije BiH», broj 55/13 od 17.7.2013.
Zakon o elektronskom dokumentu RS – «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 116/15
Zakon o elektronskom potpisu RS – «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 116/15
Zakon o Notarima Federacije Bosne i Hercegovine
Tarifa o nagradama i naknadama notara FBiH
Zakon o Notarima Brčko Distrikta (“Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH” br. 9/2003 i 17/2006)
Zakon o Notarima Republike Srpske – prečišćen tekst 2019
Zakon o pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine
Zakon o federalnom pravobranilaštvu
Zakon o premjeru i katastru nekretnina SR BiH
Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske – “Službeni glasnik Republike Srpske” broj 6/12 iz 2012)
Zakon o Službenicima i namještenicima u pravosuđu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
Zakon o Advokaturi Republike Srpske– Službeni glasnik Republike Srpske 30/07 Objavljeno 20.04.2007
Zakon o Advokaturi Republike Srpske– Službeni glasnik Republike Srpske 80/15 Objavljeno 10.09.2015
Zakon o advokatskoj djelatnosti u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine
Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske BiH/ Advokatska tarifa RS
Kodeks etike advokata advokatske komore Republike Srpske
Disciplinski pravilnik advokatske komore Federacije BiH
Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti advokata Republike Srpske
Zakon o rjesavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (“Službeni list Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije”, br. 43/1982, 72/1982)
Zakon o podsticanju razvoja malih i srednjih preduzeća RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 64/02, 34/06 i 119/08)
Zakon o javnom redu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 11/15)
Zakon o razvoju malih i srednih preduzeća RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 50/13)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske (“Službeni glasnik RS”, br. 134/2011, 82/2013, 96/2013 – odluka US i 103/2015)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH (“Službene novine FBiH” br. 13/2018)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH (“Službene novine FBiH” br. 29/98, 49/00, 32/01, 29/03, 73/05, 59/06, 4/09)
Zakon o dobrovoljnim penzijskim fondovima (“Službene novine FBiH” broj 104/16 od 30.12.2016.)
Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa (“Službene novine Federacije BiH”, broj 42/09)
Zakon o radu FBiH (prečišćeni tekst – “Službene novine Federacije BiH” br. 43/99, 32/00 i 29/03)
Zakon o vijeću uposlenika FBiH “Službene novine Federacije BiH” br. 38/2004)
Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11)
Zakon o zdravstvenom osiguranju RS (“Službeni glasnik RS”, br. 18/1999, 51/2001, 70/2001, 51/2003, 57/2003 – ispr.,17/2008, 1/2009, 106/2009, 39/2016 – odluka US i 110/2016)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 41/10)
Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 54/05, 62/08)
Zakon o štrajku FBiH (“Službene novine Federacije BiH” br. 14/2000)
Zakon o štrajku zaposlenih u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 41/16 od 3.06 2016. )
Zakon o poreznoj upravi FBiH (SL. Novine FBiH br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15)
Zakon o porezu na dobit FBiH (Službene novine FBIH br. 97 od 31.12.2007., 14/08, 39/09)
Zakon o porezu na dobit Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj: 94/15 i 1/17)
Zakon o porezu na dobit Brčko distrikt BIH (“Sl. glasnik Brčko d. BiH”, br. 60/2010, 57/2011 i 33/2012)
Zakon o odgođenom plaćanju poreskog duga RS (Službeni glasnik Republike Srpske broj: 94/15)
Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj: 94/15)
Zakon o fiskalnoj odgovornosti u Republici Srpskoj (Službeni glasnik Republike Srpske broj: 94/15)
Zakon o porezu na dohodak FBiH (”Službene novine Federacije BiH”, br. 10/08 i 9/10, 44/11)
Zakon o porezu na dohodak Republike Srpske (”Službni glasnik Republike Srpske”, br. 60/15, 5/2016 – ispr. i 66/2018)
Zakon o porezu na nepokretnosti Republike Srpske (”Službni glasnik Republike Srpske”, br. 91/15)
Zakon o porezu na dohodak Brčko distrikt BiH (”Službeni glasnik Brčko distrikt BiH”, br. 60/10)
Zakon o porezu na nekretnine Brčko distrikt BiH (“Sl. glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 27/2007 i 52/2018)
Zakon o porezu na dodanu vrijednost FBiH (“Službeni glasnik BiH” br.9/05, 35/05 i 100/08)
Zakon o porezu na dodanu vrijednost BiH
Pravilnik o primjeni Zakon o porezu na dodanu vrijednost BiH (Službeni glasnik BIH br. 93/05, 21/06, 60/06, 06/07,100/07, 35/08, 65/10)
Zakon o doprinosima FBiH (Službene novine FBiH 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/2015, 104/2016 i 34/2018)
Zakon o doprinosima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 114/2017 i 112/2019)
Zakon o deviznom poslovanju FBiH (Službene novine FBIH br. 47 od 04/08/2010)
