Home Blog Page 5

Rastezljiva pravda za sudije i tužioce

By
ePravo.ba
-
0

Rastezljiva pravda za sudije i tužioce

Izvor: CIN.ba

U posljednje četiri godine disciplinske komisije VSTV-a BiH oslobodile su odgovornosti 12 sudija i tužilaca nakon provedenog disciplinskog postupka, a u jednom slučaju disciplinski postupak nisu ni provodili.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Sudija Milan Tegeltija je ušetao nasmijan i opušten u Osnovni sud u Banjoj Luci, na svoje staro-novo radno mjesto. Upravo se vratio sa bajkovitih plaža Maldiva gdje je, između dva posla, sa suprugom proveo godišnji odmor.

Tegeltija je krajem prošle godine dao ostavku na mjesto predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), a karijeru je nastavio u Banjalučkom sudu, iako je iz VSTV-a otišao nakon događaja koji su doveli u pitanje njegov kredibilitet. Dvaput je snimljen kako razgovara o nezavršenim predmetima i zapošljavanju u pravosuđu. On tvrdi da je dao ostavku radi lične sigurnosti i gubitka povjerenja u kolege.

„Problem nije u snimku. Problem je što su članovi Savjeta dozvolili da im nešto nezakonito (snimci, op. a.) bude uopšte predmet razgovora“, kaže Tegeltija za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Disciplinska komisija VSTV-a nije provela postupak za utvrđivanje njegove disciplinske odgovornosti jer „za to nije bilo zakonske osnove“ i to je bio presedan u njihovim odlukama. Istovremeno su tokom prethodne četiri godine oslobodili optužbi još 12 sudija i tužilaca koje je Ured disciplinskog tužioca (UDT) teretio za propuste u radu i ponašanja koja štete ugledu zajednice.

„To, zaista, djeluje obeshrabrujuće u pogledu daljeg postupanja Ureda diciplinskog tužioca“, kaže zamjenik glavne disciplinske tužiteljice Mirza Hadžiomerović.

Izuzimanje predsjednika iz zakona

U maju 2019. godine je podignuta disciplinska tužba protiv tadašnjeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije zbog nedoličnog ponašanja koje narušava sliku pravosuđa u javnosti. U to vrijeme je objavljen videosnimak na kojem Tegeltija u kafani razgovara sa biznismenom Nerminom Aleševićem o problemima u njegovim sudskim postupcima. Na snimku se čuje kako bivši predsjednik VSTV-a traži od Aleševića broj predmeta kako bi „vidio što može uraditi“ za njega. Alešević je ispred kafane dao novac inspektoru Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Marku Pandži koji ga je, navodno, trebao proslijediti Tegeltiji za „potkivanje“.

„Žurnal“ je objavio snimak koji je izazvao veliki revolt i ljutnju građana zbog ponašanja predsjednika VSTV-a. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) je pokrenulo istragu i utvrdilo da nije prekršio krivični zakon, ali je disciplinski tužilac Mirza Hadžiomerović smatrao da mora disciplinski odgovarati. Podigao je tužbu pred Disciplinskom komisijom VSTV-a, navodeći da je Tegeltija svojim ponašanjem doveo u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudova.

Protiv bivšeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije nije vođen disciplinski postupak iako su objavljeni video i audiosnimci koji kompromituju njegov rad (Foto: CIN)

Tegeltijina odbrana je tokom postupka tvrdila da se na predsjednika VSTV-a ne mogu primijeniti odredbe zakona koje se tiču disciplinske odgovornosti jer on, iako ima status suca, ne radi taj posao već obavlja predsjedničku funkciju.

„Ono što je dozvoljeno članovima Savjeta, odnosno potpredsjednicima, nije dozvoljeno sudijama“, kaže Tegeltija, objašnjavajući da članovi VSTV-a, za razliku od sudija i tužilaca, moraju imati slobodu da govore o problemima pravosudne politike.

Članovi komisija su prihvatili ove argumente i zaključili da se protiv predsjednika VSTV-a ne može voditi postupak kojim se propituje ponašanje sudija. Nisu uzeli u obzir da je Tegeltija imenovan u VSTV kao sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci i da uz naknadu za poziciju predsjednika prima i plaću sudije. Disciplinska tužba je prvi put u 16 godina rada UDT-a odbačena bez provođenja disciplinskog postupka. I Jukić i Tegeltija smatraju da rukovodioci VSTV-a mogu biti kažnjeni za kršenja pravila, ali ne kroz disciplinski postupak već glasanjem članova Vijeća.

„U izvještaju OSCE-a vrlo je jasno rečeno da ta interpretacija propisa, blago rečeno, nije odgovarajuća“, kaže disciplinski tužilac Hadžiomerović.

S njim je saglasan i sudija Selim Karamehić, jedini od ukupno šest članova Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije, koji je zagovarao provođenje disciplinskog postupka.

„Milan Tegeltija je sudija i kao takav je sudija cijelo vrijeme. Dok je nosilac pravosudne funkcije – i kao član Vijeća i kao predsjednik Vijeća – on je sudija i kao takav moraju se još uvijek tumačiti odredbe zakona i Poslovnika o disciplinskoj odgovornosti“, kaže Karamehić za CIN.

Tegeltija je ostao predsjednik VSTV-a godinu i po dana nakon odbačene tužbe, a onda je krajem 2020. objavljen novi snimak na kojem razgovara sa bivšom članicom VSTV-a Miljanom Buha o zaposlenju njezine sestre na mjesto sudije. Nezadovoljstvo u javnosti je eskaliralo i on je podnio ostavku na poziciju predsjedavajućeg VSTV-a. Kaže da neće dugo ostati ni u Osnovnom sudu u Banjoj Luci: „Zato što ne vidim sebe u pravosuđu“.

Sporna fotografija u nespornim okolnostima

Granice prihvatljivog profesionalnog ponašanja testirane su i u disciplinskom postupku protiv tužioca Tužilaštva BiH Ivana Matešića.

U junu 2018. godine objavljena je fotografija na kojoj Matešić pozira sa bivšim premijerom Hrvatske Ivom Sanaderom i prijateljima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Slika se brzo proširila društvenim mrežama i izazvala negativne reakcije javnosti.

Komisija je zaključila da državni tužilac Ivan Matešić nije narušio povjerenje javnosti u pravosuđe kada se fotografisao sa bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, višestruko optuženim za korupciju (preuzeto sa Oslobodjenje.ba)

Disciplinski tužilac Hadžiomerović je podnio disciplinsku tužbu u kojoj je naveo da je Matešićevo ponašanje štetilo ugledu tužilačke funkcije. Objasnio je da se protiv Sanadera vodi više sudskih procesa i da ga javnost doživljava kao simbol političke korupcije.

Matešić je odbio razgovarati za CIN, ali je u disciplinskom postupku rekao da je fotografija nastala na godišnjem odmoru dok je sa prijateljima čekao početak utakmice Hrvatska−Nigerija u ruskom Kaliljingradu. U istom kafiću je bio i bivši hrvatski premijer sa društvom. Matešić je ispričao Komisiji da su se grupe posvađale jer je njegov prijatelj pokušao krišom uslikati Sanadera pa je neko predložio zajedničku fotografiju da smiri svađu. Sanader tada nije bio pravosnažno osuđivan, dodao je Matešić u svoju odbranu.

Član Disciplinske komisije i sudija Suda BiH Dragomir Vukoje smatra da je Komisija ispravno postupila kada je prihvatila obrazloženje tužioca Matešića i odbila tužbu.

Na upit novinara CIN-a da li se na ovaj način šalje poruka sudijama i tužiocima da je fotografisanje sa optuženicima prihvatljivo, rekao je da to nije njegov posao i da se u postupku mora držati samo činjenica navedenih u disciplinskoj tužbi.

„Preko toga ja niti šta znam, niti želim da znam“, kaže sudija Vukoje.

Članovi Komisije su u objašnjenju odluke napisali da disciplinski tužilac nije dokazao ni da je Ivo Sanader simbol političke korupcije, ni da je fotografijom narušeno povjerenje javnosti u rad Tužilaštva BiH i pravosuđa.

“Prihvatam, evo, da sada ne filozofiram puno, da je nakaradno – nakaradno malo, neprofesionalno i neprecizno obrazloženje kako smo napisali“, kaže sudija Karamehić, dodavši da je bilo rasprave i zagovaranja da se ovaj prekršaj kazni, ali je većina članova Prvostepene, a potom i Drugostepene komisije odlučila da odbije tužbu.

“Priznat ću da je greška sa takvom odlukom i očito da sada imamo poslije toga i ove slučajeve fotografisanja – druženja (Tegeltija, op. a.).“

Krivična prijava zbog disciplinskog postupka

Sudija Karamehić kaže da UDT u nekim slučajevima tuži i za ponašanje koje nije disciplinski prekršaj, kao što je bilo u slučaju protiv državnog tužioca Olega Čavke.

Njemu je u 2020. godini na teret stavljeno “očigledno kršenje obaveza ispravnog postupanja” zbog načina na koji je ispitivao novinare – prijavitelje krivičnog djela – o njihovim izvorima, pravio službene zabilješke o namjeri direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića da ga diskredituje u medijima, a potom pokrenuo istragu o valjanosti njegove diplome. UDT je u prilog optužbi dao 26 materijalnih dokaza, uglavnom tužilačkih naredbi, zahtjeva i poziva za saslušanje. Smatrali su da tužilac koristi funkciju da se obračuna sa direktorom OSA-e.

Optuženi Čavka je Disciplinskoj komisiji rekao da je tokom istrage, koja je uslijedila na osnovu krivične prijave novinara „Žurnala“, dobio informacije da su diplome rukovodioca policijskih agencija sumnjive pa je to odlučio provjeriti. Od svih direktora policijskih tijela, osim od direktora OSA-e, dobio je podatke o obrazovanju i nakon toga je otkrio da je Mehmedagić upisao fakultet na osnovu poništenog indexa. Na pitanje novinara CIN-a zašto mu je bilo interesantno da provjerava Mehmedagićevu diplomu, rekao je: „Zato što je za jednog normalnog tužioca apsolutno neprihvatljivo da direktor te Agencije ima srednju školu“.

Disciplinska komisija je ocijenila da je Čavka postupao u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i oslobodila ga odgovornosti.

Član VSTV-a Selim Karamehić kaže da su se mišljenja članova komisija o disciplinskoj odgovornosti u nekim predmetima potpuno razlikovala (Foto: CIN)

„Ja nisam vidio elemente, nisam našao elemente koje je UDT naveo u tužbi”, kaže Karamehić.

Pokretanjem disciplinske tužbe Čavka se morao izuzeti iz istrage o diplomi direktora OSA-e te je ona i zaustavljena. Za to krivi disciplinskog tužioca Hadžiomerovića pa ga je prijavio za „krivično djelo ometanja pravosuđa“.

„Ovdje cilj nije bio da nikoga zaustavimo u postupanju nego, jednostavno, je cilj bio da se povrede dužnosti, koje su uočene prilikom postupanja u tom predmetu, disciplinski sankcionišu“, kaže Hadžiomerović.

Kazna za javnu riječ

Sudija Suda BiH Branko Perić kaže da bi se disciplinskim postupcima trebali uspostavljati standardi za ponašanje sudija i tužilaca kako bi svima bilo jasno šta je dozvoljeno, a šta ne.

„Mi tek sada ne znamo ništa – jedna disciplinska komisija osuđuje, druga oslobađa“, kaže Perić.

UDT je protiv njega podigao tužbu 2017. godine, uz ostalo, i zbog javnog komentarisanja „živih“ predmeta. Smatrali su da je riječ o ponašanju koje može štetiti pravičnom postupku i predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti te „dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva“.

Optuženi Perić se tada branio tvrdnjom da sudija ima pravo na slobodu izražavanja i komentarisanje rada pravosudnih institucija i da niko nije pozvaniji da o tome govori. Tvrdio je da je UDT u svojoj tužbi izvadio rečenice iz konteksta.

Disciplinska komisija je prihvatila njegove argumente i odbila tužbu. Obrazložili su da postupci sudije Perića nisu utjecali na suđenja niti su narušili povjerenje javnosti u sudove.

„Ne možete dozvoliti situaciju da se pokreću suspenzije za suce i tužitelje i da se podnose prijave protiv njih koje ćete vi na kraju odbacivati i ljude oslobađati. To je nedopustivo“, rekao je Perić tokom postupka.

Većinu odbijenih disciplinskih tužbi zastupao je zamjenik glavne disciplinske tužiteljice Mirza Hadžiomerović (Foto: CIN)

Probleme u postupcima sankcionisanja disciplinskih prekršaja vide i članovi UDT-a. Hadžiomerović smatra da odbijanje tužbe nije problem ako disciplinski tužioci dobiju jasna objašnjenja zašto su tako odlučili, jer bi tako imali putokaz za dalja postupanje. „Nažalost, u disciplinskim postupcima vrlo često imamo situaciju da ključne činjenice nisu obrazložene adekvatno i na jasan način“, kaže on.