Zakon o deviznom poslovanju Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 96/2003, 123/2006, 92/2009, 20/2014 i 20/2018)
Zakon o deviznom poslovanju Brčko distrikta BiH (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 23/2016)
Odluka o iznošenju strane gotovine i čekova (“Službene novine Federacije BiH”, broj 47/10)
Odluka o naćinu i uvjetima naplate za rezidente i nerezidente (“Službene novine Federacije BiH”, broj 47/10)
Odluka o plaćanju, naplati i prijenosu u devizama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 47/10)
Odluka o uvjetima i naćinu obavljanja mjenjačkih poslova
Zakon o računovodstvu i reviziji BiH (Službeni glasnik BiH 42/04)
Zakon o računovodstvu i reviziji FBiH (Službene novine FBIH 83/09)
Zakon o unutrašnjoj trgovini FBiH (Službene novine FBiH 40/10 i 79/17)
Zakon o radu RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07)
Zakon o radu Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH” brojevi 08/03, 33/04 i 29/05)
Zakon o rudarstvu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”,br. 62/18)
Zakon o rudarstvu RS (“Službeni glasnik Republike Srpske”,br.10/95,18/95, 10/98, 63/02, 69/02 i 86/03)
Zakon o rudarstvu FBiH
Zakon o stočarstvu FBiH (“Službene novine Federacije BiH», broj 66/13 /28.8.2013./)
Zakon o stočarstvu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske», broj 44/15)
Zakon o električnoj energiji RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 66/02; 29/03; 86/03; 111/04; 60/07; 114 /07)
Zakon o električnoj energiji u FBiH („Službene novine Federacije BiH br: 66/13 od 28.08.2013.)
Zakon o energetskoj efikasnosti Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 22/17 (24.3.2017.).)
Zakon o energetskoj efikasnosti RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 59/13)
Zakon o zaštiti životne sredine RS(”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 53/02 i 109/05)
Zakon o veterinarstvu u Republici Srpskoj (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 75/2017)
Zakon o transfuzijskoj djelatnosti (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 44/15)
Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (integralni tekst – “Sl. glasnik RS”, br. 124/2008, 3/2009 – ispr., 58/2009, 95/2011, 60/2015 i 18/2016 – odluka US))
Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske i Zakon o izmjenama i dop. zakona o stvarnim pravima RS
Zakon o stvarnim pravima Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH br: 66/13 i 100/13)
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta BiH(“Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH”, br. 11/2001, 8/2003, 40/2004 i 19/2007) )
ORJENTACIONI KRITERIJI i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (‘Na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH održanoj dana 27.01.2016 g. razmatrani su i prihvaćeni)
Zakon o hraniteljstvu Federacije BiH (”Službene novine FBiH”, broj 19/17 (15.3.2017.)
Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini (”Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj: 12/2004)
Zakon o društvima za osiguranje u privatnome osiguranju (”Službene novine FBiH”, br. 24/05 i 36/10)
Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 82/15)
Zakon o osiguranju imovine i lica FBiH
Zakon o posredovanju u privatnome osiguranju (“Službene novine FBiH”, br. 22/05)
Zakon o osiguranju Federacije BIH (“«Službene novine Federacije BiH», broj 23/17 (29.3.2017.)
Zakon o društvima za osiguranje RS (”Sl. glasnik Republike Srpske br. 17/05, izmjene u br. 01/06 i 64/06)
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti RS (”Sl. glasnik Republike Srpske” br. 12/09)
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti (“Sl. glasnik Republike Srpske” br. 17/05, izmjene u br. 64/06)
Zakon o posredovanju u osiguranju RS (“Sl. glasnik Republike Srpske” br. 17/05, izmjene u br. 64/06)
Zakon o tržištu vrijednostnih papira FBiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 85/08, 109/12)
Zakon o investicijskim fondovima FBiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 85/08 i 25/17)
Zakon o investicionim fondovima RS (“Službeni glasnik RS”, br. 92/2006, 82/2015 i 94/2019)
Zakon o stečajnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br: 29/03, 33/04, 42/06, 4/17 i odluka Ustavnog suda 52/2018))
Zakon o stečajnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br. 67/02; 77/02; 38/03; 96/03; 68/07; 12/10 i 16/10)
Zakon o stečaju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 16/16; od 11.02.2016)
Zakon o preuzimanju dioničkih društava FBiH
Zakon o preuzimanju dioničkih društava FBiH(„Službene novine Federacije BiH“ br: 77/15 od 07.10.2015.
Zakon o privrednim društvima Federacije BiH – (“Službene novine Federacije BiH”, br. 81/15)
Zakon o privrednim društvima Federacije BiH – Neslužbeni prečišćeni tekst (“Službene novine Federacije BiH”, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 07/09, 75/13)
Zakon o likvidacinom postupku FBiH («Službene novine Federacije BiH», broj 29/03)