Sudija Perić je očekivao da će njegov predmet inicirati raspravu u pravosudnoj zajednici i donijeti standarde u vezi sa postupanjima nosilaca pravosudnih funkcija, ali se to nije dogodilo.

„Kako će disciplinski tužitelj odlučiti da sam ja prekoračio, ako nema objektivne kriterije?“, komentariše Perić.

Glavna disciplinska tužiteljica Alena Kurspahić Nadarević je pred Parlamentarnom komisijom za utvrđivanje stanja u pravosuđu rekla da zabrinjava povećani broj postupaka koji se tiču etičkih problema u radu sudija i tužilaca, a da istovremeno članovi komisija imaju totalno suprotna mišljenja u vezi sa sankcijama. Tako je bilo situacija da se u istom predmetu predlažu različite kazne – od vrlo blagih do najtežih, poput razrješenja.

„Takav široki raspon i takvo iznošenje mišljenja od strane članova Vijeća – od ‘osloboditi’ do ‘potpuno razriješiti sudijske funkcije’ – mislim da poslije ovoliko godina (…) ne bi trebalo da bude tako“, kaže Kurspahić Nadarević.

Bitka za vilu u Dubrovniku traje čak 50 godina: ‘Već smo potrošili 100.000 eura na suđenje‘

By
ePravo.ba
-
0

Bitka za vilu u Dubrovniku traje čak 50 godina: ‘Već smo potrošili 100.000 eura na suđenje‘

Spor oko nasljedstva počeo je davne 1972., a danas ga vode pranećaci. O njemu će raspravljati i Ustavni sud Hrvatske.

Davne 1972. godine pred dubrovačkim sudovima počeo je sudski spor oko nasljedstva, koji nije dovršen do današnjeg dana. Nakon 49 godina sudovanja do danas je dospio pred Ustavni sud. Koliko će se tu zadržati i kad će biti riješen, ne zna se.

Glavni je predmet spora, kaže Pero Miljanović koji je u parnicu ušao s bratom kao nasljednik svoga oca koji se sudio prije njih, kuća u Dubrovniku u blizini tvrđave Minčeta. Kuća ima 157 metara četvornih tlocrtne površine, a sastoji se od prizemlja, prvog, drugog kata i potkrovlja, ukupne površine od oko 500 kvadrata i još je tu 104 kvadrata vrta i 30 kvadrata vrtne kuće.

Riječ je o ostavini pokojnog Luke Miljanovića iz SAD-a rođenog 1877. godine, a umrlog 1956. godine.

Pokojni je Luka otišao u Ameriku, tamo se oženio i umro. Nije imao djece pa je imovina koju je stekao u SAD-u, ali i ono što je ostalo u Dubrovniku, išlo njegovoj supruzi. No, nakon što je umrla i supruga Mary Miljanović 1965. godine, došlo je do sukoba oko nasljedstva.

Od boginja do korone

Budući da je pokojni Luka imao više braće i sestara, ali većina njih nije imala potomke, imovina je trebala pripasti nećacima.

Nećak koji smatra da je zakinut u ostavini otac je Pere Miljanovića, Pavao Miljanović, koji je 1972. godine ušao u imovinski spor sa svojom sestrom Katom.

Pavao i Kata umrli su prije nego što je parnica završena, a sudski postupak nastavila su njihova djeca tako da se danas oko polovice spomenute kuće u Dubrovniku i još nešto imovine u Čilipima spori sedmero pranećaka pokojnog Pave koji je prije više od sto godina kupio kuću u Dubrovniku, ali u njoj nije uživao jer je otišao u Ameriku.

Prema riječima Pere Miljanovića, glavni je problem spora u prijevodu. Ključan je, kaže, dokument iz 1957. godine koji je ostao iza Mary Miljanović “Deed of gift”.

– Ja i moj brat Tomo, sinovi pok. Pave Miljanovića, tražimo da nasljeđivanje bude oporučno po dokumentu iz 1957. godine, a nasljednici pok. Kate Dalmatin (očeva sestra op. a.) da nasljeđivanje bude zakonsko i cijelo vrijeme, to jest 49 godina, spore ovaj dokument iz 1957. godine – kaže Pero Miljanović i citira dio dokumenta koji je iza sebe ostavila Mary, a u njemu među ostalim piše “…have given, granted and confirmed, and by these presents do give, grant and confirm…”.

Sudski vještaci su to preveli kao “…dala sam, dodijelila i potvrdila i ovime dajem, dodjeljujem i potvrđujem…”, što Pero Miljanović uporno osporava jer vodi zakonskom nasljeđivanju, a on tvrdi da je riječ o oporuci kojom je sva imovina trebala ići njegovu ocu.

Prilično je teško razabrati što se sve događalo na sudovima tijekom godina. Proces je počeo u isto vrijeme kad su Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo i drugi na svojoj koži osjetili posljedice Hrvatskog proljeća i bili isključeni iz članstva Saveza komunista. Te iste godine u Jugoslaviji je zavladala epidemija velikih boginja, srušio se avion JAT-a, na Olimpijskim igrama u Münchenu palestinski su teroristi ubili izraelske sportaše, a Istočna i Zapadna Njemačka uspostavile diplomatske odnose.

Darovnica, a ne oporuka

Svašta se još poslije toga događalo u svijetu koji se potpuno promijenio. Srušen je Berlinski zid, ujedinile su se Istočna i Zapadna Njemačka, bivša Jugoslavija se raspala, u Hrvatskoj je bio i prošao strašan rat.

Dubrovnik je bio razoren i već obnovljen kad je Županijski sud u Dubrovniku 2008. godine zaključio kako treba ocijeniti karakter isprave pod nazivom “Deed of gift”. Budući da je Mary Miljanović bila državljanka SAD-a, zaključili su da treba ispitati ima li njezina isprava na koju se poziva Pero Miljanović karakter oporuke prema američkim zakonima.

Krenuli su putem međunarodne pravne pomoći i 2013. godine dobili odgovor putem Ministarstva pravosuđa kako odgovora nema jer su američke pravosudne vlasti rekle da ne daju pravne savjete. Predložili su da se obrate Odvjetničkoj komori Galveston. Odgovor je stigao 2017. godine, a prijevod s engleskog na hrvatski jezik sud je dobio 2018. godine. Kada su pročitali prijevod, zaključili su da je dokument koji je sastavila pokojna Mary Miljanović darovnica, a ne oporuka.

Time se nešto riješilo, ali nije sve pa spor traje i dalje. Pero Miljanović je ogorčen na prevoditelje, suce i na odvjetnike, i u svakog sumnja. Kaže da im je dosad na troškove sudskog postupka otišlo više od 100.000 eura.

Izvor: Jutranji.hr

Advokatska komora FBiH: Nasumičnim odabirom postavljati branioce po službenoj dužnosti

By
ePravo.ba
-
0

Advokatska komora FBiH: Nasumičnim odabirom postavljati branioce po službenoj dužnosti

Advokatska komora Federacije BiH uradila je Analizu podataka po predmetima odbrana po službenoj dužnosti, kojom je obuhvaćeno 20.916 predmeta u kojima su postavljeni branioci po službenoj dužnosti za sudove u FBiH i Sud BiH za period od 2013. do 2018. godine.

Vaš portal je već ranije navodio ekstremne nepravilnosti oko postavljanja branilaca po službenoj dužnosti.

Radi se o analizi koja je rađena na osnovu ranijih zaključaka VSTV-a, a razmatrana je i usvojena na sjednici VSTV-a održanoj 10. februara, i tom prilikom usvojene su preporuke predložene u analizi te doneseni zaključci, kako bi u što kraćem roku počela njihova realizacija, a time i rješavanje problema odbrana po službenoj dužnosti.

“Važno je naglasiti da je za Analizu korišten uvid u Izvještaj VSTV-a BiH u kojem su sadržani podaci o ukupnom broju sudskih predmeta u kojima su postavljeni branioci po službenoj dužnosti za sudove u FBiH i za Sud BiH, za period od 2013. do 2018. godine”, navodi se u saopćenju.

Kako se u saopćenju također navodi, cilj je bio identificirati eventualne nedostatke i usaglasiti stavove o modelu instituta odbrane po službenoj dužnosti koji bi bio efikasan, transparentan, dostupan i nezavisan, a u svemu podređen jednom od osnovnih prava osumnjičenog odnosno optuženog-prava na (kvalitetnu) odbranu.

“Analizom je utvrđeno da se u relativno velikom broju predmeta postavljaju branioci po službenoj dužnosti. U značajnom broju predmeta osumnjičeni odnosno optuženi nisu iskoristili svoje pravo da izaberu branioca sa liste već im je sud postavio branioca po službenoj dužnosti”, podsjećaju iz Advokatske komore FBiH.

Također, utvrđeno je i da postoji veliki nesrazmjer u postavljanju advokata kao branilaca po službenoj dužnosti u odnosu na broj predmeta.

“Naime, određeni broj advokata ja postavljen kao branilac po službenoj dužnosti u velikom broju predmeta za razliku od značajnog broja advokata koji su postavljeni kao branioci po službenoj dužnosti u jako malom broju predmeta ili u posmatranom periodu nisu nikako postavljeni”, navode iz Advokatske komore FBiH.

Istovremeno, smatraju kako bi se tzv. CMS sistem putem kojeg je određeni broj branilaca postavljen kao branilac po službenoj dužnosti, uz realizaciju određenih uslova, mogao efikasno upotrijebiti u svrhu postavljanja branilaca po službenoj dužnosti nasumičnim odabirom kao što isti sistem vrši nasumični izbor uređujućih sudija u predmetima, “te bi se na taj način eventualno moglo efikasno pratiti broj postavljenih branilaca, a na objektivan i transparentan način”.

“Jedna od predloženih preporuka je upućivanje inicijative Ministarstvu pravde BiH, Ministarstvu pravde FBiH i Vladi FBiH da se po hitnom postupku pokrene postupak izmjena i dopuna krivičnog zakonodavstva, a u cilju unapređenja odbrana po službenoj dužnosti. To podrazumijeva ažuriranje liste advokata koji bi izvršavali odbrane po službenoj dužnosti od Advokatske/Odvjetničke komore FBiH i regionalnih advokatskih komora, u saradnji sa nadležnim ministarstvima pravde”, navodi se u saopćenju.

Također traži se dostavljanje ažurirane liste advokata koji bi izvršavali odbrane po službenoj dužnosti svim sudovima i tužilaštvima u BiH u cilju evidentiranja ovih podataka u CMS i TCMS, kako bi se kroz poseban modul omogućio izbor i imenovanje advokata za odbrane po službenoj dužnosti u svim fazama krivičnog postupka po principu automatizma, isto kao i kod određivanja postupajućeg sudije.

Kako se nadalje navodi, jedan od zaključaka je i organizovanje zajedničkih sastanaka sa nadležnim odjelima Sekretarijata, stalnim komisijama Vijeća i Advokatskim komorama FBiH i RS, kako bi se razgovaralo o tehničkim i drugim mogućnostima realizacije, razvijanja i implementacije spomenutog.

VSTV je, nakon razmatranja, primilo k'znanju prezentirane materijale i usvojilo zaključke iz Analiza i izvještaja odbrana po službenoj dužnosti Advokatske komore FBiH, te zadužilo relevantne stalne komisije Vijeća da nastave rad po ovom pitanju.

Između ostalog, Vijeće je usvojilo zaključak da je neophodno da advokatske komore, u skladu sa prijedlozima iz Izvještaja, sačine liste advokata za odbrane po službenoj dužnosti i dostave svim sudovima i tužilaštvima u BiH u cilju evidentiranja ovih podataka u CMS i TCMS, kako bi se kroz poseban modul omogućio izbora advokata za odbrane po službenoj dužnosti u svim fazama krivičnog postupka po principu automatizma, isto kao i kod dodjeljivanja postupajućeg sudije, navodi se u saopćenju.

Iz Advokatske komore FBiH poručuju da zajedničkom saradnjom i efikasnim djelovanjem izvršne i zakonodavne vlasti, problem odbrana po službenoj dužnosti može biti riješen u budućnosti, u skladu sa svim principima i zahtjevima iz ove oblasti.

 

Službenica suda kupila lažnu diplomu i ostala raditi do penzije

By
ePravo.ba
-
0

Službenica suda kupila lažnu diplomu i ostala raditi do penzije

“Ukoliko želite vidjeti kako ne treba da radi pravosuđe onda samo treba da dođete i snimite pravosuđe Brčko distrikta”, upozorio je sudija Osnovnog suda Brčko distrikta BiH Nedeljko Tabaković još dok je svjedočio pred Privremenom istražnom komsijom  za utvrđivanje stanja u pravosuđu.