Zakon o likvidacinom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 82/19)
Zakon o likvidacinom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 64/02)
Zakon o privatizaciji preduzeća FBiH («Integralni tekst»)
Zakon o reviziji privatizacije državnog kapitala u privrednim društvima i bankama (Službene novine Federacije BiH», broj 55/12 od 27.6.2012.)
Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije («Integralni tekst»)
Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka FBiH («Integralni tekst»)
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske (“Sl. glasniku RS”, br. 127 od 31.12.2008, 58/09, 100/11, 67/13, 100/2017 i 82/2019).
Okvirni Zakon o registraciji poslovnih subjekata u BiH, (Službeni glasnik BiH br. 42/04)
Zakona o politici direktnih stranih ulaganja BiH (Službeni glasnik BiH br. broj 17/98, 13/03 i 48/10) i Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o politici stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini ((„Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/15 od 16.3.2015. godine)
Zakon o stranim ulaganjima Federacije BiH („Službene novine FBiH“ broj 61/01, 50/03 i 77/15)
Zakon o stranim ulaganjima Republike Srpske (Službeni glasnik RS broj 21/18 od 19.03.2018)
Zakon o stranim ulaganjima Republike Srpske (Službeni glasnik RS broj 25/02 i 24/04, 52/11 i 68/13)
Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH, (Službene novine FBiH br. 27/05 68/05, 43/09 i 63/14)
Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (Službeni glasnik RS broj 67/13, 15/16 i 84/2019)
Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Brčko distriktu BiH (Službeni gl. Brčko distrikt BiH broj 15/05)
Zakon o APIF Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 96 od 27. oktobra 2005, 74/10, 68/13)
Zakon o klasifikaciji djelatnosti u BiH, (Službeni glasnik BiH br. 76/06)
Zakon o izmjeni Zakona o klasifikaciji djelatnosti u BiH, (Službeni glasnik BiH br. 100/08)
Zakon o izmjenama Zakona o klasifikaciji djelatnosti u BiH, (Službeni glasnik BiH br. 32/10)
Zakon o klasifikaciji djelatnosti i registru poslovnih subjekata po djelatnostima u RS, Službeni glasnik RS br. 74/10
Zakon o klasifikaciji djelatnosti u BD, (Službeni glasnik BD br. 8/07)
Zakon o izmjenama Zakona o klasifikaciji djelatnosti u BD, (Službeni glasnik Brčko Distrikt br. 59/10)
Informacija o novoj klasifikaciji djelatnosti BiH
Odluka o klasifikaciji djelatnosti BiH 2010, (Službeni glasnik BiH br. 47/10)
Klasifikacija djelatnosti BiH 2010, (Službeni glasnik BiH br. 59/10)
Uredba o klasifikaciji djelatnosti Republike Srpske, (Službeni glasnik RS br. 119/10)
Klasifikacija djelatnosti sa opisima za Republiku Srpsku
Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik RS” broj 104/11)
Zakon o volontiranju RS (“Službeni glasnik RS” broj 89 / 13)
Zakon o uslugama RS (“Službeni glasnik RS” broj 89 / 13)
Zakon o javnim putevima RS (“Službeni glasnik RS” broj 89 / 13)
Klasifikacija – Skraćena lista naziva djelatnosti za Republiku Srpsku
Obrazac prijave za registraciju poslovnih subjekata u Bosni i Hercegovini
Zakon o matičnim knjigama Federacije BiH (“Službene novine FBiH” broj 37/12 i 80/14)
Zakon o matičnim knjigama Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 111/09 i 43/13 i 66/18)
Zakon o matičnim knjigama Brčko distrikta BiH (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH” broj 58/11)
Uputstvo o načinu vođenja matičnih knjiga FBiH (“Službeni glasnik Federacije BiH” broj 51/13, 55/2013, 82/2013 i 6/2015))
Zakon o ličnom imenu FBiH, (“Službene novine FBiH” broj 7/12)
Zakon o ličnom imenu Republike Srpske, (“Službeni glasnik RS” broj 82/19)
Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti , (Sl. glasnik BiH, br. 53/09)
Zakon o stomatološkoj djelatnosti FBIH (Službene novine Federacije BiH», broj 37/12 (03.05.2012. )
Zakon o vinu FBiH («Službene novine Federacije BiH», broj 55/12 (27.06.2012.)
Zakon o volontiranju FBiH («Službene novine Federacije BiH», broj 110/12 (21.12.2012. )
Zakon o zapošljavanju stranaca FBiH
Zakon o liječništvu FBiH, «Službene novine Federacije BiH», broj 56/13 /17.07.2013./
Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom FBIH «Službene novine Federacije BiH», broj 59/18 (27.7.2018.)
Zakon o igrama na sreću (Službene novine Federacije BiH», broj 48/15)
Zakon o igrama na sreću Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske», broj 22/19)
Zakon o bankama Federacije BiH (“«Službene novine Federacije BiH», broj 27/17 (12.4.2017.)
Zakon o bankama FBiH (“Sl. nov. FBiH” broj 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03)
Zakon o bankama Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 3/16)
Zakon o mikrokreditnim organizacijama FBiH ((“Službene novine Federcije BiH”, br. 9/96, 27/98, 20/00- visoki predstavnik (45/00 – potvrda Parlament), 58/02 – visoki predstavnik, 13/03 – visoki predstavnik, (19/03- potvrda Parlament), 47/06 – visoki predstavnik, 59/06, 48/08, 34/12 i 77/12)