Kupovina diplome

O stanju u brčanskom pravosuđu do sada smo pisali u nekoliko navrata, od nepotizma do zapošljavanja osuđivanih osoba u Osnovni sud Brčko distrikta BiH. Rezultat tih tekstova jeste formiranje predmeta u UDT-u protiv predsjednika ovog suda Jadranka Grčevića. Osim toga, Pravosudna komisija u Brčkom je razmatrala radno-pravni status za tri službenika suda koji su ranije uslovno osuđivani, nakon čega je uposleniku Branku Pančiću uručen otkaz, dok su druga dva uposlenika zadržani jer nisu utvrđene nepravilnosti (i pored presuda).

Žurnal je u međuvremenu došao do saznanja da je još jedna uposlenica suda osuđivana, ali da to nikada nije uticalo na njen radno-pravni status, tako da je na svom radnom mjestu u sudu ostala do penzije.

Došli smo u posjed presude od 17. juna  2010. godine kojom je ta uposlenica Osnovnog suda Brčko distrikta BiH (identitet poznat redakciji) osuđena na dva mjeseca zatvora zbog falsifikovanja diplome. Presuda je rezultat sporazuma sklopljenog sa Tužilaštvom, a zatvorska kazna je zamijenjena novčanom od 3.000 maraka.

Inače, zaprečna kazna za ovo krivično djelo je od tri mjeseca do pet godina.

Prema presudi, ova uposlenica (koja se u međuvremenu penzionisala) u novembru 2007. kupila je diploma Srednje ekonomske škole za 800 maraka i dostavila je u Odjeljenje za stručne i administrativne poslove Vlade Brčko distrikta BiH radi ulaganja u njen lični radni dosje.

Iz Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH podsjećaju da je u odnosu na ovu uposlenicu nastupio “institute brisanja kazne”, tako da za nju važi “fikcija nekažnjivosti”.

To i nije sporno, jer zakon, između ostalog, i propisuje da se osuda na novčanu kaznu i kaznu zatvora do jedne godine briše iz kaznene evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni ne izvrši novo krivično djelo.

Ono što je sporno jeste da je ova uposlenica u momentu kada je protiv nje podignuta optužnica za falsifikovanje diplome, a po kojoj je kasnije i priznala krivicu, te je uslijedila presuda, bila uposlena u Osnovnom sudu Brčko distrikta BiH. I pored toga, ona je nastavila raditi u sudu.

“Svi uposlenici u javnoj upravi u Brčko distriktu BiH, koji su falsifikovali diplome, dobili su otkaz, ali ne i dotična”, naglasio je naš izvor.

On dalje naglašava da je nedopustivo da predsjednik suda ne suspenduje osobu koja je falsifikovala diplomu i dopušta joj da nastavi raditi u istom sudu. To, tvrdi naš izvor, izaziva nepovjerenje javnosti prema toj instituciji.

“Predsjedniku suda nikako ne može biti izgovor da mu to nije bilo poznato. Ne može reći da je bio neinformisan, kao u slučaju Branka Pančića kojem je na osnovu pisanja vašeg portala prestao radni odnos. On se zapravo u slučaju Pančić pokušava izvući iz ove situacije, jer je opće poznato da se prilikom zasnivanja radnog odnosa traži uvjerenje da se ne vodi krivični postupak”, navodi naš izvor.

Podsjetimo, Pančić je u Banjoj Luci osuđen na uslovnu kaznu zbog pomaganja u zloupotrebama u slučaju Balkan Investment Banke. Pravosudna komisija je utvrdila da “u vrijeme prijema u radni odnos nije ispunjavao opšti uslov za zasnivanje radnog odnosa koji se odnosi na nevođenje krivičnog postupka”, a što im, navodno, ranije nije bilo poznato.

Izostala disciplinska mjera

Vezano za uposlenicu koja je osuđivana zbog falsifikovanja diploma, a koja kazna je brisana iz krivične evidencije, u Pravosudnoj komisiji Brčko distrikta BiH navode da je ona u Osnovni sud zaposlena odlukom gradonačelnika Brčko distrikta 26. oktobra 2001., na prijedlog odbora za izbor kandidata, a sve po odobrenju OHR-a od 22. oktobra 2001.

Potvrdili su da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela već bila uposlenik Osnovnog suda, oko šest godina.

“Pored toga, kada je primljena u Osnovni sud Brčko distrikta BiH na osnovu gore navedene odluke, za radno mjesto na koje je primljena, kao poseban uslov za zasnivanje radnog odnosa bila je dovoljna završena osnovna škola sa završenim daktilografskim kursom. Imenovana je osnovnu školu završila 1981., a daktilografski kurs 1984. godine, čime je stekla zvanje daktilografa II (druge) klase”, kažu u Pravosudnoj komisiji, te navode da je ispunjavala tražene uslove za prijem u radni odnos.

Ni ovo, također, nije sporno.

Na pitanje zbog čega je u njenom slučaju izostala disciplinska mjera u vidu suspenzije, iz Pravosudne komisije podsjećaju da je “za pitanje udaljenja iz službe, prema Zakonu o službenicima i namještenicima u pravosuđu Brčko distrikta koji je u to vrijeme važio, određuje da će se službenik udaljiti iz službe ako je protiv njega potvrđena optužnica za krivično djelo u vršenju službene dužnosti,“.

“Dakle, za udaljenje iz službe relevantno je za koju vrstu krivičnog djela je protiv službenika potvrđena optužnica, a to su sva krivična djela učinjena u vršenju službene dužnosti. Presuda Osnovnog suda, za koju kažete ste došli u njen posjed, odnosi se na krivično djelo falsifikovanje isprave. Pošto konkretno krivično djelo spada u krivična djela protiv javnog reda i pravnog saobraćaja, a ne u krivična djela učinjena u vršenju službene dužnosti, onda je sasvim jasno da u tom slučaju nisu ispunjeni uslovi za suspenziju službenika, budući da je uslov za suspenziju”, navode iz Pravosudne komisije.

Pozvali su se i na Zakon o službenicima i namještenicima u pravosuđu Brčko distrikta BiH kojim je propisano da službeniku prestaje radni odnos ako je osuđen za krivično djelo i zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u službi duže od šest mjeseci, danom pravosnažnosti presude.

20 godina na čelu suda

No, sagovornici Žurnala tvrde da je ovo samo jedan u nizu primjera funkcionisanja brčanskog pravosuđa u kojem su na čelnim pozicijama, već 20 godina, tri iste osobe, Jadranko Grčević je predsjednik Osnovnog suda, Damjan Kaurinović je predsjednik Apelacionog suda i Zekerija Mujkanović glavni tužilac Tužilaštva Brčko distrikta BiH. Prva godina im se, pojašnjeno je za Žurnal, vodila kao probna, a zvanično su na te funkcije imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH 1. aprila 2002.

O ovome je, također, ranije govorio sudija Tabaković.

„Njih trojica su vječito na vlasti, a to im omogućava trenutni Zakon o VSTV-u koji se hitno mora mijenjati, posebno u smislu ograničavanja mandata nosilaca pravosudnih funkcija“, kaže Tabaković.

On već odavno upozorava da Grčević nije ispunjavao uslove ni da bude pozvan na intervju za kandidata za predsjednika, jer u istom sudu radi i njegova supruga, u Zemljišno-knjižnom odjelu. “U Pravilniku o izboru predsjednika suda i sudija, na inicijativu Evropske komisije, donesen je član 49. stav 1. tačka a, koji, između ostalog, kaže da se na razgovor neće zvati kandidat čiji je supružnik zaposlen u istom sudu”, upozorio je Tabaković i članove Istražne komisije.

No, za VSTV to nije bila prepreka, a njihovo obrazloženje koje su dali još ranije glasilo je da „supruga od Grčevića nije nosilac pravosudne funkcije“.

U Grčevićevom sudu zaposlena je i supruga predsjednika Apelacionog suda Damjana Kaurinovića. I ona je uposlena u Zemljišno-knjižnom odjelu. Da apsurd bude veći, predsjednik Apelacionog suda u Brčkom ocjenjuje rad predsjednika Osnovnog suda u Brčkom.

Naši sagovornici navode da se na ovakve stvari već godinama “žmiri” i da su one glavni uzrok trenutno loše situacije u brčanskom pravosuđu.

Kadija te tuži, kadija ti sudi

Po kojem principu funkcioniše pravosuđe u Brčkom dokaz je i to što je predsjednik Osnovnog suda Brčko distrikta BiH Jadranko Grčević u 19 parničnih predmeta stranka u postupku. Od toga je u 16 predmeta on taj koji tuži.

Prema trenutnoj postavci stvari to mu i omogućava Zakon jer u Brčkom nema delegacije nadležnosti, tako da se sve sudi u tamošnjem Osnovnom sudu. Pravni stručnjaci već odavno upozoravaju da je ovo jedna od mnogobrojnih stavki koja se mora mijenjati.

Žurnal je na uvid dobio dvije potvrde o 10 pokrenutih postupaka u kojima je Grčević podnosilac prijave do 2014., a nakon te godine bilo je još devet takvih postupaka.

Podsjetimo da je Grčević, zahvaljujući svom sudu, u jednom predmetu uspio da za nanošenje duševne boli naplati čak 20.000 KM, a u još dva 7.000 KM i 9.000 KM.

Između ostalog, Grčević se godinama već tuži i sa Admirom Beganovićem oko postupka poništenja građevinske i upotrebne dozvole u upravnom postupku i upravnom sporu, a koji je Beganović legalno izdejstvovao nakon pet godina.

Dobili smo na uvid i posljednju tužbu koju je Beganović podnio protiv Grčevića radi utvrđivanja prava građenja, a ovaj predmet je trenutno kod sutkinje Aleksandre Obradović.

Izvor: zurnal.info

SUDIJA TABAKOVIĆ: Tegeltijina ostavka nije dovoljna, kompletan VSTV mora biti smijenjen

By
ePravo.ba
-
0

SUDIJA TABAKOVIĆ: Tegeltijina ostavka nije dovoljna, kompletan VSTV mora biti smijenjen

Sudija Osnovnog suda u Brčkom Nedeljko Tabaković 7. decembra pred Istražnom komisijom za utvrđivanje stanja u pravosuđu BiH Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine istakao je da je rješenje u sistemskim promjenama i da strateški treba tražiti rješenja. Isto je ponovio i danas za Žurnal.

“Ostavka Milana Tegeltije na mjestu predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH neće značiti ništa, ukoliko svi članovi ne budu smijenjeni. Situacija sa današnje sjednice to najbolje i pokazuje. Tegeltijino ponašanje je nevjerovatno ruganje narodima u BiH”, istakao je.

ŽURNAL: Šta nakon Tegeltije?

TABAKOVIĆ: Najbolje bi bilo formirati prelazno tijelo koje bi imenovalo nove članove Vijeća. To bi morali da budu moralni i kvalitetni ljudi, sa dugogodišnjim iskustvom u pravosuđu i bez mrlje u karijeri.

ŽURNAL: Da li je to i realno?

TABAKOVIĆ: Kada je Mektić (Dragan Mektić, poslanik SDS u parlamentu BiH op.a.) to predlagao, pređe se prvi stepenik, a onda to sve na drugom obore Milorad Dodik i Dragan Čović, jer im ovakav sistem odgovara.

ŽURNAL: Šta je sa Zakonom o VSTV-u BiH?

TABAKOVIĆ: Zakon hitno mora da bude izmijenjen i to ne podrazumijeva kozmetičke promjene, već radikalne. O tome sam govorio i pred parlamentarnom komisijom. Konkretno, u jednom od članova stoji da disciplinski mogu odgovarati predsjednici sudova, glavni tužilac, zamjenik glavnog tužioca, sudije i članovi Vijeća. Pazite, članovi Vijeća. Nigdje se ne spominje da to isto važi i za predsjednika i potpredsjednika Vijeća. Oni vuku konce i ovo bi bilo amnestiranje njihovih postupaka. Zaista mislim da mora doći neko ko će smijeniti ovu postavku koja odlučuje.

ŽURNAL: Ko bi mogao da povuče takav potez?

TABAKOVIĆ: To bi mogli, a i morali da urade stranci. Neralno je očekivati da bi to uradio bilo kod od naših političara. Potrebne su sistemske promjene.

TEGELTIJA POTVRDIO ODLUKU O OSTAVCI I UZ POZDRAVE NAPUSTIO SJEDNICU

Milan Tegeltija je na današnjoj sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH ponovio da je njegova odluka o ostavci na sve funkcije u tom regulatornom tijelu konačna i nepromjenjiva, ali da će sačekati da ona još formalno i tehnički bude sprovedena.

Odluku o ostavci je donio shodno jednom od zaključaka sa vanredne sjednice 3. decembra na kojoj je većina članova Vijeća zatražila njegovo odstupanje. Do toga je došlo nakon što se Tegeltija našao u središtu još jedne afere sa snimkom, o čemu je Žurnal ranije pisao.