Zakon o lizingu FBiH («Službene novine FBiH broj 85 od 26.12.2008. g.) i Zakon o dopuni zakona o lizingu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lizingu FBiH («Službene novine FBiH broj 104/16 od 30.12.2016.)

Zakon o unutrašnjem platnom prometu FBiH (Službene novine Federacije BiH», broj 48/15)
Zakon o agenciji za bankarstvo FBiH («Službene novine Federacije BiH», broj 75/17 (04.10.2017 )
Zakon o agenciji za bankarstvo FBiH («Službene novine Federacije BiH», broj 111/12 /26.12.2012./ )
Zakon o agenciji za bankarstvo RS («Službeni glasnik Republike Srpske broj 59/13 )
Zakon o tržištu hartija od vrijednosti Republike Srpske (integralni tekst)
Zakon o agenciji za za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH
Pravila postupanja ombudsmena za bankarski sistem Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon o osiguranju depozita u bankama Bosne i Hercegovine (“Sl. Glasnik BiH broj 20/02, 18/05, 100/08, 75/09 i 58/13”)
Zakon o osiguranju depozita u bankama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 32/20)
Zakon o čeku FBiH (Službene novine Federacije BiH, br. 32/00)
Zakon o mjenici FBiH (Službene novine Federacije BiH, 32/00, 28/03)
Zakon o mjenici Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske 32 od 14.07.2001)
Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima FBiH (Službene novine FBiH, broj 35/09)
Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva FBiH (Službene novine Federacije BiH, br 19/06) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva (Službene novine FBiH, broj 25/09)
Zakon o vještacima Federacije BiH
Zakon o vještacima Republike Srpske
Zakon o arhivskoj građi i arhivu Bosne i Hercegovine
Zakon o upotrebi i zaštiti naziva Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br: 30/03, 42/04, 50/08 i 76/11)
Zakon o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br: 39/09)
Zakon o agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br: 43/09)
Zakon o arhivskoj građi FBiH
Zakon o poljoprivrednim savjetodavnim službama („Službene novine FBiH“ broj 66/13 /28.8.2013./
Zakon o poljoprivrednom zemljištu FBiH („Službene novine FBiH“ broj 52/09)
Zakon o poljoprivrednoj organskoj proizvodnji („Službene novine FBiH“ broj 72/16)
Zakon o zaštiti prirode („Službene novine FBiH“ broj 66/13 /28.8.2013./
Zakon o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine
Zakon o naftnim derivatima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 52/14 /05.06.2014./
Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 100/13 od 23.12.2013)
Austrijski građanski zakonik ( OGZ ) – Objavljen 01.juna.1811g.
Uredba o stalnim sudskim tumačima FBiH
Pravilnik o uslovima, načinu i postuku upisa na listu stalnih sudskih tumača u Brčko distrikt BiH
Zakon o geološkim istraživanjima RS – (Službeni glasnik RS broj: 110/13)
Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou BiH – (Integralni tekst)
Zakon o platama i naknadama sudija i tužilaca u Federaciji BiH – (Integralni tekst)
Zakon o platama i naknadama sudija i tužilaca u Brčko distrikt BiH – (Integralni tekst)
Zakon o platama i naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj – (Službeni glasnik RS broj: 66/18)
Zakon o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa Republike Srpske – (Službeni glasnik RS broj: 66/18)
Zakon o platama zaposlenih u javnim službama Republike Srpske – (Službeni glasnik RS broj: 31/14)
Zakon o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS – (Službeni glasnik RS broj: 31/14)
Zakon o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske – (Službeni glasnik RS broj: 31/14)
Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture RS – (Službeni glasnik RS broj: 31/14)
Zakon o poreskom sistemu Republike Srpske – (Službeni glasnik RS broj: 62/17)
Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju – (Službeni glasnik RS broj: 62/17)
Zakon o postupku medijacije BiH – (Službeni glasnik BiH broj: 37/04)
Zakona o jedinstvenom matičnom broju – (Službeni glasnik BiH broj: 32/01, 63/08, 103/11, 87/13 i 84/2015)
Pravilnik o načinu određivanja jedinstvenog matičnog broja stranim državljanima (“Službeni glasnik BiH”, br. 39/02,  2/09),
Zakon o putnim ispravama BiH – (Službeni glasnik BiH broj: 4/97, 1/99, 9/99, 19/01, 27/00, 32/00, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08, 39/08 i 60/13)
Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine – (Službeni glasnik BiH broj: br. 32/01, 56/08, 58/15)
Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH – (“Sl. glasnik BiH”, br. 44/2003, 52/2004, 34/2007, 4/2008, 50/2008 – dr. zakon, 49/2009, 32/2013 i 91/2017)
Zakon o ličnoj karti državljana BiH – (Službeni glasnik BiH broj: 32/01, 16/02, 32/07, 53/07, 56/08 i 18/12)
Zakon o državljanstvu BiH – (Službeni glasnik BiH broj: 4/97,13/97,41/02,6/03, 14/03, 76/09, 87/13)
Zakon o državljanstvu FBiH – (Službene novine Federacije BiH br. 43/01 i 22/09, 80/11)
Zakon o državljanstvu Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS” br: 17/00, 64/05, 58/09, 18/10)
Zakon o azilu u Bosni i Hercegovini – (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 11/16 od 19.02 2016.)
Zakon o polaganju pravosudnog ispita u Bosni i Hercegovini – (“Sl. glasnik BiH”, br. 33/2004, 56/2008 i 62/2011)
Zakon o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka BiH– (integralni tekst)
Zakon o pravosudnom ispitu u Republici Srpskoj – (“Službeni glasnik RS” br: 58/16)
Zakon o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama RS – (“Službeni glasnik RS” br: 106/15)
Zakon o hrani – (“Službeni glasnik Republike Srpske” br: 19/17 od 27.02.2017.g.)
Zakon o turizmu Republike Srpske – (“Službeni glasnik Republike Srpske” br: 45/17 od 18.05.2017.g.)
Zakon o ugostiteljstvu Republike Srpske – (“Službeni glasnik Republike Srpske” br: 45/17 od 18.05.2017.g.)
Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju – (“Službeni glasnik RS” br: 41/18 od 25.05.2018.g.)
Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju – (“Službeni glasnik RS” br: 44/17 od 16.05.2017.g.)
Zakon o upotrebi znakovnog jezika Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS” br: 62/18.g.)
Zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata RS – (“Službeni glasnik RS” br: 62/18.g.)
Zakon o željeznicama Republike Srpske – (“Službeni glasnik RS” br: 19/17 od 27.02.2017.g.)

Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica – (“Službene novine FBiH 33/04, 56/05,70/07, 9/10 i 90/17)

Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica (“Službene novine FBiH broj 54/19 /31.7.2019.)
Zakon Brčko distrikata BiH o izboru i promjeni entitetskog državljanstva – («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» broj 32/09)
Zakon o Gradu – TuzlaZenicaŠiroki BrijegBihać – («Službene novine Federacije BiH», broj 80/14) Zakon o Gradu Zvornik, Zakon o gradu Istočno Sarajevo
Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prepisa – (Službeni list SRBiH broj: 37/1971, 39/75 i 42/89 )
Zakon o podsticajima u privredi Republike Srpske – («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 52/19)
Zakon o pečatima organa i institucija Republike Srpske – («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 54/19)
Zakon o socijalnom stanovanju Republike Srpske – («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 54/19)
Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske – («Službeni glasnik Republike Srpske», 37/2012, 90/2016 i 94/2019))
Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH – (“Službene novine FBiH”, br. 36/1999, 54/2004, 39/2006, 14/2009, 7/2014 – rješenje US BiH, 45/2016, 19/2017 – drugi zakon i 40/2018)

Zakon o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompentencijama Republike Srpske – («Službeni glasnik Republike Srpske», 8/20)

Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica FBiH – (“Službene novine Federacije BiH“, broj 28/20)
Zakon o sudskim taksama Republike Srpske
Zakon o sudskim taksama Brčko distrikt BiH
Zakon o sudskim taksama Kantona Sarajevo
Zakon o administrativnim taksama Kantona Sarajevo
Zakon o sudskim taksama Tuzlanskog Kantona
Zakon o sudskim taksama Hercegovačko neretvanskog kantona
Zakon o sudskim taksama Zeničko-dobojskog kantona
Zakon o sudskim taksama pred sudom Bosne i Hercegovine
Pravilnik o unutrašnjem sudskom poslovanju Bosne i Hercegovine
Pravilnik o unutrašnjem sudskom poslovanju Republike Srpske
Pravilnik o ulasku i boravku stranaca u BiH
Pravni pojmovi
Bankarsko pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine
Stvarno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine
Sudska praksa Brčko distrikt BiH 1/2
Sudska praksa Brčko distrikt BiH 2/2
Evropska konvencija za zaštitu nacionalnih manjina
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Konvencija o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih Naroda od 13.05.1946.g.
Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961
Uredba o ratifikaciji Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava
Osnovni principi o nezavisnosti pravosuđa Ujedinjenih nacija
Preporuke Vijeća Evrope o nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija
Evropska povelja o statusu sudija
Kodeks sudijske etike i Kodeks tužilačke etike
Konvencija o pravu djeteta
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije
Evropska socijalna povelja
Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama
Opća deklaracija o pravima čovjeka
Povelja Ujedinjenih Nacija
Evropska Povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou
Evropska Povelja o lokalnoj samoupravi
Medjunarodna konvencija o sprećavanju svih oblika rasne diskriminacije
Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (iz 1979.)
Opcioni protokol uz Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena
Konvencija protiv torture
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
Fakultativni Protokol uz međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
Konvencija o smanjenju broja apatrida iz 1961.g.
Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica
Konvencija o izdavanju izvoda iz matičnjih knjiga na više jezika – od 8 septembra 1976
Konvencija o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta od 26. oktobra 1973.
Konvencija o sukobima zakona u pogledu oblika testamentarnih odredaba od 5. oktobra 1961.
Konvencija o međunarodnom upravljanju ostavinama od 2. oktobra 1973
Konvencija o sudskoj nadležnosti i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima od 27.09.1968.
Konvencija o priznanju i izvršenju inostranih arbitražnih odluka od 10. juna 1958.
Konvencija o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima
Konvencija o zakonu koji se primenjuje na saobraćajne nezgode od 4.maja 1970.
Konvencija o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima od 25.oktobra 1980.
Konvencija o građanskom postupku od 1.marta 1954.
Konvencija o pribavljanju u inostranstvu dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima od 18. marta 1970.
Konvencija o dostavljanju u inostranstvu sudskih i vansudskih akata u građanskim i trgovačkim stvarima od 15. novembra 1965.
Konvencija o zastarjelosti potraživanja u oblasti međunarodne kupoprodaje robe
Evropska konvencija o obaveštenjima o stranom pravu od 7. juna 1968.
Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu od 20. juna 1956.