“Predlažem da završimo danas i sutra ovu sjednicu, i da nakon toga tehnički ide moja ostavka”, izjavio je Tegeltija, prije nego se pozdravio i napustio sjednicu.

Poručivši da je njegova ostavka spremna u kancelariji, članove Vijeća je zamolio da ga obavijeste o tome kada treba da je preda Sekretarijatu, s obzirom na potrebu stvaranja uslova za nastavak funkcionisanja VSTV-a u smislu popune upražnjenih pozicija, zakazivanja sjednica i drugih tehničkih pitanja definisanih Zakonom o VSTV-u BiH i Poslovnikom.

Tegeltijinu ostavku tražili su i predstavnici međunarodne zajednice u BiH, a iz Ambasade SAD-a u BiH ranije su izrazili razočarenje što je prvi čovjek VSTV-a i dalje u žarištu konstantnih navoda o korupciji.

Žurnal je nedavno objavio detaljnu analizu o aferama, ali i spornim odlukama koje je VSTV donosio od momenta kada je Tegeltija imenovan u Vijeće u julu 2014., a zbog čega su često bili meta žestokih kritika domaće javnosti i međunarodnih predstavnika.

Podsjetimo i na video-snimak “Potkivanje” koji smo objavili u maju prošle godine, a u kojem Tegeltija sa Nerminom Aleševićem razgovara o predmetu aktivnom u Tužilaštvu KS. Nedavno je uslijedio i drugi snimak na kojem Tegeltija razgovara sa bivšom članicom Vijeća Milijanom Buhom o imenovanju njene sestre na jednu od pravosudnih funkcija.

ČEKA SE NA MIŠLJENJE PRAVNOG ODJELA

Članovi Vijeća su, nakon što je Tegeltija napustio sjednicu, otvorili brojna pitanja koja se tiču nastavka rada VSTV-a. Konstatovano je da ostavkom predsjednika ne prestaje rad VSTV-a, a članovi Vijeća su sjednicu zaključili na način da su od Pravnog odjela VSTV-a zatražili meritorno mišljenje kako bi se u novim okolnostima ishodila najoptimalnija rješenja.

(zurnal.info)

 

Presuda direktoru OSA-e: “Svjedoci Tužilaštva slomili koncept optužnice”

By
ePravo.ba
-
0

Presuda direktoru OSA-e: “Svjedoci Tužilaštva slomili koncept optužnice”

Izvor: Detektor.ba

Sud Bosne i Hercegovine je direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića i službenika ove agencije Muhameda Pekića oslobodio optužbi za zloupotrebu položaja.
Osman Mehmedagic
Osman Mehmedagić sa braniocima. Foto: BIRN BiH

U obrazloženju presude sudija Branko Perić je istakao da se rijetko dešava da svjedoci Tužilaštva slome koncept optužnice.

“To se dogodilo u ovom predmetu”, kazao je Perić.

On je dodao da su zloupotrebe stvarnost u državi u kojoj živimo, ali da svaka zloupotreba nije krivično djelo. Kako je pojasnio, potrebno je dokazati da je neko imao namjeru da proizvede štetne posljedice.

Mehmedagić i Pekić su oslobođeni optužbi da su zloupotrebom položaja u augustu 2020. godine pribavili nadzorni snimak iz “BH Pošte” i otkrili identitet pošiljaoca anonimne prijave protiv direktora OSA-e.

Perić je rekao da su dva ključna svjedoka Tužilaštva iz OSA-e potvrdila da su znali za izuzimanje snimka i da su preduzimali radnje koje su bile od obavještajnog značaja. Napomenuo je da su oba svjedoka izjavila da postoje operacije usmjerene ka službi u okviru hibridnog rata.

Zbog toga, kako je naveo, Sud nije mogao da zaključi da su optuženi preduzimali neovlaštene radnje. Dodao je da samim tim se ne može zaključiti da je propušteno uništavanje spornog snimka s obzirom da je u toku istraga.

Perić je kazao da su svjedokinje Mirela Bubalo i Amina Ohranović postupale kao posrednici u predaji krivičnih prijava, ali da nisu znale njihovu sadržinu. Stoga, kako je istakao, one se ne mogu smatrati podnosiocima anonimne krivične prijave.

Sudija je upitao kako se Bubalo, koja je savjetnica federalnog ministra, može upuštati u radnje za koje ne zna o čemu se radi.

Perić je rekao da do sada na Sud nije vršen pritisak kao u ovom predmetu. Naveo je da su njemu i kolegama upućena dva pisma “vrlo ružne sadržine” i da mu se čini da nad ovim predmetom “lebdi duh politike”.

Naglasio je da Sud nije podlegao uticajima.

Perić je presudu izrekao pola sata nakon što su Tužilaštvo i Odbrane iznijeli završne riječi.

Tužilac Oleg Čavka je u završnoj riječi zatražio kažnjavanje optuženih, ocijenivši da su navodi optužnice u potpunosti dokazani. On je zatražio da Mehmedagiću bude izrečena zabrana vršenja dužnosti u trajanju od pet godina, te zabranjen pristup tajnim podacima.

Čavka je podsjetio na dokaze kako su Mehmedagić i Pekić pribavili snimak iz “BH Pošte” u namjeri da se utvrdi identitet pošiljaoca anonimne prijave poslate policiji i tužilaštvu u Sarajevu. Dodao je da su izvedeni dokazi da je Mehmedagić prethodno obaviješten da je protiv njega podnesena krivična prijava.

Čavka je citirao odredbe Ustava BiH, te drugih zakona i međunarodnih propisa, kojima je zagarantovana tajnost prepiske. Prema njegovim riječima, u privatnost prepiske se može zadirati samo u slučaju nacionalne sigurnosti i još nekih pitanja, što ovdje nije bio slučaj.

On je kazao da “uzbunjivač” mora biti zaštićen, a da podnosilac anonimne prijave ima pravo na tajnost i privatnost.

Dodao je da Zakonom o OSA-i nije propisano da direktor Agencije ima pravo da otkriva idenitet podnosioca prijave niti da prijava podriva temelje BiH.

Prema riječima Čavke, “direktor OSA-e i njegov uposlenik su oni koji su prijetnja po sigurnost BiH”.

Odbrana Mehmedagića je u završnoj riječi ocijenila da optužnica nije trebalo da bude ni potvrđena zbog nepostojanja elemenata krivičnog djela.

Branilac Nermin Mulalić je rekao da su nedokazani navodi optužnice da su radnje optuženih dovele do opšte građanske nesigurnosti i narušavanja mira i sigurnosti dvije građanke, te da je sve to dovelo do nekontrolisanog objavljivanja na portalu. Mulalić je upitao koje su to radnje optuženih dovele do navodnih posljedica.

On je kazao da su svjedoci iz OSA-e potvrdili legitimnost istrage o podnosiocu prijave.

Braniteljica Senka Nožica ocijenila je da ovo nije bio krivični postupak, već politički progon s ciljem eliminacije Mehmedagića.

Prema njenim riječima, da su tačne tvrdnje tužioca, sve službe bi mogle da prestanu da rade.

Pekićeva braniteljica Jesenka Rešidović je navela da njen branjenik nije preduzeo nikakve nezakonite radnje i da nema ništa sporno u tome što je preuzeo traženi snimak.

Na danas izrečenu prvostepenu presudu dozvoljena je žalba.

Britanka ojadila BiH firmu za 20.000 KM: Presrela email i novac preusmjerila na svoj račun

By
ePravo.ba
-
0

Britanka ojadila BiH firmu za 20.000 KM: Presrela email i novac preusmjerila na svoj račun

Vješta 37-godišnjakinja iz Velike Britanije Vivijan N. je jednu bh. firmu “olakšala” za oko 20.000 KM i to tako što je presrela email komunikaciju između firme i njenog kupca u Belgiji, izmijenila fakturu te je sav novac preusmjerila na svoj račun.

– Novac je trebao biti usmjeren na belgijsku firmu, ali je prevarantica hakovala njihov mail, izmijenila broj žiroračuna na koji kupac treba da uplati robu i umjesto pravog računa firme, stavila je svoj, dok je sve druge originalne podatke ostavila. Tako je firma iz Belgije umjesto na račun preduzeća iz Bijeljine, novac za kupljenu robu od oko 12.000 eura uplatila na račun prevarantice, ispričao nam je izvor blizak istrazi.

Oštećena firma je odmah sve prijavila istražnim organima, koji su ovaj slučaj rasvijetlili krajem januara ove godine. Na pres-konferenciji koja je jučer održana u PU Bijeljina rečeno je da je firma iz Bijeljine 8. novembra 2019. godine prijavila policiji da je neko kompromitovao njihov mail i transakciju usmjerio na svoj račun.

– Opsežnom istragom smo utvrdili da je novac završio na računu državljanke Velike Britanije. Operativnim radom i koristeći resurse Interpola i ostalih organa gonjenja Velike Britanije, otkrili smo da je taj novac podignut u Manchesteru i identifikovana je žena koja je to učinila, rečeno je na konferenciji. Na sličan način su hakeri iz inostranstva ojadili pet preduzeća iz Bijeljine krajem 2019. kada su prevaranti novac usmjeravali na račune u zemljama Afrike, Azije i bivšeg SSSR-a.

Bitcoin troši više struje od Argentine

By
ePravo.ba
-
0

Bitcoin troši više struje od Argentine

Istraživači s Cambridgea utvrdili su da kompjutori u potrazi za transakcijama troše oko 121,36 teravat-sati (TWh) struje godišnje, temeljeći procjenu na prosječnoj cijeni struje od pet centi po kilovat-satu i energetskim potrebama mreže bitcoina.

Bitcoin godišnje troši više električne energije nego cijela Argentina, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Cambridge, a ako je suditi po njegovoj trenutnoj vrijednosti, to se neće tako skoro promijeniti, unatoč očekivanom rastu emisije štetnih plinova.

„Rudarenje“ kriptovaluta zahtijeva puno energije, budući da uključuje opsežne računalne izračune kako bi se provjerile transakcije, navodi BBC. Istraživači s Cambridgea utvrdili su da kompjutori u potrazi za transakcijama troše oko 121,36 teravat-sati (TWh) struje godišnje, temeljeći procjenu na prosječnoj cijeni struje od pet centi po kilovat-satu i energetskim potrebama mreže bitcoina. To bi značilo da kompjutori angažirani na potrazi za bitcoinima troše više od stanovnika Argentine, čija potrošnja iznosi 121 teravat-sat godišnje. Nadmašuju i potrošnju Nizozemske (108,8 teravat-sati), Ujedinjenih Arapskih Emirata (113,2 teravat-sati), a bliže se i Norveškoj, koja troši 122,2 gigavat-sata godišnje. Energija koju koriste mogla bi napajati sva kuhala za čaj u Velikoj Britaniji sljedećih 27 godina, utvrdili su na Sveučilištu Cambridge. Navode i usporedbu koja tjera na razmišljanje – količina električne energije koju svake godine troše uključeni, a neaktivni kućanski aparati samo u SAD-u mogla bi napajati cijelu bitcoin mrežu godinu dana.

Porez na kriptovalute?

Stručnjaci upozoravaju i da potrošnja struje u potrazi za transakcijama u bitcoinima vjerojatno neće pasti ako ne padne vrijednost te kriptovalute, budući da se ‘rudare’ nagrađuje upravo bitcoinima. Njegova je pak vrijednost ovog tjedna dosegnula rekordnih 48.000 dolara, nakon objave američkog proizvođača električnih vozila Tesle da je kupio bitcoine za oko 1,5 milijardi dolara i da planira prihvatiti tu kriptovalutu kao sredstvo plaćanja. To znači da će ‘rudari’ u potragu za transakcijama uključiti još više računala i trošiti još više struje, objašnjava za BBC stručnjak Cambridge Centra za alternativne financije Michael Rauchs. „Stvari su tako i posložene da bitcoin troši jako puno struje i to se neće promijeniti ako cijena bitcoina značajno ne padne”, upozorava Rauchs za podcast BBC-ja Tech Tent.

I kritičar bitcoina David Gerard, novinar i autor knjige “Attack of the 50 Foot Blockchain”, slaže se da će potrošnja energije da bi se pronašli bitcoini, a time i količina ispuštenog ugljičnog dioksida, definitivno i dalje rasti. “Rješenje nije efikasniji hardver za ‘rudarenje’, budući da će se samo natjecati s drugim efikasnim hardverom”, ističe Gerard, koji ima prijedlog. “Mogli bismo uvesti ugljični porez na kriptovalute kako bismo stvorili bar kakvu-takvu protutežu toj ogromnoj negativnoj potrošnji”, predlaže.

1...456...110Page 5 of 110

EVEN MORE NEWS

POPULAR CATEGORY

©