Konvencija o rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država od 18.marta 1965.
Evropska konvencija o državljanstvu
Odabrane presude Evropskog suda za ljudska prava 1
Odabrane presude Evropskog suda za ljudska prava 2
Odabrane presude Evropskog suda za ljudska prava 3
Priznanje stranih javnih isprava u Bosni i Hercegovini
Sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu
Brogan i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 11209/84, 11234/84, 11266/84 i 11386/85
Foks, Kembel i Hartli protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 12244/86, 12245/86 i 12383/86
Lorenco Bozano protiv Republike Francuske aplikacije br. 9990/82
K. F. protiv Njemačke aplikacije br. 25629/94
Hini i Makginis protiv Republike Irske aplikacije br. 34720/97
Loles protiv Republike Irske
Edvards protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 13071/87
Boner protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 18711/91
Opuz protiv Turske aplikacije br. 33401/02
Jecius protiv Litvanije aplikacije br. 34578/97
S.B.C protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 39360/98
Tiodor Kamasinski protiv Republike Austrije aplikacije br. 9783/82
Amosi Salibiaku protiv Republike Francuske aplikacije br. 10519/83
Heiko PREHN protiv Njemačke aplikacije br. 40451/06
Džozef Grejndžer protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 11932/86
E.B. protiv Francuske aplikacije br. 43546/02
A i drugi protiv Danske aplikacije br. 20826/92
Etore Artiko protiv Republike Italije aplikacije br. 6694/74
Slobodan Kostovski protiv Kraljevine Holandije aplikacije br. 11454/85
Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 13229/03
Burdov protiv Rusije aplikacije br. 33509/04
Zeki Aksoj protiv Turske aplikacije br. 21987/93
Salman protiv Turske aplikacije br. 21986/93
Varnava i drugi protiv Turske
A. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva aplikacije br. 3455/05
Dorson protiv Holandije aplikacije br. 20524/92
Vitold Litva protiv Poljske aplikacije br. 26629/95
Schalk i Kopf protiv Austrije aplikacije br. 30141/04
Dragojević protiv Hrvatske aplikacije br. 68955/11
Odluka Evropkog suda za ljudska prava predmetu W. R. protiv Austrije
Sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava u odnosu na BiH
Radomir Stjepanović i Rajka Stjepanović Bosne i Hercegovine aplikacije br. 13207/12
Muslija protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 32042/11
Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 79867/12, 79873/12, 80027/12, 80182/12, 80203/12
Al Hamdani protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 31098/10
Avdić i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 28357/11, 31549/11 i 39295/11
AL HANCHI protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 48205/09
Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 60642/08
Bobić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 26529/10
Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Ćosić i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Đokić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 6518/04
Đukić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 4543/09
Halilović protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 23968/05
Hadžić i Suljić protiv BiH aplikacije br. 39446/06 i 33849/08
Ignjetić i drugi protiv BiH aplikacije br. 6179/08, 12453/10, 17809/10 i 17208/11
Jeličić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 41183/02
Janjić i drugi protiv BiH aplikacije br. 29760/0 6, 48249/07, 4707/08 i 17792/10
Karanović Duško protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 39462/03
Kudić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 28971/05
Mago i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine – od 18.juli.2013g. – odluka Ustavnog suda BiH koja je prethodila – AP 1785/06
Milisavljević protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 7435/04
Momić i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Murtić i Ćerimović protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 6495/09
Palić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 4704/04
Pejaković i drugi protiv BiH aplikacije br. 337/04, 36022/04 i 45219/04
Pralica protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 38945/05
Rodić Milorad i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 22893/05
Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 27996/06 i 34836/06
Suljagić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 27912/02
Šekerović i Pašalić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 5920/04 i 67396/09
Šobota-Gajić Vera protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 27966/06
Tokić i drugi protiv BiH aplikacije br. 12455/04, 14140/05, 12906/06 i 26028/06
Tomić i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 14284/08
Jusuf ALIBAŠIĆ protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 18478/08
Orlović i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 16332/18 od 01/10/2019
Odluke o dopuštenosti:
Ališić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 60642/08
Arežina protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 66816/09
Berić Dušan protiv Bosne i Hercegovine
Boumediene i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Destilacija PLC protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 11683/08
Halilović Ismet protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 21206/07
Halilović Mirsad protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 23968/05
Janković Dušan protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 5172/03
Jeličić Ruža protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 41183/02
Kalinić Dragan i Bilbija Milorad protiv BiH aplikacije br. 45541/04 i 16587/07
Kudumija i drugi protiv BiH aplikacije br. 28223/08, 56190/08 i 239/11
Lukić Spasoje protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 34379/03
Mirazović Dragan protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 13628/03
Prevljak i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 127/10
S.V i S.V protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 31989/06
Boban Šimšić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 51552/10
Škobić protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 16679/02
Višnjevac Milenko protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 2333/04
Zadrić Josip protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 18804/04
Presuda Ustavnog suda FBiH 15-10 Neustavnost zakona o notarima FBIH
Presuda Ustavnog suda FBiH U 22 / 16 Neustavnost zakona o notarima FBIH
Presuda Ustavnog suda FBiH AP 1634 / 18 Uknjižba vojne imovine na BiH sa RS
Stručna publikacija:
Pregled prakse Evropskog suda za ljudska prava za 2015. godinu
Pregled prakse Evropskog suda za ljudska prava za 2014. godinu
Analiza radnog zakonodavstva u BiH
Zabrana diskriminacije prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima
Pravosuđe po mjeri djeteta u kontekstu krivičnog prava
Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti – član 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima
Vodič Vijeća Evrope za dobru praksu u pogledu domaćeg pravnog lijeka
Priručnik o europskom antidiskriminacijskom pravu
Priručnik za polaganje advokatskog ispita
Stručna publikacija: Medunarodna pravna pomoc BiH I
Stručna publikacija: Medunarodna pravna pomoc BiH II
Stručna publikacija: Prirucnik za polaganje strucnog upravnog ispita
Stručna publikacija: Prirucnik za izradu pravnih propisa
Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine
Stručna publikacija: Vodic kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini
Stručna publikacija: Da li ste upoznati sa Vasim pravima
Stručna publikacija: Kako postupiti u slučajevima nezakonitog odvođenja i/ili zadržavanja djeteta
Stručna publikacija: Terminološki rječnik europskih/evropskih integracija
Pristup sudskim predmetima putem interneta
Alternativno rješavanje sporova
Glavna rasprava i sudske odluke
Ispitivanje tužbe i pripremno sudsko ročište
Izrada presude u građanskim stvarima
Međunarodna pravna pomoć u građanskim stvarima
Modul za naknadu štete
Radno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine
Sudske mjere obezbdjeđenja
Ugovori
Upravljanje sudskim postupkom
Vanparnični postupak
Vanparnični sudski postupak
Vanredni pravni lijekovi
Žalbeni sudski postupak i rasprava pred drugostepenim sudom
Izvršna i upravna oblast
Izvršna i vanparnična oblast
Krivična oblast
Najvažnije odredbe Zakona o parničnom postupku
Nosioci pravosudnih funkcija i društvo
Ravnopravnost spolova i Europska konvencija
Djeca u konfliktnim razvodima
Pravosuđe u Bosni i Hercegovini
Sudska praksa Brčko distrikt BiH 1/2
Sudska praksa Brčko distrikt BiH 2/2
VSTV BiH – godišnji izvještaji
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2004. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2005. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2006. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2007. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj za 2008. god dio: 1 2 3 4 5 6 7 8
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2009. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2010. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2011. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2012. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2013. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2014. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2015. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2016. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2017. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2018. g.
Visoko Sudsko i Tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine – Godišnji izvještaj VSTV-a za 2019. g.
Desetljeće utemeljenja i rada Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
Zadnji update Zakona BiH: 29.04.2021

Na kojem nivou postoje zakoni u Bosni i Hercegovini ?

Zakoni na nivou Bosne i Hercegovine, zakoni na nivou entiteta Federacija BiH i Republika Srpska, zakoni na nivou Brčko distrikta, te Kantonalni zakoni na nivou Kantona u FBiH/BiH.

Šta je zakon ?

Zakon je normativni akt države BiH koji po točno određenom postupku donosi zakonodavni organ, najčešće skupština (parlament - zavisno od nivou u BiH). Zakon je nakon Ustava BiH najviši i najvažniji pravni akt i svi drugi pravni akti u državi moraju biti s njime u skladu.

Što je to prečišćen tekst zakona Bosne i Hercegovine ?

Pojednostavljeno rečeno, prečišćeni tekst je trenutno važeći tekst pravnog propisa u Bosni i Hercegovini; dakle sve odredbe u prečišćenom tekstu pravnog propisa su već stupile na snagu i još uvijek vrijede. Važno je uočiti da se pravni propisi / zakoni mijenjaju protekom vremena.

Zašto se mijenjaju zakoni u Bosni i Hercegovini ?

Sudska praksa Bosne i Hercegovine

0

Sudska praksa Bosne i Hercegovine

Na ovom mjestu se nalazi najveca zbirka sudske prakse Bosne i Hercegovine, koju autor non stop dopunjava novom sudskom praksom.

U Bosni i Hercegovini (Federacija BiH, Republika Srpska, Brcko distrikt BIH) sudska praksa nije neposredan izvor prava, ali pošto sudovi primjenjuju pozitivno pravo i svojim odlukama daju uputstva za praktičnu primjenu važećih propisa, predstavlja bitan faktor u tumačenju pojedinih zakonskih odredbi, popunjavanju pravnih praznina i uspostavljanju vladavine prava. Jedna od obaveza koju je Bosna i Hercegovine (Federacija BiH, Republika Srpska, Brcko distrikt BIH) preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine (Federacija BiH, Republika Srpska, Brcko distrikt BIH) je da osigura ujednačenu primjenu zakona na cjelokupnoj državnoj teritoriji BiH i pravnu sigurnost, što je sastavni element principa vladavine prava. Autor ove sudske prakse je Advokatska kancelarija Prnjavorac.

Bankarsko pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Bankarsko pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Stvarno pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Stvarno pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Stambeno pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Stambeno pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Parnični postupak – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Parnični postupak – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Porodično pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine
Privredno pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Privredno pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Penziono pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/1
Penziono pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/2
Porezno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/2
Porezno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 2/2
Podjela bračne stečevine – sudska praksa Bosne i Hercegovine
Nasljedno pravo – u sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Nasljedno pravo – u sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Nadležnost sudska praksa Bosne i Hercegovine
Mjenica u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/2
Mjenica u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 2/2
Ugovori – Obligaciono pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Ugovori – Obligaciono pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 2/2
Obligaciono pravo – Opći dio – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Obligaciono pravo – Opći dio – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Naknada štete – Obligaciono pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Naknada štete – Obligaciono pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Pravo osiguranja – Obligaciono pravo – sudska praksa Bosne i Hercegovine
Priznanje stranih sudskih odluka – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine
Eksproprijacija – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/2
Eksproprijacija – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Radno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/2
Radno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 2/2
Razvod braka – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine
Upravno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 1/2
Upravno pravo – u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine 2/2
Izvršni postupak – sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Izvršni postupak – sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Krivično materijalno pravo sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Krivično materijalno pravo sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Krivično procesno pravo sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2
Krivično procesno pravo sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2
Tags: Sudska praksa Bosne i Hercegovine, sudska praksa Republike Srpske, Sudska praksa Brcko distrikta BIH, sudska praksa Federacije BIH